Pravosudni Ispit - Edukacija Za Polaganje Pravosudnog Ispita

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

PRAVOSUDNI ISPIT EDUKACIJA ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA

WWW.BH-PRAVNICI.COM

[email protected]

WWW.BH-PRAVNICI.COM

2 WWW.BH-PRAVNICI.COM

KRIVIĈNO MATERIJALNO PRAVO - RANKO NIKOLIĆ

KRIVIĈNO PROCESNO PRAVO - MALIK HADŢIOMERAGIĆ

GRAĐANSKO PRAVO

GRAĐANSKO MATERIJALNO PRAVO – KATARINA MANDIĆ - BEBA

GRAĐANSKO PROCESNO PRAVO – SUADA SELIMOVIĆ

PRIVREDNO PRAVO – HAJRUDIN HAJDAREVIĆ, SILVIJA ĈUPKA

USTAVNO PRAVO I ORGANIZACIJA PRAVOSUĐA – DŢEMO M.

UPRAVNO I RADNO PRAVO – KATA SENJAK, SADUDIN KRATOVIĆ

Sarajevo, Januar – Februar 2006

Maida Bašĉaušević

WWW.BH-PRAVNICI.COM


24.12.2005. RANKO NIKOLIĆ

1. ŠTA ĈINI KRIVIĈNO ZAKONODAVSTVO U BIH?

Kriviĉno zakonodovastvo saĉinjavaju:

KZ BIH

KZ Entiteta

KZ Brĉko distrikta

Drugi zakoni BiH, Entiteta i Brĉko distrikta, kojima su propisana kriviĉna djela Ovo zadnje se naziva dopunsko kriviĉno zakonodavstvo. Tu su ZKP BiH, Entiteta i Brĉko distrikta, zakoni

kantona u kojima su propisna kriviĉna djela, s tim da oni ne mogu propisivati djela koja su već propisana zakonima BiH, Entiteta ili Brĉko Distrikta. U širem smislu, ovdje se ubraja i ZKP BiH i ZKP Entiteta i Brĉko distrikta.U svim zakonima koji ĉine dopunsko kriviĉno zakonodavstvo, kazne i druge mjere mogu se propisivati u skladu sa odredbama sistemskog kriviĉnog zakonodavstva.

2. NAĈELO ZAKONITOSTI?

Ovo naĉelo postoji u materijalnom i procesnom smislu. U materijalnom smislu ovo naĉelo je propisano u ĉlanu 4. KZFBiH. Ono znaĉi da se kriviĉna djela i kriviĉne sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom, a ne

propisima niţe pravne snage. Drugi aspekt ovog naĉela znaĉi da se nikome na moţe izreĉi sankcija za djelo, ako ono prije nego što je uĉinjeno, u zakonu nije propisano kao kriviĉno djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija. Princip zakonitosti u procesnom smislu (ĉlan 2. ZKP FBiH) - kombinacijom ova dva naĉela

obezbjeĊuje se pricip zakonitosti u kriviĉnom sistemu.

3. VREMENSKO VAŢENJE KRIVIĈNOG ZAKONA (OBAVEZNA PRIMJENA BLAŢEG ZAKONA)? Ovaj pricip znaĉi da se na uĉinioca kriviĉnog djela primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja kriviĉnog

djela (Tempore Criminis ). Ovo pravilo je u skladu sa ustavom u smislu da nema retroaktivne primjene propisa. MeĊutim, ako se poslije izvršenja kriviĉnog djela KZ izmjeni jednom ili više puta, primjeniće se onaj zakon koji je blaţi za uĉinioca. U toj situaciji moguće je da bude primjenjen novi ili stari zakon, u zavisnosti od toga koji je od

njih blaţi. U zakonu nije eksplicitno propisano koji je zakon blaţi, ali do zakljuĉka o tome dolazi se neposrednom analizom svih tih zakona. Na taj naĉin, teorija i sudska praksa utvrdili su jedinstvene standarde ili kriterije na osnovu kojih se utvrĊuje koji je zakon blaţi.

4. KOJI SU KRITERIJI NA OSNOVU KOJIH SE UTVRĐUJE KOJI JE ZAKON BLAŢI?

Blaţi je onaj zakon koji odreĊeno ponašanje ne propisuje kao kriviĉno djelo. Npr. u ranijem kriviĉnom zakonodavstvu postojalo je kriviĉno djelo kockanje, uvreda, veći broj kriviĉnih djela protiv

oruţanih snaga. MeĊutim, ta djela i još neka u vaţećem KZ su dekriminisana. TakoĊer, u vaţećem KZ-u propisana su neka kriviĉna djela koja nisu postojala u ranijem KZ-u. Prema tome, ako se utvrdi da je kriviĉno djelo poĉinjeno u reţimu ranijeg KZ-a, a sudi se po novom KZ-u, nema

kriviĉnog gonjenja, a ako je preduzeto, postupak će se obustaviti. Isto tako, da je neko ponašanje uĉinjeno u vrijeme vaţenja ranijeg zakona, a sudi se u vrijeme vaţenja novog zakona, u kome je propisano to novo kriviĉno djelo, primjeniće se raniji zakon kao blaţi. Ovo je kljuĉni k riterijum za

utvrĊivanje koji je zakon blaţi i ukoliko se primjeni na konkretan sluĉaj, otpada potreba za utvrĊivanje ostalih kriterija.

Blaţi je onaj zakon koji iako propisuje to kriviĉno djelo, iskljuĉuje kriviĉno gonjenje. Npr. sluţbeno

lice prodre u tuĊi stan radi hvatanja uĉinioca kriviĉnog djela - neće kriviĉno odgovarati jer je to uĉinio u vršenju sluţbene radnje.

Blaţi je onaj zakon koji propisuje mogućnost oslobaĊanja od kazne ili blaţu vrstu kazne, npr. kriviĉno djelo kraĊe – blaţi je vaţeći zakon jer postoji mogućnost izricanja blaţe kazne, a osim toga ,

ne propisuje kaţnjavanje za pokušaj.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Blaţi je onaj zakon koji ne predviĊa izricanje sporedne kazne ili odreĊene m jere sigurnosti.

Blaţi je onaj zakon koji previĊa šire mogućnosti za ublaţavanje kazne ili izricanje uslovne osude, sudske opomene ili blaţe kaţnjavanje za pokušaj. Kada je rijeĉ o kriviĉnoj odgovornosti pravnih lica, blaţi je raniji zakon jer nije propisivao kriviĉnu odgovornost za pravna lica.

5. KAKO SE PRIMJENJUJE BLAŢI ZAKON?

Blaţi zakon se primjenjuje u odnosu na konkretno djelo i konkretnog uĉinoca, a ne apstraktno. To znaĉi da se analizom prethodnih kriterija utvrĊuje kako se ti zakoni odnose na konkretnog uĉinioca. Blaţi zakon mora se

primjeniti u cjelosti, a ne parcijalno ili kombinovano sa drugim zakonima. Blaţi zakon mora se primjeniti do pravosnaţnosti presude. Izuzetno, ako je povodom pravnih lijekova (ţalba ili ponavljanje postupka) presuda ukinuta i odreĊeno novo suĊenje, blaţi zakon se mora primjeniti i u toj situaciji. Ovo iz razloga što više ne

postoji pravosnaţna presuda i suĊenje poĉinje ispoĉetka. Ako nije ispoštovan ovaj princip tj, ako je sud primjenio stroţiji zakon, postojaće povreda kriviĉnog zakona.

6. KRIVIĈNE SANKCIJE?

Kriviĉne sankcije su:

Kazne

Mjere upozorenja

Mjere sigurnosti

Odgojne mjere

Preporuke Kazne, mjere upozorenja i mjere sigurnosti mogu se izreĉi samo uĉiniocu kriviĉnog djela koji je kriviĉno

odgovoran. 7. KRIVIĈNO DJELO?

Kriviĉno djelo je protivpravno djelo koje je zakonom propisano kao kriviĉno djelo, ĉija su obiljeţja odreĊena u zakonu i za koje je u zakonu propisana kriviĉna sankcija. Da bi neko djelo bilo kriviĉno djelo moraju biti

kumulativno ispunjeni svi ovi elementi.

a) Protivpravnost kao elemenat kriviĉnog djela?

Protivpravnost kao elemenat kriviĉnog djela znaĉi da je odreĊeno ponašanje u suprotnosti sa pozitivnim normama pravnog poretka. MeĊutim, pravni poredak dozvoljava u odreĊenim situacijama i pod odreĊenim

uslovima postojanje nekog osnova koji iskljuĉuje protivpravnost. Ti osnovi mogu biti u kriviĉnom materijalnom i kriviĉnom procesnom pravu. U kriviĉnom materijalnom zakonu protivpravnost iskljuĉuje: djelo malog znaĉaja, nuţna odbrana i krajnja nuţda. U procesnom pravu osnov iskljuĉenja protivpravnosti postoji u sluĉaju lišenja

slobode uĉinioca kriviĉnog djela, odreĊivanje pritvora, vršenje pretresa stana i lica, zadrţavanje poštanskih pošiljki, preduzimanje posebnih istraţnih radnji i sl. Osnov iskljuĉenja protivpravnosti moţe predstavljati i vršenje profesionalne duţnosti npr. ljekarska intervencija. NareĊenje pretpostavljenog ne iskljuĉuje

protivpravnost. b) Propisanost kriviĉnog djela u zakonu?

Vidi pricip zakonitosti u metrijalnom smislu (ĉ l. 4 KZ FBiH) Ovo naĉelo postoji u materijalnom i procesnom smislu. U materijalnom smislu ovo naĉelo je propisano u ĉlanu

4. KZFBiH. Ono znaĉi da se kriviĉna djela i kriviĉne sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom, a ne propisima niţe pravne snage. Drugi aspekt ovog naĉela znaĉi da se nikome na moţe izreĉi sankcija za djelo, ako ono prije nego što je uĉinjeno, u zakonu nije propisano kao kriviĉno djelo i za koje u zakonu nije propisana

sankcija. Princip zakonitosti u procesnom smislu (ĉlan 2. ZKP FBiH) - kombinacijom ova dva naĉela obezbjeĊuje se pricip zakonitosti u kriviĉnom sistemu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


c) Obiljeţja kriviĉnog djela? Kriviĉni zakon odreĊuje kriviĉno djelo tako da propisuje okolnosti koje karakterišu odreĊeno ponašanje kao

kriviĉno djelo. Te okolnosti nazivaju se obiljeţjima, odnosno, elementima bića kriviĉnog djela. Obzirom na prirodu pojedinih djela, svako djelo ima odreĊene elemente koji ĉine biće tog kriviĉnog djela. Da bi djelo bilo svršeno moraju biti ostvarena sva njegova obiljeţja. Ostala obiljeţja sluţe za bliţe oznaĉavanje kaţnjivog

ponašanja i po potrebi za razgraniĉenje od drugih srodnih kriviĉnih djela. Npr. kod kriviĉnog djela kraĊe (ĉl.286 KZFBiH) bitna obiljeţja su: da se radi o tuĊoj pokretnoj stvari, da se ta stvar oduzima i da se to ĉini u namjeri u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi. Kriviĉno djelo teške kraĊe sadrţi sva ova obiljeţja, ali i

dodatno obiljeţjeu pogledu naĉina izvršenja kraĊe npr. da se kraĊa vrši obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih prostora, da se kraĊa vrši u vrijeme elementarnih nepogoda (poplave, zemljotresi itd). Prema tome, po ovim dodatnim obiljeţjima ovo djelo se razlikuje od kriviĉnog djela kraĊe. Kriviĉno djelo ubistva sastoji se u tome da

uĉinilac lišava ţivota drugo lice. MeĊutim, ako se to lišavanje vrši iz nacionalnih, vjerskih ili rasnih pobuda, na okrutan naĉin, iz bezobzirne osvete i sl. radiće se o teškim sluĉajevima ubistva koji su zaprijeĉeni stroţijom kaznom.

d) Radnja kriviĉnog djela

To je ona radnja kojom se izvršava kri viĉno djelo i koja je oznaĉena u opisu kriviĉnog djela kao radnja izvršenja. Npr. kod kriviĉnog djela kraĊe radnja se sastoji u oduzimanju tuĊe pokretne stvari, kod kriviĉnog djela ubistva radnja se sastoji u lišavanju ţivota drugog lica. Kod nekih kriviĉnih djela radnja izvršenja sastoji se od dvije

djelatnosti npr. kod razbojništva jedna od radnji je primjena sile, a druga oduzimanje stvari. Kod takvih kriviĉnih djela obje te radnje ulaze u sastav izvršenja kriviĉnog djela i njihovim preduzimanjem ostvaruje se kriviĉno djelo. Kod ovih djela preduzimanjem samo jedne radnje neće se raditi o svršenom kriviĉnom djelu, npr.

upotreba sile, već o pokušaju kriviĉnog djela razbojništva. Kod nekih kriviĉnih djela zastupljeno je više radnji, odnosno, modaliteta izvršenja. Te radnje mogu biti odreĊene alternativno i kumulativno. Kod altern ativnog odreĊenja radnja je oznaĉena na više naĉina i to se iskazuje kod odreĊenog djela rjeĉju «ili» npr. kod kriviĉnog djela pravljenja laţne isprave radnja izvršenja odreĊena je alternativno, što znaĉi da se ovo djelo moţe izvršiti

pravljenjem laţne isprave ili nabavljanja ili upotrebom laţne isprave. Izvršenjem djela na bilo koji od ovih naĉina tj. ispunjavanjem bilo koje alternacije, djelo je izvršeno. U sluĉaju ako bi se radilo o kumuliranju više ovih alternacija radilo bi se o jednom kriviĉnom djelu, a to bi se moglo uzeti samo kao oteţavajuća okolnost kod

odmjeravanja kazne. Postoje kriviĉna djela kod kojih je radnja odreĊena tako da postoje dvije ili više odvojenih radnji da bi djelo bilo svršeno npr. kriviĉno djelo napuštanja nemoćne osobe. Moraju biti ostvarene obje propisane radnje kumulativno.

Kriviĉno djelo moţe biti izvršeno ĉinjenjem i neĉinjenjem. U praksi, kriviĉno djelo se najĉešće ĉini ĉinjenjem neke radnje. Ĉinjenje postoji onda kada lice preduzima neku radnju koju ne bi smjelo preduzeti npr. oduzima tuĊu pokretnu stvar, falsifikuje ispravu, drugom nanosi povredu i sl. Dakle, kod ĉinjenja uvijek se radi o nekoj

liĉnoj aktivnosti uĉinioca koja dovodi od odreĊenih promjena u spoljnom svijetu npr. povreda, ugroţavanja i sl. Kriviĉno djelo neĉinjenjem tzv. omisivni delikti, postoje onda kada uĉinilac ne preduzima radnju koju je duţan preduzeti. Ta radnja moţe biti propisana u samom kriviĉnom djelu ili nekom drugom propisu npr. majka ne hrani

djete i usljed toga nastupi zabranjena posljedica. Duţnost majke na hranjenje djeteta propisana je u porodiĉnom zakonu. Duţnost skretniĉara propisana je u odgovarajućim propisima u oblasti ţeljezniĉkog saobraćaja. Dakle, kod ovih djela uvijek se radi o tome da uĉinilac propušta tj. ne preduzima radnju koju mu

nalaţe status ili duţnost.

e) posljedica kriviĉnog djela

Svako djelo mora imati posljedicu. MeĊutim, kod najvećih broja kriviĉnih djela ta posljedica je izriĉito istaknuta u opisu kriviĉnih djela npr. zagaĊenje vode za piće, prenošenje zarazne bolesti, teška tjelesna povreda. Ima

kriviĉnih djela kod kojih ta posljedica nije naglašena npr. kriviĉno djelo davanja laţnog iskaza. Posljedica nije unesena u opis kriviĉnog djela, ali ona postoji i manifestuje se u stvaranju pogrešnog mišljenja kod sudije u postupku, a time i do donošenja pogrešne odluke. Posljedica kriviĉnog djela moţe se manifestovati u vidu

povrede ili ugroţavanja. U praksi su najĉešća kriviĉna djela kod kojih se posljedica manifestuje u vidu povrede zaštićenog dobra. Ta povreda se uoĉava ĉulima i kod ovih djela posljedica se uvijek odreĊuje kao obiljeţje bića kriviĉnog djela npr. tjelesne povrede, lišenje ţivota, pobaĉaj, kraĊa i sl. kod njih se posljedica zapaţa ĉulima

vida. MeĊutim, kod nekih kriviĉnih djela posljedica se sastoji u ugroţavanju zaštićenog dobra ili dovoĊenje u opasnost. Ta opasnost moţe biti konkretna i apstraktna. Kod kriviĉnih djela gdje se radi o konkretnoj opasnosti, ta opasnost je odreĊena u biću kriviĉnog djela i ona se mora dokazivati kao i ostali elementi k riviĉnog djela.

Najĉešća kriviĉna djela ĉija se posljedica sastoji u dovoĊenju u konkretnu opasnost su kriviĉna djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja i kriviĉna djela protiv opšte bezbjednosti ljudi i imovine. Nasuprot tome,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


apstraktna opasnost postoji kada je ona mogla da nastupi usljed preduzete radnje ali u konkretnom sluĉaju nije nastupila. Takva kriviĉna djela ne sadrţe opasnost kao obiljeţje kriviĉnog djela, kao u sluĉaju konkretne opasnosti, već ta opasnost nuţno proizilazi iz radnje izvršenja. To praktiĉno znaĉi da je kod takvih kriviĉnih djela

nastupanje posljedice nuţna i neoboriva pretpostavka. Ĉim je radnja izvršena, ovu opasnost ne treba dokazivati kao konkretnu opasnost, jer se njeno postojanje uvijek pretpostavlja, npr. u sluĉaju predaje u prevozno sredstvo lako zapaljivih, eksplozivnih ili radioaktivnih materijala, djelo se smatra svršenim samim ĉinom predaje takvih

materijala u prevozno sredstvo. Dakle, u ovom sluĉaju se uopšte ne dokazuje postojanje posljedice,jer se ona pretpostavlja samim time što se radi o materijama koje su izuzetno opasne i ĉiji je promet u javnom saobraćaju izriĉito zabranjen.

f) subjekt izvršenja kriviĉnog djela

Subjekt izvršenja kriviĉnog djela po vaţećem zakonu moţe biti fiziĉko i pravno lice. Kod pojedinih kriviĉnih djela subjekt izvršenja djela oznaĉava se na razliĉite naĉine. Kod najvećeg broja djela subjekt se oznaĉava rjeĉju «ko» npr. ko drugog liši ţivota, ko oduzme tuĊu pokretnu stvar. U ovoj situac iji to praktiĉno znaĉi da takva

kriviĉna djela moţe poĉiniti svako lice, odnosno, kod njih postoji najširi krug mogućih izvršilaca. Kod nekih kriviĉnih djela subjekt se oznaĉava prema svojstvu lica ili njegovom statusu npr. sluţbeno lice, odgovorno lice, vojno lice, vozaĉ motornog vozila, branilac, ljekar, svjedok, uĉesnik u saobraćaju. Kod ovih kriviĉnih djela suţen

je broj mogućih uĉinilaca tako da ova djela moţe uĉiniti samo lice koje ima odreĊeno svojstvo. Ova djela nazivaju se vlastoruĉna ili Delicta Propria. UtvrĊivanje svojstva uĉinioca kod ovakvih kriviĉnih djela je veoma znaĉajno, jer ako uĉinilac nema odreĊeno svojstvo neće se raditi o tom kriviĉnom djelu, npr. kod kriviĉnog djela

ĉedomorstva (ubistvo djeteta pri poroĊaju) uĉinilac, odnosno subjekt tog kriviĉnog djela moţe biti samo majka djeteta. To je privilegovano djelo ubistva koje moţe uĉiniti samo majka u posebnom stanju do koga dolazi u vezi sa poroĊajem. Druga lica koja bi eventualno sa majkom uĉestvovala u izvršenju tog kriviĉnog djela odgovarala

bi za neki od oblika suĉesništva u izvršenju kriviĉnog djela ubistva kao pomagaĉ, podstrekaĉ ili saizvršilac. Dakle, ta lica bi odgovarala stroţije jer nemaju svojstvo koje ima majka. Subjekt kriviĉnog djela moţe se pojaviti kao izvršilac, pomagaĉ i podstrekaĉ. Ako se neko lice posluţi drugim licem da uĉini kriviĉno djelo, on će biti subjekt izvršenja kriviĉnog djela. Npr. lice A gurne lice B na lice C, pa lice C pretrpi povrede ili nastupi smrt. Lice

A je subjekt izvršenja kriviĉnog djela, a lice B samo sredstvo kojim se lice A posluţilo. Subjekt kriviĉnog djela, osnosno uĉinilac i krivac nisu sinonimi, jer je kriv samo onaj za koga se to utvrdi pravosnaţnom presudom. U praksi mogu nastati problemi kod utvrĊivanja pojedinih pojmova u pogledu oznaĉava nja mogućeg subjekta

izvršenja kriviĉnog djela. To će najćešĉe biti sluĉaj u sluĉaju oznaĉavanja subjekata rjeĉima sluţbeno, odgovorno, vojno lice i sl. U sluĉaju dileme nuţno je konsultovati ĉlan 2. KZ FBiH u kome su data znaĉenja pojedinih izraza. Osim toga, kod nekih kriviĉnih djela gdje je subjekt izvršenja oznaĉen kao sluţbeno ili

odgovorno lice, za utvrĊivanje tog statusa biće neophodno potrebno konsultovati odgovrajuće pravne akte organa, odnosno, privrednog društva gdje to lice radi. Npr. kod kriviĉnih djela protiv opšte opasnosti ljudi i imovine, subjekt izvršenja djela najĉešće se nominira rjeĉju odgovorno lice. U praksi se dešavaju sluĉajevi gdje

preduzeće izvodi razne graĊevinske radove. Po graĊevinskim propisima postoji obaveza da se takva grad ilišta posebno oznaĉe i osiguraju radi osiguranja ljudi koji rade, kao i ostalih graĊana. U sluĉaju da doĊe do nesreće, povrede ili pogibije ljudi, prije pokretanja postupka nuţno je konsultovati normativne akte tog preduzeća da bi se

utvrdilo ko je od uposlenih bio duţan da osigura bezbjedno izvoĊenje radova. To će najćešĉe moći da se utvrdi uvidom u pravila tih firmi u kojima su sistematizovana radna mjesta svih odgovornih radnika i njihove konkretne duţnosti.

8) BLANKETNE DISPOZICIJE?

To su nepotpune ili okvirne dispozicije u kriviĉnom zakonu. Da bi se u takvim sluĉajevima moglo utvrditi da li je u pitanju kriviĉno djelo ili ne, nuţno je konsultovati propise na koje se ta blanketna dispozicija odnosi. Tek tada

ćemo biti u mogućnosti utvrditi da li u konkretnom ponašanju postoje elementi kriviĉnog djela. B lanketne dispozicije u kriviĉnom zakonu su najĉešće kod kriviĉnih djela protiv bezbjednosti saobraćaja i protiv bezbjednosti ljudi i imovine. Npr. kriviĉno djelo ugroţavanja saobraćaja govori o postupanju u saobraćaju

suprotno propisima ili kod kriviĉnog djela protivpravni prekid trudnoće, u dispozitivu se navodi da se prekid trudnoće izvodi protivno propisima o prekidu t rudnoće. Oĉigleno je da su u oba sluĉaja ove blanketne dispozicije, odnosno, nepotpune ili okvirne, i da bi u konkretnom sluĉaju postojalo kriviĉno djelo moguće je

utvrditi konsultovanjem propisa na koje ova dispozicija upućuje npr. postoji uredba ili pravilnik o postupku prekida trudnoće i ukoliko se isti vrši na naĉin koji nije propisan u ovom aktu radit će se o ovom kriviĉnom djelu, ili u sluĉaju djela protiv bezbjednosti saobraćaja, da li je u konkretnom sluĉaju ostvareno ovo kriviĉno djelo

utvrdićemo konsultovanjem ZOBS -a. Kod optuţenja i u izreci presude kod ovih kriviĉnih djela nuţno je ugraditi odreĊene ĉlanove zakona ili drugogo propisa na koji upućuje blanketna dispozicija.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


9) UZROĈNA VEZA RADNJE I POSLJEDICE

IzmeĊu radnje izvršenja i zabranjene posljedice postoji uzroĉna ili kauzalna veza. Da bi utvrdili ĉinjenicu da li je neko lice prouzrokovalo svojom radnjom kriviĉno relevantnu posljedicu potrebno je da iz beskonaĉnog uzroĉnog

toka izdvojmo ljudsku radnju i nastupjelu posljedicu. To praktiĉno znaĉi da je potrebno iz kompleksa raznih faktora, bliţih i daljih, koji su prethodili posljedici i doprinjeli njenom nastupanju izdvojiti ljudsko ponašanje kao relevantan uzrok nastupanja zabranjene posljedice, tako da su svi ostali faktori bili irelevantni. UtvrĊivanje

uzroĉne veze u konkretnom sluĉaju je ĉinjeniĉno pitanje i rješava se na osnovu prirodnih zakona i iskustvenog saznanja. U praksi, najĉešći sluĉajevi su da je ljudska radnja neposredni uzrok nastupanja zabranjene posljedice, tako da je uzroĉna veza nesumnjiva. Npr. uĉinilac puca iz vatrenog oruţja u grudi ţrtve u predio

srca, što dovede do smrti. Tu je oĉigledno da postoji u potpunosti uzroĉna veza izmeĊu radnje uĉinioca i nastale posljedice. MeĊutim, u praksi su mogući sluĉajevi da se izmeĊu ljudske radnje i nastupjele posljedice interpolira jedan ili više dogaĊaja kod uslova nastanka posljedice. U tom sluĉaju postavlja se pitanje da li je

usljed tog interpoliranja došlo do prekida uzroĉne veze izmeĊu prvobitne radnje izvršioca i nastupjele posljedice. Do prekida uzroĉne veze i do otpoĉinjanja novog uzroĉnog lanca po pravilu dolazi u onim sluĉajevima kada kasniji dogaĊaj, odnosno, uslov predstavlja radnju nekog B lica ili predstavlja elementarni

dogaĊaj odnosno rezultat djelovanja više sile. Uzroĉna veza mora biti obuhvaćena sviješću uĉinioca koja se moţe ispoljavati u obliku umišljaja ili nehata. Kod spornih sluĉajeva naša pravna teorija i sudska praksa prihvaćaju teoriju ekvivalencije (jednake vrijednosti). Po ovoj teoriji svi faktori koji su uslovili nastupjelu

posljedicu imaju jednaku vrijednost. To praktiĉno znaĉi da se uzrokom smatra svaki onaj uslov bez koga konkretna posljedica ne bi nastupila. Po ovoj teoriji uzroĉnost će postojati i u sluĉaju potpuno nepredvidivih i naknadnih pojava koje se nadovezuju na radnju uĉinioca, npr. uĉinilac tjelesno povrijedi ţrtvu, a kasnije se

ispostavi da je ţrtva bolovala od hemofilije ili uĉinilac povrijedi ţrtvu, a B lice ţrtvi zavije ranu septiĉkim zavoj em, pa se rana inficira i ţrtva umre. Iz ovih primjera se vidi da su nastupanju posljedice tj. smrti ţrtve prethodilo više uslova. U ovakvoj situaciji treba utvrditi da li je radnja lica A uzrok smrti, ili je samo jedan od uslova nastupanja posljedice. Ovo pitanje se rješava tako što se prema navedenoj teoriji uzima da ako je ljudska radnja ušla u

uzroĉni lanac koji je doveo do posljedice to se ima uzeti da je ljudska radnja uzrok nastupanja smrti, bez obzira u kojem stepenu je doprinjela proizvioĊenju posljedice. Ovo iz razloga što prema navedenoj teoriji kasniji uslovi koji su usljedili nakon povreĊivanja ţrtve nisu negirali niti iskljuĉili znaĉaj prvobitnog uslova, tj. tjelesne povrede

kao uzroka smrti. U sluĉaju prekida uzroĉnosti, uĉinilac odgovara samo za posljedicu koja je nastupila prije prekida uzroĉne veze npr. uĉinilac je oštećenom nanio tjelesne povrede, nakon toga ga vozilom vozi u bolnicu, u toku voţnje doĊe do udesa krivicom drugog vozaĉa, usljed ĉega oštećeni pogine. Ovaj drugi udes prekinuo je

tok uzroĉnosti pa će prvobitni uĉinilac kriviĉno odgovararati za nanošenje tjelesnih povreda oštećenom, a drugi vozaĉ za kriviĉno djelo ugroţavanja bezbjednosti saobraćaja kvalikfikovano smrtnom posljedicom. Drugi primjer: provalnik je provalio u tuĊu kuću, zatiĉe oštećenog i nanese mu teške tjelesne povrede i dovede ga u

stanje da ovaj više ne moţe da vlada sobom, oduzima stvar i odlazi. Nakon toga dolazi do poţara i ĉovjek pogine. Uĉinilac će odgovarati za krajnju posljedicu, jer nije došlo do prekida uzroĉnosti, jer je ĉovjeka doveo u stanje da ne moţe da se spasi sam.

10) INSTITUTI KOJI ISKLJUĈUJU POSTOJANJE KRIVIĈNOG DJELA?

a) Beznaĉajno djelo b) Nuţna odbrana

c) Krajnja nuţda Beznaĉajno djelo

Beznaĉajno djelo postoji kada odreĊeno djelo sadrţi obiljeţja kriviĉnog djela odreĊena u zakonu, ali ipak se neće raditi o kriviĉnom djelu zbog toga s obzirom na naĉin izvršenja kriviĉnog djela, neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i nizak stepen kriviĉne odgovornosti uĉinioca. Ova tri elementa t rebaju biti kumulativno

ispunjena da bi se odreĊeno ponašanje moglo ocijeniti kao beznaĉajno djelo. Znaĉajan kriterij za ocjenu da li je u pitanju beznaĉajno djelo ili ne, jeste i zaprijeĉena kazna i priroda djela npr. u sluĉaju razbojništva ili ubistva, zbog prirode tih djela i zaprijeĉene kazne nikada se neće moći raditi o beznaĉajnom djelu. Ovaj institut mogao

bi imati primjenu kod imovinskih kriviĉnih djela. U praksi su poznati sluĉajevi kraĊe pakla ili šteke cigareta, artikala za ishranu, protivpravnog zauzimanja male površine zemljišta u drţavnoj svojini i sl. Pri tome svakako treba cijeniti i stepen kriviĉne odgovornosti uĉinioca npr. uĉinilac nije ranije osuĊivan, izvršio je kraĊu u gladnom

stanju ili su ukradeni predmeti oduzeti. U suštini radi se o tzv. bagatelnim djelima kojima nedostaje potrebni kvantitet ili kvalitet za postojane kriviĉnog djela, tako da ne zasluţuju kriviĉni progon.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Nuţna odbrana To je sukob prava i neprava. Lice koje vrši napad vrši nepravo, a lice koje se brani vrši pravo na odbranu od

napada. Nuţna odbrana postoji onda kada je ona neophodno potrebna da uĉinilac od sebe ili drugog lica odbije napad. Napad treba da je protivpravan i istovremen ili direktno predstojeći, protivpravan i neskrivljen. Odbrana treba da je srazmjerna napadu. Napad moţe dolaziti samo od ĉovjeka. Napadnuti ima pravo odbiti napad od

sebe i od drugog lica prema kome je napad usmjeren. Istovremenost napada i odbrane postoji ako napad neposredno predstoji, ako je otpoĉeo i ako još traje. Za

ocjenu istovremenosti odbrane i napada odluĉno je stvarno stanje u vrijeme preduzimanja odbrane, a ne subjektivno shvatanje napadnutog. Ako napadnuti pogrešno smatra da postoji istovremenost tj. ako se on nalazi u stvarnoj zabludi u pogledu te ĉinjenice radiće se o tzv. putativnoj nuţnoj odbrani (uobraţenoj). Praktiĉno, ima

se uzeti da istovremenost postoji u situaciji kada napad još nije poduzet, ali se prema poduzetoj prethodnoj radnji napadaĉa realno moţe ocijeniti i oĉekivat i da će radnja napada neposredno uslijediti npr. ako napadaĉ prilazi stolu nekog gosta i poĉne ga napadati to je istovremen inapad i obdbrana bez sumnje, Drugi primjer:

napadaĉ prilazi ţrtvi i hvata se za dţep kaputa, a radi se o ĉovjeku koji je poznat kao siledţija i lako se hvata oruţja. Imaju nesuglasice od ranije. Druga osoba realno moţe zakljuĉiti da napad predstoji i moţe se braniti.

