Pregled [godina 45, broj 1-2; januar-juni 2004.]

8/2/2019 Pregled [godina 45, broj 1-2; januar-juni 2004.]

http://slidepdf.com/reader/full/pregled-godina-45-broj-1-2-januar-juni-2004 1/204

Muhamed Filipoviæ: Status sociologije kao nauke ...uhamed Filipoviæ: Status sociologije kao nauke ...

Abdulah Šarèeviæ: Transformacija filozofije ...bdulah Šarèeviæ: Transformacija filozofije ....

Rasim Muminoviæ: Prakti ka ograni enost humanuma kultura.è èasim Muminovi : Prakti ka ograni enost humanuma kultu ra.è

Enver Haliloviæ: Otvoreno civilno društvo i amerièka izuzetnostnver Haliloviæ: Otvoreno civilno društvo i amerièka izuzetnost

Robert J. Donia: Politièke ideje i uloga prof. Mirka Pejanoviæa ...obert J. Donia: Politièke ideje i u loga prof. Mirka Pejanoviæa ...

Ðorðe Latinoviæ: Alternativna globalizacijaorðe Latinoviæ: Alternativna globalizacija

Mirsad Kuniæ: Tragièka krivica Hasanaginice ...irsad Kuniæ: Tragièka krivica Hasanaginice ...

Nikola Kovaè: Šta je politièki romanikola Kovaè: Šta je politièk i roman

Ananda K. Coomaraswamy: Je li umjetnost praznovjerje ili naèin ivotananda K. Coomaraswamy: Je li umjetnost praznovjerje ili naèin ivota

John L. Esposito: Islam i izazov demokracijeohn L. Esposito: Is lam i izazov demokracije

Momir Æeæez: O strategiji privrednog razvoja Bosne i Hercegovineomir Æeæez: O strategiji privrednog razvoja Bosne i Hercegovine

Nirman Moranjak-Bamburaæ: Studia humanitatisirman Moranjak-Bamburaæ: Studia humanitatis

Arif Tanoviæ: Politièki sistem Bosne i Hercegovinerif Tanoviæ: Politièki sistem Bosne i Hercegovine

Ramiza Smajiæ: Izmeðu liènih frustracija i politikeamiza Smajiæ: Izmeðu liènih frustracija i politikeOmer Ibrahimagiæ: Sigurnosne studije u tranzicijimer Ibrahimagiæ: Sigurnosne studije u tranziciji

Milanka Mikoviæ: Sociologija odgoja i obrazovanjailanka Mikoviæ: Sociologija odgoja i obrazovanja

PREGLED

BROJ1 2-

^ASOPIS ZA DRU[TVENA PITANJA

iz sadr`aja

Sarajevo, 2004. godinejanuar-juni



PREGLEDčasopis za društvena pitanja

Broj1-2

Godina2004.

Sarajevo, januar - juni 2004.



PREGLEDČasopis za društvena pitanja

Izdavač: Univerzitet u SarajevuObala Kulina bana 7/II

Redakcija časopisa: Salih FočoDragoljub StojanovJasna Bakšić-Muftić Enes Duraković Milanka Miković

Dubravko Lovrenović Mirko Pejanović

Glavnii odgovorni urednik: Salih Fočo

Sekretar redakcije: Fuada Muslić

Lektor: Janja Vanovac

DTP: Jež, Sarajevo

Štampa: Jež, Sarajevo

Tiraž: 400 primjeraka100 kom. u elektronskoj formi

Izlazi tromjesečno

Na osnovu mišljenja Federalnog Ministarstva obrazovanja i nauke broj04-15-1191/03 od 10.04.2003. godine da je časopis Pregled proizvod iz člana 18.tačka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga na čiji se promet ne plaća

porez na promet proizvoda



3

UDK 316 (091)(497.6)

Muhamed Filipović

Status sociologije kao nauke u današnjoj

Bosni i Hercegovini i neki primjeri koji se

odnose na to pitanje

Sociologija ima u Bosni i Hercegovini relativno dugu historiju. Prveozbiljnije radove iz te naučne oblasti dobili smo već prije Drugog svjetskograta, dakle, manje od stotinjak godina nakon što je Auguste Comte utemeljiotu novu nauku. Već je tridesetih godina XX vijeka u Sarajevu djelovalonekoliko pisaca koji su dali izvjestan doprinos upoznavanju naše javnosti stom naukom. Najpoznatiji od njih je bio Ljubomir Živković, inače pisac

jednog udžbenika iz sociologije, koji je i nakon Drugog svjetskog rata jednovrijeme djelovao u našoj sredini, a manje priloge su dali Slavoljub Dubić, u

oblasti sociologije sela, i neki mlađi pisci, osobito saradnici prijeratnihnaprednih časopisa «Pregled» i «Putokaz». Nažalost, kako je nakon Drugogsvjetskog rata u našoj nauci, a pod utjecajem dogmatske marksističkekoncepcije, koja je smatrala da je marksizam najviši oblik i dometfilozofske i društvene misli i naučne spoznaje o prirodi, društvu i ljudskommišljenju i historiji, kao domenu iskazivanja i praktične primjene ovesvijesti, društvena nauka bila obavezana da prihvati koncept historijskogmaterijalizma, to je sociologija bila negirana u cijelosti ili smatrana

buržoaskom naukom i tako stavljena u stanje mirovanja. Shodno

staljinističkom shvatanju marksizma, u kojem je historijski materijalizamiscrpljivao svaku spoznaju o društvu, sociologija je, kao samostalna nauka,izgubila teren i bila u neku ruku proskribirana. Smatrana je tipičnom

buržoaskom naukom, koja ima zadatak da, pod konceptom društva kaoorganske ili neke druge cjeline i njenih specifičnih zakona, stvori iluziju o

postojanju nekakvog cjelovitog društva i time prikrije činjenice njegoveklasne podjele i stalne borbe i antagonizma između društvenih klasa, kojamora imati poznati i u marksizmu predviđeni završetak, a to je proleterskarevolucija, eksproprijacija eksproprijatora, ukidanje klasa i izgradnjasocijalizma, kao prve i komunizma, kao druge faze besklasnog društva.Cijela dotadašnja historija, kako se smatralo, nije ništa drugo nego historijaklasnih borbi i tek će ukidanje klasa, kako je govorio Karl Marks, omogućiti



4

da se «riješi zagonetka historije i razvoj društva stavi pod kontrolu ljudi,odnosno udruženih radnika». Do tada u historiji vladaju klasni zakon, kojidjeluju snagom zakona prirode, a historija je poprište događanja nužde, a ne

slobode. Bilo je nekih ljudi, mada ne i kod nas u Sarajevu, koji su pružaliotpor takvoj redukcionističkoj koncepciji i nastojali vratiti značenje i naučnidignitet filozofiji i nauci uopće, a posebno sociologiji kao samostalnoj naucio društvu, ali je to bilo moguće, kao i kod svake druge vrste kritikemarksizma, ili bilo koje druge apsolutne teorije i nosioca apsolutne istine,vršiti samo u okviru neke mimikrijski plasirane i kontrapunktualne verzijekritičke ideje. Zbog toga je sociologija kod nas dugo egzistirala i razvijala seu neku ruku skriveno, ili pod pežorativnom nominacijom građanske nauke(građanske sociologije), koja se smatrala naukom drugog reda, dakle,

nalazila se u kontrapunktu ili u kontrarnoj relaciji: historijski materijalizam -građanska sociologija. Tako se ipak moglo govoriti o sociologiji, a definicijasociologije kao građanske nauke služila je kao stidni veo koji je krio ono štosvi znaju da postoji, a to je jedna nauka o društvu koja želi biti samostalna iemancipirana od svake, pa i marksističke filozofije ili druge neke vrsteteološkog i apsolutnog mišljenja. U stvari, izlažući njen sadržaj i usputkritikujući građansku sociologiju, autori su nastojali da ipak izlože njeneosnovne koncepte o čovjeku i ljudskom društvu i tako je, u tom skrivenom i

pervertiranom obliku, učine naučno relevantnom i pokažu šta ona hoće i

čime se bavi. Trebalo je da ideološki dogmatizam dobro popusti, ne samo u pogledu političkih i ideoloških koncepcija nego i u pogledu težnje ideologijada one i politika strogo kontroliraju nauku i svaku drugu duhovnu djelatnostčovjeka, pa da se sociologija počne i kod nas njegovati i razvijati u okvirunjenog klasičnog koncepta, tj. kao samostalna nauka o društvu, odnosno, kaozasebna nauka, koja ima svoju specifičnu metodologiju, zasnovanu naodređenom epistemološki izgrađenom i priređenom konceptu o ljudskomdruštvu, čime je određen i njen predmet i legitimirana njena metodologija iona počela da egzistira kao izgrađena nauka. Ta nauka je morala proći kroz

proces emancipacije u odnosu na ovisnost prema svome porijeklu i idejamana kojima je zasnivala svoj razvoj, a koje su većinom potjecale iz filozofija i

posebno filozofije historije i društva, historiografije i osobito etnologije ilisocijalne i kulturne antropologije, kao onih nauke iz kojih je sociologija utoku svog nastanka i početnih faza razvoja crpila mnoge polazne pojmove,

probleme i metodološki aparat, kako bi se utemeljila kao zasebna nauka odruštvu. Taj proces je kod nas započeo kasnih pedesetih godina, onda kad su

popustile najveće brane slobodnom mišljenju, odnosno kad je nauci danaodređena sloboda da, kako je bilo rečeno u «Programu Saveza komunista»,«bude sama sebi sudija». Najzaslužniji ljudi naše tadašnje nauke, koji sudoprinijeli emancipaciji sociologije iz okvira historijskog materijalizma iosigurali njenu rehabilitaciju kao samostalne društvene nauke, bili su, među



5

ostalim, Rudi Supek, Joža Goričar i Radomir Lukić. Oni su se prvi odlučilida sociologiju interpretiraju unutar njenih već stoljetnih tradicionalnihkoncepata i da naglase njenu naučnu samostalnost, oslanjajući se na velika

dostignuća nekih graničnih nauka sociologije u našoj tradiciji, kao što suetnologija (Milenko Filipović, Branimir Gušić, Tihomir Đor đević, VeselinČajkanović, Konstantin Gavazzi i drugi), te sociologija sela i porodice(Rudolf Bičanić, Slavoljub Dubić i Vera Erlich). Naši branioci sociologijekao zasebne nauke su se oslanjali i na velika dostignuća i ugled predstavnikasociologije u Evropi i Americi, kao što su bili Max Weber, Theodor Simmel,Pitrim Sorokin, George Gurvich, a osobito predstavnici Frankfurtske škole,koji su razvijali jednu marksistički utemeljenu sociologiju, u čijem centru je

bila ideja kritike društva na temelju izučavanja njegovih autentičnih

problema i odnosa. Tome treba dodati i velika dostignuća socioloških istra-živanja koja su vršili neki antropolozi, kao Margareth Read i Claude LewiStraus itd. Naravno, ovi tvorci naše sociologije nisu napustili marksističkostajalište u odnosu na osnovne koncepte o društvu, ali su osiguralisociologiji, kao zasebnoj nauci, pravo da na temelju marksizma, osobito u

pogledu općih konceptualnih stavova o društvu i prirodi društvenih odnosa,samostalno razvija svoje pojmove o društvu i metode njegovog istraživanja.

U Sarajevu je nakon Drugog svjetskog rata duže vremena potpunovladao klasični dogmatski koncept historijskog materijalizma, koji teorijski

nije uopće dopuštao mogućnost postojanja sociologije kao posebne nauke oljudskom društvu. Smatralo se da je za svaku spoznaju o društvu dovoljnateorija historijskog materijalizma. Početkom šezdesetih godina započeli smoi mi u Sarajevu da uvodimo sociologiju, i to na temelju koncepta jednezasebne nauke o društvu, koja sama razvija svoje osnovne koncepte i metodeistraživanja i nije derivat teorije historijskog materijalizma. U tom pogledu,za uvođenje pojma i predmeta nauke koja se naziva sociologija u opticaj iuniverzitetsku nastavnu praksu i život najzaslužniji je bio Ante Fijamengo,koji je bio i prvi profesor sociologije na Sarajevskom univerzitetu i pisac

prvog univerzitetskog udžbenika iz opće sociologije koji se pojavio u Bosni iHercegovini i jedan od prvih u Jugoslaviji. Zapravo, od uvođenja ovog

predmeta u program nastave, prvo, na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a to je bilo 1958. godine, kad je osnovana Katedra za filozofiju i sociologijuFilozofskog fakulteta, može se kazati da je sociologija započela svoj javniživot kao nauka i kod nas. Do tada se ona krila pod mimikrijskim nazivom«Osnovi društvenih nauka», što je, u teorijskom obzoru tadašnjegmarksizma, značilo i bilo drugo ime za historijski materijalizam, koji je

predstavljao teorijsko-metodološku osnovu svih društvenih nauka. Predmet«Osnovi nauke o društvu», ma šta to značilo, a moglo je u izvedbi da buderazličito, figurirao je kao opći predmet na Univerzitetu, a pri Univerzitetu je

bila formirana posebna ustanova, pod imenom Centar za osnove nauke o



6

društvu, koja se brinula o održavanju nastave tog predmeta na svimfakultetima Univerziteta u Sarajevu. Više godina sam bio predavač tog

predmeta na raznim fakultetima, kao što sam jedno kraće vrijeme (pred

pripajanje te ustanove novostvorenom Fakultetu političkih nauka) bio irukovodilac tog Centra. Od tih početnih koraka etabliranja jedne nove-starenauke u univerzitetskom životu i naučnom radu naše sredine prošlo je 55godina i nešto se na tom polju ipak dogodilo. Naše pitanje je šta se todogodilo i gdje se ta nauka nalazi danas, kakav status ima u naučnoj praksi ina univerzitetu i kakve rezultate nudi našoj nauci, odnosno saznanju odruštvu u kojem živimo. Pitanje se sastoji u tome da pokušamo dati ocjenuda li je novoinstalirana nauka, koja se naziva sociologija, podrazumijevajućicijeli njen naučni i spoznajni potencijal, uspjela da se etablira i dade

doprinos razvoju nauke kod nas uopće i naših spoznaja o društvu u kojemživimo.

Na navedeno pitanje je moguće odgovoriti samo istražujući naučnu produkciju u ovoj oblasti nauke i, zatim, kritički obrađujući doprinose kojesu toj nauci dali oni naučnici koji su nekada ili koji danas aktivno, kaoistraživači, predavači i pisci djeluju u oblasti sociologije i njenihmnogobrojnih područnih disciplina. Introdukcija sociologije kao nauke usistem našeg univerzitetskog obrazovanja izvršena je na taj način da jesociologija postala opći predmet za sve studente Univerziteta, a na dva

fakulteta (Filozofskom i Fakultetu političkih nauka) ona je bila i predmetnagrupa, dok je u naučni život ušla bez ikakvih ograničenja i sumnji u njenuvrijednost i mogućnosti, u smislu nauke koja je priznata. Taj inicijalni korak,uvođenje i priznavanje samostalnosti sociologiji ostvaren je veoma brzo,tako da je sociologija, već za nekoliko godina od uvođenja u naučni iuniverzitetski život, počela djelovati kao nauka koja je svjesna svojesamostalnosti, naučne odgovornosti i svog zasebnog polja rada i posebnihmetoda istraživanja svog predmeta, svog prava da, bez tutorstva bilo kojedruge nauke ili teorije (filozofije, antropologije, etnologije, ekonomije, pravaili teorije historijskog materijalizma), razvija i dokazuje svoje mogućnosti uoblasti spoznaje o društvu, na temeljima pretpostavke o zasebnosti svog

predmeta i njemu odgovarajućih metoda istraživanja. Sve to, i predmet imetode sociologije su definirani u kontekstu tada savremenih shvaćanja onjoj kao nauci, onakvih kakve su razvijane u svjetskoj sociološkoj literaturinakon Drugog svjetskog rata, ali i prije njega, tj. sve od kraja XIX do sredineXX vijeka. Kod svih reprezenata naše sociologije mogu se primijetiti znatniutjecaji autora koji su vladali sociologijom - od Maxa Webera do GeorgaGurvicha. Šta više, ona je brzo pokazala veliku propulzivnu moć, što je irazumljivo za jednu u svijetu već etabliranu i veoma visoko razvijenu nauku,a koja je kod nas bila tek uvedena i zasađena na područ je na kojem je imalamalu ili nikakvu tradiciju. To znači da je ništa nije opterećivalo i kad se



7

oslobodila tutorstva nekih shvaćanja, imala je široko i plodno tlo za razvoj.U tim uvjetima je njen prvi zadatak bio da nadoknadi propušteno i postignenivo koji bi bio uporediv sa stanjem u ostalim zemljama gdje ona ima dužu

tradiciju. Brzo apsorbirajući bogata iskustva polustoljetnog razvoja uzapadnim zemljama, sociologija je doživjela veoma brz razvoj i u nekimosnovnim svojim aspektima, odnosno u pogledu evolucije shvatanja odruštvu, njegovoj strukturi, odnosima u njemu i zakonima razvoja, ali i sobzirom na strukturu same nauke, a prije svega u shvatanju njenog predmetai obogaćivanju spektra njenih istraživačkih metoda, ona je kod nas uskoro

postala nauka slična sociologiji bilo gdje u svijetu. Ona je napuštala općuteorijsku verbalistiku naslijeđenu iz filozofije i postajala onakvom kakva serazvila za stoljeće uspješnog razvoja u Evropi, u kojem vremenu je donijela

niz novih spoznaja o prirodi društvenog odnosa i ponašanja ljudi i razvilacijeli niz interpretacija i tumačenja položaja i odnosa socijalnih i

profesionalnih grupacija u društvu, kao i načina koncipiranja odnosa ljudi injihovog društvenog položaja. Tako je i kod nas ova nauka relativno brzo

postigla zavidan stupanj naučne kompetencije i relevancije. U tomkontekstu, sociologija je relativno brzo počela da izlazi iz teorijsko-historijskih shema i općih mjesta govora o društvu kao totalnoj pojavi i bilaorijentirana na empirijska istraživanja različitih aspketa društvene strukture,odnosa u društvu i ponašanja ljudi, što je dovelo do njenog razlaganja na niz

zasebnih disciplina ili područ ja interesa, kao što su opća ili teorijska pitanjautemeljenja same sociologije, razvijanje njenog pojmovnog i kategorijalnogaparata, s jedne, i na niz specijalnih disciplina i polja istraživanja, koji su seu njoj razvili tokom njenog dotadašnjeg razvoja, a koji su nosili glavni teretnaučnoistraživačkog procesa i obogaćenja njenih spoznaja, jer su jojosiguravali empirijski materijal za potrebna teorijska uopćavanja. Zasebna

područ ja istraživanja, kao što su industrija, odnosi na radu, obiteljski odnosi,selo, urbane sredine i pojave u njima, promjene u društvu i njegovofunkcioniranje u uvjetima tih promjena, gradovi u uvjetima naglog rastastanovništva, kultura i njeno funkcioniranje, pojava masovne kulture,umjetnost i posebno patologija društvenog života, birokratski aparatvladavine itd, dovela su do nastanka cijelog niza zasebnih disciplinasociologije, što je obogatilo dijapazon i kvalitet njenog naučnog djelovanja.Ono najvažnije što se zbivalo u oblasti rasta naučne osnovanosti ikompetencije sociologije je činjenica da je ona započela svoj put od naukekoja je bila sadržana u uopćenim formulama o sociologiji i njenoj

predmetnoj strukturi, što se izražavalo osobito plastično u pojavi brojnihudžbenika sociologije (naravno kompilacija), ka svom utemeljenju u nizukonkretnih istraživačkih radova, koji su plastično i sadržajno dokazivalinjene mogućnosti kao nauke o društvu i obogaćivali ukupnu spoznaju odruštvu, ali sada ne apstraktno shvaćenom općem društvu, nego jednom



8

konkretnom društvu. Naravno, široko zasnovan istraživački program uoblasti sociologije bio je osobito važan za društva koja se brzo razvijaju izbog toga mijenjaju, mijenjajući ujedno i neke odnose i karakteristike

društvenog života. Jedni su oblici i odnosi nestajali, drugi nastajali isocijalna dinamika je bila veoma izražena. Specijalne sociološke discipline,koje su nastale i o kojima imamo literarne tragove i dokaze postojanja uspecifičnim istraživačkim radovima, a ne samo u interpretacijama strukturenauke kao takve, bile su sociologija rada, sociologija industrije, sociologijasamoupravljanja, sociologija sela ili ruralna sociologija, sociologija gradovaili urbana sociologija, sociologija politike, sociologija religije, sociologijakulture, sociologija nauke i sociologija umjetnosti itd., a započeo je i procesformiranja nekih užih polja socioloških istraživanja, vezanih za nove uvjete

života ljudi, kao što su pojave manifestacija masovne kulture, masovnedelikvencije mladih, radikalne promjene u odnosima u obitelji i sl. Tako sunastali neki značajniji pojedinačni istraživački radovi, ali su se oblikovali i

postavljeni su i novi univerzitetski kolegiji. Na našim univerzitetima, prijesvega u Sarajevu, formirani su kolegiji iz oblasti opće ili teorijskesociologije, historije sociologije i socijalnih doktrina, vezanih i sa političkimdoktrinama, zatim metodologije sociologije i posebno metodologijeistraživanja u polju ili primjene sociološke metodologije u istraživanjimakonkretnih društvenih pojava, industrijske sociologije ili sociologije rada,

kao i iz urbane i ruralne sociologije, sociologije religije i kulture, tesociologije posebnih društvenih pokreta i stanja - kao što su: mladi, obitelj,radništvo, štrajkovi, kriminal sl. Ovaj trend razlaganja materije sociologijena specijalne sociološke discipline nastavljen je i kasnije, ali je ovdje bitnokonstatirati da, upravo zbog ovih razlaganja njene materije, sociologija nijeostajala prazna opća i spekulativna disciplina, kakvih je tendencija biloveoma mnogo, nego se morala uputiti ka konkretnim istraživanjima u okviru

pojedinih svojih disciplina, koje su bile već koncipirane, što je veoma mnogoznačilo za njeno sadržajno i naučno utemeljenje i obogaćenje. Istina,uporedo s ovim razvojem nastajale su i koncepcijske razlike u razumijevanju

brojnih pitanja sociologije kao nauke u cjelini i pojedinih njenih disciplina.Samo što su ove razlike bile imanentne procesu razvoja sociologije kaozasebne nauke i bogaćenju spoznaja o društvu i time plodne po njen razvoj, ane dogmatske rasprave o načelima i općim pitanjima karaktera ljudskogdruštva i historije, kakav su imale u periodu vladavine historijskogmaterijalizma, kao opće i teorijske osnove nauka o društvu. Ove razlike suzahvatale temeljna epistemološka i metodologijska pitanja, kao što su pitanjao tome šta je zapravo društvo i koji ga elementi konstituiraju, koji suelementi društvene strukture stabilni, a koji promjenjljivi, šta su todruštvene činjenice, odnosno šta je ono što se može kao činjenica kojaizražava postojanje društva konstatirati i istraživati adekvatnim egzaktnim



9

metodama. Te rasprave omogućavale su da se raščiste neka značajna pitanjai da se, konzekvencijama izvoda iz osnovnih postavki epistemologije imetodologije, razviju potpunije i adekvatnije opće ideje i koncepti

sociologije u cjelini, kao i njenih pojedinih disciplina. Sve to što se zbivalona razini teorijskih rasprava i istraživačkih poduhvata je značajno doprinijelorazvoju sociologije kao nauke kod nas i takav razvoj je počeo donositikonkretne naučne rezultate. O tome svjedoče brojni radovi koje su urazdoblju od 1962. pa do kraja sedamdesetih godina objavili autori kao štosu M. Filipović, S. Tomić, E. Ćimić, Z. Vidaković, R. Stojak, I. Komšić idrugi, a koji su donijeli značajan poticaj usmjerenju sociologije ka jasnijimteorijskim konceptima i egzaktnim metodama istraživanja, te novomshvatanju društva. Veliki značaj za ovakav razvoj imala je pojava obimne

studije ili, bolje reći, kompendija Rudija Supeka (koji je bio pionir umnogim stvarima) pod naslovom «Javno mnijenje», a u kojem je Supek

bravurozno pokazao kako je svako saznanje o društvu i čovjeku, o njegovomdruštvenom ponašanju također empirijskog karaktera, kao što je i svakodrugo saznanje o svijetu te da postoje adekvatne metode koje omogućavajuegzaktno istraživanje i dobivanje pouzdanih rezultata o onom što je predmetistraživanja. U ovom smislu je bila otvorena javna rasprava i uglavnom seradilo o dvije tendencije u mišljenju. Jedna se izražavala u stavu da jesociologija nauka o društvu, a da je društvo totalitet svih pojava koje

izražavaju međusobno povezane oblike i funkcije ljudskog života. Ovoshvaćanje je direktno slijedilo iz gnoseološko-epistemoloških i metodoloških

postavki Karla Marksa, čija se metoda istraživanja društva temeljila nametodološkoj, a to je ujedno značilo i konceptualnoj dominaciji pojmatotaliteta (naslijeđe Hegelove dijalektike), a taj totalitet je, u njegovojinterpretaciji, predstavljala roba. Iz pojma robe i njene strukture i funkcijekoju vrši u društvu derivirani su svi ostali odnosi, koje ona razvija i daje im

pečat. Zbog toga je Marks kapitalističko društvo (pogledati «Kapital») inazvao «društvo robnih proizvođača». Totalitet je organizirana istrukturirana cjelina, koja je kao takva nadređena svim svojim dijelovima isvagda predstavlja nešto više nego samo zbir dijelova koji ga sačinjavaju.Zapravo, totalitet je i zbir svojih dijelova i još nešto više, jer funkcionira i podijelovima i po cjelini svog bitka. U toj cjelini razlikujemo primarne isekundarne, odnosno izvorne i izvedene elemente. U primarne elementespadaju, prema tada vladajućoj marksističkoj koncepciji društva, način

proizvodnje života ljudi, što u sebi ujedinjuje sredstva za proizvodnju(sredstva za rad i predmete rada) i odnose u proizvodnji (odnos ljudi premasredstvima za proizvodnju - posjedovanje sredstava za rad ili posjedovanjevlastite radne snage), koji čine realnu materijalnu bazu života svakog društvai potom sve druge društvene odnose, koji se mogu izvesti iz tog temeljnogodnosa. To ujedno znači da je za tu vrstu koncepcije o nauci o društvu



10

društveni odnos ono što je primarni predmet istraživanja i iz čijeg proučavanja možemo dobiti najviše bitnih informacija o društvu kao cjelini.Društvo se, u okviru te koncepcije, tumači kao ukupnost društvenih odnosa

ljudi koji u nekom društvu žive, a što nije ništa drugo nego ono što se umarksističkoj terminologiji nazivalo proizvodnim i društvenim odnosima,koji se tretiraju kao baza društva, dok su u sekundarne elemente ili oblastnadgradnje spadali politički i svi drugi odnosi i djelatnosti ljudi, kao što su

proizvodnja ideja svih vrsta, među koje su spadale vjerske predstave, nauka,filozofija, političke ideje, moralna shvaćanja i umjetnost, kao i svi drugioblici duhovnog izražavanja ili, kako se to u toj istoj terminologiji nazivalo,ideološka nadgradnja. Oblast nadgradnje je dijeljena na političku i pravnu ina duhovnu nadgradnju, a među svim ovim elementima i segmentima

strukture društva postojala je čvrsta međusobna ovisnost, i to uhijerarhijskom smislu. Odnosi baze određuju odnose nadgradnje u cjelini, a

politički i pravni odnosi određuju odnose duhovnog prostora. Tako sedruštvo pojavljivalo kao uređen sistem elemenata, od kojih je jedan diosmatran temeljnim, dok je drugi tumačen kao drugostepeni, izveden izavisan od onog prvog. Sve društvene pojave imaju, dakle, karakteristiku da

pripadaju pojavama društvene baze ili društvene nadgradnje, što im preciznoodređuje mjesto i ulogu u ukupnom životu društva. Po svom spoljašnjem

biću, tj. kao odnos koji se može vidjeti i koji je utemeljen na pravnim aktima

i stanjima pravnih odnosa, ljudi se dijele prema količini prava, a ta jeupravno srazmjerna količini vlasničkih prava. Pravo vlasništva je osnovasvih pravnih odnosa u društvu i smatra se da je nastanak privatnog vlasništvaosnova i prava i odnosa u društvu, koje se time dijeli na dvije generalneklase i dva statusa. Jedan je status i klasa vlasnika, a drugi je status ili klasaonih koji nemaju vlasništva. Glavni regulator tih odnosa je vlasništvo nadsredstvima za proizvodnju (života). Osnovni odnos u društvu je stoga klasniodnos, što određuje i hijerarhiju društvenih fenomena ili oblika u kojima seizražava društvenost čovjeka, a svi drugi odnosi, u koje ljudi stupaju nužno ina osnovi svog temeljnog statusa vlasnika ili bezvlasnika, prožeti su klasnimodnosom, pa se tako i porodica i druge društvene zajednice, kao što sudržava, narod ili bilo koji drugi oblik povezanosti ljudi nalaze pod utjecajemi imaju svoju bit u klasnom karakteru svih pojava u društvu, ukoliko se radio klasnom društvu. Sva društva u kojima postoji privatno vlasništvo nadsredstvima za proizvodnju smatraju se klasnim društvima, jer klasni odnosnastaje na razlici odnosa ljudi prema sredstvima za rad, predmetima rada i

proizvodima rada, ili, drugačije rečeno, izvorima života. Tako svakovlasništvo nad zemljom, stokom ili sredstvima za rad, u situaciji kad postoje

pripadnici iste ljudske zajednice koji takvo vlasništvo nemaju i dolaze uzavisnost od ovih prvih, proizvodi klasni, i to je svagda antagonistički odnosmeđu ljudima, što je najbitnija karakteristika svih dosadašnjih ljudskih



11

društava. Prema toj sociologiji, klasna je pripadnost temeljni položaj idefinicija ljudskog društvenog položaja i odnosa u društvu, dok su svi drugioblici izvedeni i ovisni o ovom. Iz ovog odnosa su izvođeni i zakoni koji

vladaju u društvu. Svi zakoni u društvu su utemeljeni na zakonima proizvodnih odnosa i iz njih izvedenih klasnih društvenih odnosa, tj.osnivaju se na zakonima odnosa baze i nadgradnje društva, a zakon klasnogkaraktera svih društvenih pojava i odnosa je temeljni zakon društva. Izovakve definicije društva proizlazlo je i rješenje o tome kako i šta se možeznati o društvu, odnosno epistemološko rješenje, metodologija i utemeljenjasociologije kao nauke. Na pitanje o tome šta i kako možemo znati oljudskom društvu, teorija ove sociologije odgovara da je izvor svakognaučnog saznanja o društvu ono saznanje koje nam otkriva zakone

strukturiranja i funkcioniranja jednog društva u cjelini, odnosno iznosi stavda je saznanje o društvu jednako saznanju o stanju proizvodnih i klasnihodnosa u njemu, a zatim i o svim drugim društvenim odnosima, koji suzakonito i logično izvedeni iz proizvodnih odnosa i odnosa u jednomdruštvu. Svi drugi odnosi se mogu izvesti čistom dedukcijom iz stanjaklasnih odnosa. U užem smislu se epistemologija te sociologije temelji nastavu da se u cjelini društvenih odnosa i strukture društva svaki elementnalazi na mjestu koje je određeno njegovim značenjem i ulogom ufunkcioniranju cjeline. Ta koncepcija je bila bliska funkcionalističkoj

koncepciji u sociologiji. S druge strane, svi se ti odnosi opredmećuju, jer ih posreduju materijalna dobra i stvari (roba, novac, hijerarhije raznih vrstafunkcija u društvu), a to upravo omogućava da se činjeničko stanje tihodnosa utvr đuje precizno i činjenički i da se ono egzaktno istražuje. Marks jedokazivao da je logika društvenih odnosa i procesa istovrijedna i egzaktnakoliko i logika nekih fizičkih, hemijskih ili bioloških procesa, dakle, da jematematički izračunljiva i precizna. Kako je poznato, Marks je govorio da jemislio u nekoliko tabaka izložiti osnovu svoje metode, tj. logiku društvenog

procesa, koja je ista kao i logika svakog drugog materijalnog procesa. Znanjeo individuumu tu nije igralo nikakvu posebnu ulogu. Individuum je tu samofunkcija cjeline i kreće se i ponaša u okviru funkcije koju ima u tom odnosu.Epistemološki gledano, znanje o društvu se može steći samo tako da se izučematerijalni procesi i odnosi u društvu, a to su odnosi koji obuhvaćaju stanje

proizvodnih snaga i odnosa, da se utvrdi položaj ljudi u procesu društvene proizvodnje njihovog života, zatim sagleda njihov klasni položaj i iz njegaizvedu sve nužne funkcije i relacije ljudi u društvu, koje je na taj načinstrukturirano.

Na drugoj strani, postojao je prigušen i potisnut, ali izveden iz djelaklasične sociološke misli, pozitivistički pristup problemu naučne definicijesociologije i ljudskog društva. Gnoseološka i epistemologija osnove tog

pristupa polazi od stava da je sociologija nauka o društvu, a društvo je, u



12

činjeničnom - dakle gnoseološkom, epistemološkom i metodološkom smislu,skup individuuma, koji se međusobno odnose na mnogo načina, od kojih suneki više ili manje uzajamno povezani. Neke od društvenih veza ljudi su

slučajne, druge tradicionalne, a treće su proizvod životnih okolnosti i nužde.Individuum je svagda onaj koji se odnosi. On je subjekt i objekt onog što sezbiva, te se od njega svagda mora polaziti u nastojanju da se spozna društvou kojem čovjek živi i sagledaju odnosi koji u njemu vladaju. Ovo gledište jederivirano iz temeljnog pozitivističkog shvaćanja društva i sociologije kao

pozitivne nauke o društvu. Javlja se i stav klasične građanske sociologije da je sociologija nauka o društvu kao specifičnoj ljudskoj, a to znači ihistorijskoj formaciji, koja obuhvaća kako način ljudskog života tako inačine ljudskog mišljenja i djelovanja, koji se javljaju kao faktor društvenih

odnosa ljudi. U okviru ove koncepcije razvijene su gnoseologija iepistemologija istraživanja historijskih društvenih cjelina i njihovograzumijevanja, jer su one shvaćene kao zasebne cjeline, koje imaju svojespecifične kodove funkcioniranja, u kojima je stanje svijesti i mišljenja ljudi

bitno za njihovo djelovanje i odnos što objašnjava sve okolnosti života iodnosa koje ljudi produciraju. Ovo shvaćanje je derivat južnonjemačkeneokantovske škole Hermanna Cohena i posebno Wilchelma Windelbanda, ana drugoj strani i historijske škole Wilchelma Dielthya. Najutjecajnijiklasični autori, čiji utjecaj možemo registrirati u periodu nastajanja i

osamostaljivanja naše sociologije od tutorstva marksizma, posebno onogzvaničnog, bili su Max Weber, Georg Simmel, Leopold von Vise, PitrimSorokin, George Gurvich, George Friedmann, te brojni drugi manje značajnisociolozi. Dominirajući utjecaj ovih autora može se objasniti činjenicom dasu tada u našoj sociologiji prevladavala pitanja njenog utemeljenja, dakle

pitanja koncepta sociologije i društva i sociologije kao nauke. Kad jesociologija i kod nas doživjela izvjestan razvoj i kad su se pojavile nekeveoma važne i propulzivne njene posebne discipline, discipline koje suomogućavale obogaćenje našeg uvida u funkcioniranje društva, tada su došlido izraza i drugi sociolozi i antropolozi, odnosno socio-antropolozi ietnolozi, čiji su istraživački rezultati i djela utjecali na oblikovanjekoncepcija naše sociološke misli i na razvoj te nauke u cjelini. Osnovu

proučavanja društva čini proučavanje čovjeka, raznih oblika njegove povezanosti s drugim ljudima, načinima ostvarivanja tih veza i značenja tihveza u ukupnom ljudskom životu, što zapravo i čini ljudsko društvo. Iztakvog poimanja društva proizlazila je i odgovarajuća epistemološka imetodološka koncepcija i u osnovi ona se svodila na stav da je znanje odruštvu jednako zbiru znanja o ljudskim relacijama, tj. onim relacijama ukoje individue stupaju u svom društvenom životu i koje mogu biti stalne i

povremene, ali određuju i sadržaj i formu društvenog života ljudi. Kad je ucentar socioloških istraživanja postavljen čovjek, u njegovom raznovrsnom



13

društvenom životu, tada su za sociologiju postala važna saznanja i iskustvanauka kao što su etnologija, antropologija, socijalna psihologija i drugenauke, koje su imale veliko iskustvo i spoznaje o raznovrsnim vidovima

ljudskih djelatnosti, veza i odnosa. Razlika u značenju i ulozi ovih relacija uukupnom društvu se mjeri njihovom stabilnošću i intenzitetom njihovog pojavljivanja, stupnjem njihovog utjecaja u ostvarivanju ljudskog života.Postoje društva i oblici povezanosti ljudi u kojima dominiraju relacijenastale iz činjenice rođenja i genetskih veza, kad te veze određuju položaj,status i ulogu svakog člana ljudske zajednice. Ta društva nazivamo

primitivnim društvima, a o kojima je nauka saznala kapitalne stvari iz djelaantropologa kao što su Charles Morgan, Johhann Jakob Bachofen, ClaudeLewi Straus ili Margaret Mead. Postoje i ona društva u kojima dominiraju

odnosi nastali posredovanjem tržišta, kao općeg medija komunikacije međuljudima. Kulminacija tog tipa društva izražava se u nastanku modernihmasovnih potrošačkih društava. Postoje informatička i slična društva, dakle,

jedna množina društava, kada se ona mjere i definiraju relacijama ljudi koje postaju dominantni oblici postojanja i izražavanja ljudske društvenosti. Istotako, neke specifične veze među ljudima nastaju u procesima proizvodnje, aone utječu na ljudske odnose i shvaćanje o prirodi tih odnosa uopće. Budućida je individuum osnova društva, jer je ono samo skup individuuma injihovih relacija, dakle, skup pojedinaca koji se na brojne načine odnose

između sebe, to je svaka spoznaja o društvu utemeljena u spoznaji oodnosima između inidividuuma i to je osnova epistemologije i metodologijetako koncipirane nauke o društvu.

U cjelini govoreći, naša se sociologija, kad je započela svoj put,nalazila u brojnim dilemama i kretala brojnim stazama i stazicama, kojima jenastojala osigurati svoju naučnu samostalnost i osloboditi se tutorstvafilozofije, prava, ekonomije, etnologije, psihologije i drugih nauka, koje su

joj nametale svoj koncept i gnoseološko-epistemološki i metodološki procedee. Na tom putu ona je morala naći stazu koja vodi ka njenoj sigurnoj,kritičkoj, naučnoj, gnoseološkoj, epistemološkoj i metodološkoj konstituciji iosiguranju sopstvene samostalnosti. Sociologija je kod nas, kako smo to već naznačili, započela svoj život kao opća teorijska nauka, koja nije imalanikakvih istraživačkih tradicija (osim onih koje su nastale u etnologiji ietnografiji i mogle su biti iskorištene i u sociologiji), niti je bila u direktnomteorijsko-metodološkom kontaktu sa tekućim sociološkim mišljenjem usvijetu. Ona se borila za mjesto pod suncem i emancipaciju ispod egidemarksističke nauke o društvu. Marksistička nauka o društvu se i samanalazila u velikim konceptualnim i metodološkim dilemama, u koje je tunauku uvela radikalna i simplificirana interpretacija problema društvafilozofije dijalektičkog i historijskog materijalizma. Osnovno pitanje koje jenastalo iz cjelokupnog iskustva Marksovog mišljenja sastojalo se iz uvida da



14

je Marksova kritika otvarala mnoge puteve, a nije naznačila onaj koji bitrebao biti glavni. Tako je Marks smatrao da je filozofija završila svoj putkao teorija svijeta i da je zadatak da se svijet promijeni, a vodeću ulogu u

izgradnji novog svijeta će imati praksa. On je smatrao da budućnost imasamo jedna jedina nauka o čovjeku, koja bi tebala obuhvatiti sve ono štoomogućava uvid u ljudsku praksu, kao praksu kreacije ljudskog svijeta, koja,na određen način, obuhvaća i čovjeka i društvo i prirodu. Priroda se, naime,

pokazuje sve više kao neka vrsta sukreacije svog originaliteta i čovjeka, te senaše poimanje o njoj i odnos prema njoj ne može zamisliti nego kaosudjelovanje nas samih u zbivanju onog što se naziva priroda, koju mimožemo doživjeti i o njoj nešto znati. Kad su neki Marksovi sljedbenicizapočeli sa konstrukcijom posebne marksističke filozofije (Engels), zatim

neku vrstu marksističke teorije prakse (Lenjin), nastao je teorijski i političkihaos u redovima Marksovih sljedbenika. Uzalud su bila nastojanja nekihmarksista, kao što su bili George Lukas, Ernest Bloch ili protagonisti kritičketeorije društva, da vrate marksističkom mišljenju izvornu originalnost i

prodornost u analizi društvenih pojava. Sva ta zbivanja i dileme imale suodraza u našem lijevom i marksističkom mišljenju, kako prije rata, tako inakon njega, kad je marksizam postao službena i obavezna filozofija i teorijadruštva. U takvom kontekstu stanja mišljenja, historijski materijalizam ježelio biti zamjena za ukupnu nauku o društvu, koja se može razviti iz opće

teorije marksizma, shodno konceptima K. Kautskog, V. I. Lenjina i, kasnije,J. V. Staljina, kako to jasno kaže Kautsky. U svojoj polemici protivLenjinovih pokušaja filozofiranja na temelju svog razumijevanja i tumačenjaideja K. Marksa, Kautsky kaže: «Marks je negirao filozofiju i marksizam sesvodi samo na teoriju historije, historijski materijalizam i Marksovoekonomsko učenje, iz kojeg je proizašla naučna teorija historije i društva».Sve skupa, to troje čini naučni socijalizam Karla Marksa. Na činjenici da jeKautsky smatrao da filozofija ne može biti sastavni dio marksizma, budućida je Marks, u «Tezama o Feuerbachu» (Marksova skica za jednu raspravukoju je namjeravao napisati o filozofiji Ludwiga Feuerbacha) direktno kazaokako filozofija treba da bude negirana za račun prakse, tj. da su «Filozofi dosada samo različito tumačili svijet, a radi se o tome da se on izmijeni»,nastao je novi spor među dotadašnjim ortodoksima (Kautsky-Lenjin), jer jeLenjin, za razliku od Kautskog, smatrao da se izlučivanjem filozofije izstrukture marksizma izlučuje i dijalektika, a ona je osnova marksizma i beznje je nemoguća teorijska izvedba revolucije. Tako je, unatoč ovimkontroverzama, u marksizmu prevladalo shvaćanje da su dijalektika, na

jednoj, i historijski materijalizam, na drugoj strani, sastavni dijelovi i suštinaMarksove nauke i da, uz ekonomsku teoriju i kasnije nastalu teoriju naučnogsocijalizma, sačinjavaju ukupnu marksističku filozofiju i nauku o društvu.(Vidi o tome Lenjinov članak napisan za Svjetsku enciklopediju i objavljen



15

pod naslovom: «Tri izvora i tri sastavna dijela marksizma»). Evolucija se uovom kontekstu izražavala u činjenici da je koncept historijskogmaterijalizma, iz prvobitne teorije o društvu, prerastao u opću teorijsku i

metodološku osnovu nauke o društvu, što je u principu dozvoljavalo da se, pod tutorstvom teorije historijskog materijalizma, formira i neka zasebnanauka o društvu, tj. nije se priječio nastanak marksistički inspirirane, alizasebne i samostalne nauke o društvu, sociologije. Koliko bi ona kao naukamogla u toj vezi biti samostalna veliko je pitanje, ali je to onda njen

problem, tj. problem konzistencije njene teorije i prakse. Tako je kod nassociologija, uza sva ova ograničenja i probleme, ipak započela svoj životupravo kao marksistička sociologija. Pod ovim imenom i u okviru konceptao postojanju marksističke nauke o društvu, sociologija je bila oštro teorijski i

metodološki odijeljena i suprotstavljena tzv. građanskoj sociologiji. Naravno, već je na prvi pogled jasno da je svako razlikovanje unutar sociologije, temeljeno na razlici u shvaćanju o prirodi njenog predmeta i

pretpostavci da se, zbog različitog shvaćanja predmeta, radi o dvije nauke,neutemeljeno. Naime, svaku nauku određuje njen predmet i metode kojimase ona koristi u izučavanju tog predmeta. Svaka nauka, već u metodologijikojom se služi, ima instrumente verifikacije svog predmeta. Ali, ako to nijeslučaj, tada se predmet verificira na takav način da se njegovo postojanjedokazuje u praksi same nauke. Ako i u sociologiji koja svoj predmet izvodi

iz šire teorije historije ili filozofije, i u onoj koja svoj predmet dokazujeodređenom epistemološkom teorijom, predmet ostaje isti - realno postojećedruštvo, bez obzira što se njegovo postojanje dokazuje na dva različitanačina, radi se o jednoj nauci. Dva načina dokazivanja predmeta, ukoliko sene tiču egzistencije predmeta, nego se svode na konceptualno-metodološkediferencije, a ne na razlike u prirodi predmeta, ne govore o dvije posebnenauke i dva posebna predmeta - marksističke i građanske sociologije.Oznake građ anska i marksistič ka ne odnose se na predmet, nego na koncept

predmeta i spadaju u domen razlika u mišljenju, koje se često javljaju unutar nauke. Drugi važan moment, koji ovdje treba imati na umu, jest da se razlikeu definicijama predmeta nauke i same nauke najčešće deriviraju iz političkog

predloška, a ne iz stvarnog stanja stvari. Naime, ako je razlika izmeđugrađanske i marksističke sociologije sadržana samo u tome da jedna ima uvidu građansko društvo, a druga neko drugo, koje nije građansko, a koje joškao etablirano društvo i ne postoji, nego je jedna zamisao i politički projekto nekom mogućem budućem društvu, tada se toj nauci daje neizbrisiv pečat

politike i ona se utemeljuje na političkim i ideološkim premisama, a ne namaterijalnim činjenicama. A to je u nauci nedopustivo. Naime, marksizam je

proizašao iz kritike građanskog društva i predstavlja neku vrstu kritičketeorije tog društva. Svi fenomeni koje on analizira su fenomeni građanskog,a ne nekog drugog društva. Marksizam je to i ostao, jer nema razloga da se



16

uzme ozbiljno ono što je sovjetska teorijska misao formulirala kao teorijunaučnog socijalizma, tj. neku vrstu teoretiziranja prakse sovjetskog. Dakle,fraza građanska sociologija je bila prazna, ne samo zbog navedenih razloga

nego i zbog još jedne bitne činjenice. To je činjenica da tzv. teorija naučnogsocijalizma i teorija historijskog materijalizma nisu mogle produciratikonzistetnu metodološku koncepciju, koja bi osigurala izučavanja društvaizvan unaprijed pretpostavljenih shema mišljenja. Zbog postojanja unaprijedzadanih okvira i koncepata, tj. zbog činjenice da spoznaje o društvu nisuizvođene iz empirije društvenih procesa, nastajala je sociologija, koja je bilaništa drugo nego društvena metafizika, na isti način na koji je i filozofijskateorija postajala metafizička ukoliko je bila određena konceptom općihzakona prirode, društva i mišljenja - dijalektičkim materijalizmom. Kako

funkcionira taj model mišljenja u filozofiji moguće je jasno vidjeti izfundamentalnog djela tog načina mišljenja «Dijalektički i historijskimaterijalizam» Staljina, koje je smatrano Biblijom komunističkog imarksističkog mišljenja i vrhom svjetske filozofske i naučne misli,obaveznim brevijarom mišljenja za komuniste. Treba imati na umu da jenaša misao uspjela u priličnoj mjeri savladati rigidnost i ograničenost ovogstaljinističkog koncepta, ali su njegovi tragovi ostali sve do danas, kako ukonfuziji oko osnovnih pojmova sociologije, tako i u činjenici da su nekiautori, pod okriljem konzervativne političke prakse i dalje njegovali upravo

zatvoreni koncept nauke o društvu. O tome svjedoči ponajbolje mnogo putaobjavljivano i nekad obavezno djelo teoretičara dijalektičkog i historijskogmaterijalizma Ilije Kosanovića «Dijalektički i historijski materijalizam»,koje je figuriralo kao univerzitetski udžbenik i bilo obavezno. Jednodrugačije pitanje, sa kojim se susrela sociološka misao koja je kod nasnastajala tih godina, koja je shvaćala da se iz metafizičke teorije ne možeizvesti nikakvo pozitivno znanje o društvu, jer se radi o dva sasvim različitanačina mišljenja i viđenja stvari, jest uviđanje potrebe da je nužno da se, naopćim marksističkim teorijsko-metodološkim osnovama, izgradi jednaneovisna nauka o društvu, a to je mogla biti samo sociologija. Ova nauka je

pokušala da samostalno odredi svoj predmet i razvije metode, koji ćeomogućavati empirijsko proučavanje društva i stjecanje saznanja o stvarnim

procesima u njemu, a ne stvarati ideološke i metafizičke konstrukcije. Da bise mogla izgraditi takva nauka, bilo je neophodno riješiti dva bitna pitanja,kao preduvjet njene konstitucije. Bilo je nužno, prije svega, precizno odrediti

predmet izučavanja te nauke, a to je društvo, a zatim razviti odgovarajućumetodologiju istraživanja tog predmeta. Trebalo je pojam društva odredititako da on ne bude samo teorijska konstrukcija nego i da pruža mogućnostiza empirijsko izučavanje njegova sadržaja, odnosno da omogućava da sezahvati uobičajenim metodama empirijskog istraživanja. Dakle, bilo jenužno adekvatno riješiti epistemološki problem sociologije. To je zahtijevalo



17

da definicija predmeta nauke bude činjenično artikulirana, da zahvaća nizovečinjenica čija je egzistencija dostupna empirijskim istraživanjima i odaberunajadekvatnije empirijske metode u te svrhe. Sve što je u metodološkom

smislu bilo sadržano u do tada vladajućoj koncepciji historijskogmaterijalizma bila je kauzalna veza, koja je pretpostavljena kao bitnazakonita veza između fenomena društvene baze - proizvodne snage iodnosima u društvu, na jednoj, i društvenoj nadgradnji - političkim,duhovnim i ostalim odnosima, na drugoj strani. Naravno, metodološkikoncept, koji se temeljio na kauzalnoj povezanosti događanja u dvijeodvojene sfere društva, nije mogao dati nikakve konkretne spoznaje o stanjuu nekom društvu, ni na mikro ni na makro planu društvene stvarnosti. Tajkoncept je odvajao društvo i njegove elemente od jedine stvarne i racionalno

dohvatljive veze, a to je čovjek, njegove konkretne društvene veze i njegovodjelovanje u cjelini društvenih odnosa i u svakoj njegovoj pori. Čovjek, zakojeg je još Aristotel kazao da je «zoon politikon» i da njegova egzistencija

predstavlja mnogostrukost međuljudskih veza i odnosa, jest taj koji svadogađanja u društvu povezuje u jedinstveni tok zbivanja i razvoja, on jeakter unutar cjeline i unutar svakog dijela društvenih odnosa i prakse,

povezujući sve te mnogostruke odnose u cjelinu koju nazivamo društvom.Prema tome, čovjek i njegovi različiti odnosi i načini djelovanja je predmetkoji je bitno istraživati, ako se želi steći saznanje o društvu. Prodor je učinjen

onda kad je bio usvojen modificirani koncept o društvu, koji je napustiokrutu kauzalnu povezanost elemenata baze i nadgradnje i kad je društvoshvaćeno kao skup svih veza i relacija njegovih članova i načina njihovihodnosa, te je tako uveden osnovni moment istraživanja društva, momentljudske egzistencije i djelovanja, kao i veze među ljudima koje nastaju u tom

procesu i tako uspostavljena epistemološka osnova za primjenu savremenih iegzaktinih metoda istraživanja o društvu.

U vrijeme kad su ova pitanja bila aktualna i u našoj bosanskohercegovačkoj akademskoj sredini već je bio uveden predmet«Osnovi društvenih nauka», koji je predavan na cijelom univerzitetu.Postojao je i Univerzitetski centar za predmet «Osnovi društvenih nauka» iKatedra za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, na kojojsu predavane sociološke discipline Opća sociologija, Historija sociološkihteorija, Metodologija sociologije i Politička ekonomija. Da bi se krenulokorak naprijed u smislu osposobljavanja naše sociologije za samostalanteorijski i istraživački rad, bila su potrebna dva koraka. Prvi korak je bio dase ona teorijski emancipira od svoje sopstvene historije, tj. od filozofije, izkoje je nastala, i političke ekonomije, kao one nauke, kako se smatralo, kojadaje fundamentalne spoznaje o najbitnijem aspektu društvene realnosti -

procesu proizvodnje i odnosa u proizvodnji. Drugi korak je bio da sesociologija osposobi za samostalna i na specifičnim sociološkim metodama



18

utemljena istraživanja, tj. da se naši sociolozi upoznaju s modernimkonceptima i metodama u oblasti konkretnih empirijskih istraživanja u naucio društvu.

Već 1960. godine poduzeta je, uz pomoć Akademije nauka iumjetnosti Bosne i Hercegovine i u organizaciji Centra za Osnove nauke odruštvu Univerziteta u Sarajevu, veoma korisna akcija. Organiziran jevišednevni seminar iz oblasti metodologije socioloških istraživanja, tokomkojeg su najkompetentniji tadašnji predavači iz cijele zemlje izlagali

pojedine partije i upoznali slušaoce s mogućnostima koje savremene metodeu oblasti socioloških istraživanja pružaju toj nauci. Radilo se o seminarutokom kojeg su u našu praksu inaugurirane, i u teorijskom i u praktičnomsmislu, metode koje sociologiji osiguravaju status zasebne i egzaktne nauke,

dakle, metode koje omogućavaju istraživanja na isti način kao i u bilo kojojdrugoj nauci. Predavači su bili Vojin Milić i Branko Bosnić iz Beograda,Boris Petz i Rudi Supek iz Zagreba i Muhamed Filipović iz Sarajeva. Milić

je centar svog izlaganja usmjerio ka problemu predmeta i onoga što jemoguće istraživati egzaktno, Filipović je predavao o uvjetima egzaktnostisociologije, tj. o problemu socijalnih činjenica i definiciji tih činjenica, tj.onog što je u socijalnim relacijama ljudi činjenično i što može bitimatematički iskazano i izračunavano, bazirajući to na primjerimaistraživačkih rezultata industrijskih sociologa u Velikoj Britaniji. Petz i

Bosnić su izlagali konkretne metode i postupke istraživanja, polazeći odmetoda posmatranja, eksperimenta, ankete, upitnika, o čemu je opširnoizlagao Bosnić, dok su predavanja Petza bila usmjerena na statističke modele

primjenjive u polju socioloških istraživanja. Seminar je bio dvostruko pozitivan i produktivan. Prvo, on je oslobodio ljude i omogućio im dasnažnije i odlučnije krenu ka bavljenju sociologijom kao samostalnomnezavisnom i egzaktnom društvenom naukom. Druga važna stvar bila je tošto je, posredstvom ovog seminara, u našu istraživačku praksu, koja je bilaveoma siromašna, ali je ipak postojala, kao i u univerzitetsku nastavu,uvedena moderna metodologija socioloških istraživanja i time otvoren putsamostalnog razvoja same sociologije na najširem dijapazonu njenoginteresa i mogućnosti razvoja njenih posebnih disciplina. Kao direktanrezultat ove akcije nastalo je uvođenje kolegija Metodologije sociološkihistraživanja na Katedri za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta uSarajevu, kojeg je vodio Muhamed Filipović, a kasnije je uveden i sličankolegij na tada osnovanom Fakultetu političkih nauka, gdje je, kao gost, taj

predmet predavao Bosnić. U to vrijeme se pojavljuju i dva specifična rada uovoj oblasti. Moglo bi se reći da su dva tada objavljena rada imala velikiznačaj za razvoj sociologije u to vrijeme. Jedan je bio rad Rudija Stojaka oodnosima u FAMOSU, rađen na temeljima modernog postupka istraživanjaljudskih odnosa u jendoj manjoj sredini, kakvu je činilo preduzeće FAMOS.



19

Ovaj rad je bio objavljen u časopisu za Sociologiju. Drugi rad je bio širarasprava autora ovog teksta, objavljena pod naslovom «Industrija kao

predmet naučnog izučavanja», koja je izašla u četiri broja časopisa

«Pregled». Ova je rasprava bila nekoliko puta preštampavana i služila kaouzor istraživačkog postupka u domenu industrijske sociologije, koju je onazastupala, naspram sociologije rada, koju su zastupali drugi neki autori. Uovoj raspravi i oko nje je išla i uvodna rasprava o industrijskoj sociologiji, zakoju je autor tvrdio da je u vrijeme ubrzane industrijalizacije zemlje vodećagrana empirijske sociologije, kao što je to nekada bila sociologija sela,odnosno da je to disciplina koja omogućava da se u sociološkimistraživanjima načini iskorak u egzaktno i da, u punoj mjeri, omogućava

primjenu egzaktnih metoda i matematičkih postupaka istraživanja. Autor je

smatrao da je to rezultat činjenice što je industrija uređen sistem odnosa, kojidominira u modernom društvu i nameće cijelom društvu svoje modele, a daupravo odnosi u industriji omogućuju egzaktna istraživanja, budući da suodnosi formalizirani i fiksirani u hijerarhijama i sličnim načinima

povezanosti koje se mogu fiksirati i interpretirati kao tačke koje povezujudjelovanja i komunikacije, tj. bitne vrste odnosa u industrijskoj sredini, štoomogućuje matematizaciju svih procedura, a time i punu egzaktnostistraživanja i opću komparabilnost dobivenih rezultata. Autor je, u tekstu oindustrijskoj sociologiji, izvršio kritiku do tada vladajuće sociologije rada,

smatrajući da je rad opća odredba i posrednik između čovjeka i prirode, dase javlja u svakom društvu i da stoga ne može biti specifikum nekogodređenog sistema društvenih odnosa. Nauka o radu se pretvara ili uergometriju ili u društvenu metafiziku kad se odnosi u procesima rada

projiciraju na cijelo društvo, u kojem sam rad, kao pojam i odnos, postajeizvor svih ostalih odnosa i princip iz kojeg oni proizlaze, što je mišljenje pomodelu metafizike, a ne egzaktne nauke. Bez obzira kako su ove razlike ushvaćanjima djelovale, može se reći da je sedamdesetih godina sociologija uBosni i Hercegovin počela da se razvija, i to u mnogim aspektima idimenzijama svoje složene teorijske i istraživačke slojevitosti. Počeli su se

javljati radovi o raznim aspektima društvenih odnosa i teorijske i historijskerasprave o određenim pitanjima. Tada se javljaju i začeci sociologije religije(radovi Esada Ćimića) i sociologije kulture (radovi Rudija Stojaka, HidajetaRepovca) i sociologije komunalnih zajednica (radovi Stojana Tomića).Posebna pažnja bila je posvećena nekim pitanjima sociologije politike isociologije samoupravljanja, koju je inaugurirao Zoran Vidaković umegaprojektima te vrste, ali bez nekih za nauku značajnijih rezultata.

