Upload
others
View
1
Download
0
Embed Size (px)
Predavanja: utorkom 12-14
Praktikumi: petkom 9P ili ZOO2 (1. ili 2. kat) Vesna Gulin, mag. oecol. Fran Rebrina, mag. biol. exp.
Habdija, Ivan; Primc Habdija, Biserka; Radanović, Ines; Špoljar, Maria; Matoničkin Kepčija, Renata; Vujčić Karlo, Snježana; Miliša, Marko; Ostojić, Ana; Sertić Perić, Mirela (2011) Protista-Protozoa i Metazoa-Invertebrata. Strukture i funkcije. Alfa, Zagreb
Habdija et al. (2004): Protista-Protozoa i Metazoa-Invertebrata. Funkcionalna građa i praktikum.- Meridijani, Samobor.
• Student može bez nadoknade s praktikuma izostati samo jedanput tijekom cjelokupne nastave.
• Tijekom nastave studenti prema unaprijed dogovorenim i objavljenim rokovima polažu četiri pisana kolokvija.
• Na svakom od kolokvija potrebno je ostvariti ≥ 60%.
PRAVILA
TESTOVI:
• 1. TEST: Protozoa, Porifera, principi raspodjele beskralježnjaka
(utorak, 29.10.2019., 17-18 h, BO5)
• 2. TEST: Cnidaria, Platyhelmintes (utorak, 26.11.2019., 17-18 h,
BO5)
• 3. TEST: Blastocoelomata, Nemertina, Mollusca (utorak,
17.12.2019., 17-18 h, BO5)
• 4. TEST: Annelida, Arthropoda, enterocelni Coelomata (utorak,
30.1.2020., 16-17 h, BO5)
TERENSKA NASTAVA (Rovinj, Pula, 2017.): 25. - 30. 5. 2020.
(ponedjeljak - subota)
Uvjet za pristupanje ispitu je položen završni kolokvij iz praktikuma
Ispit se sastoji od 3 dijela: A. Poznavanje raznolikosti beskralježnjaka na zbirci
Zoologijskog zavoda BO B. Pismeni ispit C. Usmeni ispit Konačna ocjena oblikuje se na temelju: • uspjeha na kolokvijima i seminarima tijekom praktikuma, • poznavanja raznolikosti beskralježnjaka • završnog pismenog i usmenog ispita ili uspješno položena sva 4
kolokvija tijekom semestra – gradivo iz praktikuma i predavanja
Ispiti
• Studenti koji ostvare ≥ 60 % bodova na kolokvijima oslobođeni su završnog kolokvija iz praktikuma i pismenog dijela ispita.
• Svi studenti prije ispita trebaju položiti zbirku. U slučaju pada na ispitu, ocjena iz poznavanja biološke raznolikosti beskralježnjaka vrijedi do eventualnog ponovnog upisa kolegija u novoj školskoj godini .
Ispiti
Prokaryotae (Monera) (Archaebacteria & Eubacteria)
Protista
Animalia Fungi Plantae
Prokaryota
Eukaryota
Raspodjela živog svijeta
Linnaeus 1735
2 kingdoms
Haeckel 1866
3 kingdoms
Copeland 1956
4 kingdoms
Whittaker 1969
5 kingdoms
Woese et al. 1977
6 kingdoms
Woese et al.
1990 3 domains
(not treated) Protista Monera Monera
Eubacteria Bacteria
Archaebacteria Archaea
Protista Protista Protista
Eukarya Vegetabilia Plantae
Fungi Fungi
Plantae Plantae
Plantae
Animalia Animalia Animalia Animalia Animalia
Adl et al. 2005
Adl et al. 2012
AMORPHEA
DIAPHOERETICKES
Adl et al. 2019
AMORPHEA
DIAPHOERETICKES
Georg August Goldfuss (1818): naziv "Protozoa"
Životinjama slični jednostaničari Protozoa (većinom pokretni, fagotrofni oblici bez fotosintetskog pigmenta) zoolozi Biljkama slični jednostaničari “Protophyita" (obično imaju klorofil) botaničari Gljivama slične zadružne amebe tretirane zajedno s pravim gljivama mikolozi ili zoolozi
Haeckel (1866): “Protista” – mnogi jednostanični, ali ne isključivo eukariotski, organizmi.
