14
Orijentalni kultovi (maloazijski, egipatski, sirijski itd.) bili su veoma rasprostranjeni na teritoriji Rimskog carstva, a do njihovog prihvatanja i ukorenjivanja prvo na teritoriji Rima a potom i u provincijama Carstva došlo je prvobitno više iz političkih razloga nego iz verskih ubeđenja. Sa egipatskim religioznim elementima Rim dolazi u dodir još u 3. veku p.n.e. usled direktnih kontakata sa Egiptom, učešćem u spoljno-političkoj situaciji kraljevina Ptolomeja, Seleukida i Antigonida. Od egipatskih kultova koji su prodrli u Rim, a kasnije i na celu teritoriju Carstva najuticajniji su bili kult Serapisa i Izide. Strani kultovi uglavnom su se širili posredstvom vojnog i trgovačkog staleža, pa su tako i pomenuti, putem pomoraca preneti prvo u Kampaniju a odatle sredinom 1. veka p.n.e. i u sam Rim. Međutim, senat je 59. godine p.n.e., zbog velike popularnosti koju su doživeli u Rimu, uveo zabranu orijentalnih kultova i naredio rušenje hramova posvećenih istim. Ova zabrana obnavljana je i u narednim godinama, međutim ponovni prodor orijentalnih religija i njihovo konačno ukorenjivanje bilo je neminovno, posebno u periodu kada se ratovima oslabljen i ekonomski iscrpljen Rim, ponovo okreće Egiptu koji je žitom snabdevao celu teritoriju Carstva. Tako Egipat postaje potpora Rima kako u ekonomskom tako i u religijskom pogledu. Kultovi Serapisa i Izide stekli su brojne poklonike, a njihova ikonografija je uz izvesne izmene prilagođena rimskom ikonografskom obrascu. Veliki podržavaoci i poklonici egipatskih kutova među rimskim vladarima bili su npr. : Oton, Vespazijan, Domicijan, Komod, Karakala itd. Nakon što su strani kultovi ukorenjeni i zvanično prihvaćeni u Rimu, sa jačanjem i širenjem rimske vlasti dolazi do njihovog širenja i na prostoru provincija Carstva. Za razliku od istočnih, gde su ovi kultovi bili prisutni i

Predstave Serapisa Na Rim. Novcu 3 Veka

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Orijentalni kultovi (maloazijski, egipatski, sirijski itd.) bili su veoma rasprostranjeni na teritoriji Rimskog carstva, a do njihovog prihvatanja i ukorenjivanja prvo na teritoriji Rima a potom i u provincijama Carstva došlo je prvobitno više iz političkih razloga nego iz verskih ubeđenja. Sa egipatskim religioznim elementima Rim dolazi u dodir još u 3. veku p.n.e. usled direktnih kontakata sa Egiptom, učešćem u spoljno-političkoj situaciji kraljevina Ptolomeja, Seleukida i Antigonida. Od egipa

Citation preview

Page 1: Predstave Serapisa Na Rim. Novcu 3 Veka

Orijentalni kultovi (maloazijski, egipatski, sirijski itd.) bili su veoma rasprostranjeni na teritoriji Rimskog carstva, a do njihovog prihvatanja i ukorenjivanja prvo na teritoriji Rima a potom i u provincijama Carstva došlo je prvobitno više iz političkih razloga nego iz verskih ubeđenja.