Nastalo je i nekoliko veoma zapaženih istraživanja u oblasti javnogmnijenja, pojavila se i značajna teorijsko-metodološka rasprava o primjenimetode analize sadržaja u istraživanju pojava masovne kulture, koju jeobjavio Rudi Stojak, da bi je kasnije proširio na problem masovne kulture



20

uopće, u raspravi «Sjaj i bijeda masovne kulture». Uz neke druge raspraveškolskog tipa, prije svega nekoliko zapaženih doktorskih radnji iz historijesociološke misli (Halim Mulaibrahimović, Hasan Sušić, Nedžad Hadžidedić

i dr.) i nekih aspekata socijalnih odnosa u tadašnjem društvu, može se reći daosamdesete godine znače vrijeme kad je sociologija kod nas definitivno stalana noge i postala etablirana i u sebi dograđena nauka, bez nekih velikihteorijskih dilema i upitnosti o njenom karakteru, te da je obećavala datiznačajan doprinos izučavanju tadašnjeg društva i raznih aspekata i uzgrednih

pojava njegovog brzog razvoja. Društvo je iz konzervativnog seoskog prelazilo u moderno industrijsko društvo, i sociologija je mogla pomoći urješavanju brojnih problema koji su se pojavljivali. To je postalo akutno

posebno onda kad su nastupile godine silaznog kretanja u razvoju

samoupravnih socijalističkih odnosa u jugoslavenskom društva u Jugoslavijii Bosni i Hercegovini, tj. kada se ideja radničkog samoupravljanja, kaoosnovnog društvenog i političkog odnosa u društvu, našla u sukobu saneokrnjenom političkom moći države i Saveza komunista i njihovih

političkih surogata, tzv. masovnih političkih organizacija. U prvi plan sudolazile konfliktne društvene situacije i zaoštrene protivurječnostisocijalizma. Najznačajnija je bila protivurječnost između radničke klase, kaonosioca produkcije i temelja produkcionih odnosa i upravljačkogindustrijskog, državnog i političkog sloja, koji je nastojao da zadrži kontrolu

nad svim društvenim procesima. Direktnu tematizaciju tih problema donijelesu u našu sociološku nauku rasprave Saliha Foče o pitanjima industrijskih isocijalnih sukoba u socijalističkom društvu i pojavi spontanih i organiziranihštrajkova radnika. Fočo je 1989. godine objavio dvije veoma važne raspraveo tim pitanjima. Prva je nosila naslov «Socijalni konflikti u samoupravljanjui uloga sindikata u njihovom prevazilaženju». Druga, «Štrajk između iluzije izbilje», u izdanju Izdavačke kuće «Rad» u Beogradu, izašla je 1990. Overasprave su značile otvaranje naše sociološke misli prema ključnim

problemima društva, a to su narasli socijalni konflikti u njemu, koji su dotada bili previđani, zatim negirani i najzad pokrivani i prikrivani političkimkonfliktima koje je proizvodio politički aparat, jer je tako bilo mnogo lakšeda se ovi konflikti kriminaliziraju, što je uobičajena metoda svih totalitarnihrežima kad se radi o protivnicima koji proizlaze iz strukture tog društva, anisu uneseni izvana. Međutim, kad je, u formi sve učestalijih i obimnijih,dugotrajnijih i radikalnijih radničkih protesta i štrajkova kao njihovogkrajnjeg izraza, nastala jedna nova vrsta konfliktnih situacija i kad su se ucentru otpora režimu našli njegovi navodni teorijski i ideološki nosioci,ishodišni društveni faktor samoupravnog socijalizma - radnicisamoupravljači, tada je bilo nemoguće kriminalizirati takav vid socijalnihkonflikta i negirati im njihov socijalni smisao. Politički značaj su oni imali

posredno, jer su pokazivali da je ideja o beskonfliktnom društvu iluzija, a



21

kumulacija ovakvih konflikata, koji su brzo rasli i po broju i podalekosežnosti njihovih zahtjeva, slala je veoma jasne političke porukenosiocima režima. Fočo je u prvoj raspravi postavio problem konfliktnih

situacija u samoupravnom društvu, ali još uvijek u okviru ideje da su onineka vrsta unutrašnjih sukoba interesa i da se mogu prevazilaziti putemneovisne i aktivne uloge sindikata u njima. U drugom radu je problem već

postavljen jasno i kvalificiran egzaktno i prema kvantitetu sukoba i premasadržaju socijalnih tenzija koji oni izražavaju, kao što je ukazano i na to daće ovaj oblik djelovanja biti stalni i rastući oblik odnosa u strukturi društva.Ove dvije rasprave su u našu tadašnju sociološku misao unijele novu notu isadržaj realnog života, ukazale na plodno tlo socioloških istraživanja i naurgentnu potrebu konačnog emancipiranja sociologije od svake ideološke ili

političke ideje i tutorstva naslijeđenih iz epohe dominacije koncepta o beskonfliktnosti socijalističkog društva i dominacije politike nad svimoblicima svijesti u njemu. Ove smo rasprave izdvojili zbog činjenice da suone iznijele na vidjelo jednu do tada prikrivanu stvarnost i ukazale na pravackretanja odnosa u društvu, potvr đujući značaj socioloških istraživanja zarazvoj sociologije i kao teorije i kao istraživačkog projekta. U to vrijeme, ato je vrijeme pred promjene u zemlji i u svijetu (pad komunizma), u našojsociološkoj nauci počela se javljati nova generacija autora i nastala su nekadjela općeg karaktera, kao npr. udžbenik Mesihovića i neki drugi radovi.

Nažalost, događaji su pretekli nauku. Ma šta mislili o tome šta i kako sezbiva unutar našeg društva, niko nije mogao predvidjeti da će se

jugoslavenski socijalizam tako brzo i na tako stravičan način urušiti, nanačin kakav nije zapamćen u bilo kojoj drugoj tranzicijskoj zemlji svjetskogsocijalizma. Upravo način kako su završili Jugoslavija i komunizam u njoj,najbolje govori koliko je naša nauka tada bila iza stvarnog toka događanja.Ona nije dala nikoje značajnije znake budućih događanja, tako da su ona bilaiznenadna i zbog toga još katastrofičnija nego što su mogla biti da su bilaočekivana. Nastupajući događaji su prekinuli logičan razvoj i napredak nauke. Šta više, naš naučni zamah vraćen je na početak. Budući da nismoimali nijednog instituta koji bi se bavio fundamentalnim i primijenjenimsociološkim istraživanjima i da su stvarane paranaučne institucije, u viduizvjesnih centara i institucija, bile priručni organi vlasti i politike, nije senastavio trend jačanja istraživačkog pogona sociologije, a i na univerzitetu jeona doživjela kolaps, pošto je dotadašnji vladajući oblik interpretacije ovisioo marksističkim osnovnim tezama, a novo vrijeme i režimi nisu bili skloni

priznavati naučni validitet marksizmu, te se sociologija vratila opet u fazusvoje primarne konstitucije, a to je faza teoretiziranja i sistematiziranjanjenih stavova. Ako je komunizam u vrijeme nastanka sociologije kod nas

bio prepreka koja je tu tada već stogodišnju nauku tjerala da počne iz početka, sada je antikomunizam proizveo isti efekt. Sve je moralo početi iz



22

početka, tj. općim mjestima i teorijom bez ikakvog odnosa spram živogživota i njegovih problema. Nastao je kadrovski vakuum i u nauku je ušlomnogo novih ljudi po potrebi, a ne kvalifikaciji. Tako se sociologija

ponovno našla na početnoj poziciji, sličnoj onoj iz šezdesetih godina prošlogvijeka. To se najbolje izražava u neobičnoj činjenici poplave udžbenika,metodoloških priručnika i sl., dok je polje istraživanja apsolutno zapušteno ine postoji, osim nekih pseudonaučnih nastojanja, do kojih je došlo u vezi s

potrebama nove politike da se etablira i na temeljima nekakve tobožnjenauke o društvu. O tome najbolje svjedoči činjenica ulaganja velikih svotanovaca u pseudonaučne projekte, koje promovira vlast, poput onoga osocijalnoj karti, gdje je uloženo više nego u cijelu nauku na Univerzitetu, amoglo se unaprijed znati da je nemoguće dobiti bilo kakav naučno i

praktično relevantan rezultat. Drugi jedan ozbiljan pokazatelj stanja usociologiji je enormna produkcija udžbenika iz područ ja opće sociologije isociološke metodologije, a odsustvo istraživanja i istraživačkih radova u

polju sociologije. Danas u Bosni i Hercegovini imamo desetak tekućihudžebenika iz opće sociologije, a nasuprot tome ne postoji i nije se pojavilanijedna relevantna ili ozbiljnija studija nekog problema našeg društva ili

problema sociologije kao nauke, mada je ono puno beskrajno relevantnihsocijalnih zbivanja, a nauka je u velikoj teorijskoj krizi, kako s obzirom nakoncepte tako i na metode, jer se velikom brzinom razvijaju sasvim novi i

neočekivani procesi u svjetskom društvu, za koje sociologija nemaadekvatne koncepte i metode istraživanja. Taj paradoks izražava dvije stvari.S jedne strane, stvarni status sociologije kao nauke, a to je njen dominatnoteorijski i ideološki status, činjenicu da je ona opet u fazi teorijskoguobličavanja i dokazivanja da postoji kao nauka. S druge strane, ovaj

paradoks množine udžbeničke literature o sociologiji kao nauci (od kojihsamo dva udžbenika zrače dovoljnom dozom kompetencije i svježinomnovijih ideja) i potpunog nedostatka konkretnih istraživanja društva, izražavane samo stanje u nauci nego i stanje u društvu. Tako smo nedavno dobiliobiman metodološki priručnik, koji sadrži kompilaciju svega što se uliteraturi može naći o tom pitanju, ali ni taj priručnik nema nikakve veze ili

potvrde u stvarnim istraživanjima, jer ona uopće ne postoje, te je on prazangovor i referiranje nčega što nema nikakvo značenje i vezu sa životom naukeili društva. Stanje naše nauke, pa i sociologije je istovjetno sa stanjem udruštvu, a to je stanje planirane i proizvedene anarhije i neznanja, koje se

proteže i na polje nauka, u kojem površnost i imitati znanja raznih vrstatrebaju omogućiti slobodno i od naučne kritike pošteđeno prekrajanjedruštvenih organizama i stanja u ovom društvu. Ono što se zbiva jest, odsvake nauke i kritične misli izolirano, bacanje cijelih slojeva društva u stanjau kojima se nisu nalazila, bacanja masa ljudi u bijedu i malog broja ljudi uiznenandno bogatstvo, stanje prenošenja svojina svih vrsta u druge ruke, i to



23

nasilnim sredstvima državne intervencije i kriminalizacije društva i politikedo krajnjih granica. Naravno, takvom programu djelovanja javnih faktoravlasti i politike nikako ne bi odgovarala jedna ozbiljna i slobodna nauka o

društvu, jedna naučno utemeljena i kritički raspoložena sociologija. Ona bi,ako išta, barem autoritetom nauke ukazala na ono što se događa i time eo

ipso postala značajan faktor stanja društvene svijesti, a kao posljedica i političke svijesti i moguće akcije s ciljem poboljšanja općeg stanjadruštvenih odnosa. To je tajna koja objašnjava zbog čega su ovo društvo, i

politika koja stoji u njegovoj osnovi, nauku osudile na umiranje. Što se zbivas naukom u cjelini - zbiva se i sa sociologijom. Njoj je dozvoljeno daegzistira samo kao opće apstraktno znanje o društvu i ništa više. Upravo toda je sociologija svedena ponovo na neku vrstu zamjene za marksizam ili na

ideološko-vaspitni dril pokazuje koliko je sadašnje stanje društvanenormalno i koliko je orijentirano politički i ideologijski, a protiv nauke.Ali šta je tu je, treba samo znati da dok postoji makar ideja o slobodnoj naucii dok se ta ideja izlaže i obrazlaže na adekvatan način i na nivou savremenihspoznaja o sociologiji i društvenoj stvarnosti, a takvih izlaganja ima, imanade. Ako je evropska nauka u naše krajeve došla sa austrougarskomvladavinom, te ako je njen logičan razvoj bio prekinut promjenama u vezi sPrvim svjetskim ratom, te ako je novi početak krajem tridesetih godina bio

prekinut Drugim svjetskim ratom, ovaj treći početak, koji je nužno ostvariti

zbog poraznog utjecaja agresije i rata izazvanog raspadom Jugoslavije,mogao bi, pod sretnijim okolnostima, biti onaj konačni pravi početak razvojanauke, pa i sociologije kod nas. Nije nužno da se nama događa «vječnovraćanje istog».





25

UDK 141.319.8 Gehlen A

Abdulah Šarčević

Transformacija filozofije u teoriju djelovanja iinstitucija: aspekti Gehlenove antropologije*

Kada pokušamo okarakterizirati suvremene rasprave koje se odnosena princip subjekta i subjektivnosti, ustanovljujemo da se o njemuraspravljalo sa kritičko-teorijskog i filozofsko-antropološkog stanovišta. S

jedne trane, »subjekt je laž zato što radi bezuvjetnosti vlastitog gospodarenjaosporava objektivna određenja samog sebe«.1) Drugim riječima, »subjekt bimoglo biti tek ono što bi se oslobodilo takve laži, ono što bi iz vlastite snage,koju zahvaljuje identitetu, odbacilo njezin omotač«.2) Shvaćanje po kome se»ideološka nebit osobe... može imanentno kritikovati«, po kome ono

»supstancijalno, što po onoj ideologiji daje ličnosti njezino dostojanstvo, ne postoji«,3) po kome »ljudi, bez ikakve iznimke, još uopće nisu oni sami«,

počiva na radikalizmu suvremene kritičke filozofije. To shvaćanje je, prijesvega, ono koje ima svoj dictum: »Humani su ljudi samo tamo gdje nedjeluju kao ličnosti i čak se kao takve postavljaju«.4) Čini se, međutim, da iova Adornova misao, koja je s pravom upravljena protiv strujnog koladepersonaliziranja onog skrivenog društvenog procesa koji predstavlja i u

praksi i u teoriji sabotiranje ljudske biti, već time implicira kriptoapsolutnitemelj. Napomenimo da to znači da ta misao smatra sebe sposobnom da dade

odgovor na sva pitanja, i ona pitanja koja nadilaze povijesna iskustva: da znamjeru dobrog, mjeru onog »humanog«, onog svijeta u kome je jastvooslobođeno, lišeno prisile i »univerzalne ukletosti«, one »subjektivneslobode« koja kao »shizofrenija« jest to što razara »i pogotovu prepuštaljude ukletosti prirode«.5) To je omogućilo kritičkoj filozofiji da dovede u

pitanje neč ovječ nost modernih institucija, prije svega, »zlo« i nevolju diobe

* U povodu stote godišnjice rođenja Arnolda Gehlena1)

Th. W. Adorno, Negative Dialektik , Frankfurt a/M, 1966., S. 272.2) Ibid.3) Ibid. 4) Ibid., (str. 230).5) Ibid., S. 237.



26

rada, koja se »u pojmu uloge hipostazira kao vrlina«.6) Ustvari, za misliocakoji iskazuje negativnu dijalektiku, za Adorna, za onoga koga motiviraju

poglavito iskustva povijesti kao ne-biti, kao pred-povijesti, pojam »strašnog

suda« je smješten u stvarnost, u prošlost i sadašnjost. Kao što i sam Adornoiskazuje: »Suvremeno stanje je razorno: gubitak identiteta za voljuapstraktne identičnosti, golog samoodržanja«.7)

S druge strane, samo naizgled postoji podudarnost između Adornovog pojma subjektivnosti i smisla riječi »human« i Gehlenove teorije institucija iteorije subjektivnosti. Ako se pak od nas traži da istaknemo ono što jezajedničko ovim antipodima, onda je to zacijelo nastojanje da se uvede

princip, dijalektički princip posredovnaja ili indirektnosti. Svaka realnost

koja je relevantna za djelovanje uključuje dijalektički princip »indi-rektnosti«. Drugim riječima, ne smijemo pri tome previdjeti da je Gehlenovaantropologija – kao na druk čiji način Adornova negativna dijalektika – u

jednom strukturalnom pogledu zavisna od Hegelove dijalektike, u njezinoj jesjeni, htjela to ili ne.

Ustvari, Gehlen prihvaća Hegelov dijalektički stav o nemogućnostiočuvanja neposredne subjektivnosti, pozitivni princip njegove kritike pukesubjektivnosti. Postavka o »indirektnosti ljudskog bitka« (Gehlen), o

posredovanju neposredne subjektivnosti, u Hegela vodeća spekulativnamisao, uključuje također polemički stav prema »idealizmu« najvažnijemisaone figure, Fichteove formule o »izgubljenoj slobodi«, »o otuđenju i

prividnoj, varljivoj samostalnosti i nadmoći onoga što smo mi sačinili«.8) Otome ćemo kasnije opširnije govoriti. Sada je dovoljno istaći da Fichteovaformula kao misaona forma o otuđenju vlastitih proizvoda i djela, o našem

potčinjavanju gospodstvu, vlastitim djelima i o aktu oslobođenja da se ona ponovo privedu natrag u raspolaganje – nosi u sebi »nepovjerljivo iuznemirujuće«.9) Ali kada je u pitanju teorija djelovanja i teorija institucija,onda se otuđenje, objektiviranje i postvarenje uzima kao uvjet mogućnostistabiliziranja prema riziku i subjektivnosti sklonog bića, samog čovjeka.Pojam institucije posvjedočuje da se čovjekova subjektivnost samoindirektno, okolišnim putem, može očuvati kao trajni odnos.

Gehlen je tako iz osnova promijenio onu Fichteovu formulu o»izgubljenoj slobodi«, koja ima svoju »crvenu nit« od Fichteovog doMarxovog i Freudovog doba. Kao svojevrsni pathos ona počiva na

6) Ibid., S. 272. 7) Ibid., S. 273. 8) Arnold Gehlen, Über die Geburt der Freiheit aus der Entfremdung, u: Studien, S. 234.9) A. Gehlen, Studien, S. 246.



27

jakobinskoj ideji slobode, koja svoj pojmovni izraz nalazi u toj »novojfilozofskoj misli«. Ona i danas ima svoje teologe i filozofe. U raspravi »Orođenju slobode iz otuđenja« (Archiv f űr Rechts – und

Sozialphilosophie/XL, 3, 1952.) Gehlen se bavi upitnošću misaone figureizražene u toj Fichteovoj formuli o »izgubljenoj slobodi«. I ukazuje na to da je sasvim nebitno da li ona dobija materijalistički ili idealistički smisao; dasamo za površno razmatranje postoji opreka između Fichteovog filozofskogidealizma i »materijalističkog dinamizma mladog Marxa«. Pri tome, dakako,

postaje jasno da »supstancijalni idealizam« jest ono što dublje seže, ono što je potpuno ravnodušno prema načinu »kako se on promišlja«. Gehlen je taj»idealizam« odredio kao najtežu varku i fantazmu, koja počiva u vjeri da se»idealitet«, za svakog čovjeka konstitutivan, može iskusiti i živjeti samo u

neposrednoj subjektivnosti.

Ovdje možemo spomenuti i to da Gehlen misli da svako forsiranje iuzimanje u obzir »viših ljudskih mogućnosti«, ako se želi otjeloviti u životuna direktni način, može biti destruktivno u visokoj mjeri. Očigledno, »ko želientuzijastički realizirati osjećanje slobode i velikog određenja čovjeka, koželi polazno proživjeti ovo golemo rasterećenje, ko osjeća da mu u ovojmisli njegovo srce jače kuca, taj je prema zagonetnoj sudbi onaj koji korača

prema giljotini«.10)

Kada je Arnold Gehlen mislio da se problem »otuđenja« i ponovnogsticanja slobode u modernim uvjetima industrijskih i visokorazvijenihdruštava ne može postaviti i razriješiti u smislu Fichteove, Marxove iliFreudove formule, onda treba imati na umu da je direktno »izigravanjesubjektivnosti« svagda lažno i, dakako, opasno. Kada, napokon, iz principaindirektnosti izvodi bitnu i noseću strukturu teorije djelovanja i teorijeinstitucija, onda on u tome sažima ne samo jedan teorijski stav već i vodeću

praksu života modernih industrijskih društava, o čemu ćemo još podrobnijegovoriti. Sa stanovišta stare Kritičke teorije, koja uočava pretvaranje izapadanje prosvjetiteljstva u mit i sustav barbarija, koja spoznaje u analiziljudskog rastuće interioriziranje društvene prinude, utjelovljene uinstitucijama građanskog (kapitalističkog i socijalističkog) društva u ime

potencijala ne samo one slobode koja je stvorena po slici i prilici neslobodneindividue (Adorno),11) Gehlen u svojoj antropologiji izgovara, »s greškama iizopačeno, ono što s razlogom valja društveno zahtijevati«.

Gehlenov pojam subjektivnosti nosi u sebi nepersonalne / apersonalneodlike. Naime, ako čovjek postojani odnos prema sebi samome i drugim

10) Ibid., S. 244.11) Th. W. Adorno, Negative Dialektik , S. 269, 270 i dalje.



28

ljudima (i onome što je čovjek stvorio, iskusio, doživio itd.) uspostavljasamo posredno, indirektno, u institucijama kao što su država, vlasništvo,

brak, crkva itd., u onome što je, prema Marxu, čovjek sam proizveo kao sebi

tuđu i oprečnu moć koja ga porobljava, u formi diobe rada, tjelesnosti iduhovnosti, u formi koja se izražava i u diobi znanja i znanosti, na način kojini Marx nije mogao zamisliti i naslutiti – onda je tu već kategoričkiimperativ. Čovjek se mora objektivirati, postvarivati: uputiti se, uplesti se utok stvari i samo time steći trajnost. Jednom tako oštroumnom teoretičaruinstitucija kao što je Arnold Gehlen dugujemo jasnu postavku, empirijsku,historijsko-sociološku analizu, koja dolazi na mjesto stare metafizike iidealističke sublimacije. Jedino institucije daju stabilnost i pouzdanostljudskoj unutarnjosti i subjektivnosti.

Napokon, Arnold Gehlen problem svoje antropologije je i vidio uzadatku da razmotri i razloži autonomnu moć institucija, institucionouvjetovanog duševnog života naspram svega onog »subjektivnog« kojeomogućava da u ljudima provali »čitava elementarna nesigurnost«,»spremnost na izopačenost i haos«. Tako je čovjek već po svojoj prirodi, ane po svom »duhu«, upućen na discipliniranje, na institucionalizirano

ponašanje, na odgoj, na »u detalje proveden poredak na temelju pravila inavika u vođenju života«.12) Prema tome, ko je tako određen da počiva u

svojem statusu, da je smješten u (javnim) institucijama, u uređenjima,zakonima i stilu ponašanja, u formama zajedničkog odnošenja »kakvi

postoje u privrednim, političkim, socijalnim, religijskim porecima«, tajzaista nema drugog izbora no da dopusti da ga troše važeće institucije.13) Tamo gdje je čovjek tako određen, on ne nalazi oslone izvan samihinstitucija kamo bi mogao da istupi. Nema drugog pribježišta. Kada jedanteoretičar / antropolog kaže: »Jedna ličnost: to je institucija u jednomslučaju«,14) onda zacijelo misli o duhu svijeta moderne. On ukazuje na to dase zbiljska ličnost legitimira samo u institucionaliziranim formama ethosa,takoreći, u »povijesnom konkretiziranju Kantovog kategoričkogimperativa«.15)

Ovaj Gehlenov stav leži u osnovi njegove teorije djelovanja i teorijeinstitucija. U odnosu na onu filozofsku literaturu koja zna da »kritika nad-

jastva« po neizbježnoj logici stvari mora »postati kritika duštva koje ga

12) Arnold Gehlen, Anthoropologische Forschung, S. 38.13)

Arnold Gehlen, Urmensch und Spätkultur, Bonn 1956., S. 233.14) Usp. Arnold Gehlen, Sozialpsychologische Probleme in der industriellen Gesellschaft,Tübingen 1949.; prerađeno pod novim naslovom, Die Seele im technischen Zeitalter,Hamburg 1957., S. 118.15) Th. W. Adorno, negative Dialektik, S. 269.



29

proizvodi«, da se u najnovije vrijeme probija »ospoljenje nad-jastva do bezuvjetnog prilagođavanja, a ne njegovo nadmašivanje u nekoj umnijojcjelini« (Adorno), Gehlenova empirijsko-antropološka misao, po svojoj

motivaciji i konzekvencijama, svijet kakav jest, u njegovom fetišizmuinstitucionalnog, koje seže do patoloških zona, pretvara u ideologiju. Ovakavzaključak vrlo je blizak onom do kojeg dolaze Horkheimer i Adorno.16) Onošto na teorijskoj razini podliježe tabuiranju, to je područ je subjektivnihfenomena. Onih koji kruže oko sebe, koji ne pristaju na usud apartiziranja, to

jest: birokratiziranja i funkcionaliziranja našeg današnjeg svijeta. Konačno,nije teško ustanoviti kako Gehlen u svojoj empirijskoj antropologiji nalazisamo porugu za moderni ideal »ličnosti«, one »subjektivnosti«17) koja je,

prije svega, znak i ujedno nosilac otpora rastućem desubjektiviranju, koja je

u postojanom revoltu naspram onog institucionalnog, nečovječne i lažneintegracije u društvo. Teže je uočiti porijeklo i mjeru povijesno-filozofskezbiljnosti i objektivnosti Gehlenove teorije mogućnosti totalnoginstitucionaliziranja svijeta života. U svakom slučaju, ona je višestrukosimptomatična za suvremenu filozofiju.

No, ako je priznato da su institucije veliki poroci i usudi, koji nasčuvaju, potvr đuju i troše/razjedaju,18) ako su institucije, stabilne institucije,svagda stupnjomjer sposobnosti nekog naroda, onda je jasno da one nose

karakter naddeterminiranosti. Istina, u njima se ljudi postvaruju i otuđuju, aliod svoje neposredne subjektivnosti, tačnije: od one subjektivnosti koja želida se direktno živi, pa je izvrgnuta mahnitosti, neobaveznosti »mnijenja«.Prema tome, ne treba nas čuditi da princip indirektnosti ljudskog djelovanjaima ne samo čisto antropološku nego i političku relevanciju. Tu leži i osnovaGehlenove – ali ne samo njegove – kritike idealističkog sanjarenja,utopizma, »lijevih romantičara«.

Ovdje nije potrebno bliže izlaganje o tome kuda vodi Gehlenovakritika idealističkog zanesenjaštva i »lijeve romantike«, koja se u imeodbijanja iluzionističkih uobraženja ili velikih filozofskoutopijskih čežnji, ione moderne kritike kulture koja ne prestaje sa »direktnim izigravanjemsubjektivnosti« protiv ukletosti birokratiziranja i funkcionaliziranja našegsvijeta, priklanja fetišu institucionalnog, arbitrarne i autoritarne strogosti.Meni je stalo do toga da, ukazivanjem na mjesto principa indirektnosti uGehlenovoj teoriji djelovanja, istaknem da se onoj subjektivnosti koja sevraća natrag sebi samoj ne pripisuje ni ona vrijednost koju je imala u

povijesti zapadne kulture u kojoj je, zapravo, »spirutuelna subjektivnost«

16) Usp. o tome: Th. W. Adorno. Negative Dialektik , S. 269.17) Usp. A. Gelen, Die Seele, S. 114 i dalje.18) Arnold Gehlen, Studien, S. 245.



30

mogla biti princip otpora »svakoj institucionalnoj integraciji«, principreformacije i napokon revolucije.19) Zapravo, Gehlenu je nužno bio skriventemeljni motiv njemačke klasične filozofije, posebno Hegelove dijalektike:

dijalektika slobode i istine.

No, ključnu ulogu igra uvođenje dimenzije pragmatizma u teorijudjelovanja i teoriju institucija. Za nju je neodrživ metodski solipsizam ilisolipsizam racionalističke spoznajne teorije. Gehlen insistira na tome da jeduh izvan strukture djelovanja lišen realnosti, intersubjektivnog važenja,obaveznosti. To znači da se u samoosvješćivanju koje je lišeno djelatnosti nemože iskusiti realnost.20) Ovdje se mora spomenuti još jedna osobenostGehlenove empirijske antropologije, koja pretpostavlja prijelaz iz idealizma

u filozofski – a ne tehnološko instrumentalistički21)

– pragmatizam. Gehlen je pokušao pokazati da je samo sklop djelovanja uvjet mogućnosti iskustvarealnosti i toka u kome teorijskospoznajni interes slijedi istinu. Gehlen je usvojim ranim spisima prednost ovog razumijevanja djelatnosti vidio usposobnosti da postavi zahtjev za istinom. Zbog toga djelatnost nije ono štose samo određuje odnosom prema potrebama i njihovim zadovoljenjemzarad prisile samoodržanja, koje je sa stanovišta negativne dijalektike opet»loša općenitost« (Adorno).

Od realističnosti ovog razumijevanja ne možemo se lahko otrgnuti.Reklo bi se da sve iskustvo, naravno, samo ono dosadašnje, daje za pravoGehlenu. Ako je tačno njegovo polazište: da se čovjek održava jezikom, dastiče »pregled (!) prošlosti i budućnosti, kao i onog odsutnog«, da imasposobnost »da potpuno razbije granice situacije, da se usmjeri na buduće iodsutno i da pri tome djeluje«, da »čovjek tako postaje 'Prometej', biće koje

predviđa i koje je istodobno djelatno«22) – onda je jasno da je riječ o čovjekuPrometeju, »koji ljudima donosi vatru«, ali ko to čini, mora biti kadar daizdrži osvetu bogova.23) To što je kod Gehlena postavljen (dijalektički!)okvir posredovanja djelovanja i spoznaje, postaje izuzetno značajno.

Pojam djelovanja se promišlja sa stanovišta antropobiologije. Naime,»oslobođanje za promišljenu i predviđajuću djelatnost, rasterećenje od

pritiska neposredne sadašnjosti u koju životinja ostaje upletena jesu, dakle,

19) K. O. Apel, Arnold Gehlens »Philosophie der Institutionen« (Philos. Rundschau, 10. Jg.,1962.), sada u: Transformatione der Philosophie, I, S. 208.20)

A. Gehlen, Wirklicher... Geist, S. 180.21) Usp. Dietrich Böhler, Arnold Gehlen. Die Handlung. U: Grundprobleme der grossenPhilosophen, Philosophie der Gegenwart II, 1973. S. 240.22) Arnold Gehlen, Der Mensch, S. 53 (str. 48-49).23) Usp. Friedrich Jonas, Die Institutionslehre Arnold Gehlens, Tübingen 1966., S. 76.



31

elementarni zadaci i njih čovjek savladava u teškim postignućima, umukotrpnom sporu sa svijetom i sa samim sobom, u sporu koji ispunjavagodine. Sagledamo li nedovoljnu čovjekovu opremljenost, lahko uviđamo:

on mora spoznavati da bi bio djelatan, a mora biti djelatan da bi sutra mogaoda živi. Ova jednostavna formula se veoma komplicira kada moramo primijetiti da je ovo spoznavanje samo već vrlo uvjetovano: u haosu poplave podražaja ne može se najprije baš ništa spoznati, i tek vrlo postupno njegovosvladavanje kretnjama ophođenja i iskustva omogućuje da nastanu sažetisimboli, na koje se može nadovezati ono što se naziva spoznajom«.24)

Za Gehlena, čovjek je – za razliku od životinje – biće u kome »vrhuneiskustveni procesi komunikacije, otvorenost prema svijetu se dovoljno i

produktivno savlađuje«, u kome je, dakle, »moguća beskonačnost projekatadjelovanja i planova«, u kome se »zaključuje svako sporazumijevanjeizmeđu ljudi u usmjerenosti na zajedničku djelatnost, zajednički svijet izajedničku budućnost«.25) Istraživanja ponašanja životinja jasno daju naznanje da su one »uglavljene«, regionalno vezane za sasvim određene, zaspecifične okolne svjetove. Uostalom, samo u takvoj antropobiološkoj

perspektivi, kada se ustanovljuje bitna biološka razlika između čovjeka iživotinja (a to je ono što metodološki opterećuje Gehlenovu antropologiju),može se shvatiti i pojam čovjeka, pojam djelatnosti koji proizilazi iz ove

empirijsko-filozofske analize.

Naime, čovjek je po svojoj prirodi (physis) deficijentno biće, poglavito određeno svojim nedostacima – a to su: instinktivnaneprilagođenost, nespecijaliziranost. On ne posjeduje prirodnu odbranu odnepogoda, od promjene vremenskih uvjeta, klime; njemu nedostaju prirodniorgani za napad, »ali također i građa tijela podesna za bježanje«, mnogeživotinje nadmašuju čovjeka po oštrini čula«. Drugim riječima: čovjekunedostaju »na životno opasan način, baš pravi instinkti«.26) Stoga tražizaštitu, nužnost – da živi kao biće koje neprekidno bira i zauzima stavove.Prema vani – u formi djelovanja, i prema samome sebi – u formineophodnosti da »sebe čini nečim«. Ako se, međutim, prihvati da unedostatku visokospecijaliziranih organa čovjek mora, pošto je po svojoj

prirodi »ugroženo ili 'riskantno' biće, sa konstitucionalnom šansom da propadne«,27) djelovati, razumljivo je da su biološke pretpostavke čovjeka usvojoj biti – plastič ne.

24) Arnold Gehlen, Der Mensch, S. 53/54 (str. 48-49).25) Ibid., S. 53.26) Ibid., S. 35 (str. 31).27) Ibid., S. 33 (str. 30).



32

Zaista, Gehlenova filozofija nadilazi određenje čovjeka kao»nepogrešive mašine u rukama prirode« (Herder), kao mašine kojomupravljaju instinkti. Kao što nadilazi definiciju čovjeka kao samo »duhovnog

bića«. Biti-postavljen-na-sama sebe, to je physis čovjeka. To što je lišenvisokospecijaliziranih organa, bioloških sredstava, znači da je bačen u svijet.Svoju vlastitu biološku deficijentnost, tjelesnu nespecijaliziranost,nadoknađuje čovjek » sposobnoš ću za rad « ili »darom za djelovanje, to jest »pomoću ruku i inteligencije«; »baš zbog toga je uspravan, »promišljen«, sa

slobodnim rukama«.28)

Pošto je čovjek po vlastitoj prirodi djelatno biće, čijoj biološkojsazdanosti pripada odgajanje: »samo-odgoj, odgajanje, uzgajanje kao

dospijevanje u formu i ostajanje u formi«,29)

on svoju biološku oskudicuizražava neizmjernim sadržajnim i djelotvornim, kulturnim bogatstvom.Imperativ čovjekove prirode je da živi zauzimajući stav, da djeluje.

Kriza epohe i antropologija

Pojam krize epohe30) i statusa (Gehlenove) filozofske antropologijenastojala je, i to veoma ambiciozno, razjasniti Kritička teorija, a posebno onateorija bliska modernom marksizmu,31) koja, naprimjer, krizu epohe

interpretira kao »krizu apsolutnog duha i antigrađanskopragmatičko prevladavanje krize«. Ovakav stav jasno pokazuje i perspektivurazumijevanja i kritičkog prosuđivanja Gehlenove filozofske antropologije,koja predstavlja svojevrsno razrješenje »filozofske krize«. To znači da se ikriza filozofije samo prividno nadmašuje, »jer ona ne spoznaje zbilju čijim

posredovanjem hoće da postane zbiljska«.32) Prema shvaćanju koje jekarakteristično za ovu militantnu marksističku teoriju, nerazrješena krizafilozofije i kriza epohe samo je ogledalna slika »nerazrješene krize društva«.

No, teško je opravdati radikalističku tezu da je Gehlenovaantropologija, »kako genetski tako i sadržajno«, razvijena okretanjem premafašizmu; da ga ona teoretski poopćuje i na »izvjestan način u sebi nadmašujekritikujući ga također«. Značajno vjerovanje u neku skritu ili neskritu

podudarnost suvremene filozofije i sazdanosti postojećeg, i to u veoma

28) A. Gehlen, Ibid.29) Ibid.30) Usp. Werner Rügemer, Philosophische Anthoropologie und Epochenkrise, Köln

1979.,Pahl-Rugenstein (studija usvojena kao filozofska disertacija na Univerzitetu uBremenu).31) Usp. Werner Rügemer, Philosophische Antropologie und Epochenkrise, Köln 1979.,Pahl-Rugenstein.32) Ibid., S. 53.



33

reduciranom liku, na drastičan je način u marksizam 20. stoljeća uveo GeorgLukács. Ono, međutim, ima svoje sljedbenike i danas. A ima svoj izraz i ukritičkom sudu o karakteru i ishodištu Gehlenove antropologije. Njemu je

podložan i Werner Rügemer u spomenutoj raspravi (1979.)

Poznato je da je Gehlen govorio o udaljenosti suvremene filozofije od prakse života i društva; da je nju moguće prevladati »revolucijom« ufilozofiji i u društvu. Tako filozofija postaje »zbiljska«, jer postaje aktivnimoment u procesu obuhvatne promjene, koja teži novom dobu i novomdruštvu. Iz toga se izvlači zaključak da je to novo društvo samo onototalitarističko, koje predstavlja »novo očuvanje postojećeg«. Čini mi se da

je to ona pozicija, u biti novometafizička, koja apriori zna sve o revoluciji,

po čemu je ona »objektivno neophodna«, po čemu je »moguća«, po čemu je»izostala« (ili da je izostala), po čemu je sve drugo u praksi ili teoriji, sve štose druk čije misli ili stvara samo »maskerada«, »krivotvorenje« revolucije,koja je, istini za volju, više stvar dogmatskih spekulacija, koje ne uzimaju uobzir historiju i historijska iskustva.

»Temeljna situacija« u kojoj je filozofija zahvatala svoj »apsolutni predmet« nosi u sebi dva momenta: prvo, to je Platonova »ideja«: ovdje je, po Gehlenu, filozofija »ontološka, ona vidi povezanost bića, objektivne

duhovne zbiljnosti...«,33) drugi moment je »apsolutni ili prirodni predmet«filozofije: srednjovjekovna predstava Boga, ali »ne u kasnoj subjektivnojformi izvjesnosti, koja se nalazi u unutarnjosti pojedinačnog, već kao jednaobjektivna moć, koja uvijek iznova oživljava ovaj svijet i organizira ga«.34) Iupravo je tu, kada govorimo o onim najdubljim i nepovratnim potresanjima»duha«, čini se, Gehlen bio teorijski sasvim jasan i odlučan. Naime, udanašnje doba samo je »država« novi i moderni predmet filozofije.

Današnje stanje filozofskih pitanja je druk čije no nekada. Istina,filozofija je, po Gehlenovom mišljenju, bila tako sazdana da je motrila iopažala ljudski opstanak u toposu njegovog najvišeg zgušnjavanja i»kristalizacije«, sama ga činila shvatljivim i time mu pomagala da seutemelji. Odavno smo, međutim, iskustvom otkrili da »ovo mjesto najvišegzgušanjavanja / kristaliziranja ljudskog bića, njegovog vjerovanja, htijenja iizvršenja« u današnje doba jedva može biti »religiozna«, nego prije svega»politička egzistencija«. Stoga se susrećemo sa »novim... trećim oblikom

prirodnog predmeta filozofije«.35)

33) Arnold Gehlen, Der Staat und die Philosophie (1935.), S. 9.34) Ibid., S. 10. 35) Ibid., S. 25.



34

Ne treba previdjeti da se temeljna ideja ranih Gehlenovih spisa možerazumjeti i tumačiti i druk čije. Ako se kaže da država u svojoj istini iskazujeisto ono što iskazuje religija i sâm život: da je čovjek, ustvari, kreatura, da je

i mimo svoje volje bačen u opstanak; ako se kaže da je država unaprijedodlučena sila za uski prostor odluka svih onih koji su u njemu udomaćeni, dasu »narod i rasa unaprijed određene konstante«,36) – to još ne znači da su u

pojmu države složno sapliću mit o prirodi i religija (kao što tvrdi Werner Rügemer).37) Da tu ima momenata istine, danas je već postalo gotovo jasnoonima koji su u ma kojoj formi, neposredno ili posredno, iskusili stravu metafizičke vrtnje države.

Na istoj liniji je i Gehlenov odnos prema kategoričkom imperativu

»njemačkog idealizma«, prema Hegelu, Fichteu i Schellingu. Samo su Fichtei Schelling učinili neophodne korake u »pravcu teorije praktične svijesti idjalatnosti«. Dakako, i Hegel je uzet u obzir ukoliko je glorificirao državu:stoga je »mladi revolucionarni Hegel... primjer istinskog političkogfilozofiranja«. Tako Gehlen izričito visoko cijeni Hegelovu filozofiju, i tozato što on samostalnost moralne ličnosti, koju su filozofski promišljali Kanti Fichte, u 20. stoljeću posebno Horkheimer i Adorno, kao nižu formućudorednosti / običajnosti podređuje državi; i što »politički genije« dopuštada se u formi prinude provede »sjedinjenje idealnog i zbiljskog«. Jedva da je

potrebno spominjati da takvu tezu zastupa u današnje doba cijeli niz filozofai »praktičara« te filozofije: od ranog Merleau-Pontyja do »novih filozofa« uFrancuskoj, do onih istočnih »državnih filozofa« koji misle da je čovjek danas sposoban da svoje koprcanje prihvati kao »carstvo slobode«, da

prakticira jednu teoriju koja je posve ravnodušna prema ljudskom statusuinstitucija, koja blokira i mogućnost promjene svijeta, jedne bolje, zaistačovječne prakse.

U tom pogledu Gehlen zamjera Hegelu što je prihvatio i glorificirao jedno načelo: načelo samoprovođ enja duha, a nije pojmio »zbilju narodnogživota«. No, to je prigovor ne samo Hegelu već prigodno i Platonu,Leibnizu, Kantu i Fichteu. On ga, kao što je poznato, uokviruje pojmom»logokratizma« ili »logokratskog idealizma«.38) Gehlen je tezu ologokratskom idealizmu dobio iz tadašnje filozofije, koja je odvišereflektirala svoje vrijeme (umjesto da je kritički reflektirala o vremenu).39)

Naime, u jednom su složni svi »logokratski idealisti« u Gehlenovom ali i

36) Ibid., S. 17. 37) Philosophische Anthropologie, S. 50/51.38) A. Gehlen, Der Idealismus und die Lehre vom menschlichen Handeln, u: Theorie, S. 256.39) Wilhelm Hennis, Politika i praktična filozofija, str. 15.



35

novom povijesnofilozofskom smislu. Jer i danas postoje »logokratskiidealisti«, sa ili bez odnosa prema Hegelu.

Svi polaze od toga da postoji samo jedna ili Jedna znanost . Onametodski zaboravlja da su njezini pojmovi, iskazi, kategorijalna mreža,njezini predmeti, također, u biti povijesni, društveno uvjetovani. To znači data znanost ima samo »Jedno mjesto«: naime, »ona živi, provodi se, onanastaje u jednoj creatio continua u duhu onog koji osjeća da je jedini u

posjedu istine i koji se bori za njeno saopćavanje, u duhu Platonovom iliFichteovom ili Hegelovom«.40) Pri tom ta »jedna znanost« nije nikakonjegovo privatno ili subjektivno razmišljanje, »već kroz njega, kroz Platonaili Fichtea ili Hegela govori svjetski duh ili Bog ili sama istina«. Zapravo, svi

su oni samo »organ i oruđe jedne velike istine koja se posvjedočuje u njima ikroz njih«.41)

»Logokratski idealisti« uzimaju ovu »jednu znanost« i »jednu istinu«strogo, tako da se u zbilji mišljenja i prakse života ustoličavaju kao ono štose samo po sebi razumije. Taj motiv kulminira u suvremenom dobu u

pathosu jedne velike istine, u jednom totalitarističkom fanatizmu, koji pokazuje da »do danas nesloboda ima prednost pred slobodom« (Th.Adorno). No, jedva je moguće zamisliti sva određenja koja danas poprima

»logokratski idealizam«. Gehlen nam, međutim, u ovoj interpretaciji dopuštada uvidimo da on protivrječi čovjekovoj upravljenosti na druga i svagdaneophodna iskustva. I deduktivna metoda koju logokratski idealizam

posvuda provodi također predstavlja opet jednu samorazumljivost. Ona semože shvatiti ovako: postoji samo jedna jedina znanost kao centralizirajuće

jedinstvo, kao svijest čovjekove volje; ona zna šta je summum bonum prakse,šta predstavlja napor odgovaranja, šta je telos ljudskog djelovanja, čak i»smisao« smrti; ona navodi subjekte da prošle kao i buduće katastrofe

prihvataju kao neophodnost na putu ka spasu. Ali ta jedna jedina znanost živisamo »u jednoj glavi«, tako da je ona iz sebe same mora proizvesti i jednaistina omogućuje drugu i veliko tijelo / organizam »svih zbratimljenihistina« je zapravo » sistem«.42) Svi mislioci »sistema« ukidaju iskustvo;odvraćaju se od iskustva kao »izvora i najbližeg sadržaja filozofije a time

protiv samo reflektirajućeg razuma«.

Danas postaje sve jasnije da logokratski idealizam pretpostavlja»reflektiranu spoznajnu situaciju kao temeljnu ljudsku situaciju«, da čovjekudosuđuje ulogu »usamljenog metafizičara«. I u Gehlenovo doba, ali i u naše,

40) A. Gehlen, Ibid., S. 256.41) Ibid.42) A. Gehlen, Theorie, S. 265.



36

pojam »intelektualizma«, koji predstavlja unutarnju sazdanost logokratkogmišljenja, karakterzira stav da se »u intelektualističkoj filozofiji sistemsko-konstruirajuća, produktivno razmišljajuća djelatnost mislioca bez daljeg

pojavljuje kao najviše i osebujno ljudsko dostignuće«.43)

Svaki »logokratskimislilac« uzima »sistem« kao »posljednji vrhunac duhovnih i kulturnihljudskih mogućnosti«. Ovaj stav leži u osnovi praktičko-političkogdogmatizma, koji se suštastveno vara o »granicama djelovanja u načelu unjegovom osjećaju svemoći« i »svijesti o gubitku otpora svijeta«.

Ovo vrijednosno svrstavanje logokratskog idealizma i logokratskihmislilaca jest krajnja svrha Gehlenove kritike tradicionalne metafizike. Iztoga proizlazi i pojam »utopijskog mišljenja«. Naime, sve utopijsko

mišljenje »pretpostavlja ovu neizvjesnost o granicama dostižnog«. Štaviše,Gehlen izričito veli da je »struktura civilizacijskog mišljenja bitno utopijska:

jer granice dostižnog, svagda ispostavljene posredstvom tehnike, na drugojstrani su proširile nesigurnost o »prirodnim granicama« i bitnimnemogućnostima«.44)

Od samog početka Gehlen daje na znanje da »logokratizam« postajevladajući smjer od Descartesa, jedan »umno orijentirani i djelatnoorijentirani pravac novovjekovno-idealističkog filozofiranja«. No, on dovodi

u pitanje i »zapadnoevopsku demokratiju«. Kada govori o političkimmitovima« koje je stvorio Fichte, »mladi Schelling« i Nietzsche, »od svihnjemačkih filozofa«, onda mitove određuje kao »čini koji obrazuju povijest«,kao »duh, moćniji od činjenice«. To još ne znači da je to »političkinajagresivnija forma ovog mišljenja« »mitologizirajuća demagogijanacionalsocijalizma«.45)

Međutim, Gehlen je uveo jednu sasvim druk čiju koncepciju filozofijedržave i institucija uopće. Ali i ovdje spada »mit o tiraninu«, o despotu okome je već govorio Fichte, po kome se ne može provesti kako republikatako i apsolutizam zajedno sa konstitucionalnom monarhijom. Drugimriječima, on je bio revolucionar, te je stoga mislio da je apsolutno novi

početak slobode, sada moguća potpuna promjena ustava / uređenja narodamoguće provesti samo pod vodstvom jednog jedinog. To je mit o tiraninukoji je sposoban da najbolje razumije svoje vrijeme i svoj narod, i »to može

biti svako ko to može«.46) Taj despot postavlja svoju vlastitu zakonitost, on

43)

Ibid.44) A. Gehlen, Theorie, S. 279.45) Wermer Rügemer, Philosophische Anthoropologie, S. 52.46) A. Gehlen, Rede über Fichte, u: Zeitsch. ü d. gesamte StaatswissenschaftLXXXXIII/1937., S. 215.



37

je sam »pravni izvor«, a ne onaj koji je vezan za već dato pravo i empirijskuzbilju. Usredotočiti se na državu kao najvišu formu objektivnog duha, kaošto to čini Gehlen u svom ranom filozofskom sistemu – znači stvoriti fetiš od

»političke zbilje«, koja je tako nešto »neizrecivo, najviša zbilja«.

Apsolutiziranje institucija, posebno države kao »zbilje«, koja je »sonu stranu svih formula razumijevanja«, kritika demokratskih građanskihformi gospodarenja, izražena u kritičkoj teoriji u novom obliku, jedna vrstafetišizacije, koja je, shodno marksovskom načinu mišljenja, objektivnakategorija, a ne samo psihološka, jest ono što čuva karakter postojećegdruštva. U skladu s tim je i svođenje individuuma i individualnog uma uskrovište puke subjektivnosti, privatne unutrašnjosti kao »toposa slobode«.

Kao što se može očekivati, Gehlen je još u svojim ranim spisima u kojima jeriječ o državi postavio temelje za svoju kasniju teoriju institucija. Državavaži kao vječna i prava institucija, u svojoj biti nespoznatljiva. Ovaj elementčini bit ne samo Gehlenove filozofije i njegovog sukoba sa »modernim

subjektivizmom« individuuma. Pri tome on neće ni teoretski zazirati predrepresivnim društvenim konzekvencijama takvog stava i fetišizacije. Toznači da se time na jedan specifičan način iskazuje ona praktička filozofija

po kojoj se čovjek aktivno i pasivno podaje »svakoj socijalnoj represiji«(Adorno).47)

Ovdje je već očigledna postavka da se samo »u institucionalno postaloj formi mogu održati uvjerenja normi«.48) Čini se da Gehlen ističeznačajke praktičke filozofije u Hegelovom smislu, koja iskazuje svojkategorički imperativ: da se odreknemo vlastite neposredne individualnosti isubjektivnosti, koja se danas doživljava kao neka vrsta fantazme. Ono štoslijedi iz ovih premisa dovoljno je uočljivo: našem dobu je neprimjerenonastojanje onog povijesnog mišljenja, na marksovski način, koje želi spasitiono »individualno« nasuprot onoj imanentnoj »stvarnosnoj prinudi«, kojarazara »individualno«, koja je danas postala vladajuća ideologija / sistem,ono što »slobodi više ne pripisuje neku naročitu privlačnost« (Adorno).

Time, dakako, ne prestaje kontroverza o Fichteu (i Hegelu). To daGehlen nije u svojem razračunavanju s filozofijom »modernogsubjektivizma« imao na umu razlikovanja između države razuma i umskedržave – to je bilo kobno. Porijeklo Gehlenove fetišizacije države kao vječitenužnosti možemo naći također u određivanju »prirode« čovjeka, unatpovijesnoj »ideji«. Riječ je o autoritarnoj državi. Nasuprot Gehlenu,Fichteu je stalo do nadmašivanja države i ostvarenja telosa – oslobođenja

47) Th. W. Adorno , Negative Dialektik , S. 268 (str. 226).48) A. Gehlen, Der Staat und die Philosophie (1935.).



38

individuuma u samom društvu i historijskom procesu. Svako daljnje, potanko raspravljanje o Fichteovom poimanju države mora imati na umu daon želi izbjeći da se društvo uopće svede na jednu posebnu empirijski

uvjetovanu vrstu društva, koju nazivamo državom. »Život u državi ne spadau okvir apsolutnog cilja čovjekovog...; već je on sredstvo za utemeljenje

jednog savršenog društva, koje se zbiva samo pod izvjesnim uvjetima.Država isto tako kao i svi ljudski instituti, koji su sredstvo, izlazi na svojevlastito uništenje: to je svrha svake vlade, da vladu učini suvišnom«.49)

Ipak, ovdje možemo ukazati da postoji mogućnost da se uvede jednanova podudarnost ili srodnost između Gehlena i Heideggera. Gehlen misli dase oblikovanjem »potpuno novog tipa čovjeka« u duhu jedne

zapadnoevropske tradicije jedino može prevladati kriza svijeta moderne. I to je moguće samo Nijemcima. Poput Fichtea, i Gehlen pripisuje njemačkomnarodu »metafizičku bit« i poslanstvo, jedno posebno mjesto: on je»apsolutno živi narod«. Sve drugo je vjerovanje u »čvrsti i trajni bitak«,»pozitivizam, tipični pogled na svijet inozemstva i vjerovanje u smrt«(Gehlen). No, iz toga je teško izvući zaključak, kome je naklonjen Werner Rügemer i drugi, da se ta Gehlenova filozofija države kojoj pripadajuindividuumi sa svom svojom unutrašnjošću (koju opet na svoj način izražavau to doba filozofija egzistencije) podudara sa »fašističkom demagogijom«;

da se tu uspostavlja istovjetnost između »metafizički izvjesnog bitka« i»biološko-prirodne reprodukcije«. Takav zaključak je ishitren i podjednakoneodrživ kao i onaj – sasvim mogući – da je Hegel svojom filozofijomdržave i »germanskog svijeta« (subjektiviteta) teorijski anticipiraonehumanost nacionalsocijalističkog sistema vladavine.

Kada je Fichte insistirao na tome da se nadmaši liberalna dioba»privrede« i »države«, da se uvede »planska državna privreda«, pravo na radšto ga jemči sama država svojim ustavom, a to je već komplementarno sadužnošću da radi, onda je to ona argumentacija koja u Gehlenovim očimanije zastarjela. Ovdje je također značajna temeljna misao o identitetu rada ivlasništva, koju Fichte formulira, imajući u vidu mogućnost djelovanja.Gehlen je osobito naklonjen Fichteovom razlikovanju između djelatnosti ivlasništva koje je tek proizvedeni uvjet. Ovdje se mora spomenuti još jednaosobenost države po Fichteu – Gehlenu. Naime, ne radi se o diobi stvari,vlasništva u formi stvari i produkcionih oruđa / sredstava. Državaraspoređuje - podruštvljavajući bitno konstitutivne mogućnosti djelovanja ilimogućnosti rada – i dodjeljuje »šanse za rad«. Dovoditi to u vezu sa

49) J. G. Fichte, Werke. Ausgewählte Werke. Bd. 6, S. 606, Darmstadt 1962.



39

nacionalsocijalizmom zaista je izraz onog vulgarnog materijalizma koji je poguban i po svojim društvenim konzekvencijama.

S druge strane, Fichteov nauk nudi Gehlenu priliku da u formalnom pogledu proširi svoje vlastite »mogućnosti mišljenja« i da »neposredno unjegovoj metodi dalje misli tako kao da od doba Fichteove smrti nije prošlo120 godina«.50) Međutim, trebalo je na niti-vodilji teme djelovanja, koja

potiče od Fichtea, nakon iščezavanja »subjektivizma«, to ishodište još širerazložiti, rasplesti, da bi se otvorio pristup »filozofskoj antropologiji kaoempirijskoj znanosti«.

Već sam postavio pitanje: šta je filozofska antropologija kod Arnolda

Gehlena? Smisao koji pridajemo tom pojmu ne označava usko područ je jedne novije znanstvene discipline ili specijalnosti, nego jedinstvenu cjelinu,teoriju o čovjeku koja nastoji da otkrije specifične odredbe, dinamičke

principe po kojima se formira mnogostrukost formi ljudskog života iljudskog ponašanja uopće. Kada istraživač vrši kritičko-filozofskoistraživanje, to ne znači da on smije previdjeti da Gehlenova antropologijaveć od 1940. godine predstavlja u svojim temeljnim crtama mnogostrukiempirijski fundirani projekt čiji je utjecaj u diskusijama u okvirima znanostio čovjeku, duhovnih znanosti, bio također očit i raznolik.

Iz svega što sam rekao u dosadašnjim razmatranjima proizlazi jednosnažno odvraćanje od idealizma svijesti i idealizma duha, jedan odlučan stavda se filozofija mora vezati za ono što je dato u empirijskom.

Pragmatistička osnova teorije djelovanja

Gehlen je vidio vezu u strukturi iskonske i prirodne deficijentnostičovjeka u odnosu prema životinji ono što ga prisiljava na djelovanje.Ljudsko ponašanje je samo po uzoru »sigurno« i na »okolinu prilagođeneživotinje«, na višoj razini » ponovljeno ponašanje«.51) Drugim riječima,djelovanje se za Gehlena spušta u kretanje, »koje svagda počinje od nultetačke i okončava u ničemu. Ukratko, čini se da »djelovanje« kao ključniantropološki pojam nije nadmašio bihejvioristički pojam »ponašanja«. Kao

posljedicu ovoga imamo postavljenu dualističku strukturu odnosa izmeđudjelovanja i samih djela / proizvoda, između biologije i povijesti.

Time se stvaraju mogućnosti da se Gehlenov pojam djelovanja prosuđuje u smislu »uvijek katastrofičnog i nerješivog jedinstva rasterećenja

50) Gehlen, Theorie, S. 8.51) Werner Rügemer, Philosophische Anthropologie, S. 78.



40

i opterećenja, institucionaliziranja i haosa, prevladavanje nedostataka isamougrožavanja«.52) No to da je Gehlen antropološke probleme prvi putfilozofski postavio i formulirao, da je time misaono iznad »sadašnje

idealističke filozofije«, jest upravo ono što zahtijeva i zaslužuje da se podrobnije kritički analizira.

I pojam ljudskog opažanja, mišljenja, jezika itd. valja razumjeti takošto ćemo poći od pojma »preobilja podražaja«. On se određuje na slijedećinačin: »Jer, već je, gledano odatle, otvorenost prema svijetu u osnoviopterećenje. Čovjek podliježe jednoj posve neživotinjskoj poplavi

nadražaja, »nesvrhovitom« obilju nadirućih utisaka, koje on, prema tome,ima da savlada. Naspram njega ne stoji okolina instinktivno približene

podjele značenja, već svijet – izrečeno tačno negativno: polje iznenađ enja,nepredvidljivih struktura koje se moraju preraditi, to jest iskusiti tek u'predostrožnosti' i 'predviđanju'. Već ovdje leži zadatak fizičke i po životvažne prodornosti: čovjek se mora vlastitim sredstvima i samodjelatnorasteretiti, to jest nedostatne uvjete svoje egzistencije samodjelatno preraditi

u šansu svoga životnog održanja«.53)

Gehlen u svojoj teoriji jezika želi da dokaže da on dijalektiku ne postiže u pojmu i pojmovnosti uopće, u strukturama spoznaje, nego u simbolu, u »slobodnom« raspolaganju stvarima koje je sposobno datranscendira predmetnost. No, zanimljivo je da je Gehlen u Teoriji slobode

volje slobodu razumijevao kao »slobodan zadatak subjektivnosti«, da se unjegovom najpoznatijem djelu Č ovjek i ne postavlja pitanje o slobodičovjeka, o slobodi volje. Njegova je namjera da pokaže identičnost subjekatasa »sistemom vođenja«, koja nadmašuje refleksiju. Iza toga stoji potajna

biološka nužnost.

Pored toga, ako Gehlen misli da je postavljanje pitanja o smislu i cilju povijesti besmisleno, ako se na njega ne može dobiti odgovor, jasno je da jesam »život« u svom apsolutno lutalačkom izgledu dobio rang jedine i najviševrijednosti svakog djelovanja. Čovjek mora sebi stvoriti životne šanse

samodjelatno. »Zadatak čovjekov sastoji se, u prvom redu, u tome da uopćeostane u životu – ovo je jasno iz toga što mi, naprimjer, za neku ljudskuzajednicu, narod, ne možemo postaviti uopće nikakav drugi zadatak nego dase održi. Jedan pogled u povijest dovoljan je da se pokaže kako je teškotakvo postignuće – ta gdje su sada Kartažani ili Burgunđani, nekoć moćninarodi«.54)

52) Ibid., S. 78.53) A. Gehlen, Der Mensch, S. 38 (str. 34).54) Ibid. S. 66-68 (str. 60-61).



41

Na drugom mjestu Gehlen veli da je očuvanje ili održanje egzistencije

ono što je za neki narod prvorazredni smisao postojanja. Čovjekt time

ostvaruje, zapravo, svoju prirodu. Biološki proces počinje u čovjeku, stupa uodnos prema samome sebi. Time on preuzima beskonačnu odgovornost;djelujući iskorištava sumu iskustava koje je on stekao u sebi; tako je, veliGehlen, zbiljski postala religija koja ovaj vacuum ispunjava slikama isimbolima nadljudskog bića. Međutim, time što je porekao natprirodnismisao ljudskog života, Gehlen mu je osporio i nadbiološki smisao.

Konačno i oštro formuliran raskid sa tradicionalnim idealizmomzahtijeva postuliranje »novog čovjeka«, »novih ljudi« pomoću kojih ono

povijesno novo dospijeva u odnos prema sebi samome. »Veliki ljudi« su pravi reprezentanti i izvršioci tog preokreta. Gehlen je tezu o novom čovjekuutemeljio na drugoj tezi o »prirodnom čovjeku«, koja nema ništa zajedničkosa znanošću; ona govori da tom čovjeku pripada jedna vrsta»praoptimizma«, koji znači da »čovjek ne poznaje granice onog što jemoguće učiniti / sačiniti'«, ne poznaje granice između tokova na koje semože utjecati i tokova na koje se ne može utjecati. Dakle, ljudska djelatnostkoja bi trebala nadići »granice konstruktibilnog« jest svojevrsna i političkamoć. Ovo se jasno vidi iz Gehlenovog nastojanja da prevlada racionalizam,

posebno onaj put mišljenja koji ide od znanosti, prirodnih znanosti, Darwinai Marxa, koji uvodi gospodstvo zakonomjernosti ili moći nužnosti.

No, što je još važnije, sa stanovišta povijesnog mišljenja koje se nije povinovalo iskustvima revolucije u 20. stoljeću, suočene sa »despotijomslobode« (Robespiere), sa diktaturom koja se zahtijeva za postizanje slobodei oslobođenja,55) Gehlenova antropologija izražava prije onaj interes kojitraži da se sloboda žrtvuje nužnosti koju diktira »životni proces«.