Današnja definicija – jednostanični eukarioti
Leeuwenhoek (1676): otkriće Protozoa
John Hogg (1861): “Protoctista” Margulis et al. (1990): Precizna ali negativna karakterizacija: oni
mikroskopski i makroskopski eukarioti koji preostaju nakon isključivanja: 1) svih životinja koje se razvijaju iz blastule, (2) svih biljaka koje se razvijaju iz embrionskih stadija , (3) svih gljiva bez flagelatnog stadija u njihovom životnom ciklusu (Margulis et al. 1990).
jedna stanica obavlja SVE životne funkcije
velika raznolikost veličine, oblika i građe
Veličina praživotinja
- od 2 µm do 4500 µm (fosilni krednjaci numuliti i do 20 cm!!!)
Odnos P/V
1 x 1 cm
2 x 2 cm
3 x 3 cm
P = 6 cm2
V = 1 cm3
P : V = 6 : 1
P = 24 cm2
V = 8 cm3
P : V = 3 : 1
P = 54 cm2
V = 27 cm3
P : V = 2 : 1
Veličina tijela protozoa = veličina pojedinačne stanice. Veličina mnogostaničnih organizama - funkcija broja stanica.
Protozoa: razlike u veličini se odražavaju u broju adaptacija na staničnom nivou broj različitih organela (jezgra, mitohondriji, kinetosomi) se povećava s povećanjem veličine stanice
Najmanji eukarioti ≈ 2 μm - 3 μm – stanica obično sadrži bar jedan mitohondrij i jezgru s 100 do 1000 puta više DNA od prokariotske stanice; sposobnost fagocitoze također zahtijeva prostor; mašinerija za kretanje - eukariotski bič je glomazniji od bakterijskog.
Eukariotski tip stanice
Imaju: karakteristične eukariotske organele (mitohondrije i
kloroplaste) endoplazmatske membrane jezgrinu ovojnicu eukariotsku rRNA histone udružene s njihovom kromosomskom DNA sposobnost fagocitoze
• glikosomi • hidrogenosomi • mitosomi • apikoplast • ekstrusomi • kontraktilna vakuola
Specijalizirani organeli
Integumetna funkcija 1. Stanična membrana (plazmatska membrana, vanjska membrana, plasmalemma)
Bjelančevine i ugljikohidrati koji strše na vanjskoj površini čine glikokaliks. Transmembranski kanalni proteini oblikuju otvorene pore kroz membranu, dopuštajući prolazak svim molekulama odgovarajuće veličine i naboja.
Lipidi: pretežno odgovorni za građu membrane Proteini: za njezino djelovanje Ugljikohidrati: za označavanje i prepoznavanje
Plazma membrana (pm) i površinski ogrtač (sc) amebe Vannella simplex snimljeni skening (A) i transmisijskim elektronskim mikroskopom (B), te shematski prikaz glikokaliksa s glikostilima (C)
Potporna funkcija
Mikrofilamenti - dva spiralno isprepletena lanca izgrađena iz globularnih proteinskih molekula aktina, promjer oko 7 nm Mikrotubuli - ravne, šuplje, cilindrične strukture sa stijenkom građenom od 13 stupaca globularnih proteinskih molekula nazvanih tubulin, promjer oko 25 nm Intermedijani filamenti - mogu biti građeni od 5 različitih proteina, promjer 8-10 nm Alveole - ispod stanične membrane ograđene su vlastitom membranom
Citoskelet:
kontraktilni elementi (rahlo skupljeni snopovi mikrofilamenata)
Mikrofilamenti u citoplazmi:
sudjeluju u strujanju citoplazme i prijenosu tvari unutar praživotinje (cikloza) i stvaranju diobene ravnine tijekom dijeljenja
spasmoneme (Vorticella)
miofriske na osnovici skeletnih iglica zrakaša Acantharea
mioneme
Mikrotubuli sudjeluju u:
kretanju praživotinja organizaciji citoplazme kretanju kromosoma promjeni položaja i kretanju organela građi bičeva i trepetljika i njihovih
bazalnih tijela građi centriola
Organizirajuća središta za većinu mikrotubula
i mikrofilamenata su centrioli.
Pelikula - funkcionalno-morfološka jedinica površine tijela nekih praživotinja sastavljena od plazmaleme, nitastih struktura (pelikularnih mikrotubula i mikrofilamenata) i drugih organela; u građu pelikule Apicomplexa, Dinoflagellata i Ciliophora uključene su i alveole.