Sa egipatskim religioznim elementima Rim dolazi u dodir još u 3. veku p.n.e. usled direktnih kontakata sa Egiptom, učešćem u spoljno-političkoj situaciji kraljevina Ptolomeja, Seleukida i Antigonida. Od egipatskih kultova koji su prodrli u Rim, a kasnije i na celu teritoriju Carstva najuticajniji su bili kult Serapisa i Izide. Strani kultovi uglavnom su se širili posredstvom vojnog i trgovačkog staleža, pa su tako i pomenuti, putem pomoraca preneti prvo u Kampaniju a odatle sredinom 1. veka p.n.e. i u sam Rim.Međutim, senat je 59. godine p.n.e., zbog velike popularnosti koju su doživeli u Rimu, uveo zabranu orijentalnih kultova i naredio rušenje hramova posvećenih istim. Ova zabrana obnavljana je i u narednim godinama, međutim ponovni prodor orijentalnih religija i njihovo konačno ukorenjivanje bilo je neminovno, posebno u periodu kada se ratovima oslabljen i ekonomski iscrpljen Rim, ponovo okreće Egiptu koji je žitom snabdevao celu teritoriju Carstva.Tako Egipat postaje potpora Rima kako u ekonomskom tako i u religijskom pogledu. Kultovi Serapisa i Izide stekli su brojne poklonike, a njihova ikonografija je uz izvesne izmene prilagođena rimskom ikonografskom obrascu. Veliki podržavaoci i poklonici egipatskih kutova među rimskim vladarima bili su npr. : Oton, Vespazijan, Domicijan, Komod, Karakala itd. Nakon što su strani kultovi ukorenjeni i zvanično prihvaćeni u Rimu, sa jačanjem i širenjem rimske vlasti dolazi do njihovog širenja i na prostoru provincija Carstva. Za razliku od istočnih, gde su ovi kultovi bili prisutni i ranije, na prostor evropskih provincija, oni stižu tek nakon uspostavljanja rimske vlasti. Tako je sredinom 2. veka širenje stranih kultova bilo potpomognuto i prilivom orijentalaca, koji su zauzimali značajna mesta u trgovini, vojsci i administrativnoj upravi provincija. O zastupljenosti egipatskih kultova na prostoru provincija Carstva, posebno podunavskih (gde su strani uticaji stizali mahom preko Akvileje), svedoče i nalazi spomenika posvećenih egipatskim božanstvima, kao i predstave na novcu, posebno iz perioda 3. veka kada kult Serapisa i Izide dostižu vrhunac svog razvoja u Carstvu. Dedikanti egipatskih božanstava na prostoru provincija su, kako se može zaključiti na osnovu imena na epigrafskim spomenicima najverovatnije bili stranci, i to uglavnom robovi i oslobođenici carinske i upravne službe u provincijama. Postoji mogućnost da su postojala i određena udruženja koja su bila pod zaštitom egipatskih božanstava. Tako, jedan natpis iz Peskare u Italiji pruža podatke o postojanju Serapisovog kolegijuma ( collegium Serapidis) u Saloni.

Jak uticaj orijentalnih kultova, posredstvom carske politike i naklonošću pojedinih careva posebno u periodu 2. i 3. veka dobija svoj odraz i na novcu, kako državnom, tako i na novcu rimskih provincija.

Page 2: Predstave Serapisa Na Rim. Novcu 3 Veka

Serapisa kao novo, vrhovno, grčko-egipatsko božanstvo uvodi u kasnom 4. veku p.n.e. Ptolomej I Soter, s ciljem ujedinjenja grčkog i egipatskog stanovništva u Aleksandriji.Nastaje objedinjavanjem dva egipatska božanstva i to: Ozirisa, boga podzemnog sveta i Apisa, egipatskog svetog boga-bika, a na isti način nastaje i ime božanstva, pa tako Oziris-Apis postaje Serapis ili Sarapis.Nasuprot Serapisovom egipatskom poreklu, njegovom ikonografijom dominiraju helenistički elementi, pa je tako svojim funkcijama i atributima, srodan i poistovećivan sa mnogim grčkim bogovima: sa Zevsom i Heliosom kao vrhovnim bogom i bogom sunca; Dionisom, kao bogom prirode i plodnosti; Hadom, kao bogom podzemlja i zagrobnog života; Eskulapom, kao bogom isceliteljem itd.

Serapis: egipatsko božanstvo u duhu helenizma

Kult Serapisa u Rimu, svoj vrhunac dostigao je u 3. veku, a veliki pristalica Serapisovog kulta za vreme čije vladavine su ovaj i drugi istočni kultovi uživali veliku popularnost, bio je Karakala. Zbog svoje naklonosti prema ovom kultu Karakala je dobio i naziv Philosarapis, opravdan i podizanjem hrama posvećenog ovom božanstvu u samom Rimu. Takođe, predstave Serapisa javljaju se i na njegovom novcu.

1

Page 3: Predstave Serapisa Na Rim. Novcu 3 Veka

Generalno, predstave Serapisa na rimskom novcu javljaju se povremeno od Hadrijana do Klaudija Gotskog. Sporadično se javlja na carskom, a sa druge strane mnogo češće na rimskom provincijalnom novcu. Obično se radi o reversnim predstavama koje prate ustaljeni ikonografski obrazac, uz eventualne varijacije.Serapis je uglavnom predstavljen sam, i to kao zreo muškarac sa bradom, po uzoru na predstave Zevsa tj. Jupitera. Najčešći je prikaz Serapisa u stojećem položaju, sa glavom okrenutom na levu stranu, u levoj ruci drži skiptar a desna ruka je visoko podignuta, poput znaka pozdrava.Još jedan od karakterističnih detalja koji prati sve predstave, jeste prikaz kalatosa tj. polosa na glavi Serapisa. Inače, kalatos je reč grčkog porekla, i označava neku vrstu korpe tj. merice za žito koja predstavlja simbol plodnosti i izobilja.Pored toga dugačka odora tj. haljina u koju je odeven predstavlja još jedan od ustaljenih detalja koji generalno prati Serapisove predstave.