Gehlen kao antropolog-filozof ima u vidu čovjeka sa »velikimciljevima«, koji svijet oko sebe mijenja i stvara prema slici koju u sebi nosi.Veliki ljudi – kao što je bio Cezar, naprimjer – svojom odlučnom djelatnošćuukidaju razliku između čovjeka i svijeta. Zapravo, taj novi čovjek je »samsvijet i, na kraju krajeva, može se opisati samo polazeći od svijeta koji jenjegovo djelo«, njegova kultura. »Čovjek sve to može, jer od sasvim

proizvoljne zatečene okoline on planskom i predviđajućom promjenomstvara svoju kulturnu sferu, koja, dakle, kod njega stoji na mjestu okoline isada svakako pripada prirodnim uvjetima života ovog nespecijaliziranog i

55) Metodološki gledano, u tom smislu je značajno djelo Hannah Arendt, ¸Uber die

Revolution, originalno izdanje: »On Revolution«, bei The Viking Press, New York, 1963.Piper co. Verlag München, 1963., S. 75 i dalje.



42

organski oskudnog bića. 'Kultura' je zato antropološko-biološki pojam, ačovjek po prirodi biće kulture«.56)

Filozofskoantropološki to znači da svaki čovjek »na svakomkulturnom stupnju doživljava svoje društvo, svoj kulturni milje i njihovu pozadinu, određeni pejzaž, doživljava sebe kao dijelove 'svijeta'«.57) Drugimriječima: ono što je životinji okolina, to je čovjeku – kultura: ukupnoststvari-sredstava i predstava-sredstava, stvari-tehnika i mišljenja-tehnika,uključujući institucije, čijim se posredovanjem »održava« određeno društvo,u drugom približnom određenju – ukupnost svih na tome fundiranihinstitucija-posljedica«.58)

Budući da Gehlen, nasuprot nekim redukcionizmima suvremenefilozofije i vulgarnog maksizma, nastoji odgovoriti na pitanje o jedinstvu

prirode i povijesti / društva, on je primoran da reflektira i o onomeskrovitom, koje, ustvari, prikriva fatalističko prihvaćanje usuda»industrijskog društva« i »posthistorijskog« doba. To znači onog usuda pokojemu je sve, i subjekt i objekt iskorištavanja, podložno »sistemu« (uAdornovom i Horkheimerovom smislu) jer su i »najmoćniji - objekti«(Adorno).59) I zaista je Gehlen pristao na mit sile industrijskog društva, kojesve prožima i fascinira, na mit visokoracionaliziranog društva, društvene

moći, produkcionog aparata, društvenih odnosa u kojima je »raspolaganjetuđim radom kao shemom gospodstva« (Adorno)60) jedina logika životnog

procesa.

Za razumijevanje Gehlenovog djela »Čovjek« (1940.) možda nijesuvišno spomenuti da njegove intencije nisu odgovarale vlastodršcimanacional/«socijalizma«. Učestale su žestoke kritike. U toj oficijelnoj kritici

bilo je glasova koji su ovo djelo osudili kao prevaru, kao takoreći »biološkogFichtea« (E. Krieck),61) da ni na koji način ne dospijeva do povijesti, da

previđa »povijesni oblikotvorni princip rase«. On predočava Gehlenovuantropologiju kao odviše »prirodnoznanstvenu«, kao odviše »racionalnu«, on

procjenjuje da je zarobljena »modernom građanskom tradicijom« i predstavama »prirodnog prava«. Krieckov zaključak: biologija i psihologija,kojima je dosuđena velika budućnost ako se sjedine u antropologiju, lutaju

56) A. Gehlen, Der Mensch, S. 86 (str. 78).57) Ibid., S. 87 (str. 78).58) Ibid., S. 86 (str. 79).59)

Th. Adorno, Minima Moralia, Reflexionen aus dem beschädigten Leben (1944.-1947.).Frankfurt 1951./70., S. 39.; Gesammelte Schriften, Bd. 8. Soziologische Schriften I, 1972., S.13 i dalje.60) Th. Adorno, Einleitung in die Musiksoziologie, Reinbeck 1968./71., S. 212.61) Usp. E. Krieck, Die neue Anthropologie, u: Volk im Werden VII/1940.



43

bez priključenja između onih suprotnosti, prirodnih i duhovnih znanosti – već je od doba kada je izrečen (1940.) doživio sud vremena i sud povijesti.

Zapravo, Gehlen – preko spoznajne teorije Schellinga iSchopenhauera – dospijeva do filozofskog pragmatizma (Peirce, W. James,Dewey), do one teorije koja »mora, prije svega, dovesti do nečega – dalje odekscentričnosti i upojedinjavanja, od promašenog i neplodnog mišljenja,

prema nečem važnom i plodnom«.62) Naime, pragmatizam je, po Gehlenu,»jedina dosadašnja filozofija koja načelno čovjeka posmatra kao djelatno

biće«. Zbog toga je njegova filozofija ono što treba pretpostaviti svakojdrugoj.63)

Nas ovdje ne interesira da li ova antropologija predstavlja»utemeljenje« nacionalsocijalističke znanosti o rasama ili pak radikalnodovodi u pitanje »sve teorijske pretpostavke rasizma«.64) U svakom slučaju,ona se razlikuje od onih antropoloških ishodišta koja su se manifestirala utridesetim godinama 20. stoljeća. Jer, kada se uzme u obzir tadašnjaantropologija, uočit će se da su značajna imena kao što su: W. Sombart, L. v.Wiese, Th. Litt, N. Hartmann, H. Lipps i L. Klages,65) ma koliko semeđusobno razlikovala i po ishodištu, i po metodi, i po konzekvencijama,

bili otuđeni od onog empirijskog, od iskustava i spoznaja što ih nude

prirodne znanosti. Svi su antikartezijanski orijentirani kao što je to i Gehlen. Nasuprot Gehlenu, ovi filozofi u traženju postkartezijanske biologije ostajuipak u okvirima jednog »primitivnog darvinizma« (Werner Rügemer).

Antropologija, koja je na kraju jedne epohe slomila stegu idealizmasvijesti i za posljedicu imala uklanjanje jedne metafizičko-univerzalističkeslike čovjeka, započela je u znaku povezivanja filozofije sa znanošću, i to u

prvom redu sa spoznajama prirodne znanosti (to jest biologije). To je ono što je zahtijevao već Gehlenov učitelj H. Driesch.66) Na svjetlost dana se vratilonemetafizičko iskustvo. Ali ne bez kritičke refleksije. Tako se, naprimjer,Sombart suprotstavio – u ime stanovišta duhovnih znanosti – Gehlenovoj

62) A. Gehlen, Der Mensch, S. 318 (str. 302).63) Ibid.64) Ibid.65) Najprije: W. Sombart, Vom Menschen, Versuch einer geistes-wissenschaftlichenAnthropologie, Berlin, 1938., H. Wiese, Homo sum. Gedanken einer zusammenfassenden

Anthropologie, Jena 1940., Th. Litt, Mensch und Welt, Grundlinien einer Philosophie desGeistes, München 1948., N. Hartmann, Naturphilosophie und Anthropologie, u: Bfd PhXVIII. 1944., H. Lipps, Die meschliche Natur, Frankfut 1941., L. Klages, Der Mensch unddas Leben, Jena 1937.66) Usp. Samson, Naturteleologie und Freiheit bei A. Gehlens, Freiburg 1976., 67.



44

teoriji jezika, pokušaju da se »racionalno-empirijski objasni porijeklo jezika«.67)

Ipak, posebno su zanimljiva svjedočanstva koja se odnose na raspruizmeđu Th. Litta i Gehlena. U ovom sporu, koji se rasplamsao oko (nove)slike čovjeka, Litt zastupa postavku o »samostupnjevanju duha«, o»refleksiji refleksije«, koja je oprečna Gehlenovom nedijalektičkom»biologizmu«. Iz ovoga se tokom diskusije korak po korak razviloGehlenovo stanovište: da se pođe u empirijskom načinu postupka odiskustva. U onoj mjeri, međutim, u kojoj je to jedno novo iskustvo – znanstveno-filozofsko, Littova argumentacija kojom se dokazuje da jeGehlenova antropologija zapravo biologizam, zastarijeva i gubi svoj smisao.

U tom sporu i N. Hartmann dovodi u pitanje postavku i ishodište o čovjekukao »biološki oskudnom biću«, ali ne i cijeli antropološki projekt. Slika togspora se upotpunjuje ako se ima u vidu ne samo Hartmannova ontološka

pozicija već i ishodište neoskolastike i protestantske teologije (SJ. Nink, M.Doerne), i one kritike koja je prirodnoznanstveno orijentirana. UsponGehlenove antropologije pretpostavlja utjecaj francuskog fiziologa Carrela injegovog djela Č ovjek, nepoznato biće (USA 1921. i 1936. u Njemačkoj), nakoga se sam Gehlen često poziva. Ono osobeno u njegovom djelu jeantimetafizičko-empirijsko ishodište: Carrel objašnjava zašto je potrebna

kolaboracija različitih prirodnih znanosti u izučavanju čovjeka. Bit ćedovoljno da navedemo da je za njega čovjek civiliziranog svijeta, ustvari,izopačen, da je potpuno izgubio svoje »funkcije adaptiranja« u fizičkom,moralnom, religioznom i znanstvenom pogledu.68) Carrel očigledno dolazido postavke da je čovjek u biti otvoreno biće, a ne »biološki« determinirano,do postavke koja je prožela i u drugim značenjima suvremene slike očovjeku.

Pozicija V. v. Weizsäckera izražena u djelu Gestaltkreis (Theorie der Einheit von Wahrnehmen und Bewegen, Leipzig 1940.), koje se pojavljuje uisto vrijeme kada i Gehlenovo djelo Č ovjek , nastoji da se razgraniči oddualističkih i mehanicističkih poimanja i da čovjeka razumije, u prvom redu,samo kao individualno djelatno prirodno biće, koje je podložno prirodnimzakonima. No, s ovim određenjem, posebno sa pojmom »kretanja«, V. v.Weizscäckerova teorija zaostaje iza Gehlenove teorije djelovanja.69)

67) Ibid.68) Vidi o tome Werner Rügemer, Philosophische Anthoropologie, S. 104/5.69) Kritičku refleksiju o tome daje P. Weinberg, Handlungstheorie und Sportwissenschaft,

Köln 1978., S. 41.



45

No, teza da su Gehlen i E. Rothacker veoma bliski u filozofsko-antropološkom pogledu, da su konzervativni, također je ishitrena. Istina,Rothacker osnažuje tada važeću ideju, zapravo, antropološku shemu o

djelovanju – situaciji – svjetonazoru. On je virtouzno koristio mogućnostredukcije »kultura« i kulturnih dostignuća na »određene tipove čovjeka« irazumijevanja, idealističkog tumačenja svjetonazora kao instrumenta samo-

ponašanja i samo-držanja u svijetu. To su istaknute postavke koje proizlazeiz unutarnje aporetike duhovno-znanstvene filozofije povijesti (Werner Rügemer).

Ako se kritički analizira pozicija tadašnje filozofske antropologije, jedva je moguće ozbiljno govoriti o »podvrgavanju znanstvene racionalnosti

političkoj iracionalnosti«, o »metafizičkom politiziranju biologije« (Werner Rügemer).

Svakako, ne bi bilo izlišno podsjetiti da je kod Gehlena – poslijeDrugog svjetskog rata – došlo do izvjesnih pomaka. Tako, naprimjer, Fichtesredišnja figura njegove filozofije, koji je u ranijem razdoblju bionajznačajniji mislilac i krunski svjedok, sada postaje samo negativna tačkaodnošenja. Već u spisu O rođ enju slobode iz otuđ enja skicirana je ta novafilozofska pozicija i zgusnutije izražena no negdje drugdje. Gehlen je počeo

od toga da se na Fichtea mogu svesti oba »najznačajnija« i »najdalekosežnijaotkrića dvaju posljednjih stoljeća«. Zacijelo, to je »dijalektička metodamišljenja i... Fichteova formula o 'izgubljenoj slobodi', o otuđenju...«.70) Zanjega je »Fichteova formula« ona koja se isključivo bavi time da legitimiračovjekovu »silu raspolaganja svojom vlastitom samostalnošću«, kojaiščezava u njegovim proizvodima, koja se, pak, ponovo zahtijeva jedino

posredstvom samodjelatnosti subjekta. Riječ je o misli o izgubljenoj slobodikoja se potom zahtijeva i ponovo stiče u »dijalektičkom procesu«.71) Ta»Fichteova formula« je topos i misaone figure klasičnog idealizma, ali ifilozofije, idealističke filozofije u kasnijem dobu. Schelling je iz toga razvio»veliku shemu« o ideji – otuđenju – u bitku-izvan-sebe – ponovnom sticanjuslobode u povijesnom procesu događanja. U lijevo orijentiranoj Hegelovojškoli formula se odnosi na politiku, (kod Feuerbacha) na religiju. No »pravo'materijaliziranje' Fichteove formule«, dakako, pod utjecajem Mosesa Hessa,najradikalnije je proveo ipak Karl Marx.72)

Tu se ustanovljava ono što i danas misle neki marksisti, usprkosizvjesnim modifikacijama koje izazivaju povijesne okolnosti i iskustvo

70) A. Gehlen, Uber die Geburt der Freiheit aus der Entfremdung, u: Studien, S. 234.71) Ibid., S. 232.72) Ibid., S. 239.



46

vremena, da se klasični idealizam i marksizam u cjelini mogu svesti na»Fichteovu formulu«. Gehlen se pri tome zadovoljava analizom »mladogMarxa«, koji otuđenu diobu rada moderne kapitalističke proizvodnje shvaća

kao uzajamnu zavisnost svakog individuuma »od drugih«, zbog čega seukidanje otuđenja ne može doseći samo ukidanjem privatnog vlasništva negokonačno »samog rada«, a time i klasnog ustrojstva društva.73) Mi, pri tome,imamo u vidu Marxovu – u biti utopijsku viziju komunizma koji zahtijevaukidanje diobe rada, ukidanje rada – u formi čovjekove » samodjelatnosti«,koja ne dopušta ono što je do sada bilo važeće: da se čovjek vezujeisključivo za jedno područ je ili jedan krug djelatnosti. U skladu sa kritičkim

promišljanjem ove »epohalne Fichteove formule«, koja seže od Marxovogdo Freudovog doba, Gehlen misli da je ona postala ne samo filozofija već i

politika: »centralna predstava modela svih novih revolucija«,74)

svihdruštvenih promjena.

Međutim, sve revolucije podliježu imperativu sustajanja iliizopačenja; nezavisno od onog smisla što ga Gehlen pridaje tom porazu,valja reći da nisu ukinule elemente eksploatacije i otuđenja koje pogađa islojeve koji eksploatiraju i slojeve koji su eksploatirani. Tamo »gdje jesloboda svagda postojala kao jedan zahvatljivi svjetski realitet, bila je

prostorno ograničena« (Hannah Arendt),75) geopolitički, nacionalno,

korupcijom koja je stvarana stoljetnim tradicijama. I to, dakako, »važi zaslobodu svake vrste«. Gospodstvo u bilo kojoj formi je temeljni princip nesamo političkog mišljenja nego i političkog života. Adorno je svojevremenoiznio uvjerenje kako je spremnost ljudi na žrtvu, ustvari, najmoćniji

povijesni pojam ideološke logike. No, »pretpostavka njegovog identiteta jekraju prinude identiteta«. Ne postoji »sreća« tamo gdje »sopstvo nije onosamo«. Možemo govoriti o »žrtvovanju« kao svjedočanstvu inajzlokobnijem »mitu dvadesetog stoljeća«, kao svjedočanstvu njegovogkraja, čije obrise već i sami naslućujemo. Prema toj interpretaciji čovjek nežrtvuje samo svoj intelekt, svoj individualni um, već i sebe samog u cjelini, iu tome ga niko ne može omesti, iako »postoji objektivno lažni martirijum«.Sve je to do izražaja doveo fašizam. To da se žrtva i žrtvovanje pretvaraju unačelo života, u kategorički imperativ, u vrlinu, ne samo da spada u fašistički(i staljinistički) repertoar društvenog života, već čini mogućim da se govor o

predstojećim katastrofama svede na govor o prošlim i suvremenimkatastrofama.76) Za nas se, kao i za Adorna, pojam žrtve i žrtvovanja uzdiže

73) Ibid., S. 239.74) Ibid., S. 344.75) O tome Hannah Arendt, Uber die Revolution, S. 354, 355 i dalje.76) Usp. Th. Adorno, Stichworte. Kritische Modelle 2. Frankfurt 1969., S. 188.



47

kao opomena: da smo zaboravili »da bi humanitet mogao biti ono stanjenekog čovječanstva koje bi se oslobodilo konstelacije sudbine i žrtve«.77)

No, da se vratimo samom Gehlenu. Neuspjeh modernih revolucija predstavlja ono iskustvo čovječanstva koje dovodi u pitanje pravosnažnostone »epohalne«, »Fichteove formule«. Ona više nije okvir djelotvorne i

provokativne scene: kao potreba za djelovanjem ona je potisnuta.78) Nijemoguće – »u formi nužnosti koja dospijeva spolja« - realizirati »slobodu« nanačin kako to propisuje ona formula koja seže od Marxa do Freuda. U prvi

plan dolazi zbilja koju je prekrivala misaona figura ove »epohalne formule«.Gehlenova argumentacija može također namjerno ili nenamjenro služititome da se u metafizičko-konzervativnom smislu pretvaranje takvog

jakobinskog protesta, jakobinskog pathosa slobode u »teror« u praksi i politici razumije ne samo kao »nužnost«; ne samo kao obesnaženje»Fichteove formule«, iza koje se pomalja giljotina, čiji put vodi od nje dogasnih peći. Ne bi smjelo začuditi što se time – pretvaranjem pathosaslobode u »teror« - nagovještava revolucija kao »faktička ne-egzistencija«(Hannah Arendt).

77) Th. Adorno, Noten zur Literatur III, 14.78) A. Gehlen, Uber die Geburt der Freiheit aus der Entfremdung, u: Studien, S. 232/233.





49

UDK 130.2

Rasim Muminović

Praktička ograničenost humanuma kultura

Samo neupućenom lahkovjernošću može se objasniti bezrazložno

vjerovanje u moć

kulture da humanistič

ki odluč

no djeluje na ponašanje ljudiuprkos faktičnosti da s povećanjem kulturnih djela u svijetu ne dolazi dosmanjenja ljudskih zala. U vezi s tim je i paradoksalnost da rast kulture pratispoznaja njene nemoći da osjetno utječe na smanjenje nereda i nepravdimedu ljudima, što važi i za utjecaj kultura medu narodima, ne toliko zbogodsustva humanuma a njima, naprotiv čak i uz njegov rast, koliko uslijedograničenosti ljudske prakse da se uzdigne na rang humanuma. Ipak,ljudskost bez prakse nije što i praksa bez ljudskosti iako ih treba razlikovatiod nepraktičke humanosti i antihumanističke prakse, i to prije svega po tome

što su jedne s minimumom humauma, a druge bez njega. Ali to što važi zaljudsku djelatnost uopće nedopustivo je za ljudsku kulturnu baštinu. Stoga sena upit što je zajedničko svim kulturama da odgovoriti humanum ne samokao polazište nego i kao krajnji domet kultura pojedinih naroda. Zatonezavršenost kultura implicira daljnje razvijanje humanuma, što čine narodisvih dosadašnjih razdoblja povijesti bez osobitog uspjeha, te otuda razgovor o njemu nije manje akademska potreba nego što je moralno-etička obaveza.

Ma koliko ih pretpostavljao, humanum se još uvijek slabašno afirmira pomoću znanja i djelovanja, jer znati što hoće za ljude ne znači još uvijek

raditi ono što znaju, a to nameće potrebu uskladivanja djelovanja saznanjem, koje opet ne može zaobići vrednovanje niti utvr đivanje istine. Timomenti su inherentni humanumu, premda pripadaju raznim izvorima

bivstvovanja unutar monizma i pluralizma istine, koji se mogu prevazićirazumijevanjem autentičnosti humanuma i prevazilaženjem apsolutizma irelativizma u poimanju istine. Humanum se, naime, nazire ontološki iteorijski u formi mogućeg, koje postaje egzistencijalno izazovno za sveljude, nezavisno od njihovih rasnih, klasnih, nacionalnih, ideoloških,kulturnih i drugih razlika. Štoviše, i u tom modusu on je meritoran za

definiranje istina, bez obzira što se do njih dolazi različitim putevima i štoizražavaju različite realizacije ljudskih ciljeva. U značenju jezgra ljudskesupstance, humanum ima, s jedne strane, ulogu heurističkog principa u



50

otkrivanju i valoriziranju pojava, a s druge značenje elementa dijalektičke procesualnosti svijeta, bar u svjetlu filozofske eksplikacije. Prvim sezahtijeva pristup čovječanstvu kao cjelini uz diferenciranje individualnog,

parcijalnog i univerzalnog pojedinih naroda, a drugim nameće potreba da seimaju na umu kauzalne i egzistencijalne veze čovjeka s objektivnomstvarnošću, kada interakcija ljudi sa svijetom postaje izvor njihovih različitihoblika kulture koliko i različitih kultura koje odišu specifičnostimaekološkog miljea i povijesnog vremena i koje upravo njih imaju za uvjetesvog nastajanja. U tom kontekstu humanum iluminira moć povezivanjarazličitih aktera u jedinstvo kulturnih djela, pri čemu se manifestira i njegovonastajanje kao ono univerzalno djelo i kultura. Bez njega je, prema tome,nezamislivo povezivanje različitih kultura koliko i smisaono bogaćenje

ljudskog života, štoviše, njegovo odsustvo je najčešće temelj za međuljudskesukobe, ali i prisutnost ako se on ne promatra sub specia aethernitatis ethumanitatis, tj. pod svjetlom autentičnog racionalizma, koji je po tomesuperioran u odnosu na druge orijentacije našeg vremena. S njim nastupa uulozi vjesnika planetarne zajednice, lišene klasne strukture kao surogata

prošlosti, odnosno apologete vrijednosti dosadašnjih kultura. Naravno, takvo sagledavanje pojava ne može biti lišeno tolerancije,

koja pretpostavlja ne samo više životnog iskustva i pravog znanja već imanje isključivosti radi uvažavanja razlika koje proizlaze iz heterogenih

pogleda, spoznaja, interesa ili uvjerenja. Premda joj je primarni uvjet sloboda, tolerancija je ipak najčešće njena vrlina ako nije njena opozicija,uvjetovana lijenošću, defetizmom, dezorijentacijom i sl., u što ovdje nijemoguće ulaziti, ali treba istaći da je ona uvijek u pratnji slobode mišljenja idjelovanja uključujući i razumijevanje posebnog i univerzalnog u kulturnojsuradnji među narodima, ugrožavanje tuđih sloboda, što je opet terra za sebe.Ako u prvom emanira humanum i pospješuje njegovo ozbiljavanje, udrugom se izlaže teškoćama koje stoje na putu njegova otkrivanja i

priznavanja. Ipak, teško je prepoznati u tome neko konstantno napredovanje,čak i tamo gdje se ono očekuje.

Kretanje naprijed, reklo bi se, primjećuju svi, ali ne i to da ononekima smeta, prije svih nemarnim lijenčinama i preplašenim egoistima, koji

bi, zbog napora koji pretpostavljaju i neizvjesnosti koje donosi, najradijeisključili aktivnosti. Neraspoloženi prema promjenama, takvi, zbog usudasvoje prirode i bezobzirnosti dosadašnje povijesti, stoje na začelju snaga što

biju bitku za ljudski svijet, ili ne uspijevaju da se uključe u nju, odnosno uono što odgovorni ljudi rade, ali za razliku od onih koji se teško snalaze udruštvenim teškoćama, oni ih koriste za ostvarivanje svojih egoističkihinteresa. U tome im ide na ruku stanje zamršenih društvenih odnosa međuljudima i među narodima, koje inače utječe na to da efemerije potiskujuistinske vrijednosti. Medutim, njima ne odgovaraju integralni procesi



51

uvjetovani tehničkom revolucijom, za koju također nije pripremljen pretežandio današnjeg čovječanstva, zbog čega nerijetko ljudi postaju sredstvimamanipuliranja snalažljivih praktičara. Taj proces ljudskog nesnalaženja je još

uvijek u usponu i veoma lahko prepoznatljiv u konfrontaciji sličnih, mada bitno različitih struktura. Tako sučeljavanjem prošlosti, reprezentirane umuzejima, galerijama, bibliotekama i arhivima, sa životom u botaničkim

baštama, zoološkim vrtovima i akvarijima, a ovoga sa životom ljudi udanašnjim megalopolisima, mamutskim gradovima, životom u komehumanum stagnira ili propada u odnosu na humanum koji nude kulturenaroda vidimo da je život u gigantskim gradovima sličan u mnogo čemuživotu u zoološkim vrtovima: ljudi žive masovno u istom prostoru,zbrinjavaju se po istom principu, opskrbljuju potrebe do kojih su se uzdigli i,

što je još gore, radi se kod najvećeg dijela o istim - materijalnim - potrebama, koje se preferiraju duhovnim, bilo stoga što se ove nude u većojmjeri, te zbog toga manje traže, bilo zato što su toliko preparirane da gubesvoj autentični čar, ili da se većina ne uspijeva uzdići do njih. Pretjerana

potreba za prvima kao i degradacija drugih služe degradaciji humanumakoliko i stvaranje masovnih potreba depersonalizacije ličnosti. Stoga sesusret s ljudskim sabiralištima kao s ogromnim mravinjacima pretvara u

poticaj da se zamislimo što se događa s humanumom u njima i kakve bi se pouke iz toga mogle izvući za planiranje gradova i života njihovih

stanovnika tamo gdje to dolazi na dnevni red razvoja.Sa životom u velikim centrima i životom izvan njih moguće je dovesti

u kauzalnu vezu istovremene i neistovremene tipove ljudi. Prvi su,uključujući i lijenčine i egoiste, podložni struji velegrada toliko da se neuspijevaju etički kontrolirati, dok drugi, udaljeni od nje, ostaju prikraćeni zaznačajne i druge utjecaje. Ako među prvima postoji veća mogućnost zaformiranje »malograđanina« ili »velegrađanina«, među drugima je većašansa da postanu i ostanu tipični »provincijalci«, sitničavi kao i prvi, madanešto jednostraniji i manje podli, pa ipak dovoljno zli da se s prvima pojavekao društveni problemi. Na njih se posebno može protegnuti Decartesovasentenca o zadovoljnima pameću i kada ničim drugim nisu zadovoljni.

Naročito danas kada ih radio, televizija i loša štampa obasipajureklamiranjem ideja onako kako čine s industrijskim proizvodima, koje zbogtoga ostaju nespoznate i onda kad bivaju poznate, pa nije teško utvrditi štodobija, a što gubi zajednica s takvima i njihovim lošim djelima. Umjesto daaktivno sudjeluju u vremenu, oni se, mehaničkim prisvajanjem onoga što imono donosi, gube u vremenu, odnosno umjesto da sudjeluju u stvaranjusutrašnjice, oni prenose jučerašnjicu u nju i postaju egzemplarni dogmate idekadenti. Upravo to dokazuje da se kretanjem naprijed ne mora ostvarivatinapredak ako želje i očekivanja ne prati odgovarajuća teorijsko-praktičkaaktivnost. U njenom nedostatku umjesto napredovanja nastaje prebacivanje,



52

kontinuitet diskontinuiteta, umjesto postignutih promjena dolazi pasivnozaposjedanje, a sve to dokazuje da napredovanje u željama ne možezamijeniti aktivnost na njihovom ispunjavanju. Ako se u pasivnosti prvog

prepoznaje izvor religije, u aktivnosti drugog pulsira ljudska praksa, izmeđunjih su neki oblici kulture od bajki do vrhunskih umjetničkih ostvarenja ukojima je odsanjana ljudska sreća. Ali prije razmatranja humanog karakterakulture, htio bih se zadržati na momentu suvremenosti, bez koje je nemoguć humanum.

Pod zvijezdom vremena čovjek razumije sebe i spoznaje sve drugoako je prije toga definirao vrijeme i dosegao vremenitost svijeta. Bez čovjekase ne samo ne bi znalo za vremenske dimenzije nego ni za postojanjevremena, uključujući i vremenske segmente od milenija do djelića sekunde,

odnosno intervale i moduse vremena. Nije slučajno Mangy definirao vrijeme prostorom za ljudski razvoj, dakle, mediumom za ispoljavanje čovjekovihgeneričkih odlika, odnosno metronom za odmjeravanje trajanja svega uuniverzumu. Već prema tome kako sudjeluje u njegovu nastajanju i kako seodnosi prema njegovim dimenzijama, čovjek može biti i biva suvremenikomsvoga vremena ili nekog drugog doba - kad govorimo o njegovoj pripadnostitradiciji.

Za razliku od prirodnog vremena, svojstvenog stereotipnom protjecanju u prirodi, povijesno se tiče promjena u kojima čovjek sudjeluje i

koje se artikulira na temporalne dimenzije, od kojih je sadašnjost u nekuruku najprimarnija. Ona može biti i lažna, ali prava sadašnjost razlikuje seod nje po tome što u njoj pulsira ono nastajuće, koje pripada budućnostikoliko i ova suvremenosti, u kojoj sada nije samo ono što se psihički

priželjkuje već i nešto procesualno, te stoga podložno iznenađenjima. Onoulazi u sadržaj koji suvremenost čini odmjeravanjem, odlučivanjem istvaranjem, pa je logično da je prate iznenađenja. Upravo to može imatikarakter radikalnog i reformatorskog duha, a suvremenici ne samo što

poznaju nego i pronose takav duh, bez kojeg nema prave pripadnosti povijesti na ljudski autentičan način. Uz budućnost koju nalazimo usadašnjosti postoje budućnost u prošlosti i prošlost u budućnosti, kako u

prvom slučaju dokazuju humanizam i renesansa oživljavanjem antike, a udrugom klasicizam vaskrsavanjem srednjeg vijeka. Približavanjem njima iliudaljavanjem od njih taj duh označava njihovo približavanje ili udaljavanjehumanumu, prema kome su određena razdoblja bliža ili dalja jedna drugima.Tako su razdobljima kao što su olujni dijelovi socijalističkih revolucija iliusponi građanskih revolucija bliži antika i renesansa nego srednji vijek, iakoovaj dolazi iza antike i prethodi renesansi, što se da objašnjavati budućnošćustvaralačkih snaga. Prema tome kako će kulturno nasljeđe djelovati nasadašnjost ne zavisi samo od njega nego i od njena karaktera, jer ako je onau usponu, tražit će ono progresivno, a ako je u padu - regresirat će.



53

Nije problem samo u tome koliko možemo razumjeti ono što su drugistvorili, nego i ono što sami hoćemo. Za prvo je neophodno da upoznamo iono što sami hoćemo. Za prvo je neophodno da upoznamo njihove

sposobnosti, strasti i duh zbog toga što ono stvoreno strašću, kako je poznatonakon Hegela, najpotpunije izražava karakter i talent svog tvorca, a za drugo- ne samovoljan program, nego i njegovo ostvarivanje, u čemu nam drugimogu pomagati čak i time što nam ne smetaju, u protivnom, smetat će nam ioni koji nam pomažu. Kao što najbolje dokazuju njihova djela što su ljudi,tako i kulture pojedinih naroda govore o tome što su ti narodi. Ako je udjelima pojedinaca najbolje predstavljeno obuzdavanje njihovih strastisnagom njihova karaktera, u kulturama naroda to je ostvarivano običajnim,religioznim, moralnim i pravnim normama. Inače, i kod jednih i kod drugih

vladavina golih strasti iskazuje se lomovima i stradanjima, odnosnolomačama i kazamatima, svejedno je li to činjeno iz mitsko-religijskih iliideološko-političkih motiva. Međutim, uprkos tome, tamo gdje nedostajustrasti nema stvaranja, jer nijedno djelo dostojno divljenja nije moglo bitistvoreno bez nje. Ipak, bez ulaženja u to zašto se u strastima kriju osnovisreće i nesreće, treba napomenuti da samo progresivnim pomacima naprijedčovječanstvo može biti bliže humanumu. U kulturama naroda dominiratežnja za usklađivanjem potreba i interesa svojih nosilaca, kao što stil inormativnost njihova žiovta određuju moralni opseg njihova osjećanja i

mišljenja, te način vrednovanja i ostvarivanja njihovih ljudskih težnji, daklečitav jedan konkretan svijet, u kome ljudi podešavaju svoje postupke,oblikuju ideale, uspostavljaju nade i očekivanja. Slično tradiciji kojauspostavlja stabilnost i uskladuje heterogene ljudske potrebe, kulture služe

povezivanju naroda međusobno i njihovom uzajamnom razumijevanju.Istina, to što bi mogli i kada dobro planiraju, ljudi ne uspijevaju realizirati,čime se da objašnjavati što to nije mnogo uspješnije od onoga što im sedogađa uprkos tome što to ne žele i ne planiraju. Time se otvara pitanje zaštokulture ne uspijevaju utjecati na djelovanje i ponašanje ljudi uključujući ičitave narode, jer s rastom kulturnih dobara nije manje ratova i ljudskih zalau njima? Zašto humanum prisutan u kulturama ne nalazi svoje mjesto uživotnoj praksi ljudi? Može li se to objasniti klasnom poviješću, kako je točinio Mangy, ili obuzdavanjem libidouznosti, u što je vjerovao Freud,evolutivnošću, koja biološki skončava, čime se zanosio Spengler, iliozbiljavanjem slobode duha, kako je superiorno dokazivao Hegel i sl.?

Bez pretenzije da se ovdje upuštam u interpretaciju tih koncepcija,htio bih ukazati, imajući na umu njihove teškoće, na humanum u kulturamaslijedom izvjesnih momenata njihove geneze, ponajprije slobode, kojuizražava slobodna igra. Ne samo što nastaje igrom, nego se kultura najčešćeuzima toliko neozbiljno da i ono ozbiljno u njoj dobiva karakter neozbiljnosti.



54

U osnovi kulture je igra ljudskog života koliko i život igre, od kojihtreba razlikovati igranje životom, što čine oni koji se pasivno odnose premasutrašnjici. Njihovo prepuštanje igri života je ispod razine igre životinja,

kojima inače nedostaje kultura, što ukazuje na teškoće koncepcije J.Huizinga, prema kojoj je igra izvor kulture. To da životinje i ljudi nalaze uigri zadovoljstvo i razonodu još ne znači da se ljudski život može svesti naigru ako hoće biti nešto više od životinjskog, tim prije što je igra

preokupacija životinjskih mladunčadi, zaštićenih roditeljskom ljubavi. Mada je igra primjerena čovjeku, nedopustivo je reduciranje njegova života na njuzbog onog nesvjesnog u njoj, koje može postati osnova negativne strasti.Koliko zna zahvatiti mase najbolje svjedoče fudbalski stadioni, na kojima se»gradi« igra u znaku njena savršenstva, ali i obmane pasivnih promatrača.

Ako igrači umjesto da se igraju igrom ostvaruju cilj izvan nje, nameće se pitanje što ostaje od igre, a što je u njoj obmana. »Gradnja« igre postajesredstvo ostvarivanja cilja izvan nje (finansijska dobit), u čemu je obmanaslična iluziji da gledaoci »grade« igru. Zar to ne dokazuje da igra može biti i»neozbiljna« i za igrače i za gledaoce, ali i ružna i opasna, komična i lijepa.

Nije opasna samo onda kada se u njoj gube ljudski životi, jer se srećom todešava rijetko, nego i onda kad se zaboravlja da se njome gubi ljudskasloboda, jer igre za novac ili inat nije više igra, već borba koja igru lišavaslobode, te je samo po obliku drugačija od igre na zapovijed, koja više nije

igra za onoga ko je igra. Prema igri ljepote i dostojanstva, takva igraispoljava karakter obmanjivanja i, još gore, zaluđivanja ne samo time što imomogućava da ispolje svoje atavizme nego i što ih čini nemarnim uostvarivanju svojih ljudskih mogućnosti i društvenih obaveza. Ako se ima naumu mogućnost igre da se promeće u zbilju i da zbilju preokreće u sebe -igru, njeno olakšavanje i uljepšavanje života je izvan sumnje. Ali kako semože uljepšavati ono što je izgrađeno, a što će dopunjuvati i uljepšavati onikoji nisu ostvarili ni elementarnu izgradnju i koji je odgađaju da bi

prisustvovali igri obmanjujući se tako, te stoga igra za njih ima biološku ineznatno socijalnu, a veoma malo kulturološku funkciju? Ako se to zaniječe,čime onda objasniti tuče i svađe, protivnička rivalstva nabijena slijepomstrašću, koja lišavaju svoje nosioce slobode, a igru mogućnosti da bude igra?

Nije mi ovdje bila namjera da ističem ulogu igre u nadgrađivanju stvarnosti iuzdizanju ljudi, kojoj djelomično pripada i to, već da podsjetim na odsutnosthumanuma u sadržaju najmasovnije kulturne pojave našeg vijeka, kojoj se

po masovnosti i iracionalnosti približava samo dekadentni pokret mladih.Medutim, podobna za intenziviranje i humanizaciju života, igra može

biti i biva ponekad izvor kulturnih djela. Njome se, naime, izražava težnja začašću, ljepotom, dostojanstvom, ali i za dominacijom, koja potčinjava. Stoga

je smatrano igrom magijsko umijeće, stvaranje poezije, pedstava u teatru, alii natjecanje koliko i kockanje, ukratko, zamagljivanje i osvjetljavanje, što je



55

lahko ilustrirati mythosom, koji prelaskom u poeziju gubi svojumisterioznost, odnosno mijenja karakter vjerovanja u životnost, te bi se natoj osnovi moglo istaći da širenje kulture sužava mogućnosti mistificiranja,

obmanjivanja i ideologizacije, ili da se time podsijecaju krila mašti i njenojigri, naročito tehničkom preciznošću, koja ide do perfekcije.Kao protuteža toj zatvorenosti i ogoljelosti stoji i danas poezija, te se

može reći da njeni tvorci specificiraju kulturu određenog naroda. Ono bestjelesno i zamiruće oni, kao i drugi umjetnici, nastoje prevesti u tjelesno ioživjeti ga čineći ih tako pokretnim i živim, posebno personifikacijom kao

pjesničkim sredstvom. Slično svjetlosti koja prati igru, vjera podržava pjesnički izraz i pomaže da se govori o pjesničkom jeziku kao jeziku proricanja i čarolija. Uprkos poznatim pretjerivanjima, Nietsche je blizu

istini kad definira kulturu »jedinstvom umjetničkog stila u svim životnimispoljavanjima jednog naroda« suprotstavljajući je haotičnosti stilova. Timese uzima za pretpostavku kulture raznovrsnost, koja se sliva u jedinstvonaroda u pravcu progresa. U stvari, kultura je sinteza preobraženih oblika

prirode koji služe zadovoljenju ljudskih potreba. To povezano s tvorcimakulture čini da društvena priroda pojedinca izbije u prvi plan.

Uprkos tome što se rađa i umire sam, čovjek živi i stvara u zajednicičak i onda kada nešto čini protiv nje. Ipak, najmanje je on u njoj ono što je

biljka na livadi ili životinja u krdu - zbog toga što je zajednica uvijek

razdvojena u sebi i u sebi različita. On prividno autonomnom aktivnošćuodržava u njoj svoju golu egzistenciju i preko te aktivnosti obavještava sebei druge o sebi i tako otkriva svoju obuzetost sobom i svijetom. Budući da

pretpostavlja totalnu svijest o svijetu, njegov jezik služi ne samosporazumijevanju s njenim članovima nego i konstituiranju zajednice i zato

je razumijevanje kulture takve zajednice uvjetovano poznavanjem jezika. Ni jezik ni slobodu pojedincu u zajednici ne može niko pokloniti a da ga poklanjanjem ne ponizi, što znači da u slobodnoj zajednici pojedinac nemora biti slobodan ako se za svoju slobodu nije izborio. Svijet u komečovjek održava i osmišljava svoj život naziva se njegovim kulturnimkrugom, a on obuhvaća forme produkcije, načine upotrebe oruđa, sistemideja, predstava i normi preko kojih se ispoljava čovjekovo mišljenje,osjećanje i djelovanje. Kulturu koja ga prisiljava na povinjavanje zajednicinazivamo autaritarnom, ona koja mu omogućava da zadovolji svojeelementarne potrebe - masovnom, a onu što mu omogućava da se samostalnorazvija i bez koje ne bi bilo istinskog društvenog napretka - autentičnomkulturom. Kao izraz realiziranih mogućnosti nekog naroda u određenomvremenu, kultura je i kvalitativni proces koji obuhvaća preokupacije idileme, želje i očekivanja, uspone, ali i padove jednog naroda. Ona svjedočio nastajanju i nestajanju odredenih oblika društvenog bića odredenog narodai predstavlja fragment u velikoj riznici kulture svijeta, koja predstavlja opet



56

čudesno obilje ljudske aktivnosti, ponajviše na tome da čovjek postanečovjekom. Stoga suočiti pojedinca s tim kulturnim carstvom budi osjećaj umogućnosti njegove temeljite izmjene, premda je to u osnovi samo jedna

obmana, kako sa stanovišta njegova konzumiranja tako i iz aspekta spoznaje.Ustvari, takvo osjećanje proizlazi iz statusa humanuma, potisnutogkvantificiranim svijetom stvari, u kome se duhovno siromaštvo zanemarujeradi materijalnog bogatstva. Ugroženi najezdom materijalnosti i nasiljemmilitarističkih moći, ljudi se hvataju ideja i ideala sadržanih u svjetskojkulturnoj baštini vjerujući da njihovim objelodanjivanjem mogu stvoritiosnove za planetarno društvo u doba tehničke revolucije. Pored pozitivnih, tarevolucija pruža i negativne mogućnosti u formi militarističke dominacijemoćnika, koji siluju narode pojedinih zemalja pred licem cjelokupne kulture

i naočigled ostalih naroda, u stilu lava koji raskida jedinku krda dok onoizgubljeno čeka šta će se dalje dogoditi. Ma koliko bilo grubo, poređenje nijemanje tragično zbog toga što ukazuje na faktičnost trenutka modernogljudstva. U svijetu koji razdiru blokovi, paraju kosmičke rakete, prezentiraapstraktna umjetnost i specificira umiranje od gladi na jednoj i rast bogatstvana drugoj strani, u kome bitka za socijalnu slobodu može svakog časa da

preraste u blokovsko ratno nadmetanje, a ovo u opću ratnu kataklizmu - utakvom svijetu humanum se najavljuje posredstvom ljudske boli što jeljudima uskraćeno da budu slobodna bića univerzuma. Premda u biti podatan

dječ joj radoznalosti i bezazlenoj čistoti ljudske psihe, humanum se uzdiže doželja za onim lijepim, dobrim i istinitim, o čemu su stari Heleni darovitorazmišljali. To što se nekada očekivalo da ostvare savjesni ljudi, danas

preuzimaju da urade politika i tehnika, bez dovoljno uvida da upravo oneguraju svijet u ponor neizvjesnosti slijedom nagona volje za moći iuvlačenjem ljudi, pa i čitavih naroda, u formalne uskosti kojima politikalakše vlada. Znanje i znanosti postajanjem sredstvima sile gube obilježjaduha, što je prepoznatljivo u njihovom iracionalnom odnosu premahumanumu, čime se da objašnjavati rast nepovjerenja prema humanističkimznanostima i duhovnim vrijednostima.

Uslijed opasnosti iz kojih ne vidi izlaza, čovjek pribjegava utješnojspoznaji da ono što ovdje i sada počinje ima svoje dublje korijene, te stogane treba očekivati da bude okončano u našem vremenu - zbog njegova

pripadanja dijalektičkoj procesualnosti svijeta. Pri tome se često zaboravljada je svaku gradnju u dosadašnjoj povijesti pratilo određeno rušenje, što važii za naše doba. Marx je to objašnjavao klasnim karakterom povijesti, što činii svijet građen na njegovim idejama, bez mogućnosti afirmacije humanuma -ukoliko ima želja da to učini. On s mukom otklanja brutalnosti i gušiideološke sile, kada i postaje nedvosmisleno da ljudska sloboda nijeideološko obećanje, već da mora biti osnova za uspostavljanje humanuma.Tako se saznaje da ljudski svijet ima uvijek više želja nego njihovih



57

ostarenja, pa time i više mogućnosti da se izgrađuje. Mada zvuči paradoksalno, ali ni rat nije bez zagovaranja humanuma, osobito rat kojidolazi iz kapitalističkog mira, štoviše, u njegovo ime radi perventirana

militaristička svijest na iznalaženju što ubitačnijih sredstava za uništenjeneprijatelja, kao da taj »neprijatelj« nije čovjek. Od nosilaca takve svijestiljudi se ne mogu braniti dostojanstvom i zato se naoružavaju i kada za tonemaju pravih mogućnosti, zbog čega se gomilaju ubojita oružja i oruđa usvijetu i shodno tome smanjuje povjerenje u ljudsko dostojanstvo. Podizgovorom odbrane demokracije ili socijalizma moćnici su spremni da sijusmrt i ponižavaju ljude, čak i čitave narode. Sloboda koju obećavajunarodima najčešće je maskirano nasilje nad njima, kao što je i onosocijalističko nerijetko bilo daleko od socijalizma koji bi odgovarao

njihovim povijesnim uvjetima. Nad tim se moraju zamisliti oni koji se boreza njegovu realizaciju i oni koji mu se opiru: prvi o tome koliko je želja, akoliko stvarnosti u onome što ističu, a drugi - koliko su kivni na njegov

program i sposobni da ga objektivno valoriziraju, obojica - kako da shvate povijesnu prekretnicu.

Okrenemo li se djelima što su s posebnim interesom razvijala idejuhumanuma, kakva su ponajprije arhitektonske, medicinske, socijalne,tehničke, geografske, umjetničke i druge utopije, lahko ćemo zapaziti dasanjaju o egzistencijalnom prostoru u značenju ljudskog zavičaja, spasavanju

zdravlja, podmlađivanju tijela, očuvanju ljepote od njena propadanja, ili osocijalnim blagodatima, tehničkim izumima itd. i tome slično, da, dakle, narazne načine zagovaraju uspostavljanje humanuma u životu dostojnomčovjeka naspram djela u kojima se slavi zemlja dembelija i u kojima jesuviše malo brige o humanumu. U posljednjima se osjeća težina inertnosti,koja pripada sirovosti prirode i koja, samo nešto drugačije od spominjanihdestruktivnosti, sputava humanum, zbog čega je treba pokrenuti ako jemoguće s milošću koju život ne poznaje, jer ne učini li to, društvo će moratida je nosi kao boljku vlastitog organizma. Samo prisebnošću isamoobavezivanjem ljudi mogu povezivati idealno i realno, prevladatidualizam čulnosti i racionaliteta, bez čega nema ljudske prisutnosti u svijetu,osobito ne smisla koji samo čovjek unosi u svijet. Inače, a svim razdobljimaljudske povijesti prepoznatljiva su nastojanja da se osiguraju uvjeti

participacije humanuma, ali i otpori tome. Njegovo današnje uzdizanje nadzbiljom dopušta da joj se hegelijanski, mada suprotno Hegelovu smislu,dobaci utoliko gore po nju, a uzme njegovo prisustvo u idejama koje pokreću

progresivni svijet za indikaciju odmjeravanja revolucionarnih snaga sreakcionarnim silama. To je ono veliko u svijetu kojeg, kako je istaknuto,razdiru teškoće i opterećuju navike, veliko u ljudskim poduhvatima koliko iu umjetničkim i općeduhovnim tvorevinama, što iz davnih vremena stižu donas s našim željama, po čemu su trajno aktuelna. Istina, u njima je ono



58

univerzalno nastajalo u znaku humanuma i na poseban način, kako je toočito čak i u djelima robovlasničkog sistema, s nadklasnim obilježjima,uprkos tome što je taj sistem danas jedva zamisliv.

Zanemarivanje humanuma može biti uvjetovano nivoom poimanja irazumijevanja pojava u ljudskoj povijesti, što je moguće egzemplificiratidiferenciranjem mnijenja i mišljenja. Premda impliciran u »trebanju«, kojemnijenje, koje prethodi mišljenju, uzima za svoj sadržaj, humanum jeneprepoznatljiv u mnijenju zbog toga što ono zanemaruje ono bitno svogasadržaja. Zahvaljujući tome, mnijenje nadmašuje mišljenje sve do momentautvr đivanja pravog stanja stvari, kada mnijenje, suprotno obmanjujućojefikasnosti, ispoljava svoje slabosti, prisiljeno sužavanjem kruga onogmišljenja, jer ostaje bez argumentacije, sučeljeno s vlastitom obmanom

upravo tamo gdje je prije toga vjerovalo da raspolaže istinama, odnosnospoznajom da su pretpostavke od kojih je polazilo zapravo pogrešne.Suprotno njemu, mišljenje polazi od faktičnosti, što mu omogućava daizbjegne lažne pretpostavke i dođe do valjanog zasnivanja svojih sudova kaoi hipoteza, koje, za razliku od pretpostavki, moraju biti rezultat istraživanja.Odnos mnijenja i pravog mišljenja sličan je po mnogo čemu odnosueuropocentrizma i humanizma prema kulturnom i povijesnom naslijeđu.Slično mnijenju europocentrizam sudi bilo u formi metafizičke vizije ilireakcionarne ideologije nedopustivo o nasljeđu na temelju svojih logičkih

konstrukcija, panlogističkih, biologističkih, morfoloških ili nihilističkih, bezrazumijevanja procesualnosti svijeta i povijesnosti njegova tumačenja. Takosu s pozicija europocentrizma potcjenjivane vijekovima kulture dalekog i

bliskog orijenta, konkretno, Kine, Indije, Babilona, Egipta i dr., bilo da su otome odlučivali teorijski postulati, geografski razlozi, biološki uvjeti ilinedostatak poznavanja tih kultura. U svakom slučaju, nije se zapažalorazvijanje povijesnog toka istovremeno na više različ itih poprišta. Zaustanovljenje posljednjeg nedostajali su: valjana koncepcija povijestiljudskog roda koliko i putevi spoznavanja autentične povijesti tih naroda,čemu je puno doprinijelo otežano i loše komuniciranje Evrope s timzemljama i narodima. S obzirom na prvo, s pojavom Marxa postalo jenedvosmisleno da je povijest nastajanje prirode za čovjeka, što s Blochomkasnije znači - realna proba radikalnog mijenjanja svijeta transformiranjem

prirode i društva, a u odnosu na drugo razumijevanje povijesti pokazalo je daima puno poznatog što još nije spoznato kao i spoznatog koje se pogrešnotumači. Primjerice rečeno, iako je progres lakše razumjeti nego stvarati, oništo ga traže izvan humanuma dokazuju time da ga nisu razumjeli. Gledanozanemarivanjem humanuma, kapitalističko razdoblje čini se progresivnoiako u odnosu na uvažavanje humanuma u njemu, ono predstavlja

paradigmatički oblik alijenacije uprkos njegovu razvijanju proizvodnihsnaga i uproštenosti društvenih odnosa, kada je i pokazano da je



59

kapitalistička proizvodnja neprijateljski raspoložena prema umjetnosti(Marx).

Tek sa priznavanjem čovjeka za vrhovnu vrijednost svijeta stvorena je

mogućnost da se govori o jedinstvenosti povijesnog procesa i ozbiljavanjuhumanuma na različite načine i na različitim nivoima, te o utvr đivanju idejausmjerenih na afirmacija humanuma u različitim kulturama naroda.Zahvaljujući tome, bilo je moguće porediti jedinstvo i raznovrsnost,

posebnost i univerzalnost u kulturama sa simfonijom u kojoj diskontinuumglasova simbolizira domete pojedinih kultura u njihovoj svjetskoj riznici, ukojoj pojedini narodi sudjeluju unošenjem svojih kulturnih vrijednosti u

pripremanju napretka, zbog čega se u svim društvenim ansablima i prepoznaje humanum, istina, različito obuhvaćen i bojen. S tih pozicija lahko

se moglo ustanoviti da su umjesto predstavljanja i ekspliciranja višeslojnosti povijesnog progresa dolazile poznate periodizacije povijesti bez uvida umultiverzum kultura i vremena, preko kojih se jedino može razumjeti ljudskaneophodnost slobode i vlastitosti za sve. Tim prije i više što obje ulaze usadržaj humanuma, koji svi osjećaju, ali ne i ostvaruju uprkos pokušajimakoje zatičemo u djelima svjetske baštine. Mnoga od tih djela služe i danasnjegovu približavanju širokim slojevima društva.

Mutnu stranu tog procesa, medutim, pruža militaristička tehnika usvijetu, podijeljenom na blokove, koji dovode čitave narode u stanje

bespomoćnosti, sputavajući ih u ostvarivanju njihovih ljudskih prava,sloboda i dostojanstva, u okolnostima ugroženosti kvaliteta - kvantitetom,dostojanstva - nasiljem, mira - ratom, slobode - neslobodom i sl., te tako

potiskivanjem racionalnosti povećavaju ljudsku bliskost najčešće samo na planu spasavanja od ugroženosti, a smanjuju efikasnost svojstvenutrezvenom mišljenju ustupajući mjesto dominaciji straha, shvaćenoghideggerovski i nade pojmljene blochovski. Pominjanje njihovih tumačatreba da posluži razumijevanju straha ne u smislu izraza sumorne niti nade uznačenju refleksa vesele prirode, već u značenju stanja, u prvom slučajuizazvanog opasnostima, a u drugom potrebom prevladavanja opasnostiotkrivanjem mogućnosti izlaska iz tog stanja. Bilo da se objašnjavanesigurnošću ljudskog života ili freudovski - aktom rođenja, izvor straha jenedovoljno određen zbog toga što je zanemareno da se on ljudima ulijevatokom života, te je u skladu s tim logično što se izražajnije javlja priozbiljnom razmišljanju o silama koje nas okružuju. Naravno, nije lahko rećida li je jači strah što dolazi sa Zapada ili onaj s Istoka, ali je sigurno da obaopterećuju današnji svijet i, što je još gore, uvjetuju defetizam neodlučnihljudi onoliko koliko i negativno utječu na ljudsku aktivnost. Pri tome se nemisli na one koji u tuđoj propasti vide vlastiti dobitak, jer takvi su ljudski

propali ili su bar na putu propasti, već na one umjerene, što ih je još Aristotel



60

svrstavao izmedu kukavičluka i pretjerane smisaonosti, a takvi bi mogli daga učine sredstvom opreznosti na životnom putu ljudi.

Ipak, kroz tjesnac što ga stvara strah provlači se nada proširujući ga

sopstvenom snagom, inače, blagodarnom za ljude odvažnog uvjerenja i plodotvornog djelovanja na svoje doba. Njenu moć je moguće vezati zakosmičke i povijesne procese svijeta kao experimentum mundia, bilo da seima na umu Riemannova koncepcija o objektivno različitom razmještajumaterije i kretanja u svemiru ili Blochovo analogno isticanje razdiobe

povijesne materije na Zemlji, bilo da se u vezi s tim naglašava Marxovodefiniranje vremena kao prostora za ljudski razvoj i pokušava komparirati

povijesno vrijeme s obzirom na njegovu napetost s napetošću sonate, a prirodno - s razvučenošću fuge, kako čini Bloch, ili napetošću drame u

odnosu na rasplinutost epa, što radi Lukacs. Ne ulazeći u Blochovorazumijevanje prirodnog vremena u smislu »Ilijade prirode«, a povijesnog uznačenju »Odiseje duha« s upozorenjem da nas obasjava Homerovo suncekao sadašnje, a ne antikvarno, potrebno je podsjetiti da su u Hegela

predazijske kulture (Kine i Indije) potopljene u povijesti poput Zemlje, a danasuprot tome te zemlje danas predstavljaju sadašnjost, što bogati svijet

borbom za slobodu i mir, što je još značajnije ako se zna da sloboda i mir ulaze u sadržaj smisla ljudske povijesti, a da je borba za humanum polazištei krajnji domet ljudske smislene aktivnosti, odnosno ona univerzalna

vrijednost koja prožima sve kulture i slobodarske pokrete na Zemlji.S buđenjem Afrike, Azije i Latinske Amerike njihove kulture dobivaju

svoje mjesto i značenje u medunarodnoj zajednici, a povijest dosadasmatrana poviješću bijelih naroda postaje prvi put povijest ljudi Zemlje, skojom za mnoge narode počinje budućnost, koja je prije bila neizvjesna.Kulture pojedinih naroda postaju na taj način tkivo planetarnog društva s

poliritmičkim i polifonim tokom povijesnog procesa. Ali iako taj epohalni proces počinje u 20. stoljeću, malo je izgleda da postanemo svjedoci njegovedefinitivne pobjede. Ako je neizvjesno hoćemo li biti njegovi presuditelji,zna se da možemo učiniti dosta za svijet koji treba da dođe, u kome, premaKantu: »Ne treba očekivati niti željeti da kraljevi filozofiraju ili da filozofi

postaju kraljevi, jer svako posjedovanje moći narušava slobodni sud uma«.Izvjesno je da i sami pridonosimo takvom narušavanju suda uma, ali jeutješno što to ponekad činimo u ime slobode i ljudskog dostojanstva, a ne izegoističnih motiva.



61

UDK 316.32 (73)

Enver Halilović

Otvoreno civilno društvo i

američka izuzetnost

Uvod

Uspon i pad nacije je misterija koju odavno ispituju filozofi ihistoričari1. Ovo pitanje izaziva filozofe i historičare kroz cijelu historijuideja, od najstarijih pokušaja objašnjenja društva i njegovih promjena pa svedo danas. Ono ne samo da ne gubi aktualnost s protokom vremena, već mu

protok vremena daje veću snagu i značaj. Zato o njemu ne govore samo našisavremenici već i naši davni prethodnici; o njemu ne govore samo Fouquolt i

Leotard već i Platon, Aristotel, Ibn Haldun, Hegel, Marx itd. Za Hegela npr.historija je izraz zbivanja duha. Sve što je historijsko jest duhovno. Historija, bilo čega i bilo koja, jest historija duha. Za Wagnera historija je dramaizazova i odgovora na izazove. Za Arnolda Toynbea historija je čišćenje iherojstvo.

Historija je puna priča o velikim carstvima, od bliskoistočne imperijeAssiria, preko rimske, španske i portugalske, pa do britanske imperije,najbliže našem vremenu. U četrnaestom stoljeću Ibn Haldun, u poznatomdjelu Muquadimma prvi je dao jedno cjelovito shvatanje, jednu cjelovitu

filozofiju historije. Prema njemu, grub ili snažan barbarizam ruši centrecivilizacije. Djeca generacije koja ruši, konsolidiraju dobiti svojih očeva,

podižu gradove i palate. Djeca ove djece postaju mehka i pitoma. Odrastaju iodgajaju se u udobnim, blagim i pitomim civilizacijskim uvjetima. Ona su

popustljiva i nesposobna za otpor novim upadima i barbarima.Prema Haldunovom shvaćanju historije zauzimani su različiti stavovi,

bilo je različitih odnosa. Neki su ga prihvaćali, neki dopunjavali, a neki iodbacivali. Tokom historije i historije filozofije nastala su i druga brojna

1 Vidi: Daniel Bell, The Essential Civil Society Reader, Rowman: LittefieldPublishers, 2000.



62

objašnjenja i razumijevanja historije. Haldunovo shvaćanje historije možda je tačno, ali ono traži objašnjenje.

Brooks Adams, historičar velikih ambicija, brat Henrya Adamsa,

početkom dvadesetog stoljeća likovao je nad činjenicom da su SADzamijenile Veliku Britaniju i preuzele centar historijske pozornice. Kriterijnjegovog ustanovljenja da su SAD postale centar historijske pozornice nijemu bila vojna moć, već industrijska proizvodnja. Proizvodnja željeza

postavila je tu zemlju na čelo najmoćnijih nacija na svijetu. Posjedovanje ikontrola strateških metala i minerala, kombinirana sa energijom inacionalnom voljom, bile su osnove izrastanja SAD u najmoćniju naciju nasvijetu. U djelu «The New Empair»2 (1902.) Brooks Adams je likovao nad,kako on kaže, greškom Velike Britanije što je svoje izvore crpila i potrošila,

te tako dala priliku SAD da zauzmu njeno mjesto.Iako nijedna teorija nije u potpunosti upotrebljiva, nije sveobuhvatna,

ipak ove dvije teorije treba uzeti ozbiljno. U Americi se uvijek vjerovalo unjenu izuzetnost. Sve, pa i ove dvije spomenute teorije, uzimaju se u obzir,ali Amerika i njeni građani, a u posljednje vrijeme i drugi, vjeruju uameričku izuzetnost, u Ameriku kao izuzetak. Od nastanka AmerikeAmerikanci vjeruju da je sudbina odredila njihovu zemlju drugačijom odostalih. SAD su, u smislu Lincolnove poznate izreke: «an almost chosennation».