Protivpravnost napada znaĉi da je napad objektivno u suprotnosti sa pravnim poretkom tj. ne smije biti zasnovan na pravnoj normi. Protivpravan je svaki napad na neko tuĊe pravno dobro koji napadnuto lice nije duţno da trpi. To znaĉi da nuţna odbrana nije moguća protiv napada koji je pravno osnovan i ko ji napadnuto

lice mora da trpi. To praktiĉno znaĉi da nema nuţne odbrane protiv sluţbenog lica kada ono preduzima sluţbenu radnju zasnovanu na zakonu, npr. lišavanje slobode, pretresanje, pljenidba stvari u izvršnom postupku i sl. Nije dozvoljena nuţna odbrana na nuţnu odbranu, nije dozvoljena nuţna odbrana u sluĉaju

provociranog napada. Tako, ne bi se priznalo pravo na nuţnu odbranu od provociranog napada neuraĉunjljivog lica, jer se moţe smatrati da je sam napadnuti provokacijom prouzrokovao napad na svoje pravno dobro. Srazmjernost odbrane i napada

Odbrana mora biti neophodno potrebna da se napad odbije. Da li je odbrana bila neophodno potrebna, a time i srazmjerna napadu faktiĉko je pitanje i zavisi od naĉina, sredstva i mogućnosti sa kojima je napadnu ti raspolagao u vrijeme napada. Prema sudskoj praksi, intenzitet napada i srazmjernost izmeĊu odbrane i napada

ne moţe se ocijenjivati iskljuĉivo prema upotrebljenom sredstvu, već treba uzeti u obzir i sve druge okolnosti pod kojima je odbrana preduzeta. Pri tome t reba posebno cijeniti kakvim je sredstvima odbrane napadnuti raspolagao u datoj situaciji da bi mogao uspješno odbiti napad. TakoĊer, srazmjernost napada i odbrane ne

moţe se cijeniti iskljuĉivo imajući u vidu upotrebljena sredstva u napadu i odbrani već treba cijeniti intenzitet napada, snagu i spretnost napadaĉa u odnosu na napadnutog, sredstva koja su bila na raspolaganju napadnutom za odbranu od napada. U svakom sluĉaju, napadnuti moţe primjeniti ona sredstva koja daju

najviše izgleda da se napad uspješno odbije. Napadnuti nije duţan da se spašava od napada bjeţanjem, meĊutim, drugaĉije će se prosuĊivati u sluĉaju napada od strane djeteta, duševno bolesnog lica i sl.

Prekoraĉenje granice nuţne odbrane ili tz v. Eksces nuţne odbrane postoji u sluĉaju kada napadnuti prekoraĉi granice koje su neophodno potrebne za odbijanje napada. U sluĉaju prekoraćenja granica nuţne odbrane, zakon propisuje mogućnost blaţeg kaţnjavanja. To je tzv. Zakonsko ublaţavanje kazne. U sluĉaju da je to

prekoraĉenje uĉinjeno usljed jake razdraţenosti ili straha izazvanog napadom, uĉinilac se moţe osloboditi od kazne. Kriviĉno djelo ubistvo na mah se ĉini u sliĉnom stanju. Kada doĊemo u situaciju da procjenjujemo da li se radi o

nuţnoj odbrani ili ubistvu na mah, sud će uvijek koristiti pravilo «In dubio pro reo» (U sumnji – u korist optuţenog) te će odluĉiti da se radi o prekoraĉenju nuţne odbrane jer postoji mogućnost od oslobaĊanja od kazne.

Krajnja nuţda Krajnja nuţda znaĉi sukob dva prava ili dva interesa zasnovana na pravu. Kod krajnje nuţde uĉinilac preduzima

radnju da bi otklonio opasnost koja je istovremena i neskrivljena i na drugi naĉin se nije mogla otkloniti. Uĉinjeno zlo ne smije bito veće od zla koje je prijetilo, što znaĉi da moţe biti jednake vrijednosti. Opasnost koja prijeti moţe biti upravljena na bilo koje dobro, moţe dolaziti od ţivotinje ili prirodne sile. Opasnost treba da je

stvarna, neskrivljena i istovremena. Uslovi za procjenjivanje krajnje nuţde su rigorozniji nego u sluĉaju nuţne odbrane iz razloga što u sluĉaju krajnje nuţde oštećeni t rpi štetnu posljedicu , a on joj nije ni na koji naĉin doprinjeo. Ne postoji rang lista vrednovanja interesa ili prava koja se štite, ali uvijek je ţivot ĉovjeka primaran i

znaĉajniji od imovine. U praksi su evidentirani sluĉajevi postojanja krajnje nuţde, npr. neko lice nasilno prodre u tuĊi stan da bi iz poţara spasilo drugo lice, u sluĉaju masovnih okupljanja nastupi poţar ili dojava da je

WWW.BH-PRAVNICI.COM


podmetnuta ekspolzivna naprava. U meteţu koji nastane ljudi bjeţe nekontrol isano i pri tome neko lice pregazi drugo lice i nanese mu povredu. Ili, vozaĉ vozi u bolnicu povrijeĊeno lice i usljed neprilagoĊene brzine sleti s puta i udari u pješaka i povrijedi ga, vatrogasci priĉine štetu na imovini nekog lica tokom gašenja poţara.

Ako je neĉije zanimanje ili profesija takve prirode da je ta osoba duţna da se izloţi opasnosti, neće se smatrati krajnom nuţdom, npr. ljekar je duţan da se izloţi u sluĉaju lijeĉenja i tu nema krajne nuţde / zarazna bolest/ Isto tako posao vatrogasca je opasan i on je duţan da pripadnici vatrogasnih brigada uĉestvuju u spašavanjuj

ljudi i pripadnik te brigade se ne moţe pozivati na ovaj institut.

14.01.2006.

11. KRIVIĈNA ODGOVORNOSTI Da bi neko bio kriviĉno odgovoran treba da je uraĉunljiv i da je kriv za uĉinjeno krivino djelo. Ova dva uslova

moraju biti kumulativno ispunjena. Uĉinilac je kriv ako je djelo uĉinio sa umišljajem, a za djelo uĉinjeno iz nehata samo ako je to izriĉito u zakonu propisano. Kako se utvrĊuje ĉinjenica da li je djelo kaţnjivo iz nehata, odgovor nalazimo u samom zakonu. Naime, ako je djelo kaţnjivo iz nehata, to je odreĊeno u posebnom stavu

odgovarajućeg ĉlana. Izuzeno, kod krivĉnog djela ubistva iz nehata, propisano je posebno kriviĉno djelo ubistvo iz nehata. Ovo iz razloga što se posebnim sankcionisanjem ţeli naglasiti znaĉaj zaštite ţivota ĉovjeka. Sljedeće pitanje je uraĉunljivost. Zakon uraĉunljivost odreĊuje negativno tj. odreĊuje ko se smatra

neuraĉunljivim. Ovakva definicija je odraz ţivotne realnosti, jer je opšta predpos tavka da su ljudi uraĉunljivi, a neuraĉunljivi izuzetno. Pema zakonskom odreĊenju neuraĉunljiva je ona osoba, koja u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela nije mogla shvatiti zanaĉaj svog dejla, ili koja nije mogla upravljati svojim potupcima. Svijest o

znaĉaju djela je intelektualna komponenta a mogućnost upravjanja postupcima voljna komponenata. Neuraĉunljivost se uvjek procjenjuje u odnosu na konkretno uĉinjeno djelo. Za postojanje neuraĉunljivosti, a time i iskljuĉenje kriviĉne odgovornosti, dovoljno je da je ispunjen jedan od dva navedena uslova. To praktiĉno

znaĉi da je neuraĉunljiva osoba, koja u vrijeme izvršenja krviĉnog djela, nije mogla shvatiti zanaĉaj svoga djela, kao i osoba koja nije mogla upravjati svojim postupcima. U praksi se najĉešće dešava d a su oba ova uslova kumulativno ispunjena, ali postoje sluĉajevi, kada je ispunjen samo jedan uslov.

RAZLOZI KOJI DOVODE DO NEURAĈUNLJIVOSTI SU: trajna duševna bolest, privremena duševna bolest, privremena duševna poremećenost i zaostali duševni razvoj.

Trajna duševna bolest najĉešće se manifestuje u vidu šizofrenije, progresivne paralize i neki sluĉajevi poligofrernije. Kad je rijeĉ o ovom osnovu u praksi uglavnom nema problema oko utvrĊivanja neuraĉunljivosti, jer se radi o duševnim bolestima, koje redovito veoma dugo ili vjeĉno traju i koje su skoro uvjek neizljeĉive.

Privremena duševna bolest to su oboljenja koja se javljaju povremeno ili se razvijaju u odreĊenim intervalima, tako da se smjenjuju periodi oboljenja i periodi duševnog zdravlja. To se ĉesto javlja kod maniĉno – depresivne

psihoze. Kod ove bolesti smjenjuju se depresivno stanje i slobodni intervali. U slobodnim intervalima postoji duševno zdravlje i osoba je odgovorna za djelo uĉinjeno u tom stanju. Ova oboljenja poznata su i pod nazivom lucida intervala, tj. svjetli momenti. Privremena duševna poremećenost su nenormalna psihihiĉka stanja. Ova

stanja nemaju karakter duševnog oboljenja, njihovo trajanje je privremeno. Uzrok ovih stanja mogu biti: alkohol, droga, i dr. Omamljujuća sredstva, stanje bunila usljed trovanja, visoke temperature ili groznice, stanje hipnotisanosti, mjeseĉarstvo i sl.

Privremenu duševnu poremećenost mogu izazvati i razna afektivna stanja, kao što su strah, radost, tuga. U ovim stanjima dolazi do poremećaja psihiĉkih funkcija, razne vrste i razliĉitog inteziteta, koja mogu dovesti do

neuraĉunljivosti. Ova stanja su prolazna, tako da lice koje je uĉinilo djelo u takvom stanju, kasnije dolaze u sasvim normalno stanje.

Zaostali duševni razvoj je nenormalno psihološko stanje, stepen duševne zaostalosti ovih lica moţe biti razliĉit, pa su poznati tipovi zaostalog duševnog razvoja kao debili, imbecili i idioti. Uzroci koji dovode do zaostalog duševnog razvoja su razliĉiti. Najĉešće se radi o povredama centralnog nervnog s istema ili

preleţanim bolestima koje izazivaju promjene na centralnom nervnom sistemu. Te promjene ili povrede mogu nastati i u periodu embrionalnog razvoja. Od zaostalog duševnog razvoja treba razlikovati duševnu nedozrelost djece i maloljetnika, kod kojih je proces sazrijevanja liĉnosti još u toku.

12. BITNO SMANJENA URAĈUNLJIVOST

Bitno smanjena uraĉunljivost postoji u sluĉaju kada su zbog navedenih stanja mogućnost uĉinioca da shvati znaĉaj djela ili da upravlja svojim postupcima bile bitno smanjene. Razgraniĉenje izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno

WWW.BH-PRAVNICI.COM


smanjene uraĉunljivosti u praksi je veoma sloţbeno i ovo pitanje u praksi se razrješava iskljuĉivo vještaĉenjem od strane specijalizovanih zdravstvenih ustanova ili u lakšim sluĉajevima vještaĉenjem od strane l jekara neuropsihijatara kao pojedinaca. Kod bitno smanjene uraĉunljivosti uĉinilac je odgovoran, ali zakon odreĊuje

mogućnost blaţeg kaţnjavanja. Neuraĉunljivost kao i bitno smanjena uraĉunljivost procjenjuju se u vrijeme izvršenja krviĉnog djela. Izuzetak od ovog pravila postoji u sluĉaju tzv. samoskrivljene neuraĉunljivosti-ĉlan 36 stav 3. Suština ovog instituta je u tome da se uĉinilac doveo u stanje neuraĉunljivosti upotrebom alkohola ili

drugih omamljujućih sredstava uslijed ĉega nije mogao shvatiti znaĉaj djela ili upravljati svojim postupcima. Uraĉunljivost ovakvih osoba neprocjenjuje se u vrijeme izvršenja djela, nego u vrijeme kada se uĉinilac dovodio u takvo stanje. On je kriviĉno odgovoran, ako je u vrijeme dovoĊenja u neuraĉunljivo stanje kriviĉn o djelo bilo

obuhvaćeno umišljajem ili je u odnosu na kriviĉno djelo kod njega postojao nehat, a zakon za takvo djelo propisuje kaţnjavanje za nehata. Ovaj institut poznat je i pod nazivom akciones libera in kause – radnje slobodne u uzroku a nisu slobodne u izvoĊenju.

Pijanac ima vlastito iskustvo u pijanstvu, / pozna se da kad je pjan je prgav/ pa stalno pije i u takvom stanju uĉini kriviĉno djelo, tu se ne moţe primjeniti ovaj institut, dok recimo kod nekog ko nikad ne pije i iz nekih razloga se napije pa uĉini kriviĉno djelo, tada se moţe isti pozvati na institut uraĉunljivosti.

Drugi primjer vozaĉi teretnjaka po nepisanom pravilu svraćaju u birtije i tu se opijaju i on zna da ide npr. Iz Skoplja u Ljubljanu, on mora biti svjestan da je saobraćaj opasna djelatnost u njegovoj svjesti je prisutno da alkhol smanjuje mogućnost u upravljanju i na kraju da mora da stigne na odredište i šta ga sve ĉeka na putu. U

takvom stanju on neće moći redovito da reaguje u upravljanju. Nakon toga sjedne u auto i nastavi voţnju i doše do prometne nezgode. U vrijeme poĉinjenja bio je neuraĉunljiv, ali sudja da ima u vidu ovaj institut, mi ga osuĊujemo zbog toga što je kada je sjeo da pije bio sjestan jer je vozaĉ profesionalac. Radit će se o

eventualnom umišljaju-ne iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost samo kod odmjeravanja kazne

13. UMIŠLJAJ Umišljaj kao institut postoji kad je uĉinioc bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje, to je direktni umišljaj. Eventualni umišljaj postoji kad je kod uĉinioca postojala svjest da zbog njegovog ĉinjenja ili ne ĉinjenja moţe

nastupiti zabranjena posljedica, pa je pristao na njeno nastupanje. Dakle kod oba oblika umišljaja svjesna komponenta je podudarna. To znaĉi da je kod obadvije vrste umišljaja djelo obuhvaćeno svjestu uĉinioca. Razlika izmeĊu ovih vrsta umišljaja javlja se u sveri volje. Tako se kod

direktnog umišljaja volja uĉinioca manifestuje u htijenju, tj. on hoće da uĉini djelo. Nasuprot tome, kod eventualnog umišljaja volja se manifestuje u vidu pristajanja na nastupanje posljedice. Obiĉno se kaţe da se kod eventualnog umišljaja uĉinilac ponaša u skladu sa tzv. frankovom formulom tj. uĉinlac se ponaša u pravcu

ako nešto bude tj. ako doĊe do djela neka doĊe. Praktiĉki znaĉaj razlikovanja direktnog i eventualnog umišljaja dolazi do izraţaja, kod odmjeravanja kazne, jer je kod eventualnog umišljaja niţi stepen kriviĉne odgovornosti uĉinioca.

Naš zakon ne poznaje predumišljaj. Predumišljaj postoji u sluĉajevima kada je uĉinilac u duţem vremenskom periodu pripremao izvršenje djela, dakle djelo se javlja kao rezultat dugotrajnog i zrelog razmišljanja. Ako se

radi o ovom sluĉaju to će se uzeti kao oteţavajuća okolnost kod odmjeravanja kazne, jer je povećan stepen kriviĉne odgovornosti uĉinioca. «Jedan manji broj teoretiĉara da se predumišljaj uzima kao olakšavajuća okolnost a to je van pameti, jer je

uĉinilac u dugom periodu donosio planove, pripremao i na koncu ga uĉino, a to bi došlo kao oteţavajuća okolnost. Teţe je ovo laiĉki cijenjeno nego kada uĉinilac uĉini djelo. U praksi direktni i eventualni umišljaj se cijeni prema okolnostim sluĉaja – sve okolnosti se uzimaju i na osnovu

toga cijeni da li je uĉinjeno djelo u direktnom umišljaju npr. Ĉovjek puca iz vatrenog oruţja sa 4 -5 metara ubistvo i to diretkni umišljaj jer je ciljao u vitalne organe ĉovjeka, svjestan i on to ĉinil. U istoj situaciji ako bi on promašio, onda će mo to cijeniti kao pokušaj kriviĉnog djela, posljedica nije natupil jer je neispravno oruţje, i sl.

Ako je u istim okolnostima uĉinilac gaĊao u noge i došlo je do povreĊivanje onda ne moţemo govoriti da je sa umišljajem išao na lišenje ţivota. U praksi nije teško razlikoati ova dva oblika.

14. NEHAT

TakoĊer postoje i dvije vrste nehata svjesni i nesvjesni. Svjesni nehat postoji kada je uĉinilac bio svjestan da zbog njegovog ĉinjenja ili neĉinjenja moţe nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako drţao da će moći sprijeĉiti posljedicu ili da ona neće nastupiti. Dakle kod

svjesnog nehata postoji svjest o kriviĉnom djelu, ali ne postoji volja tj. uĉinilac niti noće niti pristaje na nastupanje posljedice. Njegov voljni odnos prema nastupanju posljedice je negativan. Drugim rijeĉima kod ovog

WWW.BH-PRAVNICI.COM


uĉinioca prisutno je samopouzdanje u svoje sposobnosti i mogućnost da sprijeĉi nastupanje posljedice. Ili pouzdanje u spoljne okolnosti usljed kojih posljedica neće nastupiti iako za to postoji mogućnost. Prema tome kod eventualnog umišljaja i svjesnog nehata elemenat svjesti je isti, ali je razlika u voljnom elementu. Naime

kod eventualnog umišljaja uĉinilac pristaje na posljedicu, a kod svjesnog nehata on ne pristaje na posljedicu, već drţi da do toga neće doći. Nesvjesni nehat postoji kad uĉinilac nije bio svjestan mogućnosti nastupanja posljedice iako je prema

okolnostima i prema svojim liĉnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te mogućnosti. Dakle kod nesvjesnog nehata postoji odsustvo svjesti o mogućnosti nastupanja posljedice i odsustvu volje. Krivnja ovog uĉinioca je u tome što je bio duţan i mogao da ima takvu svjest, ali je nije imao. Znaĉi nesvjesni nehat predstavlj a nepaţljivo

ponašanje npr. Lovac u šumi puca na divljaĉ i ubije ĉovjeka sluĉajno naišao sazom kroz šumu. Nesvjesni nehat predstavlja oblast izmeĊu umišljaja, kao teţe vrste krivnje i sluĉaja za koji se uopće ne odgovara. Neki primjeri nehata iz prakse prilikom pravljenja kuće vlasnik ne pokrije krĉanu te doĊe do pada i ugušenja djeteta, ĉovjek

ne ugasi vatru vani te usljed vjetra doĊe do poţara, udarac oštećenog šakom te oštećeni padne na asvalt i doţivi frakture.

15. STVARNA ZABLUDA

To je institut koji iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost uĉinioca. Stvarna zabluda postoji kada uĉinilac u vrijeme izvršenja djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom odreĊenog obiljeţja, ili je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi da su one stvarno postojal e to

djelo bilo dozvoljeno. Postoje dva oblika stvarne zablude i to: stvarna zabluda o obiljeţjima kriviĉnog djela poznata kao i zabluda u uţem smislu, drugi oblik je stvarna zabluda u širem smislu. To je zabluda o okolnostima koje bi djelo ĉinile dozvoljenim ukoliko bi stvarno postojale.

Primjeri stvare zablude o obiljeţljima kriviĉnog djela ili zabluda u uţem smislu mogli bi postojati npr. Kod kriviĉnog djela rodoskrvljenja ĉlan 213. KZ BiH, vanbraĉne zajednice sa maloljetnim licem ĉlan 216. dvobraĉnost ĉlan 214 i sl. Usljed rata raselili se i doĊe do spajanja brata i sestre, brata i polusestre i sl. Tada bi oni bili u stvarnoj zabludi.

Vanbraĉna zajednica u sluĉaju malodobne djevojĉise brzo sazrijevaju i djeluju zrelo. Pravna zabluda u širem smislu – tzv. Putativna nuţna obrana, dale tokom svaĊe jedan od uĉesnika poteţe za

pištolj, a poznat je kao brz na pištolju, a drugi naspram njega poteţe pištolj i ubija prvog. Ali sasvim uspješno ako bi sud utvrdio da se dogodilo ovako cijenio bi da je djelo uĉinjeno u putativnoj ili uobraţena nuţnoj obran u uslovima stvarne zablude.

Nezakoniti ribolov ĉlan 320, alternativna dispozicija na više naĉina je moguće izvršenje. Stvarna zabluda moţe biti otklonjiva i neotklonjiva. Neotklonjiva stvarna zabluda postoji kada uĉinilac nije mogao niti je bio duţan da ima svjest o onome o ĉemu je

imao pogrešnu predstavu. Otklonjiva stvarna zabluda postoji kada se uĉinilac nalazi u zabludi usljed nehata to je nehatno skrivljena stvarna zabluda. Uĉinilac koji se nalazio u neotklonjivoj stvarnoj zabludi nije kriviĉno odgovoran, jer takva

zabluda iskljuĉuje njegovu krivnju. Kod otklonjive stvarne zablude neiskljuĉuje se kriviĉna odgovornost uĉinioca, te će biti odgovoran za nehatno izvršenje djela, ako je za to djelo predviĊeno kaţnja vanje za nehat.

Posebni slučajevi stvarne zablude To su zabluda o objektu, zabluda o licu i promašeni udarac.

Zabluda o objektu ili error in obiecto - postoji kada uĉinilac vrši krivĉno djelo na jednom objektu misleću da se radi o drugom objektu, npr. Uĉinilac ukrade ovcu vlasništvo lica A, misleći da je ona vlasništvo lica B. Pošto

se u oba sluĉaja radi o kriviĉnom djelu i zaštićenim objektima iste vrijednosti postojanje zablude je pravno irelevantno.

Zabluda o licu ili error in persona – je poseban oblik zablude o objektu, kada se ĉovjek pojavljuje kao objekt krivĉnog djela, npr. Uĉinilac u mraku saĉeka neko lice i napadne ga misleći da je to lice sa kojim ima sukob, meĊutim utvrdi se da je to sasvim drugo lice. Ovdje se neće raditi o stvarnoj zabludi , jer sva lica uţivaju jednaku

kriviĉno – pravnu zaštitu, pa nijebitno prema kome je usmjeren napad. Treći slučaj je promašeni udarac - aberratio ictus sive im petis Postoji kada uĉinilac preduzima radnju radi

izvršenja djela prema jednom objektu, a posl jedica nastupi na drugom objektu. Ovdje se ustvari ne radi o stvarnoj zabludi, nego o skretanju kauzalnog ili uzroĉnog toka prema drugom objektu. Npr.lice A puca na lice B

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ali ga promaši i pogodi lice C, ili prilikom pucanja na lice A doĊe do rikošeta odnosno odbijanja zrna od tvrdi predmet i povreĊivanja nekog lica prema kome nije usmjeren napad. U navedenom sluĉaju naša sudska praksa i pravna teorija zauzimaju stanovište prema kome će se raditi o pokušaju ubistva lica prema kome je pucano i

ubistv iz nehata lica koje je metak pogodio. Ta dva dejla tretiraju se kako djela u sticaju.

16. PRAVNA ZABLUDA Posoji kada uĉinilac iz opravdanih razloga nije znao da je njegovo djelo zabranjeno. Dakle uĉinilac ĉini kriviĉno

djelo ali ne zna da je to djelo zabranjeno. Razlozi ne poznavanja propisa o zabranjenosti djela moraju biti opravdani. Kod ocjene da li je uĉinilac mogao znati da li je djelo zabranjeno od posebnog je znaĉaja je o kome se djelu radi. To znaĉi ako je u pitanju djelo

koje je u oĉiglednoj suprotnosti sa opšte prihvaćenim stanovištima o zabranjenosti takvog ponašanja ne sumljivo je da je uĉinilac mogao da zna i da zakljuĉi da je takvo ponašanje sa pravnog gledišta zabranjeno, npr. U svim pravnim porecima zabranjeno je ubijanje ljudi, vršenje kraĊa i s l. Prema tome uĉinilac se ne moţe

pozivati da nije znao da je takvo djelo zabranjeno pa da ga je zbog toga uĉinio. U praksi primjena pravne zablude je dosta rijetka, ali bi se moglo raditi o pravnoj zabludi u sljedećim sluĉajevima: Stranac ili naš drţavljanin, koji je u kontinuitetu dugo boravio van zemlje, doĊu u zemlju gdje prodaju devize. Obzirom da je to

dopušteno u toj stranoj zemlji. U ovim sluĉajevima uĉinioci oĉigledno iz opravdanih razloga tj. dugog bivanja izvan zemlje nisu znali da je kod nas zabranjeno i kaţnjivo prodavanje npr. Deviza, zlata i sl. Pravna zabluda mogla bi postojati i u situacijama velikih elementarnih nepogoda, kada uĉinilac boravi na odreĊenom podruĉju

koje je odsjeĉeno i nema nikakve komunikacije, tako da iz opravdanih razloga ne zna za eventualno nove propise koji su se donosili u takvoj situaciji.

17. POKUŠAJ Pokušaj je zapoĉeto ali nedovršeno kriviĉno djelo. Pokušaj moţe biti svršeni i nesvršeni.

Nesvršeni pokušaj postoji kada je uĉinioc zapoĉeo radnju izvršenja ali je nije dovršio. Npr. Zamahne noţem na drugo lice, ali iz nekih razloga zaustavi udarac. Svršeni pokušaj postoji kad je radnja izvršenja dovršena, ali posljedica nije nasupila npr. Puca iz vatrenog

oruţja, ali promaši ţrtvu. KVALIFIKOVANI POKUŠAJ je takav pokušaj pri kome je radnjom kojom je pokušano izvršenje djela ostvareno biće nekog drugog kriviĉnog djela. Npr. Uĉinilac puca na ţrtvu sa bliske udaljenosti u predjelu grudi ili glave, ali

mu nanese samo tjelesnu povredu. Kod ovog sluĉaja radit će se o pokušaju kriviĉnog djela ubistva, a ne dovršenom kriviĉnom djelu tjelesene povrede. Ovo iz razloga što je umišljaj uĉinoca i sve okolnosti dogaĊaja govorile da je on htio lišenje ţivota drugog lica. Ili uĉinilac obija trgovinu da bi izvršio kraĊu nekih predmet a, ali

je zateĉen prije dovršenja djela i ovdje će se raditi o pokušaju kriviĉnog djela teške kraĊe, a ne o svršenom djelu oštećenja tuĊe stvari.

Slučajevi kad je pokušaj nemoguć Nemoguć je pokušaj kod onih djela, kod kojih je u samoj dispoziciji pokušaj izjednaĉen sa svršenim djelom. NPr. Kriviĉna djela iz ĉlana 149,150,151. KZ FBiH, 156 i 157 KZ BiH.

Pokušaj nije moguć kod kriviĉnih djela kod kojih po samoj prirodi djela to nije moguće, npr. k riviĉno djelo uĉestvovanje u tuĉi, kriviĉno djelo nepruţanja pomoći ili kriviĉno djelo napuštanja nemoćne osobe 174-176 KZ FBiH

Kaţnjavanje za pokušaj Za pokušaj se uvjek kaţnjava, ako je za djelo propisana kazna zatvora tri godine ili teţa. Za ostala djela pokušaj

se kaţnjava samo izriĉito ako je to u zakonu predviĊeno. Nepodoban pokušaj

Postoji u sluĉaju kada su sredstva radnje izvršenja ili objekat prema kome se vrši djelo takvi da je izvršenje djela nemoguće. Nepodoban pokušaj u pogledu objekta postojao bi u sluĉaju pokušaja pobaĉaja nad ţenom koja nije trudna . Ili

pucanje kroz prozor radi ubistva lica koje se redovito nalazi u prostoriji ispred tog prozora, ali je kritiĉne prilike to lice bilo odsutno iz kuće. Nepodoban pokušaj u pogledu sredstva izvršenja postoji kada uĉinilac u namjeri da drugo lice liši ţivota puca iz

puške koja je prazna, moţe postojati nepodoban pokušaj istovremeno sobzirom na objekat i sredstvo. Pucanje iz prazne puške u leš. Moţe postojati apsolutno i relativno nepodoban pokušaj.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Apsolutno nepodoban pokušaj postoji u sluĉaju pokušaja ubistva na lešu u pogledu sredstva apsolutno nepodoban pokupaj postoji u sluĉaju pucanja iz prazne puške pokušaj lišenja ţivota ţrtve otrovom koji je protekom vremena potpuno izgubio svojstvo otrova.

Relativno nepodoban pokušaj postoji kada sredstva ili objekt izvršenja su podobni, ali u konkretnom sluĉaju nisu mogli dovesti do ţeljenog rezultata samo zbog naroĉitih okolnosti, koje su postojale u konkretnom sluĉaju. Npr. Lopov zavuĉe ruku u tuĊi prazan Ċep, ili uĉinilac puca kroz prozor da liši ţivota ţrtvu, ali je ona prethodno

napustila kuću. Za nepodobni pokušaj zakon propisuje mogućnost oslobaĊanja od kazne.

18. DOBROVOLJNI ODUSTANAK

Postoji kada je uĉinilac pokušao uĉiniti kriviĉno djelo, ali je od toga dobrovoljno odustao ili je sprijeĉio izvršenje djela. Za dobrovoljni odustanak zakon propisuje mogućnost oslobaĊanja od kazne. Prema tome kod

dobrovoljnog odustanka uĉinilac je zapoĉeo radnju izvršenja djela tj. ušao je u kaţnjivu zonu, ali se naknadno predomislio i odustao od izvršenja djela. ODUSTANAK MORA BITI DOBROVOLJAN ODNOSNO DA JE UĈINILAC SAM DONIO ODLUKU DA odustane od izvršenja djela, a pri tome je svjestan da moţe dovršiti

zapoĉetu radnju. Primjeri kada neće postojati dobrovoljni odustanak: Uĉinilac je odustao od kriviĉnog djela kraĊe zbog dolaska ĉuvara, zbog otpora ţrtve, zbog toga što je uvidio da je nepodobno sredstvo izvršenja djela.

Dobrovoljni odustanak neće postojati ni u sluĉaju odustanka usljed nekih spoljnih uticaja, npr. Ĉuje glasove ukućana, prolaznika i sl. Dobrovoljni odustanak neće posojati ni u sluĉaju pristanka zbog nemogućnosti izvršenja krivinog djela. Npr.

Obijaĉ kase utvrdi da nije u stanju da obije kasu. Pobude zbog kojih uĉinilac odustaje od izvršenja djela nisu od znaĉaja. Npr. Odustanak zbog straha da će biti otkriven, zbog kajanja, saţaljenja i sl. Nema dobrovoljnog odustanka ako je posljedica nastupila, iako je uĉinilac preduzeo mjere da sprijeĉi njeno nastupanje. Ta okolnost se moţe uzeti samo kao olakšavajuća kod odmjeravanja kazne. Npr. Uĉinilac ţrtvi da otrov u namjeri da je liši

ţivota, ako ţrtva umre raditi će se o ubistvu, bez obzira što je uĉinilac naknadno pozvao ljekare radi spašavanja ţrtve. Ako u ovoj situaciji uĉinilac nakon davanja otrova angaţuje ljekare, koji spase ţrtvu moţe se raditi o dobrovoljnom odustanku jer posljedica nije nastupila.

19. SAUĈESNIŠTVO

Sauĉesništvo podrazumjeva uĉešće više lica u izvršenju kriviĉnog djela, pri ĉemu se i dva lica tretiraju kao više lica. Sauĉesništvo se manifestuje kao saizvršilaštvo, podstrekavanje i pomagan je.

Saizvršilaštvo Saizvršilaštvo znaĉi svjesno i voljno zajedniĉko ostvarivanje djela od strane više uĉinilaca. Prema tome, kao

izvršilac kriviĉnog djela pojavljuje se više lice koja na osnovu zajedniĉke odluke djelo zajedniĉki izvrše. O pravnoj prirodi saizvršilaštva postoji više teorija. Naša pravna teorija i sudska praksa prihvataju teoriju podjele uloga u izvršenju djela. Po ovom shvatanju, saizvršilac je onaj uĉesnik koji zajedno sa drugima na bazi podjele

rada djeluje na ostavrenju djela kao njihovom zajedniĉkom cilju. Prema tome, saizvršilac je svaki onaj ko na bazi sporazuma o podjeli uloga i zajedniĉkom izvršenju djela ost varuje svoj dio u procesu izvršenja djela, koji mu je sporazumom dodijeljen, pri ĉemu svaki od njih hoće ostvarenje djela kao s voje i kao zajedniĉko djelo.