Paramecium (skupina: Alveolata)
Opalina
Egzoskelet
izgrađen od organske tvari pseudohitina, vapnenca, silicijevog dioksida ili od organske tvari s uloženim stranim tjelešcima – zrncima pijeska, kremenjašicama i dr. životinja se iz ljušturice može djelomično izvući i uvući
“Ljuštura” ili “kućica” - Sarcodina
“Lorika” - Ciliata
Kretanje 1. Bičevi i trepetljike 2. Pseudopodiji (“lažne nožice”) 3. Euglenoidno kretanje 4. Puzanje (klizenje)
Građa biča/trepetljike i bazalnog tijela
Shema ciklusa dineinskog premošćivanja i hidrolize ATP-a:
A) dineinska ručica A-tubula povezana je s B-tubulom susjednog dubleta bez prisustva ATP-a;
B) vezanje ATP-a za dinein uzrokuje odvajanje i skraćivanje ručice;
C-D) cijepanje ATP-a uzrokuje savijanje ručice pod kutom od oko 40o i ponovno pričvršćivanje B-tubula za sljedeći mogući položaj;
E) vraćanje dieninske ručice u prvobitan položaj uzrokuje klizenje susjednog dubleta.
Bičevi - obično su dugi (i malobrojni – dovoljno za sitne Fl.), valovito se kreću (pretežno u jednoj ravnini) počinjući od baze biča.
1. glatki i 2. “dlakavi” – redovi flagelarnih
dlačica “mastigonema” koje modificiraju kretanje vode
Undulatorna membrana - povlačni bič srašten s tijelom pomoću plazmatske opne
Trepetljike Kratke ali mnogobrojne (C. su mnogo veći od Fl. – treba veća snaga za pokretanje!; veliki parazitski Fl. imaju mnogobrojne bičeve-trepetljike na tijelu). Trepetljika udara u 1 ravnini. Kretanje karakterizira 1 snažan udarac kod kojeg se trepetljika svija na svojoj bazi dok je ostali dio trepetljike ravan. Slijedi polaganiji, slabiji regresivni udarac od vrha pomoću kojeg trepetljika dođe u pripremni položaj za progresivni udarac. Metakrono udaranje
Složene trepetljikave strukture: Undulatorna membrana Membranele Ciri Trepetljike strukturno odvojene, ali čvrsto zbijene viskozno-mehaničkim povezivanjem (= hidrodinamička povezanost).
UM – dugi uzdužni niz trepetljika; s desne str. usnog podrčja Membranele – redovi (obično 3, ali može biti od 2 – 10) vrlo gusto složenih trepetljika; s lijeve str. usta; Hymenostomata 3 memb., AZM – do 100 membranela – pokreću i usmjeruju vodu s česticama hrane, kod Oligotricha i Hypotricha i za plivanje. Ciri – busenovi trepetljika (u obliku kista) – dio tjelesne trepetljikavosti (za kretanje)
2. Pseudopodiji (“lažne nožice”) Ameboidno kretanje
Osmotska teorija o ameboidnom kretanju A) Aktinska mreža stvara gel stanje ektoplazme. Kemijski signali vežu se za receptore
na staničnoj membrani i potaknu depolimerizaciju aktinske mreže. B) Depolimerizirane aktinske podjedinice povećavaju osmotsku koncentraciju u tom
području ektoplazme pa u njega ulazi voda. Utok vode uzrokuje izduženje stanice u obliku pseudopodija.
C) Periferno od vrha pseudopodija aktinske podjedinice se repolimeriziraju stvarajući skeletnu mrežu.
Tipovi pseudopodija
Lobopodiji Aksopodiji
Filopodiji
Retikulopodiji
Lamelipodiji
Živčana funkcija, osjetila, orijentacija u okolišu
Stanična membrana - prima i prenosi većinu podražaja
Najvažniji kontrolirajući faktor kretanja - protok kalcijevih iona vezan s promjenama potencijala stanične membrane.
Depolarizacija membrane (povećani stupanj Ca2+ iona) usporavanje ili mijenjanje smjera udaraca biča odn. trepetljika, a time i smjer kretanja.
Hiperpolarizacija membrane (i pridruženi odljev Ca2+) povećanje frekvencije udaranja i bržeg kretanja prema naprijed.
Pokretljivost P. (i drugih jednostaničnih organizama)
- “hodanje nasumice” - “skretanje” (spontanom depolarizacijom stanične
membrane → obrat trepetljika). - ponovo uspostavi se uspostavi potencijal membrane
→ stanica ponovo zapliva prema naprijed
“fobični odgovor” ili “reakcija izbjegavanja” - ako
stanica iznenada uđe u područje s nepovoljnim uvjetima istovremeno dolazi do depolarizacije stanične membrane i okreta trepetljika. Ovakvo ponašanje povećava vjerojatnost da će se stanica vratiti natrag u atraktivniju zonu. Odgovor je kratkotrajan (reda veličine nekoliko sekundi).