Amerika je postala svjetska sila nakon Drugog svjetskog rata i timedefinirala dvadeseto stoljeće kao «američko stoljeće». Dvadeseto stoljeće je

prošlo, a Amerika je zadržala vodeću svjetsku poziciju. Postavlja se pitanjekako iz objašnjenja te činjenice isključiti teoriju «američke izuzetnosti».

Uspon i pad, jedinstvo, izuzetnost

Izgledaju mi veoma bitna tri različita historijska pitanja na kojausmjeravam vašu i svoju pažnju.

Prvo, najspektakularnije pitanje u filozofiji historije i u historiji kaoznanosti jest uspon i pad imperija. U ovom konkretnom slučaju pitanje seodnosi na mogućnost njegove primjene na SAD. Prije gotovo dvadesetgodina ekonomski historičar Charles P. Kindleberger 3 predvidio je da će za

2 Brooks Adams, The New Empair, New York, London: The MacMillan Company,1902.

3 Charles P. Kindleberger, America in the world economy, New York: ForeignPolicy Association, 1977.



63

nekoliko godina nastupiti «američki klimaks», zasnivajući svoje predviđanjena činjenici da su SAD izgubile vodeću ulogu u ekonomiji i tehnologiji.Krajem devedesetih godina dvadesetog stoljeća pojavilo se nekoliko knjiga

koje naglašavaju američko opadanje u proizvodnji. To naglašavaju, izmeđuostalih, Walter Russell Mead u djelu «Mortal Splendor»4, David P.Calleo udjelu «Beyond American Hegemony»5, Paul Kennedy6, upozoravajući naenormne vojne troškove i male investicije u proizvodnji, što će proizvestiunutrašnje proturječnosti u SAD, koje su oborile Francusku, Španiju iUjedinjeno Kraljevstvo.

Mnogo je razloga zbog kojih treba biti zahvalan autorima ovih knjiga,kao što je i mnogo razloga za sumnju u njihovu tendenciju. SamuelHuntington7 tvrdi da su SAD od 1950. pa do 1988. imale pet padova. Po

njemu, uzimajući u obzir neke izuzetke, pisci koji ističu ekonomskoopadanje SAD u naznačenom periodu ne elaboriraju propozicije prisutne uzavisnim i nezavisnim varijablama ekonomske procjene.

Seymour Martin Lipset, povodom Huntingtonovog prigovoratvrdnjama o padu SAD, primijetio je da postoji previše varijabli, a premaloslučajeva. Često je nejasno i vrlo teško odrediti, locirati vrijeme i središnjetačke promjene, vrijeme kad je započelo opadanje razlike tehnološke isveukupne privredne moći SAD u odnosu na druge zemlje. Postoji više

pokušaja da se odredi vrijeme i razlozi stagnacije razvoja SAD u odnosu nadruge zemlje, počev od Henry Adamsa do Derek de Sollaa Pricea8. Nažalost,

pokazatelji se ne mogu odrediti precizno. Ocjena pokazatelja nacionalnogekonomskog opadanja se, isto tako, veoma komplicira činjenicom da su

pojmovi sve manje i manje relevantne jedinice analize različitih strukturadruštva, npr. integralnih internacionalnih tržišta kapitala. U kulturi, isto tako,

primjećujemo da je u porastu sinkretizam, u kojem masovna komunikacija imasovna tržišta oblikuju omiljenu, popularnu kulturu, posebno kulturumladih. Ekonomske i društvene sile slabe nacionalne granice, pa postajenejasno šta se podrazumijeva pod «usponom i padom» nacije ili nacionalne

4 Mead, Walter Russell, Mortal Splendor: the American empire in transition, Boston:Houghton Mifflin, 1987.5 Calleo, David P., Beyond American hegemony: the future of the Western Alliance, New York: Basic Books, 1987.6 Kennedy, Paul M., The Rise and Fall of the Great Powers: economic change andmilitary conflict from 1500 to 2000, New York:Random House, 1987.7 Samuel Huntington, Understanding political development: an analytical study,Boston: Little, Brown, 1987.8 Derek de Solla Price, The Antikythera mechanism: a calendar computer from ca 80B.C., New York: Science History Publications, 1975.



64

imperije, posebno ako ona ima svoje investicije i kapacitete izvan svojihgranica.

Drugo, sasvim različito, ali vrlo značajno pitanje je pitanje

nacionalnog jedinstva i kulture svake nacije. Psiholog na Harvardu HenryA. Murray, parafrazirajući Hegela, primijetio je da je svako od nas na nekinačin sličan svakom i da na neki način nije sličan nikom. Mnoga društvaslična su međusobno po svojoj biti, demokratska su društva društvaslobodnog tržišta. Svako društvo ima ideosinkretičku historiju, koju oblikujutopografija i lokacija, tradicija i kultura, teško definirani duh, koji čininjegovu kulturu i narod različitim. Ovaj ideosinkretički okvir društva, koji senaziva nacionalnim stilom, često je najvažnija karakteristika koju moramoidentificirati da bismo razumjeli historiju, politiku i karakteristike zemlje.

Ali, jedinstvo SAD nije «iznimka». Sve zemlje imaju neki obim jedinstva naovaj ili onaj način.

Treće pitanje američke historije i stvarnosti danas je pitanje kojeznačajan broj američkih mislilaca, raznih provenijencija, nazivaju «američkaizuzetnost». Američka ideja «izuzetnosti Amerike» upotrebljava se da bi seopisala američka historija i instutucije. Ona ne pretpostavlja da SAD nisuslične drugim nacijama u biološkom, rasističkom smislu, već da su imune nadruštvene bolesti koje su napadale velike imperije u prošlosti. To je nacija

oslobođ ena od «društvenih pravila» razvoja koja su slijedile sve druge

nacije.

Odsustvo socijalizma

Za intelektualce, posebno radikale, koji vide sebe kao nosioce, uzore izaštitnike intelektualnog standarda, kao nosioce standarda intelektualneklase, tema «američka izuzetnost» prepliće se s pitanjem koje je prvi

postavio Werner Sombart 1906. Pitanje koje je postavio Sombart (1863-1941) bilo je: «Zašto u Americi nema socijalizma»? Godine 1896., kad jeSombart bio profesor u Brislu, objavio je malu knjižicu, zasnovanu nanjegovih osam predavanja, pod nazivom «Socialism and Social Movementin the 19th Century»9. Pod društvenim pokretom on podrazumijeva

9 Sombart Werner, Socialism and the Social Movement in the 19 th Century, naengleski preveo: Anson Atterbury; Uvod napisao: John B. Clark, Chicago, ILL.,Charles H. Kerr, 1902. Sombart Werner, Why Is there No Socialism in UnitedState?; na engleski preveli: Patricia M. Hocking i C.T. Husbands; uvod napisao C.T.Husbands; uvod: Michael Harrington, White Plains, New York: International Artsand Science Press, 1976.



65

isključivo socijalistički pokret. Ako je socijalizam bio nužan evolutivni izlazkapitalističkog razvoja, socijalistički pokret se uvukao u bit kapitalizma irezultat je nužne klasne podjele društva. Knjiga daje pregled brojnih i

raznovrsnih mislilaca, posebno Marxove misli, ali se bavi, isto tako,historijom radničke klase, njenim širenjem i pokretima u Engleskoj,Francuskoj i Njemačkoj. Profesor političke ekonomije na Columbiauniverzitetu, John Bates Clark u uvodu američkom izdanju spomenuteSombartove knjige, nekoliko godina kasnije, napisao je, između ostalog, dase struktura industrijskog svijeta promijenila i da socijalizam zato neće nikad

biti stvarnost SAD. Velike ustanove uništile su one male i stvorile su jedna sdrugom federaciju. Mašinerija proizvodi gotovo sve vrste dobara i ne postojiviše mjesta za srednju klasu koja je uvela socijalizam, jer ne postoji mjesta

za zapovijedanje radniku, što je bio posao srednje klase. Industrijska proizvodnja u svom pomolu proizvela je i izbrisala takmičenje i takmičare. Nama, kaže Clark, treba dograditi doktrinarnu osnovu poimanja društveneevolucije, koja se odvija. Osnova doktrine data je u djelima Marxa.Internacionalizam je put ovog savremenog pokreta. Potrebno je da težnjačovjeka svih nacija ima i postiže zajedničke ciljeve.

Spomenuta Sombartova knjiga imala je neviđenu popularnost i uspjeh.Za pet godina imala je četiri izdanja u Njemačkoj i prevedena je na jedanaest

jezika. Kada se u Njemačkoj pojavilo peto izdanje (1905.), tada je bila prevedena na sedamnaest jezika, uključujući i japanski. Generalna temaknjige sumirana je u naslovu poglavlja: «The Tendency to Uniformity». Ponjemu, socijalistički društveni pokret je nezaustavljiv i nužan. Zagonetna je

bila samo Amerika.Tokom 1905. Sombart je, kao profesor u Berlinu, napisao veliki broj

eseja u «Arhiv fur Socialwissenshaft und Sozialpolitik», koje je posvetioSAD. Jedan od urednika ovog časopisa bio je i Max Weber. Sljedeće godineeseji su publicirani kao knjiga u Njemačkoj. Iste godine knjiga je prevedenana engleski, pod naslovom: »Why Is There No Socialism in The UnitedState»?10 To je bila zagonetka, na koju je trebalo odgovoriti, jer Sombart jesmatrao da će se socijalizam razviti u SAD zato što je socijalizam nužanishod kapitalizma. Po njemu, SAD su zemlja u kojoj je model Marxoveteorije društvenog razvoja najpotpunije ispunjen, jer je koncentracija kapitaladostigla takav stupanj da je konačna kataklizma kapitalističkog svijetasasvim blizu, tako reći, samo što nije. Pitanje koje traži odgovor je: zašto uSAD nije bilo socijalizma? Zašto je socijalizam bio malo prisutan kod

10 Sombart Werner, Why Is there No Socialism in United State?; na engleski preveli:Patricia M. Hocking i C.T. Husbands; uvod napisao C.T. Husbands; uvod: MichaelHarrington, White Plains, New York: International Arts and Science Press, 1976.



66

radničke klase Amerike? Na ovo pitanje Sombart nije mogao da nađe boljiodgovor nego da su kapitalisti «kupili» radnike u Americi.

Zabavna Sombartova knjiga bila je pripremljena za serijalno

objavljivanje u «International Socialist Review», teorijskom časopisuSocijalističke partije Amerike. Međutim, kad se pojavio drugi članak, knjiga

je već bila objavljena na engleskom, tako da je bilo besmisleno objavljivati je i u časopisu. Časopis je brzo potom prestao izlaziti.

Slabosti socijalističkih očekivanja, predviđanja i nadanja danas suočigledna. U Uvodu Kapitala Marx je napisao da je pronašao, koristeći

Newtonovu terminologiju, «zakone kretanja kapitalizma», koji se mogu primijeniti ne samo u Engleskoj već na cijelo kapitalističko društvo. Sombart je, slijedeći Marxa, vjerovao da ekonomski odnosi oblikuju političke i druge

odnose kapitalističkog društva i da neizbježna klasna podjela vodi polarizaciji u društvu. U retoričkom zamahu on je predvidio veliki historijski proces nastupanja socijalizma kao «planinske riječne bujice koja nosi sve pred sobom». Danas kada se čita i razmišlja o Sombartovoj knjizi «Zaštonema socijalizma u SAD» odgovor je više nego očit: socijalizma nije bilo uAmerici zato što nije bio nužna, neizbježna historijska pojava.

Racionalizacija i sekularizacija

Brojna i raznovrsna pitanja sadržana u konceptu američke«izuzetnosti» izrastaju iz Max Weberovog tumačenja odnosa između religijei ekonomskog razvoja. U djelu «Protestantska etika i duh kapitalizma»119 Weber je iznio dokaz da je Kalvinistički protestantizam bio nužan uvjet zarazvoj modernog kapitalizma zato što su im zajednički racionalni principi.

Njihova «srodnost» uvjetovala je to da su jedno drugo jačali. Kalvinizam podstiče metodičan rad, marljivost, trezvenost i štedljivost. On osiguravalegitimnost profita i težnje za profitom. Kalvinizam daje legitimnostuspjesima u radu više nego uspjesima u ratu, politici ili drugimovozemaljskim pobožnostima. Ali, Weber isto tako dokazuje da će daljnjaracionalizacija društva kulminirati u širenju sekularnog, «razočaranog»

pogleda na svijet. Mnoga evropska društva danas, posebno UjedinjenoKraljevstvo i Švedska, postala su uveliko «sekularna», tako da je prisustvocrkve nisko, a teološka pitanja su vrlo malo prisutna u intelektualnom ikulturnom životu.

11 Max Weber, Protestantska etika i duh kapitalizma, “Veselin Masleša”, Sarajevo,1989.



67

Ono što se može kazati o SAD jeste da industrijalizacija idenezaustavljivo u pragmatičkom smislu, u vulgarnom smislu značenja overiječi, a ne u onom smislu u kojem ovaj pojam upotrebljavaju John Dewey ili

Wiliam James. Ovdje talasaju evangelistički pokreti; religijska pitanja jošozbiljno zanimaju intelektualce; intelektualci se bave raznim aspektimareligije; religijski pokreti često vode komunitarne i druge neutilitarneaktivnosti. Postavlja se pitanje: je li primjer američke «izuzetnosti»devijacija «sociološkog zakona» sekularizacije? Većina teoretičara na ovo

pitanje odgovara negativno. U Americi je religija veoma značajna i veoma prisutna. Izraz sekularizacija ne izražava uvijek raznovrsnost društvenih procesa. Ovim terminom izražavaju se dva veoma različita procesa:individualne promjene, uključujući opadanje autoriteta religije u sekularnim

stvarima i vjera promjenljive prirode. Ova dva procesa sekularizacije nisuizomorfna, pa čak nisu ni jako povezana. Religijska vjerovanja nisuefemerna refleksija društvenih struktura, niti je racionalna samosvijestizbrisala vjeroispovijesti.

Veoma veliki broj mislilaca prosvjetiteljstva, od Voltairea do Marxa,mislili su da će religija nestati u dvadesetom stoljeću. Oni su shvatali religijukao fetišizam, animizam, praznovjerje i tome slično. Smatrali su da jereligija «djetinjstvo» ljudske rase, koju će zamijeniti razum kad ljudska rasa

prođe taj period, nadraste taj svoj uzrast, kad ljudska vrsta sazri. Vjerovali suda će nauka sa svojom spoznajom svijeta, skidajući veo sa egzaktnih zakonasvijeta i njegovih pojedinih dijelova i praktičnim ponašanjem, kao što jeinžinjerstvo ili ekonomija, otkriti objektivne odnose između ljudi i stvari itako eliminirati osnove «magijskih vjerovanja». Ali, oni su potpuno

pogrešno shvatili prirodu religijskih vjerovanja smatrajući da ona treba dadade «odgovor» na paradokse i apsurde života; da osigura značajna značenjau simboličnom obliku životnih situacija; da osigura konkretne odgovore naegzistencijalne neprilike, kao što su smrt i tragedija, s kojima se suočavasvaka individua pojedinačno.

Religijska vjerovanja padaju i rastu raznovrsno u različitim kulturamai različitim vremenima. Nema jednosmjernog kolosijeka sekularizacije. Ona

je raznovrsna u različitim religijskim iskustvima. Čak i u Evropi opstao je jak interes za religijom među piscima i intelektualcima, iako je opao utjecajtradicionalnih crkava. Ova ista tendencija pojavljuje se danas i na prostoru

bivšeg Sovjetskog Saveza.Veoma važan oslonac američke doktrine o «izuzetnosti Amerike»

brojni američki teoretičari izvode iz uvjerenja osnivača Amerike da ova

nacija proviđ

enjem ima poslanstvo slobodi i individualnim svetkovinama utemeljenja novog i boljeg svijeta. Osnivači Amerike vjerovali su da ćeAmerika izbjeći dekadencije i degeneracije prethodnih republika zato što ćeova nova nacija biti moralno superiornija od bilo koje koja je postojala prije,



68

jer je njen politič ki poredak moralno utemeljen. Vjerovanje u izuzetnost nijeneutemeljeno, nije ni apstraktno ni proizvoljno. Deisti kao Jefferson vidjelisu Ameriku kao Božiji projekt nevinog rađanja rajske zemlje. Drugi, kao što

je bio skeptički Franklin, vidjeli su Ameriku kao izvor nade za budućnost. UWilsonovom idealizmu Amerika dokazuje slabost realizma Starog svijeta itiranije Trećeg svijeta. U političkim okvirima moralnost joj dajeinternacionalnu političku dimenziju.

Poredeći dvjestogodišnju historiju Amerike i historiju Francuskenakon Francuske revolucije, od koje je, isto tako, prošlo dvjesto godina,Hannah Arendt u spisu «On Revolution»12 ističe da je njihov sadržaj bitnorazličit. Francuska revolucija je pokušala da inaugurira svjetsku društvenu sreću, novi društveni poredak, koji će biti inkarnacija «humanističke

religije», u kojem će čovjeku pripasti mjesto koje je imao Bog u društvenom poretku srednjeg vijeka. Nasuprot Francuskoj društvenoj revoluciji, SAD suizvršile samo političku revoluciju. One su uspjele u svojoj namjeri, jer suimale ograničen cilj. Htjele su i izvršile su političku revoluciju zadržavajućitada postojeći društveni poredak. One su dopustile narodu očuvanjeindividualnih i kolektivnih strasti. Nisu htjele sveopću društvenu promjenu.Francuska društvena revolucija je htjela sveopću društvenu promjenu, kao i

promjenu strasti individua.Puno je istine u ovoj različitosti. Jednostavna razlika između

naglašene društvene i političke revolucije govori o njihovim dubljimrazlikama. Francuska je revolucija imala naglašeno društveni karakter, dok

je Američka revolucija imala naglašen politički karakter. Prva je imala ciljstvaranje sveukupnog novog poretka, druga je imala cilj samo uspostavunovog političkog poretka. Rezultat Američke političke revolucije bio jeustanovljenje temelja zaštite individualnih sloboda i osiguranje stupnjakontinuiteta i konsenzusa, na osnovi čega i iz čega proizlazi u historijineviđena društvena stabilnost. Američka politička revolucija ima višeuspjeha i bolje rezultate od Francuske društvene revolucije.

Anglo-američka stabilnost

Dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljeća veliki broj parlamentarnih režima, Italija, Portugalija, Austrija, Njemačka, Španija,doživjeli su slom i uveli fašizam ili autoritarizam. U prošlom stoljeću u

većini latinoameri

čkih država smjenjivali su se vojna i autoritarna diktatura.

12 Arendt, Hannah, “On Revolution”, New York: The Viking Press, 1963





70

Primjetna i vrlo važna karakteristika SAD, koja im je davala i koja imdaje i danas historijsku moć jest njeno civilno društvo. Civilno društvo ovezemlje je veoma bitan moment njenog općeg, ne samo političkog stanja.

Hegel smatra da Engleska, kao buržoaska nacija, svojim primjerom pokazujeideju civilnog društva, koje naglašava individualni interes i utilitarni oblik mišljenja. Ali, nažalost Hegel nije istinski shvatio karakter Engleske, nijeshvatio simboličnost Krune, klase zemljoposjednika, značaja crkve kaoustanove, želju buržoazije da uđe u gospodski stalež, primamivost počasnihtitula itd. Ovo je bila osnova engleskog društva, u kojem nasljeđedominantno određuje politički i ekonomski poredak. Joseph Shumpeter jevrlo uvjerljivo dokazao da britanski imperijalizam kasnog devetnaestogstoljeća, za razliku od kolonijalizma osamnaestog stoljeća, nije bio nužno

kapitalistički, jer je udaljio državu od finansija.SAD nisu nikada imale društveni poredak kakav je imala Engleska.

Njih je izgradio širok asortiman «new homines», «novih ljudi», vagabunda(lutalica), pustolova, zatvorenika, osionih otimača imanja, protestantskihdisidenata od Kvekera do Puritanaca, pritisnuti poplavom imigranata iz svihevropskih zemalja. SAD su bile, kako bi rekao K. Popper, jedno otvoreno

društvo. Svaki čovjek bio je slobodan da stvara samog sebe, da stvara svojusudbinu. Evropske i druge emigrante ovdje najviše privlači njihov tretmankao ličnosti.

Odsustvo države

U SAD ne postoji država u Hegelovom smislu «države» kao jedinstvene racionalne volje izražene u političkom poretku. Tu postoje samoindividualni interesi i postoji sloboda. Kod većine evropskih nacija država

upravlja društvom, država je iznad društva. Ona izražava jedinstvenu ilikvazijedinstvenu silu, ojačanu vojskom i birokracijom. SAD su iskusile većeunutrašnje nasilje, imale su teži građanski rat nego mnoge zemlje Evrope.Bili su ovdje raznovrsni oblici sukoba, i to vrlo jakih intenziteta. Bilo jeekonomskih, političkih, čak i rasnih sukoba, mržnje i međusobnenetrpeljivosti. Nasuprot svemu tome to nije proizvelo jaku, strogu državu.

Ako u SAD nema jake države, postavlja se pitanje: šta imaju SADumjesto države? Umjesto jake države SAD imaju politički federalizam,

jako civilno društvo, moćno sudstvo i moćan senat. Senat je političko

tržište, arena takmičenja interesa, koji nisu uvijek jednaki, izme

đu kojih se pravi pogodba. Konačni arbitar interesnih sporova je Suprem Court, Vrhovni

sud. On je interpretator i tumač pravila koja dopuštaju funkcioniranje političkog tržišta.



71

Sud i Ustav su temelji i garanti civilnog društva. U Deklaraciji onezavisnosti formulirana su neotuđiva prava čovjeka. Ova prava imaju i

sti č u individue. Ustav je društveni ugovor oko čijih pravila i sadržaja je

saglasan suveren narod. To je najuspješniji društveni ugovor u historiji. Izaustava stoji osobena politi č ka kultura. U ranim godinama formiranja nacijeAmerikanci su postali svjesni bića građanina «prve nove nacije»,opredjeljujući se za politi č ki federalizam kao sistem političkih pravila

ponašanja koji balansira, ali koji i opstaje na odnosima centripetalnih icentrifugalnih sila svih vrsta i dimenzija. Država ni bilo ko ne nastoji silomugušiti bilo koju od ovih sila, već dopušta da joj se pojavi protivtežnasuprotna sila koja je neutralizira. Bilo i eho Montesquieua i Johna Adamsaduboko i daleko odzvanjaju u SAD.

Pluralizam i plutokratija

«Novi poredak» Amerike ima dizajniran intelektualni poredak. Kakonacija jača i kako se razvijaju političke partije, ta osnova se sve više bogati idobija novi dizajn. Egalitarizam i populizam bile su glavne karakteristike

političkog režima Amerike do 1830. Od tada se ovi principi, pod utjecajem političkih takmičenja, modificiraju i gube, utapaju u opća politička pravila.General Andrew Jackson, prvi «zapadni predsjednik» odigrao je vrlo važnuulogu u tome. Drugi transformirajući element američke politike bila je uloga

novca. Sa usponom plutokratije novac se koristio za postizanje utjecaja iuvođenje potpune korupcije. I ova karakteristika američkog sistemasuzbijena je i iskorijenjena.

Američka politika danas rezultat je navedenih vrsta promjena. Njen politički poredak je dvoredan: predsjednik se bira plebiscitarnim

referendumom, Kongres se bira odazivajuć i se interesnim grupama. Nijeslučajno da su mnogi predsjednici SAD bili ratni heroji, većina od njih su

bili generali, obično birani odmah poslije rata, mada zemlja nije imala velikustajaću vojsku sve donedavno. Do njihovog izbora dolazilo je zbog toga štosu građani smatrali da su takvi ljudi «iznad » političkih partija. Izbor

profesora političkih nauka, predsjednika Princeton Univerziteta, WoodrowWilsona za predsjednika SAD i njegov reizbor vrlo je zanimljiv baš po tomešto se ne uklapa u spomenutu shemu. On je reizabran zato što je sačuvaoAmeriku od ulaska u rat 1912. Predsjednici SAD nakon Drugog svjetskog

rata, kao Truman, Nixon, Carter, Regan bili su u dobroj mjeri populisti, bilisu protiv onog što se uobičajeno naziva «ustaljena državna forma». Izbori zaKongres pokazuju sasvim drugi obrazac. Dvoredna struktura ameri č kog

politi č kog sistema postala je jasna 1984. godine. Tada je u New Jersey



72

Regan dobio milion glasova, koliko je dobio i demokratski kandidat BillBradly; u Massachusettsu Regan je dobio pola miliona glasova, koliko iDemokrata John Kerry.

Ovaj obrazac je funkcionirao i prilikom izbora Georga Busha, starijeg,1988. U cjelini gledano, u SAD poslije Drugog svjetskog rata većina

predsjednika bili su Republikanci, dok su Demokrati više držali Kongres.U Americi nema aristokratske tradicije. Katolička tradicija koja

dominira u Evropi, a koja osigurava intelektualnu osnovu teologiji i raznimdogmatizmima, u SAD je otjelovljena u Irskoj crkvi. Ona se dugo bavila uvelikoj mjeri pitanjima imigranata i zato do skora nije imala neku veću

političku težinu. Protestantizam je najviše prisutan, pa ima i najvišedruštvenog utjecaja. Većina predsjednika SAD republikanaca bili su

protestanti.Okvir ameri č kog civilnog društva je sloboda individua. Sloboda

individua definira se pretežno u ekonomskom smislu. Oko ekonomskihsloboda, u užem smislu, u Americi gotovo da postoji konsenzus.

Uspon države

U drugoj polovini dvadesetog stoljeća pojavile su se crte države uSAD. One su započele sa Rooseveltovim Novim planom. Novi plan seobično tumači i interpretira ideološki; ljevica ga tumači očuvanjemkapitalizma, a desnica kao instituciju «puzećeg socijalizma». U oba ovatumačenja Novog plana ima istine, ali nijedno ne zadovoljava. Uspon državeu Americi je neplaniran, nije kontinuiniran, nije ideološki konzistentan.To je bio američki odgovor, ili odgovor američke politike i države na krizukoja joj je nametnuta, u koju je upala.

Na nastanak Novog plana posebno su utjecale tri svari: (a) povećanjedruštvenih razmjera krize, (b) smjena političkih regulativa i (c) logikamobilizacije za totalni rat.

Među spomenutim faktorima nastanka Novog plana posebno je važanovaj prvi. Razmjere društvene krize bile su velike. Kriza je počela tridesetihgodina. SAD su tada postale nacionalno društvo. Od 1900. do 1930.američka preduzeća su počela raditi na prostoru cijele zemlje, što do tadanije bila praksa. Tokom Velike depresije pala je ekonomija na prostoru cijelezemlje. Na pad privrede tokom Velike depresije Rooseveltova administracija

prvo je odgovorila administrativnim mjerama, poznatim pod imenom National Industrial Recovery Administration. Tim mjerama ustanovljene sušifre, kodovi proizvoda širom zemlje i uvedena je regulacija cijena glavnihindustrijskih proizvoda. Vrhovni sud SAD ocijenio je ove mjere neustavnim.



73

Nakon toga nastao je Novi plan. Novim planom država je ušla u planove preduzeća i regulatorne mehanizme kontrole tržišta. Nakon ovog «drugog Novog plana» zašla je sigurnosna komisija za izmjenu (Securities and

Exchange Commission) da pregleda finansijska tržišta i Nacionalni odbor radnih odnosa (National Labor Relations Board) radi promocije radnestabilnosti kolektivnih ugovora. Novi plan je postao temelj kreacijenacionalnopolitičkih institucija i nacionalnopolitičkih pravila usklađivanjanacionalne ekonomske moći.

Logika stabilizacije i kontrole vodila je povećanju povjerenja utaksene šifre privatnih investicija; država je uzela odgovornost ne samo u

promociji ekonomskog razvoja i utjecaja na alokacije izvora, već i u oblastiukupne socijane zaštite, prije svega radno nesposobnih grupacija; kasnije se

to proširilo i na druge kategorije građana. Drugačije kazano, Novi planinaugurirao je ideju socijalne države, kojom se ne štite samo radnonesposobne grupacije stanovništva, već i ljudi izloženi ekonomskim idruštvenim opasnostima.

Treći veliki utjecaj na nastanak Novog plana, kao što je već kazano, bilo je poslijeratno stanje u zemlji i u svijetu. Rat je uvijek i svugdje bioodlučujući motiv stvaranja države. U centru emocionalne opasnosti odneprijatelja uvijek je energija i vlastito jedinstvo. Ljudi svih nivoa društva

pitaju se šta je s njima, mogu li izaći na kraj s prijetećim neprijateljskimopasnostima. To prisiljava državu, a njoj to nije mrsko, da mobilizira ljudskei materijalne resurse društva. Vanjski, spoljnopolitički pritisci i pritisciunutrašnjih domaćih faktora se ne prepliću. Velika moć američke spoljne

politike nije refleksivni odgovor na domaće pritiske za ratom, nasuprotčestim pričama o utjecaju «vojno-industrijskog kompleksa» SAD na njenuspoljnu politiku. U vrijeme Regana došlo je do suženja mjera države, doograničavanja mjera njene kompetencije u privredi, ali ne i do njihovog

potpunog eliminiranja. Navedene tri činjenice utjecale su na jačanje vlade, na njeno širenje i u

kvantitativnom smislu i u pogledu njenog administrativnog utjecaja udruštvu. Federalna vlada SAD danas ima oko tri miliona službenika. Došlo

je do proširenja zapošljavanja u javnom sektoru, do proširenja njegovedjelatnosti; vojni izdaci se stalno povećavaju. Sve to utječe na stvaranje

budžetskog deficita; on je sada preko 3 milijarde dolara. Sve ovo uvjetujeodređenu društveno socijalnu situaciju i proizvodi povećanje nezadovoljstvagrađana. Mnogi ljudi vide taksu kao kupovinu javnog sektora, kao pomoć ljudima da im djelatnost javnog sektora bude dostupna. To je dobra pomoć

ljudima u školovanju, ali i u drugim oblastima. Neke ljude taksa vrijeđ

a i tosmatraju uzimanjem njihovog novca i davanje drugom. Poveć anje regulacije u svim oblastima ekonomije i društvenog života ljudi osporavaju, jer u tomevide proširenje djelatnosti vlade, njeno miješanje u njihov lični život,



74

ograni č enjem domena li č nih i građ anskih sloboda i tome sesuprotstavljaju.

Kad se danas posmatra američka politološka i ukupna društvena misao

zapaža se da je problem «države» postao centralni problem američke teorije i prakse. Pitanje odnosa država-društvo, javno-li č no, individualno-kolektivno veoma je jasno istaknut politički problem u Americi danas. S proširenjemskale ekonomskih i političkih aktivnosti nacionalna država postaje«premala» za velike društvene probleme, npr. za plimu talasa kapitala itržišta, i postaje u isto vrijeme «prevelika» za male probleme, npr. komšilukai zajednica.

Ideja o upravljanju ekonomijom izgubila je kredibilitet i generalna jetežnja povratak mehanizmima tržišta. Birokracija se previše centralizira i

postaje sve tegobnija. Povećava se interes individua za bavljenjemsocijalnom zaštitom, zaštitom okoline i kvalitetom života. Njihov pritisak raste na sve nivoe vlasti koje mogu kontrolirati kad je riječ o ovim pitanjima.Što je nivo vlasti niži, kontrola njene djelatnosti i nadležnosti je veća.

Povratak civilnog društva

Kao što vidimo, pitanja civilnog života imaju prioritet. Postavlja se pitanje: koji oblik civilnog života karakterizira Ameriku? Kao što znamo,Hegel smatra da su pitanja civilnog društva pitanja egoističnihindividualiteta. Po njemu, ekonomski individualizam porušio je institucije

porodice i sela, a nije uspio na mjestu tih institucija postaviti moralitet,apstraktno racionalno povjerenje u ujedinjenu univerzalnu, kolektivnu,zajedničku društvenu volju. Po njemu, civilno društvo je izraz i posljedicaindividualno egoističnog utilitarizma, koji razbija opću volju i teži da seuzdigne iznad države. Kad je riječ o civilnom društvu, mnogi teoretičarismatraju da Hegel nije bio u pravu.

Pojam «civilno društvo» u njemačkom jeziku, ali i teoriji je«bourgeois society». Hegelovo shvaćanje civilnog društva bitno je utjecalo,smatraju mnogi teoretičari, na ustanovljenje granice slobode i civiliti u

Njemačkoj.Zahtjev danas za povratkom i jačanjem civilnog društva je zahtjev za

povratkom i uspostavom podesnog načina upravljanja društvenim životom, posebno tamo gdje je nacionalna ekonomija uklopiva u internacionalni okvir

i gdje je nacionalna politika izgubila određen stupanj nezavisnosti.Civilno društvo naglašava dobrovoljna udruženja, crkve i zajednice

dokazujući da odluke treba donositi na lokalnom nivou i da ih ne trebakontrolirati država, odnosno njena birokracija.





76

Literatura

1. Daniel Bell: «The Essential Civil Society Reader», Rowman: LittlefieldPublishers, 2000.

2. Brooks Adams, «The New Empair», New York, London: TheMacMillan Company, 1902.

3. Charles P. Kindleberger, «America in the world economy», New York:Foreign Policy Association, 1977.

4. Mead, Walter Russell, «Mortal Splendor: the American empire in

transition», Boston: Houghton Mifflin, 1987.5. Calleo, David P., Beyond, “American hegemony: the future of theWestern Alliance”, New York: Basic Books, 1987.

6. Kennedy, Paul M., “The Rise and Fall of the Great Powers: economicchange and military conflict from 1500 to 2000”, New York:RandomHouse, 1987.

7. Samuel Huntington, “Understanding political development: an analyticalstudy”, Boston: Little, Brown, 1987.

8. Derek de Solla Price, “The Antikythera mechanism: a calendar computer from ca 80 B.C.”, New York: Science History Publications, 1975.

9. Sombart Werner, “Socialism and the Social Movement in the 19th Century”, New York: International Arts and Science Press, 1976.

10. Sombart Werner, “Why Is there No Socialism in United State?”; NewYork: International Arts and Science Press, 1976.

11. Max Weber, “Protestantska etika i duh kapitalizma”, “Veselin Masleša”,Sarajevo, 1989.

12. Arendt, Hannah, “On Revolution”, New York: The Viking Press, 1963.



77

UDK 32 Pejanovi} M. : 94 (497.6)

Robert J. Donia

Političke ideje i uloga prof. Mirka Pejanovića u

savremenoj istoriji Bosne i Hercegovine*

Početkom 1990-tih, kada se počinju pisati ovi memoari, komunizam je propadao širom Istočne Evrope. U odgovoru na masovno nezadovoljstvo jednostranačkom vlašću, vođe Komunističke partije su dogovoriliodržavanje višestranačkih izbora. U Socijalističkoj Federativnoj RepubliciJugoslaviji (SFRJ) izbori su održani na različite datume u svih šestrepublika, ali izbori na državnom nivou nisu nikada zakazani. U februaru1990. godine Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine jeodobrila ustavne promjene, koje su otvorile put za održavanje višestranačkih

izbora, a rukovodstva drugih republika su pravila slične planove. Prvi izborisu održani u Hrvatskoj i Sloveniji, u aprilu i maju 1990. godine, a u ostalimrepublikama tokom novembra i decembra iste godine.

U vrijeme začetaka višestranačke politike 1990. godine, MirkoPejanović je u Bosni i Hercegovini postao lider Socijalističkog savezaradnog naroda, masovne organizacije čiji su članovi bili i nekomunisti. Ovaorganizacija je provodila izbore za organe vlasti i poticala građane za

participaciju u lokalnim organima odlučivanja. Pejanović je rođen 1946.

godine u sjevernobosanskom mjestu Matijevići, u blizini grada Tuzle.Doktorirao je na Univerzitetu u Sarajevu, gdje je zatim postao profesor

političkih nauka. U sarajevskom ogranku Socijalističkog saveza je radiotokom 70-tih i 80-tih godina, a 1990. godine je izabran za predsjednikaSocijalističkog saveza radnog naroda Bosne i Hercegovine sa zadatkom daorganizaciju transformira u konkurentnu političku stranku zapadnog stila.

* Ovaj članak je prijevod predgovora knjige Dr Robert J. Donia “Through Bosnian Eyes:

Political Memoirs of a Bosnian Serb”, objavljen od Purdue University Press (država Indiana)u SAD 2004. godine. Američko izdanje knjige profesora Pejanovića je skraćena verzijaizdanja na bosanskom jeziku pod naslovom: “Bosansko pitanje i Srbi u BiH”, 1999.g.



78

Odnosi među grupama u Bosni i Hercegovini

Tranzicija ka demokratiji je za Socijalističku Republiku Bosnu iHercegovinu sadržavala posebne opasnosti. Za razliku od drugih petrepublika federativne Jugoslavije, u Bosni i Hercegovini nijednanacionalnost nije imala apsolutnu većinu. Stanovništvo Republike sesastojalo od 44% Bošnjaka (koji su se do septembra 1993. zvali bosanskimMuslimanima), 31% Srba, 17% Hrvata, i ostalih 7%, što su činiliJugosloveni, Jevreji, Romi i drugi narodi. Pripadnici sve tri glavne grupe sugovorili istim južnoslavenskim jezikom (koji se tokom socijalističkevladavine zvao "srpskohrvatski") i vodili porijeklo od Slavena koji su

migrirali iz sjeverne i centralne Evrope u periodu između V i VIII stoljećanove ere. Sve tri dominantne nacije su porijeklo vodile iz vjerskog identiteta(Bošnjaci iz Islama; Srbi iz srpskog pravoslavlja; Hrvati iz katoličanstva), ali

je tokom XIX i XX stoljeća svaka grupa afirmirala identitet sekularne nacije,koji je zamijenio vjersko porijeklo.

Tokom ere komunizma, lideri tri dominantne grupe u Bosni iHercegovini su obično radili zajednički na promociji interesa Republike,ostajući lojalni SFRJ i ideji zajedničkog života i tolerancije među narodima.Zastupnici u republičkoj skupštini su u očekivanju višestranačkih izbora1990. godine pokazali veliku zabrinutost u pogledu potencijalnogkorozivnog djelovanja nacionalizma, a to se odrazilo i u donošenju ustavnihamandmana i zakona. U februaru 1990. godine skupština je reafirmirala

posebna prava tri najveće zajednice u Bosni i Hercegovini usvajanjemAmandmana 60 na republički Ustav: Socijalistička Republika Bosna iHercegovina je demokratska suverena država građana, naroda Bosne iHercegovine, Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda inarodnosti koji u njoj žive.

Iako se u amandmanu spominju tri najbrojnija naroda kao"konstitutivni narodi", on ne specificira prirodu prava grupa niti sredstva

putem kojih se ta prava mogu ostvariti. Bilo je potrebno donijeti provedbene propise i pravna tumačenja da bi odredbe amandmana dobile stvarni značaj.

Uprkos naporima da se izbjegnu trvenja između tri nacionalneskupine, nesklad među njima je 80-tih godina sve više rastao. Još suzloslutnije bile velikodržavne i aneksione aspiracije koje su bile snažno

prisutne međ

u nacionalistima u susjednim republikama Hrvatskoj i Srbiji.Srbijanski predsjednik Slobodan Milošević i hrvatski predsjednik FranjoTuđman su sponzorirali srpsku, odnosno hrvatsku nacionalističku stranku uBosni i Hercegovini, a u martu 1991. godine dvojica predsjednika su se





80

snaga Jugoslavije, poznatijeg pod skraćenim nazivom "Reformisti".Marković je želio njegovati poistovjećivanje sa partizanskim nasljeđem imobilizirati podršku za reforme koje bi dovele do tržišne ekonomije, za koju

se zalagao kao savezni premijer. Skup je održan na planini Kozari, poprištuiz Drugog svjetskog rata na kojem su partizani 1942. godine na gotovovolšeban način izbjegli uništenje od njemačkih snaga i na kojem je 70-tihgodina podignut spomenik tom događaju. Ta lokacija je evocirala

partizanske tradicije nacionalne jednakosti i ratnog revolucionarnog otporafašizmu, bez podsjećanja na znakovite ekonomske neuspjehe komunizma.

Uz Reformiste, na izborima 1990. godine su učestvovale itransformirane verzije Saveza komunista i Socijalističkog saveza. Savez

komunista, koji je promijenio naziv u SK-SDP - Savez komunista -socijalistička demokratska partija, evocirao je partizansko nasljeđe, baštinio

jednakost naroda i upozoravao na nacionalnu netrpeljivost. Socijalističkisavez je promijenio naziv u DSS - Demokratski socijalistički savez. Podvodstvom Pejanovića, DSS je imao stotinu hiljada članova i usvojio je

program koji se nije bitno razlikovao od programa SK-SDP. Na početku predizborne kampanje, ova dva transformirana komunistička ogranka su sesaglasila da vode zajedničku kampanju za novembarske izbore 1990. godine.

Na inauguralnom skupu Reformista na Kozari, Pejanović i vođe SK-SDP su ponudili podršku kampanji Reformista. Takav savez bi značiozajednički front najvećih nenacionalističkih stranaka protiv trinacionalističke stranke. No Marković je, plašeći se da bi se udruživanje skomunistima na vlasti negativno odrazilo na njegovu stranku, odbio ponudu,a to se pokazalo kobnim. Reformisti i bivši komunisti su prepolovilinenacionalističke glasove na izborima i bili zajednički poraženi.

Tokom predizborne kampanje u jesen 1990. godine istakle su se trinacionalne stranke. Bošnjaci (u to vrijeme poznati kao bosanski Muslimani),

pod vodstvom nekadašnjeg disidenta Alije Izetbegovića, osnovali su Strankudemokratske akcije - SDA. Bosanski Hrvati su pod patronatom hrvatskog

predsjednika Franje Tuđmana osnovali Hrvatsku demokratsku zajednicu -HDZ, dok su bosanski Srbi, slijedeći podršku srbijanskog predsjednikaSlobodana Miloševića, osnovali Srpsku demokratsku stranku - SDS, na čiječelo su izabrali Radovana Karadžića, tada psihijatra u Kliničkomzdravstvenom centru u Sarajevu.

Suočene sa anketama koje su pokazivale da komunisti vode dok suReformisti na drugom mjestu, nacionalne stranke su se oprezno složile oograničenoj saradnji s ciljem pobjede na izborima. Usprkos značajnim



81

razlikama, nacionalne stranke su na taj način postigle modus saradnje kojinije pošao za rukom njihovim protivnicima. Da bi spriječili uzajamnenapade, rukovodstva nacionalista su se složila da se uzajamno ne napadaju,

da podijele vlast ukoliko dobiju na izborima i da apeluju na birače da glasajusamo za kandidate pripadnike vlastite nacionalnosti. Apelovali su na biračeda odbace Reformiste i transformirane komuniste i pokušali su, sa znatnimuspjehom, da diskredituju te stranke kao čuvare propalog socijalističkog

poretka.

Novembarski izbori 1990. godine su okončani ubjedljivom pobjedomnacionalnih stranaka. U skladu s predizbornim međustranačkim dogovorom,nacionalisti su između sebe podijelili glavne državne funkcije. Alija

Izetbegović, kandidat SDA, postao je predsjednik sedmočlanogPredsjedništva Republike BiH. Momčilo Krajišnik, kandidat SDS-a, postao

je predsjednik Skupštine, a kandidat HDZ-a, Jure Pelivan, dobio je mjesto premijera Vlade. Vođe poraženih nenacionalnih stranaka su oformileopozicionu koaliciju Lijevi blok. Nakon pobjede nacionalnih stranaka,Pejanović i njegove nade za "građansku opciju" u bosanskom društvu sumarginalizirani.

Put u rat

Dobra volja među nacionalistima je bila kratkog daha. Međustranačkidogovor se pokazao više kao povelja za podjelu funkcija u vlasti negoformula za vršenje vlasti na određenim programskim principima. Stranke se

podjednako nisu slagale oko malih i oko velikih pitanja, i Skupština Bosne iHercegovine je doživjela krizu u proljeće 1991. godine zbog simboličkih

pitanja kao što su riječi zakletve koja se polaže prilikom preuzimanjadužnosti, i zvanični naziv republike. U međuvremenu su se u susjednojHrvatskoj počeli navlačiti olujni oblaci rata. Hrvatska policija lojalna

predsjedniku Tuđmanu se našla u sukobu sa pobunjenim lokalnim Srbima uKninskoj krajini, koji su imali sve otvoreniju podršku JNA. Milošević, koji

je na mnoge više oficire srpske nacionalnosti djelovao kao srpskinacionalista, postepeno je jačao svoj utjecaj na vojsku i nahuškao njenozapovjedništvo da stane na stranu hrvatskih Srba, a protiv otcjepljenjaHrvatske od Jugoslavije. U avgustu 1991. godine hrvatska policija i

novonastajuća hrvatska vojska bile su u ratu sa JNA.

Milošević je apelovao na bosanske Srbe da pošalju dobrovoljce u borbu na strani hrvatskih Srba. Do septembra 1991. godine JNA je uzimala



82

sve više Srba u svoje redove, ali je odbijala ne-Srbe. Nakon nekoliko mjesecitakve "mobilizacije" JNA je efektivno postala isključivo srpska vojska.Miloševićevi napori da militarizira bosanske Srbe su proširili postojeći jaz

između vladajućih nacionalnih stranaka u Bosni i Hercegovini. Karadžić,Krajišnik i njihove pristalice iz SDS-a su otvoreno stali na stranu JNA, a

protiv hrvatske policije i oružanih snaga. Računajući na podršku JNA, postali su hrabriji u zahtjevima da Bosna i Hercegovina ostane dio savezneJugoslavije. Retorika SDS-a je alarmirala ne-Srbe, koji su se plašili da ćeMilošević i JNA pružiti podršku bosanskim Srbima kao što su to učinili saSrbima u Hrvatskoj. HDZ i SDA su ojačale svoj savez u ljeto i jesen 1991.godine, a sve tri nacionalne stranke su organizirale vojne pripreme inaoružavanje svojih sljedbenika i saveznika.

U ljeto i jesen 1991. godine vođe nacionalnih stranaka su bezuspješno pregovarale o kompromisu u vezi sa ustavnim odnosom Bosne iHercegovine i SFRJ. Adil Zulfikarpašić, jedan od vodećih bošnjačkih

političara, održao je sa Karadžićem u Sarajevu i s Miloševićem u Beogradunekoliko sastanaka s ciljem stvaranja aranžmana za podjelu vlasti izmeđuSrba i Bošnjaka. Ovi pregovori, poznati pod nazivom "beogradskainicijativa", zapravo muslimansko-srpski sporazum, propali su u jesen 1991.godine, kada je Izetbegović povukao svoju podršku. Nakon toga su sekoalicija SDA-HDZ i stranka SDS našle na nezaustavljivom putu ka sukobuo budućnosti Bosne i Hercegovine.

Događaji su kulminirali žestokom debatom u Skupštini Bosne iHercegovine u noći između 14. i 15. oktobra 1991. godine. Dok suzastupnici raspravljali o suprotstavljenim opcijama za budućnost Bosne iHercegovine, Karadžić je iznio svoju zloslutnu prijetnju da bi bosanskiMuslimani mogli nestati ako budu insistirali na nezavisnosti Bosne iHercegovine. Izetbegović je odgovorio da takve prijetnje tjeraju Bosnu iHercegovinu na otcjepljenje od Jugoslavije i da će Muslimani između mira isuverenosti BiH izabrati suverenost BiH. Krajišnik je na kraju raspustiosjednicu. Zastupnici HDZ-a i SDA, koji su ostali u sali do ranih jutarnjih sati15. oktobra, ponovno su se okupili, bez prisustva zastupnika SDS-a, iusvojili Memorandum o "suverenitetu" Bosne i Hercegovine. Rukovodstvo

bosanskih Srba, razjareno donošenjem memoranduma, proširuje svojukampanju separatizma i stvaranja sopstvene politike. Oni su 24. oktobra1991. godine sazvali "skupštinu srpskog naroda u Bosni i Hercegovini",

na koju su pozvali mnoge politički aktivne Srbe, uklju

čuju

ći iPejanovića, koji je odbio prisustvovati. Na taj je način Pejanović

odabrao put borbe za suverenu, cjelovitu i multietničku BiH nasuprot

koncepta njene podjele. Skupština je početkom novembra organizirala



83

"referendum srpskog naroda" da bi stavila pečat legitimiteta na srpskiseparatistički projekt.

U afirmaciji svojih suprotstavljenih zahtjeva, bošnjački i srpskinacionalisti su navodili nepomirljiva ustavna tumačenja. Rukovodstva HDZ-a i SDA su citirala ustavne odredbe, uključujući i Amandman 60, koje sudavale suverenitet Republici Bosni i Hercegovini. Srpski polemičari, s drugestrane, naglašavali su posebna prava dodijeljena narodima u Republici, kojase također navedena u Amandmanu 60 i drugim ustavnim dokumentima,tvrdeći da "konstitutivni narodi" imaju pravo na otcjepljenje. U skladu sovim tumačenjem, vođe bosanskih Srba su ubrzale planove za uspostavljanjeodvojenih institucija i preuzimanje političke kontrole nad teritorijom za koju

su tvrdili da je srpska, iako su stotine hiljada ne-Srba također živjele na tojteritoriji. Vođe HDZ-a i SDA su, s druge strane, krenule ka proglašavanjunezavisnosti Republike BiH. Većina članova Lijevog bloka dala je podrškuideji suverenog političkog razvitka BiH, ali se nadala da će spriječitikatastrofalni raskid sa SDS-om, za koji su mnogi smatrali da bi završioratom.

Međunarodna diplomatija je ubrzala stvari. Evropska zajednica je jošod prvih dana izbijanja jugoslavenske krize u junu 1991. godine pokušavalamedijacijom pomoći razrješenju sukoba. Dok se u Hrvatskoj zahuktavao rat,Evropska zajednica je u septembru 1991. godine uspostavila polustalnotijelo, Konferenciju Evropske zajednice o Jugoslaviji, sa sjedištem prvo uHagu, a zatim u Briselu. Nadalje, Evropska zajednica je pozvala Arbitražnukomisiju (koja se često naziva i "Badinterova komisija" po svom

predsjedatelju, Robertu Badinteru) da preporuči konzistentan pristup priznavanju republika koje traže nezavisnost od Jugoslavije.

Dva puta citirajući Amandman 60 na Ustav Bosne i Hercegovine,Badinterova komisija je protumačila prava grupa garantirana konstitutivnimnarodima kao ljudska i građanska prava kojima je garant vlada, a ne kao

bezuvjetno pravo na secesiju. Napominjući da su bosanski Srbi podvođstvom SDS-a već sazvali skupštinu i najavili svoju namjeru da formirajuodvojenu državu, Komisija je zaključila da stanovništvo Bosne iHercegovine još uvijek nije imalo prilike jasno izraziti svoju volju u pogledunezavisnosti. Komisija je sugerirala održavanje referenduma. Uprkos

protivljenju i mogućem bojkotu referenduma od strane srpskih nacionalista,Skupština Bosne i Hercegovine je zakazala referendum o nezavisnosti za 29.

februar i 1. mart 1992. godine.

HDZ je apelirao na Hrvate da daju svoj glas za nezavisnost Bosne iHercegovine, ali je hrvatska podrška jedinstvenoj Bosni i Hercegovini sve



84

više slabila. Hrvatski predsjednik Tuđman je u svojim tekstovima, kojidatiraju čak iz 70-tih godina, isticao da jedan dio zemlje, pa čak i cijela BiHtreba pripadati Hrvatskoj. U novembru 1991. godine član bosanskog HDZ-a,

lojalan Tuđmanu, Mate Boban je napravio prvi korak ka podjeli proglašavanjem "Hrvatske zajednice Herceg-Bosne" na teritoriju gdje suHrvati živjeli u velikom broju. "Herceg-Bosna" je bila očigledno stvorena pouzoru na srpske autonomne oblasti koje su proglašene dva mjeseca prije, iimala je slične zloslutne implikacije za integritet Bosne i Hercegovine. Ufebruaru 1992. godine, po Tuđmanovu naređenju, predsjednik HDZ-a

probosanske orijentacije, Stjepan Kljujić je smijenjen sa dužnosti izamijenjen Matom Bobanom. Hrvati su još godinu dana nakon Kljujićeve

smjene nastavili ograničenu saradnju sa bosanskom vladom, ali su

formirali odvojene vojne jedinice i političku strukturu pod nazivomHrvatsko vijeće odbrane. Svoje djelovanje koordinirali su sa

aktivnostima vojske Republike Hrvatske.

SDS je zatražio od svih Srba da bojkotiraju referendum za nezavisnost jer je "srpski narod" već izrazio svoju volju na plebiscitu koji je SDSorganizirao u novembru 1991. godine. Većina Srba je ispoštovala nalog za

bojkot, osim Srba u većim gradskim centrima. Tačan broj Srba koji suglasali za nezavisnost BiH nikad neće biti poznat jer se od glasača nijetražilo da navedu nacionalnost. Na referendumu je učestvovalo malo manjeod 2/3 registriranih građana sa biračkim pravom, od kojih je preko 99%glasalo za nezavisnost.

Vijeće ministara Evropske zajednice je prihvatilo rezultatereferenduma kao dokaz da većina građana Bosne i Hercegovine želinezavisnost, a 6. april je ustanovljen kao datum službenog priznanja BiH odEvropske zajednice. U međuvremenu je radna grupa Konferencije oJugoslaviji, pod vodstvom portugalskog diplomate Jose Cutileira, tražilanačina da pregovorima spriječi oružani sukob. Ovi su napori bili

bezuspješni i pored saglasnosti u pogledu mnogih pitanja koja je

postignuta 22. februara i 18. marta 1992. godine. Početkom aprila 1992.

godine srbijanske paravojne snage su prešle preko granice u istočnu

Bosnu i otpočele s vojnim operacijama s ciljem preuzimanja vlasti od

strane srpskih nacionalista.

Dan kada je Evropska zajednica priznala Bosnu i Hercegovinu,

6. april 1992. godine, označio je prekretnicu u istoriji Bosne iHercegovine. SDA i HDZ su postigle međunarodno priznanje nezavisne

Bosne i Hercegovine, ali je slavlje pomućeno izvještajima o vojnimnapadima srbijanskih jedinica u nekoliko gradova u sjevernoj i istočnoj



85

Bosni kao i ostavkama srpskih članova kolektivnog Predsjedništva, BiljanePlavšić i Nikole Koljevića. U Sarajevu su paravojne snage lojalne RadovanuKaradžiću pucale na demonstrante koji su bili okupljeni pred Parlamentom i

zahtijevali da se nacionalistički lideri odreknu upotrebe sile u rješavanjudržavno-pravnog statusa BiH. Po savjetu rukovodstva SDS-a hiljade Srbasu napustile Sarajevo i krenule u pravcu teritorija pod srpskom kontrolom uBiH ili Republike Srbije. JNA je iz tenkova i artiljerije pucala na gradSarajevo. Proglašenje nezavisnosti i međunarodno priznanje Bosne i

Hercegovine je označilo početak rata koji je imao karakter agresije

Miloševićevog režima s ciljem pripajanja cijele teritorije Bosne i

Hercegovine krnjoj Jugoslaviji.

Rat

Zahvaljujući dobroj pripremljenosti i superiornom naoružanju, trijumf srpskih snaga je bio brz i rasprostranjen. Do sredine maja snage srpskihnacionalista su uspostavile kontrolu nad 70% teritorije Republike Bosne iHercegovine, a veliki broj nesrpskog življa je izbjegao, protjeran, ubijen iliodveden u logore. Srpske snage su zauzele većinu teritorija uz simboličanotpor, ali su na brzinu organizirane snage bosanske vlade i hrvatske vojne

postrojbe uspjele zaustaviti JNA u nekim dijelovima zemlje. U maju 1992.godine, teško naoružana JNA, preimenovana u "Vojsku bosanskih Srba"opkolila je Sarajevo sa svih strana, blokirajući ulaz u grad za sve izuzev zamale količine humanitarne pomoći, koja je dolazila u pratnji UNPROFOR-a,zaštitnih snaga UN-a.

Život je za oko 300.000 stanovnika Sarajeva koji su se našli u obruču postao mračan, nesiguran i tragičan. Tokom skoro četiri godine opsadeSarajeva ubijeno je i ranjeno na hiljade civila (oko 12 000), a infrastruktura igrađevine u cijelom gradu su uništene ili oštećene. Veći dio Pejanovićevihmemoara se bavi njegovom borbom sa teškoćama rata u opkoljenomSarajevu, kao i borbom za uspostavu sistema sigurnosti koji će jednako štititi

pripadnike svih etničkih grupa, a time i Srba u opsjednutom Sarajevu.

Nakon ostavki Koljevića i Plavšićeve na funkcije u Predsjedništvu, preostalih pet članova Predsjedništva je zatražilo njihovu zamjenu srpskim

kandidatima koji su bili slijedeći po broju glasova na izborima 1990. godine,a na temelju tada važećeg izbornog zakona. To su bili kandidat reformista

Nenad Kecmanović, sa 500.783 glasa i Pejanović, sa 335.392 glasa(Plavšićeva je imala 573.812 glasova, a Koljević 556.218). Pejanović i





87

Potraga za mirom

Pod predsjedateljstvom britanskog premijera Johna Majora, Evropska

zajednica je sazvala međunarodnu konferenciju u Londonu avgustu 1992.godine da bi formulirala principe za postizanje mira u Bosni i Hercegovini ida bi proširila okvir mirovnih pregovora. Evropska zajednica je ustanovilaMeđunarodnu konferenciju o bivšoj Jugoslaviji pod zajedničkim patronatomEZ i UN. Ko-predsjedatelji Upravnog odbora Konferencije, Cyrus Vance i

bivši ministar vanjskih poslova Velike Britanije Lord David Owen, imali suzadatak vođenja svakodnevnih pregovora. Konferencija je imala sjedište uŽenevi, gdje je održana i većina pregovora u toku slijedeće dvije godine.

U svojstvu člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Pejanović jeučestvovao u mnogim pregovaračkim sesijama u Ženevi. Bosanski Srbi su1993. godine čak nagovarali Pejanovića da prebjegne iz bosanske vlade. Srbilojalni vladi su predstavljali stalni izvor problema za Karadžića, Krajišnika idruge lidere SDS-a, koji su pokušavali uvjeriti svijet da samo oni i niko višegovore u ime bosanskih Srba. Neki međunarodni pregovarači su lojalne

Srbe i Hrvate smatrali preprekom svojim naporima da riješe problemrata putem etničke podjele Bosne i Hercegovine. U poglavlju XIXPejanović opisuje prividno saučesništvo Lorda Owena u pokušaju da ga senamami da izađe iz Delegacije Predsjedništva Republike BiH na ženevskim

pregovorima. (Treba napomenuti da autor u poglavlju III. opisuje jednogdrugačijeg Owena, koji je imao simpatija za opkoljene Sarajlije i njihovu

praksu međuetničke koegzistencije).

Mirovni pregovori su nastavljeni tokom 1993. godine. Međunardni pregovarači su formulirali dva različita mirovna plana, od kojih nijedan nisu prihvatile sve tri strane. Vance-Owenov mirovni plan, koji je predviđaodeset različitih etničkih provincija u Bosni i Hercegovini, odbili su srpskinacionalisti iz Bosne i Hercegovine u maju 1993. godine. Naredni plan,dizajniran tako da zadovolji bosanske Srbe, kroz formulu tri etničkerepublike, odbili su bošnjački predstavnici u jesen 1993. godine. Umeđuvremenu, jaz između HDZ i SDA je doveo do žestokog rata izmeđuhrvatskih snaga i pretežno bošnjačke Armije BiH, koji je trajao izmeđuaprila 1993. godine i marta 1994. Krajem 1993. godine mir se činionedostižnijim nego ikad prije.

Američka diplomatska intervencija je pregovore pokrenula s mrtvetačke. Sjedinjene Države su promovirale plan za okončanje hrvatsko-

bošnjačkog sukoba i izdale su ultimatum srpskim snagama da povuku teškonaoružanje oko Sarajeva. U februaru i martu 1994. godine diplomati SAD-a





89

sporazuma, u Bosni i Hercegovini su pod vodstvom NATO-a raspoređenemeđunarodne snage za implementaciju (IFOR), koje su kasnije

preimenovane u stabilizacijske snage (SFOR). Civilna provedba je data u

zadatak Visokom predstavniku, koji je po dogovoru trebao biti Evropljanin.Tako je glavna uloga u implementaciji Daytonskog mirovnog sporazuma

pripala NATO savezu i institucijama međunarodne zajednice.

Daytonski sporazum je sadržavao kompletan Ustav, koji je, međutim,usvojen bez ratifikacije zastupnika skupštine BiH. Ustav je priznao

postojanje dva "entiteta" u Bosni i Hercegovini, Federacije BiH i RepublikeSrpske (RS), od kojih je svaki imao vlastiti ustav i velike ovlasti uupravljanju Bosnom i Hercegovinom. Time je Daytonski ustav izazvao

ustavnu dilemu; Ustav Bosne i Hercegovine je priznavao sva tri naroda kao"konstitutivne", dok u ustavima entiteta to nije bio slučaj. Ustav RepublikeSrpske je taj status priznavao samo Srbima, a Ustav Federacije samoBošnjacima i Hrvatima.