Saizvršilaštvo se ostavruje na dva naĉina. Prvi je kada se više lica dogovore da zajedniĉki napadnu treće lice i zajedniĉki ga ubiju. Radiće se o saizvršilaštvu bez obzira ko je od njih nanio povrede. Ovo iz razloga što su se

saizvršioci prethodno dogovorili da zajedniĉki izvrše djelo i u tome su istrajali. Drugi sluĉaj saizvršilaštva postoji kada saizvršilac ne uĉestvuje direktno u izvršenju djela, ali preduzima druge radnje kojima na odluĉujući naĉin doprinosi izvršenju djela, kao npr. saizvšioci se dogovore da obiju prodavnicu skupocjenih aparata. Prilikom

dogovora podijele uloge u procesu izvršenja djela tako da neki od njih ĉuvaju straţu, drugi vrše provaljivanje objekta, a treći odnose stvari. Ĉuvari u ovom sluĉaju ne uĉestvuju direktno u radnji izvršenja djela, jer niti vrše obijanje niti uzimaju stvari, ali oni se imaju tretirati kao saizvršioci jer su kod podjele uloga u izvršenju ovog djela

dobili ulogu da ĉuvaju straţu i tako obezbjeĊuju ostale u toku provaljivanja. Bez te njihove radnje, ostali ne bi pristupili tom djelu, tako da uloga ĉuvanja straţe na odluĉujući naĉin doprinosi izvršenju djela. Sporazum saizvršilaca moţe biti prećutan, a moţe slijediti iz konkludentnih radnji.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pojam saizvršilaštva sadrţi subjektivne i objektivne komponente. Subjektivna komponenta ogleda se u tome da je svaki uĉesnik zajedno sa drugima nosilac odluke i volje da zajedniĉk i izvrše kriviĉno djelo. Oni su meĊusobno povezani zajedniĉkom voljom o izvršenju djela, tako da svaki od njih u okviru plana izvršenja preduzima onu

radnju koja mu je dodijeljena i koja je nuţna za realizaciju djela. Objektivna komponenta tiĉe se podreĊivanja vrijednosti i znaĉaja doprinosa pojedinca u ostvarivanju djela. Objektivna komponenta znaĉi da je saizvrš ilac onaj koji je preduzeo radnju izvršenja konkretnog djela ili jedan njen dio. Doprinos saizvršioca u izvršenju djela

nije obiĉno olakšanje ili podupiranje tog djela, taj doprinos je «conditio sine qua non» za planirano kriviĉno djelo. Postoje situacije da ima više izvršilaca djela, a da ipak nisu saizvršioci. To će biti u sluĉaju kada više lica

sudjeluju u izvršenju istog djela, ali nezavisno jedni od drugih i bez ikakve svijesti i odluke o zajedniĉkom djelu. Svako od tih lica jeste izvršilac, ali oni nisu saizvršioci. Npr. dva lica neovisno jedan od drugog daju otrov trećem licu i ono umre. Ova lica su izvršioci kriviĉnog djela ubistva, ali nisu saizvršioci , npr. treće lice naiĊe na

provaljenu prodavnicu iz koje druga lica iznose stvari, a prethodno su je obili. Treće lice uĊe i ono uzme stvari za sebe, to lice je izvršilac kriviĉnog djela kraĊe, ali nije saizvršilac u kriviĉnom djelu teške kraĊe, jer su njegove radnje samostalne i usljedile su bez prethodnog dogovora sa ostalim licima. Ovakvi sluĉaj evi nazivaju se

nepravo ili prinudno saizvršilaštvo ili paralelno saizvšilaštvo. Odgovornost saizvršilaca. Pravilo je da svaki saizvršilac odgovara u granicama svog umišljaja, odnosno, nehata. On ne odgovara za ekscese drugog saizvršioca, npr. ako se dvoj ica dogovore da nad trećim licem

izvrše razbojništvo, te doĉekaju to treće lice i upotrebom sile oduzmu mu novac, a nakon toga jedan od saizvršilaca ubije to lice. On će odgovarati za razbojništvo i ubistvo, a drugi samo za razbojništvo. Ovo iz razloga što ubistvo nije obuhvaćeno dogovorom.

Postoji nuţno i prividno saizvršilaštvo. Kod nekih kriviĉnih djela nuţno je postojanje više izvršilaca pa se takvo saizvršilaštvo naziva nuţno. Ono se pojavljuje u nekoliko modaliteta. Prvo je kad se radnje saizvršilaca nalaze se jedna nasuprot druge tzv. kriviĉna djela susretanja (npr. kriviĉno djelo rodoskrvljenja). Drugo je kada su

radnje saizvršilaca usmjerene ka istom cilju tzv. konvergentna kriviĉna djela (npr. oruţana pobuna lica lišenih slobode). Treći sluĉaj je kad su radnje saizvršilaca tj. njihovi interesi su u sukobu – tzv. divergentna kriviĉna djela (npr. kriviĉno djelo uĉestvovanja u tuĉi). Od nuţnog saizvršilaštva treba razlikovati sluĉajeve kada kod izvršenja djela nuţno uĉestvuju dva lica a zakon kaţnjava samo jedno. To je sluĉaj vanbraĉne zajednice sa

maloljetnim licem. Kod kriviĉnih djela vanbraĉnosti i sl. nikada se ne radi o saizvršilaštvu. Podstrekavanje (poticanje)

Podstrekavanje je navoĊenje drugog lica koje nema odluku o izvršenju djela, da izvrši odreĊeno kriviĉno djelo. Podstrekavanje postoji i u sluĉaju kada se navoĊenjem uĉvršćuje odluka kod drugog lica da izvrši kriviĉno djelo. U prvom sluĉaju uĉinilac uopšte nema odluku o izvršenju djela, ali podstrekaĉ utiĉe na njegovu psihu i

pod tim uticajem podstiĉe to lice da uĉini djelo. U drugom sluĉaju uĉinilac je u fazi razmišljanja da li da izvrši kriviĉno djelo ili ne. On se koleba oko toga, ali još nije donio odluku. Podstrekaĉ utiĉe na njega i pod tim uticajem izvršilac uĉvršćuje odluku o izvršenju kriviĉnog djela. Ako je podstreknuti već bio donio odluku da izvrši

djelo, a podstrekaĉ nakon toga djeluje na njega, neće se raditi o podstrekavanju, već o neuspjelom podstrekavanju. Ove su radnje usmjerene na psihu uĉinioca. Zakon ne predviĊa ni sredstva ni naĉine kojima se moţe izvršiti podstrekavanje. Praksa ukazuje da se podstrekavanje moţe pojaviti kao svaka djelatnost koja je

podobna da kod drugoga lica izazove, odnosno, uĉvrsti odluku o izvršenju djela. O izvršenju djela podstrekavanje se moţe vršiti obećavanjem poklona, davanjem poklona, molbom, ubjeĊivanjem, savjetima, nuĊenjem opklade, stavljanjem u izgled da djelo neće biti otkriveno i sl. Podstrekavanje se uvijek odnosi na

odreĊeno lice i odreĊeno kriviĉno djelo. Podstrekavanje ne mora uvijek biti usmjereno na individualno odreĊeno lice. Prema tome, ono je moguće i kada se utiĉe na krug lica koji je na neki naĉin odreĊen. Krug lica mora biti odreĊen prostorno, npr. podstrekavanje u školi, uĉionici, kasarni, zbor graĊana. Krug lica je odreĊen i kada se

radi o licima koja su istog udruţenja, stranke i sl. Ako neko lice iz tog kruga uĉini kriviĉno djelo postojaće podstrekavanje, iako podstrekaĉ ne mora znati koje je lice iz grupe. Ono se uvijek mora odnositi na odreĊeno kriviĉno djelo. Podstrekavanje neće postojati ako se neko navodi općenito na vršenje kaţnjivih radnji, npr.

podstrekavanje na kraĊe, a nije konkretizovano na koje se kraĊe misli. Postoji i tzv. posredno podstrekivanje. To je podstrekivanje na podstrekivanje. Jedno lice navodi drugo lice da izvrši kriviĉno djelo. Prvo lice je podstrekaĉ. Lice A navodi lice B da nagovori treće lice C da izvrši kriviĉno djelo. Moguće je da izmeĊu prvog

podstrekaĉa i izvršioca postoji ĉitav lanac podstrekaĉa. U ovakvom sluĉaju, ti podstrekaĉi se ne moraju meĊusobno poznavati, ali svaki mora znati djelo koje treba da se izvrši. Svi podstrekaĉi odgovaraju. Npr. lice A podstrekava lice B da nabavi za njega laţni pasoš. Nakon toga, lice B angaţuje veći broj lica da se doĊe u

kontakt sa sluţbenim licem koje izdaje pasoš. Sva ova lica su podstrekaĉi. Podstrekavanje se moţe izvršiti samo sa umišljajem, za razliku od saizvršilaštva gdje postoji i nehat. Umišljaj podtstrekaĉa i podstreknutog moraju se podudarati u pogledu bitnih elemenata kriviĉnog djela.

Kaţnjavanje za podstrekavanje – podstrekaĉ se kaţnjava kao i izvršilac djela. MeĊutim, u nekim sluĉajevima postoji mogućnost stroţijeg kaţnjavanja podstrekaĉa od izvršioca. Npr. kada je podstrekaĉ iskoristio odnos

WWW.BH-PRAVNICI.COM


podreĊenosti, zavisnosti, roditeljskog autoriteta. U ovim sluĉajevima podstrekaĉ je imao odluĉujuću ulogu u cijelom procesu izvršenja djela, tako da je njegov uticaj na izvršioca bio izuzetno veliki, tako da se on u stvari pojavljuje kao glavni krivac za izvršenje djelo.

Podstrekavanje se moţe izvršiti i na distanci, putem telefona, pisma, interneta ili da angaţuje treće lice (posredno podstrekavanje).

Pomaganje Radnje pomaganja su one radnje kojima se potpomaţe izvršenje tuĊeg djela. To su radnje kojima se priprema izvršenje tuĊeg djela, npr. nabavka sredstava za izvršenje djela, uklanjanje prepreka za izvršenje djela,

snimanje mjesta izvršenja djela. Pomagaĉke radnje, za razliku od podstrekavanja, nisu od odluĉujućeg znaĉaja za izvršenje djela u ĉlan 33 st. 2 KZ FBiH navedeni su neki najtipiĉniji oblici pomaganja, ali su u praksi mogući i drugi naĉini.

Pomaganje moţe biti psihiĉko i fiziĉko. Forme fiziĉkog pomaganja su npr. stavljanje uĉiniocu na raspolaganje sredstava za obijanje, uklanjanje prepreka za izvršenje kriviĉnog djela, prebacivanje uĉinioca na mjesto izvršenja kriviĉnog djela. Psihiĉko pomaganje sastoji se u davanju savjeta ili uputstava kako da se izvrši kriviĉno

djelo, unaprijed obećano prikrivanje uĉinioca, sredstava, predmeta pribavljenih kriviĉnim djelom, prikrivanjem tragova kriviĉnog djela i sl. MeĊutim, ako se ove radnje vrše prije nego što je izvšilac donio odluku da uĉini kriviĉno djelo psihiĉka podrška moţe predstavljati podstrekavanje kao teţi oblik sauĉesništva.

Pomaganje se moţe vršiti i neĉinjenjem, npr. ĉuvar zgrade zna da predstoji kraĊa, ostavi otvoren prozor i sl. Radnje pomaganja mogu predhoditi samom izvršenju djela, a mogu se preduzimati istovremeno sa izvršenjem djela. Izuzetno, pomaganje se moţe vršiti i poslije dovršenog djela, pod uslovom da je to unaprijed dogovoreno

(tzv. psihiĉko pomaganje). Ako je lice A obećalo licu B da će ga sakriti od potjere nakon što uĉini kriviĉno djelo i to ostvari, radiće se o podstrekavanju. MeĊutim, ako lice A sakrije lice B nakon izvršenja kriviĉnog djela za koje prethodno nije znao, neće se raditi o podstrekavanju i pomaganju, već o prikrivanju uĉinioca ili stvari

pribavljenih kriviĉnim djelom. Pomaganje se moţe vršiti samo sa umišljajem. Pomagaĉ se kaţnjava kao izvršilac, ali zakon propisuje mogućnost blaţeg kaţnjavanja (zakonsko ublaţavanje kazne).

20. GRANICE ODGOVORNOSTI I KAŢNJIVOSTI SAUĈESNIKA Ovo pitanje dobija na aktuelnosti obzirom da je sve prisutnije vršenje kriviĉnih djela u vidu sauĉesništva.

Osnovno pravilo jeste da sauĉesnici odgovraju u granicama svog umišljaja odnosno, nehata i neovisno od umišljaja odnosno, nehata izvršioca.To znaĉi da je kod sauĉesništva uspostavljena puna autonomija odgovornosti. Prema tome, za odgovornost sauĉesnika vaţe slijedeća pravila:

1. oni odgovaraju u granicama svog umišljaja odnosno nehata; 2. sauĉesnici odgovaraju u granicama postiignutog stepena realizacije kriviĉnog djela 3. subjektivne okolnosti koje utiĉu na odgovornost i kaţnjavanje odnose samo na onog uĉesnika kod koga

te okolnosti postoje

Ekscesi na strani izvršioca Eksces postoji kad je prisutno neslaganje izmeĊu umišljaja sauĉesnika i izvršioca. Eksces moţe biti pozitivan i

negativan. npr. ako je podstrekavanje bilo usmjereno na izvršenje kraĊe, a izvršilac uĉini kriviĉno djelo razbojništva, podstrekaĉ odgovara za podstrekavanje na kraĊu, a izvršilac za kriviĉno djelo razbojništva. To je tzv. pozitivni eksces. Negativni eksces postoji kada je izvršilac uĉinio manje od odnog na što je podstrekavan ,

npr. podstrekavan je da izvrši tešku kraĊu obijanjem, a on je stvari ukrao iz otvorenog prostora. U ovom sluĉaju i izvršilac i podstrekaĉ odgovoraju za kriviĉno djelo kraĊe. Ovo iz razloga što se prema naprijed navedenim pravilima odgovornost sauĉesnika veţe za izvršeno djelo. Ovo pravilo zove se i «princip limitirane

akcesornosti», a praktiĉno znaĉi da je odgovornost i kaţnjivost sauĉesnika uslovljena izvršenjem djela, a ne odgovornošću izvršioca. Ako izvršilac uĉini djelo koje je potpuno razliĉito od onog na koje je podstrekavan neće se raditi o sauĉesništvu. To je tzv. kvalitativni eksces, jer je izvršeno djelo potpuno razliĉito od onog koje su

sauĉesnici imali u vidu, npr. podstrekaĉ podstrekava izvršioca da izvrši razbojništvo, a on izvrši ubistvo. U ovom sluĉaju podstrekaĉ bi mogao odgovarati za neuspjelo podstrekavanje prema ĉlanu 32 st. 2 KZFBiH.

Značaj linčnih okolnosti i svojstava saučesnika za odgovornost i kaţnjivost

Liĉne okolnosti i svojstva koje utiĉu na odgovornost i kaţnjivost odnose se samo na onog uĉesnika kod koga postoje. To mogu biti okolnosti i svojstva zbog kojih zakon iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost ili dozvoljava

WWW.BH-PRAVNICI.COM


oslobaĊanje od kazne, ili ublaţavanje kazne. Prema tome, ono što je liĉno vezano za neko lice , a od uticaja je na odgovornost i kaţnjivost, ne moţe ići na teret ni u korist ostalim sauĉesnicima. Liĉna svojstva i okolnosti mogu biti: neuraĉunljivost, bitno smanjena uraĉunljivost, stvarna i pravna zabluda, povrat, maloljetstvo, svojstvo

sluţbene ili vojne osobe i sl. To je sluĉaj i kod kriviĉnog djela ubistva djeteta pri poroĊaju ili ĉedomorstva. To je po zakonu privilegovano kriviĉno djelo samo za majku koja ovo djelo uĉini u toku ili neposredno nakon poroĊaja usljed posebnog psihiĉkog stanja, koje redovno prati proces poroĊaja. MeĊutim, ako neko treće lice uĉestvuje

skupa sa majkom u lišenju ţivota novoroĊenĉeta, sva ta lica će odgovarati za kriviĉno djelo ubistva, a majka za ovo privilegovano djelo. Ovo iz razloga što samo majka u ovoj situaciji ima tako psihiĉko stanje i ono se ne moţe prenositi na ostala lica.

21. VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA

Kriviĉno djelo je izvršeno u vrijeme kada je uĉinilac radio ili kada je bio duţan da radi, bez obzira kad je posljedica nastupila.

Značaj utvrđivanja vremena izvršenja krivičnog djela

Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela znaĉajno je radi utvrĊivana uzrsta uĉinioca tj. da li je u pitanju dijete, mlaĊi ili stariji maloljetnik ili punoljetno lice. To je znaĉajno radi utvrĊivanja uraĉunljivosti uĉinioca. Znaĉajno je radi primjene zakona na uĉinioca; radi utvrĊivanja zastarjelosti kriviĉnog gonjenja; utvrĊivanja starosti oštećenog,

kod kriviĉnih djela gdje je uzrast oštećenog elemenat bića kriviĉnog djela, npr. kod kriviĉnog djela vanbraĉna zajednica sa maljoljetnim lice, zavoĊenje, obljuba nad maloljetnim licem, zlostavljanje ili napuštanje maloljetnog lica. Kod nekih kriviĉnih djela vrijeme je elemenat bića kriviĉnog djela, npr. djelo izvršeno za vrijeme ratnog

stanja ili neposredne ratne opasnosti, za vrijeme epidemije, za vrijeme lovostaja i sl. 22. MJESTO IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA

Kriviĉno djelo je izvršeno u mjestu gdje je uĉinilac radio ili je bio duţan da radi, tako i u mjestu gdje je posljedica nastupila. Ovdje je prisutan «kriterij ubikviteta». Prema mjestu izvršenja djela odreĊuje se koji će se zakon

primjeniti na uĉinioca. Ovo je naroĉito znaĉajno kod distancionih kriviĉnih djela i tzv. tranzitnih kriviĉnih djela sa elementom inostranosti, npr. paket sa eksplozivom utovaren je u našoj zemlji u avion ili voz koji saobraća prema inostranstvu. Mjesto izvršenja djela znaĉajno je i za odreĊivanje mjesno nadleţnog suda.

23. SVRHA KAŢNJAVANJA

Svrhu kaţnjavanja ĉine dva osnovna elementa koja treba posmatrati u njihovom jedinstvu. Prvi elemenat je suzbijanje opasnih djelatnosti kojima se povreĊuju ili ugroţavaju vrijednosti zaštićene kriviĉnim zakonodavstvom, drugim rijeĉima, to je zaštita društva od kriminaliteta kao negativne društvene pojave.

Posebna svrha kaţnjavanja leţi u njenoj preventivnoj funkciji koja se manifestuje u dva oblika: kao specijalna ili posebna i generalna ili opšta

Specijalna prevencija znaĉi uticaj na uĉiniova da ne ĉini kriviĉna djela i njegovo prevaspitanje. Generaln aprevencija znaĉi uticaj na druge da ne ĉine kriviĉna djela. U pravilu, dejstvo kazne nije usmjereno na odmazdu

ili retribuciju, već na prevenciju. Kazna koju sud izrekne treba biti takva da se njenim izvršenjem moţe ostvariti svrha kaţnjavanja.

24. VRSTE KAZNI Kazne su: zatvor, novĉana kazne i maloljetniĉki zatvor. Zatvor i maloljetiĉki zatvor su glavne kazne. Noĉana

kazna moţe biti i glavna i sporedna. Kada je za kriviĉno djelo propisano više kazni, samo jedna se moţe izreći kao glavna. Kod kriviĉnih djela iz koristoljublja novĉana kazna se moţe izreći uz kaznu zatvora i kad nije izriĉito propisana za to kriviĉno djelo.

Kazna zatvora Propisana je u rasponu od 30 dana do 20 godina. Izriĉe se na pune godine i mjesece, a do 6 mjeseci i na pune

dane. Npr. nepravilno je izreći kaznu zatvora u trajanju od 45 dana ili 60 dana i sl. U prvom sluĉaju pravilno bi bilo kazna zatvora u trajanju od 1 mjeseca i 15 dana, a u drugom u trajanju od 2 mjeseca. Kazna zatvora do 6

WWW.BH-PRAVNICI.COM


mjeseci moţe se uz pristanak osuĊenog zamijeniti u novĉanu kaznu, a izuzetno opštekorisnim radom na slobodi. Kazna zatvora izvršava se u zatvorenim, poluotvorenim i otvorenim kazneno -popravnim zavodima.

Dugotrajni zatvor Nije izriĉito propisana kao posebna vrsta kazne, ali ona to jeste po nizu obiljeţja. Ova kazna je substitucija za ukinutu smrtnu kaznu. Moţe se propisati samo za najteţe oblike kriviĉnih djela koja su uĉinjena sa umišljajem.

Ne moţe se nikada propisati kao jedina glavna kazna, već uvijek alternativno uz kaznu zatvora. Raspon ove kazne je od 20 do 45 godina. Izriĉe se samo na pune godine. Ne moţe se izreći mlaĊem punoljetnom licu. Izvršava se samo u kazneno-popravnim ustanovama zatvorenog tipa. Amnestija i pomilovanje mogu se dati tek

nakon izdrţane 3/5 izdrţane kazne. Uskovni otpust se ne moţe dati. Novčana kazna

Izriĉe se u tzv. dnevnim iznosima u rasponu od 5 do 360 dnevnih iznosa. Ako nije moguće izricanje na ovaj naĉin, izriĉe se u odreĊenom novĉanom iznosu od 150 do 50.000 KM, a u sluĉaju koristoljublja do 1 milion KM. U presudi se odreĊuje rok plaćanja novĉane kazne. Taj rok je od 15 dana do 6 mjeseci. Sud moţe na molbu

osuĊenog lica dozvoliti plaćanje novĉane kazne u ratama. U tom sluĉaju rok plaćanja moţe biti do dvije godine. Ako se novĉana kazna ne plati nema prinudnog izvršenja, već se donosi rješenje o zamjeni novĉane kazne pri ĉemu se svakih zapoĉetih 50 KM raĉuna kao jedan dan zatvora, s tim da zatvor ne moţe preći jednu godinu.

OsuĊeni moţe platiti samo dio novĉane kazne, a ostatak se pretvara u kaznu zatvora. Ako isplati I ostatak kazne, izvršenje se obustavlja. Nakon smrti osuĊenog, novĉana kazna se neće izvršiti. Kod odmjeravanja novĉane kazne, uz ostale okolnosti, sud je duţan uzeti u obzir imovno satnje uĉinioca, pri ĉemu se vodi raĉuna

o visini plate, drugim primanjima, njegovoj imovini, ali i njegovim porodiĉnim i drugim obavezama.

25. OPŠTA PRAVILA O ODMJERAVANJU KAZNE Polazište kod odmjeravanja kazne je raspon kazne utvrĊen za odreĊeno djelo i svrha kaţnjavanja. Uz to, u obzir se uzimaju sve okonosti koje utiĉu da kazna bude veća ili manja. Te okolnosti su: olakšavajuće i

oteţavajuće. Iste okolnosti nekada mogu biti I olakšavajuće I oteţavajuće, npr. Motiv izvršenja djela. Ako je uĉinilac prisvojio novac radi ljeĉenja oboljelog djetea motiv je olakšavajuća okolnost, a ako je novac upotrijebio na provod ili kockanje, motiv je oteţavajuća okolnost. Zakon nije taksativno propisao oteţavajuće i olakšavujeće

okolnosti, već je naveo one najtipiĉnije koje se u praksi najćešĉe ponavljaju, kao što su: stepen kriviĉne odgovornosti, pobude iz kojih je djelo uĉinjeno, okolnosti pod kojim je djelo uĉinjeno, jaĉina ugroţavanja ili povrede zaštićenog dobra, raniji ţivot uĉinioca, njegovo drţanje nakon uĉinjenog djela, druge okolnosti koje se

odnose na liĉnost uĉinoca i sl. Kad sud uzima u obzir bilo koju okolnost, duţan je u presudi obrazloţiti u ĉemu se manifestuje ta okolnost, a ne samo parafrazirati zakonski tekst, npr. sudo vi ĉesto nepravilno navode da su uzeli u obzir olakšavajuću okolnost «liĉne prilike optuţenog». Tako obrazloţenje ne znaĉi ništa, ali te okolnosti

treba objasniti u smuslu da je optuţeni bolestan, da je invalid, siromašna osoba, da ima više maloljetne dj ece, bolest ĉlanova porodice i sl. TakoĊer nije pravilno uopšteno navoĊenje «okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno», ali ako sud navede da je optuţeni djelo poĉinio u situaciji kada je bio izazvan grubim postupanjem sluţbenog

lica, vrijeĊanjem od strane oštećenog i sl. te okolnosti su pravilno iskazane i vrednovane. Nije pravilno paušalno navoĊenje da je sud cijenio «drţanje uĉinioca nakon uĉinjenog djela» ako to nije konkretizovano u smislu da je optuţeni nakon uĉinjenog djela naknadio štetu oštećenom il i u tom pravcu izrazio spremnost, kako je

oštećenom pruţio pomoć, oštećenog je posjećivao u bolnici. TakoĊer nije pravilno samo navoĊenje «ranijeg ţivota optuţenog». Pravilno je da se umjesto toga navede konkretno da li je optuţeni ranije osuĊivan ili prekršajno kaţnjavan, za koja djela i na koje kazne. Kod novĉane kazne, uz sve ove okolnosti moraju se uzeti u

obzir i konkretno obrazloţiti imovne prilike optuţenog. Pravilno vrednovanje olakšavajućih i oteţavaućih okolnostu u svakom konkretnom sluĉaju osigurava princip individualizacije kazne, tj. da kazna u svakom sluĉaju bude adekvatna i primjerena konkretnom uĉiniocu i djelu. Nikada se ne moţe uzeti kao oteţavajuća okolnost

ono što ĉini zakonsko obiljeţje kriviĉnog djela, a niti poricanje kriviĉnog djela o d strane uĉinioca.

26. UBLAŢAVANJE KAZNE Ublaţavanje kazne znaĉi odmjeravanje kazne ispod donje granice propisane za to djelo ili izricanje blaţe vrste

kazne. Ublaţavanje kazne uvijek je fakultativno. Ublaţavanje moţe biti zakonsko i sudsko. Zakonsko ublaţavanje postoji u sluĉaju kad zakon propisuje da se uĉinilac moţe blaţe kazniti. To su npr. sluĉajevi prekoraĉenja nuţne odbrane, prekoraĉenja krajnje nuţde, bitno samnjenje uraĉunljivosti, pravne zablude,

pokušaja, pomaganja. Postoji mogućnost ublaţavanja i kada je kod pojedinih kriviĉnih djela propisana takva mogućnost, npr. kod kriviĉnog djela otmice -ako je uĉinilac dobrovoljno pustio oteto lice prije nego je ostvaren

WWW.BH-PRAVNICI.COM


njegov cilj (zahtjev). Sudsko ublaţavanje postoji onda kad sud utvrdi da postoje oso nito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaţenom kaznom moţe postići svrha kaţnjavanja. U ovom sluĉaju, sud je duţan da u presudi konkretno navede koje je to osobito olakšavajuće okolnosti utvrdio. Ublaţavanje kazne moţe biti po

mjeri i po vrsti. Ublaţavanje po mjeri postoji kada je sud u okviru iste vrste kazne kaznu izrekao ispod donje granice propisane u zakonu za to djelo tj. ispod posebnog zakonskog mimimuma , a ublaţavanje po vrsti kada je umjesto kazne zatvora izrekao novĉanu kaznu kao blaţu.

27. OSLOBAĐANJE OD KAZNE

To je poseban institut kriviĉnog materijalnog prava. Moţe se primjeniti samo kad to zakon izriĉito predviĊa. Po vaţećem zakonu oslobaĊanje od kazne je fakultativno. Fakultativno oslobaĊanje od kazne postoji kod

prekoraĉenja nuţne odbrane usljed jake razdraţenosti ili straha izazvanog napadom, prekoraĉenje krajnje nuţde pod osobito olakšavajućim okolnostima, pravma zabluda, nepodoban pokušaj, sprijeĉavanje sluţbenog lica u vršenju sluţbene radnje u situaciji kada je izvršilac izazvan nezakonitim ili grubim ponašanje sluţbenog

lica, izbjegavanje izdrţavanja kada je uĉinilac ispunio obavezu prije izricanja prvostepene presude i sl. Ovu mogućnost zakon izraţava rijeĉima «sud moţe uĉinioca osloboditi od kazne».. kad postoji mogućnost oslobaĊanja od kazne, kazna se moţe neograniĉeno ublaţavati. Postoji i posebni sluĉaj oslobaĊanja od kazne

za kriviĉna djela uĉinjena iz nehata. To će biti u sluĉaju izvršenja djela iz nehata, aposljedice tog djela tako teško pogaĊaju uĉinioca da izricanje kazne oĉigledno ne bi odgovaralo svrsi kaţnjavanja. Npr. to će najćešĉe biti sluĉaj kod saobraćajnih nezgoda u kojima strada ĉlan porodice ili ĉitava porodica uĉinioca.

28. STICAJ KRIVIĈNIH DJELA

Sticaj kriviĉnih djela postoji kada je uĉinilac jednom radnjom uĉinio više kriviĉnih djela za koja se istovremeno sudi. Postoji idealni i realni sticaj. Idealni sticaj postoji kada je jednom radnjom uĉinjeno više kriviĉnih djela npr. pucanjem iz vatrenog oruţja ubije ili povrijedi dva lica. Realni sticaj postoji kada je uĉinilac sa više radnji uĉinio

više kriviĉnih djela, npr. uĉinilac je drugo lice tjelseno povrijedio, a nakon toga ukrao tuĊu pokretnu stvar. Sticaj moţe biti homogeni i hetergeni. Homogeni je kada su u pitanju istorodna kriviĉna djela, a he terogeni kada su u pitanju razliĉita kriviĉna djela (protiv imovine i krvni delikt). U sluĉaju sticaja sud prvo utvrĊuje pojedinaĉne

kazne za svako uĉinjeno kriviĉno djelo, a zatim primjenom pravila o izricanju jedinstvene kazne izriĉe jedinstvenu kaznu. U zakonu su propisana pravila po kojima se izriĉe jedinstvena kazna, npr. ako su utvrĊene pojedinaĉne kazne dugotrajnog zatvora i zatvora, jedinstvena kazna će odgovarati utvrĊenoj kazni dugotrajnog

zatvora. To je tzv. princip apsorpcije tj. teţa kazna apso rbuje kaznu zatvora. Ako je sud utvrdio više pojedinaĉnih kazni zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedinaĉne, ali ne smije dostići njihov zbir, niti preći 20 godina. Ako su pojedinaĉne kazne do 3 godine, jedinstvena kazna ne smije biti veća od 8

godina. Ako su utvrĊene kazne zatvora i maloljetniĉkog zatvora, izreći će se jedinstvena kazna zatvora po prethodnim pravilima. U sluĉaju pojedinaĉnih novĉanih kazni , jedinstvena kazna ne moţe preći zbir pojedinaĉnih kazni itd.

29. PRODUŢENO KRIVIĈNO DJELO

Produţeno kriviĉno djelo je oblik prividnog realnog sticaja. Ono postoji kada je isto lice izvršilo više istih ili istovrsnih vremenski odvojenih radnji od kojih svaka pojedinaĉno sadrţa sva zakonska obiljeţja kriviĉnog djela,

da postoji odreĊeni vremeski kontinuitet izmeĊu tih pojedinaĉnih radnji, da su sve radnje izvršene sa umišljajem. Kod nekih kriviĉnih djela, pored ovih uslova, potrebno je i identiĉnost oštećenog. To je tzv. varijabilni faktor. U praktiĉnom smislu, sve pojedinaĉne kriviĉnopravne radnje gube svoju pravnu samostalnost i uklapaju

se u jedinstvenu kriminalnu djelatnost kao njeni sastavni djelovi. Tako nastala nova jedinstvena pravna cjelina pravno se kvalifikuje po najteţoj radnji i po njoj izriĉe jedna kazna. Npr. osumnjiĉeni je uĉinio u produţenju kriviĉno djelo sitne kraĊe, obiĉne kraĊe i teške kraĊe u odreĊenom vremenskom intervalu i za sve te radnje sudi

se istovremeno. Ovdje su ispunjeni svi uslovi za postojanje produţenog kriviĉnog djela. Sve ove pojedinaĉne radnje moraju biti sadrţane u optuţnici i presudi, meĊutim, one će se pravno kvalifikovati kao jedno kriviĉno djelo teške kraĊe i za to djelo će se iz reći jedna kazna. Na ovaj naĉin radnje koje predstavljaju kriviĉno djelo

kraĊe i sitne kraĊe uklopljene su u kriviĉno djelo teške kraĊe i time su izgubile svoju pravnu samostalnost. Kod kriviĉnih djela koja su usmjerena protiv nekog liĉnog dobra ĉovjeka, npr. ţivot, tjelesni integritet, dostojanstvo liĉnosti i sl. ne moţe se raditi o produţenom djelu, već o sticaju kriviĉnih djela, npr. ako uĉinilac u odreĊenom

vremenskom intervalu dva ili više puta tjelesno povrijedi isto lice, radiće se o produţenom kriviĉnom djelu, meĊutim, ako su povrijeĊena razliĉita lica, radiće se o sticaju kriviĉnih djela. Ovo iz razloga što svak a fiziĉka

WWW.BH-PRAVNICI.COM


osoba uţiva samostalnu i potpunu kriviĉnopravnu zaštitu. Kod produţenih kriviĉnih djela zastarjelost kriviĉnog gonjenja nastupa izvršenjem poslednje radnje koja ulazi u sastav produţenog djela. U sluĉaju da se nakon presuĊenja otkriju nove radnje, postojala bi mogućnost ponavljanja kriviĉnog postupka. Ako se pak u toku

suĊenja utvrdi da neke radnje iz sastava produţenog djela nisu dokazane, one će se jednostavno ispustiti iz opisa. Dakle, neće se donositi za te radnje oslobaĊajuća presuda kao u sluĉaju sticaja.

30. ODMJERAVANJE KAZNE OSUĐENOM LICU

Ako se sudi za kriviĉno djelo koje je uĉinjeno prije zapoĉinjanja izdrţavanja kazne po ranijoj osudi, ili za djelo uĉinjeno za vrijeme izdrţavanja kazne, izreći će se jedinstvena kazna po pravilima o sticaju. Pri tome će se u novu jedinstvenu kaznu uraĉunati vrijeme provedeno u pritvoru i dio izdrţane kazne po ranijoj presudi. Izuzetno,

ako se radi o kriviĉnom djelu uĉinjenom za vrijeme izdrţavanja kazne, neće se postupiti kao u sluĉaju sticaja. U tom sluĉaju izreći će se kazna za novo djelo neovisno od ranije izreĉene kazne, ako se primjenom sticaja ne bi mogla ostavriti svrha kaţnjavanja s obzirom na trajanje neizdtrţanog dijela ranije izreĉene kazne .