Revers srebrnog denara Karakale: najčešći tip predstave Serapisa

Pored ovog ustaljenog i najčešćeg tipa prikaza, na novcu se javljaju još neke varijacije.Tako je npr. manje uobičajena ona varijanta na kojoj Serapis u ruci drži neku vrstu klasja, što se kako se može pretpostaviti najverovatnije odnosi na njegovu funkciju i ulogu božanstva prirode i plodnosti.

Revers srebrnog denara Karakale: prikaz Serapisa sa klasjem u ruci

2

Page 4: Predstave Serapisa Na Rim. Novcu 3 Veka

Javljaju se i predstave na kojima u savijenoj levoj ruci Serapis umesto skiptra drži zmiju, kao što je to npr. slučaj na reversnim predstavama novca municipijuma Stobi. Inače, Stobi predstavljaju stari peonski grad na ušću Vardara i Crne. U vreme Avgusta to je bio opidum, a kasnije dobija status municipijuma. Tako je ovde od Vespazijanove vladavine kovan i novac, sa nazivom MUNICIPIUM STOBENSIUM. U periodu od Vespazijana do Karakale ova kovnica je izdavala bronzani novac koji je pripadao tzv. grčko-carskom kovanju.Novac je u Stobima kovan u četiri razdoblja: pod Flavijevcima; Trajanom; Markom Aurelijem i Faustinom mlađom i pod Severima. Iz perioda vladavine Severa potiče i pomenuti tip reversnih predstava sa prikazom Serapisa, a javlja se konkretno na novcu Julije Domne, Karakale i Gete.Obično je prikazan u dugoj haljini, sa kalatosom na glavi. Stoji spreda na liniji tla, glavom okrenut levo, sa visoko podignutom desnom rukom, a u levoj savijenoj drži zmiju.

1.

2.

3.

Predstave Serapisa na novcu stobske kovnice iz vremena: Julije Domne (1.), Karakale (2.) i Gete (3.)

3

Page 5: Predstave Serapisa Na Rim. Novcu 3 Veka

Nešto ređe, ali takođe prisutne jesu i predstave na kojima se Serapis prikazuje kao Had tj. Pluton, božanstvo podzemnog sveta i zagrobnog života sa kojim je takođe poistovećivan.Obično je to prikaz Plutona ili Hada kako sedi na tronu sa rukom ispruženom ka Kerberu , troglavom psu boga Hada.Međutim, ono što ove predstave vezuje za Serapisa jesu prikazi nekih osobenih atributa, kao što su npr. duga haljina i karakteristični kalatos na glavi božanstva.Ovakve predstave javljaju se npr. na provincijalnom novcu Septimija Severa, a ima i primeraka iz vremena Karakaline vladavine.

Revers bronzanog provincijalnog novčića Revers srebrnog antoninijana Karakale: Septimija Severa: prikaz Hada-Serapisa prikaz Plutona-Serapisa sa Kerberomsa Kerberom

Još jedan interesantan tip, indirektno vezan za Serapisa, jeste novac sa predstavama nekih drugih božanstava ili personifikacija provincija, prikazanih kako drže glavu Serapisa.

Revers folisa Licinija I: predstava Sola koji nosi glavu Serapisa

Carski i provincijalni novac sa predstavama Serapisa iz perioda 3. veka, javlja se i na našim prostorima.

4

Page 6: Predstave Serapisa Na Rim. Novcu 3 Veka

Tako je prilikom istraživanja rimske i ranovizantijske fortifikacije na lokalitetu Ravna, otkrivena ostava denara u temeljima građevine unutar utvrđenja. U građevinskom kompleksu koji se vezuje za 3. vek, otkrivena je u temeljima, ispod poda ostava od 187 denara. Novac je otkriven u posudi od pečene zemlje koja je bila poklopljena donjim delom jedne razbijene posude.Ova ostava sadržala je novac od Vespazijana do Maksimina Tračanina, a u celini dominira rimska kovnica.Ovde su među denarima rimske kovnice iz vremena Karakale, otkrivena i dva primerka sa reversnim predstavama Serapisa, a oba pripadaju tipu uobičajenih predstava.

AVERS REVERSANTONINVS PIVS AVG BRIT P M TR P XV COS III P PGlava cara sa lovorovim vencem, Serapis sa kalatosom na glavi, stoji okrenuta u desno. pravo sa podignutom desnom rukom, dok u levoj drži skiptar.

AVERS REVERSANTONINVS PIVS AVG GERM P M TR P XVII COS IIII P PGlava cara sa lovorovim vencem, Serapis stoji, sa podignutom desnom okrenuta u desno. rukom, a u levoj drži skiptar.