Ovi propusti su odredili svrhu i program Srpskog građanskog vijećakao nevladine organizacije sa elementima pokreta pod Pejanovićevimvodstvom tokom iduće četiri godine. Ova nevladina organizacija se suočila sotporom bosanskih Srba koji su se protivili povratku Bošnjaka i Hrvata unjihove predratne domove u Republici Srpskoj. Mnogi političari izFederacije su se također protivili davanju jednakog statusa Srbima dok Republika Srpska ne učini isto sa Bošnjacima i Hrvatima. Konačno, 1998.

godine Pejanović i druge vođe SGV-a su zatražili od predsjednika

Predsjedništva BiH, Alije Izetbegovića da pred Ustavnim sudom Bosne i

Hercegovine pokrene postupak priznavanja sva tri naroda kao

konstitutivne narode u cijeloj Bosni i Hercegovini.

U istorijskoj odluci u julu 2000. godine, Ustavni sud BiH je

naložio entitetima da u ustavima priznaju sva tri naroda kao

konstitutivne narode. Pejanović je sa članovima SGV-a proslavio

trijumf koncepta o ravnopravnosti naroda, za koji su se zalagali od

donošenja Ustava Federacije 1994. godine.

Entiteti nisu brzo djelovali na ispunjenju ovog naloga, i Visoki

predstavnik je 2002. godine nametnuo amandmane na entitetske ustave. Mora se reći da je u vrijeme sastavljanja ovog Uvoda učinak ovih ustavnih

promjena još uvijek skroman. Ipak, uspostavljanje jednakosti trikonstitutivna naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine

predstavlja u političko-pravnom smislu najznačajniji događaj za Bosnu

i Hercegovinu od potpisivanja Daytonskog sporazuma.



90

U dekadi koja je obuhvaćena ovim memoarima (1990-2000) ulogu

Mirka Pejanovića u javnom životu je karakterizirala nepokolebljiva

predanost demokratskim principima, nacionalnoj jednakosti i jakauvjerenja u pogledu multietničke prirode Bosne i Hercegovine.

Pejanović je sudjelovao u najznačajnijim političkim događajima svog

vremena rame uz rame s drugim političkim liderima, i njegova osobna

istorija pruža nezaobilazan uvid u često zanemarivani svijet Srba koji

su ostali lojalni državi Bosni i Hercegovini i zajedničkom životu naroda

u najtežim godinama za njen istorijski opstanak.

Memoari Mirka Pejanovića uvešće američkog čitaoca u najvažnije

ideje i političke projekte koji su nastajali od 1990. do 2000. godine uistorijskom procesu traženja rješenja za bosansko pitanje. U Pejanovićevu

poimanju bosanskog pitanja riječ je o izgradnji države BiH pod

okriljem internacionalne zajednice sve dok ova država ne postane

članica NATO saveza i Evropske unije i time postane ekonomski

samoodrživa i politički nedjeljiva državna zajednica. Zavidno politološkoznanje i javno sudjelovanje u političkim procesima u najodsudnijemvremenu za opstanak države BiH učinili su da Pejanovićevi memoari

postanu dragocjeno štivo za sve one koji hoće spoznati najnoviju političkuistoriju specifikuma koji podrazumijeva multietničko društvo i država Bosnai Hercegovina.







93

dana na globalnom tržištu novca okrene se više triliona dolara, što jeogromno povećanje u odnosu na zadnjih deset godina. Za pedesetgodina globalno bogatstvo uvećalo se šest puta. Dvjesta pedeset pet

svjetskih milijardera posjeduje više bogatstva od zemalja koje čine 45odsto svjetskog stanovništva. Kako nas obavještava Entoni Gidens, britanski sociolog i teoretičar globalizacije, udio najsiromašnije petinesvjetske populacije u globalnim prihodima u posljednjih je desetgodina pao s 2,5 % na 1,4 %. S druge strane, udio koji idenajbogatijoj petini se povećao sa 70 % na 85 %. Danas trećinačovječanstva živi s manje od dolara na dan, dok su švajcarske kravesubvencionirane s pet dolara dnevno. Velika Amerika danas svakogdana izdvoji deset miliona dolara za poticaj proizvodnji pamuka, a

samo tri miliona za pomoć nerazvijenom svijetu. Četiri stotine bogatihAmerikanaca zarađuju više nego 166 miliona Afrikanaca. Mnoge malezemlje su bogatije danas nego dvadesetak godina ranije usljeddjelovanja procesa globalizacije, ali isto tako 54 zemlje svijeta danassu siromašnije nego prije 1990-ih godina. Demografske procjenegovore da će 2050. godine na svijetu biti devet i po milijardi ljudi,od kojih će nekih osam milijardi i trista miliona živjeti u "trećemsvijetu", uglavnom siromašnom. Danas u svijetu ima 200 miliona

pothranjene djece, a četrnaest miliona godišnje umire od gladi. Vojni

budžet SAD danas iznosi oko 386 milijardi dolara, što je mnogo višeod bruto društvenog prozvoda mnogih zemalja. Prema podacimaorganizacije UNDP (United Nations Development Programme ) jedna

petina bogatih raspolaže sa devedeset posto svjetskog bruto društvenog proizvoda. Rasprave između globalista i antiglobalista o efektimaglobalizacije traju godinama. Zagovornici globalizacije tvrde daglobalizacija ipak svijetu donosi više koristi nego štete. Prema njima,tačno je da danas na svijetu ima 1,3 milijarde ljudi koji žive s manjeod jednog dolara dnevno i tačno je da se taj broj nije smanjio od1950. godine, ali isto tako treba znati da je taj broj 1950. godine

predstavljao 55 % svjetske populacije, a danas predstavlja 24 %. Premarelevantniim podacima, 1970. godine na svijetu je bilo 46,5 %

pothranjene djece, a danas ih je 27 %. Prema procjenama Svjetske banke, 2060. godine ljudi će živjeti duže od 80 godina. Sve se ovonavodi kao argument u korist globalizacije. Prema jednomoptimističnom i pozitivnom scenariju budućnosti, globalizacija ukidagranice među zemljama i narodima, smanjujuje barijere u svjetskojtrgovini, povećava svjetsko bogatstvo, povećava i ubrzava protok informacija u svijetu, podiže životni standard ljudi i pruža veće šanse

pojedincima nudeći im nove mogućnosti izbora. Prema drugom,katastrofičnom scenariju budućnosti, globalizacija ukida granice, ali



94

derogira zakone i ostavlja ljude bez zaštite, uspostavlja vladavinumultinacionalnih kompanija, ne poštuje prava građana u oblastiekologije, povećava jaz između bogatih i siromašnih i donosi nove

rizike pojedincima. Riječ je u osnovi o protivljenju globalizacijiodređenog tipa. Zato se moramo zapitati: Ko čini savremeni pokretantiglobalista u svijetu? Obistinjuje li se teza gurua socijalnih i

političkih pokreta s kraja 60-ih godina, američkog filozofa i sociologaHerberta Markuzea o pobuni marginalaca i autsajdera. Je li u pitanjunova kontrarevolucija i revolt?

Alterglobalistički pokret

Termin "antiglobalizam" nije najadekvatniji naziv za označavanjeonoga na šta se ovaj pojam danas odnosi. Ovaj naziv odbacuju i saminjegovi predstavnici. Prema njima, pravi naziv bio bi "antikorporacijskaglobalizacija". Stoga oni svim silama nastoje uobičajeni naziv u

javnosti »No Global« promijeniti u »New Global«, što im ne uspijevauvijek. Antiglobalizam je, u prvom redu, zajednički radni naziv, naširoko

prihvaćen u intelektualnim, političkim, kulturnim i medijskim

krugovima, za praktični globalni društveni pokret, koji se protivinegativnim efektima globalizacije. Antiglobalistički pokret je socijalno iideološki heterogen, jer ga čine pripadnici različitih političkihgrupacija, komunističkih, socijalističkih, anarhističkih, sindikalističkih,hrišćanskih, mirovnih, ekoloških i drugih lokalnih i nevladinih grupa iorganizacija i inicijativa. Antiglobalistički pokret po svojoj unutrašnjojstrukturi je "pokret pokreta", difuzni nehijerarhijski "kišobran" različitihautonomnih grupa, okupljenih oko jednog zajedničkog cilja - borbe

protiv korporativnog kapitalizma. I pored toga, antiglobalisti surelativno homogeni po pitanju osnovnih problema savremenog svijeta.Unutar antiglobalističkog pokreta danas postoje dvije glavne struje.Jedna, radikalna struja zalaže se za potpuno ukidanje velikih svjetskihinstitucija poput Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda,Svjetske trgovinske organizacije i njima sličnih, koje antiglobalistismatraju glavnim uzrokom postojeće nepravedne globalizacije. Druga,umjerena struja zalaže se za reorganizaciju ovih institucija uključujući iOUN. No global organizacije uključuju široku mrežu danas poznatih iantiglobalistički deklarisanih organizacija, od Foruma za jednu novuEvropu, francuske grupacije Attac, radikalnih članova ekološkog pokretaGreenpeace, italijanske grupe Ya Basta, antiratne američke organizacijeAnswer (Odgovor), Zelene akcije, pripadnika tzv. "Crnog bloka", koji se



95

smatraju najnasilnijim predstavnicima ovog pokreta, do "Neposlušnih" izitalijanske mreže antiglobalista i mnoge druge. Najjače inajjorganizovanije antiglobalističke organizacije danas djeluju u Italiji,

Francuskoj, Španiji, Velikoj Britaniji, SAD i Kanadi. Istorija nastankaantiglobalističkog pokreta seže u 1995. godinu, u vrijeme formiranjaSvjetske trgovinske organizacije (STO). Prvi veliki antiglobalistički skupodržan je krajem 1999. godine u Sijetlu, na kome se okupilo više od100.000 demonstranata povodom ministarskog sastanka Svjetsketrgovinske organizacije. Odatle su antiglobalisti započeli svoj svjetski

pohod i nastavili ga masovnim skupovima od Vašingtona, preko Praga,Geteborga, Kvebeka, Đenove, Sidneja, Firence, Barcelone, Evijana, Ženevei Bombaja. Antiglobalisti su 2000. godine odlučili formalizovati i

institucionalizovati svoje zajedničke aktivnosti, pa su iste godineosnovali Svjetski socijalni forum kao pandan Svjetskom ekonomskomforumu, koji se održava u švajcarskom gradu Davosu. U posljednjihsedam godina održano je na desetine protestnih skupova i akcija širomsvijeta, na kojima se okupljao sve veći broj pristalica. Konačno, 2002.godine u Firenci, na Evropskom socijalnom forumu, završnog dana namirovnom maršu okupilo se preko pola miliona ljudi iz cijele Evrope.Prvi Svjetski socijalni forum održan je u brazilskom gradu PortoAlegreu 2001. godine, na kome se okupilo preko dvadeset hiljada

učesnika iz cijeloga svijeta. Na ovom skupu je odlučeno da se pokrenui organizuju kontinentalni socijalni forumi kao glavni oblik protestnogdjelovanja antiglobalista. Od tada svake godine održavani su svjetskisocijalni forumi, a posljednji je održan početkom 2004. godine uindijskom megalopolisu Bombaju. Svoje protestne skupove antiglobalistisu uglavnom organizovali u poznatim svjetskim i mondenskimmjestima, odmaralištima, ljetovalištima i drugim centrima, u kojima suse okupljali i držali svoje sastanke predstavnici svjetske političke i

poslovne elite. Antiglobalisti bi obično svoje proteste i skupoveorganizovali kao paralelna javna okupljanja zvaničnim sastancimasvjetskih moćnika skrećući tako pažnju javnosti na sebe, upućujućisvoje otvorene poruke vladarima svijeta. Iako je većina antiglobalista

pacifistički orjentisana, mnogi njihovi protestni skupovi praćeni sunasiljem, uličnim neredima i sukobima sa lokalnom policijom. Zbogmasovnih i radikalnih protesta antiglobalista mnoge države su moralemobilisati posebne specijalne snage kao preventivne mjere obezbjeđenjaodržavanja skupova svjetskih državnika ili ih preseliti izvan velikihgradova u daleka i nepristupačna mjesta, kojima je pristup teži kako

bi preduprijedili moguće proteste i nerede. Antiglobalisti ističu da nisu protiv tehnološkog napretaka, već protiv negativnog trendaglobalizacije, u kome se ekonomska dobit i profit stavljaju iznad



96

vrijednosti zaštite čovjekove okoline i prava ljudi. Antiglobalistički pokret je okrenut "protiv korporativno vođene globalizacije", tj. protiv prilagođavanja svjetske ekonomije interesima velikih kompanija i

interesima krupnog kapitala. Antiglobalisti smatraju da to prilagođavanje provode svjetske institucije poput Svjetske trgovinske organizacije(STO), Međunarodnog monetarnog fonda (MFF) i Svjetske banke.Globalni ekonomski koncept koji kritikuju antiglobalisti je prije svega"neoliberalizam". Njegov osnovni postulat jest "samoregulacija tržišta",

bez državne intervencije u "tržišnu utakmicu". Pored neoliberalizma,antiglobalisti se oštro protive savremenim oblicima neokolonijalizma,rata, seksizma, rasizma, ksenofobije i drugim pošastima savremenogdoba. Meta praktičnih protestnih akcija antiglobalista su, pored velikih

svjetskih organizacija, i multinacionalne kompanije. a prije svih:"Mcdonalds", "IBM", "Coca Cola", "Nestle", "Sviser", "Šel", "Ford" idruge ikone globalnog kapitalizma. Intelektualni podstrek i predtekstnastanku antiglobalističkog pokreta dali su brojni svjetski intelektualcisvojim teorijskim, naučnim i publicističkim radovima i knjigama ukojima su pisali o globalizaciji, a naročito o njenim negativnim inepravednim stranama po svjetsku zajednicu. Jedan od takvih je, prijesvega, američki intelektualac lijeve provenijencije Noam Čomski. On usvojim analizama globalnog kapitalizma smatra da neoliberalizam

poništava razne socijalne i demokratske tekovine, izborene u prethodnom vijeku. Krupni kapital, po njegovom shvatanju, prodire u"zemlje u razvoju" i uz političku podršku i pritisak, prilagođavanjihove sisteme svojoj potrazi za jeftinom radnom snagom, čime"retroaktivno" snižava radnička prava na Zapadu. Svjetski bestseler,knjiga nobelovca Džozefa E. Stiglica, "Protivrječnosti globalizacije",

prevedena na 27 jezika svijeta, predstavlja ključni argument koji je preoblikovao svjetsku debatu o globalizaciji i usmjerio je u pravcusagledavanja njenih negativnih posljedica. Kanađanka Naomi Klajnnapisala je knjigu "No Logo", koja je postala svjetski bestseler i kojase danas smatra "biblijom" svih autentičnih antiglobalista. Mnogianalitičari ovu knjigu upoređuju sa "Kapitalom" savremenog doba. Usvojoj knjizi ova mlada autorica iznosi tezu i dokazuje da velikemultinacionalne kompanije kreiraju i nude zavodljivi životni stil isvijet robnih marki za odrasle, što je po njoj samo novi oblik ekonomskog imperijalizma. Prije tri godine Michael Hardt i Antonio

Negri objavili su kultnu knjigu "Imperij", koja je u kratkom vremenu postala vodič za akciju svih antiglobalista svijeta, koji su preuzelimnoge njene lozinke i teorijske argumente. Knjiga je napisana u

propovjednom stilu "Komunističkog manifesta" za 21. vijek i očiglednosu autori imali u vidu praktičnu potrebu definisanja i oživljavanja





98

antiglobalističkih skupova i demonstracija širom svijeta. Brojni suodjeci antiglobalizma i sličnih mišljenja iz ekonomije i politike ukulturi. Najviše ih je na "alternativnom" polu rok i pop-scene. Među

njima najpoznatija su imena Manu Chao i Femi Kuti. Među filmovimasa naglašenim antiglobalističkim, antikonzumentističkim i antikorpo-rativističkim opredjeljenjem ističu se filmovi: "Zapatista" RičardaRavelija i Žakline Soher i "Klub boraca". Nedavno je održan Prvifestival alter-globalističkog filma, na kome je prikazano sedamnaestdokumentarnih filmova na temu negativnih posljedica ekonomskeglobalizacije. Među njima, svojom autentičnošću tretiranja teme,

posebno se ističu filmovi: "Kroz živote ljudi", "Asfaltiranje ljudskihživota", "Tražite svoje ulice", "Otjerani -izbjeglice globalne ekonomije",

Evropska investiciona banka - stvarnost i fikcija", "Gospodar prstenaslobodne trgovine", "Dva Trevora idu u Vašington", "Izbjeljivač", "Mikupujemo, ali ko plaća?", "Globalna gozba - politika hrane", "Zahtjevajtesvoju budućnost", "Choropampa - Cijena zlata", "Odijela i divljaci - zaštoSvjetska banka neće spasiti svijet", "Zavještanje" itd. Važni saputniciglobalizacije su telekomunikacije i informacione tehnologije. Švedskidvojac Aleksander Bard i Jan Soderkvist nedavno su objavili knjigu"Netokratija", u kojoj prorokuju da svijetu prijeti nova globalna pošast,zvana - informacionalizam! Prema njihovom mišljenju, cilj prvog

kolonijalnog projekta kasnog kapitalizma bila je maksimalizacija profita,dok je cilj novog kolonijalnog projekta modernog globalnog kapitalizmamaksimalizacija informacija. Informatičko društvo je najviši stadijumhiper-kapitalizma, "sublimiranog na nivou sedativa", u kojem "glavna

briga nije povećanje profita, nego sprečavanje nereda i virtualnognasilja usmjerenog protiv netokratije". Što se tiče knjiga, daleki pretečaovoga diskursa bio je Tomas Pinčon, koji u knjizi "Licitacija predmeta49" tematizira istoriju komunikacija i monopol pošte. Rus Viktor Pelevin objavio je roman "Generacija P", u kojem ovaj autor temeglobalizacije miksuje s marketingom u tranziciji. U tom ironičnomromanu bivše su se obavještajne službe prilagodile vremenu i postalemarketinške agencije. Kalle Lasn u knjizi "Culture jam" bavi semarketingom u širem smislu. Lasn je osnivač i pokretač časopisa"Adbusters" ("Istjerivač reklama"), čija je specijalnost parodiranjereklamnih kampanja moćnih kompanija. Georg Ritzer je objavio knjigu"Mekdonaldizacija društva", u kojoj piše o reorganizaciji cijelogdruštva po "korporativnom modelu". Francuz Mišel Ulebek, na istomfonu kulturološke kritike, objavio je roman "Širenje područ ja borbe", ukojem se okomljuje na seksualni liberalizam kao produžetak tržišnog.Još jedan Francuz, Paskal Brukner, u svojoj knjizi "Neprestanaushićenost", kritikuje hedonizam i "industriju sreće" u savremenim







101

nametljiva, previše je nepravedna prema prevelikom broju ljudi, isuviše je dehumanizirajuća". Čovječanstvo se teško može i ne treba povući izzapočetih procesa globalizacije. Tok istorije se ne može obrnuti, ali se

društvena akcija mora usmjeriti na smanjivanje negativnih posljedicaglobalizacije, pravedniju raspodjelu društvenog bogatstva, izgraditiglobalna solidarnost, razviti svijest o ekonomskim i drugim pravimaljudi cijeloga svijeta i obezbjediti efikasnija demokratska globalnakontrola. Rješenje svakako nije rušilački antiglobalizam jer bi takvavrsta fundamentalističkog pristupa vodila u geto društvo i išla protivobjektivnih procesa i napretka čovječanstva. Ali antiglobalistički pokrets pravom zahtijeva promjenu dosadašnje paradigme globalizacije.Paradoksalno, ali istinito, i sam antiglobalistički pokret je proizvod

globalizacije kao planetarnog procesa, zbog čega odbijaju prihvatinavedenu kvalifikaciju u svome nazivu. Za mnoge predstavnike javneriječi antiglobalisti su još uvijek neka vrsta "urbanih plemena" ili"revolucionarnih turista" i svojevrsna politička atrakcija, koja senedovoljno ozbiljno shvata u tekućim političkim dešavanjima. Mladomantiglobalističkom pokretu pripada zasluga zato što je u duhovnommrtvilu liberalnog kapitalizma podstakao "obnovu utopijskih energija".

Na ovom mjestu važno je napomenuti da je njemački filozof ErnstBloh razlikovao dnevne od noćnih snova, utopijsko, kao pokretački

princip, impuls, začetak nečega novog, klicu budućnosti, ono što tek treba da bude, od utopističkog kao ne-zbiljskog, košmarnog noćnog snai iluzije. Šta će nastati iz ovih oslobođenih prostora ovoga trenutkanije jasno i teško je pretpostaviti kuda će tok istorije krenuti. Profesor sociologije Žan Cigler smatra da je gotovo sa pokretima zaoslobođenje. Po njemu nadu ulijevaju "novo planetarno građanskodruštvo", vesela frakcija iz Porto Alegrea i milioni bezemljaša koji se

bore za svoja prava širom Latinske Amerike. Ipak, ova borba daje tako potrebnu inicijaciju svijetu umornom i ravnodušnom, koji je izgubiosvaku nadu i iluzije o mogućoj alternativi i promjeni i koji

preživljava bez utopije. Jedno je sigurno. Antiglobalistički pokret dio je jedne vrlo stare priče, koja se ponavlja. One o borbi za ljudskuslobodu. Pri tome je jasno da svaka pobuna, otpor i subverzija nemora automatski biti i emancipatorska. Na tom planu antiglobalistički

pokret tek treba da se dokaže. To će pokazati vrijeme koje je prednama. Postojeća široka mreža antiglobalista možda nema jasan,

praktičan i realno provodiv program, ali oni znaju barem jedno: štaviše ne žele. Ne žele ovu i ovakvu globalizaciju.



102

Literatura:

1. Bard Alexander i Soderkvist Jan, "Netokracija", Differo, Zagreb, 2003.2. Bjelić Dušan, "Balkan kao metafora: Između globalizacije i

fragmentacije", Beogradski krug NGO, Beograd, 2003.3. Čomski, Noam, "Profit iznad ljudi", Novi Sad, 1998.4. Eriksen Hylland Thomas, "Paranoja globalizacije", Sejtarija, Sarajevo,

2002.5. Grubačić Andrej,"Globalizacija nepristajanja", Svetovi, Novi Sad, 2003.6. Grupa autora: "Globalni svet: Osam ogleda o globalizaciji", BDSM,

Beograd, 2003.7. "Globalizacija i tranzicija, Institut društvenih nauka", Beograd, 2001.8. Hardt, Michael i Antonio Negri, »Imperij«, Arkzin i Multimedijalni

institut, Zagreb, 2003.9. Mahathir Mohamad,"Globalizacija i nove realnosti", Ljiljan, Sarajevo,

2002.10.Milardović Anđelko, "Globalizacija", "Pan – Liber", Osijek-Zagreb-Split,

2000.

11.Plevnik, Jasna, “Iza globalizacije: Geoekonomija međunarodnihodnosa”, Golden marketing, Zagreb, 2003.12.Pečujljić Miroslav, "Globalizacija, dva lika sveta", "Gutenbergova

galaksija", Beograd, 2003.13.Spivak Gajatra, "Kritika postkolonijalnog uma", Beogradski krug NGO,

Beograd, 2003.14.Stiglic E. Džozef, "Protivrečnosti globalizacije", SBM-X, Beograd, 2004.15.Vrhunec Marko, "Svet na raskršću", Dan Graf, Beograd, 2002.



103

UDK 82.09

Nikola Kovač

Šta je politički roman

Osoben pripovjedački oblik

U XX vijeku nastao je politički roman kao pripovjedački oblik sanovim i osobenim žanrovskim svojstvima. To nije ni roman s tezom u kome

je fikcija podređena ideologiji, ni roman ideja koji tretira moralna imetafizička pitanja. Treba ga razlikovati i od angažovanog romana, koji se umnogim tačkama približava romanu s tezom, jer u prvi plan stavljazauzimanje političkih stavova, kojima osigurava postojanost i autoritet.

Šta je politički roman? Mnogo je lakše formulisati šta nije političkiroman, kao što smo to uradili specifikujući ga u odnosu na srodne žanrove.

Nastavljajući sa negativnim određenjima, smatramo da se politički roman nesvodi na osudu određene politike ili na evociranje neke političke situacije

budući da autor političkog romana, prije svega, raščlanjuje mehanizme političkog djelovanja izvan svakog pragmatizma i partijske pristrasnosti.Stoga je, za razliku od angažovane književnosti, predmet političkog romanaviše politika kao sistem djelovanja nego politika kao ustanova. Više kaosinteza sistema odnosa nego opis situacije, politički roman najčešće artikulišesukob između individualnih zahtjeva i kolektivne represije. Sagledavajući u

kritičkom kontekstu moralnu i egzistencijalnu situaciju

čovjeka suo

čenog sanormama i prinudama sistema čiji je cilj da podredi pojedinca svojim

potrebama i da ga prispodobi svojoj slici, politički roman, u stvari, tematizuje borbu bića sa vlašću. Njegov protagonista je žrtva sistema koji je samstvorio. Dezigniran kao žrtva u sukobu koji ne može ni izbjeći ni razrješiti,on svjedoči o vaskrsavanju fatalnosti, u antičkom smislu te riječi.

Stoga se i poređenje između političkog romana i duha tragedijenameće kao neminovnost. Ako tragedija predstavlja čovjeka u sukobu sa

izuzetnom sudbinom koja ga pritiska sve do neizbježnog razrješenja, političkiroman evocira situaciju ispunjenu sukobima i polarizovanim antagonizmimau kojima je čovjek dezigniran kao žrtva, bez zaštite, unaprijed poražen. Ali tamoderna tragedija kakav je, izgleda po mnogo čemu, politički roman ne



104

pruža čak ni šansu da se život pretvori u sudbinu: ona samo pothranjujeantagonizam između individualnih aspiracija i anonimnih prinuda kojenameće Zakon.

U XX vijeku, koji s pravom možemo smatrati “epohom politike”, da se poslužimo terminima Žilijena Bende1, nastaje poseban oblik romana kojirazotkriva tragove zarobljenog političkog uma i osvjetljava ljudsku dramukoja iz te situacije proizlazi. Bilo da prati avanturu pojedinca ili da opisujestanje kolektivnog duha, romanopisac oblikuje atmosferu užasa koji uništavasvaku individualnu inicijativu i ukida svaku mogućnost akcije kao i svakunadu u spas protagonista romana. Tako se hronologija događaja transformišeu hroniku ranjene duše.

Realnost političkog svijeta obuhvata odnose između pojedinca izajednice, između vlastodršca i podanika, između sluge i gospodara, kao injihove uzastopne preobrazbe. Društvo, sa svojom dinamikom i svojimkontradikcijama, oscilira između nade i rezignacije: politički roman zamišljadruštvo kao institucionalizovanu Prirodu. Pojedinac, međutim, vezan zazajednicu, privržen svojim zahtjevima za autonomijom, prinuđen je da

prihvati obaveze društvenog života, čak i kad su one okrenute protiv njegovelične slobode. Pojedinac je, dakle, u spregu dvostrukog sistema zahtjeva: da

odbrani svoju ličnu nezavisnost i da očuva svoje društveno biće, drugimriječima – da potvrdi svoju različitost u skladu sa normama Zakona. U tomsmislu pisac artikuliše glas ljudskog otpora protiv nasilja i smrtonosne ilialijenantne prakse u službi ideologije i vlasti. Stoga politički roman nastajeuvijek kad su individualna prava dovedena u pitanje ili ugrožena terorom i

proizvoljnim odlukama. Pripovijedanje tu nije svedeno na opis stvarnosti iliangažovanje junaka u prilog neke teze; ono se rađa iz egzistencijalne aporijeu kojoj su sukobi neizbježni i nerazrješivi u isti mah.

Romanopisac ne prihvata ulogu tumača nekog filozofskog, socijalnogili ideološkog projekta; naprotiv, on se identifikuje sa čovjekovom životnomdramom. Njegov “angažman” se iscrpljuje otkrivanjem univerzalnogznačenja lične sudbine ili pojedinačnog slučaja. U političkom romanuoživljavaju nesigurnost, strepnja i izbezumljenost čovjeka-subjekta suočenogsa mehanizmima koji mu ugrožavaju slobodu. Tu je romaneskni prostor zatvoren svijet, podređen ukazima dirigovanog mišljenja ili represivne

prakse. Svijet više nije “polje mogućeg”, kao što je to često slučaj u romanu,nego pozornica okrutnih sukoba, u kojima pravo jačega i logika kolektivatrijumfuju nad pravom pojedinca i ličnim vrijednostima. Stoga, održavajući

1 J. Benda, La Trahisons des clercs, Grasset, l977 (1927), str. 183.





106

datosti ne mijenjaju, bilo da je riječ o zatvorskom svijetu u kome protagonistiočekuju izvršenje smrtne kazne (Kafkin Proces, Kamijev Stranac,Kestlerovo Pomrač enje o podne, Andrićeva Prokleta avlija, Solženjicinov

Arhipelag Gulag ), ili o padu ideologija ( Djeca Arbata Anatolija Ribakova,Osvajanje vlasti Česlava Miloša, Gubitnik Đer đa Konrada, Grobnica za Borisa Davidovič a Danila Kiša), ili o sudbinama “raseljenih lica”,revolucionara, “pravednih” sukobljenih sa nemilosrdnim policijskimaparatom (Pasternakov Doktor Živago, Malroova Ljudska sudbina,Grosmanov Život i sudbina, Selimovićev Derviš i smrt ). Tragično osjećanjekoje prožima tu atmosferu sužanjstva i očaja utoliko je snažnije što su likovisavršeno svjesni svog bliskog kraja, dok njihovi mučitelji, zaokupljeni

procedurom i pravilima, nastavljaju svoj sramni posao u ime Partije,

državnog razloga ili ubilačke utopije. Ta egzistencijalna bezizlaznost itragično osjećanje koje ona rađa čine osnov moderne političke mitologijekoju romanopisac nastoji da predstavi. Raznovrsnost romanesknih vizija, odapologije subjektivnosti do vizije raščlanjenog svijeta, predstavlja širokulepezu postupaka kojima se pisac služi u pristupu pojedincu, društvu iliistoriji. Zahvaljujući igri slikâ, situacijâ, promjenâ dekora i svim drugimlukavstvima kojima pribjegava, pripovjedač baca svjetlo na iskušenjaljudskog života, na paradokse akcije, na rušenje ideala. Angažmanromanopisca ne proističe, dakle, iz njegovih ideoloških stavova, nego je

rezultat konkretne egzistencijalne situacije.

Politički roman raskrinkava strateške poteze kojima zvanične vlastiovladavaju svakodnevnim životom, razotkriva skrivene oblike njihovog

prerušavanja i suptilna sredstva uticaja koja primjenjuju u svojoj praksi. Jer,najčešće, niko ne uspijeva da odgonetne ni pokretače ni razloge njihovogdjelovanja prije nego što se sukobi sa njihovim posljedicama ili njihovimmehanizmima. Čak ni veliki ideološki i finansijski tokovi ne daju se sagledatiu punoj svjetlosti prije nego što dođe do eksplozije sukoba ili krize. Usponnacionalističkih ideologija ili svjetske monetarne spekulacije, na primjer,

predstavlja specifičan način monopolisanja odnosa snaga u kojima političkiroman otkriva istu tragičnu situaciju kao i kad se pojedinac nalazi utotalitarnom režimu: sredstva su druk čija, ali zatvor, ovdje bez rešetaka,ostaje sagrađen od istog materijala. Varvarstvo je samo promijenilo stil.Zahvaćen tom ubilačkom logikom čovjek ne uspijeva da svoju voljusuprotstavi realnostima života, kao što ni događajima kojima je zahvaćen nemože da odredi ljudsku mjeru, pa čak i kad je riječ o događajima u koje jeuvučen mimo svoje volje: on jedino uspijeva da dovede u pitanje velikesisteme koji ignorišu ili izopačuju svaku etičku normu. U tom smislu

politički roman odgovara na pobunu ugnjetenih koji prizivaju političku ilisocijalnu pravdu. Ali, koliko god razotkriva represivne mehanizme, isto



107

toliko svjedoči o iluzornom karakteru svake akcije koju pojedinac preduzimaza svoje oslobođenje. Ta ambivalentnost romanesknog govora odgovarasuštinskom paradoksu političkog života: kreator odnosa i vrijednosti Sistema,

čovjek najzad i sam postaje njegov podanik, njegova puka kreatura. U tomneprestanom međuodnosu između individualnih težnji i kolektivnih interesa,između želje za samostalnošću i imperativnog naloga za potčinjavanjem,romanopisac pronalazi antropološke dimenzije političkog svijeta.

Politički roman je, dakle, estetska i moralna reakcija usmjerena katraganju smisla čovjekovog tragičnog položaja u svijetu prinude i nasilja.Kao kritika svijeta manipulisanih vrijednosti, politički roman raskrinkavamehanizme koji reduciraju biće na nivo instrumenta vlasti, ustajući protiv

kolektivnog potčinjavanja i zalažući se za zaštitu individualnih pravanasuprot totalitarnoj praksi ideologije. Pobunjeničko čedo političke svemoći,on se zalaže za vrijednosti koje određuju smisao čovjekovog angažmana zaljudsko dostojanstvo.

Politika i roman

Ljudski svijet i društvene ustanove su u tolikoj mjeri bliski i

međusobno zavisni da romaneskna fikcija i vještina upravljanja sadrže brojnezajedničke tačke. Odnosi uspostavljeni između čovjeka i političkog sistemanedvosmisleno potvr đuju da se roman i politika uzajamno ne isključuju.

S druge strane, duh političke akcije ne ograničava se samo naustanove: on dobija svoj pravi smisao i postiže puni efekat samo kad

povjeruje da je ovladao voljom svakog pojedinca. To znači da roman, čak ikad je udaljen od političkog sistema, ne može izbjeći njegov snažan uticaj.Politika prekoračuje u područ je romanesknog nakon što ostavi dubok trag učovjekovom životu, utičući na njegov položaj, njegovo ponašanje, njegovereakcije. I, zaista, politički koncepti i mjere ostaju utopijski i neprimjenljividok se ne potvrde u praksi kao akciono načelo koje direktno angažuječovjekovo biće. Stoga su odnosi između romana i politike logični iopravdani, budući da je čovjek njihov medijator, a društvena zajednica izvor njihova života kao i okvir njihove akcije.

Povezanost romana i politike nije ni formalna ni privremena, nego jesuštinska i trajna. Suštinska, jer politika dobrim dijelom određuje ljudsko

biće, njegovo ponašanje i njegove manifestacije, to jest polazište svakeromaneskne zamisli. Trajna, zato što politika oduvijek obilježava čovjekov

položaj u zajednici i što su društvo i pojedinac nezamislivi izvan političkog



108

odnosa, koji se u romanu artikuliše kao moralna i psihološka drama. Ukratko,međusobni odnos između romana i politike, kao i između čovjeka i društva,

proizlazi iz suštine njihova bića i zajedničke potrebe da obuhvate najširi krug

pojedinaca i da njihove odnose predstave kao permanentnu tenziju koja je uosnovi lične i socijalne drame.

Dovođenje u međusobni odnos politike i romana ne podrazumijeva iuzajamnu zavisnost ideoloških načela i romaneskne fikcije. Štaviše, njihoverespektivne razlike ne svode se samo na specifičnosti romanesknog iideološkog pisma, nego obuhvataju i ukupnost njihovog svijeta ideja isistema vrijednosti. Najzad, politika je u romanu samo kristalizacija zbivanjavezanih za čovjeka, a ne i njihov predmet i sadržaj. Ali ono što ih povezuje

sadržano je u iskonskoj težnji čovjekovog političkog bića da u realnostiživotnih odnosa, uprkos svim preprekama, prepozna elemente racionalnosti isklada. Roman je, sa svoje strane, duhovna avantura u kojoj autor tražiimaginarni prostor da fiksira svoje snove i oblikuje svoje opsesije. U tomsmislu, jedan dio bića je upućen, po prirodi svog određenja, na prostor

političke akcije kao privilegovano područ je potvr đivanja svojih suštinskihsvojstava. Na isti način čovjek i u romanu traga za višim duhovnim imoralnim poretkom, tj. vrednosnim odnosima koje i politika proklamuje kaocilj svog angažmana. Iz toga izvlačimo zaključak da u imaginarnom svijetu

romana, kao i u utopijskoj projekciji svijeta, čovjek vidi izazov svogduhovnog i moralnog bića, ali i nezajazivu potrebu da izmijeni svoj položaj usvijetu.

U najširem značenju riječi, politički roman rezimira dramu pojedincaizloženog represiji totalitarnog režima. Roman zanemaruje sve što se odnosina sistem i poredak, na njihovu organizaciju i funkcionisanje. Politiku uromanu ne treba izjednačavati sa društvenom satirom, koje se ovaj žanr, kaoizraz kritičkog mišljenja, ne može odreći. Satira, međutim, ne izražavasuštinu čovjekove situacije u kojoj je pojedinac prisiljen da bira a, zatim, datrpi posljedice svog izbora. Ljudska drama se ispoljava kao sukob misli iakcije (vita contemplativa – vita activa), sukob čiji odjek odzvanja u dubininaše duše. Zato treba praviti razliku između politike kao socijalno-istorijske

pojave i politike kao moralnog i egzistencijalnog iskušenja: u prvom slučaju politika je stvar ličnog izbora i slobodnog opredjeljenja između različitihideoloških programa; u drugom – nužnost nerazdvojna od čovjekoveistorijske situacije. Ta distinkcija određuje i razgraničava područ je djelovanjasociologa politike i pisca političkog romana. Niko, naravno, ne osporavaopreke koje postoje između političke prakse i romaneskne fikcije, ali samo ihroman uspijeva oblikovati kao živ i autentičan svijet. Romanopisac artikulišeživotnu stvarnost i individualna stanovišta u velikim istorijskim prevratima,



109

ne svodeći ih pri tome na zajednički ideološki imenitelj; opštim uzrocima sene objašnjava drama pojedinačnih situacija.

Imajući na umu odnose između pojedinca i društva, kao i sve odjekekoji u ljudskoj duši izazivaju promjene nastale u društvenoj zajednici, politički roman ne odstupa od klasičnog obrasca dvostrukog dijalektičkogsprega između pojedinca i društva, između istorije i njene imaginarne

projekcije. Mijenjaju se, naravno, samo načini predstavljanja i izražavanja.Politički roman, međutim, insistira na nužnosti tog odnosa i neizbježnosti teveze. Stoga on odnos snaga i njihovu tenziju shvata kao sliku čovjekovesituacije i sudbinski okvir njegove egzistencijalne drame. Prije svega, ljudskiživot, sa svim obiljem zahtjeva, podložan je, u političkom romanu,

restrikcijama koje nameće autoritarni režim, dok individualne reakcije ne prekoračuju okvire utvr đene praksom tog režima. Najzad, svi pokušaji junaka, računajući i njegovo žrtvovanje, svedeni su na borbu za očuvanjemoralnog integriteta ličnosti.

Tematski i kompoziciono, politički roman je određen situacijomčovjeka-zatvorenika, odsječenog od svijeta, zatočenog u svijetu terora. U tomsmislu politički roman artikuliše situacije koje se direktno odnose na čovjeka,a ne na logiku sistema, na zloupotrebu političkih mjera, a ne na njihove

doktrinarne temelje. Njihovo polazište je pojedinac suočen sa deformacijamasistema, u sukobu između izvorne slobode i kršenja prava koje monopoliševlast; to je perspektiva u kojoj ne postoji politička vlast koja ne teži da proširisvoj uticaj i da se nametne kao jedina istina, kako su to isticali brojni misliociod Monteskjea do Kamija. Stoga veliki istorijski prevrati ne mijenjaju uosnovi ni karakter ni obim ljudske drame. Čovjekovo suočenje saiskušenjima svog vremena i ustanovama društva je konstantna pojava uodnosima između pojedinca i zajednice, bilo da se radi o totalitarnom ililiberalnom sistemu. U prvom slučaju, apsolutni principi zamjenjuju svakioblik demokratske vlasti, a u drugom, demokratija je stavljena u službucentara moći. Kafkin i Kamijev junak (u Procesu i Strancu) doživljavaju istusudbinu bez obzira što je Jozef K. žrtva sistema iracionalnih odnosa, a Mersožrtva svjesnog deformisanja istine. U oba slučaja sistem se uzdiže kao mjera igranica čovjekovog intimnog svijeta. Sve ljudsko je u funkciji sistema, biloda taj odnos podređenosti čovjek prihvata sa rezignacijom ili da mu sesuprotstavlja. Čovjek je podložan kriterijima koji su mu nametnuti spolja,uprkos njegovom iskustvu i protiv njegove volje. Stoga politiku u romanushvatamo kao sudbinsku mjeru čovjekovog postojanja.



110

Krah ideala i ideologija

Politika u romanu započinje tamo gdje prinuda dobija karakter

neopozive odluke, kad čovjek više ne može izmijeniti prirodu svojih odnosasa ustanovama društva. To nas navodi na zaključak da suštinske datosti bićau totalitarnom svijetu poprimaju tragičan karakter. Od svog stupanja u arenudruštvenih zbivanja, čovjek je potpisao neopozivi pakt sa đavolom. Za junaka

političkog romana stvarnost nije neposredna i spontana datost. Glavneakcione linije se spajaju i povezuju diktatora i podanika, isljednika ioptuženog, “jogija” i “komesara”, instrumente vlasti i obezličenog pojedinca,svedenog na puki “slučaj”. Na taj način politički roman slijedi procesdegradacije odnosa među ljudima pretvorenim u automate, podložne

autoritetu vlasti. Ispitujući unutrašnji prostor koji razdvaja žrtvu od dželata, politički roman svjedoči o posvemašnom razočarenju koje je izazvao krahideala i ideologija. Velike ideje koje su pokretale revolucionarne tokovedegenerisale su se u znamenja diktature.

Tim činom tragične sublimacije politički roman se uzdiže iznadsistema totalitarne vlasti kao što se legenda uzdiže iznad istorije. Roman setako konstituiše kao traganje za mogućim smislom s onu stranu smrtonosnih

prizora nastalih pod okriljem režima. S tog stanovišta politički roman je

potvrda onih emancipatorskih vrijednosti, čak i u slučaju kad njihovi braniocine dožive njihovo ostvarenje. Zahvaljujući tom elanu prevazilaženja, romanoblikuje stvarnost života kao fiktivnu istoriju, kao hroniku onih vrijednostikoje nadživljuju sistem.

Romanopisac ne gaji iluzornu želju da može izmijeniti tokove istorije:zaokupljen čovjekom, on svjedoči o njegovom tragičnom iskustvu koje se uistoriji uvijek obnavlja kad je na djelu sistem nasilja sa neograničenimovlaštenjima. Okrenut prema realnosti života i razdiran čovjekovom dramom,romanopisac osvjetljava one sukobe u kojima pojedinac, suočen savremenom i sa smr ću, gubi i posljednju iluziju o autonomiji svog privatnog

bića i nadu u mogućnost spasa. Pred neminovnostima istorije i ideološkimnasiljem, romaneskna fikcija brani posljednja uporišta nade i sna.

Kao što su prinuda i nasilje bitno obilježje odnosa između čovjeka iustanove, tako su i čovjekove reakcije na socijalne i istorijske potrese glavnatema političkog romana. Tu tajanstvenu vezu između okrutne realnosti svijetai čovjekovog tragičnog osjećanja, između istorije i sudbine, uspostavlja

politika. Politički roman nije, dakle, priča o funkcionisanju sistema. Kad bi sesveo na tu misiju, roman bi svoju egzistencijalnu semantiku zamijeniodeskriptivnim i poučnim didaktizmom. Romaneskni prostor se oblikuje kao



111

sinteza društvene realnosti u kojoj ideološke sile na najdirektniji načinangažuju čovjeka kao subjekat i objekat političke prakse. Roman drži naokupu antinomijski suprotstavljene opreke koje sačinjavaju društvenu

stvarnost, kao i kontradikcije na kojima počiva čovjekova ljudska situacija.Budući da je vezan za svoj društveni status, čovjek ne može izbjeći sukobe sasilama koje su u samoj osnovi njegove ljudske drame. Sistem totalitarnevlasti zatvara se nad čovjekom kao njegov sudbinski krug.

Ma koliko da je zaokupljen čovjekom i njegovom tragičnomsudbinom, politički roman ne ignoriše ni analizu ustrojstva političkih odnosani načela društvene organizacije; ali romanopisac u njima, prije svega, tragaza ljudskim vrijednostima i mogućnostima za potvrdu slobode. Politika se,

pak, oslanja na razloge koje diktira praksa, ne zanemarujući pri tome ni projekte dugoročne ideološke strategije. U oba slučaja, riječ je o stvarnostikoja je data u njenom realnom ili idealnom vidu – kao životna praksa ilinjena planska projekcija. Roman, naprotiv, čak i kad se oslanja na stvarnost,stvara svijet mogućih odnosa i virtuelnih vrijednosti. Određenje pojmastvarnosti predstavlja osnovnu vododjelnicu između imaginacije i ideologije,između umjetnosti i politike. U politici su realnost i istina normativnekategorije u službi pragmatičnog uma. Roman se ne zadržava na iskustvimakoja crpi iz realnosti ili iz neke date istine; čak i kad polazi od iskustva, on se

od njega udaljava. Odnos romanopisca prema stvarnosti ne zasniva se naiskustvu i ilustraciji, nego na upitnosti i invenciji. Drugim riječima, usuočenju sa realnošću pisac se ne oslanja na neki naučni, filozofski ilireligijski koncept koji bi mu poslužio kao teorijski okvir za mogući modelsvijeta. Romanopisac konstruiše svijet u kome se akteri pitaju o smislu svog

ponašanja i granicama svoje akcije. Političar se drži činjenica da bi suzio polje neizvjesnosti i sumnje; romanopisac, dajući istini ljudsko lice, dovodi u pitanje svaki sistem koji ugrožava prava čovjeka na autonomiju svogmišljenja i na slobodu svog angažmana.

Problematizujući situaciju čovjeka-u-sistemu, roman predočava sukobekoji proizlaze iz osjećanja podređenosti, iz zavisnosti od odluka čiji su munosioci nepoznati, a razlozi neprihvatljivi. Radi se, dakle, o sukobu dva

principa čiji se antagonizam ne može ni zaobići ni savladati. To nije pukisukob suprotstavljenih strana čiji bi učesnici slobodno birali oružje; to jedrama konačnog i nemilosrdnog obračuna sa suparnikom. Žrtva je unaprijedodređena i oko nje se prostor stalno sužava što se omča više steže. U toj borbii nema prave borbe; postoje samo snage nasilja u službi ritualnog žrtvovanja.Tragično osjećanje se rađa iz svijesti o krhkosti postojanja, o proizvoljnostikoja vlada u svim segmentima života.





113

romana. Za razliku od socijalnog ili istorijskog romana, politički roman ne pruža ni najmanju šansu svom junaku i smatra da je njegova igra unaprijedizgubljena. Dok su u XIX vijeku pokretači romaneskne radnje proizlazili iz

dinamike socijalnih promjena i individualne drame protagonista, u političkom romanu XX vijeka svi sukobi su zaustavljeni i okamenjeni u svomnepokretnom antagonizmu – bez popuštanja i bez spasa. Odnos između

pojedinca i sistema dosegnuo je stepen tragičnog iskustva.

Roman s tezom

Kao što ne zagovara neki ideološki koncept i ne pokušava dokazati

valjanost nekog pogleda na svijet (poput romana Aptona Sinklera iliMaksima Gorkog), politički roman ne brani ni tezu, bez obzira da li pripadaideološkom, alegorijskom ili utopijskom žanru (Zamjatin – Mi, Haksli – Vrlinovi svijet , Orvel – 1984). Struktura političkog romana sačinjena je od slijeda

potresnih slika, što potvr đuje da njegova književna funkcija nije svedena nanivo ideoloških intencija. Ni slike, ni likovi, ni situacije nisu puka ilustracijanačela nekog političkog ili filozofskog programa. Istina, politički roman, kaoknjiževni izraz antidogmatskog duha, uključuje se u tokove “kritičkeknjiževnosti” u smislu u kome svaki odnos prema društvenoj stvarnosti

pretpostavlja neku ideološku konotaciju. Ali, ako kritička književnost pristupa stvarnosti i istoriji sa ideološkog stanovišta, politički roman je,naprotiv, subjektivni oblik kritičke svijesti u službi demistifikacije vlasti iideologije.

Na osnovu te kritičke i demistifikatorske misije, politički roman se potvr đuje kao umjetničko svjedočanstvo o apsolutizovanju lažnih vrijednostii kultu posvećenih autoriteta. On otkriva nalič je zloupotrebe istine i pravde,staje na stranu žrtava protiv tumača dirigovanog mišljenja, a na etičkom i

pravnom planu suprotstavlja individualnu moralnu svijest normativizmu proklamovanih vrijednosti. Slijedeći tu liniju moralne refleksije, političkiroman utvr đuje identitet onih pokreta i opredjeljenja koji završavaju u nekojvrsti ideološkog ili nacionalističkog mita, negirajući prava čovjeka a dajući

prednost ustanovama. Svjestan svoje dvostruke misije – kao hroničara epohei svjedoka ljudske drame, romanopisac, u velikom spektaklu događajneistorije slijedi tragove intimne istorije bića, koja, zahvaljujući imaginaciji inarativnom elanu, dobija univerzalnu vrijednost u svakom i najsitnijemdetalju.

Filozofska ideja ili politička teza, inkorporirane u romanesknutvorevinu, više izražavaju doktrinarnu opsesiju autora nego što izražavajutjeskobu i tragična iskušenja protagoniste. Politički roman, međutim, shvata



114

realnost kao sistem nezaobilazanih odnosa koje čovjek svjesno prihvata iliodbacuje sa svim posljedicama koje iz toga proizilaze. Politički roman sadržisvijet koji obnavlja iskonsku dramu čovjeka u sukobu sa ustanovama i

društvom; društvo je pri tome i njegov životni prostor, i njegova jedina šansa,i njegova sudbina.

U tom smislu politički roman ne sadrži ni apologiju ni eksplicitnukritiku ideologije. Autorov kritički angažman izražava se u oblikusimboličkih struktura čiji se smisao ne može izjednačiti sa sadržajem ideje iliuvjerenja. No, uza sve to, i ideologija i politika, koja je njeninstitucionalizovani oblik, prisutne su u romanu kao sistem odnosa unutar svake ljudske zajednice i u okviru svakog oblika upravljanja. Čovjek pripada

sistemu i pridržava se njegovih zakona, ali ne prevashodno kao pobornik neke ideologije ili u ime neke političke stranke: on je za sistem vezan svojomljudskom i društvenom situacijom, ukupnošću svoje djelatnosti i svojihuvjerenja, nadama koje ulaže u svoje projekte. Stoga politički roman nije

puko jukstaponiranje romanesknog pisma i političke poruke; to je sintezaiskustva i izazova, to je priča o sukobu između individualnih zahtjeva ikolektivne represije, priča prožeta duhom otpora prema svijetu u komenasilje odnosi prevagu.

Kao reakcija kritičke svijesti na zvanične obrasce, roman teži ka“restrukturiranju čovekove slike” (M. Bahtin), što označava početak sekularizacije legendarne prošlosti i ukidanje “hijerarhije vremena”, kao iuvriježenih predrasuda da je veliko i značajno samo ono što se desilo u

prošlosti. U političkom romanu taj sukob između čovjeka i predrasuda,odnosno zvaničnih normi, dobio je oblik dramatičnog suočenja i borbe zagoli život. Na istorijskom poprištu, zahvaćenom iracionalnim silama u

paklenom ritmu konfrontiranja, junak političkog romana diže svoj usamljeniglas protiv logike Države. On ne prihvata situaciju u kojoj samo trpi istoriju iu kojoj se sloboda shvata kao horizont podaničkih prava.

Za razliku od političkog romana, roman sa tezom nema prevashodnotragičnu strukturu niti se tematski odnosi na sukob pojedinca sa sistemom,svojstvenim totalitarnom režimu. Romani s tezom Morisa Baresa( Iskorijenjeni), Pola Buržea (U č enik , Etapa), Emila Zole ( Istina), Jevgenija I.Zamjatina ( Mi), Oldosa Hakslija (Vrli novi svijet ), Luja Aragona (Gospodskeč etvrti), Fransoa Morijaka ( Klupko zmija), Pola Nizana (Trojanski konj),Džordža Orvela ( Životinjska farma), Ž.-P Sartra ( Djetinjstvo jednog šefa),Simon de Bovoar (Tuđ a krv), ne mogu se podvesti pod zajednički stilski iideološki imenitelj. Njihove teze proizlaze iz različitih duhovnih i idejnihosnova i ocrtavaju profile ljudskih sudbina koje se ne mogu upoređivati.



115

Roman s tezom sadrži poruku i podržava određene političke, filozofske

ili religijske stavove.2 Politički roman, naprotiv, ne ističe tezu niti upućuje

bilo kakvu poruku; on svjedoči o situaciji stradanja i istražuje dramu tesituacije. Pisac političkog romana ne poziva se na istinu, jer ona nemanikakvu težinu u društvu u kome je nametnuta zvanična istina. Političkiroman, uostalom, nema šta da dokazuje. Odgovori su, kao i u tragediji, dati

prije nego su pitanja i postavljena, kako bi rekao Lukač. Ako više voli ljudenego ideje, pisac političkog romana želi staviti do znanja u kojoj mjeri idejemogu biti pogubne za čovjeka. Ta opasnost od transformisanja ideje uustanove represivnog sistema je stalna i ne zaobilazi nijedan režim. Svi drugisukobi – socijalni, ekonomski, religijski, generacijski – djeluju samo kao

pokretna kulisa epohe; jedino sukob pojedinca sa sistemom dobija obimistinske drame i u tom razdirućem sukobu politički roman prepoznajeistorijsku nužnost i ljudsku tragediju.

Uprkos iznenadnom padu totalitarnih carstava, politički roman nezastarijeva sa epohom koja mu je udahnula život. Tačno je da on najčešćeopisuje svijet neostvarenih ciljeva i iznevjerenih nada, svijet u kome surevolucionarni ideali pretvoreni u idole režima, u kome novu vjeru braneinkvizitori nakon što su je napustili “otpadnici” i martiri. Ali njegovo

tematsko polje se širi svuda gdje su ljudi žrtve kolektivne zaslijepljenosti imasovnih progona, svuda gdje pojedinac – bez zavičaja, lišen slobode,

proganjan i ugrožen, ne može biti u pravu protiv sistema. Na taj način politički roman svodi tragični bilans čovjekovog položaja u istoriji i šansinjegove akcije. Jednom riječ ju, koncipiran kao kritička refleksija o ljudskojsudbini, politički roman svjedoči o tragičnim osnovama moralne iegzistencijalne situacije čovjeka suprotstavljenog totalitarnim silama. U tomsmislu, u svim velikim romanima nalazimo elemente političkog romana nakoje smo se pozivali tokom ove analize.

Politički roman i ljudska sudbina (nekoliko primjera)

Politički roman, posvećen razmatranju čovjekovog položaja u svijetu,najčešće tematizuje sukob između pojedinca i zajednice, između prirode iistorije – glavnih pokretača čovjekove drame u društvu u kome su snažnouzdrmani etički kriteriji, a načela slobode dovedena u pitanje. Romanopisacslijedi tu liniju sukoba koji, ne ograničavajući se na područ je psihologije imorala, obuhvataju cjelokupan čovjekov život. Policijski teror, političko

2 S. R. Suleiman, Le Roman à thèse, PUF, 1983, str. 14.



116

licemjerje, potčinjenost totalitarnim autoritetima, socijalna i rasnamarginalizacija – sve su to univerzalne pojave koje susrećemo u svimideološkim kontekstima i svim tipovima upravljanja. One sačinjavaju suštinu

čovjekovog položaja i određuju njegovo socijalno ponašanje. Romanopisac utim pojavama razotkriva i raskrinkava nesklad između indivdualnih zahtjeva idruštvene prinude nametnute u ime kratkovidog pragmatizma ili nedokučiveutopije. Stoga i taj sukob, u kome se protagonisti bore da bi preživjeliideološki ili policijski pritisak, poprima karakter čovjekovog osvješćenja osopstvenom podaničkom položaju. Počev od tog sukoba, slijedićemo nit koja

povezuje različite romaneskne svjetove – inkarnaciju neizvjesnosti čovjekova bića u suočenju sa totalitarnom logikom.

Čovjekov položaj u romanima Malroa, Pasternaka, Ribakova iliSelimovića, uprkos razlici individualnih tragedija, sadrži više zajedničkihodrednica jedne klime terora i nasilja: čovjek proganjan zbog svojih ideja nakraju popušta pod pritiskom ustanova i kolektivne zaslijepljenosti.

Političke mehanizme totalitarnog režima ne sačinjavaju samo ključnielementi koji osiguravaju vršenje vlasti; oni se proširuju na ukupnostdruštvenih djelatnosti kao i na intimni život svakog pojedinca. U svijetuozvaničene diktature politička zbivanja, čija matica zahvata i pojedince i

čitavo društvo, ostavljaju snažno obilježje na svakom čovjeku. Njihov obim je tako širok da ne izostavljaju ni jednu oblast života. U takvoj situacijičovjek je suočen sa legalizovanim nasiljem. U tom smislu politički romanupućuje na svijet koji izgrađujemo čitavog života prije nego što on iščezne uvlastitim ruševinama. I upravo to bolno jedinstvo čovjekove vezanosti zasvijet i njegovog tragičnog osjećanja o neopozivosti te situacije daje romanunjegovu političku dimenziju. Politički karakter romana ne proizlazi, dakle, izideološkog opredjeljenja protagonista, nego iz samog načina postojanja i

podnošenja vlastite situacije.

U romanesknoj viziji Meše Selimovića ( Derviš i smrt, Tvr đ ava) dodegradacije vrijednosti dolazi na nivou moralne savjesti, suprotstavljeneizazovima i iskušenjima političke sfere. Usrdni vjernik i rafiniraniintelektualac, rukovodeći se načelima kuranske etike, derviš Nurudin,iznenada suočen sa cinizmom političkog svijeta, postaje žrtva moralne

pobune koju je sam pokrenuo. Svojim angažmanom pokušao je da pomiriideju pravde sa političkom praksom, zanemarujući činjenicu da vlast, dalekood toga da štiti demokratske principe, izražava volju i interese moćnika.

Nakon takvog iskustva, Selimovićev junak uviđa da norme političkog životaodređuju i samu prirodu čovjekove egzistencije; moralne vrijednosti su u tomslučaju puke fikcije.





118

Kad je u službi ideologije koja se pretvorila u ratnu mašinu, politikanapušta svoj varljivi privid i razotkriva svoje zastrašujuće lice: ona tada nijesamo obična društvena snaga, otjelovljenje programskih načela izgrađenih na

osnovu određenog fonda ideja, nego oblik kolektivne zaslijepljenosti koja zasobom povlači mase u nepovratan i koban vrtlog. Kurcio Malaparte, u svomromanu Kaputt (1943), s nemilosrdnom pronicljivošću optužuje varvarstvohitlerizma, koje je poprimilo obim sveopšteg nacionalnog ludila. Hitlerovskaosvajanja i katastrofe koje su ih pratile, mimo svih normi zdravog razuma,nastavljaju se kao slijed strateških operacija. Istočni front, na kome seodlučuje o sudbini milionâ ljudi, predstavljen je kao vojna operacija koja višene obavezuje ni političke rukovodioce ni ideološke naručioce koji su je

pripremili. Zajedljivim humorom i morbidnim smislom za užase, Malaparte

suprotstavlja veliki san o nacističkim osvajanjima iskustvu ratnika koji sehrane leševima svojih drugova u bici kod Smolenska ili prizoru djece čija je

jedina zabava da gledaju kako im strijeljaju majke. I zaista, svuda gdjetotalitarni režim postaje svemoćan, ljudska tragedija doseže svoj vrhunac.Svaki osvajački poduhvat s prekomjernim ambicijama vodi ka najvećimstradanjima. U romanima Koža (1949) i Kaputt Malaparte ocrtava užaseideološkog varvarstva čiji tragovi nisu iščezli sa svršetkom Drugog svjetskograta.

Rat, kao tragični ishod svake osvajačke ideologije, ispostavlja se kaonajefikasniji instrument kolektivnog terora. Pojedinac, sveden na anonimnitočkić paklenog mehanizma, strada u ime vrijednosti koje su mu strane ilinepoznate. Politička misao, prevedena na vojnički jezik, ostavlja neizbrisiv

pečat na čovjekovo cjelokupno ponašanje i način njegovog postojanja. Natim osnovama politički roman gradi dramu čovjekove ugroženosti u svijetu“nejednake moći” i arbitarnih postupaka.



119

UDK 82.09

Mirsad Kunić

Tragička krivica Hasanaginice u rodnim i

diskursivnim relacijama

1.