31. PRISTANAK POVRIJEĐENOG

Pristanak povrijeĊenog u pravilu ne iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela, ali moţe uticati na odmejravanje kazne, npr. ne moţe se eskulpirati uĉinilac kojem je oštećeni rekao da ga ubode noţem. Ovo je znaĉajno kod povreda

nastalih na sportskim takmiĉenjima. Sportske discipline su društveno kkorisne te iskljuĉuju protivpravnost i postojanje kriviĉnog djela. Protivpravnost će biti iskljuĉena pod uslovom da je do povreĊivanja došlo pod okolnostima odrţavanja sportskih takmiĉenja u skladu sa pravilima. Ukoliko je do povrede doš lo grubim

odstupanjem od pravila sportske discipline, postojalo bi kriviĉno djelo. Ovog u praksi malo ima. 32. MJERE UPOZORENJA

To su uslovna osuda i sudska opomena.

Uslovna osuda Uslovna osuda se izriĉe prema kriviĉno odgovornom uĉiniocu kada se oci jeni da je u pitanju djelo manjeg znaĉaja i da nije nuţno izricanje kazne radi kriviĉnopravne zaštite i kada se moţe oĉekivati da će samo

upozorenje uz prijetnju kaznom dovoljno uticati na uĉinioca da više ne ĉini kriviĉna djela. Kod izricanja uslovne osude, prvo se izriĉe uslovna osuda, a zatim se u njoj utvrĊuje kazna i istovremeno odreĊuje da se ta kazna neće izvršiti ako uĉinilac u odreĊenom vremenu ne uĉini novo kriviĉno djelo. To vrijeme naziva se vrijeme

kušnje ili provjeravanja a traje od 1 do 5 godina. Uslovna osuda moţe se izreći ako je uĉiniocu utvrĊena novĉana kazna ili kazna zatvora do dvije godine. Za kriviĉna djela za koja je propisana kazna zatvora od 10 godina ili teţa, uslovna osuda se moţe izreći ako je kazna od dvije godine ili novĉana kazna utvrĊena

primjenom odredaba o ublaţavanju. Uz uslovnu osudu mogu se odrediti i drugi dodatni uslovi kao: da vrati postignutu imovinsku korist, da naknadi štetu nastalu kriviĉnim djelom, da ispuni druge zakonske obaveze i sl. postoje sluĉajevi obavezbog i fakultativnog opozivanja uvjetne osude, uslovna osuda obavezno se opoziva ako

je uĉinilac za vrijeme kušnje uĉinio kriviĉno djelo za koje mu je izreĉena kazna zatvora 2 godine ili teţa kazna. U tom sluĉaju prijenjuju se odredbe o sticaju. U ostalim sluĉajevima sud cijeni da li će opzvati uslovnu osudu

Uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom To je uslovna osuda kojom se uĉinilac stavlja pod zaštitni nadzor. Cilj je da se primjenom zaštitnog nadzora bolje ostvari svrha uslovne osude i bolje društveno prilagoĊavanje osuĊenog. Zaštitni nadzor obuhvata: mjere

pomoći, zaštite i nadzora. Moţe trajati od 6 mjeseci do 2 godine. Zaštitni nadzor moţe obuhvatati lijeĉenje u zdravstvenoj ustavovi, uzdrţavanje od upotrebe alkohola i opojnih droga, posjećivanje psiholoških i drugih savjetovališta, osposobljavanje za odreĊeno zanimanje i sl. Sud u presudi moţe odrediti jednu ili više obaveza

zaštitnog nadzora. Ako se osuĊeni ne pridrţava ovih mjera sud ga moţe opomenuti, a moţe i ukinuti uslovnu osudu.

Sudska opomena Sudska opomena je posebna sudska sankcija. Njena svrha je da se prema uĉiniocu kriviĉnog djela ne primjeni kazna za djela manjeg znaĉaja kada to nije nuţno radi kriviĉnopravne zaštite i kada se moţe oĉekivati da će

samo upozorenje uticati na uĉinioca da ne ĉini kriviĉna djela. Moţe se izreći samo za djela za koja ja propisana novĉana kazna ilii kazna zatvora do 1 godine, a uĉinjena su pod takvim olakšavajućim okolnostima koja ih ĉine

WWW.BH-PRAVNICI.COM


osobito lakim. Izriĉe se rješenjem koje ne sadrţi odluku o krivnji. Ne moţe se izeĉi vojnim licima za kriviĉna djela protiv oruţanih snaga. Uz sudsku opomenu mogu se izreći i odreĊene mjere bezbjednosti kao što su: oduzimanje predmeta, zabrana upravljanja motornim vozilom i obavezno lijeĉenje od ovisnosti.

33. MJERE BEZBJEDNOSTI (SIGURNOSTI)

To su posebne kriviĉne sankcije. Svrha njihovog izricanja je da se njihovom primjenom otklone stanja ili uslovi koji mogu uticati da uĉinilac ponovno vrši kriviĉna djela. Zakon propisuje 5 mjera bezbjednosti. Sud uĉiniocu

moţe izreći jednu ili više mjera bezbjednosti, ako za to postoje uslovi. Mjere bezbjednosti su:

1. obavezno psihijat rijsko lijeĉenje na slobodi

2. obavezno lijeĉenje od ovisnosti 3. zabrana vršenje poziva, djelatnosti ili duţnosti 4. zabrana upravljanja motornim vozilom

5. oduzimanje predmeta Odredbe o mjerama bezbjednosti regulisane su u ĉlanovima od 71 -78 KZFBiH.

34. ODGOJNE PREPORUKE

1

To je novina u našem kriviĉnom zakonodavstvu. Njihova svrha je da se ne pokreće kriviĉni postupak prema maloljetniku, već da se izricanjem ovih preporuka na njega utiĉe da ne vrši kriviĉna djela. Mogu se izreći za

kriviĉna djela za koja je propisana novĉana kazna ili zatvor do 3 godine. Neke od ovih mjera izriĉe nadleţni tuţitelj, a neke sudija za maloljetnike. Uslovi za izricanje su: da je maloljetnik pr iznao kriviĉno djelo i da je izrazio spremnost da se izmiri sa oštećenim. Ove mjere mogu t rajati najduţe 1 godinu. Ove preporuke su: liĉno izvinjenje oštećenom, naknada štete, rad u korist humanitarnih organizacija ili lokalne zajednice, redovno

pohaĊanje škole, edukacija iz oblasti saobraćajnih propisa i sl.

35. KRIVIĈNE SANKCIJE PREMA MALOLJETNICIMA MlaĊim maloljetnicima mogu se izreći samo odgojne ili vaspitne mjere. Starijim maloljetnicima, pored ovih

mjera, izuzetno moţe se izreći i kazna maloljetniĉkog zatvora. Prema tome, uslovna osuda i sudska opomena im se ne moţe izreći.

36. VRSTE VASPITNIH MJERA

Dijele se u 3 grupe: disciplinske, mjere pojaĉanog nadzora i zavodske mjere. Disciplinske mjere su: sudski ukor i upućivanje u disciplnski centar za maloljetnike. Mjere pojaĉanog nadzora

su: od strane roditelja, usvojioca ili staraoca, pojaĉan nadzor u drugoj porodici i pojaĉan nadzor od strane nadleţnog organa socijalne zaštite. Zavodske mjere su: upućivanje u vaspitnu ustanovu, upućivanje u vaspitno-popravni dom, upućivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje. Koju će mjeru sud izreći maloljetniku

prvenstveno zavisi od liĉnosti maloljetnika i stepena njegove vaspitne zapuštenosti. U postupku protiv maloljetnika obavezno je ukljuĉen organ starateljs tva uz ĉiju struĉnu pomoć sud odreĊuje najadekvatniju mjeru u svakom konkretnom sluĉaju.

37. KAŢNJAVANJE STARIJIH MALOLJETNIKA

Kaţnjavanju podlijeţu samo stariji maloljetnici, i to pod uslovima da je uĉinio djelo za koje je propisana kazna zatvora teţa od 5 godina. I drugo, da zbog teških posljedica djela i visokog stepena kriviĉne odgovornosti ne bi

bilo opravdano izricanje vaspitnih mjera. Maloljetniĉki zatvor propisan je u rasponu od 1 do 10 godina. U kazneno-popravnoj ustanovi stariji maloljetnik moţe ostati do navršene 23. godine ţivota, a nakon toga se upućuje na izdrţavanje kazne u kazneno-popravnu ustanovu za punoljetna lica. Ukoliko to nije potrebno radi

1 Veno pita, Ranko ne pita

WWW.BH-PRAVNICI.COM


završetka školovanja ili struĉnog osposobljavanja, maloljetniĉki zatvor izvršava se u posebni m kazneno-popravnim ustanovama za maloljetnike ili u posebnim odjeljenjima kazneno -popravnih zavoda opšteg tipa.

38. USLOVNI OTPUST Uslovni otpust je kriminalno-politiĉka i penološka mjera. Izriĉe se da bi se stimulisalo liĉno angaţovanje

osuĊenih lica na prevaspitanje. Uslovni otpust se moţe primjeniti ako je osuĊeni izdrţao ½ izreĉene kazne, a izuzetno i 1/3. Ovo pod uslovomda se tokom izdrţavanja kazne tako popravio da se s osnovom moţe oĉekivati da će se na slobodi dobro vladati, a naroĉito da neće ĉiniti kriviĉna djela. U sluĉaju izvršenja novog djela,

uslovni otpust se moţe opozvati. O uslovnom otpustu odluĉuje posebna komisija koju obrazuje Vlada FBiH. 39. ODUZIMANJE IMOVINSKE DOBITI

Osnov oduzimanje imovinske koristi sadrţan je u zakonskoj odredbi da niko ne moţe zadrţati imovinsku korist potignutu izvršenjem kriviĉnog djela. Od uĉinioca će se oduzeti novac, predmeti od vrijednosti, i svaka druga

imovinska korist pribavljena kriviĉnim djelom. Ako oduzimanje nije moguće, uĉinilac će se obavezati da plati novĉani iznos koji odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi. Imovinska korist moţe se oduzeti i od lica na koja je prenesena bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti, pod uslovom da su ta lica znala ili

su mogla znati da je imovinska korist pribavljena kriviĉnim djelom. Ako je imovinska korist prenesena na bliske srodnike, oduzeće se od njih ako ne dokaţu da su kao naknadu dali punu vrijednost.

40. PRAVNE POSLJEDICE OSUDE Nastaju po sili zakon akojim su propisane. Ako postoji osuda za koju taj zakon veţe odreĊenu pravnu

posljedicu. Pravne posljedice osude sud ne izriĉe i ne unosi u presudu kao u sluĉaju mjera bezbjednosti. One nastaju silom nekog posebnog zakona koji ih predviĊa. Nastupaju danom pravosnaţnosti presude. Dakl e, tu je prisutan automatizam njihovog nastanka. U kriviĉnom zakonu ĉl 117-120 propisan je potpun katalog ili vrste pravnih posljedica osude, a da li će neka od njih i nastupiti potrebno je da bude propisana u nekom zakonu.

Npr. u zakonu o radu propisano je kao pravna posljedica osude prestanak radnog odnosa po sili zakona u sluĉaju osude za kriviĉno djelo na kaznu zatvora preko 3 mjeseca. Ili u sluĉaju drţavnih sluţbenika i namještenika prestanak radnog odnosa u sluĉaju osude na kaznu zatvora preko 6 mjeseci. U ovim sluĉajevima

radni odnos prestaje danom upućivanje lica na izdrţavanje kazne zatvora. Pravne posljedice sastoje se u prestanku odnosnu, gubitku odreĊenih prava ili zabrani sticanja odreĊenih prava. Ne mogu nastupiti u sluĉaju izricanja novĉane kazne, uslovne osude, sudske opomene ili oslobaĊanja od kazne. Mogu t rajati najduţe 10

godina, a to vrijeme se raĉuna od izdrţane, oproštene ili zastarjele kazne. U sluĉaju brisanja osude, prestaju pravne posljedice.

41. BRISANJE OSUDE IZ KAZNENE EVIDENCIJE Iz kaznene evidencije brišu se sudska opomene, presude kojom je osuĊeni osloboĊen od kazne. Rok je jedna

godina od pravosnaţnosti sudke odluke. Uslovna osuda briše se po proteku jedne godine po isteku roka provjeravanja. Novĉana kazna briše se po isteku 3 godine od izvršene, zastarjele ili oproštene kazne. Kazna zatvora do 1 godine i kazna maloljetniĉkog zatvora brišu se nakon 5 godina od izdrţane, zastarjele ili oproštene

kazne. Na molbu osuĊenog lica sud moţe odrediti brisanje osude na zatvor preko 1-3 godine, po proteku 5 godina od izdrţane, zastarjele ili oproštene kazne. Osude se ne mogu brisati za vrijeme trajanja mjera bezbjednosti. Ako je u toku roka za brisanje osude izreĉena kazna zatvora preko 3 godine, ne moţe se brisati ni

ranija ni docnija osuda. Prema tome, kazna zatvora preko 3 godine se ne briše. Ako je kazna izmjenjena amnestijom ili pomilovanjem, za brisanje nije bitna ta nova kazna, već ona iz pravosnaţne presude. Postupak brisanja osude propisan je u ZKP-u. Osude briše po sluţbenoj duţnosti organ unutrašnjih poslova nadleţan za

voĊenje kaznene evidencije. Ako taj organ ne donese rješenje o brisanju osude, osuĊeno lice moţe podnijeti molbu sudu koji je donio odluku u prvom stepenu. Kada je osuda brisana, u uvjerenju koje se izdaje graĊani ma ta osuda se ne smije pominjati. Od ovog instituta ima puno tehniĉkih operacija koje su propisana ZKP -om.

42. ZASTARJELOST KRIVIĈNOG GONJENJA

Protekom odreĊenog vremena prestaje ovlaštenje drţavnih organa za preduzimanje kriviĉnog gonjenja. To se naziva zastarjelost kriviĉnog gonjenja. Rokovi zastarjelosti zavise od teţine kriviĉnog djela i propisane kazne. Zastarjelost poĉinje teći od dana izvršenja kriviĉnog djela. Postoji relativna i apsolutna zastarjelost. Prema

propisanoj kazni utvrĊeni su zastarni rokovi. To je tzv. relativna zastarjelost. Najkraći zastarni rok je 2 godine a

WWW.BH-PRAVNICI.COM


najduţi 35 godina. Apsolutna zastarjelost nastupa kada protekne duplo vrijeme predviĊeno za relativnu zastarjelost.

43. OBUSTAVA I PREKID ZASTARJELOSTI

Obustava zastarjelosti nastupa zbog neke zakonske tj. pravne smetnje. U toj situaciji kriviĉno gonjenje ne moţe otpoĉeti, a ako je otpoĉelo ne moţe se produţiti. Kada prestane zakonska smetnja tok zastarjevanja se nastavlja. Pri tome se u rok zastarjevanja uraĉunava vrijeme koje je proteklo do obustave zastarjevanja. Kao

zakonske smetnje koje dovode do obustave zastarjevanja su: poslaniĉki imunitet, duševno oboljenje uĉinioca, postupak ekstradicije i sl. Zastarjelost se obustavlja samo u odnosu na ono lice na koje se odnose pra vne smetnje, a ne utiĉe na druge sauĉesnike.

44. PREKID ZASTARJELOSTI

Znaĉi nastupanje takve okolnosti usljed koje je zaustavljen tok zastarjelosti tako da ona ponovo poĉinje da teĉe. Prekid zastarjelosti nastupa u dva sluĉaja. pprvo, preduzimanjem svake procesne readnje koja se preduzima

radi gonjenja uĉinioca, i drugo, kada uĉinilac u vrijeme trajanja zastarjelosti uĉini isto takko teško ili teţe kriviĉno djelo. Procesne radnje koje dovode do prekida zastarjelosti mogu preduzeti sud i ovlašteni tuţitel j. Prema tome, radnje koje preduzimaju ovlašteni radnici organa unutrašnjih poslova prije pokretanja kriviĉnog postupka

nemaju karakter procesnih radnji i ne dovode do prekida zastarjelosti. Kod prekida zastarjelosti vrijemem koje je proteklo ne uraĉunava se u vrijeme zastarjevanja, već zastarjevanje poĉinje iznova i moţe trajati sve do nastupanja apsolutne zastarjelosti. Po našem zakonu princip je da gonjenje za kriviĉna djela zastarjeva.

Izuzetno, ne zastarjevaju kriviĉna djela predviĊena meĊunarodnim pravom kao što su genocid, ratni zloĉin i sl. 45. ZASTARJELOST IZVRŠENJA KAZNE

Zastarjelost izvršenja kazne – ista pravila kao i kod zastarjelosti kriviĉnog gonjenja.

46. AMNESTIJA

Amnestija je akt kojim se poimeniĉno neodreĊenom krugu lica daje osloboĊenje od kriviĉnog gonjenja ili abolicija, potpuno ili djelomiĉno oslobaĊanje od izvršenja kazne, zamjena izreĉene kazne blaţom , odreĊuje se brisanje osude ili ukida odreĊena pravna posljedica osude. Krug lica na koji se odnosi amnestija odreĊen je u

aktu o amnestiji. Moţe se odnositi na kaznu zatvora i maloljetniĉkog zatvora, a ne moţe na vaspitne mjere i mjere bezbjednosti. Amnestija se daje u formi zakona, što znaĉi da je daje zakonodavni organ. To praktiĉno znaĉi da se ne navode pojedinaĉno lica nego se oslobaĊaju sva lica optuţena za kriviĉno djelo izbjegavanje

vojne obaveze.

47. POMILOVANJE Daje se odlukom koju donosi Predsjednik FBiH u dogovoru sa potpredsjednicima. Domašaj pomilovanja je

nešto uţi od amnestije. Pomilovanje se odnosi na poimeniĉno odreĊena lica. Moţe se dati po molbi osuĊenog lica ili njegovih srodnika i po sluţbenoj duţnosti. Pomilovanja se obajavljuju u sluţbenim novinama.

48. KRIVIĈNA ODGOVORNOST PRAVNIH LICA

Kriviĉno mogu biti odgovorna sva pravna lica osim BiH, entiteta, BD, kantona, gradova, opština i mjesnih zajednica. Odgovornost postoji ako je uĉinilac fiziĉko lice uĉinio kriviĉno djelo u ime, za raĉun ili u korist pravnog lica. Pravno lice je odgovorno i kada uĉinilac za kriviĉno djelo nije odgovoran. Pravno lice moţe

odgovarati i ako je kriviĉno djelo uĉinjeno prije poĉetka steĉajnog postupka ili u toku tog postupka. U sluĉaju steĉaja, pravnom licu se ne moţe izreći kazna već samo mjera bezbjednosti oduzimanja predmeta ili se moţe izreći mjera oduzimanja imovinske koristi steĉene kriviĉnim djelom. Kazne za pravna lica su: novĉana kazna,

oduzimanje imovine i prestanak pravnog lica. Mjere bezbjednosti: oduzimanje predmeta, objavljivanje sudske presude, zabrana obavljanja odreĊene privredne djelatnosti. Pravne posljedice osude su zabrana rada na

WWW.BH-PRAVNICI.COM


osnovu dozvole, ovlaštenja ili koncesije koje je izdala strana drţava i zabrana rada na osnovu dozvole, ovlašćenja ili koncesije koje su izdale domaće institucije.

07.01.2006. MALIK HADŢIOMERAGIĆ

1. OSNOVNA NAĈELA (PRINCIPI) KRIVIĈNOG POSTUPKA Osnovna naĉela se odnose na osnovne pojmove kriviĉnog postupka i predstavljaju opća pravila koja

vladaju procesnim radnjama i subjektima radi ostvarenja ciljeva kriviĉnog postupka. Neka naĉela su izriĉito predviĊena u glavi 1 (ĉl. 1-20, osnovna naĉela) ZKP FBiH, i još izvan toga u ĉl. 52 ZKPFBiH (naĉelo mutabiliteta).

Pored ovih naĉela koja su izriĉito predviĊena, postoje i naĉela koja nisu posebno formulisana u zakonu, ali analizom niza zakonskih odredaba proizilazi da postoje i druga naĉela (javnosti,

usmenosti, kontradiktornosti, neposrednosti, itd.) ProvoĊenje nekog naĉela nekada nije moguće u punom kapacitetu, a nekada se sprovoĊenje nekog naĉela sukobljava sa nekim drugim naĉelom, pa se ona provode koliko je to moguće. Kada je u pitanju prva situacija (naĉelo nije moguće do kraja

sprovesti) postoji npr. u primjeni naĉela javnosti, jer moţe biti iz nekih razloga iskljuĉena opća javnost (graĊani, novinari i sl.), i u toj situaciji se pomenuto naĉelo svodi samo na stranaĉku javnost, k oja ne moţe biti iskljuĉena, sa izuzetkom kada se primjenjuju disciplinske mjere (npr. iskljuĉenje optuţenog

sa pretresa zbog ometanja rada suda). Druga situacija (kada se naĉela «sukobljavaju» i jedno drugo ograniĉavaju) postoji npr. u primjeni raspravnog naĉela (koje ovlašĉuje stranke i branitelja da rikupljaju procesnu graĊu – dokaze), koje je na suĊenju ograniĉeno inkvizitorskim naĉelom (pravom suda da

takoĊer na suĊenju prikuplja dokaze, poziva svjedoke i vještake i postavlja im pitanja) ne samo koje je pozvao, već i svjedocima i vještacima koje su sstranek pozvale.

Naĉela koja se izriĉito pominju su: naĉelo praviĉnog i zakonitog voĊenja kriviĉnog postupka, pretpostavka nevinosti, In dubio pro reo, ne bis in idem, pravo na odbranu, optreba jezika i pi sma, zakonitost dokaza, jednakost u postupku, slobodna ocjena dokaza, akuzatornost, legalitet kriviĉnog

gonjenja. Imamo naĉela koja se izriĉito ne pominju kao naĉela, i to: naĉelo usmenosti, javnosti, kontradiktornosti, itd.

2. PRETPOSTAVKA (PREZUMPCIJA) NEVINOSTI

Ovo naĉelo jeste ustavno naĉelo. Isto tako, ovo je naĉelo u meĊunarodnim dokumentima i to u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, odakle je preuzeta i ugraĊena u naš kriviĉni postupak. Pod ovim naĉelom se podrazumijeva de se svako smatra nevinim za kriviĉno djelo dok se pravomoćnom

presudom ne utvrdi njegova krivnja. Pretpostavka nevinosti vaţi u toku cijelog kriviĉnog postupka sve dok presuda ne stupi na pravnu snagu, a što izriĉito proizilazi iz zakonske odredbe. S obzirom da je kod nas usvojena prezumpcija nevinosti, osumnjiĉeni, odnosno, optuţeni je

osloboĊen obaveze da dokazuje svoju nevinost, već je obaveza tuţitelja da dokazuje njegovu krivnju. Radi toga, optuţeni nije duţan da se brani tj. ima pravo na odbranu. Iz ovog prava da nije duţan da se brani dalje proizilazi da je on u stvari obavezan da se odazove pozivu organa koji vodi kriviĉni

postupak, ali nije duţan da dokazuje svoju nevinost. Sud mora donijeti oslobaĊajuću presudu ne samo kada je uvjeren u nevinost optuţenog, već i u situaciji kada nije uvjeren ni u njegovu krivnju. Dakle, u sumnji se mora ići u korist optuţenog.

Iz svega ovog proizilazi da se jedino pravomoćnom presudom kojom se optuţeni oglašava krivim moţe osporiti pretpostavka nevinosti. Pretpostavka nevinosti nije prepreka da se presuda zasnuje na priznanju krivnje od strane optuţenog.

U vezi ovog naĉela treba još dodati da danas vrlo ĉesti imamo pisanja u štampi koja ne odgovaraju onome što predviĊa ovo naĉelo. To zbog toga što je sudska praksa davno zauzela stav da je prikazivanje osumnjiĉenog u toku istrage ili na glavnom pretresu kao nesumnjivog izvršioca kriviĉnog

djela suprotno pretpostavci nevinosti.

3. NAĈELO IN DUBIO PRO REO Naĉelo pretpostavke nevinosti ima jednu od neposrednih posljedica, a to je ovo naĉe lo in dubio pro

reo, prema kome sumnja u pogledu postojanja ĉinjenica koje ĉine obiljeţje kriviĉnog djela ili o kojima

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ovisi primjena neke odredbe kriviĉnog zakonodavstva se rješava presudom na naĉin koji je povoljniji za optuţenog. Dakle, radi se o naĉelu in dubio pro reo ili naĉelu koje je izraz pogodovanja optuţenom.

Prema tome, ove situacije u smislu naĉela in dubio pro reo rješavaju se na naĉin koji je pogodniji za optuţenog. Posljediĉno ovom naĉelu, svaka sumnja u postojanje neke odluĉne ĉinjenice

2 mora se

odraziti u korist optuţenog. Ovo dosljedno znaĉi: ĉinjenice koje su na štetu optuţenog moraju se

utvrditi sa potpunom sigurnošću, a ĉinjenice koje su pogodne za optuţenog imaju se uzeti da postoje bez obzira što nije utvrĊeno da li one sa sigurnošću postoje.

4. NAĈELO NE BIS IN IDEM

Ovo naĉelo se odnosi na zabranu ponovnog suĊenja u istoj kriviĉnoj stvari. Iz tog naĉela koje garantuje optuţenom da neće biti suĊen za istu stvar moţemo reći da ima svoje uporište u meĊunardonim dokumentima i to Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima (EKLJP) i MeĊunarodnom

paktu o graĊanskim i politiĉkim pravima (MPGPP). Ovo naĉelo, još preciznije reĉeno, znaĉi da se niko ne moţe ponovo kazniti u postupku iste drţave za djelo za koje je već jednom pravomoćno osloboĊen ili osuĊen u skladu sa zakonom i kriviĉnim postupkom te drţave.

Naĉelo ne bis in idem obuhvata dva kumulativna uvjeta, što znaĉi da ta oba uvjeta moraju biti ispunjena, a to je:

da je kriviĉni postupak već voĊen protiv odreĊene osobe za odreĊeno djelo3 («niko ne

moţe biti ponovno osuĊen za djelo za koje je već bio suĊen») i

da je donesena pravomoćna sudska odluka u tom kriviĉnom predmetu («za koje je donesena pravomoćna sudska odluka»).

Dakle, zabrana dvostrukog suĊenja se odnosi na osobu i na djelo za koje je bila suĊena tj. na osobu protiv koje je za to djelo voĊen kriviĉni postupak i donesena pravomoćna sudska odluka. Ovdje

dolaze u obzir presude i rješenja. Dakle, ovakve pravomoćne sudske odluke znaĉe da je pravna stvar Res Iudicata.

5. NAĈELO PRAVO NA ODBRANU

U pitanju je naĉelo koje se odnosi na ostvarivanje prava na odbranu. Postojji materijalna i formalna odbrana. Materijalna odbrana predstavlja pravo osumnjiĉenog da se sam brani, a formalna odbrana jeste odbrana putem branitelja. Odbrana, bilo materijalna bilo formalna, moţe se ostvarivati us,eno li

pismeno, a njeni konkretni oblici obuhvataju iznošenje ĉinjenica in favorem (u korist) osumnjiĉenog, odnosno, optuţenog, predlaganje dokaza, preduzimanje procesnih radnji (npr. ispitivanje svjedoka ili vještaka) itd. Materijalna i formalna odbrana jesu takve odbrane koje jedna drugu dopunjuju. Branitelj

moţe predlagati dokaze i preduzimati procesne radnje samo ako su u korist osumnjiĉenog, odnosno, optuţenog. Npr. branitelj ne moţe odustati od već izjavljene ţalbe bez posebnog ovlaštenja-punomoći optuţenog. U zakonu je predviĊeno da će se radi ostvarivanja formalne odbrane osumnjiĉenom,

odnosno, optuţenom postaviti branitelj ukoliko on sam ne angaţira branitelja, a radi se o obaveznoj odbrani. Isto tako, osumnjiĉenom se mora ostaviti dovoljno vremena za pripremanje odbrane.

6. NAĈELO JEDNAKOSTI U POSTUPANJU

Ovo naĉelo se odnosi na utvrĊivanje stine u kriviĉnom postupku. Radi toga je u zakonu izriĉito predviĊeno kao duţnost suda i drugih prgana koji uĉestvuju u kriviĉnom postupku da sa jednakom paţnjom ispituju i utvrĊuju kako ĉinjenice koje terete osumnjiĉenog, tako i one ĉinjenice koje mu idu u

korist. Iz ove zakonske odredbe koja se odnosi na naĉelo jednakosti u postupanju, proizilazi da se duţnost ispitivanja i i utvrĊivanjapravno relevantnih ĉinjenica odnosi na sud, tuţitelja i druge organe koji uĉestvuju u kriviĉnom postupku.

Na glavnom pretresu jednakost u postupanju suda se odnosi na to da je sud obavezan da ispituje i utvrĊuje takve ĉinjenice. U skladu sa ovom odredbom je i duţnost sudije odnosno predsjednika vijeća

2 Odluĉne ĉinjenice – ĉinjenice na kojima se direktno zasniva primjena neke zakonske odredbe.

3 Djelo – misli se na sam dogaĊaj zbog kojeg se sudi, a ne na kriviĉno djelo propisano zakonom; u suprotnom,

tuţitelj bi mogao da više puta prekvalifikuje kriviĉno djelo i pokreĉe postupke

WWW.BH-PRAVNICI.COM


da se stara za svestrano pretresanje predmeta, utvrĊivanje istine i otklanjanja svega što odugovlaĉi postupak, a ne doprinosi rješenju stvari. Na glavnom pretresu se ne izvode sam o dokazi koje su predloţile stranke i branitelj, već i dokazi koje je naredio sudija, odnosno, vijeće. Ovo naĉelo

jednakosti u postupanju jeste u stvari modificirano inkvizitorsko naĉeko (suţeno je u odnosu na raniji ZKP, pa zato kaţemo da je modificirano).

7. NAĈELO SLOBODNE OCJENE DOKAZA

ovo naĉelo daje pravo sudu, tuţitelju i drugim organima koji uĉestvuju u kriviĉnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje ĉinjenice slobodno, odnosno, da u ocjeni da li postoji ili ne postoji neka ĉinjenica nisu vezani niti ograniĉeni posebnim formalnim ili dokaznim pravilima. Prema tome,

slobodna ocjena dokaza je ocjena osloboĊena od pravnih pravila koja bi apriori odreĊivala vrijednost pojedinih dokaza. Naĉelo slobodne ocjene dokaza se primjenjuje u toku c ijelog kriviĉnog postupka. Pri tome treba naglasiti da je sud, u smislu ovog principa, prilikom donošenja presude duţan savjesno

ocijeniti svaki dokaz pojedinaĉno i u vezi sa ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zakljuĉak o tome da li je neka ĉinjenica dokazana. Isto tako, treba dodati da ovo naĉelo slobodne ocjene dokaza sagledava i ţalbeni sud u drugostepenom postupku, odnosno, ako na to ukaţe ţalba,

probjerava na osnovu ĉega je prvostepeni sud izveo zakljuĉak da neka odluĉna ĉinjenica postoj i, odnosno, ne postoji.

8. PRINCIP AKUZATORNOSTI

Naĉelo akuzatornosti (optuţno naĉelo) traţi da za pokretanje i provoĊenje kriviĉnog postupka postoji zahtjev tuţitelja, odnosno, bez tuţitelja se ne moţe ni pokrenuti niti voditi kriviĉni postupak. Nakon što je usvojeno optuţno naĉelo, to je imalo za posljedicu razdvajanje osnovnih finkcija u kriviĉnom postupku i to na funkciju pokretanja i sprovoĊenja kriviĉnog postupka, zatim funkciju

odbrane koju ostvaruje osumnjiĉeni, odnosno, optuţeni uz ili bez brani telja i konaĉno funkciju presuĊenja koju vrši sud. Prema tome, sud nikada ne moţe po sluţbenoj duţnosti pokrenuti i voditi kriviĉni postupak ako nema zahtjeva tuţitelja. Kada nasuprot tome, postoji zahtjev tuţitelja, kriviĉni

postupak se vodi u obliku spora izmeĊu dvije strane – stranke (tuţitelja i osumnjiĉenog) pred sudom. I ne samo to, kriviĉni postupak se moţe pokrenuti i voditi samo protiv one osobe za koju tuţitelj to traţi da se protiv te osobe vodi kriviĉni postupak i za djelokoje je pedmet optuţbe.

9. NAĈELO LEGALITETA

Prema ovom naĉelu, obaveza je tuţitelja da preduzme kriviĉno gonjenje ako postoje dokazi da je uĉinjeno kriviĉno djelo, osim ako to u zakonu nije drugaĉije propisano.