Ako stanica uđe u atraktivnu zonu, skretanje je
potisnuto a brzina plivanja se privremeno poveća što smanjuje mogućnost da će se stanica vratiti natrag u manje atraktivnu zonu.
Kinetički odgovori (kineza) - promjena parametara pokretljivosti: brzine plivanja i frekvencije skretanja
Taksični odgovor (taksija – usmjerena lokomotorna radnja)
- organizam “zna” smjer stimulusa ili gradijent nekog stimulusa. Mora postojati neka vrsta kompleksnog osjetnog organela koji može analizirati stimulus.
Organeli za primanje određene vrste podražaja fotoreceptor “statociste” “osjetne četine”
Ekstrusomi
A) Trihocista papučice smještena u mjehuriću ispod stanične membrane. Nakon izbacivanja duža je oko 8 puta;
B i C) Haptociste Suctoria. Ovim karnivornim trepetljikašima one služe za hvatanje plijena;
D i E) Kinetociste Heliozoa;
F) Nematociste imaju neki dinoflagelati, a sliče žarnicama žarnjaka. U sitnoj čahuri svijena je nit koja se tijekom eksplozije izvrne i izbaci (1-3).
PROTOZOA (PREMA IZVORU
ENERGIJE)
AUTOTROFNI (FOTOTROFNI) HETEROTROFNI AMFITROFNI
MIKSOTROFNI
Prehrana i probava
Receptori – nalaze se na cijeloj staničnoj membrani, mogu potaknuti pinocitozu ili fagocitozu
Endocitoza (ingestija) – ulaz/uzimanje ekstracelularnih tvari
1. Pinocitoza – uzimanje otopljenih hranjvih tvari; voda, ioni i male molekule – stopa uzimanja tvari proporcionalna
njihovoj koncentraciji u okolnom mediju ulazak proteina i drugih makromolekula uz pomoć receptora - ne
ovisi o koncentraciji tvari u okolišu
2. Fagocitoza – uzimanje oblikovanih čestica hrane (npr. bakterija, algi, drugih praživotinja) u membranom okruženi mjehurić - hranidbeni mjehurić (hranidbenu vakuolu)
PRONALAŽENJE I UZIMANJE HRANE
ENDOCITOZA
• Pinocitoza i fagocitoza
pinosom fagosom • Mjesto ingestije (nastanka hranidbenog mjehurića):
– bilo gdje na tijelu – specijalizirane strukture za endocitozu
• mikropora • parasomalna vrećica • vrećica biča • citostom (stanična usta)
hranidbeni mjehurići
Probava hrane hranidbeni mjehurić (fagosom, pinosom) +
kisele vezikule (acidosomi)
fagoacidosom
kondenzacija
spajanje s lizosomima
fagolizosom
hidrolitička razgradnja
otopljene hranjive tvari pinocitozom prelaze u
citoplazmu
iskorištavanje u metabolizmu pohranjivanje (glikogen, lipidi)
rezidualni mjehurić
egzocitoza
Funkcija ekskrecije i osmoregulacije
Ekskrecija čitavom površinom tijela praživotinje
Osmoregulacija kompleks stežljivog mjehurića (kontraktilne vakuole)
- kod onih koje žive u hipotoničnoj sredini (vode na kopnu) i nekih morskih
- nedostaju kod Sporozoa
Kompleks stežljivog mjehurića sadrži ampule, sabirne kanaliće, stežljivi mjehurić i poru. Sabirni kanalić okružen je i povezan s nepravilno poredanim cjevčicama spongioma. Cijeli kompleks je stabiliziran s nekoliko mikrotubularnih vrpci.
Razmnožavanje A. Nespolno razmnožavanje B. Spolno razmnožavanje
A. Nespolno razmnožavanje
1. Dijeljenje 2. Pupanje
Dvojno (binarno) dijeljenje - podjela organizma na dva ± jednaka dijela pri čemu roditelj izčezava kao jedinka
Mnogostruko (multipno) dijeljenje - istovremeno stvaranje brojnih potomaka Plazmotomija - dijeljenje mnogojezgrenih praživotinja na 2-6 novih jedinki,
bez prethodne podijele jezgara
1. Dijeljenje:
2. Pupanje (gemacija, inekvalno dijeljenje)
- nastaje jedna ili više stanica kćeri koje su manje od stanice majke
B. Spolno razmnožavanje
1. Gametogamija – spajanje gameta Gamont – jedinka koja proizvodi gamete (jednostruko ili višestruko dijeljenje
gamonta) Gamontogamija – spajanje gamonata (bez prethodnog stvaranja gameta ili
jezgrenih gameta) - nakon spajanja gamonti multipnom diobom stvore gamete (npr.