Kao najljepša balada južnoslavenskog podneblja i jedna od najljepših

svjetskih balada, kao bošnjačka »pjesma nad pjesmama«, Hasanaginica je

bila predmetom brojnih intepretacija i polemika. Predmetom intepretacija i

polemika znala je biti samo jedna riječ iz pjesme (dilema da li “uboškim

haljinama” ili “u boš č i haljinama”?) ili jedan stih ( A ljubovca od stida ne

mogla), na kojemu se zapravo i temelji dramski sukob ove balade.

Iz mnoštva interpretacija mogle bi se izdvojiti neke. Kamila Lucerna u baladi vidi dvostruku tragediju: onu prvu, tragediju sputane ženeHasanaginice i drugu, ništa manju, tragediju nevoljenog muža Hasanage,

koji, nasuprot vladajućim običajima, ne traži od svoje žene puku poslušnost,

već aktivnu ljubav, ne formu, već dušu. Gerhard Gezeman se bavi prirodom

stida junakinje. Po njemu, bez obzira na porijeklo, oblik i smisao tog stida,

on je jedinstven i neponovljiv, te glavni pokretački princip balade, nešto kao

tragička krivica u tragediji. Vedad Spahić Hasanaginičin stid smatra dijelom

bošnjačke kolektivne baštine, koji treba i dalje vrijedno čuvati, i za koji, da

bi se pravilno shvatio, treba uložiti odgovarajući čitalački trud.

Hatidža Krnjević ističe tematsku kompleksnost balade: ne mogu se

materinska ljubav i ženski stid odvajati jedno od drugog, kao što se ni

socijalne relacije begovsko – aginsko ne mogu zanemariti. U interpretaciji

Hatidže Krnjević dalje se kaže:

To je balada u kojoj je sukob podvostruč en. Hasanaga je u

sukobu sa ženom, ali i sa samim sobom, kao što je to u manjoj mjeri

i Hasanaginica. Unutarnji sukob izmeđ u njih otkriva i sukob unutar

svakog od njih. Ta dva sukoba obrazuju dva koncentrič na kruga,

koji se dalje proširuju u treći krug, u radnju. (...) Oba junaka ove





121

objasniti stid koji joj priječi da posjeti ranjenog Hasanagu, zatim preklinjanje

brata da je ne udaje više. Njen ženski integritet bio je značajno podriven

protjerivanjem iz doma, u kojemu ostaju njena djeca. Ponovna udaja za

imotskog kadiju samo je nastavak razgradnje njenog svijeta, a vrhunac svega je ponovni susret sa djecom. Hasanaga je svojom jetkom primjedbom

pogađa tamo gdje je bila najosjetljivija. Njegove su riječi (“vaša majka srca

kamenoga”), zapravo, posljednji i završni udarac u kontinuiranom

podrivanju njenog ženskog identiteta.

3.

Hasanaginicu još jednom nasilu obećavaju nevoljenom čovjeku. Akose vratimo unazad, možemo pretpostaviti kako je njeno žensko biće već

prvom udajom za nevoljena bilo ranjeno. Nije u pitanju socijalna razlika

između begovskog i aginskog soja kao mogući uzrok odsustva ljubavi u

braku, već jednostavna potreba za mužem koji se neće potucati po bojištima,

nego će uvijek biti uz nju. Takav muž ne bi ni došao u situaciju da bude

ranjen i da, kao takav, vida rane po šumama i gorama, niti bi dobio priliku da

iskušava ženina osjećanja na čisto epsko-muški način.

Dakle, gledano iz njene perspektive, stvari su se dogodile i prije početka same balade. Njen svijet je bio znatno uzdrman već samom udajom

za nevoljena čovjeka. Ili, da budemo još precizniji: udajom za ratnika koji će

vrijeme provoditi po ratištima, a ne kod kuće. Sukob između njihova dva

svijeta začeo se prije uvodnih stihova balade. Međutim, stvari možemo

posmatrati na još jedan način.

Hasanaga i Hasanaginica su likovi koji dolaze iz dva suprotstavljena

diskursa: epskog i lirskog. Hasanaga je ličnost tipično epskog backgrounda i

ne umije se ponašati izvan tog svijeta. Njegova je tragedija u tome što ne zna gdje i kada prestaje epski, a gdje i kada počinje lirski diskurs. On nije

svjestan da ne važe ista pravila ponašanja na ratištu i kod kuće, odnosno u

epskome i lirskome svijetu. Da je znao, on bi se odlučio na vidanje rana kod

kuće, gdje bi mu se žena sigurno našla pri ruci. I, naravno, ne bi dolazio u

iskušenje da na svoj način testira ženinu odanost.

Hasanaginičina tragedija je u tome što je se pokušava izvući sa njenog

lirskog na tuđi (muški) epski teren, i tamo je podvrgnuti provjeri. Obostrana

zajednička tragedija je u činjenici što su oni zatočenici dvaju

suprotstavljenih diskursa, diskursa koji gotovo da se isključuju, između kojih

nema dijaloga. Pravilo je da kada se ženski lik nađe u epskome okruženju,



122

on se i ponaša prema pravilima toga okruženja, tj. odriče se svoga “ženskog

lirizma”, što nam dokazuju brojni ženski likovi u epskim pjesmama. Isto

važi i za muške likove u lirskome okruženju. Međutim, kad njih dvoje ostanu

zatečeni svako u svome svijetu, kao u baladi, tada dolazi do tragedije.Mislimo da u toj činjenici, a ne u Hasanaginičinom stidu, leži njihova

obostrana tragička krivica. Rezultat je poznat, puca tamo gdje je najtanje – u

ženskome srcu.

Balada je novi naddiskurs u kojemu se ne brišu razlike između epskog

i lirskog, štaviše, one se još više potcrtavaju sučeljavanjem epskog i lirskog.

To sučeljavanje, ta suprotstavljenost, taj sukob epskog i lirskog baladu

neminovno vode u tragediju. Tragička krivica je tako upisana na dva nivoa:

na prirodnom i na diskursivnom, a ne samo na prirodnom, kako se do sadavjerovalo.





124

formi, osjećanjâ ili reakcijâ neobično-obdarene ličnosti umjetnika, a pogotovo onih najznatnije neobično-obdarenih ličnosti koje smatramo“nadahnutima”1 ili ih opisujemo upotrebom riječi “genij”. Budući da je

umjetnički genij tajnovit, mi koji prihvatamo ponizniji status radnika bilismo i odviše spremni da umjetnika nazivamo “prorok” te da mu, u znak zahvalnosti za njegovu “viziju”, dozvolimo mnoge privilegije pred kojima biobičan čovjek mogao oklijevati. Povrh svega, čestitamo sebi na tome da jeumjetnik postao “emancipiran” od onoga što je nekoć bila njegova pozicijaslužbenika crkve ili države, uvjereni da njegova tajnovita imaginacija moženajbolje djelovati nasumično; ako umjetnik, kao što je Blake, još uvijek

poštuje tradicionalnu ikonografiju, mi kažemo da je on umjetnik uprkostome, a ako se, kao u Rusiji ili Njemačkoj, država osmjeli da uposli

umjetnika, sâm princip po kojem se to dešava uznemiruje nas više negolinarav države o kojoj je riječ. Ako sami provodimo cenzuru, izazvanumoralnom nepodobnošću izvjesnih tipova umjetnosti, osjećamo da je

potrebno makar razdijeliti izvinjenja. Dok je jednom najviši životni cilj biodostići slobodu od sebe, sad je naša volja da osiguramo najveću mogućumjeru slobode za sebe, bez obzira na to od čega.

Uprkos očevidnostima naše sredine, s njenim pretjeranim standardimaživljenja, i s jednako obezvrijeđenim standardima života, naša koncepcijahistorije optimistično je zasnovana na ideji “napretka”; kulture prošlosti ili

one drugih naroda označavamo kao relativno “barbarske”, a našu kulturu kaorelativno “civiliziranu”, nikad se ne obazirući na to da bi takvi preuranjenisudovi, koji su zapravo sanjarska udovoljavanja željama, mogli biti veomadaleko od činjenica. Student historije umjetnosti otkriva, uistinu, u svakomeumjetničkom ciklusu opadanje od primitivne moći ka rafinmanusentimentalnosti ili cinizma. No budući i sâm sentimentalist, materijalist,cinik ili, ukratko, humanist, on je spreman da misli šta mu se sviđa, te datvrdi kako je primitivni ili divlji umjetnik “crtao tako” jer nije znao bolje; jer ovaj (čije je znanje o prirodi bilo toliko veće i intimnije od znanja“civiliziranog” ili “gradskog” čovjeka) nije naučio da stvari vidi onakvimakakve jesu, nije bio upoznat sa anatomijom ili perspektivom, i stoga je crtaokao dijete! Zaistinski veoma pazimo da objasnimo, kad govorimo oimitiranju prirode, da pod tim ne mislimo na “fotografsku” imitaciju, već radije na imitaciju prirode onakve kako je doživljava individualni umjetnik ili, u konačnici, na reprezentiranje prirode umjetnika onakvoga kako on sebedoživljava. Umjetnost je onda “samoizražavanje”, ali još uvijek imitacija

prirode kao učinak, i u biti figurativna prije nego formalna.

1 Gdje moderna psihologija vidi u “nadahnuću” navalu instinktivne i pod svjesne volje,ortodoksna filozofija vidi uzdizanje umjetnikovog bića na nad svjesne i nad individualne ravni.Gdje psiholog priziva demona, metafizičar priziva daemona: ono što je za prvoga “libido”, zadrugoga je “božanski Eros”.



125

S druge strane, kazali smo sebi da u najvećim umjetničkim djelimauvijek nalazimo kvalitet apstrakcije, i prizvali smo platonsko podržavanjegeometrijske ljepote; kazali smo: Hajde da se i mi okoristimo apstraktnim

formulama. Tu se previdjelo da su apstraktne formule drevne umjetnosti bilenjezin prirodni pronositelj, a ne osobni ili čak lokalni izum; one su bilezajednički jezik svijeta. Rezultat modernog interesa za apstrakciju kao takvu,s onu stranu pitanjâ sadržaja ili komunikabilnosti, bio je zaista u tome da jeeliminirana prepoznatljivost u umjetnosti, no jedva da je modificirana njena

još bitno reprezentacijska svrha. Razvile su se osobne simbolike, koje nisuzasnovane na prirodnim korespondencijama stvari principima, već prije na

privatnim asocijacijama ideja. Posljedica je u tome da svaki apstraktniumjetnik mora biti pojedinačno “objašnjen”: ta umjetnost ne komunicira

ideje, već kao i ostatak suvremene umjetnosti služi samo tome da izazovereakcije.

Šta je onda neobična nadarenost umjetnika, tako visoko cijenjena?Očito, prema općoj suglasnosti, to je naročita senzibilnost, i upravo su iz tograzloga moderni termini “estetsko” i “empatija” prihvaćeni kao posve

podesni. Pod senzibilnošću mislimo, naravno, na emocionalnu senzibilnost;aisthesis u helenističkoj upotrebi implicira fizičku afektibilnost, razlikovanuod umnih operacija. O umjetničkom djelu govorimo kao o “proosjećanome”,a nikad o njegovoj “istini”, ili samo o njegovoj vjernosti prirodi ili

prirodnom osjećanju; “uživanje” djela je “osjećajno uživljavanje u” djelo.Sad, emocionalna reakcija biva izazvana bilo čime što nam se sviđa (ili biločime što nam se ne sviđa, no budući da o umjetničkim djelima nerazmišljamo kao o nečemu što je namjereno da izazove gađenje, ovdje ihvalja razmotriti samo kao izvore zadovoljstva): ono što nam se sviđanazivamo lijepim, priznajući u isto vrijeme da pitanja ukusa nisu podložnazakonu. Svrha umjetnosti je onda u tome da otkrije ljepotu koja nam se sviđaili možemo biti naučeni da nam se sviđa; svrha umjetnosti je da pružizadovoljstvo; umjetničko djelo kao izvor zadovoljstva jest svoj vlastiti cilj;umjetnost je tu radi umjetnosti. Djelo vrednujemo na osnovi zadovoljstvakoje se može izvući iz viđenja, “osluškivanja”, ili opipa njegovih estetskih

površina; naše poimanje ljepote duboko je doslovno koliko i naša koža; pitanja koristi ili inteligibilnosti rijetko iskrsavaju, a ako se to i dogodi, bivaju odbačena kao nevažna. Odlučimo li se na seciranje zadovoljstvaizvedenog iz umjetničkog djela, to postaje stvar psihoanalize i, u konačnici,neke vrste nauke o afekcijama i ponašanjima. Ako se, i pored toga, katkad

poslužimo jednim od onih zvučnih izraza kao što je “značenjska forma”,činimo to ignorirajući činjenicu da se ne može opravdano nazvati “znakom”nešto što nije značajno zbog nečega drugog, što ne upućuje na nešto izvansebe, na nešto zbog čega postoji. O “kompoziciji” razmišljamo kao oaranžmanu masâ dizajniranome za vizualni ugođaj, radije nego kao o



126

nečemu što je određeno logikom datog sadržaja. Naše je teoretsko znanje omaterijalnim i tehničkim osnovama umjetnosti, i o njenim konkretnimformama, enciklopedijsko; no mi smo ili ravnodušni na njezin raison d’ être

i krajnji uzrok, ili nalazimo taj krajnji razlog i opravdanje samog postojanjadjela u zadovoljstvu koje će iz njegove ljepote izvući patron. Kažemo patron2, no u sadašnjim uvjetima umjetnik češće radi za vlastito nego za patronovo zadovoljstvo; savršen današnji patron je ne čovjek koji zna štaželi, već čovjek koji je voljan platiti umjetniku da načini šta god mu se(umjetniku) sviđa, i time, kako se to kaže, “ispoštovati umjetnikovuslobodu”. Konzument, čovjek, na milosti je proizvođača za zadovoljstvo(“umjetnik”) i proizvođača za profit (“eksploatator”), a ta su dvojica bliža

jednakosti nego što i slutimo.

Kazati da je umjetnost u osnovi stvar osjećanja znači kazati da jenjena krajnja svrha u tome da pruži zadovoljstvo; umjetničko djelo je ondaluksuz, pomagač životu zadovoljstva. Moglo bi se pitati: Nisu li zadovoljstvalegitimna? Zar službenik u uredu i tvornički radnik ne zaslužuju i ne trebajuviše zadovoljstva od onoga što im pruža bezbojna rutina zadataka čijimizvršavanjem zarađuju plaće? Sigurno da zaslužuju i sigurno da im to treba.Ali postoji duboka razlika između slijepe jurnjave za zadovoljstvima iuživanja zadovoljstava primjerenih aktivnom ili kontemplativnom životu.Jedna od najvećih optužbi protiv naše civilizacije je da zadovoljstva što ih

omogućuje umjetnost, bilo u njenome pravljenju ili uživanju koje potomslijedi, ne uživaju niti se čak očekuje da uživaju radnici pri radu. Uzima se zdravo za gotovo da, dok na poslu radimo ono što nam se najmanje sviđa, uigri radimo ono što bismo željeli raditi stalno. I to je dio onoga o čemu smogovorili kad smo spomenuli obezvrijeđene standarde života: nije tolikošokantno da radnik može biti slabo plaćen koliko je šokantno da on nije ustanju uživati u onome što radi za plaću kao i u onome što radi poslobodnom izboru. Kako Majstor Eckhart kaže: “zanatlija voli pričati osvome ručnom radu”, ali fabrički radnik voli pričati o nogometnoj utakmici!

Neizbježna je posljedica proizvodnje pod takvim uvjetima da je kvalitetžrtvovan kvantitetu; industrija bez umjetnosti pribavlja neophodan aparat

postojanja: kuće, odjeću, tave za prženje i tako dalje, no to je aparat lišenesencijalnih karakteristika koje posjeduju umjetnički napravljene stvari,naime karakteristika ljepote i značenja. Stoga kažemo da je život kojinazivamo civiliziranim bliži životinjskom i mehaničkom životu negoljudskom životu i da je u svim spomenutim obzirima, na vlastitu štetu, uoštrome kontrastu sa životom divljakâ, američkih Indijanaca naprimjer,kojima nikad nije niti palo na um da bi proizvodnja, aktivnost pravljenjastvari za upotrebu, mogla biti neumjetnička aktivnost.

2 Riječ “patron” u ovome kontekstu potpuno odgovara našoj riječi “mušterija”, zapravo “stalnimušterija”. - Prim. prev.





128

najbolje odgovara i kroz koje, prema tome, može najbolje uslužiti društvokojem pripada i u isto vrijeme ozbiljiti vlastito savršenstvo. Budući da sesvako koristi stvarima koje su napravljene umjetnički, kao što oznaka

“artefakt” implicira, i budući da svako posjeduje svojevrsno umijeće, bilo da je u pitanju umijeće slikara, vajara, kovača, krojača, kuhara ilizemljoradnika, ne osjeća se neophodna potreba za objašnjavanjem naraviumjetnosti u općenitom smislu; tu je samo potreba za prenošenjem znanja okonkretnim umijećima onima koji ih žele prakticirati; a to znanje seregularno prenosi od majstora šegrtu, bez ikakve potrebe za “školamaumjetnosti”. Integrirano društvo ove vrste može harmonično funkcioniratimilenijima u odsustvu izvanjskog uplitanja. S druge strane, zadovoljenostnebrojenih naroda može biti uništena u samo jednoj generaciji poraznim

dodirom naše civilizacije; lokalno tržište je preplavljeno proizvodnjom ukvantitetu s kakvim se odgovoran stvaralac po umijeću ne može takmičiti;vokacijska struktura društva, sa svim njenim esnafskim organizacijama istandardima zanatske izrade je podrivena; umjetnik je nasilno lišen njegoveumjetnosti i primoran da pođe u potragu za “poslom”; sve dok drevnodruštvo ne postane industrijalizirano i svedeno na nivo društava kakvo jenaše, gdje biznis ima prednost nad životom. Može li još nekoga čuditi da sezapadnih nacija drugi narodi boje i da ih mrze, ne samo iz očevidnih

političkih ili ekonomskih razloga nego čak i dublje i instinktivno iz duhovnih

razloga?Šta je umjetnost, ili - šta je bila umjetnost? Na prvome mjestu nešto

čime umjetnik raspolaže, ona vrsta znanja i vještine po kojoj on zna ne šta bitrebalo napraviti, već kako zamisliti formu stvari koju valja napraviti, i kakootjeloviti tu formu u prikladnome materijalu da bi se načinjeni artefaktmogao koristiti. Brodograditelj gradi, ne iz estetičkih razloga, nego da biljudi mogli ploviti po vodi; sigurno da će dobro izgrađen brod biti lijep, ali

brodograditelj ne kreće na posao tek kako bi napravio nešto lijepo; sigurnoda će dobro napravljena ikona biti lijepa, drugim riječima, da će pobuđivatizadovoljstvo kad je budu gledali oni za čiju je upotrebu napravljena, alimajstor izliva svoju bronzu primarno za upotrebu, a ne da služi kao ukrasiznad kamina ili kao muzejski eksponat.

Umjetnost onda može biti definirana kao otjelovljavanje u materijalu prethodno zamišljene forme. Umjetnikovo djelovanje je dvostruko: na prvome mjestu intelektualno ili “slobodno”, a na drugome mjestu ručno i“servilno”. “Da bi bila prikladno izražena”, kako kaže Eckhart, “stvar moranadoći iz nutrine, pokrenuta njezinom formom”. Da ideja onoga što trebanapraviti bude najprije zamišljena u formi koju je moguće imitirati važno jekoliko i da radnik vlada tehnikom pomoću koje ta umna slika može bitiimitirana u dostupnom materijalu. “Po njihovim idejama”, kaže Augustin,“sudimo kako bi stvari trebale izgledati”. Privatna svojina u idejama je





130

savršena sloboda.” Samo isprazan uslužni izraz može biti nazvan ropskim:tek kad je naslijeđena formula postala “umjetnička forma” ili “ukras” kojivalja imitirati kao takav, bez imalo razumijevanja njegova značenja, tada

umjetnik, ne više tradicionalni zanatlija, već akademik, može s pravom bitinazvan krivotvoriteljem ili plagijatorom. Naše ponavljanje klasičnih formi umodernoj arhitekturi uglavnom je krivotvorenje u ovome smislu; proizvođač “jeftinih idola” je i krivotvoritelj i prostitutka; ali nasljedni zanatlija, kojimožda ponavlja formule naslijeđene iz kamenog doba, ostaje originalanumjetnik sve dok ga ekonomski pritisak ne primora na prihvaćanje statusa

parazita što zadovoljava zahtjeve neukog turiste, koji je u potrazi zasalonskim ukrasima i nečim što on zove “misteriozni Istok”.

Gdje ideja koju valja izraziti ostaje ista kroz duge sekvence

stilističkog variranja, očevidno je da ona ostaje motivom pobuđujuće moćišto stoji iza djela; umjetnik je radio u cjelini zarad ideje koju treba izraziti,no izražavajući je uvijek na svoj vlastiti način. Primarna neophodnost je utome da on uvijek treba ideju održavati prisutnom i predstaviti je sebi uformi koju je moguće imitirati; a ovo, što implicira stalno obnavljanuintelektualnu aktivnost, jest ono na šta mislimo pod originalnošću, kojurazlikujemo od noviteta i pod moći, koju razlikujemo od nasilja. Vidjet će se,onda, da u koncentriranju cjelokupne naše pažnje na stilističke osobitostiumjetničkog djela mi tu pažnju ograničavamo na razmatranje akcidensâ i

zapravo se samo zabavljamo psihološkom analizom ličnosti; nipošto ne prodiremo do onoga što je stalno i esencijalno u samoj umjetnosti.

Ručno djelovanje umjetnika nazvano je servilnim jer se sličnostodnosi na formu; pri zapisivanju, naprimjer, forme muzičke kompozicijekoju je već čuo mentalno, ili čak pri izvođenju kao takvome, umjetnik višenije slobodan, već je imitator onoga što je sâm zamislio. U takvoj servilnostisvakako nema ničeg nečasnog, to je prije daljnja odanost dobru onoga štotreba uraditi; umjetnik se okreće od intelektualnog ka manualnomdjelovanju, ili obrnuto, po volji, a kada je djelo dovršeno, on sudi o njegovoj“istini” uspoređujući sadašnju formu artefakta sa umnom slikom istoga koju

je imao prije nego što je rad započet i koja ostaje u njegovoj svijesti, bezobzira na to šta se zbiva sa samim djelom. Možda je sada lakše shvatiti štasmo zapravo učinili razdvajanjem umjetnika od zanatlije i “lijepe” od“primijenjene” umjetnosti. Pretpostavili smo da postoji jedna vrsta čovjekakoja je sposobna da zamišlja, i druga koja za to nije sposobna; ili da tokažemo poštenije, druga vrsta kojoj ne možemo dozvoliti, to jest ne možemo

joj dopustiti a da ne nanesemo štetu biznisu, da zamišlja, i kojoj stogadopuštamo samo servilno i imitativno djelovanje. Baš kao što djelatnostumjetnika koji tek imitira prirodu što je preciznije moguće, ili kao štodjelatnost nekog arhaiste koji tek imitira forme i formule drevne umjetnosti

bez pokušaja ma kakve rekreacije idejâ kroz učešće vlastite konstitucije, jesu



131

servilne djelatnosti, tako je servilna i djelatnost kamenoresca od kojeg setraži da rezbari, bilo ručno ili mašinom, bezbrojne kopije “ornamenata” zakoje je dobio gotove nacrte, koje je napravio neko drugi, ili koji su možda

puka “praznovjerja”, to jest “umjetničke forme” čiji je idejni sadržaj postaonerazumljiv i koje više ne predstavljaju ništa do ostataka nekad živihtradicija. U našem modernom svijetu svako je zapravo nominalno, a nikorealno4 “slobodan”.

Umjetnost je također definirana kao “imitacija prirode u njenomenačinu djelovanja”: što će reći imitacija prirode ne kao učinka, već kaouzroka. Priroda je ovdje, naravno, “Natura naturans, Creatrix, Deus”, anipošto naša vlastita, već naturirana okolina. Sve tradicije veoma insistirajuna analogiji između ljudskih i božanskih spravitelja, budući da su i čovjek i

Bog “stvaraoci po umijeću” ili “po riječi začetoj u intelektu”. Kao štoindijske knjige kažu: “Moramo graditi kao što su Bogovi gradili na

početku.” Ovim samo hoćemo, nekim drugim riječima, ponoviti da se“sličnost odnosi na formu”. “Imitacija” je otjelovljavanje u materiji

prethodno zamišljene forme; i upravo na to mislimo kad kažemo “stvaranje”.Umjetnik je proviđenje djela koje treba biti načinjeno.

Svo naše moderno učenje okuplja se oko postavljenog modela i sobeza seciranje; naše poimanje portretiranja je, historijski činjenično, u njego-vim izvorima vezano za mrtvačnicu i posmrtnu masku. S druge strane, sad

počinjemo uviđati zašto primitivna i tradicionalna i ono što smo nazvalinormalna umjetnost jest “apstraktna”; ona je imitacija, ne vidljive i prolazne

pojave ili “svjetlosnih efekata”, već inteligibilne forme koja ne treba biti sli-čna nekom prirodnom objektu ništa više nego što matematička jednačinatreba izgledati kao njen lokus da bi bila “istinita”. Jedno je crtati u linearnimritmovima i apstraktnom svjetlu zato što se mora; drugo je, za svakoga konije po naravi i u filozofijskom smislu realist, namjerno kultivirati apstraktanstil.

Principi tradicionalne kritike izravno proizlaze iz onoga što je rečenoispred. Umjetničko djelo je “istinito” u onoj mjeri u kojoj njegova aktualnaili akcidentalna forma odražava esencijalnu formu zamišljenu u umjetnikovuumu (u tom smislu radnik još govori o “dorađivanju”5 djela), a adekvatno, ili

podesno, ako je ta forma ispravno zamišljena s obzirom na krajnji razlognastanka djela kojim će se koristiti patron. Ova distinkcija određenjâ, koja seu pravilu poklapaju u složnim kulturama, od posebne je vrijednostimodernom studentu drevnih ili egzotičnih umjetnosti, od kojih više nemamo

praktične koristi. Moderni estetičar misli da je učinio dovoljno ako je

4 Aluzija na filozofijski spor između nominalistâ i realistâ. - Prim. prev. 5 Ovo nije najadekvatniji prijevod budući da se riječ “trueing” koju Coomaraswamy koristimože čitati ne samo kao “do kraja pravilno oblikovanje ili udešavanje” već i kao “dovođenjeu sklad sa istinom”. - Prim. prev.



132

“proosjećao” djelo, budući da smatra kako tajna umjetnosti počiva u jedinstvenom senzibilitetu manifestiranom kao estetski poriv da se izrazi i prenese neko osjećanje; on ne shvaća da su drevna umjetnička djela bila

pravljena uistinu predano, ali prije svega da posluže nekoj svrsi i da prenesu gnosis. Od tradicionalnog umjetnika se najprije i iznad svega zahtijevalo davlada svojim umijećem, to jest da posjeduje određeno znanje radije negoodređeni sentiment. Zaboravljamo da je senzacija svojstvena i životinji, aznanje distinktivno svojstveno čovjeku i da umjetnost, ako o njojrazmišljamo kao o jedinstveno ljudskoj i posebno ako je smatramoodjeljkom za “uzvišenije stvari života”, mora također imati puno više togazajedničkog sa znanjem negoli sa osjećanjem. Ne bismo onda trebali, kakoto Herbert Spinden vješto postavlja, “prihvatati prijatno djelovanje na naše

neinteligentne nervne završetke kao pokazatelj razumijevanja”.Kritičar drevne ili egzotične umjetnosti, imajući pred sobom samo

umjetničko djelo, a za razmatranje ništa osim estetskih površina, može tek registrirati reakcije, te potom preći na dimenzionalnu i hemijsku analizumaterije i psihološku analizu stila. Njegovo znanje je po vrsti akcidentalno,veoma različito od esencijalnog i praktičnog znanja originalnog umjetnika i

patrona. Zapravo, kazati da je djelo shvaćeno, ili da se o njemu posjedujenešto više od diletantskog znanja, moguće je samo utoliko ukoliko se onaj koto tvrdi može identificirati sa mentalitetom originalnog umjetnika i patrona.

Da je shvatio romaničku ili indijsku umjetnost može kazati samo onaj čovjek koji se primiče veoma blizu zaboravljanju da tu umjetnost nije stvorio onsâm, za vlastitu upotrebu; čovjek je kvalificiran za prevođenje drevnogteksta tek ako je zaista sudjelovao u vanjskom i unutarnjem životu vremenaiz kojeg tekst potječe i identificirao to vrijeme sa svojim vlastitim, a ne tek ga posmatrao. Sve to očevidno zahtijeva daleko dugotrajniju, zaokruženiju isamoodricanjem ispunjeniju disciplinu od one što se obično vezuje uzizučavanje historije umjetnosti, koja uglavnom ne ide dalje od analizestilova, a svakako ne do analize suštinskih razloga ikonografijâ ili do logikekompozicije.

Također, postoji tradicionalno učenje o ljepoti. Ova teorija ljepote nijerazvijena samo s obzirom na artefakte, već univerzalno. Ona je neovisna oukusu, jer poznato je da, kako Augustin kaže, ima onih koji uživaju udeformacijama. Riječ deformacija je ovdje značajna, budući da je upravoformalna ljepota u pitanju; i ne smijemo zaboraviti da “formalno” uključujekonotaciju “formativno”. Prepoznavanje ljepote ovisi o prosudbi, a ne osenzaciji; ljepota estetskih površina ovisi o informaciji koju pronose, ne onjima samima. Svaki objekt, bilo prirodni ili vještački, lijep je utolikoukoliko zaista jeste ono za šta (ga) se predstavlja, neovisno o svim

poređenjima; ili ružan u onoj mjeri u kojoj njegova forma nije izražena iozbiljena u svojoj opipljivoj stvarnosti. Umjetničko djelo je lijepo, shodno



133

tome, u smislu savršenstva, ili istine i podesnosti, kako je ispred definirano;ono što je nepodesno ili nejasno ne može se smatrati lijepim, iako može bitismatrano vrijednim od strane onih koji “znaju šta im se sviđa”. Veoma

daleko od toga, istinskom se znalcu “sviđa ono što zna”; utvrdivši se nakursu umjetnosti koji je ispravan, upotreba pobuđuje prijatnost.Sve što je dobro i istinski napravljeno bit će lijepo u vrsti zbog svoga

savršenstva. Ne postoje stupnjevi savršenstva; baš kao što ne možemo rećida je žaba imalo više ili manje lijepa od čovjeka, ma kakve bile naše

preferencije; tako nipošto ne možemo reći ni da je telefonska govornica kaotakva imalo više ili manje lijepa od katedrale kao takve; mi samo mislimo da

je ova potonja ljepša u vrsti, budući da je naše konkretno iskustvo punoružnih govornica i zaista lijepih katedrala.

Uzima se zdravo za gotovo da umjetnik uvijek radi “za dobro djelakoje treba napraviti”. Iz podudarnosti ljepote i savršenstva neizbježno slijedida njegova djelatnost uvijek smjera na proizvođenje lijepog djela. Ali to jeveoma različita stvar od onoga kad se kaže da umjetnik uvijek ima u vidu daotkrije i prenese ljepotu. Ljepota u radionici majstora zanatlije nije glavnirazlog djela koje treba napraviti, već nezaobilazan akcidens. Upravo je zbogtoga umjetničko djelo uvijek prigodno; u naravi je racionalnog bića da radiza jasno određene ciljeve, dok je ljepota neodređen cilj; bilo da umjetnik

planira sliku, pjesmu, ili grad, on ima u vidu da napravi tu stvar i ništa drugo.

Ono što umjetnik ima na umu jest da posao uradi “ispravno”, secundumrectam rationem artis: filozof je onaj koji unosi riječ “lijepo” i izlaže njeneuvjete u pojmovima savršenstva, harmonije i jasnoće. Prepoznavanječinjenice da stvari mogu biti lijepe samo u vrsti, a ne jedne u vrstama drugih,te koncepcija formalnosti ljepote, dovode nas još jednom do besmislanaturalističke umjetnosti; ljepote živog čovjeka i statue ili kamenog čovjekarazličite su po vrsti i nisu međusobno zamjenljive; što više pokušavamoučiniti da statua izgleda kao čovjek, to više otprirođujemo kamen, akarikiramo čovjeka. Forma čovjeka u prirodi ploti jest ono što utvr đujeljepotu ovog čovjeka; forma čovjeka u prirodi kamena je ono što utvr đujeljepotu statue; a te dvije ljepote su nekompatibilne.

Ljepota je, onda, savršenstvo pojmljeno kao privlačna moć; onajaspekt istine, naprimjer, koji pokreće volju da se uhvati u koštac sa temomkoju valja saopćiti. U srednjovjekovnoj frazeologiji “ljepota dodaje dobrome udešajnu potporu za spoznajnu moć po kojoj dobro biva znano kao takvo”;“ljepota je povezana sa spoznajom”. Ako nastojimo da govorimo dobro, to jesamo u službi jasnoće, i mnogo nam je draže da nas nazovu zanimljivimnego milozvučnim. Da citiramo hasidski primjer: ako neko kaže: “‘Dačujemo sada kako govoriš o svome učenju, ti govoriš tako lijepo’, ‘Nekazanijemim radije nego da progovorim lijepo’”. Ali ako ljepota nijesinonimna sa istinom, ona ne može biti ni izolirana od istine: razlikovanje je



134

logično, no postoji podudarnost in re. Ljepota je simptom i poziv u jednome;kako istina biva pojmljena intelektom, tako ljepota pokreće volju; ljepota jeuvijek upućena na reprodukciju, bilo to fizičko generiranje ili duhovno

regeneriranje. Razmišljati o ljepoti kao o nečemu što treba uživati odvojenood upotrebe znači biti naturalist, fetišist i idolopoklonik. Ništa neće više razbjesniti egzibicionistu moderne umjetnosti nego

kad ga upitaju “O čemu se tu radi?” ili “Čemu to služi?”. On će na touzviknuti: Mogli biste još i pitati kako to izgleda! Međutim, pitanja iodgovor su na posve različitim ravnima referencije. Već smo se složili daumjetničko djelo ni u kom slučaju ne mora izgledati kao bilo šta na zemlji, iono je možda sve gore što više smjera tome da stvori iluziju. Ali posve jedruga stvar ako zahtijevamo inteligibilnost i funkcionalnu učinkovitost u

djelu. Jer šta da radimo, intelektualno ili fizički, s nečim što nema značenje išto nije udešeno za upotrebu? Sve što u tom slučaju možemo jest da nam seto svidi ili ne svidi, otprilike kao što se za bikove kaže da vole zeleno, amrze crveno.

Inteligibilnost tradicionalne umjetnosti ne ovisi o prepoznavanjimaveć, kao i inteligibilnost pisma, o čitkosti. Slova kojima je ova umjetnostnapisana primjereno su nazvana simbolima. Kada se značenje zaboravi iliignorira, a umjetnost postoji samo da bi ugodila oku, oni postaju “umjetničkeforme” i naziva ih se “ukrasima”; govorimo o “dekorativnim” vrijednostima.

Simboli u kombinaciji formiraju ikonografiju ili mit. Simboli su univerzalni jezik umjetnosti; međunarodni jezik sa pukim dijalekatskim varijacijama,nekoć aktualan u svim sredinama i uvijek suštinski inteligibilan, premda gaobrazovani ljudi više ne razumiju i može ga se vidjeti ili čuti samo uumjetnosti seljakâ. Sadržaj simbolâ je metafizički. Ma koje djelotradicionalne umjetnosti razmatrali, bilo da je u pitanju raspelo, jonski stub,seljački vez, oprema za konja ili priča za djecu, ono ima, ili je imalo,značenje koje prevazilazi ono što bismo mogli nazvati neposrednomvrijednošću koju objekt za nas ima kao izvor zadovoljstva ili životnaneophodnost. To nam govori da ne možemo smatrati da smo zaista sagledaligenezu bilo kojeg takovrsnog umjetničkog djela sve dok nismo shvatili čemu

je ono trebalo da služi i koje značenje je trebalo da pronosi. Simboličkeforme, koje nazivamo ukrasima jer ih vidimo kao puka praznovjerja, i poredtoga su supstancija umjetnosti što je pred nama; nije dovoljno služiti se slahkoćom pojmovima ikonografije i znati kako se označavaju muzejski

primjerci; da bismo ih razumjeli moramo razumjeti krajnji raison d’ être ikonografije, zašto je ona takva kakva jest, a ne druk čija.

Implicitno u ovome simbolizmu leži ono što je i za umjetnika i za patrona predstavljalo krajnji duhovni značaj cijelog poduhvata. Referencijesimboličkih formi precizne su koliko i one matematičke. Budući da jeadekvacija simbolâ suštinska, a ne stvar konvencije, ispravno upotrijebljeni



135

simboli prenose sa generacije na generaciju znanje o kosmičkimanalogijama: kako iznad, tako i ispod. Neki od nas još ponavljaju molitvu:"Tvoja volja neka bude na zemlji kao što je i na nebesima." Umjetnik je

uvijek predstavljen kao neko ko imitira nebeske forme - “sve vještine kojeoblikuje u materiji služeći se srazmjerima, kao što su graditeljstvo idrvodjeljstvo, počinju od principâ i zamisli koje su tamo” ( Eneade, V. 9).Arhetipska kuća, naprimjer, ponavlja arhitekturu univerzuma; dolje jezemlja, između je prostor, a iznad svod u kojemu je otvor što odgovarasolarnoj kapiji kroz koju se “posve oslobađa”, iz vremena i prostora, uneograničen i bezvremen Empirej. Funkcionalne i simboličke vrijednosti se

podudaraju; ako se stub dima uzdiže ka svodnome otvoru, to nije tek pogodnost, već i predstava osovine univerzuma, što je stub između Neba i

zemlje, Esencije i prirode, i koja je, mada bez dimenzija ili konzistentnosti,čvrst princip i egzemplarna forma vremenske i prostorne protežnosti i svihstvari smještenih u vremenu ili prostoru. Ovo je, nesumnjivo, već biloočevidno prethistorijskom čovjeku, premda najstarije sačuvane tragove uliteraturi nalazimo možda do hiljadu petsto godina prije Krista. Tragovi

primitivnoga svodnog otvora preživljavaju u “očima” kupolâ, a tragovinjegova značenja u činjenici da čak i danas pripovjedamo kako Djed Mraz,dublet uskrslog Sunca, ulazi sa svojim darovima, ne kroz ljudska vrata, već kroz dimnjak.

Širom svijeta rasprostranjen opis kamenih oruđa kao “munjâ” jesjećanje preživjelo iz kamenog doba, kada je primitivni čovjek već identificirao svoja udarna oruđa sa munjom kojom je solarno Božanstvospržilo Zmaja, ili ako vam je draže, sv. Mihail Sotonu, na početku. Željeznodoba nasljeđuje starije tradicije, literarni dokazi identificiranja oruđâ samunjom idu unazad barem do drugog milenija prije Krista. Sve se tradicijeslažu kada u tkalačkoj osnovi vlakana načinjenih rukom vide sliku izvornihzraka osvita stvaranja, a u njihovoj potki predstavu planova bitka ili nivoâreferencije više ili manje udaljenih od svoga zajedničkog centra, ali jošuvijek ovisnih o njemu kao krajnjoj potpori. Mogli bismo navesti još mnoge

primjere, no dovoljno je reći da su umjetnosti bile univerzalno upućene na božanski izvor, da je prakticiranje neke umjetnosti bilo obred koliko itrgovina, da je zanatlija uvijek morao biti iniciran u Manje Misterije svogakonkretnog zanata, te da je i sâm artefakt uvijek imao dvostruku vrijednost,

bio je instrument, s jedne strane, a simbol s druge. Ovi uvjeti su preživljavaliu srednjovjekovnoj Evropi i još nesigurno preživljavaju na Istoku, u onojmjeri u kojoj su se normalni tipovi čovječanstva uspjeli oduprijeti

podrivajućim utjecajima civiliziranog biznisa.Sada već možemo dijelom razumjeti kako su i pravljenje stvari

umjetnošću i upotreba stvari napravljenih umjetnošću služili ne samočovjekovoj neposrednoj pogodnosti već i njegovom duhovnom životu;



136

služili, drugim riječima, potpunog ili svetog čovjeka, a ne tek izvanjskogčovjeka koji se hrani “hljebom samim”. Transsupstancijacija artefakatanezaobilazno je rezultirala transformacijom samoga čovjeka; templar,

naprimjer, čiji je mač predstavljao i križ, bio je iniciran kao nešto više odčovjeka i težio je da to i postane, da se, koliko god je moguće, približihipostazi Sunca. “Mač”, kako kaže Rumi, “jeste isti mač, ali čovjek nije ističovjek” ( Mesnevija, V. 3287). Sad kada je veći dio života postaosekulariziran, ove transformacijske vrijednosti umjetnosti mogu biti

predočene samo u ikonolatriji, gdje ikona napravljena rukama i zatim posvećena služi kao potpora kontemplaciji što smjera na transformacijuvjernika u jednakost arhetipske forme, kojoj se, a “ne bojama ili umjetnosti”,kako kaže sv. Bazil, odaje počast. Kolekcionar koji posjeduje raspelo

najizvrsnijeg perioda i izrade, a tek uživa u njegovoj “ljepoti”, u veoma jerazličitoj poziciji od jednako senzitivnog vjernika koji, međutim, osjeća injegovu moć i koji je zapravo potaknut da ponese vlastiti križ; samo se zaovoga potonjeg može reći da je u potpunosti razumio djelo, samo se prvogamože nazvati fetišistom. Na isti način, kako smo kazali drugdje, čovjek koji

je možda bio “barbarin”, ali koji je mogao pogledati gore ka podrožnikusvoje kuće i reći: “Tamo visi Svjetlost svih Svjetlosti”, ili nadolje premasvome ognjištu i reći: “Evo Centra Svijeta”, bio je potpunije Čovjek odonoga čija kuća, ma koliko dobro opskrbljena pomagalima i sanitarnim

aparatom, jest puka “mašina za životarenje”.Ostaje nam još da razmotrimo probleme vezane za umjetnika i

patrona, proizvođača i konzumenta, sa motrišta etike: da objasnimotradicionalnu poziciju koja ustvr đuje da ne može biti “dobre upotrebe” bezumijeća; to će reći da ne može biti učinkovitoga dobra, već samo dobrihnamjerâ u slučaju da su ozbiljena sredstva defektivna. Pretpostavimo,naprimjer, da je umjetnik štampar; u mjeri u kojoj dizajnira nečitak slovnitip, knjiga će, ma koliko da je vrijedan njezin tekst, biti “nizašta”. O radnikukoji šeprtljâ isto tako kažemo da je “nizašta” ili “dobar nizašta”, ili utehničkom jeziku tradicionalne etike, da je “grješnik”; “grijeh” je u ovomkontekstu definiran kao “ma koje odstupanje od reda s obzirom na cilj”,kakva god bila priroda cilja.

Prije nego što umjetnik mogne čak i zamisliti formu, mora postojatiusmjerenje volje ka određenoj ideji, budući da se ne može zamisliti “formu”u apstraktnome, već samo ovu ili onu formu. U Indiji bi se reklo, slika može

proizaći samo iz “sjemena”. Ili kako Bonaventura kaže: “Svako ko djelujeracionalno, ne nasumce, niti pod prinudom, ima predznanje o stvari prijenego ona postane, naime u sličnosti koja je ‘ideja’ stvari (u formi koju jemoguće imitirati), a po kojoj stvar biva i znana i ozbiljena.” Umjetnikovavolja je, prema tome, ranije pristala na cilj koji je u vidu; da li je cilj dobar ililoš - to se više ne tiče njega kao umjetnika; prekasno je sada za nesigurnosti,



137

i umjetnik kao takav nema više nikoju dužnost osim da se posveti dobruonoga što treba napraviti. Kako kaže sv. Toma: “Umjetnost ne zahtijeva odumjetnika da njegov čin bude dobar čin, već da njegov rad bude dobar…

Umjetnost ne pretpostavlja ispravljanje apetita”, - već je tu samo da služiapetitu, bilo za dobro ili zlo. Na čovjeku je da odluči koja je, ako je ikoja, propaganda poželjna; na čovjeku kao umjetniku samo je da propagacijuučini efektivnom. Može se, međutim, dogoditi da umjetnik ne izvrši svojzadatak prikladno, i u tom slučaju se kaže da je “zgriješio kao umjetnik”;ako se, naprimjer, prihvati toga da proizvede efikasan otrovni gas, a zapravo

proizvede nešto posve bezopasno, ili ako namjerava načiniti Madonu, anačini pomodarku. Umjetnik kao takav je amoralan tip: u isto vrijeme, nemože biti dobre upotrebe, to jest učinkovite upotrebe, bez umijeća.

Podsjetimo se sada da je umjetnik također čovjek, a kao čovjek odgovoran za sve na što njegova volja pristaje; “da bi se čovjek mogaoispravno koristiti svojom umjetnošću, on mora imati vrlinu koja će ispravnoudesiti njegov apetit”. Čovjek je odgovoran izravno, kao ubica po namjeri,naprimjer, ako pristane da proizvodi nečistu hranu ili droge koje prevazilazemedicinsku potražnju; odgovoran kao propagator raskalašnog življenja akoizloži pornografsku sliku (pod čim, naravno, mislimo na nešto suštinskirazvratno, čuvajući razliku između “opscenog” i “erotičnog”); odgovoranduhovno ako je sentimentalist ili pseudomistik. Pogrešno je pretpostavljati

da je u ranijim vremenima umjetnikova “sloboda” mogla biti proizvoljnoodricana od strane nekoga izvana; radije, jasna je i nepromjenljiva činjenicada umjetnik kao takav nije slobodan č ovjek . Kao umjetnik 6 on je moralnoneodgovoran, uistinu; no, ko može tvrditi da je on umjetnik, ali ne i čovjek?Umjetnika je moguće razdvojiti od čovjeka u logici i u svrhe razumijevanja;no u stvarnosti, umjetnik se može rastaviti od svoje ljudske prirode samo

putem onoga što se zove dezintegracija ličnosti. Doktrina umjetnosti radiumjetnosti implicira upravo to da se ljudska priroda žrtvuje umjetnosti,cjelina dijelu. Značajno je da, dok su individualističke stremnje

prepoznatljive u sferi kulture, u drugoj sferi biznisa, a iz interesa za profit,većini ljudi je u potpunosti uskraćena prilika za umjetničko djelovanje, ilimogu funkcionirati kao odgovorni umjetnici samo u satima dokolice, kad semogu baviti “hobijem” ili se igrati. Od kakve je koristi čovjeku da bude

politički slobodan ako mora biti rob “umjetnosti” ili rob “biznisa”?Kažemo, onda da, ako je umjetnik kao takav moralno neodgovoran,

on je također moralno odgovoran č ovjek . U normalnim i dugotrajnimcivilizacijskim tipovima koje smo razmatrali - indijskom, egipatskom,ranome gr čkom, srednjovjekovnom kršćanskom, kineskom, ili onomeameričkih Indijanaca, naprimjer - čovjek kao patron radije nego čovjek kao

6 Dakle, ne u smislu karakterne osobine. - Prim. prev.



138

umjetnik bio je onaj koji je odlučivao šta će biti napravljeno: slobodaumjetnika uključuje autonomiju samo unutar njegove vlastite sferedjelovanja, a ne uključuje slobodan izbor temâ. Taj je izbor ostajao na

Čovjeku, a svodio se na učinkovitu cenzuru, premda ne cenzuru u današnjemsmislu već, u krajnjoj analizi, na samokontrolu, budući da su umjetnik ičovjek još dijelili isti um i svi ljudi bili u nekom smislu umjetnici. Zapravo,nije spravljano ništa što nije odgovaralo općepriznatoj potrebi.

Sve ovo je u skladu sa Aristotelovim iskazom da “opći cilj umjetnosti jest dobrobit čovjeka”. Općeprihvaćeni ciljevi imaju prednost nad privatnimciljevima; nije privatno dobro ovog ili onog čovjeka, a još manje ovog ilionog umjetnika, već je Čovjekova koncepcija dobra, ono što je određivalošta će se praviti umijećem. U principu, shodno tome, cenzura može biti

odobrena kao posve primjerena dostojanstvu Čovjeka. Nema potrebe da to bude pravno formulirana cenzura sve dok je odgovoran umjetnik takođ er odgovoran član društva. No čim umjetnik proglasi vlastitu apsolutnuneovisnost, iskrsava povod za formuliranu cenzuru; sloboda, postajućidozvolom, kuje vlastite lance.

Ne smijemo, međutim, previdjeti činjenicu suštinsku za ovaj problem.Ko je kvalificiran da bude cenzor? Sigurno da nije dovoljno prepoznati nekunaročito štetnu zabludu, ili ono što smatramo zabludom, i posrljati u akcijuvođenu samo privatnim mišljenjem ili mišljenjem neke male grupe, ma

koliko čvrsto zastupanom. Svakako da u demokratiji, ili u nekom društvukoje pokušava naći sredstva za preživljavanje kroz razne eksperimente,cenzura ne može biti prikladno sprovedena. Naše cenzure odražavaju, unajboljem slučaju, promjenljivi kanon uputnosti; kanon koji varira,naprimjer, od države do države i od decenije do decenije. Da bismo

provođenje cenzure opravdali, moramo znati šta je ispravno ili pogrešno, izbog čega; moramo pročitati Vječni Zakon kako bismo mogli utvrditi ljudskikôd. To znači da samo unutar relativno složne zajednice, koja priznajeutvr đenu istinu, cenzura može biti prikladno provođena, i to samo od straneelite čiji je poziv upravo poznavanje metafizičke istine (iz koje jedine mogu

biti deducirani i iznađeni upućujući principi činjenja i pravljenja), a zakoni ponašanja koji umjetnika obavezuju kao čovjeka mogu biti prikladno proglašeni. Ne možemo stoga očekivati od ma koje legislativne cenzure popravljanje izvještačenih odnosâ između umjetnika i patrona, proizvođača ikonzumenta; onaj prvi je isuviše obuzet samim sobom, ovaj drugi isuvišenesvjestan čovjekovih istinskih potreba, bilo fizičkih ili duhovnih - isuvišeljubitelj kvantiteta, a premalo insistira na kvalitetu života. Izvor svih našihteškoća, bilo ekonomskih ili psihičkih, leži s onu stranu moći legislacije ilifilantropije; ono što nam je potrebno jest iscjeljenje samoga čovještva i, kaoono što ide za tim, svijest o prednosti kontemplacije nad akcijom. Naprosto,isuviše smo zauzeti, i načinili smo porok od industrije.



139

U sadašnjim okolnostima, onda, umjetnost je uglavnom luksuz:luksuz koji samo rijetki mogu sebi priuštiti i za kojim ne trebaju pretjeranotugovati oni koji ne mogu priuštiti da kupe. Ova ista “umjetnost” nekoć je

bila princip znanja po kojemu su sredstva za život bila proizvođena, a fizičkei duhovne potrebe čovjeka bile zbrinute. Potpun čovjek spravljao jekontemplacijom, i pri pravljenju se nije udaljavao od samoga sebe.

Da rezimiramo sve što je rečeno u jednu izjavu - Umjetnost jest praznovjerje: umjetnost je bila način života.

Postscriptum

Bilješka povodom kriti č kog prikaza Richarda Florsheima 7

U prikazu moga teksta Je li umjetnost praznovjerje ili nač in života? gospodin Florsheim pretpostavlja moje “zastupanje povratka, više ili manje,feudalnom poretku… ranijem, ali mrtvom redu stvari.” Slično tome,

prikazivač Patrona i umjetnika priznaje da je ono što govorim “sve veomaistinito”, no pretpostavlja da lijek koji mi “medievalisti” (to će reći ljudi kao

Gill, Gleizes, Carey i ja) predlažemo jest da se “nekako vratimo ranijojdruštvenoj organizaciji”.

Ove pogrešne, olahko usvojene pretpostavke omogućuju kritičaru daizbjegne izazov našeg kriticizma, koji ima dvije glavne tačke: (1) da sesadašnje “cijenjenje” drevnih ili egzotičnih umjetnosti u pojmovima našegvlastitog, veoma posebnog i historijski provincijalnog, shvaćanja umjetnostisvodi na svojevrstan hokus-pokus, i (2) da je pod uvjetima proizvodnje uzetezdravo za gotovo u današnjoj umjetničkoj doktrini čovjeku podvaljenokamenje umjesto hljeba. Ove tvrdnje su ili istinite ili nisu istinite, i ne možeih se u dobroj namjeri izvrnuti u to da želimo vratiti sat unazad.

Niti je istina da ne pokušavamo “ponuditi dovoljno u pravcu praktičnog lijeka”; naprotiv, mi nudimo sve, to jest da se “nekako vratimo prvim principima”. Prevedeno iz metafizičkog u religijski izraz, to znači“Najprije tražite kraljevstvo Božije i Njegovu Pravednost i sve ostalo će vam

biti dato.” Kakve veze ovo može imati sa sociološkim arhaizmom ilieklekticizmom zaista ne uspijevam vidjeti.

Povratak prvim principima ne bi rekreirao izvanjske aspekte srednjegvijeka, premda bi nas možda osposobio da te aspekte bolje razumijemo.

Nigdje nisam rekao da se želim “vratiti u srednji vijek”. U prikazanom

7 The Art Bulletin, Vol. XX, New York, 1937.



140

pamfletu rekao sam da katedrala nije ljepša u vrsti od telefonske govornice uvrsti, i izričito sam isključio pitanja preferencije, to jest “priželjkivanja”.Ono što razumijevam pod “priželjkivanjem” jest ona vrsta vjere u

“napredak”, koja gospodina Florsheima navodi da ono “ranije” poistovjeti sa“mrtvim”, tip razmišljanja koji ignorira svaku distinkciju između esencije iakcidencije i koji očito izlaže marksističku ili, u svakom slučaju,antitradicionalnu predrasudu.

Ono što je bilo istinito u srednjem vijeku istinito je i danas, s onustranu ma kojih pitanja stilova; pretpostavimo da je vječno istinito,naprimjer, da je “ljepota povezana sa spoznajom”. Proizlazi li iz toga da usvrhu dosljednosti moram okititi svoju kuću gotičkim ornamentima? Ili dami je zabranjeno da se divim avionu? Dr. Wackernagel, čiji je rad prikazan u

The Art Bulletin, XX, “upozorava na nedostatak svrhe u većini naše moderneumjetnosti”. Implicira li to nužno nostalgiju za srednjim vijekom s njegovestrane? Ako tvrdim da je proizvodnja umjetnošću, ljudski govoreći,superirorna u odnosu na “industriju bez umjetnosti”, to ne znači da su mi

pred očima vitezovi u oklopima. Ako uviđam da je proizvodnja za upotrebu bolja za konzumenta (a svi smo konzumenti) od proizvodnje za profit, to neznači da bismo trebali krenuti u proizvodnju antikvitetâ. Ako prihvatam da je

poziv prirodna osnova individualnog napretka (ta riječ ima stvarno značenjeu individualnoj primjeni, naime značenje onoga werden was du bist ), ne

znači nužno da nisam u pravu samo zato što su tu poziciju “ranije” zastupaliPlaton i Bhagavad-Gita. Uostalom, ne pokušavam predvidjeti stil neke

buduće Utopije. Ma koliko malo cijenio “modernu civilizaciju”, ma kolikoda su uzvišenije bile preovlađujuće vrijednosti srednjovjekovnog ili bilokojeg drugog ranog ili još postojećeg društvenog poretka, ne razmišljam otome kao o nečemu što osigurava spreman nacrt za buduću imitaciju.

Nemam koristi od pseudogotike ni u kom smislu riječi. Što prije mojikritičari shvate ovo, kao i to da ne izražavam nikakva viđenja, mišljenja ilifilozofiju koja bi bila moja “vlastita”, to će prije razumjeti o čemu govorim.

S engleskog preveo

Emir Pekmez



141

UDK 297 : 321.7

John L. Esposito

Islam i izazov demokracije*

Islam, muslimani i demokracija

Kao u bivšem Sovjetskom Savezu i Istočnoj Europi, povijestmodernog muslimanskog svijeta otkriva većinu nedemokratskih režima.Muslimansko iskustvo je bilo iskustvo kraljeva, te bivših vojnih vladara koji

posjeduju vrlo krhki legitimitet i koje su podržavale njihove vojske i snagesigurnosti. Doista, na države Srednjeg istoka uobičajeno se ukazuje kaodržave s jakom tajnom policijom (mukhabarat). Istodobno, neki su

islamski pokreti počesto projektirali religijsku nedemokratičnost, koja

je usporediva sa sekularnom nedemokratičnošću.

Posljednjih godina, poziv na veću liberalizaciju i demokratizaciju postao je uobičajen i rasprostranjen većim dijelom ove regije, jednako kaošto mnogostruki sektori društva, sekularnog i religijskog, ljevičarskog idesničarskog, obrazovani i neobrazovani, sve više i više koristedemokratizaciju kao lakmusov papir na temelju kojeg jednako prosuđujulegitimnost vlada i političkih pokreta. Usprkos ovoj zbiljnosti, postoje onikoji su sve više i više predbacivali da odsutnost demokracije treba

pripisati naročitim karakteristikama arapske i muslimanske kulture. Neki tvrde da su arapska kultura i/ili islam nespojivi. Drugi izjavljuju da je

uvođenje demokracije preuranjeno. Sve u svemu, ovi drugi vjeruju da jedemokracija proizvod zapadnjačkog iskustva, koje može biti posve

neodogovarajuće ili neprenosivo na druge kulture. Nekoliko činilaca moramo imati na umu kad govorimo o spojivosti

ili nespojivosti islama i demokracije. Oni koji a priori dokazuju da su islam idemokracija nespojivi moraju se podsjetiti da bi se to isto moglo kazati, te dasu uistinu kazali razni sekularni i vjerski intelektualci i vođe u prošlosti o

judaizmu i kršćanstvu za ove tradicije, a njihova vjerovanja i vrijednostiformulirani su mnogo prije moderne demokracije i uistinu su korišteni u

* Tekst predstavlja jedno iz serijala javnih predavanja profesora Esposita tijekomnjegova posjeta Sveučilištima u Zagrebu, Sarajevu i Beogradu koncem rujna i početkom listopada 2003. godine.



142

prošlosti kako bi potpomogli i legitimirali nedemokratske države i carstva,od božanski prikladnih monarha do oblika diktatorstva, u kojemu su pojmovimodernog pluralizma i ljudskih prava bili nepoznati. Štoviše, judaizam i

kršćanstvo su poput svih svjetskih religija, povijesno dokazano, bileotvorene za reformulaciju i promjenu, kao što se sveti tekstovi i

vjerovanja religijske tradicije prilagođuju i primjenjuju u

promjenljivim povijesnim kontekstima. Kao rezultat, mnogi vjernicidanas, s manjkom povijesne svijesti o razvoju svojih tradicija, vjeruju da

judaizam i kršćanstvo ne samo da nisu nespojivi već da su čak izvorizapadnjačkih demokratskih tradicija. Muslimanski je svijet također

poznavao predmodernu nedemokratičnost, iza koje je uslijedio europski

kolonijalizam, koji usprkos svojim svečanim izjavama o «civilizirajućoj

misiji» nije bio motiviran željom da promovira političko sudjelovanje idemokraciju. I naposlijetku, kao što smo već istaknuli, nastanak modernih

muslimanskih država popraćen je nedemokratskim vladarima, koje suna vlast dovodile europske kolonijalne sile. Europa, zajedno s Amerikom,usprkos njihovoj zvaničnoj obvezi da šire demokraciju, nastavile su toleriratii podupirati diktatorske režime i nedemokratsku vladavinu u muslimanskomsvijetu (kao u mnogim drugim dijelovima svijeta u razvoju) nakon razdobljaneovisnosti i hladnog rata izvan vlastitog interesa, a kako bi blokirale širenjekomunizma, ili kako bi osigurale pristup nafti.

U vezi sa spojivosti islamskog vjerovanja i vrijednosti sdemokracijom, mnogi unutar diljem svijeta rasprostranjene

muslimanske zajednice vjeruju kako je islam sposoban da se

reinterpretira (ijtihād), te da tradicionalni pojmovi konzultacije (shūrā),

konsenzusa (ijmā') i zakonski principi, kao što je opća dobrobit

(maslaha), priskrbljuju osnovicu za razvoj modernih muslimanskih

pojmova ili autentičnih verzija demokracije. Dok bi neki reinterpretiralitradicionalna vjerovanja prema suštinski legitimnim zapadnjačkioblikovanim oblicima demokracije, drugi žele razviti svoje vlastite oblike

političke participacije i demokracije, koja je prikladna islamskimvrijednostima i zbiljnostima.