Prva pretpostavka za primjenu ovog naĉela odnosi se na postojanje dokaza da je izvršeno kriviĉno djelo. Druga pretpostavka u okviru ovog principa kriviĉnog gonjenja odnosi se na nepostojanje zakonskih smetnji za kriviĉno gonjenje (nije nastupila zastarjelost, djelo nije obuhvaćeno amnestijom ili

pomilovanjem). Treća pretpostavka odnosi se na izuzetke od principa legaliteta kriviĉnog gonjenja i primjenu principa oportuniteta (cjelishodnosti) kriviĉnog gonjenja. Izuzeci od principa legaliteta kriviĉnog gonjenja propisani su:

1. kriviĉno djelo za koje se goni po odobrenju 2. kriviĉno djelo za ĉije se kriviĉno gonjenje predmet moţe ustupiti sttranoj drţavi

3. kriviĉno djelo za koje tuţitelj moţe dati imunitet svjedoku 4. lakša kriviĉna djela ĉiji su izvršitelji maloljetne osobe 5. kriviĉna djela o kojima se raspravlja protiv pravne osobe

U smislu naĉela legaliteta, tuţitelj mora preduzeti kriviĉno gonjenje bez obzira na njegov osobni stav o tome da li je u nekom sluĉaju potrebno kriviĉno gonjenje. On mora izvršiti ocjenu dokaza po

slobodnom uvjerenju. Naĉelo oportuniteta znaĉi pravo tuţitelja da ne preduzme kriviĉno gonjenje iako postoje zakonski uvjeti, ato je sve ono što je naprijed nabrojano. Npr. kada su u pitanji kriviĉna djela kpoja se gone po odobrenju itd. Osim toga, iako je prihvaćen princip legaliteta, tuţitelj ima pravo da u

toku postupka odustane od kriviĉnog gonjenja ako za to postoje uvjeti (npr. nastupila zastarjelost kriviĉnog gonjenja), a to njegovo ovlaštenje sadrţano je u naĉelu mutabiliteta. Kontrola mogućeg

WWW.BH-PRAVNICI.COM


neopravdanog odustabka tuţitelja od kriviĉnog gonjenja ostavruje se, izmeĊu ostalog, pravom oštećenog da podnese prituţbu Uredu tuţitelja u roku od 8 dana od dana kada je npr. obaviješten da tuţitelj neće sprovoditi istragu.

10. PRETHODNA (PREJUDICIJALNA) PITANJA

U vezi prethodnih pitanja treba prije svega naglasiti da je to sporedni predmet kriviĉnog postupka i za rješavanje tog pitanja nadleţan je sud u nekom drugom postupku (npr. parniĉnom ili vanparniĉnom)

odnosno, neki drugi drţavni organ (npr. upravni organ). Prema tome, prethodna pitanja su pitanja graĊanskog ili upravnog prava, a u kriviĉnom postupku postaju prethodna u sluĉaju kad od njihovog prethodnog rješenja zavisi primjena kriviĉnog zakona.

Prethodna pitanja su pravna pitanja i to ne mogu biti procesna ili ĉinjeniĉna pitanja. O ovom pitanju sud moţe samostalno odluĉiti po pravilima dokazivanja u kriviĉnom postupku i tada ovako rješenje pethodnog pitanja, odnosno, odluka o tako rješenom prethodnom pitanju ima dejstvi samo za kriviĉni

predmet u vezi kojeg je ono raspravljano. Osim toga, kada su u pitanju prethodn apitanja, moguće je da sud zastane sa kriviĉnim postupkom i da saĉeka da to pitanje rješi drugi organ, npr. upravni organ. Pri tome treba naglasiti nije vezan

takvom odlukom tog drugog organa u pogledu ocjene da li je izvršeno kriviĉno djelo.

11. STVARNA NADLEŢNOST SUDA Pod pojmom stvarne nadleţnosti podrazumijeva se ovlaštenje suda da odluĉuje o odreĊenoj vrsti

predmeta ili da preduzima odreĊene vrste procesnih radnji ili da obavlja i druge poslove propisane zakonom. Pravila o stvarnoj nadleţnosti dijele kriviĉne premete izmeĊu sudova razliĉitog ranga (npr. općinskih i kantonalnih). Stoga, propisi o stvarnoj nadleţnosti uvijek garantiraju graĊanima da će im za odreĊena kriviĉna djela suditi sud odreĊenog ranga. Zato sud mora paziti na svoju stvarnu nadleţnost.

Ako je presudu donio sud niţeg ranga umjesto suda višeg ranga (općinski umjesto kantonalnog) uĉinjena je bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka.

12. PRINCIP MUTABILITETA

Iz zakonske odredbe koja se odnosi na princip mutabiliteta proizilazi pravo tuţitelja da odustane od kriviĉnog gonjenja do završetka glavnog pretresa, a u postupku pred vijećem apelacionog odjeljenja kada je to predviĊeno zakonom (situacija kada doĊe do ukidanja prvostepebe presude pa

drugostepeni sud otvori pretres). Prema tome, ako tuţitelj u toku kriviĉnog postupka doĊe do zakljuĉka da više ne postoje stvarni ili pravni osnovi ta dalje kriviĉno gonjenje, tuţitelj moţe odustati od kriviĉnog gonjenja. Ovakvo pravo tuţitelja prvenstveno je sadrţano u naĉelu mutab iliteta, ali ovo pravo

ima uoprište i u ĉinjenici da se kriviĉni postupak moţe pokrenuti i sprovesti samo po zahtjevu tuţitelja (Naĉelo akuzatornosti). Naĉelo imutabiliteta znaĉi da tuţitelj ne moţe odustati od kriviĉnog gonjenja nakon što ga je preduzeo

(primjenjuje se u nekim oravnim sistemima).

13. PRAVO SVJEDOKA DA NE ODGOVARA NA POJEDINA PITANJA U zakonskim odredbama koje se odnose na ovo pravo, oĉigledno je sadrţano pravo potencijalnog

osumnjiĉenog, odnosno, optuţenog na princip Nemo rodere se ipsum (niko nije duţan da pruţa dokaze protiv sebe). Naime, uvijek postoji obaveza upozorenja svjedoka (izmeĊu ostalog) da ima pravo da ne odgovara na

pojedina pitanja, ako bi ga istinit odgovor izloţio kriviĉnom gonjenju. To upozorenje je obavezno i ono se unosi u zapisnik. Pravo na uskraćivanje odgovora nakon što je svjedok upozoren na svoje pravo, u istrazi procjenjuje tuţitelj, a na glavnom pretresu sud. Sa odredbama koje se odnose na pomenuto

pravo svjedoka, zakonodavac je nastojao ublaţiti sukob interesa i to sa jedne strane sa saznanjem istine, a sa druge strane sa interesom svjedoka da prećuti istinu (da ne bi bio izloţen kriviĉnom gonjenju). Ako u istrazi nastane takva situacija, onda tuţitelj ima pravo da odustane od naĉela

legaliteta (ĉl.18 ZKPFBiH) i da na osnovi svoje procjene svjedoku dadne imunitet koji nije javan (za taj imunitet, osim svjedoka, niko ne zna) a da za uzvrat od svjedoka dobije odreĊene informacije ili da

WWW.BH-PRAVNICI.COM


svjedokna drugi naĉin pristane da saraĊuje. Na glavnom pretresu je sliĉna situacija, s tim što nakon procjene da svjedok ima pravo na uskraćivanje odgovora, tuţitelj moţe pod istim uvjestima kao i u istrazi dati svjedoku imunitet koji je tada javni imunitet (za taj imunitet zna optuţeni, branilac, itd.).

Dakle, u oba ova sluĉaja, nakon što se svjedoku ukaţe da ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja, ako bi ga istinit odgovor izloţio kriviĉnom gonjenju tj. bilo da se radi o istarzi ili o glavnom pretresu, tuţitelj moţe, ako smatra da mu je takav svjedok potreban, ovome dati imun itet i to u formi

Odluke o imunitetu. U sluĉaju da bi se desilo da takav svjedok koji je dobio imunitet laţno svjedoĉi, onda tuţitelj protiv njega moţe preduzeti k riviĉno gonjenje. U vezi ovoga postoji i novina da se takvom svjedoku za

savjetnika moţe odrediti advokat, ukoliko je oĉigledno da se taj svjedok ne zna koristiti svojim pravom ili ako njegovi interesi ne mogu biti zaštićeni na neki drugi naĉin.

14. OSOBE KOJE NE POLAŢU ZAKLETVU/NE DAJU IZJAVU

U zakonu je odreĊeno da zakletvu ne mogu polagati odnosno davati izjavu osobe koje u vrijeme saslušanja nisu punoljetne (maloljetnici), osobe za koje je dokazano (već postoji pravomoćna presuda da su uĉinile kriviĉno djelo) ili za koje postoji osnovana sumnja da su uĉinile ili uĉestvovale u kriviĉnom

djelu zbog kojeg se saslušavaju (npr.iz nekih razloga u odnosu na te osobe je razdvojen kriviĉni postupak i u njemu se sudi za isto kriviĉno djelo), te osobe koje zbog duševnog stanja ne mogu da shvate znaĉaj zakletve/izjave. Kada su u pitanju maloljetnici to j e radi toga što oni zbog nedovoljne

psihiĉke zrelosti nisu umogućnosti da shvate znaĉaj zakletve, odnosno, davanje izjave, pa zbog toga ne polaţu zakletvu/izjavu i tu nema izuzetaka. Iskljuĉuje se zaklinjane/davanje izjave osobe koja zbog duševnog stanja ne moţe da shvati znaĉaj zakletve. Ovo je razumljivo s obzirom da takva zbog svog

psihiĉkog stanja nije u mogućnosti da to shvati. Posebno treba naglasiti da je na sve ove okolnosti obavezan da pazi sud po sluţbenoj duţnosti. Pored toga, treba dodati da ukoliko sud u tom pogledu napravi pogrešku, pa takve osobe poloţe zakletvu, onda to nema nikakvih procesnih posljedica, već se smatra da zakletva nije poloţena.

Prema tome, radiće se o valjanom dokazu i on će se cijeniti kao i svaki drugi.

15. UVIĐAJ I REKONSTRUKCIJA UZKP-u predviĊene su odredbe koje se odnose na uviĊaj i rekonstrukciju dogaĊaja i te radnje spadaju

meĊu najvaţnije radnje dokazivanja. Preduzimanje uviĊaja

Kada je u pitanju uviĊaj, isti spada u radnje dokazivanja i preduzima se onda kada je za utvrĊivanje neke vaţne ĉinjenice potrebno neposredno opaţanje. To opaţanje se vrši ĉulom vida, sluha, opipa i sl. Ovakvo shvatanje pojma uviĊaja je jedino prihvatljivo s obzirom da uviĊaj predstavlja kompleksnu

radnju dokazivanja sa sloţenim kriminalist iĉkim sadrţajem. Za obavljanje uviĊaja nije potreban neki formalno - pravni osnov kao što je npr. naredba ili rješenje, već je dovoljan samo materijalni uvjet, a to je da je za utvrĊivanje neke vaţne ĉinjenice potrebno neposredno opaţanje. Inaĉe, uviĊaj se vrši na

svakom mjestu gdje tuţitelj ili ovlaštena sluţben aosoba ili sud koji obavlj auviĊaj mogu neposrednim opaţanjem utvrditi neke vaţne ĉinjenice koje mogu koje se utvrĊuju u kriviĉnom postupku. UviĊaj se moţe izvršiti i u otvorenom i u zatvorenom prostoru, a ako se vrši u zatvorenom prostoru npr. stanu,

treba imati u vidu da je uviĊaj razliĉita radnja od pretresanja stana. Rekonstrukcija dogaĊaja

Ovdje prvenstveno t reba naglasiti da se uviĊaj vrši u vezi sa kriviĉnim djelom kada je u zapisniku moguće konsatitrati objektivno stanje (npr. nakon saobraćajne nesreće li nakon ubistva ili sl.). RjeĊe su situacije kada se uviĊaj obavlja nakon duţeg proteka vremena, ali je i to moguće.

Nasuprot tome, rekonstrukcija dogaĊaja se vrši naknadno i tom prilikom se ponavljaju radnje ili situacije u kojima je izvršeno neko kriviĉno djelo (npr. ako je bila u pitanju saobraćakna nezgoda

provjerava se da li je sa tipom vozila kojim je uzrokovana nezgoda bilo moguće odreĊenom brzinom savladati krivinu i sl.). Rekonstrukc iju dogaĊaja u toku istrage moţe preduzeti samo tuţitelj, a nakon toga – ako je došlo do suĊenja – to vrši sudija, odnosno, predsjednik vijeća. Dakle, rekonstrukcija

dogaĊaja se uvijek vrši u pribliţno istim vještaĉki stvorenim uslovima na mjestu dogaĊaja gdje je obavljen uviĊaj. Prilikom rekonstrukcije dogaĊaja mogu se po potrebi ponovo izvesti pojedini dokazi.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


16. JEMSTVO

Jemstvi je mjera obezbjeĊenja prisustva osumnjiĉenog, odnosno, optuţenog u kriviĉnom postupku, koja se primjenjuje u sluĉaju da se prema osumnjiĉenom, odnosno, optuţenom treba odrediti ili je već odreĊen pritvor zbog bojazni da će pobjeći. Jemstvo ne sluţi samo kao garancija prisustva

osumnjiĉenog, odnosno, optuţenog u toku istrage ili na glavnom pretresu, već kao garancija i za njegovo prisustvo do kraja kriviĉnog postupka, a to znaĉi do njegovog pravomoćnog okonĉanja, pa i poslije toga, dok osuĊeni ne stupi na izdrţavanje kazne zatvora, ako je bio osuĊen na takvu kaznu.

Jemstvo je procesni institut kojim se treba osigurati prisustvo osumnjiĉenog, odnosno, optuţenog za potrebe kriviĉnog postupka, a zamišljeno je kao nešto ĉime se moţe zamjeniti preventivni pritvor zbog opasnosti od bijekstva. U nas jemstvo sadrţi:

materijalnu garancije

osobnu garanciju

Materijalna garancija se sastoji u polaganju odreĊene svote novca (ili neke druge materijalne garancije), dok se osobna garancija sastoji u obećanju osumnjiĉenog, odnosno, optuţenog da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište.

Posebno treba naglasiti da sud nikada ne zahtjeva jemstvo, niti uslovljava pritvor davanjem jemstva. Jednostavnije, sud ne moţe predloţiti primjenu jemstva, niti ga odrediti po sluţbenoj duţnosti, već se njegovo odreĊivanje uvijek zasniva na inicijativi osumnjiĉenog, odnosno, optuţenog , nj egovog

branitelja ili trećih osoba. U situaciji kada osumnjiĉeni, odnosno, optuţeni ili neko drugi za njega ponudi jemstvo, i sud naĊe da su ispunjeni uvjeti za primjenu jemstva, onda odreĊuje iznos jemstva za koji sud smatra da predstavlja dovoljnu garanc iju da osumnjiĉeni, odnosno, optuţeni neće pobjeći. U

tom sluĉaju, sud donosi rješenje o prihvatanju jemstva, a nakon što jemstvo bude obezbjeĊeno, osumnjiĉeni, odnosno, optuţeni se pušta na slobodu. U protivnom, ako sud ne prihvati ponuĊeno jemstvo, onda donosi rješenje kojim se odbija ponuĊeno jemstvo. Jemstvo se moţe ponuditi u

pogledu svih kriviĉnih djela i u pogledu teţine kriviĉnog djela nema ograniĉenja. Sigurno je da sud neće prihvatiti jemstvo, odnosno, dozvoliti puštanje osumnjiĉenog, odnosno, optuţenog i uokoliko poloţi jemstvo i dadne obećanje, ako posumnja da ni to neće biti dovoljno za osiguranje njegovog

prisustva. Sa aspekta materijalne garancije, jemstvo moţe biti liĉno i stvarno i sastoji se u polaganju gotovog novca, hartija od vrijednosti, dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrijednosti koje se lako mogu

unovĉiti. Iz zakonskih odredaba se jasno vidi da zakonodavac nije odredio neki novĉani raspon u okviru kojeg bi se odreĊivalo jemstvo, ali je sigurno da treba voditi raĉuna o teţini kriviĉnog djela, liĉnim prilikama osumnjiĉenog, odnosno, optuţenog i imovinskom stanju osobe koja daje jemstvo.

Pored toga, treba kazati da se jemstvo u najvećem broju sluĉajeva odreĊuje u obliku davanja gotovog novca, jer sud u tom sluĉaju moţe najl akše disponirati sa jemstvom. U sluĉaju ako se osumnjiĉeni, odnosno, optuţeni u toku postupka pobjegne i to je rješenje o propasti

jemstva, a vrijednost koja je data kao jemstvo unosi se kao prihod budţeta BiH ako je u pitanju Sud BiH, a ako su u pitanju drugi sudovi, u budţez FBiH ili RS. Konaĉno, treba pomenuti i rješenje o ukidanju jemstva, koje se donosi u sluĉaju ako osumnjiĉeni, odnosno, optuţeni koji je uredno pozvan

ne doĊe, pa izostanak ne opravda ili ako se sprema za bjekstvo, ili ako se pojavi još neki osnov za pritvor. U sluĉaju ako je optuţeni osuĊen na kaznu zatvora (tada se već radi o osuĊenom) jemstvo će mu se vratiti tek nakon što je stupio na izdrţavanje kazne zatvora.

17. NADLEŢNOST ZA ODREĐIVANJE PRITVORA

Jedno od veoma vaţnih pitanja u kriviĉnom postupku jeste pitanje ko je nadleţan za odreĊivanje pritvora. Naše zakonodavstvo spada u onu grupu zemalja gdje je odreĊivanje pritvora dato u nadleţnost sudu. Pritvor se odreĊuje rješenjem o odreĊivanju pritvora. To rješenje se donosi na

prijedlog tuţitelja, odnosno, bez njegovog prijedloga sud ne moţe odrediti pritvor. Zakonodavac je dao poseban znaĉaj rješenju o pritvoru, a to se vidi po tome šro je precizno odredio njegovu sadrţinu. Tako je predviĊeno da to rješenje sadrţi ime i prezime osobe koja se lišava slobode, kriviĉno djelo za

koje se ta osoba tereti, zakonski osnov za pritvor, obrazloţenje, peĉat i potpis sudije i pouku o pravnom lijeku. Što se tiĉe predaje samog rješenja osumnjiĉenom, odnosno, optuţenom, isto se predje u momentu pritvaranja. Pritvorena osoba ima pravo ţalbe u roku od 24 sata od prijema

Rješenja. Ţalba na to rješenje ne zadrţava njegovo izvršenje. Postoji mogućnost da sudija z

WWW.BH-PRAVNICI.COM


aprethodni postupak ili sudija za prethodno saslušanje ne prihvati prijedlog tuţitelja za odr eĊivanje pritvora. U rom sluĉaju predmet se dostavlja izvanraspravnom vijeću koje treba da o tome odluĉi. Protiv rješenja vijeća kojim se odreĊuje pritvor, pritvorena osoba moţe podnijeti ţalbu u roku od 24

sata, koja ne zadrţava izvršenje. U protivnom, ako ni vijeće ne prihvati prijedlog tuţitelja za odreĊivanje pritvora, donosi rješenje kojim se odbija prijedlog tuţitelja za odreĊivanje pritvora prema osumnjiĉenom i protiv tog rješenja nije dozvoljena ţalba.

Vanraspravno vijeće svoju odluku mora donijeti u roku od 48 sati.

18. TRAJANJE PRITVORA U ISTRAZI Sudija za prethodni postupak će uvijek preispitati osnovanost prijedloga tuţitelja za odreĊivanje

pritvora. Ukoliko naĊe da je taj prijedlog osnovan, donosi rješenje o odreĊivanju pritvora i po tom rješenju pritvor moţe trajati najduţe 1 mjese od dana lišenja slobode. Poslije toga, osumnjiĉeni se moţe zadrţatiu prtvoru samo na osnovu rješenja o produţenju pritvora. Ovo rješenje donosi

izvanraspravno vijeće istog suda i po tom rješenju pritvor moţe trajat i najduţe 2 mjeseca. Ovo rješenje se opet donosi samo na prijedlog tuţitelja i sud mora voditi raĉuna o tome za koliko vremena tuţitelj traţi da se produţi pritvor, jer moţe traţiti npr. da se produţi za samo jedan mjesec, ali prije

isteka tog roka moţe traţiti da se priduţi za još jedan mjesec. Dakle, izvanraspravno vijeće ima ovlaštenje da pritvor produţi za najviše dva mjeseca. Kada su u ptanju kriviĉna djela za koja se moţe izreći kazna zatvora od 10 godina ili teţa kazna, po obrazloţenom prijedlogu tuţ itelja pritvor se moţe

produţiti za jošnajviše 3 mjeseca. Uz ovo je potrebno da postoje naroĉito vaţni razlozi, a o tome odluĉuje Vrhovni sud FBiH. Protiv ovog rješenja je dozvoljena ţalba koja ne zadrţava njegovo izvršenje. O ţalbi odluĉje apelaciono vij eće tog suda.

19. UKIDANJE PRITVORA

U toku istrage, a prije nego što je istekao rok naveden u rješenju o trajanju pritvora, sudija za pethodni postupak moţe ukinuti pritvor sko zs to postoje razlozi. Prije nego što ukine pritvor, sudija za prethodni postupak mora prethodno saslušati tuţitelja. Protiv rješenja o ukidanju pritvora tuţitelj moţe podnijeti

ţalbu u roku od 3 dana, o kojoj odluĉuje vanraspravno vijeće istog suda u roku od 48 sati. Postoji mogućnost da osumnjiĉeni podnese prijedlog za ukidanje pritvora. Ukoliko sudija za prethodni postupak odbije takav prijedlog, protiv njegovog rješenja ţalba nije dozvoljena.

20. PRITVOR NAKON POTVRĐIVANJA OPTUŢNICE

U zakonu su regulisana pitanja vezana za odreĊivanje pritvora ili ukidanja pritvora nakon pot vrĊivanja optuţnice do završetka glavnog pretresa. Za raliku od ranijih zakonskih rješenja, sada pritvor nakon

potvrĊivanja optuţnice moţe najviše trajati jednu godinu. Ako se prije isteka te jedne godine ne donese presuda, onda pritvor mora biti ukinut. Poslije izricanja prvostepene presude, pritvor moţe trajati još 6 mjeseci, a ako u tom roku ne bude

donosena drugostepena presuda, pritvor mora biti ukinut. Ako drugostepenom odlukom (rješenjem) bude ukinuta prvostepena presuda, pritvor moţe trajati još godinu dana. Dakle, ukupno t rajanje pritvora nakon potvrĊivanje optuţnice moţe biti 2 godine i 6

mjeseci. I ne samo to, pritvor mora biti ukinut istekom izreĉene kazne iz prvostepene presude ako je optuţeni bio u pritvoru onoliko koliko je bio osuĊen, a ta kazna je manja od ovih rokova koji se navode. Svi naprijed pomenuti rokovi trajanja pritvora su in favorem optuţenog, što znaĉi da sudovi

ne mogu samo voditi raĉuna o ukupnom mogućem trajanju pritvora, već ĉim u nekom od navedenih perioda protekne propisani rok, pritvor mora biti ukinut. Ako se optuţnica vrati tuţitelju da je ispravi (npr. optuţnica sadrţi formalne nedostatke) ili bude

odbijeno njeno potvrĊivanje, trajanje pritvora prema osumnjiĉenom ovisi da li je isteklo onih 6 mjeseci koliko pritvor moţe trajati u istrazi.

21. ODREĐIVANJE PRITVORA NAKON IZRICANJA PRESUDE

Nakon što izrekne presudu na kaznu zatvora, sud će optuţenom odrediti pritvor, odnodno, produţiti ako postoje razlozi za pritvor predviĊeni u ĉl. 146 st. 1 ZKP FBiH, osim u odnosu na t aĉku b) –

WWW.BH-PRAVNICI.COM


bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove vaţne za kriviĉni postupak ili naroĉite okolnosti ukazuju da će ometati kriviĉni postupak uticajem na svjedoke, sauĉesnike ili prikrivaĉe. Sud će optuţenom ukinuti pritvor ako više ne postoje razlozi zbog kojih je bio odreĊen. U

ovom sluĉaju donosi se posebno rješenje protiv kojeg je dozvoljena ţalba u roku od 3 dana, a ţalba ne zadrţava izvršenje. Posebno treba naglasiti da će se pritvor ukinuti i optuţeni pustiti na slobodu ako je optuţeni osloboĊen od optuţbe, ili je optuţba odbijena ili je proglašen krivim i osloboĊen od

kazne ili osuĊen na novĉanu kaznu, uvjetnu osudu ili je zbog uraĉunavanja pritvora kaznu već izdrţao (npr. osuĊen je na kazni zatvora u trajanju od 8 mjeseci, a u pritvoru je bio 8 mjeseci). Pritvor koji je odreĊen ili produţen nakon izricanja presude moţe trajati do njene pravosnaţnosti, ali najduţe dok ne

istekne vrijeme trajanja kazne izreĉene u prvostepenoj presudi. Postoji mogućnost da optuţeni nakon izricanja kazne prvostepenom presudom, koji se nalazi u pritvoru, zatraţi da bude upućen na izdrţavanje kazne (razlozi za to su povoljniji uslovi na izdrţavanju

kazne nego prilikom boravka u pritvoru). U praksi, takvi zahtjevi se uglavnom usvajaju i optuţeni se šalje na izdrţavanje kazne prije pravosnaţnosti presude.

22. LIŠENJE SLOBODE I ZADRŢAVANJE

Vidjeti čl. 153 ZKP FBIH Policijski organ moţe neku osobu lišti slobode ukoliko kukulativno postoje dva uslova:

Ako postoje osnove sumnje da je ta osoba poĉinila kriviĉno djelo

Ako postoji ma koji razlog za pritvor predviĊen u ĉl. 146 ZKP FBiH

ISTRAGA 23. PODNOŠENJE PRIJAVE

Prijava se podnosi tuţitelju pismeno ili usmeno. Kada je u pitanju usmena prijava, radi se o tome da podnositelj prijave u neposrednom kontaktu sa tuţiteljem ovom saopćava da ima saznanja da je

uĉinjeno neko kriviĉno djelo. U ovom sluĉaju obaveza je tuţitelja da saĉini zapisnik. Ukoliko je neko pozvao tuţitelja telefonom (mogući naĉin podnošenja kriviĉne prijave) tuţitelj će napraviti sluţbenu zabilješku. Moguće je prijavu podnijeti i u pismenoj formi, ali se u tom sluĉaju ne radi o nekoj

propisanoj formi u akonu, već podnositelj iznosu podatke o uĉinitelju kriviĉnog djela ako su mu poznati, opisuje to kriviĉno djelo i navodi dokaze. Potpisivanje prijave aţnim imenom ne predstvalja kriviĉno djelo falsifikata. Ovo iz razloga što prijava

ne predstavlja ispravu u smislu odredaba KZ FBiH, a niti to predstavlja dokaz da je neko uĉinio kriviĉno djelo. Kada neko podnosi prijavu usmeno tuţitelju, tuţitelj ga treba upozoriti da laţno prijavljivanje predstavlja kriviĉno djelo. Ukoliko to tuţitelj propusti da uradi, to nema nikakvog znaĉaja

za preduzimanje kriviĉnog gonjenja ukoliko je podnesena laţna prijava. Osoba koja navode iz laţne kriviĉne prijave potvdi na sudu tj. dadne laţan iskaz da je prijavljena osoba poĉinila kriviĉno djelo, odgovara samo za kriviĉno djelo laţnog prijavljivanja. Dakle, ova osoba ne odgovara za oba kriviĉna

djela, već samo za naprijed navedeno kriviĉno djelo. Ukoliko je prijava podnesena sudu ili nekom drugom organu, njihova je obaveza da je odmah dostave tuţitelju.

24. NAREDBA O SPROVOĐENJU ISTRAGE

Jedino je tuţitelj ovlašten da nareĊuje sprovoĊenje istrage u sluĉaju ako postoje osnove sumnje da je izvršeno kriviĉno djelo. U tom sluĉaju donosi naredbu o sprovoĊenju istrage. Naredba o sprovoĊenju

istrage je obavezna i tuţitelj nema ovlaštenje da protiv nekog vodi istragu, a da ne zna zbog kojeg kriviĉnog djela je vodi. U suprotnom, to predstavlja vrlo ozbiljno kršenje ljudskih prava. Kao što je navedeno, tuţitelj donosi naredbu o sprovoĊenju istrage i u njoj t reba oznaĉiti osobu protiv koje se

vodi istraga ukoliko su ti podaci poznati. S obzirom na ovakvu mogućnost, oĉigledno je da se za razliku od ranijeg procesnog zakona sada istraga moţe voditi i protiv nepozatog uĉinioca kriviĉnog djela. Pored toga, naredba o sprovoĊenju istrage mora sadrţavati opis djela iz kojeg proizilaze

zakonska obiljeţja kriviĉnog djela, zakonski naziv kriviĉnog djela, okolnosto koje potvrĊuju osnove

WWW.BH-PRAVNICI.COM


sumnje z asprovoĊenje istrage i postojeće dokaze. Pored toga, tuţitelj obavezno mora navesti koje okolnosti treba istraţiti i koje istraţne radnje treba poduzeti. Kada tuţitelj donese naredbu o sprovoĊenju istrage, pa se ukaţe potreba da istragom treba obuhvatiti

još neko kriviĉno djelo ili još neku osobu, onda u tom sluĉaju tuţitelj donosi naredbu o proširenju istrage. Kod naprijed naveden situacije postoji situacija kada nisu ispunjeni uslovi za sprovoĊenje istrage. U

tom sluĉaju preovladava praksa da se mora donijeti naredba o nesprovoĊenju istrage. Ovo je sasvim logiĉno rješenje iz razloga jer naredba pojmovno znaĉi i sluţi za rješavanje pitanja upravljanj akriviĉnim postupkom.

Tuţitelj donosi naredbu o nesprovoĊenju istrage u sluĉaju ako iz prijave i pratećih spisa proizilazi da prijavljeno djelo nije k riviĉno djelo (npr. radi se o graĊanskopravnom odnosu, upravnopravnom odnosu, pravno irelevantnom odnosu, nedostaje neki od elemenata kriviĉnog djela ili nedostaje neko

od elemenata općeg pojma kriviĉnog djela), zatim ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba uĉinila kriviĉno djelo, ako je nastupila zastarjelost ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili postoje druge okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉno gonjenje.

U ovom sluĉaju, kada tuţitelj donese naredbu o nesprovoĊenju istrage, obavezan je da o tome obavijesti oštećenog i podnosioca prijave u roku od 3 dana, koji onda mogu u roku od 8 dana od dana prijema te obavijesti podnijeti prizuţbu Uredu tuţitelja.

25. SPROVOĐENJE ISTRAGE

U zakonu je propisano ovlaštenje tuţitelja da moţe preduzimati sve istraţne radnje, odnosno, radnje dokazivanja koje su propisane u zakonu. Istina, za neke od tih radnji tuţitelj prethodno mora pribaviti

naredbu od sudije za prethodni postupak, kao što je npr. naredba o pretresanju stana. U zakonu je izriĉito predviĊeno da tuţitelj moţe ispitivati osumnjiĉenog (naravno, ako ovaj na to pristane, jer ga štiti princip da niko nije duţan iznositi dokaze protiv sebe – nemo probere se ipsum), sas lušavati oštećenog, svjedoke, vršiti uviĊaj, rekonstrukciju dogaĊaja. Pored toga, tuţitelj moţe preduzimati

posebne mjere koje obezbjeĊuju sigurnost svjedoka, nareĊivati potrebna vještaćenja i prikupljati odreĊene informacije. O svim ovim radnjama koje tuţ itelj preduzima moraju biti sastavljeni zapisnici.

26. ZADRŢAVANJE NA MJESTU UĈINJENJA KRIVIĈNOG DJELA

Koje je mjesto uĉinjenja kriviĉnog djela propisano je ĉl. 24 KZ FBiH. Ova odredba iz procesnog zakona koja se odnosi na mogućnost zadrţavanja na mjes tu uĉinjenja kriviĉnog djela predviĊa ovlaštenja ovlaštene osobe organa unutrašnjih poslova da osobe zateĉene na mjestu uĉinjenja

kriviĉnog djela zadrţe kada je to potrebno. Najĉešći razlozi zbog kojih nekoga treba zadrţati na mjestu uĉinjenja kriviĉnog djela jesu što ta osoba moţe dati podatke o kriviĉnom djelu, uĉinitelju i drugim vaţnim okolnostima. Sluţbena osoba je duţna o tom zadrţavanju osoba obavijestiti tuţitelja. Pored

toga, sluţbena osoba mora obavijestiti i tu osobu koju zadrţava da će je zadrţati i obavijestiti o razlozima zadrţavanja. Ta osoba mora biti pouĉena i o pravu da moţe podnijeti prituţbu tuţitelju. Ovo zadrţavanje na mjestu dogaĊaja moţe trajati naduţe 6 sati.

Nadalje, ovlaštena sluţbena osoba ima pravo, kada je u pitanju osumnjiĉe ni, da os njega uzima otiske prstijui da ga fotografiše, a to je potrebno radi njegove identifikacije. Ovakve radnje moguće je preduzeti i upotrebom sile ukoliko se osumnjiĉeni tome protivi. Pored toga, sluţbena osoba moţe

nakon što dobije odobrenje tuţitelja javno objaviti fotografiju te osobe. Sluţbena osoba moţe uzimati otiske i od drugih osoba u onim situacijama kada je potrebno identifikovati otiske prstiju na nekim predmetima npr. da bi se u banci identifikovali otisci uĉinitelja

kriviĉnog djela ovlašten aosoba moţe uzeti otiske od sluţbenika banke koji su dodirivali kasu, kao bi nakon eliminacije njihovih otisaka utvrdio koji su to otisci koji pripadaju uĉinitelju kriviĉnog djela.

08.01.2006.