Foraminifera) 2. Autogamija (samooplodnja) 3. Konjugacija (privremeno spajanje dva trepetljikaša radi izmjene
mikronukleusa)
Singeni i tipovi sparivanja Pripadnici trepetljikaša koji
morfološki pripadaju 1 vrsti podijeljeni su na singene ili varijetete. Pripadnici 1 singena neće konjugirati s članovima ostalih singena (reproduktivno su izolirani).
Unutar 1 singena postoje tipovi sparivanja. Konjugiraju pripadnici samo različitih tipova sparivanja.
Tipovi sparivanja trepetljikaša Paramecium bursaria
SingenTipovi
sparivanjaSparivanje s tipom
A BCD1 B ACD
C ABDD ABCE FGHIKLM (R)F EGHIKLMG EFHIKLM
2 H EFGIKLMI EFGHKLMK EFGHILM (R)L EFGHIKM (R)M EFGHIKL (R)N OPQ
3 O NPQP NOQQ NOP
4 R SS R
5 T -U VWX
6 V UWXW UVXX UVW
Mejoza može biti u stadiju 1. zigote 2. pri stvaranju gameta ili 3. u stvaranju haploidnih spora nekoliko tipova životnih
ciklusa
B) Sporozoa, mnogi Dinoflagellata i Hypermastigida
A) Tripanosome
D) mnogi Foraminifera, mnoge alge i mnogost. biljke
C) opalinida, neki Hypermastigida, Heliozoa, trepetljikaši, životinje, mnoge zelene alge i alge kremenjašice
HAPLODIPLOIDNI
CIKLUS
Začahurenje
Izlučivanje zaštitne čahure (ciste) u nepovoljnim životnim uvjetima (zima, vrućina, glad, suša, nedostatak
kisika) za vrijeme razmnožavanja
Rasprostranjenje
kozmopolitska distribucija većine vrsta
Po različitosti oblika, veličini, građi tijela i načinu života vjerojatno najraznolikija skupina organizama!
> slobodnoživući, nastanjuju mora, vode na kopnu i vlažno tlo gdje se hrane fagocitozom
mnogi su nametnici neki su fotoautotrofni neki su saprozoički (koji se hrane otopljenim organskim tvarima)
u pokretnom ili u začahurenom stanju uz pomoć strujanja vode, vjetra i životinja.
Raznolikost praživotinja
Corilss (1982): 115 000 vrsta Protista ¾ su Protozoa
Naziv skupine Broj
vrsta
Pelobiont amoebae and flagellates 200
Rizopodne amoebae 2500
Foraminiferan amoebae 37500
Acrasid cellular slime moulds 26
Eumycetozoan slime moulds 550
Hyphochytriomycetes, parasitizing flagellates 25
Flagellates 300
Plasmodiophorids (endoparasitic slime moulds) 36
Labyrinthulid amoebae 36
Actinopod amoebae 7000
Euglenoid flagellates inclusive of some algae 1200
Kinetoplastid flagellates – mostly parasitic 550
Stephanopogon multiflagellated organism 4
Cryptomonad flagellates inclusive of some algae 200
Choanoflagellates 140
Chrysomonad flagellates including some algae 850
Proteromonad parasitic flagellates 10
Metamonad parasitic flagellates 2200
Opalinid parasitic flagellates 400
Apicomplexa (parasitic) sporozoa 4800
Microsporidia (parasitic) sporozoa 800
Haplosporidian (parasitic) sporozoa 30
Dinoflagellates – flagellates including some algae 4200
Ciliates 7500
Myxozoa – sporozoa, derived from Metazoa 875
Total 71932
Koljeno Razred Podrazred
Rhizopoda Sarcodina Heliozoa
Radiolaria Gregarinida
Sporozoa Myxosporidia Protozoa Sarcosporidia
Mastigophora Ciliata
Infusoria Suctoria
Bütschlijev sustav iz 1889. godine
Klasifikacija praživotinja
1. FLAGELATNI PROTOZOA (Mastigophora, Flagellata) – bičaši
2. AMEBOIDNI PROTOZOA (Sarcodina) – sluzavci
3. ALVEOLATA: 3A) Dinoflagellata – svjetleći bičaši 3B) Apicomplexa (Sporozoa ) – truskovci
3C) Ciliophora – trepetljikaši