Povijest islamskog generiranja i potpomaganja nove intelektualne

tradicije u vezi s prirodom upravljanja i društva je historijski i religijskimoguća. Ovdje je važno da se prisjetimo kako, iako nastojimo govoriti odemokraciji kao da je ona samoočita istina, jasna u značenju i iskazana na

jedinstven model, uvođenje demokracije je zapravo bilo podjednako povezano s puno skepticizma među mnogim vladarima, elitama, tereligijskim vođama. Štoviše, zapadnjačko iskustvo je upoznalo mnoge

oblike demokracije - od antičke Atene do modernih zapadnjačkihinterpretacija i modela koji su operativni u Europi i Americi. Bilo biispravnije kad bismo, govoreći o zapadnjačkoj demokraciji i njezinu izvozu



143

u nezapadnjački svijet prvo postavili pitanje: «O kojoj demokracijigovorimo?». Stoga, postojanje različitih značenja i razumijevanjademokracije, kao i opasnosti od zloupotrebe demokracije od strana vlada i

demagoga ne smije se posmatrati stranom Zapadu, niti drugim društvima.

Prijeporna pitanja i politike

Suvremena muslimanska povijest i iskustvo otkrivaju izvjestan broj prijepornih pitanja koja djeluju na odnos islama prema demokraciji te nanjezinu primjenu u muslimanskim društvima. Općenitija pitanja, potaknutanastankom nekih islamski orijentiranih vlada, te kroz djelatnosti nekih

islamskih pokreta, potiču konkretna pitanja: «Čiji islam?» i «Koji islam?»Islam su primjenjivale vlade koje vode kraljevi (u Maroku i SaudijskojArabiji), vojni upravitelji (libijski Gaddafi, pakistanski Zia ul-Haq, tesudanski Jaffar al-Numeiri i Omar al-Bashir), te svećenstvo (Iran iAfganistan). Kritičari primjećuju stupanj do kojeg je islam upotrebljavankako bi legitimirao otmicu prijestolja i provođenje nedemokratske vlasti,zabranu ili gušenje političkih stranaka, trgovačkih udruga, profesionalnihudruga, nijekanje manjina i drugih prava, kontrolu tiska i cenzuru.Izmjenljive zbiljnosti muslimanskog svijeta, ponovna potvrda islama na

naglašeniji način u politici i društvu, pojava domaćih modernih islamskih pokreta, od kojih je većina predvođena laicima prije nego klericima, tenarastajući ansambl glasova koji pozivaju na veće političko sudjelovanje,zapravo nameće nova pitanja o vodstvu. Ukoliko vlade i društva postaju

više islamski orjentirani, tko je taj tko će nadgledati taj proces:

neizabrani vladari, kraljevi, vojna lica, tradicionalne vjerske vođe

(ulama), parlamenti?

Slično tome, pokušaji da se društvo islamizira potiču pitanje: «Kojiislam?» Hoće li to biti proces restauracije ili reformacije, masovnareimplementacija klasičnog islamskog zakona, interpretacija i primjenaislama koji je razvijen u ranim islamskim stoljećima, ili će to pak bitireformulacija islama koji je utemeljen na reinterpretaciji svetog teksta i

prošlog načina prakticiranja? A s ovim pitanjem potiče se ono dodatno, to jest, tko je kvalificiran da provede ovu zadaću reinterpretacije? Hoće li to biti tradicionalna religijska elita, ulema, ili nova klasa stručnjaka koja povezuje one dovoljno obrazovane u tradicionalnim religijskim znanostima,kao i one koji posjeduju stručno znanje u modernim disciplinama (znanosti,ekonomiji, zakonu), a koji posjeduju izravan odnos s modernim problemimai zanimanjima?

Nedavno iskustvo same političke liberalizacije potiče nekoliko

zanimanja. Vlade u kasnim 1980-im i 1990-im, odgovorajući na neuspjele



144

ekonomije i javne nemire («food riots», neredi izazvani zbog nestašice hraneu Egiptu, Alžiru, Tunisu, Jordanu), te na euforiju i pozive nademokratizaciju, koji su se zbivali istodobno sa raspadom Sovjetskog

Saveza, neodlučno su otvorile svoje sustave i održale ograničene izbore.Svijet, koji je počesto prihvaćao narodnu mudrost što su je propagiralemuslimanske vlade i akademski stručnjaci jednako, a koji je jednostavno

poistovjetio islamske organizacije iz 1980-ih s malim nereprezentativnim,marginaliziranim i alijeniranim segmentima stanovništva, podzemlja,gerilcima, ostao je preneražen rezultatima. Nakon desetljeća optuživanja daislamski pokreti ne uživaju značajnu potporu i da će biti zamijenjeni naizborima (proročanstvo koje, međutim, nitko nije bio voljan staviti na

provjeru) vlade u muslimanskom svijetu i na Zapadu jednako su

požurile da iskažu zajedničku zabrinutost kako islamski pokreti prijeteda otmu sustav. Neki zapadni dužnosnici su zauzeli staložen stav. Edward

Djerijian, pomoćnik američkog državnog tajnika, u nekoliko je navrataistaknuo da Sjedinjene Države ne smatraju islam, niti islamske pokrete,neprijateljem, te da se njima priznaje pravo da sudjeluju u izbornom procesu

poput bilo kojeg drugog pokreta koji se koristi demokratskim izborima kako bi osvojio vlast, tj. da bi došao na vlast motiviran vjerovanjem u geslo«jedan čovjek, jedan glas, jedanput». Međutim, provjera se dogodila uAlžiru kao izborna pobjeda FIS-a, prvo na općinskim izborima, a potom i na

izborima za nacionalni parlament, što je potaknulo prijetnju ne samo odislamskog pokreta, koji nastaje kao glavna politička opozicija, koja se

pojavila u Egiptu, Tunisu ili Jordanu, već kao pokret koji zapravo dolazi navlast kroz izbornu kutiju, a ne nasilnu revoluciju. Intervencija alžirske vojske

podjednako je stavila na provjeru demokratsko pristajanje muslimana izapadnjačkih vlada. Nekolicina je pitala: «Tko je doista oteo demokraciju?»Opravdanje za vojnu energičnu akciju od strane Alžira, kao i muslimanskih imnogih zapadnjačkih vlada bila je optužba da je FIS prijetio da «otmedemokraciju».

Zabrinutost da se islamski pokreti ili bilo koji pokret, sekularni ilireligijski, mogu koristiti izbornom kutijom da dođu, te da potom zapravo

preuzmu vlast, ukorijenjena je u stvarnoj mogućnosti. Istodobno, ovo pitanjemora biti izbalansirano s jednakom sviješću da data nedemokratska prirodamnogih vlada, pristajanje vladara na političku liberalizaciju ili demokratske

procese, jest jednako upitno. Način na koji su većina vladara došli i povuklise sa vlasti, te njihovo skanjivanje da toleriraju značajnu opoziciju, njihovo

pragmatično (odgovor na javne nemire) otvaranje političkog procesa ikasnija ograničavanja ili dokinuće političke liberalizacije, te gušenjeislamskih pokreta na prvi znak pojave značajne političke opozicije, stavlja naznanje da mnoge vlade vjeruju u «demokraciju bez rizika», izbornu reformusve dotle dok ne postoji rizik od jakih političkih stranaka, ili izazov



145

državnom monopolu. Učinkovita opozicija, da li u ime nacionalizma,socijalizma ili islama, zapravo je prijetnja vlasti i privilegiji, kao i životuukorijenjenih elita. Ova zbiljnost se može vidjeti posljednjih godina u

Egiptu, Tunisu i Alžiru, između ostalih, gdje je relativno uspješno očitovanjeislamskih pokreta rezultiralo vladinom represijom nad svojom islamskomopozicijom - vojni sudovi i montirani politički procesi, represija i tortura,koji su dokumentirani i kritizirani u izvješćima što su ih sačinilemeđunarodne organizacije za ljudska prava i američki State Department.

Neuspjeh nekih vlada da naprave razliku između nasilnog

ekstremiste, koji je, prema vlastitom priznanju, počinio nasilno

zbacivanje pobjedničkog sustava, i onih organizacija koje su pokazale

želju da sudjeluju unutar sustava sve više je vodio sveobuhvatnoj

državnoj represiji obiju vrsta islamskih organizacija. Ova politika ili pristup izaziva rizik stavljanja u pokret spirale državnog nasilja i pokret kojiuzvraća nasiljem, a koji vodi stvaranju samoispunjenog proročanstava,radikalizacije, te porastu polarizacije društva. Pokušaj da se «smakne» iliuguši islamski pokret može zapravo voditi raspadu nasilnih pokreta,međutim, to jednako tako može proizvesti radikalizaciju i ekstremizam međuumjerenjacima, kao što je to bio slučaj u Alžiru i kao što je takva opasnost uEgiptu. Primjer Muslimanske braće u Egiptu i Jamaat-i-islami u Pakistanu je

poučan. Gamal Abdul Naserova represija nad Muslimanskom braćom,

spirala nasilja i uzvraćanja na nasilje, te krajnje gušenje Bratstva 1960-ihodvelo je mnoge da zaključe kako je ono učinkovito iskorijenjeno. Zapravo,iskustvo zatvora i represije više od jedne decenije kasnije odvelo je mnogeda osnuju nasilne ekstremističke frakcije kao što su Takfir wal-Hijra i

Jamaat al-Jihad , samoubice Anwara Sadata, te njihove današnje ogranke, odkojih su mnogi rasli pod kišobranom Gamaa Islamiyye. Slično tome, HosniMubarak je u ranim godinama svojeg predsjednikovanja jasno pravio razlikuizmeđu umjerenih, kojima je bilo dopušteno da djeluju u društvu, te nasilnihekstremista, koji su brzo bili utišani. Međutim, Mubarakova vlada postala jemanje senzibilna i odnedavno se upustila u rat sa radikalnom Gamaa

Islamiyyom i počela je sve više koristiti šikaniranje i utamničenja kako bisuzbila narastajuću snagu i izazov Muslimanske braće.

Tijekom otprilike dvije decenije Bratstvo je službeno i javno radilounutar sustava, dokazujući da će biti učinkovit posrednik za društvenu i

političku promjenu. Bratstvo i druge islamski orijentirane organizacijerazvile su institucije i socijalni sustav društvene skrbi, škola, klinika idruštava koji osiguravaju učinkovite medicinske, zakonske te društveneslužbe, kao i izdavačke kuće i banke. One su zapravo, prije nego vlada, bile

prve koje su odgovorile na razorne zemljotrese, a njihove institucije i službe počesto su implicitno kritikovale vladinu nesposobnost i neuspjeh da osiguraodgovarajuće službe za neelitističke sektore društva. Slično tome, usprkos



146

vladinom odbijanju da dopusti da postane političkom strankom, Bratstvo jeizraslo u vodeću opoziciju kada je sudjelovalo na izborima u koaliciji sazakonitim političkim strankama. Zamućenost predsjednika Mubaraka u

pravljenju razlike između ekstremističkih i sudioničkih organizacija,hapšenje i šikaniranja od strane njegove vlade, kao i njezina promjenaregulativa koje upravljaju profesionalnim udruženjem za izbore (kojim suMuslimanska braća nastojali dominirati), umjesto osiguranja stabilnostiEgipta, doista može doprinijeti budućoj nestabilnosti. Ove mjere doprinosenarastajućoj polarizaciji u društvu, u kojoj su građani iz svih praktičnihrazloga prisiljeni da izaberu strane pošto se sredina potkapa u svijetu ukojemu smo jedino «za ili protiv». Militantna vlada zapravo više ne pravirazliku između radikalne operacije kako bi se suprotstavila nasilnim

ekstremistima i nagodbe sa nenasilnom opozicijom, već se umjesto projekataopćenito utemeljene islamske prijetnje društvu sukobljava sa islamskim

pokretom, koji se sve više i više odvija na marginama, uvjeren, na temeljusvojeg vlastitog iskustva, da sudjelovanje u sustavu nije više izgledna opcija.

Zaključak

Nedavni događaji otkrivaju svijet u kojemu islam i demokracija mogu

biti dobro okarakterizirani kao pod opsadom – međutim, pitanje glasi: «Odkoga?» Odgovor je: od militantnih pokreta koji odbacuju ili dvolično nastojeda otmu demokraciju; od vlada u regiji koje, kao sa antikomunizmomtijekom Drugog svjetskog rata, sada primjenjuju spektar globalne islamske

prijetnje kako bi izbili veću potporu od Zapada, kao i da bi opravdali svojunedemokratičnost ili nemaran pristup političkoj liberalizaciji; odzapadnjačkih vlada te jednako tako medija koji su počesto vođenikoristoljubljem (pristupom nafti, konkurentnim medijskim tržištem koje jevođeno krizama). Odviše često, analiza i kreiranje politike informira se iizobličava pomoću onoga što zapravo označava «sekularnifundamentalizam», svjetopogled čija se načela promatraju kao samoočitenorme ili apsoluti, te na temelju straha od nepoznatog rezultirajunaginjanjem da se stabilnost definira u pojmovima nepromijenjenog stanja.Potonja zanimanja i razmatranja učinili su neke, ako ne mnoge posveracionalne i liberalne mislitelje i vodeće političare na Zapadu, sumnjičavijimda kazuju o islamu kao političkoj, civilizacijskoj, te demografskoj prijetnji,na područ jima kao što su Europa i Amerika, gdje muslimani tvore značajnu inarastajuću manjinu.

Pitanje islama i demokracije konstituira izazov svim partijama.Islamski pokreti, u svjetlu primjera iz Irana, Sudana, Pakistana iAfganistana, kao i aktivnosti nekih ekstremističkih skupina, izazvani su da



147

dokažu svoje aktivnosti, kao i svoja obećanja da će, ukoliko budu izabrani, poštovati sama prava manjina i opozicijskih skupina, koja sada potražuju zasebe. Oni su izazvani da budu glasni u svojemu prokazivanju ekstremizma i

terorizma, učinjenog u ime islama, kao i vladine represije i zapadnjačkogimperijalizma. Poput vlada, oni moraju jasno pokazati svjesnost da jereligijska nedemokratičnost jednako vrijedna prijekora i opasna kao isekularni oblici nedemokratičnosti.

Vlade u muslimanskom svijetu su izazvane da pokažu svojuangažiranost u pravcu političke liberalizacije i ljudskih prava na temeljustimuliranja razvoja onih institucija i vrijednosti koje potpomažudemokratizaciju, te na temelju provedbe politika koje prave razliku izmeđuorganizacija, sekularnih i islamskih, koje izravno ugrožavaju slobodu i

stabilnost društva i onih koje su voljne sudjelovati u procesu postupne promjene unutar sustava.

Zapadnjačke vlade, koje zagovaraju promociju samoodređenja idemokracije, moraju demonstrirati kroz svoje politike i javne izjave kako

poštuju pravo bilo kojeg i svih pokreta, religijskih, kao i onih sekularnih, da participiraju unutar političkog procesa. Politički neuspjesi i hipokrizija, koja je očita u europskim i američkim odgovorima prema podrivanju izbornog procesa u Alžiru, nekritičnoj represiji partije Preporoda u Turskoj, tegenocidu nad muslimanima u Bosni, moraju biti izbjegnuti u budućnosti

ukoliko Zapad želi izbjeći optužbu da djeluje na principu dvostrukihstandarda, jednih za sami Zapad i odabrane saveznike, te drugih za islamske

pokrete. Poštivanje i potpora demokratskog procesa i ljudskih prava moraju biti viđeni kao istinski univerzalni.

Ukoliko budućnost treba biti budućnost suradnje, a ne konfrontacije,onda naginjanje u prošlost kako bi se promatrali islam i islamska politikakao monolitni mora biti transcendirano. Različitost muslimanskog iskustva,njegovih vlada i pokreta mora biti primarno razmatranje u ocjenjivanjumuslimanskog svijeta i formuliranju politike. Žarište bi trebalo biti naspecifičnim kontekstima, umjesto generalizacija, koje izjednačuju jednomuslimansko iskustvo sa svim drugima, i koje uveličavaju utjecaj i vodstvo

pojedinog pokreta ili zemlje kao što su Iran ili Sudan. Istodobno, promatračimuslimanskog svijeta trebat će se prisjetiti da mi promatramo proces opširno

prikazanim, proces eksperimentacije. Zapadnjačko iskustvo demokratizacije bilo je ono pokusa i pogreški, povezano sa građanskim ratovima iintelektualnim i religijskim konfliktima. Jednako tako, na svoj vlastiti način,muslimanska društva koja pokušavaju da nanovo procijene i redefinirajunarav upravljanja i političke participacije, kao i ulogu religijskog identiteta ivrijednosti u društvu, u mnogim slučajevima će se podvrgnuti krhkom

procesu ispitivanja i pogreške, u kojemu će rizici kratkoročno biti cijena za potencijalno dugoročne dobitke. Vlade možda mogu biti sposobne da unište



148

ili destimuliraju proces promjene; međutim, one će ga samo neizbježnoodložiti. Zbiljnosti većine muslimanskih društava i težnje mnogih

građana, kao i primjer borbe za demokratizaciju u drugim dijelovima

svijeta, zahtijevat će veću političku liberalizaciju, ili rizik novog talasaradikalizacije, nasilja i političke nestabilnosti, u kojoj vlade, kao i

demokracija, mogu biti pod opsadom.

S engleskog preveo: Nevad KAHTERAN



149

UDK 33 (497.6)

Momir Ćećez

O strategiji privrednog razvoja

Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina je rijetka zemlja koja nije imala razvojnustrategiju. Tek u martu 2004. godine Parlament BiH je raspravljao osrednjoročnoj razvojnoj strategiji 2004.-2007. godine – strategija smanjenjasiromaštva. U zadnje dvije godine imali smo dva prijedloga strategijarazvoja, a ovo je treći - konačni. Urađen je uz vrlo opsežne pripreme,diskusije na okruglim stolovima i državnim institucijama. Na izradi razvojnestrategije radilo je dvadeset radnih grupa, uglavnom sastavljenih odstručnjaka iz raznih ministarstava Vijeća ministara BiH i entiteta BiH.Postojao je i poseban ekspertni tim kao i naučni savjet za razvojnu strategiju.Sve korektno organizovano i izvedeno. Razvojna strategija obuhvata sveoblasti privrednog života, počev od ciljeva i prioriteta srednjoročne razvojnestrategije i makroekonomskih okvira do rasta privatnog sektora i sektorskih

prioriteta (sadržajno u svakom dijelu i sektoru je navedeno sadašnje stanje,ciljevi i opisani problemi i poslovi koje treba obaviti). U aneksu razvojnestrategije je priložen i generalni akcioni plan srednjoročne razvojne strategijesa razradom koje će poslove obavljati koje institucije u BiH i entitetima i ukome vremenskom roku. Navedeno je mnoštvo zakona koje treba usvojiti iliizmijeniti, kao i administrativnih i drugih mjera, te osnivanje novih ili

rekonstrukcija postojećih institucija. Samo navo

đenje tolikih zakona i mjera predstavlja značajan doprinos budućem radu državnih organa. U sve to je

uložen veliki rad i sve djeluje dosta impresivno.

No, i pored svega korektno urađenog ima osnova da se postavi pitanje:da li je to prava strategija razvoja i da li će se njeni ciljevi ostvariti, a to su triglavna cilja? 1. Ostvariti pretpostavke za samoodrživ i ujednačen ekonomskirazvoj, 2. smanjiti siromaštvo i 3. ubrzati integracije u Evropsku uniju. Još jevažnije da li će ostvarenjem ove strategije doći do prevazilaženja sadašnjih

ekonomskih i socijalnih teškoća i da li će doći do uspješnog budućegrazvoja. Evo nekoliko aspekata koji opravdavaju ova pitanja.



150

Prvo, u razvojnoj strategiji je dosta realno izneseno sadašnje stanje u privredi BiH. koje potvr đuje vrlo nizak privredni razvoj (tek 50% onogdruštvenog proizvoda iz 1990. godine) sa niskom stopom rasta društvenog

proizvoda (3,5% u 2003. godini) i tendencijom njenog opadanja. Zadnjihgodina je visok uvoz, nizak izvoz, tako da je pokrivenost uvoza izvozomizmeđu 27 i30%. Dalje se iznosi da je obrađeno svega 50% obradive

površine. Investicije su bitan faktor razvoja, a one iznose 19,9% brutodruštvenog proizvoda u 2003. godini sa tendencijom opadanja zadnjihgodina, što se posebno odnosi na inostrane investicije. Nezaposlenost je

prešla 40% od ukupne radne snage, a takođe ima tendenciju povećanja.Socijalni problemi su ogromni, štrajkovi svakodnevni, a 20% stanovništvaživi ispod linije siromaštva, dok daljih 30% živi tek malo iznad te linije, te se

može konstatovati da je 50% stanovništva u BiH socijalno ugroženo. Da nenavodimo ostale slabosti i probleme u privredi BiH, kao npr. nisku

produktivnost, nisku konkurentnost. Gotovo svi ekonomski pokazatelji sugori nego oni koji su bili u velikoj svjetskoj krizi 1929. godine, tako damožemo konstatovati da se BiH privreda nalazi zaista u krizi.

Na takvo konstatovano stanje svaka država bi reagovala odlučno iizuzetnim mjerama u sferi proizvodnje i socijalnoj sferi (kao što su toAmerika i druge evropske zemlje uradile 1930-31. godine). Takvo stanje

zahtijeva vrlo preciznu razvojnu politiku, usmjerenu na povećanje proizvodnje i zaposlenosti i organizovanje cijelog društva tako da se izađe izte krize. Umjesto toga u razvojnoj strategiji se nudi jedan, istina iscrpan, ali iuopšten dokumenat sa ponavljanjima u tekstu i bez decidne politike razvoja i

povećanja proizvodnje. U tekstu je nesrazmjerno veći udio zakonskih iadministrativnih mjera – reformskih mjera u odnosu na direktne mjere

povećanja proizvodnje i na bilanse koji bi to obezbjeđivali. Stanje u privredii mjere u razvojnoj strategiji su slične liječenju teške upale pluća aspirinima.

Naravno, nužne su i reformske mjere, ali u privredi koja se razvija, a beztoga su one sami sebi cilj. Ako se ne dopuni ova razvojna strategijaodgovarajućim razvojnim mjerama i konkretnim strategijama razvoja za

pojedine privredne oblasti, naročito u poljoprivredi, industriji izapošljavanju, u BiH će biti dovedena u pitanje normalna privredna kretanjai budući razvoj i sigurno će zemlja biti izložena daljim socijalnim nemirima.

Osnovni razlog ovakve ocjene razvojne strategije leži u koncepturazvoja i metodologiji Svjetske banke, koja je primijenjena u izradi ovestrategije. Ta metodologija se zasniva na neoliberalizmu, a taj koncept vodi

primarno računa o privatizaciji, slobodnom tržištu i finansijskoj sferi. Drugi problemi njih manje zanimaju i sve je potčinjeno tim ciljevima i interesima.Poznato je iz iskustva u svijetu, a i naše iskustvo to potvr đuje, da





152

Drugog svjetskog rata. Utjecaju države na tržište kretanja se suprostavljajutržišni fundamentalisti, koji smatraju da će tržišni automatizam sve riješiti iobezbijediti stabilnost društvenog kretanja i reprodukcija. Do sada se to u

praksi nije ostvarilo, bar što se tiče zemalja u razvoju. Uostalom, nijednazemlja se u svojoj ekonomskoj istoriji nije razvila bez pomoći države. Čak niSAD. Njih je poslije velike krize 1929. godine upravo spasio New-Deal koji

je uveo Ruzvelt. Dalekoistočne i južnoazijske države su se i u novijoj istorijioslobodile liberalizma i uz pomoć države i tržišta, naravno, uspješnorazvijaju svoju privredu. Zašto bi neko vjerovao i očekivao da će se ovakoteško stanje u privredi BiH oporaviti samo od sebe i uz potpuno slobodnodjelovanje tržišta. Iluzija je u to vjerovati.

Kada zastupam tezu o ograničenom djelovanju tržišta i ulozi države uvezi s tim, onda treba odgovoriti i na pitanje: gdje i kako da državainterveniše? Pri tome ja mislim koje sistemske mjere treba izabrati i kakvumakroekonomsku politiku treba voditi. Izbor nije lak, jer nema sektora

privrede kome nije potrebna pomoć. Nešto se bolje organizovao bankarskisistem, ali je ukupni kreditni potencijal banaka nizak, a kamate su iznimnovisoke i teško pristupačne osiromašenoj privredi. Činjenica je da mi nemamokreditne politike (jer nemamo pravu nacionalnu banku) i da je time državnamakroekonomska politika znatno oštećena. Zato ostaje onaj drugi izvor

finansija, a to je budžet, koji mora preuzeti na sebe najveći dio poticajnihmjera za razvoj privrede.

Imajući u vidu upravo ograničenost budžetskih sredstava, ja bih seopredjelio na samo tri sektora kojim bi se trebalo pomoći kao najhitnijim. To

je, prvo, poljoprivreda, drugo, pomoć nezaposlenim i zapošljavanje, te, nakraju, poticaj izvozu. Zašto sam se opredijelio za poljoprivredu u odnosu nadruge grane? Zato što u poljoprivredi postoje najveće rezerve (50%neobradivog zemljišta u Federaciji i 33% u Republici Srpskoj od ukupnoobradivog zemljišta) i što je najviše sirotinje u ruralnim područ jima inezaposlene radne snage. Najprije će se doprinijeti povećanju proizvodnje.Dalje, porast poljoprivredne proizvodnje će doprinijeti izvozu.Poljoprivredna proizvodnja pomaže i znatnom dijelu industrije.

Treće, po razvojnoj strategiji brži ekonomski razvoj se prvenstvenozasniva na ubrzanju privrednih reformi, slobodnom tržištu i tržišnojstabilnosti, privatizaciji i povećanju investicija. Očekivano uspješnijedjelovanje tih faktora na uspješan budući razvoj BiH je dosta dubiozno.

Naime, iskustva iz prethodnog perioda ukazuju da je značajniji uticaj tihfaktora na razvoj više želja nego realnost. Reforme se provode sporo inepotpuno, između ostalog i zbog nedovoljnih priprema, a i zbog



153

opstrukcije. O nepovoljnom djelovanju slobodnog tržišta na nerazvijenu privredu BiH smo naprijed govorili, a što se tiče tržišne i finansijskestabilnosti, to u datim uslovima u BiH više koči nego što potiče privredni

razvoj. Naime, u mnogim zemljama se za ubrzaniji razvoj ili za poticajrazvoja koristi emisiona i kreditna politika. To je politika blaže inflacije ili,kako se stručno naziva, tzv. kontrolisana inflacija. To bi u BiH, u sadašnjimuslovima, više odgovaralo razvoju nego stabilnost, jer bi se povećalasredstva prijeko potrebna za pokretanje razvoja u mnogim preduzećima. Tastabilnost najviše odgovara interesima međunarodnog kapitala, te se zato izalaže MMF i Svjetska banka.

Dalje, privatizacija je u strategiji osnovna poluga budućeg razvoja, a

predviđaju se i neke promjene u postojećem mehanizmu i procesu privatizacije. Ponovo se siju iluzije da će privatizacija donijeti preokret ioporavak privrede. Ma koliko da se to može očekivati na dužu vremenskustazu, u kratkom ili srednjoročnom periodu to se ne može očekivati. To je

pokazalo i naše iskustvo (a i iskustvo drugih zemalja), gdje je dosadašnja privatizacija više unazadila nego unaprijedila privredni razvoj.

Konačno, investicije, ta osnovna poluga dinamičnog razvoja je dostaobrađena u strategiji. Predviđa se i povećanje inostranih privatnih investicija

na iznos od 2 milijarde USA $ i povećanje udjela u društvenom proizvodu privatne štednje od 0,5% u 2003. godini na 7% u 2007. godini. Uz sve tostopa investicija (udio u društvenom proizvodu) bila bi 20-22%. Ako utekstu strategije imamo podatak da su strane privatne investicije u periodu1996.-2002. (6 godina) iznosile samo 700 miliona USA $, tada nije teškozaključiti da su predviđanja za četiri naredne godine od 2 milijarde suvišeoptimistična. Ali treba reći da BiH provodi veliku aktivnost u privlačenjustranih ulaganja. Sa štednjom građana je još neizvjesnije. Posebno zato štonije regulisana stara devizna štednja, te se i ostali građani suzdržavajuulagati u domaće banke i na duži rok. Istina, štednja građana raste, ali su to

još skromna i kratkoročna ulaganja. Zato je dubiozno povećanje udjela udruštvenom proizvodu domaće štednje. No, i kad bi se ostvarila sva ta

predviđanja u investicijama, njihov udio od 20-22% u društvenom proizvodune bi obezbjeđivao dinamičan razvoj potreban privredi BiH. Investicije odnajmanje 27-30% DP bi dale iole prihvatljivu dinamiku razvoja. Privlačenjestranih investicija, ali i stimulacija domaćih investitora i jaka kampanja te

poticaj domaćoj štednji morali bi biti prioritet nad prioritetima. Povećanjedomaćih izvora za finansiranje investicija je povezano i sa povećanjemstranih sredstava, jer jedno bez drugoga ne ide. Na osnovu prednjeg smatramda u razvojnoj strategiji, u vezi sa investicijama, više pretežu želje nego što

je realno stanje.



154

Četvrto, u razvojnoj strategiji se predviđa stopa porasta društvenog proizvoda od 5-5,5% prosječno godišnje za četverogodišnji period.Predlagači su oprezni u tim predviđanjima i iznose niže razvojne stope - od

3-3,5% prosječno godišnje u slučaju sporije implementacije reforme. Ne birekao da je to nerealno i vjerovatno se može ostvariti nešto oko tih procenata. Uostalom, i u dosta nepovoljnoj 2003. godini je ostvarena stoparasta DP od 3,5%.

Netačna su predviđanja da bi tim tempom razvoja dostigli predratninivo razvoja u 2010. godini. To bi se postiglo tek 2015-18. godine. Postavljase pitanje: možemo li biti zadovoljni tako niskom stopom rasta? BiH kaonerazvijena zemlja mora postizati veće stope rasta (to ostvaruju i mnoge

nerazvijene zemlje) ako želi u Evropu i ako želi izaći iz sadašnje teškeekonomske i socijalne krize. BiH ima resurse, samo ih treba mobilizirati iorganizirati. Zato zamjeram predlagačima što nisu smogli snage i odlučnostida se skoncentrišu upravo na te resurse (kvalifikovana radna snaga, postojećikapaciteti, poljoprivreda, saobraćaj) i što nisu razradili konkretne mjere uekonomskoj politici koje bi pomogle privrednim preduzećima da uspješnijerade. Stopa rasta od 7-8% bi odgovarala našim uslovima i potrebama i nijenedostižna uz drugi koncept razvoja.

Aktiviranje resursa u poljoprivredi, u stručnoj, kvalifikovanoj radnojsnazi, u energetici, u toliko neiskorištenim kapacitetima u metalnom sektoru,te u drvnoj industriji, hemijskoj industriji, zatim u građevinarstvu isaobraćaju, sve do turizma dalo bi značajne rezultate.

Peto, strategija dosta pažnje posvećuje budžetu i javnoj potrošnji krozokvir za fiskalnu reformu. Osnovna karakteristika te projekcije je, pored

brige o većim prihodima, smanjenje učešća javnih rashoda u društvenom proizvodu od sadašnjih oko 50% na 43% u 2007. godini i vrlo restriktivankarakter budžetsih rashoda. I jedno i drugo je teško prihvatljivo i neodgovara realnim odnosima i stanju u vezi sa društvenom potrošnjom u BiH.

Naime, ograničavanje budžeta sa tendencijom njegovog smanjenja dovodi uvrlo tešku poziciju pojedine korisnike budžeta, a smanjenje budžetskihsredstava, npr. za obrazovanje ili nauku i kulturu, negativno se odražava i na

budući privredni razvoj. Istina je, kako se i navodi u tekstu, da su nekirashodi u budžetu veliki (npr. učešće plata administracije u budžetima je tri

puta veće u BiH nego u zemljama centralne i istočne Evrope), te ih je potrebno smanjiti. Ali iz šireg ekonomskog aspekta i iskustva zemalja saniskim dohotkom, kakva je i BiH, po pravilu te zemlje imaju visoko učešće

javnih rashoda u DP. Čak i neke visokorazvijene zemlje, kao npr. Švedska,imaju javnu potrošnju oko 50% društvenog proizvoda. Zato je neopravdano



155

predvidjeti smanjenje učešća budžeta u društvenom proizvodu i njegovodovođenje na nivo razvijenih zemalja. To se brani potrebom stimulisanja

privrede, a u suštini koristi ostvarenju većeg profita. To je vrlo jednostran

pristup, sa lošim posljedicama za cijelo društvo. Zašto se tzv. rasterećenje privrede ne traži u nižim cijenama usluga, kao npr. telefona ili komunalnihusluga ili u nižoj cijeni električne energije. Zašto se veća konkurentnost netraži u sferi tehničko-tehnološkoj i većoj produktivnosti rada.

Bez dvojbe bi u Bosni i Hercegovini u sadašnjim uslovima odgovaraosamo razvojni i socijalni karakter i koncept budžeta, tj. budžeta koji će

pomagati razvoj i rješavati akumulirane socijalne probleme. Ali to ne značida ne treba smanjivati određenu potrošnju i provoditi unutrašnje promjene u

pojedinim namjenama, kako bi se stvorio prostor i za razvojnu funkciju budžeta.

Navedeni su najvažniji rizici od kojih zavisi uspjeh realizacijestrategije razvoja. Saglasno ukupnoj koncepciji razvoja navode se eksternifaktori i uloga institucionalnih izmjena, a zanemareni su interni ekonomskihfaktori. Tako se kao rizici navode odlučnost vlasti u primjeni reformi,efikasnost rukovodstva u očuvanju socijalne i političke stabilnosti,stabilnosti u zemlji i regiji i gubljenje interesa Međunarodne zajednice za

BiH. Neosporno je da će navedeni faktori uticati na razvoj, ali primarni rizicisu u ekonomskoj sferi, npr. da li će se ostvariti predviđeni obim investicija,hoće li doći do veće konkurentnosti proizvoda i povećanja izvoza iz BiH, dali će doći do veće zaposlenosti i smanjenja siromaštva u vezi s tim, da li ćese unaprijediti menadžment u preduzećima (koji je dosta neuspješan), da liće se promijeniti rezultati i postupak privatizacije, odnosno hoće li biti bržai pravednija, itd. Ukazivanje na prave rizike bi pomoglo operativi da

preduzme mjere kojima bi se umanjivalo dejstvo tih rizika.

U tekstu razvojne strategije postoji poglavlje: mehanizam zaimplementaciju i monitoring i evaluaciju razvojne strategije BiH, ali to jeopet obmana jer se predviđa samo formiranje kancelarije koja bi bila usklopu kancelarije predsjedavajućeg Savjeta ministara i navode se indikatori

praćenja ostvarenja, ali bez navođenja praćenja ekonomskih pokazatelja.

Kad sagledavamo sadržaj ove strategije i djelovanje državnih organa uvezi sa razvojnom politikom, onda izgleda da ne postoji neophodna

povezanost. Državna regulativa je više zaokupljena i opterećena obavezamazakonskih i drugih institucionalnih promjena, reformama, na čemu insistiraMeđunarodna zajednica, a manje se briga vodi o privrednim kretanjima,razvoju i tekućim potrebama privrede. Neophodne su i institucionalne



156

promjene, tj. reforme, ali se ne smije zanemariti i privredni razvoj. Kad setome doda koliko je naše društvo operećeno i zabavljeno nacionalizmima i

prošlošću, onda malo prostora ostaje za ono najvažnije, a to je za privredni

razvoj. BiH je vjerovatno jedina zemlja u kojoj je privredna problematika na posljednjem mjestu društvenih preokupacija. Narod se zavodi raznim političkim i nacionalističkim temama, a zaboravlja se ono od čega se živi, privreda. Dokle će nas dovesti takav obrnut red društvenih prioriteta. Koliko privredna problematika slabo kotira u javnosti potvr đuje i podatak da sudnevne novine Oslobođenje i Avaz uvodno izlaganje predsjednika Vijećaministara o razvojnoj strategiji u Parlamentu i raspravu u Parlamentu BiH22.3.2004. godine objavile tek na 7-8 strani, i to dosta kratko i šturo.

Ima i drugih nelogičnosti i nesklada. Tako se npr. u tekstu razvojnestrategije nalaze i stavovi o smanjenju siromaštva, potrebi većegzapošljavanja i o formiranju fondova i poticaja razvoju u poljoprivredi i sl.,što je sve dobro. Ali u tekućem budžetu nema potrebnih mjera i prostora zato, tekući budžet ne sadrži, niti tekuća operativa korespondira sa navodima ustrategiji. Ako se dalje smanjuje budžet (što strategija predviđa), onda niiduće godine ne obećavaju promjenu sadašnjeg stanja. Ponovo se vraćamona ocjenu da ovo nije prava strategija razvoja, već da više služi drugimciljevima i stvaranju lažnih iluzija da će se postojeće teško ekonomsko i

socijalno stanje poboljšati.

Na kraju, ima i ciljeva ove strategije koji opravdavaju i ovakav njenkoncept i sadržaj. Naime, uz dva glavna cilja: ostvariti pretpostavkesamoodrživog i ujednačenog ekonomskog razvoja i smanjiti siromaštvo,naveden je i cilj ubrzanja integracije u Evropsku uniju. To je opravdano iBiH svoju budućnost ima u priključenju Evropskoj uniji, ali i u Evropskojuniji ćemo mi živjeti od svog dohotka i prema razvijenosti naše privrede;neće nas ona ni prihvatiti ako ne dostignemo određeni nivo razvoja, uzinstitucioanlne promjene, naravno. Zato se može zamjeriti i Međunarodnojzajednici koja jednostrano i uporno insistira na institucionalnim faktorima,kao i snishodljivosti i poslušnosti domaće vlasti koja to prihvaća, azanemaruju faktore veće proizvodnje i bržeg razvoja, odnosno što i jedni idrugi nameću neoliberalan koncept razvoja, koji odgovara interesimaglobalizacije i krupnog kapitala, a ne odgovara nerazvijenoj privredi BiH išto se zanemaruju realni uslovi u kojima živi narod BiH.



157

UDK 378 (497.6)

Nirman Moranjak-Bamburać

Studia humanitatis

“Ideja se ne oslanja na nešto dato - ona je stvar budućih istraživanja.”

(Citat iz lektire koji je u međuvremenu postaoanoniman)

“Duša: zatvor za tijelo.”M. Foucault

Prizor prvi - promocija

Ovaj je tekst nastao u povodu knjige Lepoglava i Univerzitet (Sarajevo, 2003.) Uge Vlaisavljevića. Kada kažem “u povodu”, to bi trebalorazumjeti kao najavu izvjesnog odustajanja, izvjesnog narušavanja pravilažanra: ukoliko se netko upusti u čitanje, ne bi, dakle, trebao/la očekivati da jeriječ o recenziji, o klasično univerzitetskom kritičkom razmatranju iocjenjivanju jedne knjige. Ne stoga što je pojava takve jedne knjige uakademskom životu BiH nešto što se događa svaki dan, pa zbog toga trebarazbiti institucionalnu monotoniju, niti zbog toga što je u međuvremeno ovaknjiga toliko puta bila predmetom kritičkog vrednovanja, pa se sada lijepomožemo pozabaviti implikacijama njezine recepcijske povijesti. Čak i ako jeslučaj sasvim obrnut, postavlja se razumno pitanje kako bih to ja, ovdje isada, mogla zauzeti poziciju “stručnog recenzenta”, kad se u tu ulogu posvim javnim i prikrivenim normama akademskog života naprosto neuklapam: ni rodno, ni “stručno”. A upravo to iskustvo “neuklapanja”,iskustvo položaja ni vani ni unutra, omogućava mi neku vrst susreta sAutorom. Susreta u svečanoj dvorani Univerziteta, u kojoj autor knjige oUniverzitetu sjedi na kraju (nekako na samoj granici, gotovo prema vratima)impozantnog stola, za kojim stoluju univerzitetski profesori koji su tu daobave ritual inicijacije / promocije “nečuvene” knjige, uznemirujuće knjige ogenealogiji bosanskohercegovačkog Univerziteta. U čitavom tom prizoru, uscenografiji i kvazi dijaloškim replikama, ima nešto perverzno, nešto



158

fantazmatsko, što samu promociju čini nečim više i od same promocije.Reklo bi se, sve te ozbiljne “muške glave”, s njihovim točno određenim

ulogama (bivši i sadašnji rektor, pravnik, filozof, ekonomist), valjalo jeokupiti na jednom mjestu da izreknu svoj pravorijek o skandalu javnograzotkrivanja “isključenog područ ja omogućavanja” univerzitetskog znanja.Što se tiče podprostora akademske publike, neuobičajeno šarolike i neobično

brojne, on se čini nekako neurednim, dopuštaju se improvizirane kratkescene. To je, između ostalog, i prostor za radoznale profesorice: premda ne

postoje akademske titule koje bi uvažavale tu rodnu razliku, one su se svenekako razmjestile baš kako treba u tom jasno razgraničenom prostoru. Iinače je sve nekako - kako treba i kako se moglo očekivati. Zapravo, čini se

da upravo to što je sve onako kako i treba biti - ono što paradoksalno izazivasumnju i oprez (ili sam ja neoprezno knjigu pročitala prije nego što su mi je predstavili oni za koje se pretpostavlja da znaju?). Pitam se da li se to samočini ili su konzekvencije čitanja Foucaulta takve da ga od sada morate“halucinirati”? Ili se doista na scenama heterotopijskog uobličavanja uvijek odvijaju ovakvi prizori izlaganja pogledu: krize i devijacije, supotstavljanjarazličitih prostora na jednom zbiljskom mjestu, otvaranja i zatvaranjaneobičnih zabrana i uključivanja?

Scena promocije odabrana je, dakle, baš kako treba: čitav prizor je

uzorita slika akademskog pogona, dozvoljenih prekoračenja i podjela. I još je sreća da se čitava scena ne odvija u dvorani Akademije nauka! Mizan-scena heterotopijskog (utopijskog?) prostora svečane dvorane Univerzitetaoblikuje svoj sadržaj - akademsku javnost - onako kako je to zadala prešutnanorma pozicija i položaja. Opasna blizina, čak prijateljsko susjedstvo zatvorai Univerziteta uznemirava, ali ne previše (ili - ne dovoljno!). Nelagoda se

prevladava humorom. Ustupak Univerziteta masovnoj proizvodnji vickastekulture, što li? Ipak, lijepo se vidi, pokazuje nam to jasno ta s ukusom zateatarski prizor konstruirana scena, kolika je i kakva moć institucije. Njezina

tehnologija i njezina performativna moć dorasle su zadaći da se bez većih problema, na njezinim specijalno prigotovljenim scenama, improviziraju čak i scenariji “univerziteta u dekonstrukciji”!? A kad se završi predstava(Univerzitet koji predstavlja knjigu koja propituje genealogijuUniverziteta!), svjetla će se pogasiti, a publika mirno razići kućama!

Pa ipak! Pa ipak! Čitava režija prizora i raspored dramatis persone kao da nam obećavaju neki višak užitka, nacrt nekog nepredviđenog zapleta,neku rezervu u institucionalnim podjelama značenja, neki učinak kojiopravdava tu igru institucijskog uokviravanja, tu teatralizaciju znanja iZnanosti. A to me tjera da s pažnjom osluškujem glas moderatora, koji “kaoda” najavljuje neki događ aj, neko “otvaranje” zatvorenog prostora. Kaoteatrologinju i naratologinju naprosto me podilaze žmarci i od same mogu-



159

ćnosti da u ovaj svečani, sveti prostor naglo prodru zatvorenici iz susjedstva. Neki poremećaj je ionako vidljiv u masovnosti posjeti(teljki)telja! Ili su

“zatvorenici” doista oduvijek tu, u svečanim odajama samog Univerziteta, baš onako kako nam to pripovijeda Vlaisavljevićeva knjiga?

Moderator promocije, međutim, ponavlja i intonaciono variračudnovatu tvrdnju: “Rukavica je bačena!” Rukavica nekoliko puta izvodisvoju tropološku piruetu, ali snaga tropa nije dorasla snazi visoko razvijenetehnologije prešućivanja. Doista, ima li ikoga da prihvati tu rukavicu? I gdje

je uopće ta rukavica i kako je bačena? Je li ta rukavica nekakva nevidljivarukavica, izvrnuta rukavica - skandal, koji sam uspjela previdjeti? Koga li je

pljusnula po licu? Kako sam samo mogla propustiti takav jedan ključni

prizor? I je li neizbježno previdjeti i tu knjigu - kao - bač enu - rukavicu, kojunema tko podignuti s poda svečane dvorane Univerziteta? I odjednom mi je,onako baš do suza, posve ženstveno i ženskasto toliko žao te unaprijed(od)bačene “rukavice”, žao mi je, jer nikoga nema da je prihvati i ispunismislom vlastite ruke, čak nitko da se razbjesni što su je tako (bilo izrastrošnosti, bilo sa samo njima znanim razlogom) (od)bacili. A da je to

bacanje upravo odbacivanje jasno je iz činjenice da se ne mijenja ni scena, niscenografija. Kao naratologinja sam, razumljivo, pogođena nedogađ anjem,izostajanjem ključne scene. Rado bih se umiješala u taj scenarij, ali nisam ja

neka Marija Bursać, niti više imam predstavu o tomu kakav bi kodeks časti ikoja pravila - dvoboja trebalo poštivati.

Kao akademičarki i čitateljki naprosto mi je dosta uzaludnog pravljenja nereda (bacaju, a ti onda čisti, sentimentalno čuvaj odbačene pred-mete, pripovijedaj im priče koje će ubrzo zaboraviti žureći u svojeimaginarne dvoboje i pobjede s imaginarnim neprijateljima i zbog imaginar-nih razloga!) Dobro znam da bi se za čitateljsku rodno osviještenu poziciju

još i mogla založiti: svima bi bilo prihvatljivo da se javim i kažem da dvoboj pripada čisto muškoj kulturi i da bi žene umiješane u njega mogle samo

izgledati kao hrvačice u blatu! Ne bi to izazvalo neke neprilike, možda samosnishodljiv smiješak na licima agelasta. A kad bismo se stvarno “upetljale” uakademski pogon raspodjele znanja, samovoljno prešle i rodne i granicedisciplinarnih regija - bi li to moglo izazvati skandal ? Mislim - onaj ne-mislivi skandal akademske rasprave, koji bi se očekivao prilikom sub-verzivne instauracije “univerziteta u zatvoru”! Međutim, iako je izostao,skandal je upravo onaj kronotop koji omogućava, koji nam je nasušno

potreban za propitivanje onoga što se dogodilo / što se događa u “kućiznanja”.

Prizor drugi - scena čitanja





161

Čitaju

ći Foucaulta

Kad je Nouvel Observateur 1966. god. objavio kako se Foucaultovaknjiga Les mots et les choses “prodaje kao vruće kifle”, nitko još ipak nijemogao naslutiti kakve će se sve različite reakcije pojaviti u rezonantnom

prostoru fukoovske lektire. Foucaultovi temeljni pojmovi, poput arhive,episteme, dispozitiva, znanja, moći ili heterotopije do danas su se proširili uveoma različite diskursivne prakse, prouzročivši val redeskripcija iinterpretacijskih shema gotovo svih disciplinarnih sjedišta unutar polja

humanističkih znanosti. Poopćavajući, može se ustvrditi da je poremećajgranica između istraživačkih polja povjesničar(ki)a, filozof(kinja)a,antropolog(inja)a, književnih teoreti(čarki)čara i kritičar(ki)a globalno vid-ljiv učinak dekonstrukcijskog mišljenja. Foucaultova analitika diskursa tako-đer se može razumjeti kao jedna od varijanata dekonstrukcijskog samosvje-snog pokreta prelaženja granica i uzastopnog “precrtavanja” institucionali-ziranih dualizama, ili - fukoovski rečeno - kao dio korpusa dekonstruktivnogmišljenja, što ovog “arhivara” i/ili genealoga čini veoma “bliskim” deri-dijanskom diskursu différance (pojam bliskosti, odnosno – blizinu dvaju dis-

kursivno i retorički različitih “povijesti ideja”, valja shvatiti s rezervom; ta je rezerva ili skladište učinaka dvaju diskursa povezana s u međuvremenuinstauriranim žanrom rasprava o poststrukturalizmu i postmodernizmu,dakle, kao jedan žanr diskusije postističkog tipa). U tekstu “ Rituali

isključ ivanja” Foucault definira svoj temeljni “problem” kao središtedefinicije jednog implicitnog sistema u kojem smo smješteni kaozatvorenici: “Želio bih da zgrabim sistem granica i isključivanja, onih što ih

prakticiramo, a da toga nismo svjesni; htio bih da kulturalno nesvjesnoizvedem na čistac.” Upravo će ove tehnologije isključivanja i “uključujućeg

povezivanja”, kako bi rekli Deleuze i Guattari, postati važno čvorište udaljenjm propitivanju kulturalnih tehnologija subjektivacije, s tim što mi sečini kako je unutar markantnog trokuta poststrukturalističke misli (čije sustranice Lacan - Derrida - Foucault) narastanje interesa za ovog posljednjeg

povezano s njegovom obdarenosti da bira specifične spacijalizirane metaforeza povijesna diskursivna uobličenja, koje su veoma pogodne za proizvodnjuraznovrsnih narativa: Zatvor, Azil, Bolnica, kao specifični kronotopizapadnjačkog diskursa; naprosto se mogu interpretirati kao funkcionalni iformalni ekvivalentni “okvirnoj priči” naratologije, poput one o carevima

Šahrijaru i Šahzemanu, koja tako učinkovito uspostavlja okvir razvijenomŠeherezadinom pripovijedanju.



162

Moglo bi se reći, dok Derrida dekonstruira pojmove uvlačeći ih umetaforička kretanja razlike i odgode, dotle Foucault pronalazi retorički

potencijal svoga diskursa u “identifikaciji spacijalizacijom”. I dok Derridain projekt dekonstrukcije “metafizičkog zatočenja” u akademskoj praksi bivačesto izložen “performativnim nesrećama”, jer, kako veli M. Holquist, “nikone može biti toliko samosvjestan kao on, tako da napori njegovih tumača da

budu sumnjičavi prema svojim riječima koliko i on izgledaju predodređeniza neuspjeh”, Foucaultov paradoksalni koncept Znanja-Moći sa svojomcentralnom metaforom Zatvora i teorijom o “umetnutom oku”, potičeneočekivane eksplozije imaginacije, sve do queer teorije kao opreke svimvrstama “normalizacije”, te razvoja nekih novih akademskih, ali veoma

neortodoksnih disciplina, poput geokulturologije, imaginarne geografije, postkolonijalne kritike, novog historicizma, kulturalnog materijalizma,antropologije diskursa, i čega sve ne…

Feminističko propitivanje konfiguracije Moć-Znanje

Jedno od značajnih mjesta na kojem se počeo diskutirati Focaultovkoncept moći je i feministički diskurs, a kako on spada u gore spomenute

neortodoksne diskurse (koji više nisu ni sasvim izvan, niti sasvim unutra uakademskim raspravama1), te kako je ženskost i dalje glavna inajproturječnija figura Drugosti, želim ukratko pokazati na primjeru ovogdiskursa kako se utjecaj Foucaultove genealogije i diskursivne analitikeistodobno širi i propituje. Naravno, Foucaultov utjecajni koncept razvio se u

prvom redu kao “protudiskurs” (još jedan narativni fokus ovoga prominentnog francuskg mislioca) lijevim liberalno-humanističkimkoncepcijama, koje počivaju na šest postulata: da vlast pripada klasi koja jeosvoji (postulat vlasništva), da je Moć moć Države lokalizirana u njezinim

aparatima (postulat lokalizacije), da je Moć podređena jednom načinu proizvodnje (postulat marksističke subordinacije nadgradnje ekonomskoj bazi i infrastrukturi), da je vlast esencija koja je atribut onih koji je posjeduju, što uspostavlja razliku prema onima nad kojima se vlada (postulatsuštine i atributa), da se vlast služi represijom i ideologijom (postulatmodaliteta) i da se državna vlast izražava u nametanju zakona (postulatzakonitosti). Foucault je u svojim radovima osporio upravo “represivnutezu” o volji za vladanjem i moć predstavio kao sveprožimajuću, anonimnu inepersonificiranu infrastrukuturu, koja kao produktivna mreža pokriva

1 Ovo je tvrdnja koja se nikako ne odnosi na bosanskohercegovačku humanistiku i

to treba na više načina podvući!



163

cjelokupan društveni život, tijelo, spolnost, obiteljske odnose i srodničkeodnose, identitet, spoznaju, rad, tehnologiju i tako ne samo da kroti

(disciplinira) objekte koje zahvaća ve

ćomogu

ćava i proces proizvodnjesubjekata. Ravnanjem moći objedinjuje se jedno povijesno polje, jedan

dispozitiv (kompleks u kojem se dovode u međusobne odnose Znanje iMoć), te se u skladu s tako konfiguriranim epistemološkim režimom otvaraju

polja “vidljivosti” i “iskazivosti”. Drugim riječima, u ovisnosti o režimu

moći, koji je u povratnoj sprezi sa znanjem, podržanim institucijama kojekao “diskursivna policija” discipliniraju silovitost, neproračunljivost i

pogibeljnost diskursa za volju njegove identifikacije, dakle, u ovim ili onim povijesnim okolnostima, može se to i to reći, ili ovo ili ono vidjeti. Foucault

kritizira one pristupe moći koji se zasnivaju na revolucionarnomemancipacijskom diskursu usmjerenom protiv represije i dominacije, kao i privilegije kritičara moći, tvrdeći da nema znanja bez moći: “kada bi moć bila samo represivna, kada ona ne bi činila ništa osim govorila ne, mislite lida bi ikog navela na pokoravanje. Ono što moć čini održivom, što je čini

prihvatljivom, jest jednostavno činjenica da nas ona ne samo pritišće kao silakoja kaže ne, već i da presijeca i proizvodi stvari, stvara užitak, oblikujeznanje, proizvodi diskurs.” Na ovaj način vlast nije toliko vlasništvo kolikostrategija, ona se više provodi nego što se posjeduje, ona nema suštinu, jer je

operativna i nije atribut jer je odnos sila. Prostor Moći je serijalan, a ne piramidalan, a jedan tip moći je jedna tehnologija koja prolazi kroz sveaparate i institucije i svjedoči o “višku discipline”: Moć prije proizvodistvarno nego što vrši represiju. U ovoj vizuri, zatvorenik u zatvoru nije samoonaj koji je izložen kontroli, regulaciji i normalizaciji već je istodobno i

princip svojeg vlastitog pot č injavanja: subjekcija je, naime, ona vrst moćikoja nam pokazuje da postajanje subjektom bitno ovisi o procesu

potčinjavanja. (Ovaj moment treba pažljivo ukalkulirati pri čitanjuVlaisavljevićeve priče o Lepoglavi kao temelju socijalističkog univerziteta,

jer on predočava s kakvim su uspjehom komunisti u “Crvenoj klanici”realizirali princip nužnosti vlastitog potčinjavanja u procesu subjektivacije.)

U ovom konceptu događa se jedno premještanje sa državnopravne umikropolitičku sferu, prijelaz sa globalnog na “kapilarni nadzor” nad

pojedincem, te napuštanje univerzalnosti za volju specifičnosti: stručnjak koji više nije rapsod vječnih vrijednosti, već strateg života i smrti, bitno jeovisan o režimu i politici istine njegova društva. Problem više nije

promijeniti svijest ljudi, već promijeniti politički, ekonomski, institucijskirežim proizvodnje istine.

Ovakav teoretski koncept, koliko god to bilo iznenađujuće, preuzimaju čak i neke feminističke kritičarke, premda ga druge odbijaju, alise u oba toka radi o potrazi za mogućim subverzivnim rekodifikacijama



164

moći. “Pojam ‘spola’ omogućio je stvaranje umjetnog jedinstva anatomskihelemenata, bioloških funkcija, ponašanja, osjećaja i ugoda i omogućio da se

to izmišljeno jedinstvo rabi kao uzročno na

čelo, sveprisutno zna

čenje: spol je tako mogao funkcionirati kao jedinstven označitelj i kao univerzalno

označeno.”2 Na temelju ove Foucaultove tvrdnje, po kojoj tijelo stičeznačenje “spolne prirodnosti” tek u kontekstu sveprožimajućih odnosa moći,zaoštrena je, osobito u feminističkom dikursu, rasprava o esencijalističkim ikonstruktivističkim teorijama roda i spolnosti (kao i identiteta), ali suistodobno problematizirane i granice emancipacijskih diskursa. Ukoliko jemoć nepersonificirana i u cijelosti prožima neku povijesnu diskursivnuformaciju, omogućavajući na taj način “vidljivosti” i “iskazivosti”, spolno su

“vidljiva” tijela proizvedena po cijenu prikrivanja ambivalentne proizvodnosti samog zakona, a svaka se pobuna odvija kao neminovnaneodlučivost između podvrgavanja i prkosa. Feministička teoretičarka

Nancy Hartsock zamjera Foucaultu što u svojem konceptu moći preuzima perspektivu “kolonizatora koji odbija”3, te tako previđa da je moć povezanas maskulinosti i muževnosti, a ženskom subjektu, kolonijaliziranomeintelektualcu i svim ostalim “neurednim drugima” ostavlja samo pasivnost iodbijanje kao izbor, dok bi njihova vlastita epistemologija, izgrađena iziskustva i stajališta dominiranih, nasuprot tomu, mogla voditi transformaciji

odnosa moći. “Zašto baš u trenutku kad tako mnogo utišanih počinjezahtijevati pravo imenovanja, pravo djelovanja kao subjekt a ne kao objekt

povijesti, da baš tada koncept subjektivnosti postaje problematičnim? Baškad stvaramo nove teorije o svijetu, javlja se nesigurnost da li se o svijetumože teoretizirati. Baš kada govorimo o promjenama koje želimo, idejenapretka i racionalnog organiziranja ljudskog društva postaju sumnjive iupitne. Zašto baš sada kritike volje za moć urođene stvaranju teorije? Mislimda ovi intelektualni potezi nisu slučajni (no niti zavjera). Oni sutranscedentalni glas prosvjetiteljstva, koji pokušava uhvatiti korak s

društvenim i povijesnim promjenama sredinom i krajem dvadesetogstoljeća.”4 Nancy Hartsock se, iz svoje materijalističke vizure, zauzima stogaza djelatno opiranje postmodernističkoj “ontološkoj sumnji” posredstvom

2 Foucault, M. Povijest seksualnosti. 1983. Cit. prema Butler, 2000. Nevolje s

rodom. Zagreb, str. 97. 3 Hartsock koristi ovdje razlikovanje koje je uveo A. Memmi u svojoj analizi veze

kolonizator - kolonijalizirani, na “kolonijalizatora koji prihvaća” umjetno stvaranjesvojeg Drugog, negativnog i neprozirnog kolonijalizatorovoj prosvijećenosti, i“kolonijalizatora koji odbija” datu ideologiju, i tako sebe osuđuje na bolnudvosmislenost da bude izdajnik, ali ne i kolonijalizirani. 4 Nicoholson, L.J. (ur.) 1999. Feminizam / Postmodernizam. Str. 144.



165

povijesti i iskustva marginalizacije, koja se već sama po sebi mora protivitistvaranju totalitarnog diskursa. Prokazivanje parcijalnosti i izokrenutosti

vizije vladara u dominatorskim sustavima sa stajališta potlačenih skupina,treba poslužiti za stvaranje alternative i mijenjanja odnosa moći, a raznolika

“manjinska” iskustva za kritiku dominantnih institucija i društvenihideologija.

Zanimljivo je vidjeti zašto se teoretski diskurs ustrajno opire uvođenjukoncepta moći u muško/ženske odnose. Naime, čini se da prepoznavanjerazlike moći u rodnim ulogama skreće pozornost s otrcane pripovijesti oljubavi i privlačnosti kao jedino važeće odnose među muškarcima i ženama,a to dovodi u pitanje stereotipne predstave o ženskim ulogama i vodi

prepoznavanju lukavih strategija dominacije, u kojoj i jedna i druga stranagube, kao što je to uspješno razobličeno i u drugim hegemonijalnimobrascima. Ako, dakle, povučemo sve konzekvencije teorije moći i shvatimo

je kao središnje mjesto rodnih odnosa, onda bismo mogle, umjesto pasivna prihvaćanja predrasuda o “ljupkim ženicama” i ratobornim “muškaračama”,otvoriti mogućnost da imenujemo načine na koje su žene vidljive i nevidljiveu javnosti, kako one označavaju svoju šutnju i kako žive i pripovijedajusvoju osobnu priču, koje su im orijentacije i životni projekti, kakav tip moćižele graditi za sebe. Imenujući moć na vlastiti način, žene mogu postati

njezine vlasnice, mogu imaginirati “sa moći” ili “protiv nje”.

Antropologizacija Zapada: filozofsko-povijesno-sociologijski i

svaki drugi esteticizam

“Nisam povjesničar po struci, alinitko nije savršen.”