27. SUDSKO OBEZBJEĐENJE DOKAZA4

U pitanju je novi pravni institut pod nazivom sudsko osiguranje dokaza. Zavisno od faze postupka sudsko osiguranje dokaza u istrazi vrši sudija za prethodni postupak, a nakan podizanja optuţnice

4 Ĉesto pitanje

WWW.BH-PRAVNICI.COM


sudija za prethodno saslušanje. Da bi sudija za prethodni postupak ili sudija za pret hodno saslušanje izvršili sudsko osiguranje dokaza potrebno je da su ispunjeni kumulativno tri uvjeta i to:

1. Prvi uvjet je da sudsko osiguranje dokaza je u interesu pravde, što je ustvari svodi na ocjenu

znaĉaja i vaţnosti npr. iskaza nekog svjedoka. Ako je u pitanju neki nevaţan svjedok, koji nije oĉevidac dogaĊaja i koji je npr. samo ĉuo od nekoga za dogaĊaj koji se desio, tada se neće vršiti sudsko osiguranje dokaza

2. drugi uvjet za sudsko osiguranje dokaza jeste postojanja vjerovatnoće da npr. svjedok neće biti dostupan sudu u vrdijeme suĊenja. Stranka ili branitelj koji predloţe sudsko osiguranje dokaza duţni su u tom podnesku da to obrazloţe i tu okolnost da uĉine vjerovatnom, dakle

okolnost da svjedok neće moći pristupiti na suĊenje 3. treći uvjet jeste da postoji prijedlog stranaka ili branitelja da sud izvrši sudsko osiguranje

dokaza.

Kao što je navedeno o sudskom osiguranju dokaza odluĉuje sud za predhodni postupak ili sudija za prethodno saslušanje i to na taj naĉin što provjerava da li su ispunjeni uvjeti da se takvo osiguranje

dokaza obavi. Ukoliko npr. sudija za predhodni postupak prihvati prijedlog za sudsko osiguranje dokaza onda se u prisutnosti stranaka i branitelja taj svjedok ispituje. Što se tiće ispitivanja ono se vrši po modelima unakrsnog ispitivanja. To znaĉi da se svjedok ispituje

direktno, unakrsno, a po potrebi i sud vrši dadatno ispitivanje. Kad je u pitanju sudsko osiugranje dokaza t reba naglasiti da kasnije na suĊenju stranka ili branitelj na ĉiji zahtjev je izvršeno sudsko osiguranje dokaza moţe predloţiti da se zapisnik o ispitivanju nekog

svjedoka uzme u obzir kao dokazi na glavnom pretresu, ali mora pruţiti dokaze da nije moglo biti osigurano prisustvo svjedoka na glavnom pretresu, odnosno da je svjedok ostao nedostupan. Ukoliko je nasuprot tome svjedok pristupio na glavni pretres onda se njegov raniji iskaz ne moţe uzeti u obzir.

Postoji mogućnost da neki vaţan dokaz kao što je npr. neka hemijska supstanica ili npr. neka vrsta droge mogu promjeniti svoj sastav pa se i u ovakvim situacijama moţe traţiti sudsko osiguranje dokaza tj. da analizu te materije izvrši neki drţavni organ ili ustanova. Ako sudija za predhodni postupak odbije prijedlog za sudsko osiguranje dokaza, onda donosi rješenje

protiv kojeg nezadovoljna stranka ili branitelj mogu izjaviti ţalbu izvanraspravnom vijeću u roku od tri dana. U istrazi se svi saslušavaju – Na suĊenju se ispituju

28. OBUSTAVA ISTRAGE

Tuţitelj ima pravo ne samo da donese naredbu o sprovoĊenju i nesprovoĊenju istrage, već i naredbu o obustavi istrage. Pošto je sprovoĊenje istrage u iskljuĉivoj nadleţnosti tuţitelja, onda je jasno da

niko drugi osim tuţitej ne moţe donijeti navedenu naredbu. Tuţitelj će donijeti naredbu o obustavi istrage ukoliko utvrdi:

1. Djelo koje je uĉinio osumljiĉeni nije kriviĉno djelo

2. nema dovoljno dokaza da je osumljiĉeni izvršio kriviĉno djelo i 3. da je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje

druge okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉno gonjenje.

U prvom sluĉaju / djelo koje je uĉinio uĉinioc nije kriviĉno djelo/ to su situacije kada je u pitanju graĊansko - pravni odnos, upravno-pravni odnos, pravno – irelevantni odnos, nedostaje neki od

elemenata iz općeg pojama krivĉnog dijela ili neki od elemenata konkretnog kriviĉnog djela, ako je u pitanju nuţna obrana ili krajna nuţda.

Kada je upitanju mogućnost obustave istrage zbog nuţne obrane ili krajne nuţde / kad djelo nije krivĉno djelo/ moguće je samo onda ako svi dokazi upućuju na iste zakljuĉke tj. da je osumljiĉeni postupao u noţnoj obrani. Iako iz izkaza dva svjedoka proizilazi da osumljiĉeni nije postupio u nuţnoj

obrani, a iz izkaza pet preostalih da jeste nije moguće naredbom obustaviti istragu. Isto tako tuţitej obustavlja istragu kad utvrdi da ne postoji dovoljno dokaza da je osum ljiĉeni uĉinio kriviĉno djelo. To su one situacije kada obiĉno postoje indicije ali ne ĉvrsti i pouzdani dokazi da je osumljiĉeni poĉinitelj

kriviĉnog djela. U trećem sluĉaju kao što je reĉeno istrage se obustavlja ako je djelo obuhvaćeno amenstijom, pomilovanjem ili zastarom ili postoje druge smetnje koje iskljuĉuju kriviĉno gonjenje.

Kada je upitanju obustava istrage u sluĉaju kada nema dovoljno dokaza treba uvjek voditi raĉuna da zakonodavac u tom sluĉaju odnosno samo u tom sljuĉaju dozvoljava tuţitelju da ponovo otvori istragu

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ukoliko doĊe do nekih novih dokaza iz kojih proizilazi da je osumljiĉeni poĉinio krviĉno djelo za koje je voĊena istraga. O obustavi istrage tuţitelj mora obavijestiti oštećenog, koji ima pravo podnijeti prituţbu Uredu tuţitelja.

29. PODIZANJE OPTUŢNICE

Nakon što završi istragu tuţitelj procjenjuje da li je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se optuţnica moţe podići. Ukoliko izvede zakljuĉak da ima dovoljno dokaza koji mogu podkrijepiti optuţicu tuţitelj treba saĉiniti optuţnicu i uputiti je sudiji za prethodno saslušanje. Zajedno sa optuţnicom tuţitelj

upućuje materijale koji potkrepljuju navode optuţnice / npr. zapisnik o saslušanju svjedoka, vještaka, zapisnik o pretresanju stana i dr./ nakon što optuţnica i svi ti materijali budu predati sudu, oštuţeni i branitelj imaju pravo uvida u sve spise i dokaze. Nakon podizanja optuţnice stranke i branitelj mogu

sudiji za prethodno saslušanje predloţiti sudsko osiguranje dokaza. U istrazi osumljiĉeni i branitelj imaju pravo uvida u spise koji im idu u prilog. Ali i tada se moţe ograniĉiti ako bi se ugrozio cilj istrage.

30. ODLUĈIVANJE O OPTUŢNICI

Kada optuţnica sa pratećim materijalima stigne sudiji za prethodno saslušanje onda on prvenstveno razmatra optuţnicu u smislu njezine form alne ispravnosti, odnosno provjerava da li ta optuţnica sadrţi sve ono što je potrebno da se po njoj moţe postupiti, a koji su to sastojci propisano je u odredbi ĉlana

242 ZKP F BiH. Ukoliko optuţnica ne sadrţi sve ono što je potrebno i što je propisano u navedenoj zakonskoj odredbi sud onda poziva tuţitelja da optuţnicu ispravi, odnosno dopuni i ako to ne uĉini u odreĊenom roku ĉija duţina ovisi kakve ispravke i dopune treba izvršiti onda će sudija za prethodno

saslušanje takvu optuţnicu odbaciti, kao i svaki drugi neuredni podnesak u smislu ĉlana 162. stav 3. ZKP FBIH. Ukoliko optuţnica sadrţi sve ono šta je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti onda sudija za prethodno saslušanje razmatra dokaze, koji su dostavjeni uz optuţnicu kako bi izveo zakljuĉak da li postoji osnovana sumnja da je osumljiĉeni uĉinio kriviĉno djelo koje se navodi u

optuţnici. Svoju odluku o tome sudija za prethodno saslušanje treba donijeti u roku od osam dana raĉunajući od dana prijema optuţnice / u ovaj rok se ne uraĉunava vrijeme kada je optuţnica vraćena tuţitelju radi

ispravke formalnih nedostataka/. Ukoliko je tuţitelj dostavio dovoljno dokaza iz kojih proizilazi postojanje osnovane sumnje da je osumljiĉeni uĉinio kriviĉno djelo iz optuţnice, tada sudija za prethodno saslušanje treba potvrditi optuţnicu.

Najjednostavniji naĉin potvrĊivanja optuţnice jeste da se na optuţnicu stavi otisak štambilja na kojem otprilike piše da je optuţnica potvrĊena, a sudija za prethodno saslušanje na otisak štambilja stavlja datum kada je to uĉinjeno i svoj potpis.

U ovoj situaciji kada sudija za prethodno saslušanje potvrdi optuţnicu tada osumljiĉeni dobiva status optuţeni. MeĊutim nekada tako nije moguće postupiti iz razloga jer su moguće situacije da npr optuţnica moţe

biti potvrĊena u odnosu na jedno kriviĉno djelo, ali ne i u odnosu na drugo kriviĉno djelo. U ovom sluĉaju se tada radi rješenje. U tom rješenju sudija za prethodno saslušanje u odnosu na jedno kriviĉno djelo potvrĊuje optuţnicu, a u odnosu na drugo odbija njeno potvrĊivanje.

Nakon svega ovoga optuţnica se dostavlja optuţenom koji je na slobodi bez odlaganja, a ako se nalazi u pritvoru u roku od 24 sata po potvĊivanju optuţnice. Ta optuţnica se dostavjla i njegovom branitelju. Uz optuţnicu se dostavlja i obavijest optuţenom da će u roku od 15 dana biti pozvan da se

izjasni o krivnji / da li priznaje ili poriĉe krivnju za svaku taĉku optuţnice/, i pouĉiti o tome da se moţe izjasniti da li namjerava podnijeti prethodne prigovore i da moţe navesti prijedloge dokaza koje treba izvesti na glavnom pretresu. Moguće je situacija i da sudija za prethodno saslušanje odbije

potvrĊivanje optuţnice i u situaciji kada je u pitanju samo jedno kriviĉno djelo, a to ĉini donošenjem rješenja, kojim se odbija potvrĊivanje optuţnice bilo da se radi po o voj situaciji ili kombinovanoj situaciji / npr. Optuţnica potvrĊena na jednoj taĉki a u odnosu na drugu taĉku odbijena rješenjem/,

protiv rješenja kojim je odluĉivano o tome nije dozvoljena ţalba. U odnosu na taĉku optuţnice za koje je odbijena taĉka optuţnice, tuţitelj moţe podnijeti novu optuţnicu koju će zasnivati na novim dokazima.

31. IZJAŠNJENJE O KRIVNJI Izjašnjenje o krivnji predstavlja novi koncept koji je uveden ovom reformom, a što je preneseno iz

anglosaksonskog , odnosno angloameriĉkog sistema / adlerstavni sistem/. To izjašnjenje o krivnji optuţeni daje sudiji za prethodno saslušanje i ono moţe biti:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


kriv sam

nisam kriv

ako se ne izjasni ili priĉa o neĉemu što ne prestavlja izjašnjenje o krivnji, sudija za prethodno saslušanje ex officio u zapisnik unosi da se optuţeni izjasnio da nije krvi,

odnosno da poriĉe krivnju. Izjašnjenje o krivnji se uvjek unosi u zapisnik. U sluĉaju ako se optuţeni izjasni da je kriv sudija za

pretnodno saslušanje predmet upućuje sudiji, odnosno vijeću radi zakazivanje roĉišta na kome će se razmotriti mogućnost prihvatanja takve izjave. Kome će se predmet uputiti na razmatranje / sudiji ili vijeću/ izjavu o priznanju krivnje ovisi o teţini kriviĉnog djela. Sudiji pojedincu se upućuje predmet u

sluĉaju ako se radi o kriviĉnom djelu za koje je zaprjećena novĉana kazna ili kazna zatvora do 5 godina, a u ostalim sluĉajevima predmet se upućuje vijeću. Najĉešći razlog zbog kojih optuţeni priznaje krivnju jesu ĉvrti dokazi optuţbe i ĉinjenica da se priznanje krivnje u pravil uzima kao

olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Moguće su situacije da je opštuţnica podnesena i potvĊena u odnosu npr dva optuţenika, pa jedan od njih prizna krivnju a drugi dadne izjavu da nije kriv. U tom sluĉaju se vrši razdvajanje predmet a i ovaj

dio predmeta koji se odnosi na uĉinitelja koji je priznao krivnju predmet se dostavlja na razmatranje i ukoliko bude prihvaćena izjava o priznanju krivnje izriĉe mu se krivĉno – pravna sancija. U odnosu na dugog optuţenog koji je osporio krivnju predmet se dostavlja sudiji odnosno vijeću radi zakazivanja

glavnog pretresa u roku od 60 dana raĉunajući od dana kada se optuţeni izjasnio o krivnji, stim da se u sloţenim sluĉajevima ovaj rok moţe produţiti za još narednih 30 dana. Razumljivo je da se ovako postupa kada je samo jedan optuţeni koji je dao izjavu da nije kriv./ sudija za prethodno saslušanje

predmet dostavlja sudiji odnosno vijeću radi zakazivanja pretresa u navedenim rokovima/.

32. RAZMATRANJE IZJAVE O PRIZNANJU KRIVNJE Kada sudija odnosno vijeće uz prateće materijale dobije izjavu o priznanju krivnje / kriviĉni predmet/,

trebaju provjeriti da li je ispunjeno više kumulativnih uvjeta, koji su potrebni da bi izjava o prizanju krivnje bila prihvaĉena:

1. Prvo predstavlja provjeravanje da li je izjava data dobrovoljno, svjesno i sa razumjevanjem.

Pored ovoga optuţeni mora biti upoznat o mogućim posljedicama, koje su sasvim izvjesne, a to je izricanje kriviĉno – pravne sankcije, dosuĊivanje imovinsko – pravnog zahtjeva, obavezivanje na plaćanje t roškova kriviĉnog postupka i na druge posljedice koje mogu

proizaĉi iz tog kriviĉnog postupka. Dakle izjava o priznanju krivnje i prihvatanje takve izjave od strane suda rezultiraju završetkom kriviĉnog postupka bez odrţavanja glavnog pretresa, jer se suţava na pretres za izricanje kriviĉno – pravne sankcije.

2. Drugi uvjet jeste sadrţan u obavezi suda da li postoji dovoljno dokaza o krivnji. Moţe se koristiti i termin krivici, ali je to zastarjel izraz. Ako sud prihvati izjavu o priznanju krivnje optuţenog, ta izjava se mora konstatovati u zapisnik. Nakon toga se odreĊuje datum

odrţavanja pretresa za izricanje kriviĉno – pravne sankcije i to u roku najkasnije od 3 dana. Nasuprot tome ako sud odbaci izjavu o priznanju krivnje o tome će obavijesiti stranke i branitelja i to će konstatovati u zapisnik. U tom sluĉaju izjava o priznanju krivnje ne moţe se

koristiti kao dokaz u kriviĉnom postupku. 33. PREGOVARANJE O KRIVNJI

Kada je u pitanju pregovaranje o krivnji treba naglasiti da je to jedna od novina pravnih i nstituta koji je preuzet iz anglosaksonskog sistema. Samo pregovaranje moţe poĉeti još u istrazi i njegov je cilj zakljuĉenje sporazuma o prizanju krivnje. Sporazum se saĉinjava u pismenom obliku i potpisuje od

tuţitelja, osumljiĉenog i njegovog branitelja. Sa zakljuĉivanjem sporazuma predmet se prvenstveno odnosi na vrstu i visinu kriviĉno pravne sankcije. Tuţitelj, osumljiĉeni i branitelj se mogu dogovoriti o izricanju kazne ispod zakonskog minimuma, primjenom odredbi o ublaţavanju kazne, blaţu vrstu

kazne / npr izricanje novĉane kazne umjesto kazne zatvora/, ili pak blaţu vrstu kriviĉno pravne sankcije / uvjetna osuda, umjesto kazne zatovra ili novĉane kazne/. Treba posebno naglasiti da stranke i branitelj prililkom saĉinjavanja sporazuma moraju poštovati materjalno – pravne odredbe / KZ

F BiH/, pa tako ne mogu dogovoriti kazne ili druge kriviĉno pravne sankcije koje nisu predviĊene u zakonu. Nakon što sporazum bude dostavljen sudu poĉinje procesna aktivnost suda u cilju usvajanja ili odluĉivanja sporazuma. Pregovaranje o krivnji moţe biti ne samo u istrazi već i u kasnijim fazama

kriviĉnog postupka npr kada je već glavni pretres otpoĉeo i dr. Sporazum se prihvata ili odbacuje i za

WWW.BH-PRAVNICI.COM


to je funkcionalno nadleţan sudija odnonso vijeće zavisno od faze postupka / npr. Nakon potvrĊivanja optuţnice za njegovo razmatranje je nadleţan sudija za prethodno saslušanje/. Kada nastane procesna situacija da se razmatra sporazum o priznanju krivnje moţe se provjeriti više kumulativnih

postavljenih uvjeta: 1. Prvi uvejt jeste da li je do sporazuma o priznanju krivnje došlo dobrovoljno, svjesno i sa

razumjevanjem te upozorenje optuţenom o svim mogućim zakonskim posljedicama pismeno

saĉinjen sporazuma o prizanju krivnje ukljuĉujući i posljedice vezane za imovinsko pravne zahtjevi i troškove kriviĉnog postupka.

2. Drugi uvjet se sastoji u provjeravanju da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuţenog.

Naprijed pomenuti uvjeti su isto kao i elementi razmatranja izjave o prizanju krivnje. MeĊutim ovdje postoji i

3. Treći uvjet, a to je provjeravanje da li je optuţeni razumije da se sporazumom o priznanju

krivnje odriĉe ne samo prava na suĊenje, već i prava ţalbe na krivĉno pravnu sankciju, koja će mu se izreći na osnovu saĉinjenog sporazuma. Ukoliko optuţeni ili tuţitelj izjave ţalbu zbog kriviĉno pravne sankcije koja je izreĉena presudom, a koja je bila predviĊena u sporazumu,

onda će takva ţalba biti odbaĉena kao nedopuštena. MeĊutim moguće su situacije da optuţeni bude izreĉena krivĉno pravna sankcija veća ili manja od onoga što je predviĊeno u sporazumu o prizanju krivnje. U tom sluĉaju takva ţalba će biti razmatrana kod

drugostupanjskog suda. Prema tome pomenuto odricanje o pravu ţalbe odnosi se samo na situaciju, kada je izreĉena kriviĉno pravna sankcija predviĊena u sporazumu i na na prijed pomenute situacije. Isto tako stranke i branitej mogu izjaviti ţalbu protiv takve presude kojom

je nekom optuţenom izreĉena krviĉno pravna sankcija predviĊena u sporazumu iz nekog drugog procesnog osnova / npr. bitne povrede odredbi ZKP, povreda KZ, pa ĉak pogrešnom i nepotpunom utvĊenom ĉinjeniĉnom stanju. Drugo je pitanje kakvi su izgledi na uspjeh takve

ţalbe / npr zbog pogrešnog i nepotpunog utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja, jer će u tom sluĉaju drugostepeni sud u svojoj odluci navesti samo kratko da ĉinjeniĉno stanje nije ni utvĊivano i da je zbog toga takva ţalba neosnova.a

Ako sud prihvati sporazum o priznanju krivnje izjava optuţenog se unosi u zapisnik i nakon toga odreĊuje pretres za izricanje kriviĉno pravne sankcije u roku od 3 dana. Nasuprot tome ako sud odbaci sporazum o prizanju krivnje o tome će obavijstiti stranke i branitelja i to

konstatovati u zapisnik. O razultatima pregovaranja o krivnji sud će obavijestiti oštećenog.

34. ĈITANJE OPTUŢNICE I DOKAZI OPTUŢBE I OBRANE

Zakon izriĉito predviĊa kao obavezu tuţitelja da proĉita optuţnicu. Ĉitanjem optuţnice poĉinje glavni pretres i tada se uĉesnici u postupku i publika u sudnicu upoznaju sa glavnim predmetom kriviĉnog postupka. Nakon podnošenja optuţnice od strane tuţiteja sudu pa do poĉe tka glavnog

pretresa tuţitelj nema pravo da izmjeni optuţnicu i to moţe uĉiniti u toku dokaznog postupka. Nakon toga tuţitelj daje tzv. uvodno izlaganje / uvodnu rijeĉ ili uvodno govor/, i to je obaveza tuţitelja koji se toga ne moţe odreći niti mu to pravo moţe biti uskaraćeno. Pravo tuţitelja da ukratko iznese dokaze

na kojima zasniva optuţnicuje prva prilika da sudu navede ĉvrste i jasne dokaze optuţbe, koji će biti izvedeni na glavnom pretresu. Postoji obaveza suda da upita optuţenog da li je razumio navode optuţnice, pa ako ustanovi da nije obavezan je da mu te navode izloţi na prihvatljiv naĉin.

Što se tiĉe optuţenog i njegovog branitelja zakon predviĊa da oni mogu ako ţele / ne moraju/ da koriste pravo i iznesu uvodno izlaganje. Zbog toga sud poziva optuţenog i njegovog braniteja i pita ih da li se ţele koristiti svojim pravom na uvodno izlaganje i iznošenje dokaza koje će ponuditi u svojoj

obrani. Ovakvo zakonsko rješenje je u skladu sa pravom optuţenog da ne iznosi svoju obranu i koje je osigurano u svakoj fazi postupka, ukljuĉujući i procesnu situaciju kao što je ova.

35. IZVOĐENJE DOKAZA

U zakonu je predviĊeno pravo stranaka i branitelja da predlaţu, pozivaju svjedoka, vještaka, i izvode svoje dokaze u skladu sa pravilima odreĊenih u zakonu. Pozivanje svjedoka u ovoj fazi postupka (glavni pretres poĉeo) treba tumaĉiti kao i u angloameriĉkom sistemu tj. da to znaĉi da tuţitelj u toku

dokaznog postupka kaţe «ja sad pozivam svjedoka NN kako bih ga direkt upitao», a to ne znaĉi kako to neki tumaĉe da on treba bukvalno ić i pred vrata i pozvati nekog svjedoka, a niti se pod ovim

WWW.BH-PRAVNICI.COM


podrazumjeva da on u pripremi suĊenja svjedoku dostavja poziv za suĊenje. Sve te radnje pozivanja, odnosno dostavljanje poziva i prozivanje svjedoka obavlja sud. U zakonu je p ropisan redosljed izvoĊenja dokaza i on uvjek ide sljedećim redom:

1. Dokazi optuţbe 2. Dokazi obrane 3. Dokazi optuţbe kojim se pobijaju navodi obrane / replika/

4. Dokazi odbrane kao odgovor na odbijanje / duplika/ 5. Dokazi ĉijie je izvoĊenje naredio sudija, odnosno vijeće 6. Sve relevantne informacije koje mogu pomoći sudiji odnonso vijeću kod odmjeravanja

odgovarajuće kriviĉno pravne sankcije ako optuţeni bude oglašen krivim. Prilikom izvoĊenja naprijed navedenih dokaza dozvoljeno je direktno, unakrsno i dodatno ispiti vanje.

36. DIREKTNO, UNAKRSNO I DODATNO ISPITIVANJE

Ispitivanje svjedoka / isto tako optuţenog, vještaka/ obavlja se po pravilima adversarnog sistema, ali se iz odredaba ĉlana 277 ZKP F BiH vidi i postojanje elemenata inkvizitorskog sistema /pravo suda da ispituje svjedoke, vještaka i optuţenog, naravno kada se on sam javi i zatraţi da bude isjpitan/

Pošto ove zakonske odredbe omogućuju ne samo procesne aktivnosti stranaka, već i suda, onda je jasno da imamo tradicionalnu mješoviti model evropske kontinentalne procedure / mješoviti postupak/.

1. Glavno ili direktno ispitivanje svjedoka obavlja stanka ili branitelj koji je pozvao svjedoka, a oni ga prvi ispituju da dokaţu istinitost svojih tvrĊenja. Tako tuţitelj nastoji da dokaţe istinitost svojih tvrĊenja, da je optuţeni uĉinio kriviĉno djelo na naĉin kako je to opisano u optuţnici.

2. Unakrsno ispitivanje kao i glavno ili direktno ispitivanje potjeĉe iz adlersarnog sistema. Njime se nastoji dobiti odgovori za suprotnu stranu i to takvi kojima se oslabljuje odg ovori koje je svjedok dao prilikom direktnog ispitivanja. Unakrsno ispitivanje se ograniĉava na opseg odgovora datih prilikom direktnog ispitivanja. Direktno ispitivanje limitira / ograniĉava/

unakrsno ispitivanje. Ako svjedok odgovori izvan toga, to je prema adlestarnom sistemu irelevantno za ĉinjeniĉna tvrĊenja. Moţe se nastojati prilikom tog unakrsnog ispitivanja dovesti u pitanje kredibilitet svjedoka / npr da svjedok laţe/. Moţe se desiti da svjedok opisuje cio

dogaĊaj iako je vidio samo dio tog dogaĊaja, pa to treba okriti prilikom unakrsnog ispitivanja. Postavljanje pitanja koja navode na odgovor / tzv. sugestivna pitanja/ je moguće uz prethodno odobrenje sudije odnosno predsjenika vijeća. Takva pitanja moţe dozvoliti sudija odnosno

predsjednik vijeća ako se radi o svjedoku pozvanog protiv njegove volje, ako je pristrasan, nevoljan odnosno neće da saraĊuje i pokazuje odbojan stav. Postavlja se pitanje kako postupiti u sluĉaju ako se radi o svjedoku optuţbe i tuţitelj je tog svjedoka direktno ispitao na

neke okolnosti, a branitelj optuţenog mu ne moţe postavljati pitanja koja bi se odnosila na alibi osuĊenog o ĉemu tuţitelj nije postavljao pitanje prilikom direktnog ispitivanja. Takva situacija bi trebalo razriješti na taj naĉin da branitelj zatraţi od suda da svjedoka ispita na

okolnosti postojanja alibija optuţenog. Ako sud to ne dozvoli, onda branitelj moţe predloţiti da svjedok nakon završenog ispitivanja izaĊe i saĉeka pred sudnicom, jer će ga on pozvati kao svog svjedoka i direkt ga ispitati.

3. Protuispitivanje ili dodatno ispitivanje Konaĉno stranke ili branitelj koji su pozvali svjedoka dobivaju još jednu priliku da svjedoka ispitaju u

smislu pravnog utvrĊivanja znaĉenja odgovora svjedoka koje je dao prilikokm unakrsnog ispitivanja. Dakle pitanja u ovoj fazi /protivispitivanje/ se odnosi na ono što je svjedoka pitala suprotna stranka ili branitelj.

Konaĉno treba naglasiti da u toku ispitivanja svjedoka i sud ima pravo da postavlja pitanja bilo u toku direktnog ili unakrsnog ispitivanja ili dodatnog ispitivanja, a moţe i saĉekati da oni to završe pa da

onda tek sud ispita svjedoka. Ako se radi o svjedoku koje je pozvan od strane suda / ne radi se o svjedoku koga su predloţile stranke/ prvo će sud ispitat takvog svjedoka, a onda će dozvoliti strankama da postavljaju pitanja/.

37. PRAVO SUDA DA NE DOPUSTI PITANJE ILI DOKAZ

Poznato je da sudija odnosno predsjendik vijeća rukovodi glavnim pretresom i njegovo pravo da zabrani pitanja i odgovor na pitanje bilo koje stranke i branioca je nuţno da uradi ako je pitanje

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ponovljeno ranije postavljeno pitanje i dobijen odgovor, ako je pitanje nedozvojeno / unakrsno ispitivanje prelazi okvire direktnog ispitivanja – traţi se odgovori na okolnosti i ĉinjenice koje nisu bile predmet direktnog ispitivanja/. Nedopušteno je i pitanje koje se odnosi na ĉinjenice koje se po zakonu

ne mogu dokazivati / ĉinjenice vezane za dokaz pribavljen na nezakonit naĉin/. Zabrana pitanja i odgovora na pitanje se odnosi na sve uĉesnike u postupku, na stranke, branitelja i ĉlanove vijeća. Konaĉno, ako sudija odnosno predsjenik vijeća zakljuĉi da okolnosti koje stranke i branitelj ţele da

dokaţu nemaju znaĉaj za predmet ili da je ponuĊeni dokaz nepotreban, odbit će izvoĊenje takvog dokaza.

38. IZMJENA OPTUŢNICE

Iskljuĉivo je pravo tuţitelja da na glavnom pretresu vrši izmjenu optuţbe, ako ocijeni da izvedeni dokazi ukazuju da se izmjenilo ĉinjeniĉno stanje izneseno u optuţbi. Za takvu izmjenu optuţbe dovoljno je nova subjektivna ocjena tuţitelja, jer je u zakonu propisano «ako tuţitelj ocijeni», što jasno

ukazuje iskljuĉivo na njegovu subjektivnu ocjenu – nova ocjena izvedenih dokaza, koja moţe biti razliĉita od one koju je imao prilikom sastavljanja optuţbe. Izmjena optuţbe podrazumjeva promjenu odluĉnih ĉinjenica, koje su navedene u ĉ injeniĉnom opisu

djela iz optuţbe. Prema tome promjena nekih nevaţnih okolnostine prestavlja u kriviĉno pravnom smislu izmjenu optuţbe i to se zove preciziranje optuţbe / npr.da je optuţeni do kuće oštećenog došao glavnim putem pa tuţitelj to promjeni u ĉinjeniĉnom opisu djela i navede da je došao sporednim

putem/. Za razliku od toga ako je tuţitelj u ĉinjeniĉnom opisu djela iz optuţnice mijenjao ĉinjenice i okolnosti koje su kod kriviĉnog djela teške kraĊe predstavljale provaljivanjem i navedene ĉinjenice i okolnosti koje ukazuju da je to kriviĉno djelo uĉinjeno obijanjem, radi se o promjeni odluĉnih ĉinjenica,

odnosno izmjeni optuţnice koja je predviĊena u zakonu. 39. VRSTE PRESUDA / MERITORNE I PROCESNE/

U prvom stepenu sud donosi presude i to

1. Presuda kojom se tuţba odbija / formalna ili procesna presuda/,

2. Presuda kojom se optuţeni oslobaĊa od optuţbe / meritorna presuda/ 3. Presuda kojom se optuţeni oglašava krivim / meritorna presuda/ 4. Kad su u pitanju neuraĉunljive osobe tzv. utvrĊujuće presude / meritorna presuda/

40. ODRICANJE I ODUSTAJANJE OD ŢALBE

Nakon donošenja prvostepene presude iskljuĉivo ovisi od dispozicije volje stranaka da li će doći do ţalbenog postuka. Imajući ovo u vidu potpuno su jasni razlozi zakonodavca da predvidi strankama i

branitelju / kada ovaj dobije ovlaštenje/ da mogu da se odreknu od prava na ţalbu ili da odustanu od već izjavljene ţalbe. Odricanje prava na ţalbu se sastoji od izjave ovlaštene osobe da neće koristiti ţalbu protiv presude.

Odustajanje od ţalbe znaĉi da je ovlaštena osoba dala izjavu da povlaĉi blagovremeno podnesenu ţalbu. Prema ovome treba naglasiti da samo izjava ovlaštene osobe o odricanju i odustajanju od ţalbe ima pravno dejstvo. Zato je potreban još jedan uvjet, a to je da je ta izjava data pred sudom ili je

napisana u podnesku koji je dostavjen sudu. Prema tome izjava data tuţitelju bilo usmeno ili pismeno o odricanju na pravo podnošenja ţalbe ili odustajanja od ţalbe ili bilo kojem drugom subjektu nema nikakvo pravno dejstvo. Optuţeni se moţe odreći prava na ţalbu samo nakon što mu je presuda

dostavljena. U vezi s tim je napravljen jedan izuzetak a to je da se optuţeni moţe odreći prava na ţalbu i prije što mu je dostavljena presuda, ako su kumulativno ispunjena dva uvjeta ii to:

1. Prvi uvjet je da se tuţitelj odrekao od prava na ţalbu i

2. Drugi uvjet je ako optuţeni po presudi ne bi trebao izdrţavati kaznu zatvora. Prvi uvjet je ispunjen onda kada se tuţitelj odrekne prava na ţalbu / odmah nakon objavljivanja

presude/, a drugi uvjet je ispunjen ako je optuţenom izreĉena novĉana kazna, uvjeta osuda, ako je oglašen krivim a osloboĊen od kazne ili mu je izreĉena kazna zatvora koju je on već izdrţao uraĉunavanjem pritvora / npr. osuĊen na šest mjeseci zatvora, a bio u pritvoru šest mjeseci/. Ako su

ispunjeni ovi uvjeti i optuţeni dadne izjavu da se odriĉe prava na ţalbu, onda prestaje ovlaštenja ne

WWW.BH-PRAVNICI.COM


samo njegova već i drugih procesnih subjekata, koji mogu izjaviti ţalbu u njegovu korist / osim prava tuţitelja koji moţe da izjavi ţalbu / Ukoliko bi se pored toga des ilo da optuţeni ili neko od drugih osoba koje imaju pravo izjaviti ţalbu u

njegovu korist npr. branitelj izjavi ţalbu u zakonskom roku, ta ţalba mora biti odbaĉena rješenjem kao nedopuštena. Što se tiĉe tuţitelja, on se moţe odreći od prava na ţalbu odmah nakon objavljivanja presude i za

takvo njegovu izjavu nije potrebno ispunjenje bilo kakvih uvjeta, a do donošenja odluke apelacionog vijeća tuţitelj moţe odustati od već izjavljene ţalbe. Izjava ovlaštenih osoba o odricanju i odustajanju od ţalbe su neopozive.