Dva primerka, takođe iz vremena vladavine Karakale, potiču iz još jedne ostave sa naše teritorije, a reč je o ostavi rimskog srebrnog novca iz sela Podrimca kod Leskovca. Sačuvani deo ostave, 137 komada rimskog srebrnog novca, zahvata period od sredine 2. do sredine 3. veka. Iz perioda vladavine Karakale potiče 11 komada, od kojih su dva sadržala ustaljeni tip reversnih predstava sa prikazom Serapisa.

AVERS REVERSANTONINVS PIVS AVG BRIT P M TR P XVI COS IIII P PBista vladara okrenuta na desno, Serapis sa kalatosom na glavi, stoji sa bradom i lovorovim vencem okrenut na levo, sa podignutom desnom rukom, a u levoj drži skiptar

5

Page 7: Predstave Serapisa Na Rim. Novcu 3 Veka

AVERS REVERSANTONINVS PIVS AVG GERM P M TR P XVIIII COS IIII P PBista vladara okrenuta na desno, Serapis sa kalatosom na glavi, stojisa bradom i lovorovim vencem spreda sa glavom okrenutom levo, desna ruka je podignuta, u levoj drži skiptar

U okviru sistematske zbirke rimskog carskog novca Narodnog muzeja u Beogradu, predstave Serapisa iz perioda 3. veka potiču sa novca iz vremena Karakaline samostalne vladavine, a reč je o srebrnim denarima rimske kovnice. Svi primerci (7. komada), sadrže iste aversne predstave: prikazana je glava Karakale okrenuta na desno, sa bradom i sa lovorovim vencem na glavi.Na reversnim predstavama nalazi se prikaz Serapisa sa kalatosom na glavi, stoji okrenut na levo sa podignutom desnom rukom a u levoj drži koso skiptar.

AVERS REVERS ANTONINVS PIVS AVG BRIT P M TR P XV COS III P PGlava Karakale sa bradom i lovorovim Serapis sa kalatosom na glavi,vencem, okrenuta na desno stoji okrenut na levo, desna ruka je podignuta, a levom koso drži skiptar

Zbirka Narodnog muzeja u Beogradu: denar Karakale sa uobičajenim prikazom Serapisa(kat. br. 1956)

6

Page 8: Predstave Serapisa Na Rim. Novcu 3 Veka

Pored ovih standardnih reversnih predstava, zbirka sadrži i primerak sa prikazom Serapisa koji desnom rukom drži klasje, a levom skiptar.

AVERS REVERSANTONINVS PIVS AVG GERM P M TR P XX COS III P PGlava Karakale sa bradom i lovorovim Serapis sa kalatosom na glavi,vencem, okrenuta na desno stoji okrenut na levo, desnom rukom drži klasje a levom skiptar

Zbirka Narodnog muzeja u Beogradu: denar Karakale sa predstavom Serapisa sa klasjem(kat. br. 1992)

Kult Serapisa, vrhunac razvoja dostiže tokom 3. veka što je posvedočeno kako predstavama na novcu tako i epigrafskim spomenicima iz ovog perioda. Nakon ovog, usledio je period opadanja kulta. Konačni kraj Serapisovog i drugih orijentalnih kultova označilo je rušenje najvećeg i najčuvenijeg hrama ovog božanstva, Serapeuma u Aleksandriji. Serapeum je srušen po naređenju cara Teodosija 385 god., a ovaj događaj simbolično je obeležio kraj paganskih religija, a sa druge strane trijumf hrišćanstva na teritoriji Rimskog carstva. Nakon ovih prelomnih događaja, hrišćanstvo uzima maha i postaje zvanična religija Carstva. Širenjem hrišćanstva, egipatske i druge strane religije postepeno su potiskivane u drugi plan, ali su se u senci zvanične religije njihova verovanja zasigurno održala još neko vreme, i nako što su njihova božanstva izgubila svoj prvobitni značaj, a zatim su u potpunosti nestala.

7

Page 9: Predstave Serapisa Na Rim. Novcu 3 Veka

LITERATURA:

B. Borić-Brešković, Reversne predstave na novcu municipijuma Stobi, Numizmatičar br. 15., Beograd 1992.

B. Borić-Brešković, Katalog sistematske zbirke rimskog carskog novca u Narodnom muzeju u Beogradu XIV, Numizmatičar br. 24-25., Beograd 2005.

V. Kondić, Nalaz denara iz utvrđenja Ravna, Numizmatičar br. 6., Beograd 1983.

Lj.Zotović, Istorijski uslovi razvoja orijentalnih kultova u rimskim provincijama na teritoriji Jugoslavije, Starinar XIX, Beograd 1969.

R. Marić, Antički kultovi u našoj zemlji, Beograd 1933. S. Stamenković, Ostava rimskog srebrnog novca iz Podrimca, Numizmatičar

br. 24-25., Beograd 2005. www.forumancientcoins.com/moonmoth/reverse_serapis.html

8