M. Foucault

Ono što je evidentan dekonstrukcijski učinak, ponovit ću još jednom,meni se čini kao naprosto nevjerojatan tektonski poremećaj u humanističkimznanostima u drugoj polovici XX stoljeća. Pod udar kritike su i u Europi i uAmerici došle tzv. “nacionalne discipline”, osobito odsjeci za studijknjiževnosti5. Povijest, poetika i politika počele su se sprezati na nov način

5 Vidjeti npr. knjigu Pegi Kamuf (1999) Univerzitet u dekonstrukciji. Beograd. Ta

bi knjiga mogla poslužiti za još jedno čitanje Vlaisavljevićeve knjige, ali tako da sesada s Foucaulta fokus premjesti na Derridau.



166

unutar klasičnijih oblika studija. Burne preobrazbe doživljava historiografija.Kulturologija i poetika kulture stvaraju u međusobnim odmjeravanjima

nezamislive uzorke. Filozofija se literatizira, a književnost teoretizira

6

…Glavnina Foucaultova rada (a meni je veoma važno sačuvati upravoFoucaulta kao fokusnu točku akademskih propitivanja, kako bih se na tajnačin, korak po korak, približila mogućoj rekonstrukciji lektire UgeVlaisavljevića i njegova modela Univerziteta) odnosi se na margine“generičke povijesti” (Megill). “Generička” ili “normalna povijest”, premdaveoma nevoljko, na kraju je morala uzeti u obzir implikacije Foucaultovaalternativna modela pisanja kulturalne historije7. Polemika među stajalištima“normalne” i “iskošene” povijesti društva, koja još uvijek traje u vezi s

kritičkim

čitanjima kontroverznih posljedica fukoovskog doprinosa, mogla bi se dobro ilustrirati polemikom Léonard - Foucault iz 80-tih godina

prošloga stoljeća. Hvaleći Foucaulta zbog njegovih “prekrasnihintelektualnih konstrukcija”, Léonard de facto “optužuje” Foucaulta za“pogrešno sijanje”: naime, bacanje filozofskog sjemena na polje

povjesničara može samo izazvati nelagodu. U svom odgovorukarakteristična naslova - “Oblak i prašina” - Foucault precizira što znači“stereotip” povjesničara:

“…časnog viteza od to

čnosti (“Nemam osobitih ideja, ali je bar ono što kažem istina”); stručnjaka za neiscrpne podatke (“Niste

rekli ništa o ovom ili onom predmetu, a naročito o onom u koji sam ja upućen, a o kojem vi nedvojbeno ne znate ništa”); velikogsvjedoka Zbilje (“Ne veliki sustavi, nego stvarni život, bogato prožetraznim protuslovljima”); učenjaka slomljena srca, koji plače nadsvojim malim komadom zemlje koji su upravo opljačkali barbari -

baš kao da poslije Atile trava neće ponovo rasti.”8

Kako sam “polja uznemirenja”, nastala genealogijskim poduhvatom,makar približno “prokazala” gornjim podnaslovom, sada bih još dodala samo

6 Bilo bi krajnje zanimljivo uporediti kakve odnose međusobno uspotavljaju

masovna kultura i elitno humanističko obrazovanje kod nas i na Zapadu. Moglo bise početi s jednim jednostavnim pitanjem: kako bi pozicije (sic!) jednog “Waltera”,“Expresa” i sl. mogle utjecati na razvoj kulturalnih studija u BiH? 7 Diskusija o ovome može se pratiti u Hunt, L. (ur.) 2001. Nova kulturna historija.Zagreb. 8 Cit. prema Patricia O’Brien: “Historija kulture Michela Foucaulta”. U: Nova

kulturna historija. Zagreb, 2001., str. 61.



167

jedan pregled “vrućih” teza,9 koje mi se čine nužnim za razumijevanje iFoucaultove teorije i diskusija koje se iz njih mogu razviti:

“Normalna” povijest Analitika diskursa

• “Pripitomljavanje prošlosti”tehnikom ovjerovljavanja: “velika priča” i izlaganje “poučnog”kontinuiteta

• Prezumpcija singularnosti “velike priče” kao konteksta u koji seuklapaju parcijalne hi/storije;ultimativna razlika između periferije i prave “normalnehistorije”

• Uobličavanje “velike priče” (npr.“elizabetanskog pogleda na svijet”) posredstvom konvencija

realističkog narativa

• Diskursinisu ni posebni tekstovi,niti grupe tekstova, već seuspostavljaju preko iskaza i uvjetaiskazivanja, te pravila produkcije i

recepcije iskaza kao kompleksnefigure smještene u točno određenovrijeme i prostor: npr. “juridičkidiskurs” 19.st. uspostavlja se prekonjegova predmeta (Zakon, govor Zakona), načina na koji se taj predmet tematizira (specijalna

uristička terminologija iargumentacija) i njegovih odnosa sdrugim diskursima toga doba (npr.

psihologijskim ili teologijskimdiskursom).

9 Pri njihovoj formulaciji služila sam se knjigom G. Deleuza Foucault (srp.

prijevod, Sremski Karlovci, 1989.)



168

Centralne analitičkodiskursivne teze i pojmovi

• Arhivski spomenik , a ne dokument -konstitucija korpusa (“ odsticaj na

govor ” - riječi i rečenice koje serazmjenjuju oko ispovjedaonice,kazuistički priručnici, institucije…)

• “ eko govori”, kao anonimnomrmljanje koje dobija ovaj ili onajoblik, ovisno od razmatranogkorpusa

• Iskazi - formacije koje izdvajamo iznjihovog korpusa; subjektirečenica, objekti propozicija ioznačene riječi mijenjaju priroduzauzimajući prostor “Neko govori”

• Širi pojam diskursa: “mrmor diskursa”; “biće jezika”; “Nekogovori” (ovo je jedna kaotičnavarijanta diskursa, anarhistična;diskurs iskazuje svoj strah odneograničenosti i nedostatka reda pomoću bezbrojnih zabrana i pravila); metafizička podloga“užeg” pojma diskursa

• Diskurs kaoznanstvenosociologijski pojam,koji označava jedno mnoštvo iskazakoji pripadaju istoj formaciji

• Iskaz - materijalitet onoga što je uednom određenom vremenu i

prostoru doista rečeno.

Znati - vidljivo i iskazivo kao

dva elementa stratifikacije

• Teorija o “umetnutom oku” - analiza

Les Meninas Velaskeza

• “Arheologija pogleda” i medicinski

diskurs

• Arhitekture kao svjetlosni režimi

• Azil, panoptikum, vojarne, škole -

pronalasci vidljivosti na osnovuizvanrednih mašinerija

• Zatvor kao forma sadržaja

(zatvorenici) sadrži mjesto vidljivosti

• “Očiglednost” opće bolinice u 18. st.

• Arheologija kao audio-vizualna

arhiva: diskursivni odnosi između

diskursivnog iskaza i nediskursivne

sredine

• Slojevi su historijske formacije,

pozitiviteti ili empričnosti - sačinjeni

su od stvari i riječi, gledanja i

govorenja, od vidljivog i

izrecivog/čitljivog, od sadržaja i

izraza

• Polje izrecivog: krivični zakon kao

forma izraza, “delikvencija” kaosupstanca izraza

• Proizvodnja iskaza na osnovu

“neobičnih prosedea”: klinika i

patološka anatomija povlače različite

rasporede “vidljivog i iskazivog”

• Mjesta vidljivosti nikada nemaju isti

ritam, istu priču, isti oblik kao polja

iskaza



169

ZNANJE

ZNANJE U FUNKCIJI PRAGOVAEPISTEMOLOGIJSKI PRAG

PRAG FORMALIZACIJE

SVOJSTVEN ZNANOSTI

PRAG ESTETIZACIJE

VRIJEDNOSTI IMAGINARNOGPRAG POLITIZACIJE

FORME REPREZENTACIJE

ZNANJE NIJE ZNANOST NE MOŽE SE ODVOJITI OD

PRAGA SA KOJEGA JE UZETO(ISKUSTVO OPAŽANJA, IDEJE EPOHE, VAŽEĆE MNIJENJE)

ZNANJE

JEDINSTVO SLOJARASPOREĐUJE SE NA RAZLIČITE PRAGOVE

PRAKTIČAN RASPORED: UREĐAJ ISKAZA I VIDLJIVOSTI

POLITIČKA FIZIKA - HISTORIJA TIJELA

• PSIHOLOGIJSKI SUBJEKATKOJI SE RAĐA U TOČKI

DODIRA TIJELA I MOĆI• POLITIČKA TEHNOLOGIJA

TIJELA: KADA ZATVOR ZAMJENJUJE MUČENJE,TIJELO VIŠE NE TREBAOBILJEŽITI VEĆ UKROTITI I

OPRAVITI

• MEDICINA KAO ZNANOST O NORMALNOSTI TIJELAZAUZIMA CENTRALNOMJESTO U KAZNENOJ PRAKSI

• NOVA OPTIKA: OPĆI NADZOR ZAVOĐENJE PANOPTIČKOG

SISTEMA KONTROLE• NOVA MEHANIKA: IZOLACIJA

I GRUPIRANJE, OPTIMALNALOKALIZACIJA, KONTROLA IPOBOLJŠANJE UČINKA -DISCIPLINIRANJE

• NOVA FIZIOLOGIJA:DEFINIRANJE NORMI,ISKLJUČIVANJE IODBACIVANJE -TEREAPEUTSKE I KAZNENEMETODE -NORMALIZACIJA





171

može reći JA, koje od mojih Ja može u ovom svijetu djelovati?”). Figuralektire11 koju sam nastojala uvesti u igru teksta koji upravo pišem, kao i ona

koja se pojavljuje na rubovima Vlaisavljevićevih referencija, baš kao i samaknjiga Lepoglava i Univerzitet , pokazuje i/ili ukazuje na jedan pomak koji se

izgleda (ne)primjetno dogodio u krilu humanistike: epistemološka iontološka pitanja su se na kraju toliko zamrsila da je “rastvaranje diskursa” uobliku antropološke komparativistike postalo omiljenom zabavomteoretičar(ki)a. Ako se žestoka i strasna borba oko vlasti nad semiozom nahumanističkom polju i dalje prividno odvija oko pitanja legitimacijskihuporišta “starih” i “novih” akademskih disciplina, u prostoru “slabe misli”,smještene u polje lektire kao da je već odlučeno: izdavati se za teoretičara ili

graditelja sustava nije više in! Kao što je primijetio Sheridan, ne može se biti“fukoovac” na način na koji se može biti marksist ili frojdovac! Čak i C.Castoriades (koji nikako nije “fukoovac”, ali je jedna od referentnih točakana koje se oslanja Vlaisavljevićev diskurs), koji se žestoko protivi društvu“lobija i hobija”, za svoj temeljni pojam izabrao - politič ko imaginarno.

Uvođenje politike imaginarnog u obzor suvremene nam znanstvene produkcije omogućava da iznenađujuće vraćanje Lepoglave i Golog otokakao tema koje se odnose na danas manje podobne simbole (zaboravili smokako su oni dio naše svakodnevice) bude pročitano kao subverzivni čin

upisivanja mikropovijesti moći u nabujalu proizvodnju “povijesnih istina”,koje zasad sve odreda slijede doista zastarjela pravila devetnaestostoljetne paradigme. Subverzivni tjelesni upisi (razmještanja) “revolucionara”,“domaćih izdajnika” i “profesora političara” / “političara-profesora” u

povijest Univerziteta na južnoslavenskom tlu izaziva logičnu pretpostavkuda performativnost historije sadašnjosti i politički sukob oko “istinskog”znanja konačno valja dovesti do usijanja. Za takav jedan potezVlaisavljeviću je nužna upravo fukoovska manira odbacivanja pedagoškevjerodostojnosti, koja je inače utvr đena kao epistemološka “spoljašnjost” za

dozvoljeno postavljanje pitanja.Vlaisavljevićevu knjigu, međutim, valja čitati i na fonu inauguracije

dekonstruktivističkog mišljenja u širem prostoru bivše Jugoslavije. To jenužno, jer je iz toga kuta vidljivo da deridijanstvo, lakanizam, fukoizam …na ovome tlu prije svega ukazuju na “prazno mjesto -izma”. Naime, vodećikritičari Slovenije, Hrvatske i Srbije (o Makedoncima se ne bih ništa usudila

11 Upravo sam primijetila kako citate iz Foucaultovih djela pišem bez ukazivanja

na njihovo porijeklo! Neka to tako i ostane, jer su oni očigledno već postali diokorpusa općeg znanja: cirkuliraju i razmjenjuju se poput istrošenih novčića u veomarazličitim diskursivnim praksama. Za zainteresirane, upućujem na dostupne srp. prijevode: Istorija seksualnosti, Beograd, 1982.; Riječ i i stvari, Bg., 1971; Nenormalni, N. Sad, 2002.; Nadzirati i kažnjavati. S. Karlovci / N. Sad, 1997.









175

ostale, ili o utemeljenju orijentalistike na Sarajevskom univerzitetu, čija je pozadina pripovijest o Titovu projektu nesvrstanosti …

“Kuća znanja”

Upotreba dekonstruktivističkog vokabulara i fukoovskih modelaidentifikacije kao potencijalnih subverzivnih činova za protresanje pitanjazašto mi “u postkomunističkoj eri ne otkrivamo nepoznate i zanemareneznanstvene radove velike vrijednosti nego, ali i to veoma rijetko, manje iliviše nečitljive filozofske eseje koji odišu izvjesnim književnim šarmom” (str.

172), čine me pripravnom da, poput Vlaisavljevića, pokucam na vrata “kućeznanja”.Kuc-kuc! Ima li koga?

Nema nikoga. Otišli su potpisivati Bolonjsku deklaraciju!







178

stvarnosti proturječnih društveno-ekonomskih odnosa, riječ ju, Scile i

Haribde porađanja i uzrastanja jednog originalnog političkog sistema.

Profesor Omer Ibrahimagić, zajedno sa svojim suradnikom,

magistrom Suadom Kurtćehajićem, prihvatio se velikog posla istraživanja i pokazivanja političkog, državno-pravnog sistema Bosne i Hercegovine

uopće, a posebno je to što je u u ovoj knjizi obrađen jedan veoma značajan

period historije koji je neposredno iza nas, jedan društveni sistem koji je

završen prije više od jedne decenije i koji se nudi za naučno i kritičko

sagledavanje kako radi historijske istine tako i radi iskustva za iznalaženje

rješenja problema u sadašnjosti i u budućnosti. Jedan politički sistem i

ideologija otišli su u historiju i nostalgičari se nemaju čemu nadati.

Međutim, zdrav kritički duh promišljat će to vrijeme i njegove oblike života

i udruživanja, njegovu praksu proizvodnje, raspodjele i potrošnje, političkisistem i kulturne vrijednosti, i naći će mnoge iluzije, utopijske poduhvate s

promašajima, sistemskim greškama i sputanim mogućnostima.

Sagledavajući to vrijeme u konkretnom historijskom kontekstu opće

uvjetovanosti, zapazit će se i uspješni dometi u raznim oblastima života i

rada, što je djelo naših ljudi i vrijednosti koje pripadaju našoj baštini. Sve to

je neminovno objektivno naučno preispitivati i prevrednovati te prevazilaziti

nalaženjem boljih solucija i adekvatnijih oblika društvenog života.

Nihilističko negatorstvo kao i ideološka apologija strani su naučnom duhu i

metodu. Sa zadovoljstvom sam mogao primijetiti da su ovim autorima strane

takve nedostojne krajnosti i da su proveli analitički, kritički i naučni

postupak u obradi ove osjetljive i složene problematike.

Oni analiziraju normativnu društvenu svijest u formi državno-pravnih

akata u određenim društveno-historijskim okolnostima razlikujući ideološko

i stvarno, ali i neizbježnu povezanost i međuuvjetovanost svijesti i bića,

pravne svijesti kao i izraze realnih društvenih procesa i snaga.

Kad se govori o izvoru i trajanju državnosti Bosne i Hercegovine,

autori se čvrsto drže provjerenih historijskih činjenica i argumenata,

ostavljajući po strani mitologiju o hiljadugodišnjoj neprekidnoj državnosti

Bosne i Hercegovine, jer ona je izgubljena 1463. godine, a obnovljena tek

1943. godine. Ali u tom razdoblju trajalo je ime i teritorija naroda, sa

različitim oblicima upravljanja u okviru carstava: Bosanski Sandžak, Ejalet,

Corpus separatum.

Zato je više nego legitimno govoriti o hiljadugodišnjoj historiji zemlje

i naroda Bosne i Hercegovine, o političkom i društvenom životu u različitim

uvjetima i različitim poretcima, o kulturi i civilizaciji na ovim prostorima,

gdje je Bosna objekt i subjekt historijskih procesa. To nikad nije biloidilično, harmonično i neproturječno stanje i kretanje, nego mukotrpna borba

za egzistenciju i slobodu.





180

čine Bosanci i Hercegovci sve tri etnokulturne narodne zajednice: Bošnjaci,

bosanski Srbi i bosanski Hrvati. S tim u vezi, ovakve nominacije s prefiksom

“bosanski” uz sve tri etničke skupine imaju dalekosežno značenje. Jer, u

konstituciji BiH nisu sudjelovali svi Srbi kao nacija, svi Hrvati kao nacija,svi Muslimani svijeta ili pak svi Bošnjaci kao nacija, nego, što je bitno,

bosanski Srbi, bosanski Hrvati, bosanski Muslimani ili bosanski Bošnjaci

kao etnokulturne zajednice, zapravo kao građani u okviru države Bosne i

Hercegovine. Dalje, autor primjećuje kako je, s obzirom da “danas u

modernom svijetu nema ni jedne države u kojoj su politički suverena dva, a

kamoli tri naroda”, nastala kobna greška ne vidjeti u BiH jedan jedinstven

politički, tj. državni narod kao multietničku i multikulturnu zajednicu na

cijelom i nedjeljivom državnom teritoriju. Prema Ibrahimagiću, historijska

pogreška je i u tome što je propuštena mogućnost konstitucije bosanskenacije, a to se dogodilo upravo zato što BiH nije nastala na načelunacionaliteta kao drugih pet federalnih jedinica, nego kao historijska

zasebnost života ljudi i građana jednog naroda. Historijskom greškom

profesor Ibrahimagić smatra i nepriznavanje bosanskih Muslimana kao

nacije. Dok su u NOB-u bili označeni velikim slovom “M“, nakon rata je to

ukinuto, a popis stanovništva 1948. godine priznavao je izjašnjavanje samo

nacionalnosti, pa su se muslimani trebali opredjeljivati kao Hrvati ili Srbi,

odnosno neopredijeljeni, što je ostalo na snazi sve do sedamdesetih godina.

U međuvremenu, Muslimani su osjećali nelagodu u ideološkom sistemu

bratstva i jedinstva i ravnopravnosti naroda i narodnosti federalne

Jugoslavije kao vladajućem ideološkom principu. No, to je poznat problem.

Teorijsko je pitanje historijskog determinizma, po kojem je sve što se

dogodilo bilo nužno i neizbježno. Međutim, ako ljudi prave historiju, mogu

praviti i greške. No uz psihološki paradoks, osjećanja i vjerovanja da se

moglo postupiti drugačije, u svakom slučaju moraju se sagledati društveno-

historijske uvjetovanosti.

U ovom osvrtu zadržao sam se pretežno na ZAVNOBiH-u i njegovoj

interpretaciji i provedbi, a malo je ostalo da se kaže o autorovim prikazima i

vrednovanju socijalističkog samoupravljanja, njegovoj ustavnopravnoj

zasnovanosti i normativnom reguliranju prava i dužnosti samoupravljača.

Taj period se s pravom dijeli na dvije faze: administrativno-birokratsko i

centralističko upravljanje do 1950. godine i nakon toga socijalističko

samoupravljanje. To nisu strogo odvojene faze, nego se međusobno

isprepliću kao tendencije, gdje na kraju preovlađuje sistem samoupravljanja,

kao sistem socijalističke samoupravne demokracije. Državno-pravni položaj

Bosne i Hercegovine se mijenjao. Formalno ravnopravna sa drugimrepublikama, uvijek se iznova morala izboriti za svoju stvarnu

ravnopravnost. To je značajno uspjela sedamdesetih godina, kada izrasta u

veoma važnog subjekta u Federaciji. Njeno uspravljanje na političkom i



181

državnom planu praćeno je zapaženim ekonomskim prosperitetom,

društvenim slobodama i kulturnim stvaralaštvom.

Socijalističko samoupravljanje bilo je radikalna, zapravo

revolucionarna ideja:“Fabrike radnicima, zemlja seljacima”, inspirirana Pariškom Komu-

nom i Lenjinovim sovjetima, sa dosta idealizma i utopizma s obzirom na

realne društveno-ekonomske uvjete.

Normativno komplicirana struktura, u koju je ugrađena ideja

odumiranja države, a zadržana funkcija birokracije i uloga jedne političke

partije (SKJ i njenih vođa), što je odredilo pečat autoritarnog sistema uloga.

Autori ove knjige podrobno su izložili normativni aspekt tog poretka.

Smatram to veoma značajnim i za daljnja istraživanja.

Na kraju čestitam Omeru Ibrahimagiću i njegovom suradniku SuaduKurtćehajiću na ovako značajnom ostvarenju i, razumije se, “Magistratu”-kao izdavaču.





183

UDK 316.4 : 297.1

Ramiza Smajić

Između ličnih frustracija i politike*

Polemika koja se posljednjih mjeseci vodi u Francuskoj oko zabrane

pokrivanja žena na javnim mjestima izazvala je burne reakcije ne samo

među muslimanima nego i drugokonfesionalnim demokratskim i inim

strujama u cijelom svijetu. U atmosferi korištenja najrazličitijih metoda

opravdavanja ove zabrane i reagiranja različitih intelektualnih, vjerskih i

političkih slojeva, po strani nije ostala ni ugledna pariška izdavačka kuća

Gallimard, koja je objavila kraću studiju autorice Chahdortt Djavann, pod

nazivom "Dolje hidžab!". Dotična autorica je rođena u Iranu, a posljednjih

deset godina živi u Parizu, gdje je završila studij antropologije. U osnovi

romansijerka, u ovaj svojevrsni književni poklič, pored

čisto autobiografskihdetalja, ona unosi toliko energije da već prve riječi čitaoca ostavljaju bez

dvojbe oko karaktera i cilja samog rada.

"Deset godina sam bila pokrivena. Bilo je: ili hidžab ili smrt. Znam o

čemu govorim." Ovakvim početkom autorica Djavann kreće u osudu "le noir

du voile", tmine vela, u kojem je bila zarobljena od svoje trinaeste do

dvadeset treće godine. Neizbježno je bilo krenuti od dešavanja u Iranu 1979.

godine, koja će u budućnosti autorici "oteti najljepše godine njenog života".

Za Iran je poznato da je zemlja izrazito značajnog geopolitičkog položaja, jer izlazi na naftom i gasom bogato Kaspijsko more i Perzijski

zaljev, koji čine i evroazijsku i američku interesnu sferu. Negativan

međunarodni imidž koji Iran ima na zapadnoj strani globusa, u posljednje

vrijeme je ublažen priznanjem svjetske javnosti iranske umjetničke

suptilnosti, dokazane naročito kroz rezultate na polju kinematografije.

Iritirani sadržajem ili pak manjkom vijesti što dopiru iza zidova koji, uz

Sjevernu Koreju i Irak, čine prostor od Georga W. Busha nazvan "osovinom

zla", utjecajni mediji i različite humanitarne organizacije u posljednjih

dvadeset godina konstantno govore o kršenju elementarnih prava pod

* Chahdortt Djavann. Bas les voiles! Paris: Gallimard, 2003., 47 str.



184

"maskom islama", fizičkom kažnjavanju svakog naprednijeg duha,svakojakim cenzurama, srozavanju ženskog bića na dno društvene ljestvice

itd. Ipak, za razliku od iranske nobelovke Shirin Ebadi, koja je stručno i

rodoljubno inicirala više poduhvata s ciljem liberalizacije problematičnihfaktora, a o kojima se još uvijek i ne zna dovoljno, većina je još uvijek

sklonija pamfletističkoj karakterizaciji Irana kao religiozno-totalitarne

tvorevine, islamske strahovlade kao najgore reakcije na socijalnu nepravdu i

jednoumlje monarhističke vlasti do 1979. godine.

U očekivanju da se iz brošure relativno mlade iranske spisateljice

upoznamo sa ličnim iskustvom pokrivanja žene u Iranu, ostajemo iznenađeni

njenim izvanprostornim potiranjem izvora islama u cijelosti, pri čemu

autorica sebi dopušta slobodu da svoje stavove o položaju žene u islamu predoči kao konačne i neupitne, što je rezultat očitog traumatičnog

subjektiviteta, koji joj ne dopušta čak ni logično distanciranje stvari, zemalja

i situacija koje ne poznaje.

Nesporno je da su muslimanke današnjeg nivoa obrazovanja i same

uključene u proces revaloriziranja ranijih događanja i interpretacije

etnopsiholoških i etnosocioloških prilika koje su je učinile takvom kakva

jest. U svijetu ukorijenjeno mišljenje o zapostavljenosti i obespravljenosti

žene muslimanke, zasnovano uglavnom na stereotipima, posustaje predoficijelnim podacima o situaciji sa ženama uopće u svijetu, koja u poređenju

s muškarcima pokazuje niz karatkeristika: prvo, analfabetizam je rašireniji

među ženama nego među muškarcima, tako da žene čine dvije trećine

svjetskih analfabeta; drugo, udio žena u višem obrazovanju daleko je niži

nego muškaraca, a čak i u industrijaliziranim zemljama prilično je nizak broj

žena na prirodnim i tehničkim studijima; treće, u radnom i platnom sistemu

žene su diskriminirane, pa čak u Japanu plaća žene iznosi u prosjeku 51%

plaće muškaraca; četvrto, žene u prosjeku žive duže nego muškarci, a u

priličnom broju zemalja žive kraće od muškaraca; peto, doprinos žena ječesto nevidljiv u službenim statistikama, a da ne govorimo o neplaćenom

radu žena u kući.

Dramatičnost žala Chahdortt Djavann što su prirodna prava koja

uživaju svi oni koji su rođeni u demokratskim zemljama nezamisliva za

nekog ko živi u islamskoj teokratiji, daljim iščitavanjem gubi na značaju

zbog očitog nepoznavanja izvornog islama, kao i usmjerenim definicijama

prava, demokratije, kao i samog pokrivanja. Hidžab je, za dotičnu autoricu,

najbarbarskija islamska dogma, koja jedino ima cilj da adolescentkinju

pretvori u objekt seksa i braka. Sam čin pokrivanja je "religiozna banalnost

još od vremena Starog zavjeta"! K ći ne predstavlja ništa u društvenom



185

smislu, dok je sin sve. K ći nema nikakva prava, sin ima sva. Ako muškarcitoliko obožavaju (indikativna je i upotreba ovog glagola!) hidžab, neka ga

sami nose! Iako antropološki obrazovana, u svojim poimanjima i

tumačenjima stvarnog položaja žene u islamu autorica posve prosto i laičkiizjednačava muslimanku sa robom. Udati se - po islamu znači "biti prodana

od oca i braće", a razvedena žena je "neugodnost za oca i braću, vraćena

roba". Pravno i društveno obezvrjeđivanje žene u islamu, po mišljenju

Chahdortt Djavann, ima svoje izvorište u Kur'anu, od obećanja vječno

mladih, lijepih djevica kao realizacije čisto muških fantazija, beskonačnog

orgazma, do riječi da je "džennet pod majčinim nogama", čime tolike

sterilne nesretnice ostaju, znači, uskraćene za rajske ljepote!

Koliko duboko je autorica Djavann zagazila u vlastite pogreške,neznanje, pa i lakomost očituju dijelovi u kojima ona govori o situaciji u

muslimanskim zemljama kao ujednačenoj prezentaciji najgorih pojava u

svijetu. Tako su, po njoj, u svim muslimanskim zemljama krajnje rašireni

nasilje i prostitucija, a pedofilija pogotovo, pošto "nijedan islamski zakon ne

štiti djecu". Iako s osjećajem da je sa određenom vrstom autora beskorisna

bilo kakva polemika, moralna težina ranijih stavova nas tjera na normalnom

umu suvišna podsjećanja na stav islama prema ženi. Jednakost spolova u

islamu je daleko iznad onog što dosta muslimanskih zemalja, ali i svijet nude

danas ženi. Još od pojave islama, Kur-ana, a.š., i Muhammedove, a.s.zabrane zakapanja živih djevojčica, pa dalje kroz praksu, očito je da islam

daje ženi puno pravo u procesu donošenja odluka i da je štiti u svakom

pogledu. Annemarie Shimmel je njemačka naučnica koja je svoj dugi životni

vijek posvetila istraživanju religija, posebno religija Indijskog potkontinenta

i islamskog svijeta. Tako je u djelu "Zan der irfan va tasavvufe eslami"

(Teheran, 1990.) posvetila jedan dio odnosu Poslanika prema ženama. Ono

što ona govori poklapa se u potpunosti s onim što se nalazi u praksi

zabilježenoj kroz izvore u dužem vremenskom razdoblju. Ako se zna da su

Kur'an i Hadis izvori islama za muslimana, onda se mora prihvatiti da je praksa i u muslimanskim zemljama pratila praksu Muhammeda, a.s. U

izvorima koje smo lično imali u rukama žena se javlja kao aktivan društveni

faktor, i muslimanka i nemuslimanka, kao trgovac (analogno Hatidži,

Muhammedovoj prvoj ženi), ili kao sudionik u sudskim procesima (analogno

Aiši, najmlađoj Muhammedovoj ženi, koja je i sama sudjelovala u

raspravama sa šerijatskom problematikom). Dok je predislamsko društvo

zakapalo žive djevojčice smatrajući za sramotu njihovo rođenje, sa širenjem

islama javlja se čak imenovanje: taj i taj, sin te i te žene…

Knjige iz oblasti Sunneta vrve od pitanja koje su žene uputile

Muhammedu, a.s., bilo žene radi samih sebe, bilo kao izaslanice veće grupe

žena, a bilježi se čak da su tražile od Muhammeda, a.s., da odredi poseban





187

vlastitu anonimnost", kaže Djavann, "nego više način na koji će žena privlačiti pogled, biti primijećena, to je forma egzibicionizma, provokacije;

žena kao objekt i ponos postojanja, tačnije, seksualni objekt. Sve je ovo

razlogom što "francuski zakoni moraju stati ukraj" iskrivljavanju prave prirode pojmova "sloboda", "identitet" ili "kultura". Pokrivanje u školama ili

drugim javnim mjestima ne treba biti zabranjeno u ime laicizma, smatra

Djavann, nego u ime ljudskih prava i zaštite manjina.(!) Konstrukcija

zabrane u ime prava na ovaj način direktno srozava intelektualni lik autorice

na objekt široke državne kampanje u političkom smislu.

Zbog tolike pažnje posvećene pokrivanju nismo se mogli oteti

prisjećanju na Prvi kongres muslimanskih intelektualaca 1928. god., u Bosni,

kada je Husein Brkić cijeli svoj istup posvetio dokazivanju da je pokrivanje

običaj, a ne vjerski propis. Razvile su se silne diskusije da bi kongreskonačno u rezoluciji zaključio da muslimanki, po najvećim autoritetima

vjere, nije zabranjeno školovanje, privređivanje i sudjelovanje u kulturnom i

socijalnom napretku; apelirano je na Gajret da pojača aktivnosti na

školovanju i privrednom obrazovanju muslimanke, ali je i ukazano na

neophodnost akcije kojom će biti onemogućeno zlonamjerno iskorištavanje

šerijatskog prava na štetu žene, da položaj muslimanke u braku bude

postavljen na principima pravde i humanosti, kako je to regulirano i

islamskim propisima.

Čak i kad bi um, iz ovih ili onih razloga, bio vođen željom za

negiranjem islamskih vrjednota, ne bi smio sebi dopustiti zanemarivanje

lokalnih, tradicionalnih, historijskih, civilizacijskih osobenosti određenih

krajeva širokog islamskog svijeta. Iako smo o tom već govorili u nekim

radovima, ni ovaj put ne možemo zaobići podsjećanje na različitost položaja

muslimanke od zemlje do zemlje. Muslimanka u Indiji ne smije kročiti u

džamiju (uprkos hadisu: "Ne zabranjujte sluškinjama Allahovim Božije

kuće"). Naša vlastita iskustva u Iranu, zemlji za koju autorica Djavann misli

da ju dobro poznaje, ostavila su nas u posve suprotnom uvjerenju u pogledumjesta žene u društvu, neovisno od samog hidžaba. Bez želje da se ovo

shvati kao neki naš konačni sud o položaju žene u Saudijskoj Arabiji,

podsjetit ćemo na činjenicu da ondašnja žena još uvijek nema pravo na

upravljanje motornim vozilom, a tek prije nekoliko mjeseci je prvi put

imenovana žena na funkciju dekana jednog fakulteta. Nasuprot tome, ženu u

Iranu nalazimo u prvim redovima na vladinim konferencijama, susretima sa

uvaženim ajatollasima, univerzitetskim katedrama, stručnim speci-

jalizacijama,…

Konačno, autorica Djavann u priči o hidžabu dotiče i najveće perzijske

pjesnike, Firdusija, Omera Hajjama, Nizamija, Sadija, Rumija i Hafiza,





189

UDK 316.4

Omer Ibrahimagić

Sigurnosne studije u tranziciji*

U eri rastuće globalne neizvjesnosti i novih prijetnji sigurnosti kao iraširene zbunjenosti tekućim zbivanjima u svijetu, knjiga SIGURNOSNE

STUDIJE U TRANZICIJI predstavlja pravovremen i dobrodošao poduhvat u

istraživanju i teorijskom osmišljavanju sigurnosne problematike. Ona sadrži

značajne doprinose grupe autora s različitim teorijskim polazištima i

kulturnim tradicijama, ali sa sličnim sistemima i ljestvicama vrijednosti.

Osobenost knjige čini i okolnost da je zajednički izdavački napor dva

bosanska univerziteta.

Struktura knjige, iako dosta homogena u pogledu predmeta

razmatranja, prilagođena je njenoj dvostrukoj namjeni i prirodi: ona je, s jedne strane, istraživački poduhvat i doprinos nauci, a s druge, u cjelini ili u

odabranim dijelovima, može poslužiti kao udžbenik iz oblasti sigurnosti.

Nakon razmatranja posvećenih razvoju i ciljevima sigurnosnih studija,

sadržanih u prvom poglavlju, u drugom poglavlju autor N. Bašić izlaže

savremene doktrine nacionalne i međunarodne sigurnosti s posebnim

osvrtima na realističku i neoliberalnu institucionalističku teoriju

međunarodnih odnosa. Pri tome autor pravi jasnu razliku između klasičnih

realista, koji krajnji cilj države vide u uvećanju njene moći i sile, i

neorealista, koji glavni cilj države vide u ostvarivanju vlastite sigurnosti. Pomišljenju autora, i jedni i drugi, međutim, smatraju da najmoćnije države

osnivaju i podržavaju one međunarodne institucije kroz koje mogu djelovati

da bi zadržale ili poboljšale vlastite pozicije u hijerarhiji svjetske moći. U

kritici neorealista autor ističe njihovu manu da ne sagledavaju koliko

saradnja između država može biti značajan instrument njihovog opstanka.

Temeljna teza neoliberalnih institucionalista je – smatra autor – da

države trebaju nastojati da u međusobnim odnosima ostvaruju najvećumoguću zajedničku korist, koja se postiže saradnjom, a ne najveću vlastitu

*”Sigurnosne studije u tranziciji” autora Nedžada Bašića, Peter Stoett i dr. Univerzitet u

Bihaću, Centar za ljudska prava i prevenciju konflikata u saradnji sa Univerzitetom u Banjoj

Luci, Centrom za geostrateška istraživanja, Bihać 2003.



190

korist ( koja se ostvaruje kroz suparništvo). Ta korist su, prije svega, interesi

elita, koje putem međunarodne saradnje država stvaraju svoju

transnacionalnu mrežu, koja stvara transnacionalne ideje, norme i institucije.

U ovom, kao i u ostalim poglavljima čiji je autor dr. Bašić ( kojih ima šest)fusnote su navođene na izvornom, engleskom jeziku, što ima dvije prednosti

i jedan nedostatak: zna se precizno šta je autor napisao i studenti mogu

ovladati stručnom terminologijom, ali oni koji ne znaju engleski ne mogu se

uopće koristiti fusnotama.

U trećem poglavlju, koje nosi naziv: «Promjene sigurnosneparadigme», pisac analizira evoluciju i transformaciju uloge države u

stvaranju nacionalne sigurnosti, koju karakterizira opadanje specifične težine

političkih i vojnih činilaca, a porast ekonomskih. Analizirajući promjene u

globalnoj strukturi ekonomske i tehnološke moći, autor s pravom ističe da«posjedovanje novih tehnologija, informacija i sposobnosti njihove brzeobrade i prijenosa sve više određuje položaj pojedinih zemalja, ne samo na

svjetskom tržištu nego i na vojnom, tj. na planu sigurnosti. On pri tome

ukazuje na opasnost da stalni i sve brži razvoj nuklearnog, hemijskog i

biološkog oružja definitivno otvara vrata mogućnostima za samouništenje

ljudske vrste. On također opominje da je počela era novih bioloških oružja, u

kojoj postoji opasnost da male zemlje, koje ne pokazuju uvijek sklonost ka

demokratskom razvoju, dođu u posjed bioloških oružja s velikom razornom

moći, što međunarodni sistem sigurnosti čini sve fluidnijim i fragilnijim.

U izlaganjima o ulozi transnacionalnih i multinacionalnih kompanija

autor iznosi zabrinjavajuće zapažanje kako nemoć siromašnih da se

organiziraju u globalnu koaliciju predstavlja novu opasnost, koja će se sve

više iskazivati u jačanju globalnih terorističkih organizacija, koje će sve više

dobijati legitimnost svog djelovanja u okviru svojih etničkih, vjerskih ili

rasnih marginaliziranih grupa.

Promjena spektra aktera i prijetnji sigurnosti, po mišljenju autora, što

je izloženo u četvrtom poglavlju, ogleda se u ubrzavanju migracija, jačanju

transnacionalnih kriminalnih kartela, ekspanziji globalnog terorizma, sve

drastičnijim ekološkim promjenama, brzom širenju neizlječivih infektivnih

bolesti, renesansi nacionalizma i ekstremnog vjerskog fanatizma, što je sve

dramatično povećalo značaj tzv. konflikata niskog intenziteta u ukupnoj

sigurnosnoj strategiji.

Dijeleći sigurnosnu paradigmu na državnu i nedržavnu, autor svoju

pažnju usredotočuje na ovu drugu, posebno na uzroke pojave međunarodnog

terorizma, unutrašnju organizaciju i ciljeve terorističkih skupina, načina

njihova djelovanja kao i na pomjeranje težišta njihova djelovanja saizazivanja straha i haosa na uništavanje najosjetljivijih dijelova svjetske

ekonomske, finansijske i tehnološke infrastrukture. Obilje dragocjenih



191

informacija i lucidinih zapažanja sadrži i osvrt na međunarodne kriminalne

kartele.

U odjeljku posvećenom funkcionalnoj prijetnji sigurnosti, pod kojom

se podrazumijevaju procesi izazvani «bez zle ljudske namjere», obrađene sutransnacionalne, tj. transdržavne migracije, velike epidemije i globalna

ekološka kriza. Državno-centričnu prijetnju sigurnosti kroz posjedovanje

nuklearnog, hemijskog i biološkog oružja autor shvaća također vrlo

ozbiljnom zalažući se za što strožije oblike kontrole njihova razvoja,

stokiranja i profileracije. Veliku opasnost pri tome autor vidi u

mogućnostima saveza između država i nedržavnih aktera. Ovo poglavlje

autor završava klasifikacijom tradicionalnih i netradicionalnih vidova

korišćenja vojne sile.

Peto poglavlje, koje je posvećeno pitanjima regionalne sigurnosti, podkojom se eufemistički podrazumijeva sigurnost zemalja «Trećeg svijeta»,

sadrži razmatranja promjena unutrašnje prirode regionalnih konflikata,

pitanja identifikacije regionalnog sigurnosnog kompleksa kao i njegove

kulturne, vjerske i rasne dimenzije, te vrlo kvalifikovana izlaganja odnosa

islama i regionalne sigurnosti. U tom kontekstu autor posebno razmatra

pitanje je li islam prijetnja regionalnoj i globalnoj sigurnosti, ulogu islama

kao partnera u novom konceptu globalne sigurnosti kao i nove strategije

islamskog militantnog radikalizma i američkog hegemonizma.Svoja razmatranja sigurnosne problematike u ovoj knjizi N. Bašić

završava šestim poglavljem, naslovljenim «Novi koncepti sigurnosnepolitike», koje je na izvjestan način sinteza njegovih prethodnih razmatranja.

Malo neobično, ali opravdano, on svoja razmatranja završava (a ne počinje,

kao što je to uobičajeno) definiranjem sigurnosti, vjerovatno zato što je želio

da nova definicija uslijedi analizi novih okolnosti, tj. novih prijetnji, novih

nosilaca tih prijetnji i novih oblika suočavanja s tim prijetnjama. Zato on u

tom kontekstu i postavlja nekoliko vrlo relevantnih pitanja kao što su: 1. Zakoga sigurnost?, 2. Sigurnost - za koje vrijednosti? 3. Prijetnja od koga?

4. Kojim sredstvima ostvarivati sigurnost? 5. Ko pruža sigurnost?

U sedmom poglavlju, koje nosi naziv «Potencijalna strukturaglobalne moći kao nova matrica sigurnosti», autor Džemal Hatibović daje

svoju definiciju moći i navodi njene glavne elemente, a onda pravi jednu

originalnu podjelu država svijeta na četiri skupine: 1) najkompletnije

supersile (to su samo SAD), 2) djelimične supersile (Rusija, Kina, Japan,

Francuska, Velika Britanija, Vatikan, Saudijska Arabija i Indija), 3) velikesile i 4) ostale države. Predviđajući najvjerovatniju dalju evoluciju strukture

globalne moći u naredna dva desetljeća, on smatra da samo Evropska unija i



192

Kina imaju mogućnost da postanu znatno kompletnije supersile i tako budu

moćni suparnici SAD, koje su danas najkompletnija supersila, jer raspolažu

ključnim elementima supermoći (vojska, tehnologija, ekonomija, teritorija,

stanovništvo), a jedina su supersila samo u domenu klasičnih oružanih snaga

/!/. Autor smatra da nam ideal ne treba biti ni unipolaran, ni bipolaran,ni

multipolaran, već svijet ravnopravnih država, bez obzira na njihovu veličinu

i moć.

Vrlo kvalificirano izlaganje problematike globalne ekološke i

zdravstvene sigurnosti sadrži osmo poglavlje, u obradi Pitera Stoetta, koje

nosi naslov «Globalna ekosigurnost, bolesti, ekologija i migracijestanovništva». Posebne odjeljke u okviru ovog poglavlja autor je posvetio

pitanjima utjecaja epidemija neizlječivih bolesti na globalnu zdravstvenu iukupnu sigurnost, zatim pitanjima globalnog narušavanja životne sredine,

posebno, kr čenja šuma i erozije zemljišta, smanjivanja biodiverziteta,

međunarodnog, tj. prekograničnog narušavanja i međunarodne zaštite

životne sredine, stava prema genetski modificiranim živim bićima, izbjeglica

i njihove međunarodne zaštite itd. U cjelini gledano, ovo je jedan vrlo

instruktivan tekst.

Također je vrlo poučan tekst u devetom poglavlju Duška Vejnovića, s

naslovom «Nasilje, dijalog i tolerancija», u kome autor prvo izlaže

karakteristike ključnih procesa u savremenom svijetu, posebno onih uEvropi, utjecaj globalizacije na organizirani kriminal i njegove oblike i

metode. U posebnim odjeljcima možemo naći čitavu lepezu vješto odabranih

definicija terorizma i terorista i njihovih organizacija, opisa strukture i

funkcioniranja ovih organizacija kao i njihovih standardnih akata i efekata

ovih akata na životnu sredinu kao i izlaganja najefikasnijih metoda

sprječavanja terorizma.

U desetom poglavlju, koje nosi naziv «Govor mržnje kao prijetnjasigurnosti», Daniel C. Kramer istražuje same korijene niza pojedinačnih i

kolektivnih pojava mržnje, koje teško ugrožavaju sigurnost. Govor mržnje – smatra autor – ne samo da može biti direktna prijetnja regionalnoj sigurnosti

već i ličnoj sigurnosti građana i ozbiljno ugroziti psihičko zdravlje kako

ugrožene grupe tako i onih koji mrze.

U zajedničkom radu troje autora: Dejvida Geca, Amala Kavara i

Veronike Vard, sadržanom u jedanaestom poglavlju ove izuzetne knjige,

koje nosi naslov «Ispravljanje nepravde u eri terorističkog rata», prvo se

navode kriteriji koje SAD koriste u određivanju svoje podrške pojedinim

grupama u svijetu, a to su: priroda akcija određene grupe, utjecaja tih

aktivnosti na strateške interese SAD, stavovi domaćeg i svjetskog javnog

mnijenja sa posebnim osvrtom na veliku promjenu prioriteta i specifične

težine svake vrijednosti koja čini sadržaj nacionalnog interesa SAD. Posebni



193

odjeljci posvećeni su politikama poboljšanja stanja i rješavanja sukoba koji

su u toku kao i osiguravanju puteva i resursa za susrete strana u sukobu,

osiguravanju čuvara mira, izboru sredstava utjecaja na pojedine aktere,

posebno, osiguravanju ekonomske pomoći itd.Pisac dvanaestog poglavlja, Tejlor Sibolt bavi se pitanjem «Šta čini

humanitarne vojne intervencije uspješnim?» procjenjujući da sve veći

broj ljudi prihvaća ideju da su osnovna ljudska prava važnija od suverenosti

država, nastojeći pri tome da ustanovi determinante uspjeha i neuspjeha

takvih intervencija. On se posebno osvr će na građanski rat, banditizam i glad

u Somaliji i navodi procjene efekata humanitarnih intervencija širom svijeta

u pogledu spašavanja ljudskih života, objašnjava uzroke razlika u tim

efektima i posebno se osvr će na genocid u Ruandi. On upoređuje dosadašnje

humanitarne intervencije i završava zaključkom da je u većini savremenihkonflikata bitna hrana i oružje, a civili glavne mete kao i da će sehumanitarne intervencije i u budućnosti rijetko preduzimati, jer su

kontroverzne, teške i opasne.

U trinaestom poglavlju, u prilogu Mustafe Kibaroglua «Promjenasigurnosnog okruženja i koncept odvraćanja» u središtu pažnje su dva

prevrata u konceptima i praksi odvraćanja, tj. prijelaz sa klasičnog

odvraćanja, zasnovanog na moći konvencionalnih oružanih snaga, koje se

pokazalo neefikasnim, na nuklearno odvraćanje, koje se pokazivalo vrlo

efikasnim sve do 11. septembra 2001. godine, kada dolazi do novog

prevrata, tj. kada se efikasnost nuklearnog odvraćanja dovodi u pitanje s

obzirom na okolnost da sada prijetnja sigurnosti potječe od međunarodnih

terorističkih organizacija, koje tajno i difuzno djeluju, koje svoje članstvo

regrutiraju u mnogim zemljama, uključujući tu i one prijateljske. Stoga se

analiza prijetnji sigurnosti, po mišljenju autora, mora spustiti na niži nivo, a

kao najvažniji i najefikasniji instrument borbe protiv ne-državnog terorizma

on smatra obavještajne službe i njihovu međunarodnu saradnju.

Posljednje, četrnaesto poglavlje, autora Patrika Lemana, nosi naziv

«Jedan aspekt rješavanja problema i upravljanja konfliktima». Autor na

početku rada navodi razne definicije sukoba, zatim daje i svoju, obrađuje

karakteristike raznih konflikata, njihovu eskalaciju i deeskalaciju,

karakteristike procesa prevencije i rješavanja sukoba na razne načine,

iznoseći pri tome bogata međunarodna iskustva, obilje ideja i jasne

prijedloge šta da se čini kako bi se konflikti izbjegli, a kada izbiju, kako ih

na optimalan način okončati.

Iz gornjih izlaganja proistječe jasan zaključak da je ova knjiga, po

svom autorskom sastavu, po multidisciplinarnom pristupu, po originalnosti i bogatstvu novih ideja, po savremenosti i aktuelnosti nalaza i preporuka,

jedno izuzetno zanimljivo, vrijedno i korisno djelo. Pisali su je autori sa

dvostrukim iskustvom – istraživačkim i pedagoškim, pa je zato istovremeno





195

UDK 316 : 37

Milanka Miković

Sociologija odgoja i obrazovanja*

Ima više razloga zbog kojih je već i sam naslov knjige profesora Foče

izazovan. Posebnost iz ugla tih razloga svakako je bibliografski podatak da

u naučnoj literaturi BiH nema knjige pod ovim naslovom. Dakako da je taj

kuriozitet svjedočanstvo o interesima naučne javnosti, koliko sociološke,

toliko podjednako, a možda i više, stručne-pedagoške. Budući da je profesor

Fočo svoja sociološka istraživanja, još odavno, a naročito prije posljednjeg

rata u BiH, usredsređivao na teme koje su u ideološkom smislu bile

kuriozitet zbog zvanične «državne» ideologije, ovdje posebno ističemo

doktorsku tezu o štrajkovima, ne čudi ni njegovo opredjeljenje zaistraživanje odnosa sociologije i pedagogije iz koga i rezultira ovaj

oformljeni sadržaj pod naslovom «Sociologija odgoja i obrazovanja».

Odgajanje bez obrazovanja čini se nezamislivim, tako proizlazi iz autorovih

analiza oba segmenta, uključujući i svaki posebno.

U spomenutim predratnim istraživanjima valja ukazati na kritičko

vrednovanje izabrane teme, jer je Fočina futurološka prognoza imala

dimenzije zlokobnosti i djelovala uvjerljivo samo onima koji su, kao i autor,

stavljali sve druge fenomene u zagradu, osim racionalne zakonitosti u

pristupu i logičke uzročno-posljedične putanje koja se na društvenom planuhistorijski ne mora objektivirati. To se gotovo uočava po akcentima koji

sentenciozno izviru iz destruktivnog historijskog uma: nešto je razumno,

zbog toga će se dogoditi suprotno. Fočina prognostika se realizirala,

nažalost, u najtragičnijem obliku. U tom smislu treba gledati i njegovo

opredjeljenje da istražuje na poljima odgoja i obrazovanja. Premda

neposredni povod pripada akademskom pozivu da na Pedagoškoj akademiji

u Sarajevu održi ciklus predavanja na naslovnu temu, o čemu autor svjedoči

u uvodnim napomenama ovoj knjizi, iz aure čijeg teksta isijava velika briga

* Salih Fočo ˝Sociologija odgoja i obrazovanje˝ izdavač ˝Dom štampe Zenica˝ 2003godine



196

za bosansko društvo, iznuđena neposrednom prošlošću, ali i vizijom

budućnosti u kojoj tek treba izboriti mjesto, primjereno autentičnim

interesima. Funkcionalni kriterij prepoznatih interesa, u čijem krugu prisutna

vizija autora implicira u sebi i sve druge kriterije, koje jednostavno izvodi:«Naš metod je uvjetovan onim što se zbiva u udruženoj Evropi. Treba ga

dobro osmisliti kako bi dao što veće rezultate i efekte za…korisnike.

Tradicionalizam i zastarjelost znanja su ozbiljna prepreka, uz nedovoljna

finansijska sredstva i slabu ekonomsku moć države, promjene su iznuđene i

zato moraju biti osmišljene i dalekosežne u mjerama i efektima. Složenost

odnosa koji se prepliću u strukturi i institucionalizaciji obrazovanja

podrazumijeva dobro poznavanje međuzavisnosti činjenica i uslovljenost

procesa. To može uraditi sociologija odgoja i obrazovanja kojom se

eksplicite na prostorima BiH skoro niko ozbiljno i temeljito ne bavi…»(s.7).Iz ovih stavova profesora Foče vide se brojni aspekti stručnjaka sociologa irefleksije na vitalne interese društva koje dobro poznaje i koje decenijama

istražuje. Istovremeno, autor je i duboko svjestan neminovnosti puta u

budućnost koji vidi u priključenju našoj kontinentalnoj uniji. Na brojnim

mjestima ove knjige profesor Fočo se poziva na relevantne spoznaje velikih

mislilaca i sociologa sa ciljem da ukaže na racionalne-naučne spoznaje radi

ostvarenja puta i vizije u kojoj će Bosna i Hercegovina postati ravnopravni

član Evropske Unije. U ovom aspektu autor ne čini izuzetak u svojoj knjizi,

naprotiv on i nju podređuje «koncepcijski i sadržajno» reformi obrazovanja

otvoreno ispoljavajući antisujetnu želju da se ovim sadržajima podrede

budući istraživači.

U ovoj knjizi se prepoznaje puna zrelost i lakoća jednostavnosti u

stilistici koju obilježava i inače svaki autorov tekst. To je kartezijanska

jasnoća i razgovjetnost. Nju konstantno prate nenametljivi ali uvjerljivi

primjeri. «Čitati knjigu je izazov, na kraju kad je zatvorimo pitamo se što je

poruka, koje je njeno iskustvo, kakve nam je pružila spoznaje. Ako se pak

posebno pozabavimo pitanjem koje je lično i iskustveno, jer smo svi mi

odgajani i odgajatelji, onda smo s pravom kritični ili skeptični prema nekim

izazovima. Iako je odgoj i obrazovanje društveno uvjetovano, doživljavamo

ga kao vlastiti doprinos ili vlastiti propust. Odgojno-obrazovni sistem je

složen društveni sistem i nema društva koje nije uspostavljeno na vlastitim

vrijednosnim pretpostavkama. S pravom se koriste iskustva drugih, ali

posebnost je dominantnost koju generira svaki sistem i na kome gradi svoju

budućnost. S pravom govorimo o sistemu jer je odgoj i obrazovanje

najsloženiji fenomen društva. Njegov kod, vrijednost, upotrebljivost ne

ovise više samo od porodice ili malih grupa, već

odčitavog spletainstitucionalnih društvenih struktura» (s. 9). Iz citiranog teksta vidljiv je

sklop kriterija profesora Foče, naročito u obziru društvenih interesa, ali i

posebna odgovornost prema odgoju i obrazovanju od koga zavisi budućnost



197

društva. Autor neće nigdje eksplicite reći da o položaju odgoja i

obrazovanja u nekom društvu možemo vrednovati njegovu normalnost-

prirodnost-naprednost-odgovornost-razumnost, ili suprotno, tamo gdje je

obrazovanje zapostavljeno očevidna je otuđenost društva u pogrešnuideologiju, u parcijalne interese vladajuće grupe itd., ali iz njegovih

razmatranja i rasprava pouke i zaključci ove vrste očigledno proizlaze.

Sasvim je logično da je profesor Fočo svoju knjigu utemeljio na

sociološkoj analizi, ali tako da polazeći od sociologije njezin pretežni

sadržaj čine pedagoški aspekti u društvenoj zajednici, bilo kojoj, a našoj

posebno, prepoznatljivoj kroz njezine univerzalne i posebne interese. U tom

obziru vazda se javljaju prikazi općih i posebnih aspekata tema koje su

izabrane. Tako autor razmatra temu odgoj i obrazovanje u društvu, ali i

prikazuje smisao sociologije sa njezinim predmetom i naglašenim aspektomnastanka i razvoja posebnih sociologija, uključujući i niz razmatranja

posvećenih sociologiji odgoja i obrazovanja. Naročito se izdvajaju

poglavlja knjige koja se iscrpno bave socijalnim pretpostavkama odgoja i

obrazovanja, već i zbog toga što su u tim razmatranjima prepoznatljivi

znakovi i fenomeni savremenosti sa političkim predznakom. Jaki aspekti

ukazanih potreba za vrijednostima demokratizacije radi dosezanja stepena

civilno društvo, uključujući razumijevanje mentalne i prirodne ekologije radi

humanog opstanka čovjeka i ljudske zajednice, posebno su vrijedni tekstovi,

ne samo u smislu izvora mogućeg sticanja znanja, nego i razvijanja kriterija i

razumijevanja onog što je za ljudski život od najviše vrijednosti.

Knjiga profesora Foče, «Sociologija odgoja i obrazovanja», to

potvr đuju i izvodi iz recenzija, predstavlja višestruki dobitak za našu

sredinu, u naučnom i kulturnom smislu. U naučnom smislu ona jeste

prvenac, ali istovremeno i knjiga ozbiljnih analiza bitnih vrijednosti odgoja i

obrazovanja, de facto profiliranje naših modernih interesa kojima ćemo izaći

sa atavističkih staza na drumove demokratskog društva. U kulturnom smislu

knjiga je dobar putokaz i prilog rasuđivanju o sadržajima i obilježjima

ljudskog karaktera zajednice i života pojedinca u njoj, od porodice do

državnih institucija i države same, od svjetovne do duhovne vlasti, samo kad

bi se njezini sadržaji uzeli toliko ozbiljno koliko oni to istinski zavređuju.

…Vjerujem da ne griješim u procjeni ove najnovije knjige profesora Foče

gledajući u njoj i autorov naučni i ljudski CREDO, ali i zagovor teze o

ODGOJU i OBRAZOVANJU u duhu temeljne zadaće radi realizacije

zdravog društva.





SADRŽAJ

Muhamed Filipović: Status sociologije kao nauke u današnjoj Bosni iHercegovini i neki primjeri koji se odnose na to pitanje ...................3

Abdulah Šar č ević: Transformacija filozofije u teoriju djelovanja institucija:aspekti Gehlenove antropologije ......................................................24

Rasim Muminovi ć : Praktička ograničenost humanuma kultura................................49

Enver Halilović: Otvoreno civilno društvo i američka izuzetnost ................61

Robert J. Donia: Političke ideje i uloga prof. Mirka Pejanovića u savremenojistoriji Bosne i Hercegovine .............................................................77

Đor đ e Latinović: Alternativna globalizacija ................................................91

Nikola Kovač : Šta je politički roman .........................................................103

Mirsad Kunić: Tragička krivica Hasanaginice u rodnim i diskursivnimrelacijama .......................................................................................119

Ananda K. Coomaraswamy: Je li umjetnost praznovjerje ili način života..123

John L. Esposito: Islam i izazov demokracije.............................................141

Momir Ć ećez: O strategiji privrednog razvoja Bosne i Hercegovine..........149

Nirman Moranjak-Bamburać: Studia humanitatis .....................................157

Arif Tanović: Politički sistem Bosne i Hercegovine....................................177

Ramiza Smajić: Između ličnih frustracija i politike ...................................183

Omer Ibrahimagić: Sigurnosne studije u tranziciji. ....................................189

Milanka Miković: Sociologija odgoja i obrazovanja...................................195





201

UPUTE AUTORIMA KOJI DOSTAVLJAJU SVOJE RADOVE ZA

“PREGLED”

Pozivamo autore da dostavljaju svoje radove i priloge koji sadržajem

odgovaraju osnovnim tematskim opredjeljenjima “Pregleda”. U časopisu

objavljujemo radove koji podliježu recenziji i one koji ne podliježu tom

postupku. Radovi se kategoriziraju u sljedeće osnovne kategorije:

- izvorni naučni članci

- izlaganja sa naučnih i stručnih skupova

- stručni članci

- prikazi- prijevodi

-

Objavljujemo:

a) izvorne naučne članke koji sadrže do sada neobjavljene rezultate

istraživanja, koja korespondiraju sa osnovnom misijom časopisa

b) izlaganje sa naučnog i stručnog skupa, uz uvjet da prethodno nije

objavljeno u zborniku radova skupa

c) stručne članke koji nude korisne prijedloge za određene struke i pri

tome ne moraju obavezno sadržavati izvorna istraživanja autorad) prikaze zanimljivih i za struku korisnih studija, zbornika i drugih

stručnih publikacija

e) prijevode dosad neobjavljenih članaka koji odgovaraju osnovnoj

misiji časopisa

Da bi bili objavljeni u časopisu, radovi trebaju ispuniti sljedeće

uvjete:

1. Radovi trebaju biti u pisanoj formi, uz prilog odgovarajuće diskete is naznakom programa (po mogućnosti word) u kojem je rad pisan,

izuzev onih koji se šalju elektronskom poštom.

2. Naslovi trebaju biti jasni i informativni.

3. Tekstovi stručnih radova trebaju, u slučajevima kada elaboriraju

pojedine segmente jednog problema, sadržavati koncizne

podnaslove.

4. U lijevom gornjem uglu naslovne stranice rukopisa trebaju stajati

ime i prezime autora, zvanje i naziv ustanove u kojoj radi.

5. U slučajevima kada se koriste kratice i simboli, uz rad moraju

obavezno biti priložena objašnjenja.





Documents

Pregled [godina 45, broj 1-2; januar-juni 2004.]