42. SADRŢAJ ŢALBE I OTKLANJANJE NEDOSTATAKA ŢALBE

Pod pojmom sadrţaja ţalbe se podrazumjevaju sastojic koje ţalba treba da ima da bi se po njoj moglo postupati. Samo ţalba koja sadrţi sve potrebne sastojke predstavlja valjan osnov za odluĉivanje po

ţalbi. Sastojci ţalbe su:

1. Oznaĉenje presude protiv koje se podnosi ţalba / naziv suda broj i datum presude/,

2. Osnov za pobijanje presude 3. Obrazloţenje ţalbe 4. Prijedlog da se pobijana presuda potpuno ili djelimiĉno ukine ili preinaĉi

5. Potpis osobe koja podnosi ţalbu Izloţeni redosljed sastojaka ţalbe, odnoso pitanje ţalbe po takvom redosljedu nije obavezno / i nekim

drugim redosljedom moţe biti saĉinjena, ali je bitno da sadrţi one sastoje koji su propisani u zakonu / naprijed navedeni/. Ako je ţalbu podnio optuţeni ili neko od osoba koja moţe izjaviti ţalbu u njegovu korist, a optuţeni nema braniteja ili ako je ţalbu podnio oštećeni koji nema punemoćnika i neka od tih ţalbi ne sadrţi

naprijed pobrojane sastojke, sud će pozvati podnosioca ţalbe da istu dopuni p ismenim podneskom ili usmeno na zapisnik kod suda. Ako podnositelj ţalbe tako ne postupi u odreĊenom roku sud će takvu ţalbu odbaciti, ako ista ne sadrţi obavezne sastojke / osnov za pobijanje presude, obrazloţenje ţalbe

i potpis osobe koja je podnijela ţalbu/. Pored toga ţalba će biti odbaĉena ako se ne moţe utvrditi na koju se presudu odnosi / npr mora se kroz upisnik i imenik kod suda pokušati utvrditi na koju se presudu ţalba odnosi/, a ako to nije moguće onda se ista odbacujje. Za razliku od ovog postupanja

zakonodavac je napravio iznimku, a to je u odnosu na ţalbu koja je podnesena u korist optuţenog , jer je predvidio da se takva ţalba koja ne sadrţi neke i obavezne sastojke t reba dostaviti apelacionom vijeću, osim u sluĉaju ako se ne moţe utvrditi na koju se presudu ţalba odnosi i tada se ta ţalba

odbacuje. U situaciji kad ţalbu podnosi oštećeni kada ima punomoćnika ili tuţitelj, a ţalba ne sadrţi obavezne sastojke ili se ne moţe utvrditi na koju se presudu odnosi, takva ţalba se odmah odbacuje. Ako se

radi o ţalbi koja je podnesena u korist optuţenog, a optuţeni ima punemoćnika, onda se postupa sa tom ţalbom na isti naĉin kao što je to naprijed navedeno za ţalbu izjavljenu u korist optuţenog koji nema branitelja.????

Jedina razlika izmeĊu ove dvije situacije jest što je ţalbe izjavljena u korist optuţenog i optuţeni biva pozvan da izvrši dopunu ţalbe, a u ovom sluĉaju kad ima branitelja to se ne radi.

43. GRANICE ISPITIVANJA PRESUDE / ŢALBENI POSTUPAK/ U zakonu je izriĉito predviĊeno da vijeće apelacionog odjeljenja ispituje presudu samo u onom dijelu u

kojem se ona pobija ţalbom. Dosljedno tome vijeće apelacionog odijeljenja mora voditi raĉuna o osnovama obrazloţenja i prijedloga iz ţalbe s obzirom da od toga iskljuĉivo ovisi okvir odnosno pravo ispitivanja presude.

Tako se iz sadrţaja iz ţalbe moţe zakljuĉiti da li se presuda pobija u cijelosti ili djelimiĉno / npr. U pogledu jednog kriviĉnog dijela ili više kriviĉnih djela/, nadalje iz kojeg se onsova poboja presuda, iz kojih razloga itd.

44. ZABRANA REFORMATIO IN PEIUS

Naš zakon usvaja pravila reformatio in peius / zabrana preinaĉenja na teţe/ kako u ţalbenompostpku tako i na ponovno suĊenju, jer propisuje da ako je izjavljena ţalba samo u korist optuţenog da se

WWW.BH-PRAVNICI.COM


presuda ne smije izmjeniti na njegovu štetu.Prema tome ova zakonska odredba pruţa optuţenom zaštitu u punomopsegu s obzirom da zabranjuje izmjenu presude u bilo kojem pogledu, pod uvjetom ako jepodnesena samo ţalba unjegovu korist.

Postoji obaveza vijeća apelacionog odjeljenja da rješenjem odbaci kao nedopuštenju ţalbu izjavljenu u korist optuţeog u kojoj su navedene odreĊeni razlozi i u skladu sa njima predloţeno da se optuţenom pored kazne zatvora na koju je osujĊen izirekne i mjera sigurnosti obaveznog

psihijatrijskog lijeĉenja u smislu ĉlana 74 KZ F BiH. U suprot tome ako bi to bilo prihvaćeno i optuţenom izrećena takva mjera sigurnosti time bi se povrijedilo pravilo zabrane reformacio in peisu. Zabrana reformacio in peisu vaţi u postupuku po ţalbi i to kako za odluĉivanje u sjednici apelacionog

vijeća a takojĊe i na pretresu koji se odrţava nakon ukidanja prvostepene presude. Ova zabrana vaţi i u sluĉaju eventualnog ponavljanja kriviĉnog postupka u korist optuţenog ili ukoliko Ustavni sud BiH usvoji apelaciju osuĊenog i ukine presudu vijeća apelacionog odjeljenja i predmet vrati na ponovno

odluĉivanje.

45. PROŠIRENO DEJSTVO ŢALBE U zakonu je iz riĉito predviĊeno da je ţalba izjavljena u korist optuţenog moţe imati prošireno dejstvo.

To će bitgi u sluĉaju ako je podnesena ţalba u korist optuţenog zbog pogrešnog ili nepotpunog utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja ili zbog povrede KZ. Dakle ako je ţalba u korist optuţenog podnesena iz navedenih zakonskih osnova i ta ţalba je u korist optuţenog, onda ona ima prošireno dejstvo.

Podnošenje ţalbe u korist optuţeog samo iz navedenih zakonskih osnova je gotovo uvijek posljedica uvjerenja njenog podnositelja da će ta ţalba uspjeti, pa presudu ne pobija iz nekog drugog ţalbenog osnova / npr. Odluki o kriviloj pravnoj sankciji/.

Moguće je da je procjena podnositelja takve ţalbe bila pogrešna, pa je u ovoj zakonskoj odredbi koja se odnosi na prošireno dejstvo ţalbe propisano , a takva ţalba ima prošireno dejstvo zasnivana na favorem desesionis – prednost obrane, jer u sebi sadrţi i ţalbu zbog odluke o kriviĉno pravnoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi.

U vezi sa tim ţalbeno vijeće treba prvo ispitati osnovanost takve ţalbe pa ako ocijeni da su njeni prigovori neosnovani ili da su osnovani samo prigovori koji se odnose na povredu KZ, tek onda kao drugo u smislu ove zakonske odredbe pristupi ispitivanju odluke o krivno pravnoj sankciji i oduzimanju

imovniske koristi. Nasuprot tome, ukoliko ţalbeno vijeće ocijeni da je opravdana takva ţalba u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja, onda će rješenjem ukinuti prvostepenu sudsku presudu i odrediti odrţavanje pretresa, pa stvar u tom sluĉaju neće ni moći ispitivati odluku o krivino

pravnoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi.

46. BENEFITIO COHESIONIS / POGODNOST PRIDRUŢIVANJA/ Spada meĊu pogodnosti obrane. Cilj ovog pravnog instituta sadrţan je u tome da se sprijeĉi

nejednakost postupanja prema saoptuţenima, koji su u nekom kriviĉnom postupku bili obuhvaćeni istom presudom i nalaze se u istoj situaciji. Oĉigledno je da se ova pogodnost pridruţivanja zasniva na neĉelu praviĉnosti postupka u smislu kojeg se nastoji izbjeći mogućnost da iz formalnih

razloga saoptuţeni u ţalbenom postupku budu razliĉito tretirani i to zbog toga što je u korist jednog optuţenog izjavljena uspjela ţalba, a u korist drugog saoptuţenog nije nikako izjavljena ili je izjavljena lai u njoj nisu navedeni prigovori kao u uspjeloj ţalbi. Radi toga je zakonodavac predvidio da u

ovakvim situacijama ako ţalbeno vijeće utvrdi da su razlozi do kojih je donio odluku u koris t optuţenog od kojih su i za kojega saoptuţenih koji nije podnio ţalbu ili je nije podnio u tom pravcu da će postupiti po sluţbenoj duţnosti kao da takva ţalba postoji. Najjednostavniji sluĉaj primjene pogodnosti

pridruţivanja je sluĉaj kada je uĉinjena bitna povreda odredaba ZKP na koju se ukazuje u ţalbi izjavljenoj u korist saoptuţenog. Već je naglašeno da su uvjeti za primjenu ovog pravnog instituta ti da saoptuţeni odgovaraju za isto kriviĉno djelo da se nalaze u istoj pravnoj situaciji. Prema tome ako bi

npr. odgovarali za razliĉito kriviĉno djelo i to jedan za kriviĉno djelo kraĊe, a drugi za kriviĉno djelo prikrivanja, pa ovaj optuţeni koji odgovara za kriviĉno djelo prikrivanja u ţalbi istakne da je za to djelo nastupila zastarjelost, koja je zaista i nastupila, onda to oĉigledno nema nikakve veze sa ovim

saoptuţenim, koji odgovara za kriviĉno djelo kraĊe. Uvjet da se optuţeni nalaze u istoj pravnoj situaciji najbolje se moţe promatrati u sluĉaju ako oni odgovaraju / npr. za kriviĉno djelo kraĊe/, pa jedan od tih optuţenih izjavi ţalbu zbog odluke o kazni i u

toj ţalbi navede da mu sud prilikom donošenja odluke o kazni nije uzeo u obzir da je u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bio bitno smanjeno uraĉunljiv ili da je porodiĉan otac troje malodobne d jece.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako ţalbeni sud ovo uvaţi i preinaĉi presudu o kazni i iz rekne mu blaţu kaznu, do primjene ovog pravnog instituta pogodnosti pridruţivanja u odnosu na drugog optuţenog moţe doći samo ako je i on bitno smanjen uraĉunljiv i ima malodobnu djecu.

Prema tome ako ga ne karakterišu te okolnsti primjena ove pogodnosti pridruţivanja je potpuno iskljuĉena.

47. POSTUPAK U SLUĈAJU NASTUPANJA DUŠEVNE BOLESTI

Moguće su situacije da nakon uĉinjenja kriviĉnog djela kod optuţenog nastupi duševno oboljenje. U tom sluĉaju stranke i branitelj se mogu obratiti sudu sa prijedlogom da se prekine kriviĉni postupak s obzirom da optuţeni nije sposoban da u njemu uĉestvuje. Obaveza je suda da u tom sluĉaju zatraţi

psihijatrijsko vještaĉenje kako bi se zaista utvrdilo da li je optuţeni duševno obolio i da li je sposoban uĉestvovati u kriviĉnom postupku. Ako se takvim vještaĉenjem ispostavi kao taĉno da je kod optuţenog nastupila, da je dobio neku duševnu bolest nakon uĉinjenog kriviĉnog djela i da nije

sposoban uĉestvovati u postupku sud će rješenjem prekinuti postupak i optuţenog uputiti organu nadleţnom za pitanje socijalnog staranja. Nakon što se eventualno poboljša zdravstveno stanje optuţenog / to se mora provjeriti preko vještaka

neuropsihijatra/, kriviĉni postupak će se nastaviti.

48. POSTUPAK U SLUĈAJU NEURAĈUNLJIVOSTI Postoji situacije kada je teško duševno bolesna osoba kojoj je potrebno lijeĉenje uĉinila kriviĉno djelo

u neuraĉunljivom stanju prema KZ F BiH i ostalim KZ / KZ BiH, KZ RS, KZ Distrikt Brĉko/, nije predvijĊena mogućnost izricanja kriviĉno pravne sankcije. Ovo je imalo za posljedicu da se u procesnom zakonu predvidi postupak za takve osobe u kome će se presudom utvrditit da je takva osoba uĉinila protivpravno djelo.

Naime , prema novom konceptu u KZ predpostavka za krivnju jeste uraĉunljivost. Pošto se u ovom sluĉaju radi o tome da je teško duševna osoba kojoj je potrebno lijeĉenje uĉinila protivpravno djelo u neuraĉunljivom stanju, to znaĉi da kod te osobe ne postoji krivnja. Pošto krivnja predstavlja jedan od

elemenata općeg pojma kriviĉnog djela / subjektivni element/ onda to znaĉi da ustvari zbog nepostojanja takvog jednog elementa optuţeni nije ostvario kriviĉno djelo, već samo protivpravno djelo.

Kad je u pitanju ovakva osoba tuţitelj saĉinjava optuţnicu i dostavlja je sudu, a u toj optuţnici tuţitelj će napisati prijedlog da sud utvrdi da je optuţeni uĉino djelo u stanju neuraĉunljivosti i da se predmet uputi organu nadleţnom za pitanja socijalnog staranja radi pokretanja odgovarajućeg postupka.

Ovakva optuţnica se potvrĊuje kao i svaka druga optuţnica, ali se iz razumljivih razloga optuţni ne izjašnjava o krivnji, kao što je to sluĉaj kad su u pitanju druge osobe. U toku dokaznog postupka sud mora utvrĊivati ne samo da je optuţeni u vrijeme izvršenj a djela bio u

neuraĉunljivom stanju, već i to da je on to djelo i poĉinio. Ukoliko se ispostavi da je optuţeni bio samo smanjeno uraĉunljiv ili bitno smanjen uraĉunljiv onda tuţitelj umjesto naprijed pomenutih prijedloga, treba predloţiti da se uz neku kriviĉno pravnu sankciju

optuţnom izrekne mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja.

21.01.2006.

KATARINA MANDIĆ Knjiga Zeĉevića: moţe se koristi dio koji se odnosi na vlasniĉko-pravne odnose i stavrno pravo,

dijelom i za obligacije jer nije bilo puno izmjena, nasljedno pravo. ZAKON O VLASNIĈKO-PRAVNIM ODNOSIMA (6/98 SN FBIH)

Sadrţaj: Ovim zakonom ureĊeni su uvjeti i naĉin stjecanja, korištenja, zaštite i prestanak prava vlasništva. To je suština prava vlasništva na stvarima. Stvari mogu bit i pokretne i nepokretne. Pored

toga, ureĊuje stvarne sluţnosti, pravo zaloga, posjed, i prava stranih osoba na svarima. Šta je vlasništvo?

Vlasništvo je pravo da se stvar koristi, da se sa njom raspolaţe (sukladno zakonu). Ako je nekim drugim zakonom odreĊeno da je ograniĉeno raspolaganje zemljištem, onda se mora ispoštovati taj zakom (imaš pravo raspolaganja, ali samo u granicama zakona). To znaĉi da se korištenje, upotreba

stvari ne smije upotrebljavati na štetu drugih. U sebi sadrţi slijedeća prava: ras polaganje, posjed, korištenje

Ko ima pravo vlasništva? Svako fiziĉko ili pravno lice. Ima pravo da nesmetano samostalno ili u zajednici (suvlasništvo) koristi to svoje pravo.

Moţe li se oduzeti pravo vlasništva? Moţe samo ako je to propisano posebnim zakonom

Moţe li se ograniĉiti pravo vlasništva? Moţe, ali samo ako je propisano posebnim zakonom i ako je u javnom interesu (eksproprijacija). U

ovom sluĉaju vlasnik ima pravo na naknadu u punom iznosu. Ukoliko nije moguće da se postigne dogovor, sud odluĉuje u vanparniĉnom postupku. Nikada se ne moţe nešto oduzeti , a da se vlasniku ne da naknada. Intencija je zakonodavca da se naknadi u punom iznosu.

Zakonom se moţe i posebno urediti naĉin korištenja nekretninama, ali samo u javnom interesu. Zabranjeni je vršenje ovlaštenja koja proistiĉu iz prava vlasništva suprotno cilju. Stvari u prometu i stvari van prometa?

U prometu su stvari koje su u vlasništvu. Sve stvari koje su u općoj upotrebi su van prometa. Stvari u općoj upotrebi se odreĊuju posebnim zakonom i naĉin njihovog korištenja. Nakon promjene njihove namjene, postaju vlasništvo drţave.

Pokretne i nepokretne stvari?

Ograniĉenja na stvarima? Pravo stavrne i osobne sluţnosti, pravo graĊenja, stvarnog tereta, pravo zaloga. Sva ova prava

odreĊuju se posebno zakonom. Vlasnik stvari se mora uzdrţavati ....... (nešto kao: mora koristiti stvari na naĉin da ne smeta i ograniĉava druge u njihovim pravima) Da bi se nešto moglo uraditi od ovoga, mora postojati poseban pravni osnov (npr. sa susjedom se dogovoris da mozete postaviti nešto što

njemu smeta, ali uz naknadu). Moramo znati pojam prava vlasništva, naĉin sticanja i prestanka prava vlasništva.!

Posjed i pravo vlasništva se moraju razgraniĉiti. Posjed je faktiĉka vlast.

Moramo znati razliku uzmeĊu vlasniĉke tuţbe i tuţbe za smetanje posjeda! Sve se moţe riješiti posebnim zakonima, ali pod uslovom da je u javnom interesu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Suvlasništvo? Pojam suvlasništva (vlasništvo više lica nad istom stvari u odreĊenim djelovima), prava suvlasnika,

pojam zajedniĉkog vlasništva(dijelovi nisu odreĊeni, ali su odredivi)? Kada postoji i šta je suvlasništvo. Suvlasnik ima sva ona prava koja ima i vlasnik (vlasniĉka prava: posjeda, korištenja i raspolaganja). Šta je potrebno kod suvlasnika za redovnu upravljanje (redovni popravci i odrţavanje)? Mora postojati

saglasnost suvlasnika ĉiji zajedniĉki dio prelazi dijelove ½. (ovo se osnosi samo na nekretninu). Za ono što prelazi redovno upravljanje (promjena namjene, rekonstrukcioja i sl)– potrebna je saglasnost svih suvlasnika. Ako se neko usprotivio, onda nema dogovora, niti sudske zaštite.

Ako se suvlasnik odluĉi na prodaju svog suvlasniĉkog djela mora ponuditi svoj dio onom ko ima pravo preće kupnje.

Prava suvlasnika? Ima pravo na diobu stvari u svako doba, izuzev ne u vrijeme u koje bi se nanosila šteta stvari. To znaĉi da moţe uvijek, ali ne npr. ako su suvlasnici na zemljištu na kojem je nešto zasijano. Odjednom

neko od suvlasnika ţeli da izdvoji svoj suvlasniĉki dio i to pokušava da uradi u periodu kada je pšenica već izrasla. Ne moţe tada, jer bi izlazak geometara i drugih lica mogao da nanese štetu. Prava na diobu suvlasnik se ne moţe odreći.

Civilna dioba stvari? U sluĉaju kada je fiziĉka dioba nemoguća,vrši se civilna dioba – prodaja stvari i namirenje iz novĉane

mase po pravilima izvršnog postupka. Pravo preće kupnje?

Pravo preće kupnje postoji ako je regulisano posebnim zakonom. U tom sluĉaju prodavac mora da postupi u skladu sa tim zakonom, tj. da prvo ponudi osobu u ĉiju korist je to pravo konstituirano. Da bi to pravo bilo ostavreno, ponuda mora biti saĉinjena prema zakonom propisanom obliku (mora biti oznaĉena parcela, površina, cijena i ora biti dostavljena na naĉin koji će ponudiocu garantirati da je

ispunio svoju obavezu) Ako ne odgovori , samtraće se da ponudu nije prihvatio. Tada ta osoba da nekretninu proda trećoj osobi, ali samo pod istim uvjetima iz ponude koju je dostavio osobi koja ima pravo preće kupnje. Ako ponuda odstupa i proda pod povoljnijim uslovima, osob akoja ima pravo

preće kupnje ime pravo da traţi od suda tuţbom poništenje tog ugovora uz uvjet da prihvata sve uvjete iz ugovora koji je zakljuĉen sa tom trećom osobom i da istovremeno deponira kupovnu cijenu, jer time dokazuje da ima ozbiljnu namjeru da kupi tu stvar. Tuţbeni zahtjev bi izgledao: poništava se

.......... Zajedniĉko vlasništvo? Tu stvar pripada više lica, ali dijelovi nisu odreĊeni ali su odredivi. Postoji u odreĊenim situacijama

koje su predviĊene zakonom (etaţno vlasništvo) Ko su etaţni vlasnici?

To su vlasnici na posebnim djelovima zgrada. Oni imaju nedjeljivo, zajedniĉko pravo vlasništva na zajedniĉkim djelovima zgrade, koji sluţe njihovim posebnim dijelovima. (zakon o etaţnom vlasništvu je regulisao ovo)

Kako se stiĉe pravo vlasništva? Na pokretnoj stvari pravo vlasništ va se stiĉe

Na nekretninama pravo vlasništva se stiĉe

Stvarno pravo se stiĉe po samom zakonu, putem pravnog posla, odlukom nadleţnog organa i nasljeĊivanjem.

Originarni naĉin sticanja prava vlasništva – ovo pravo ne izvodi se iz prava njegovog prednika(npr. dosjelost – savjestan posjednik drţi nekretninu zakonom propisano vrijeme za sticanje prava vlasništva na nekretninama). Posjed zakonit je ako je neko ušao u posjed na osnovu pravnog posla. U

ovu kategoriju spada i «graĊenje na tuĊem zemljištu» Ko moţe steći pravo vlasništva graĊenjem na tuĊenjem zemljištu? Graditelj mora biti savjestan, a savjestan je samo ako nije znao niti mogao znati da gradi na tuĊem zemljištu. Ako se vlasnik zemljišta nije protivio gradnji a znao je za nju, u takvoj

pravnoj situaciji graditelj moţe steći pravo vlasništva na zgradi i zemljištu na kojem je zgrada izgraĊena i zemljištu koje sluţi zgradi. Kada je savjestan graditelj, vlasnik zemljišta ima pravo d atraţi

WWW.BH-PRAVNICI.COM


naknadu za zemljište po prometnoj vrijednosti. Ovaj zahtjev se moţe postaviti u roku od 3 godine od dana saznanja zaavršetka gradnje ili u apsolutnom roku od 10 godina od završetka gradnje. Ako je graditelj bio nesavjestan, vlasniku zemljišta pripada pravo vlasništva na zgradi uz uvjet da graditelju

nakandi vrijednost zgrade u visini prosjeĉne cijene vrijednosti graĊevinskog objekta, po kriterijima u vrijeme donošenja sudske odluke. Kada vlasnik ne moţe traţiti da mu pripadne prava vlasništva na objektu? Kada objekat koji je

izgraĊen na zemljištu znatno veće vrijednosti od zemljišta na kojem je izgraĊen. Tada mu samo pripada pravo na naknadu za zemljište po prometnoj vrijednosti. Ako je vrijednost zemljišta veća od vrijednosti graĊevinskog objekta, onda će sud na zahtjev vlasnika zemljišta dosuditi vlasniku zemljjišt a

ovaj graĊevinski objekat i ujedno ga obvezati da graditelju naknadi vrijednost objekta. Ovaj zahtjev se moţe postaviti u roku od 3 godine od dana završetka objekta (kada je objekat moguće koristiti u svrhu za koju je sagraĊen). Ako je vrijednost zemljišta i objekta pribliţno jednaka, sud ih moţe dosuditi

vlasniku ili graditelju, ali u toj situaciji vodi raĉuna o okolnostima koje opravdavaju donošenje takve odluke (npr.kome je potrebniji).

Originarno stjecanje – postaje vlasnik momentom ispunjena uslova, a presuda je samo deklarativna da bi se npr. mogao izvršiti upis u zemljišne knjige.

Derivativni naĉin sticanja prava vlasništva Okupacija – uzimanje i posjed napuštene stvari s namjerom da se postane vlasnik. Razlika je izmeĊu

pokretnih i nepokretnih stvari. Kod nekretnina je potrebno da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti: mora se izjaviti i pokazati na izriĉit naĉin da napuštate nekretninu i u tom sluĉaju to postaje drţavna svojina.

Okupacijom se ne moţe steĉi prava vlasništva na nekretnini. Sticanje prava vlasništva na nekretninama na osnovu pravnog posla. Da bi se moglo steći prava vlasništva na osnovu pravnog posla taj pravni posao mora biti saĉinjen sukladno zakonu koji propisuje

promet nekretnina. Vlasnik nekretnine postaje upisom u zemljišne knjige. Ako je ugovor potpisan, a potpisi nisu ovjereni na sudu, ugovor je ništavan. Ako su ugovorne strane iz ugovora ispunile svoje obaveze, pravilo je restitucije, a ako nije moguća onda se daje naknada u novcu. Kriteriji koje će sud

koristiti u ovom sluĉaju jeste cijena u momentu donošenja odluke. Stjecanje prava vlasništva odlukom drţavnog organa se stiĉe vlasništvo eksproprijacijom,

arondacijom, komesacijom, uzurpacijom. Kojim momentom postaje vlasnik? Momentom pravosnaţnosti rješenja ili odluke nadleţnog organa.

Sticanje prava vlasništva nasljeĊivanjem – nasljednik postaje vlasnik momentom smrti ostavioca, a tim momentom postaje i posjednik iako de facto ne drţi stvar u posjedu (to je izuzetak od pravila) i pripadaju mu sva vlasniĉka prava i prava posjeda.

Sticanje prava vlasništva odrţajem (dosjelošću) - pretpostavke za sticanje prava vlasništva na naekretninama odrţajem. Ko moţe steći pravo vlasništva po tom osnovu? Savjesni posjednik

(savjesnost se predpostavlja, a savjestan je kad nije znao i nije mogao znati da stavr koju drţi u posjedu nije njegova). Ako je nesavjestan i zakonit . rok je 10 godina. Ako je posjednik samo savjestan, potrebnu mu je za sticanje prava vlasništva 20 godina. Kad će postati vlasnik, šta mu je još

potrebno? Ništa, pot reban mu je samo protek posljednjeg dana zakonom propisanog roka. Potrebni je podnijeti tuţbu za utvrĊenje da je stekao prava vlasništva dosjelošĉu na nekretnini odreĊenoj na naĉin koji je dovoljan da se moţe izvršiti uknjiţba. Presuda je samo dekleratorna i sluţi

za upis u zemljišne knjige. Tuţba se moţe podnijeti sudu samo ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke, u protivnom sud će tuţbu odbiti kao neosnovanu.

STVARNI TERET

Podrazumijeva pravo treće osobe n atuĊoj nepokretnosti na osnovu koga korisniku pripada ovlaštenje da od vlasnika takve nepokretnosti zahtjeva odreĊene radnje ili davanje u naturi. Oni imaju stvarnopravni karakter zbog tog ašto terete odreĊenu nepokretnost i obvezuju vlasnik aopterećenog

dobra da korisniku tereta ispunjava ono što je sadrţaj tereta. Ovi tereti vrlo ĉesto imaju za cilj da

WWW.BH-PRAVNICI.COM


korisnikiu terteta kao starom i nesposobnom za rad obeznjedi osnovne ţivotne potrebe. Ako je nekretnina u suvlasništvu, za zasnivanje ovog prava potrebna je saglasnost svih suvlasnika. Kako prestaje stvarna sluţnost? Propašću opterećene stvari, jednostranom izjavom korisnika da se

odriĉe prava, protekom vremena ze koje je zasnovan teret i odlukom suda.

PITANJA Pojam prava vlasništva (suština i šta podrazumijeva? Šta je sa raspolaganjem? Moţ e li vlasnik

neograniĉeno raspolagati? Kakva prava pripadaju vlasniku u sluĉaju ograniĉenja prava vlasništva? (puna naknada) Posjed? Zajedniĉko vlasništvo? Ko su etaţni vlasnici? Šta moţe biti predmet prava vlasništva (pokretne i nepokretne stvari)? Moţe li se suvlasnik odreći prava na diobu? Šta se dešava

ako klauzula o odricanju od ciobe stoji u ugovoru? Ništava je! Stecanje prava vlasništva na nekretninama? Osnovi stjecanja? Šta je stvarno pravo? Kako djeluje na druge? (prema svima- erga omnes). Razlika izmeĊu originarnog i derivativnog sticanja prava vlasništva? Stjecanje prava

vlasništva od nevlasnika, odvajanjem plodova, okupacijom? Šta su plodovi i kome pripadaju? To su sporedne pokretne stvari koje pripadaju glavnoj stvari (pertinencija) do odvajanja. Šta je zakonit a ša savjestan posjed? Kad se tuţba odbacuje a kada odbija? Kada se donosi meritorna presuda tuţba se

odbija, a ako ne ulazi u meritum stvari, odbacuje se rješenjem.

22.01.2006.

ZAŠTITA PRAVA VLASNIŠTVA

Pravo vlasništva se štiti tuţbom. Vlasniĉke tuţbe ne zastarjevaju, za razliku od tuţbe za smetanje prava posjeda. Postoje tri tuţbe:

Rei Vindicatio: tuţba za vraćanje stvari u posjed. U ovoj tuţbi je aktivno legitimiran vlasnik, koji mora dokazati da je vlasnik i da je stvar koju traţi da mu se preda u posjed, nalazi kod tuţenog koji je neovlašteno drţi. Dakle, tuţit će posjednika nevlasnika koji nema ovlaštenje da drţi stvar.Postoji

razlika ukoliko je posjednik savjestan ili nesavjestan. Osoba ĉiji je posjed savjestan duţna je vratiti stvar vlsniku sa plodovima koji nisu obrani; on ne odgovarra za pogoršanje ili propast stvari do kojih je došlo za vrijeme savjesnogposjeda; savjestan posjednik ima pravo na naknadu nuţnih troškova

odrţavanja i korisnih troškovu u obimu u kojem je vrijednost stvari povećana. Savjesan posjednik moţe stvar zadrţati dok mu vlasnik ne naknadi ono što mu pripada.

Nesavjestan posjednik duţan je stvar predati tuţitelju sa svim plodovima koje je stvar dala za vrijeme posjedovanja i naknaditi vrijednost ubranih plodova, naknaditi štetu koja je nastala na stvari, izuzev ako bi ta šteta nastala i da se stvar nalazila kod vlasnika. Kada se postavlja tuţbeni zahtjev, onda se

mora voditi raĉuna o savjesnosti posjednika, jer se sporedni zahtjevi mogu postaviti u zavisn osti od toga da li je savjestan posjednik ili ne. Savjestan posjednik postaje nesavjestan od momenta kada mu je tuţba uruĉena.

Tuţba za predaju stvari radi jaĉeg prava (Actio Publiciana) – to je tuţba koja se podnosi kada

neko smatra da ima jaĉe parvo na posjed. Aktivno je legitimirano lice koje je pribavilo individualno odreĊenu stvar po pravnom poslu i na zakonit naĉin, a u moment pribavljanja nije znalo ili nije moglo znati da nije postalo vlasnik. Traţi se povrat stvari od osobe koja tu stvar drţi po slabijem pravnom

osnovu ili bez prava. Tuţitelj se zove i pretpostavljeni vlasnik. Npr, kada su dva lica zakljuĉila ugovor o prodaji nekretnina koji je punovaţan i _. Kupac nij epostao vlasnik jer nije izvršio upis u javne knjige. Ovo je jedan od derivativnih prava sticanja vlasništva, kupac ne postaje vlasnik momentomzakljuĉenja

ugovora, već upisa u zemljišne knjige. Ako je kupcu oduzet posjed od osobe koja nema pravnog osnova za drţanje stvari, pretpostavljenni vlasnik moţe podnijeti tuţbu sa tuţbenim zahtjevom za predaju u posjed.

Tuţitelj mora dokazati da je njegov posjed zakonit, a savjesnost se predpostavlja, i da je posjed tuţenog po slabijem pravnom osnovu. Kao punovaţni pravni osnovi samtraju se: ugovori na osnovu kojih se stiĉe pravo vlasništva. Ako i

tuţeni imma neki pravni osnov, pa se poziva na njega, jaĉi pravni osnov ima osoba koja je predmet

WWW.BH-PRAVNICI.COM


pribavila teretnim pravnim poslom. Ako su im pravni osnovi jednaki, prvenstvo ima onaj kod koga se stvar nalazi u posjedu.

Tuţba kojom se zahtjeva zaštita od uznemiravanja (actio negatoria)

28.01.2006

ZAKON O VLASNIĈKO-PRAVNIM ODNOSIMA – PITANJA

1. pojam pravo vlasništva i stjecanje pravo vlasništva (4 osnova - nabrojati)? 2. u koju kategoriju spada stjecanje pravo vlasništva na nekretninama ĊraĊenjem na tu Ċem

zemljištu i dosjelošću? (originarni). Razlika izmeĊu originarnog i derivativnog stjecanja prava vlasništva ?

3. Stjecanje prava vlasništva na osnovu zakona? (Eksproprijacija, arondacija, komasacija i

uzurpacija) 4. Zaštita prava vlasništva? (nabrojati tuţbe i ispitivaĉ traţi da objasnite jednu detalnije; šta se

moţe postaviti u osnovni, a šta u dodatni tuţbeni zahtjev (ovo je jako znaĉajno za rei

vindikaciju);) 5. Prestanak prava vlasništva? 6. Odricanje od prava vlasništva?

7. Sluţnosti? 8. Posjed? Razlika izmeĊu posjeda i vlasništva? Vrste posjeda? Prava posjednika? Pravo na

zaštitu? Paralela izmeĊu zaštite prava vlasništva i zaštite posjeda? Kako izgleda tuţbeni

zahtjev? Na šta je ograniĉeno raspravljanje u tom postupku? 9. Prava stranaca? (Najkraće) 10. Liĉne sluţnosti? 11. Stvarne sluţmosti? Pojam stvarne sluţnosti? Sticanje i prestanak prava sluţnosti?

12. Stvarni tereti? 13. Pravo zaloga? 14. Hipoteka?

15. Prava suvlasnika?

ZAKON O PROMETU NEKRETNINA (SN F BIH )

Primjenjuje se temeljem ĉlana 9.5 Ustava FBIH. Koje nepokretnosti mogu biti u prometu?

Forma ugovora kojim se vrši promet nekretninom?

Ugovor na osnovu koga se prenosi pravo vlasništva nepokretnosti mora biti saĉinjen u pisanom obliku, a potpisi ugovorih strana moraju biti ovjereni u sudu. Ako ovo nije zadovoljen, ugovor ne proizvodi pravno dejstvo tj. ništav je. Ništavi ugovori se ne mogu konvalidirati ispunjenjem.

Ako potpisi nisu ovjereni, a ugovorne strane ispune obaveze iz ugovora, to ispunjenje ne znaĉi ništa. Sve ono što ja dato po osnovu takvog (ništavog) ugovora mora se vratiti. Ako to nije moguće, onda se daje naknada po cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. U zakonu o izmjenama i dpounama

zakona o preometu nepokretnosti (SN RBiH 18/94) govori o sudbini ugovora koji su zakljuĉeni do stupanju na snagu ovog zakona, jer je do donošennja ove izmjene bilo pitanje punovaţnosti ugovora prometom nekretnosti bilo regulisano drugaĉije. Prije stupanja na snagu ovog zakona punovaţni su

ako su ugovoraĉi u cjelosti ili preteţnom djelu ispunili obaveze iz ugovora, zato što ranije nije bila odredba o ovjeri potpisa. Ako obaveze nisu izvršene do tog datuma i takav ugovor će sotati na snazi pod uslovom da su ugovorne strane izvršile ovjeru potpisa ugovaraĉa kod nadleţnog suda u roku od 6

mjeseci od dana stupanja na snagu. Ovo se odnosi i na predmete koji su se zatekli na sudu a nisu rješeni u prvom stepenu. Kad se prenosi prava vlasništva na zgradi, istovremeno se prenosi i pravo vlasništva na zemljijštu na

kome je zgrada izgraĊena i na zemljištu koje sluţi redovnoj upotrebi zgrade.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PRAVO PREĈE KUPNJE Ovo je jedno od ograniĉenja prava vlasništva koje moţe postojati. Ovo pravo preĉe kupnje

ustanovljeno je u korist suvlasnika ako namjerava prodati svoj suvlasniĉki dio na graĊevinskom objektu, stambenoj ili poslovno zgradi, stanu, poljoprivrednom zemljištu itd. Ako je zgrada izdata u zakup i zakupc ima pravo preĉe kupovine pod odreĊenim uvjetima (ako je poslovnu prostoriju koristio

najmanje 5 godina). Ukoliko je konstituirano pravo preĉe kupovine u odnosu na neku osobu, vlasnik -prodavac mora izvršiti ponudu osobi u ĉiju korist je konstituirano pravo preĉe kupovine. Vlasnik koji namjerava da proda

nepokretnost na kojoj je konstituirano pravo preće kupnje u odnosu na neku osobu, duţno je da saĉini ponudu u pisanoj formi i u tu ponudu unese podatke o nekretninama, cijenu i ostale uvjete prodaje, i ponudu dostavi licu koje ima pravo preĉe kupovine na naĉin kojim će moći u sluĉaju potrebe, dokazati

da je ponuda izvršena na zakonit naĉin. To znaĉi da ponudu mora dostaviti pre poruĉenom pošiljkom ili direktno uz potvrdu ponuĊenog da je istu primio. Ovo je potrebno zbog toga što je primalac ponude duţan da u roku od 30 dana od dana primitka ponude izjavi da li prihvata ponudu ili ne. Ako ponuĊeni

tj. osoba koja ima pravo preće kupovine u tom roku ne da nikakvu izjavu, smatraće se da ponudu ne prihvata. Nakon toga, vlasnik odreĊene nekretnine moţe slobodno raspolagati, odnosno, izvršiti prodaju te nekretnine. Prodaja se moţe izvršiti samo pod istim uvjetima koji su dati u ponudi osobi koj

ima pravo preĉe kupovine. Ukoliko prodavac izvrši kupoprodaju pod povoljnijim uvjetima, tada osoba u ĉiju korist je konstituirano pravo preĉe kupovine moţe kod suda ustati sa tuţbom za poništenje ugovora i postavit zahtjev da se njemu pod istim uvjetima nepokretnost prenese u vlasništvo. Uţba za

poništenje ugovora okupoprodaji zbog povrede prava preĉe kupovine moţe se podnijeti sudu u roku od 30 dana od dana kada je imalac prava preĉe kupovine saznao za prodaju i uvjete prodaje, a najkasnije od u roku od 1 godine od dana zakljuĉenja ugovora (subjektivni i objektivni rok). Ako vlasnik

ne izvrši prodaju nepokretnosti u roku od 1 godine po isteku roka za prihvatanje pounude, duţan je da kod ponovne prodaju da postupi na naprijed navedeni naĉin, tj. da ponovo dastavi ponudu licu koje ima pravo preĉe kupovine. Šta će biti u situaciji kada vlasnik proda nekretninu trećoj osobi pod povoljnijim uslovima od uslova iz ponude ili ako izvrši prodaju nekretnina bez prethodnog izvršenja

ponude?osoba koja ima pravo preĉe kupovine ima pravo da tuţbom kod suda traţi poništenje ugovora i da se njemu pod istim uvjetima proda.

ODRICANJE OD PRAVA VLASNIŠTVA Nosilac prava vlasništva moţe jednostranom izjavom odreći prava vlasništva na nekretnini u korst

općine, samo ako na toj nekretnini postojwe tereti, izuzev prava sluţnosti. Izjava se daje u posebnom postupku kod nadleţnog organa.

Ugovori zakljuĉeni u ratu Kakav karakter imaju ugovori zakljuĉenii u ratnom periodu, (nakon 30.04. 1992)? Ako je vlasnik nekretnine prenip pravo vlasništva na neko drugo lice pod dejstvom sile i sl. takvi

ugovoru ništavi. Na ništavost se mogu pozivati samo ugovorne strane. Ako je neko treći stekao pravo vlasništva i taj ugovor je ništav.

Šta se smatra nepokretnosti u smislu ovog zakona? Poljoprivredna zemljišta, šume, šumska zemljišta, zgrade, itd.

ZAKON O ZEMLJIŠNIM (JAVNIM) KNJIGAMA

Predmet regulisanja ovog zakona je ureĊenje, voĊenje, odrţavanje i uspostava zemljišnih knjiga, kao i upis nekretnina i prava na nekretninama u zemljišnim knjigama FBiH. Drugim rjeĉima, zemljišne knjige su knjige u koje se upisuju i evidentiraju svi pravni odnosi povodom nekretnina. Šta ĉini zemljišnu

knjigu? Glavna knjiga, zbirka isprava, i registar. Zemljišna knjiga u smislu ovog zaona je jevna kjniga I javni registar stvarnih prava na nakretninama I drugih prava koja su zakonom predviĊena za upis, kao i ostalih zakonom predviĊenih ĉinjenica od

znaĉaja za promet. Nekretnina – u smislu ovog zakona to su zemljišta, zgrade, stanovi, poslovne prostorije, posebni djelovi zgrada i drugi graĊevinski objekti.

Glavna knjiga – zbir zemljišno-knjiţnih uloţaka jedne katastarske opštine. Upisi se vrše u zemljišno-knjiţni uloţak. U taj uloţak se upiuje jedno zemljišno -knjiţno tjelo. Zemljišno-knjiţno tijelo se satoji od

WWW.BH-PRAVNICI.COM


više katastarskkih parcela koje se nalaze u istoj katastarskoj općini. Prvi odjeljak zemljišno -knjiţnog uloška nosi oznaku A. To je popisni list. U popisni list se unosi broj katastarske parcele, naziv, opis i kultura parcele, spajanje ili dioba zemljišno -knjiţnih tijel (ukkoliko je vršena), stvarn aprava koja su

konstituiran au korist zemljišno-knjiţnih tijela. Drugi odjeljak zemljišno -knjiţnog uloška nosi naziv B. To je vlasniĉki list. U taj odjeljak unosi se pravni osnov upisa, ime vlasnika zemljišno-knjiţnog tijela, ako ima više suvlasnika – podaci o njima, eventualna ograniĉenja prava raspolaganja, kao i sve

zabioljeţbe koje se tiĉu vlasništva. Treći odjeljak je C. To su tereti. U njega se unose tereti i ograniĉenja, pravni osnov upisa svih prava koja opterećuju zemljišno-knjiţni tijelo, zabiljeţbe koje se odnose na ta opterećenja i podaci o nosiocima tih prava.

Postupak upisa u zemljišne knjige. Upis se vrši na osnovu rješenja o upisu koje donosi zemljišno-knjiţni referent, a koje se donosi na osnovu zahtjeva tj. podneska za upis.

ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA

ZAKON O OBLIGACIONIM ODNOSIMA

21.01.2006. SUADA SELIMOVIĆ

NAĈELA PARNIĈNOG POSTUPKA

Sud odluĉuje u okviru postavljenog tuţbenog zahtjeva. To znaĉi da sud ne moţe dosuditi veći

iznos od zahtjevanog.

Naĉelo dispozicije – to znaĉi da stranke u postupku slobodno raspolaţu svojim zahtjevom koji su

stavile tijekom postupka, tako da npr. tuţitelj moţe tuţbu povući, odreći se tuţbenog zahtjeva i sl,

a tuţeni priznati tuţbeni zahtjev. Sud neće dozvoliti raspolaganje zahtjevom ukoliko je to protivno prinudnoj normi (npr. prinudnom normom, odredbom zakona o premoetu nekretnina, regulisana je forma ugovora o prodaju nekretnina, tako da potpisi ugovaraĉa na ugovoru moraju biti ovjeren i

kod nadleţnog suda. Stranke su zakljuĉile ugovor u pismenom obliku, ali potpise nisu ovjerili, što je suprotno ovoj normi. Kada se jedna od stranaka pojavi pred sudom i zahtjeva da se utvrdi da je taj ugovor punovaţan, i kada tuţeni prizna taj tuţbeni zahtjev, sud neće donijeti presud na osnovu

priznanja nego će tuţbeni zahtjev odbiti).

Naĉelo kontradiktornosti - koje znaĉi da svaka stranka ima pravo da se oĉituje o prijedlozima

druge stranke. Npr. u toku prvostepenog postupka jedna stranka nsvodi odreĊene ĉinjenice, druga stranka se ima pravo oĉitovati na te navode. Isto vaţi i u drugostepenom postupku i revizije – odgovor na ţalbu/reviziju.

Naĉelo ravnopravnosti jezika i pisma - U parniĉnom postupku su ravnoprani i u upotreni BHS

jezik a sluţbena pisma su latinica i ćirilica.

Raspravno naĉelo (u odnosu na ranije naĉelo materijalne istine) Ĉl.7 – stranke su duţne u

postupku iznijeti sve ĉinjenice na kojima zasnivaju zahtjev i predloţiti sve dokaze kojima te ĉinjenice potkrijepljuju.

Naĉelo slobodne ocjene dokaza – koje će ĉinjenice uzeti kao dokazane odluĉuje sud na osnovu

savjesne i briţljive ocjene svakog dokaza pojedinaĉno i u meĊusobnoj povezanosti. (rukovodi se

naĉelima logike i psihologije). Ako je sud propustio da cijeni sve dokaze, poĉinio je bitnu povredu parniĉnog postupka.

Naĉelo ekonomiĉnosti – što znaĉi da sud bez odugvlaĉenja i što manje troškova okonĉa postupak.

Naĉelo koncentracije roĉišta (ĉl.11) – prvostepeni postupak sastojaće se u pravili od dva roĉišta: jednog pripremnog i jednog roĉišta za glavnu raspravu. Kod tumaĉenja ove odredbe treba imati u vidu da roĉište za glavnu raspravu moţe trajati u kontinuitetu nekoliko dana.

PRETHODNO PITANJE

Kad odluka suda ovisi o rješavanju nekog prethodnog pitanja koje se odnosi na to da li postoji neko pravo ili pravni odnos a o tome pitanju još nije donio odluku sud ili neki drugi organ, sud moţe sam

riješiti to pitanje, npr. kada odluka zavisi o postojanju nekog prava. Tuţitelj je podnio tuţbu kojom zahtjeva da se utvrdi da je vlasnik neke nekretnine i traţi predaju u posjed. Tuţeni istiĉe prigovor da je stekao pravo vlasništva nad tim nekretninama po osnovu dosjelosti. U ovom sluĉaju, sud mora

prethodno da riješi da li je tuţeni stekao pravo vlasništva dosjelošću, prije nego donese konaĉnu odluku. Drugi sluĉaj: tuţitelj tuţi tuţenoga da mu u izvršenju ugovora o prodaji plati cijenu. Onda tuţeni da ugovor uopšte nije zakljuĉen. Sud mora prethodno utvrditi da li je uopšte zakljuĉen ugovor i

postoji li taj pravni odnos. (ĉl.12)U parniĉnom postupku sud je u pogledu postojanja kriviĉnog djela i kriviĉne odgovornosti uĉinioca vezan za pravosnaţnu presudu kriviĉnog suda kojom je tuţeni oglašen krivim. Nr. Tuţitelj je

posnio tuţbu protiv tuţenog za naknadu štete zbog pretrpljenih bolova i u tuţbi navodi kao dokaz i

WWW.BH-PRAVNICI.COM


prilaţe kriviĉnu presudu kojom je tuţeni oglašen krivim za nanošenje povreda. Sud u ovom sluĉaju ne treba odluĉivati o krivnji jer je vezan odlukom kriviĉnog suda.

NADLEŢNOST Apsolutna nadleţnost - sud u toku cijelog prvostepenog postupka pazi da li je za rješavanje o

zahtjevu nadleţan sud ili neki drugi organ. Ako sud utvrdi ili ocijeni da je za odluĉivanje o zahtjevu neki drugi organ (u oraksi je to najćešće organ uptave) donijeće rješenje kojim tuţbu odbacuje i ukida sve provedene radnje.

Stvarna nadleţnost - odreĊivanje koji je sud nadleţan u odnosu na vrstu spora. Danas je više nema, tako da ovo na ispitu ne pitaju, jer je po novom zakonu za sve sporove nadleţan opštinski sud.

Mjesna nadleţnost Opšte mjesno nadleţan sud: ako zakonom nije drugaĉije odreĊeno, odnosno, ako nije odreĊena

iskljuĉiva mjesna nadleţnost, za suĊenje je nadleţan sud koji je opće mjesno nadleţan za tuţenoga, a to je sud na ĉijem podruĉju tuţeni ima prebivalište. Tueţni prigovor neneadleţnosti moţe istaći samo u odgovoru na tuţbu.

Izberiva mjesna nadleţnost: postoji u sporovima za zakonsko izdrţavanje, u kom sluĉaju je mjesno nadleţan kako sud koji je opšte mejsno nadleţanza tuţenog, nadleţan je i sud na kojem dijete i majka

imaju svoje prebivalište (u sporu za zakonsko izdrţavanje – ĉl.34). nadleţnost u braĉnim sporovima (ĉl.35) gdje se tuţba moţe podnijeti gdje tuţeni ima prebivalište, ili tamo gdje su imali zadnjem zajedniĉkom prebivalištu. U sporovimaz autvrĊivanje i osporavanja oĉinstva, pored suda opće m jesne

nadleţnosti, nadleţan je i sud gdje tuţitelj ima prebivalište. Iskljuĉiva nadleţnost –u sporovima o nekretninama iskljuĉivo je nadleţan sud na ĉijem podruĉju se nalaze nekretnine (ĉ.42). (smetanje posjeda, zakupnina za nekretnine i sl.)

Sporazum o mjesnoj nadleţnosti – ako zakonom nije odreĊena iskljuĉiva nadleţnost suda, stranke se mogu sporazumijeti da je u prvom stepenu sudi sud koji nije mjesno nadleţan, ali sporazum mra biti u

pismenom obliku. TUŢBA

(Ĉl.53)

Parniĉni postupak se pokreću tuţbom. Šta sadrţi tuţba? Mora sadrţati osnov za nadleţnost (mjesnu, pošto stvarne nema), odreĊen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraţivanja (kamate i troškovi), ĉinjenice na kojima tuţitelj temelji tuţbeni zahtjev, dokaze kojima potvrĊuje te ĉinj enice,

naznaku vrijednost spora (u tuţbi se mora oznaĉiti vrijednost spora, ali se ne treba oznaĉavati o novĉanom potraţivanju; ne mora ako se radi o sporu ĉija se vrijednost ne moţe izraziti u novcu, npr. braĉni sporovi, spor za utvrĊivanje ili osporavanje oĉinstva), pravna osnova tuţbenog zahtjeva

(naknade štete ili ispunjneje ugovora i sl; nije bitan elemenat) i druge podatke koje treba da sadrţi svaki podnesak (ĉl.343): oznaka suda, oznaka stranaka, punomoćnika, prebivalište, vrsta spora

Tuţba za utvrĊenje – njom tuţitelj traţi samo da se ustanovi postojanje nekog prava (npr. tuţba za utvrĊenje prava vlasništva) ili postojanje nekog pravnog odnosa (npr. utvrĊenje da je zakljuĉen/postoji ugovor) i uzvrĊenje istinitosti/neistinosti javne isprave. Uslov za podnošenje ove tuţbe je da tuţitelj

ima pravni nteres (npr. tuţitelj koji traţi da se utvrdi pravo vlasništva – njegov pravni interes je izuzetan jer mu neko osporava vlasništvo). Ako je oĉigledno da nema pravnog interesa, onda se ta tuţba odbija (odbaci?).

Isticanje više tuţbenih zahtjeva u jednoj tuţbi (ĉl.55) – u jednoj tuţbi tuţitelj moţe istaći više zahtjeva protiv istog tuţenoga, kada su ti zahtjevi povezani istom ĉinjeniĉnom i pravnom osnovom.

Npr. tuţitelj podnio tuţbu u radnom sporu da se vrati na posao i da mu se isplati liĉni dohodak ili kada neko u saobraćajnom udesu bude povrijeĊen i traţi naknadu materijalne i nematerijalne štete. Mogu li se postaviti 2 zahtjeva koja nemaju isti ĉinjeniĉni i pravni osnov? Moţe iz razloga

ekonomiĉnosti, ali to je rijetko u praksi, ali teoretski je moguće.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Preinaĉenje tuţbe – kada postoji preinaĉenje tuţbe? Preinaĉenje tuţbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, (npr. tuţitelj traţi od tuţenog da mu vrati stvar koja je kod njega, tuţeni istiĉe da je stvar propala, onda tuţitelj preinaĉi zahtjev i traţi protivvrijednost stvari; drgi sluĉaj: povećanje tuţbenog

zahtjeva, tuţitelj traţio 1.000 KM a u toku postupka se ispostavi da nije tolika vrijednost pa je poveća, i treći sluĉaj: isticanje novog zahtjeva). Do kada se tuţba moţe preinaĉiti? Tuţitelj moţe preinaĉiti tuţbu najkasnije do zakljuĉenja pripremnog roĉišta, i tu mu nu treba pristanak tuţenoga, a uz njegov

pristanak moţe do zakljuĉenja glavne rasprave. Tuţitelj moţe bez pristanka tuţenoga preinaĉiti tuţbu na glavnoj raspravi, ali pod uslovom da nije mogao ranije preinaĉiti i da se moţe na toj glavnoj raspravi raspravljati o tom preinaĉenom zahtjevu (npr. tuţitelj je ztraţio 1.000 KM, na pripremnom

roĉištu vještak nije dostavio nala, nakon toga vještak dostavlj nalaz koji pokazuje veću vrijednost i tada moţe izmijeniti jer nije tuţitelj kriv). Subjektivno preinaĉenje (ĉl.58) tuţitelj moţe u rokovima iz prethodnog ĉlana preinaĉiti tuţbu i tako što

će umjesto prvobitnog tuţenog, tuţiti drugo lice. Sud moţe prihvatiti preinaĉenje samo ako ovaj novi tuţeni pristane (ovog anema u praksi). Ako se prvi tuţeni upustio u raspravljanje treba i njegov pristanak.

Do kada se tuţba moţe povući? Bez pristanka tuţenoga, tuţba se moţe povući prije nego što je tuţba dostavljena tuţenom (rok za dostavljanje tuţbe je 30 dana), a sa pristankom istog – do zakljuĉenja glavne rasprave.

Prigovor litis pendencija (ĉl.60) - parnica poĉinje teĉi danom dostavljanja tuţbe tuţenom. Dok parnica teĉe n emoţe se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica meĊu istim strankama

(prigovor litis pendencije).

PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE Iz ĉega se sastoji pripremanje glavne rasprave? Te pripreme obuhvataju:

prethodno ispitivanje tuţbe, dostavljanje tuţbe na odgovor odrţavanje pripremnog roĉišta i

zakazivanje glavne raprave.

Prethodno ispitivanje tuţbe Kada sudija primi tuţbu ispituje da li ista sadrţi sve bitne elemente iz ĉl. 53 ZPP. Ukoliko utvrdi da neki od elemenata nedostaje, vraća tuţbu na ispravku ili dopunu u odreĊenom roku (8 dana) i ukoliko je

tuţitelj ne ispravi, onda se tuţba odbacuje. Ako tuţba nema ovih nedostataka, ispituje da li tuţba ima nedostataka u pogledu stranaĉke sposobnosti. Sudije ispituje apsolutnu nadleţnost i ako utvrdi da nije nadleţan, onda tuţbu odbacuje. Sud moţe da utvrdi da nije mjesno nadleţan još prije nego

dostavi tuţbu tuţenom. U tom sluĉaju donosi rješenje o apsolutnoj ili mjesnoj nenadleţnosti. Dostavljanje tuţbe na odgovor

Tuţba se dostavlja tuţenom na odgovor u roku od 30 dana. Tuţeni je duţan da u odgovoru na tuţbu navede da li priznaje ili osporava zahtjev. Ako osporava zahtjev, duţan je istaći svoje navode i predloţiti dokaze na svoje navode i dostvlja odgovor na tuţbu sud. Rok za odgovr na tuţbu je 8 dana.

Kada sud utvrdi da je odgovor na tuţbu manjkav, pozvaće tuţenog da isti dopuni. Ako ne izvrši dopunu, odbacuje se odgovor na tuţbu..

Pripremno roĉište Pripremno roĉište je po novom zakonu obavezno, osim ukoliko iz navoda tuţbe i odgovora na tuţbu prozilazi da nema spornih ĉinjenica. Svrha pri premnog roĉišta je koncentracija dokaza. Na pripremno

roĉište poziva se tuţitelj i tuţeni uz napomenu da na pripremnom roĉištu predloţe sve dokaze koje do tada nisu predloţili (u tuţbi i odgovoru na tuţbu) i da donesu isprave ako ih imaju Zakazuje se u roku od 30 dana od dostavljanje odgovora na tuţbu sudu. Tuţitelj se poziva uz posebnu napomenu da će

se u sluĉaju njegovog nedolaska na pripremno roĉište tuţba smatrati povuĉenom, izuzev ako tuţeni ne pristane da se roĉište vodi. Tok pripremnog roĉišta - Sudija otvara pripremno roĉište, konstatuje koje su stranke pristupile, ako su

obje stranke pristupile, tuţitelj kratko izlaţe tuţbu, tuţeni odgovor na tuţbu, onda stranke predlaţu dokaze, sud odluĉuje koji će se dokazi izvesti (svrha pripremnog roĉišta) i donosi rješenje o tome.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako se na pripremnom roĉištu odredi izvoĊenje dokaza vještaĉenjem (uvijek po prijedlogu stranke), donijeće se rješenje pa će se naloţiti vještaku o kojim pitanju treba da vještaĉi, u kom roku treba da dostavi nalaz i mišljenje. Dalje, s obzirom na prirodu spora sud moţe uputiti stranke da spor riješe u

postupku medijacije, a to i stranke mogu zahtjevati. Tada se na pripremnom roĉištu moţe zakljuĉiti sudsko poravnanje, koje se moţe pobijati tuţbom iz razloga da je dato u zabludi, pod pre varom. Tuţba se moţe podnijeti u roku od 3 mjeseca ili 5 godina (apsolutni rok).

Zakazivanje glavne rasprave Sud donosi rješenje o zakazivanju glavne rasprave i odreĊuje dan i sat odrţavanja rasprave, pitanja o

kojima će se raspravljati u glavnoj raprvi, dokazi koji će se izvesti i osobe koje će biti pozvane na glavnu raspravu.

GLAVNA RASPRAVA Sudija otvara glavnu raspravu, ustanovi ko je pristupio. Ako tuţitelj uredno obaviješten nij epristupio, tuţba se smatra povuĉenom, ukoliko tuţeni ne pristane da raspravlja. Ako tuţeni ne pristupi, glavna

rasprava se moţe provesti. Onda sud konstatuje da li su svjedoci pozvani, provjerava da li su uredno obaviješteni. Na glavnoj raspravi mogu se predlagati dokazi samo akko ih stranka nije mogla bez svoje krivnje predloţiti na priprenom roĉištu.

Odlaganje glavne rasprave. Moţe se odloţiti ako bez krivnje stranke koja predlaţe odlaganje neki dokaz ne moţe da se izvede ili ako stranke predlaţu odlaganje radi mogućeg mirnog rješenja spora. Rasprava se moţe odloţiti samo na odreĊeno vrijeme (30 dana ili duţe) i sudija je duţan da o

odlaganju obavijesti predsjednika suda. Tok glavne rasprave

Prvo se saslušavaju svjedoci koje je predloţio tuţitelj pa zatim svjedoci tuţenog, pa vještaĉenje. Ukoliko je odreĊeno izvoĊenje dokaza saslušanjem parniĉnih stranaka, prvo se izvodi taj dokaz . Zatim idu završne rijeĉi i konaĉni prijedlozi, te se zakljuĉuje glavna rasprava.

DOKAZI Dokazi u parniĉnom postupku su:

Uviđaj koji se provodi kada je za utvrĊivanje neke ĉinjenice ili razjašnjenje neke okolnosti potrebno neposredno opaţanje suda. UviĊaj se moţe obaviti uz prisustvo vještaka (npr. naknada štete iz saobraćajne nesreće),

Isprave (javna i privatna). Javne isprave su one koje je izdao organ vlasti ili pravna osoba u vršenju svojih ovlaštenja (npr. presuda, diploma, uvjerenje o drţavljanstvu, izvod iz MKV), privatne isprave su npr. ugovori. Privatne isprave imaju nešto manju dokaznu snagu od javnih isprava. Stranka ih

dostavlja sudu, a ako nije u mogućnosti da sama doĊe do nji h, predlaţe sudu da ih on pribavi, a sud to nikada ne radi po sluţbenooj duţnosti. Svjedok moţe biti svako lice koje je sposobno da se izjasni i ili da da obavještenja o ĉinjenicama koje

se dokazuju (ne mora biti punoljetan). Ĉl. 138. – Ne moţe se saslušati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijdila duţnost ĉuvanja sluţbene ili vojne tajne (dakle, nema svjedoĉenja). Svjedok moţe uskratiti (ali ne mora) svjedoĉenje o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila,

moţe uskratiti da svjedoĉi vjerski ispovjednik i lijeĉnik koji je informacije dobio od pacijenta moţe da uskrati svjedoĉenje. Ĉl. 140. - svjedok moţe uskratiti odgovor na pojedina pitanja, ako bi tim odgovorom izloţio opasnosti od kriviĉnog gonjenjenja sebe ili svoj esrodnike po kr vi u pravoj liniji a u

poboĉnoj do trećeg stepena. Svjedoka ispituje stranka koja ga je predloţila, onda druga stranka. Ako stranka ima punomoćnika, onda samo punomoćnik moţe da postavlja pitanja. Vještaci – sud moţe na prijedlog stranke odrediti izvoĊenje dokaza vještaĉenjem, kada je radi

utvrĊenja ili razjašnjenja odreĊene ĉinjenice potrebno struĉno znanje kojim sud ne raspolaţe. Vještaci se odreĊuju na prijedlog stranke. Vještaĉenje obavlja jedan vještak, a na prijedlog stranke sud moţe odrediti više vještaka za razliĉite vrste vještaĉenja. Vještaci se odreĊju sa liste sudskih vještaka, a u

sloţenijim situacijama moţe se povjeriti struĉnim ustanovama (fakulteti, bolnice). Vještaĉenje je bio jedan od najvećih razloga dugog trajanja postupaka (u ranijem zakonu), tako da po novom zakonu postoje samo dva sluĉaja kada se moţe odrediti ponovno vještaĉenje i to: uz prethodno izjašnjenje

stranke, ako prvi vještak u roku ne dostavi nalaz i mišljenje i ako ne otkloni nedostatke odnosno ne ispravi nalaz i mišljenje. Saslušanje stranaka – na prijedlog stranke sud odreĊuje izvoĊenje dokaza saslušanje parniĉnih

stranaka. Sud će odluĉiti da sasluša samo jednu stranju, ako druga stranka uskrati davanje iskaza ili

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ako se ne odazove na poziv suda, a uredno je obaviještena. Stranku saslušava punomoćnika, a ako ga nema, onda je saslušava sud.

OSIGURANJE DOKAZA Ako postoji opasnost da se neki dokaz kasnije teško moţe izvesti, onda se moţe podnjeti prijedlog za osiguranje dokaza i prije podnošenja tuţbe (npr. poplava). Zapisnik o obezbjeĊenjeu dokaza se

prilaţe u spis.

ODLUKE Sud donosi odluku u vidu presude ili rješenja (smetanje posjeda)

Ĉl. 179. - rok za dobrovoljno izvršenje ĉinidbe na koju je obavezan tuţeni prema tuţitelju je 30 dana (paricioni rok) ali ako je ĉinidba u novĉanom iznosu, onda taj rok moţe biti i duţi, a u mjeniĉnim i

ĉekovnim predmetima taj rok je 15 dana. Ako ovaj rok protekne dolazi se u fazu izvršenja. Rok poĉinje teĉi prvog dana nakon donošenja presude (kada je došao da preuzme presudu ili ako je dostavljanje – od dana prijema).

VRSTE PRESUDA

Presuda na osnovu priznanja Ako tuţeni do dan azakljuĉenja glavne rasprave prizna tuţbeni zahtjev, sud će donijeti presudu na osnovu priznanja. Sud neće donijeti ovu presudu ako se radi o zahtjevu kojim stranka ne moţe

slobodno raspolagati. Presuda na osnovu odricanja Ako se tuţitelj do zakljuĉenja glavne rasprave odrekao tuţbenog zahtjeva, sud će donijeti presudu

kojom odbija tuţbeni zahtjev. Sud neće donijeti ovu presudu ako se radi o zahtjevu kojim stranka ne moţe slobodno raspolagati.

Presuda zbog propuštanja (ĉl.182) Kada tuţeni kome je uredno dostavljena tuţba u kojoj je tuţitelj predloţio donošenje presude zbog propuštanja, ne dostavi pismeni odgovor na tuţbu u zakonskom roku (30 dana), sud će donije ti

presudu kojom se prihvaća tuţbeni zahtjev, osim ako je tuţbeni zahtjev oĉigledno neosnovan. U praksi. Dakle, postoje t ri kumulativna uslova: tuţitelj predloţio donošenje presude zbog propuštanja, tuţeni ne dostavi pismeni odgovor na tuţbu i ako postoji osnovan tuţbeni zahtjev.

Ako je tuţbeni zahtjev oĉigledno protivan ĉinjenicama u tuţbi, sud će donijeti presudu kojom se odbija tuţbeni zahtjev. Na ovu presudu nema pravo na ţalbu, ali ima pravo na prijedlog za povrat u preĊašnje stanje zbog propuštenog roka za dostavljanje odgovora na tuţbu. Ova presuda se donosi

van roĉišta i dostavlja se poštom. DOSTAVA PRESUDE ĉl. 184

Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dan azakljuĉenja glavne rasprave. Ukoliko sud prekoraĉi ovaj rok, duţan je obavijestiti predsjednika suda o tome.

Ĉl. 185 – nakon zakljuĉenj aglavne rasprave sud će prisutne stranke obavijestiti o datumu donošenja presude. Ako jedna od stranaka nije bila prisutna na glavnoj easpravi, sud će je pismeno obavijestiti o datumu donošenja presude. Stranke odnosno, njihovi punomoćnici duţni su sami preuzeti presudu u

zgradi suda, neće im se dostavljati poštom. Rok za ţalbu protiv presude poĉinje teći prvog narednog dana nakon donošenja presude, bez obzira jesu l i je stranke preuzele. Sud iz opravdanih razloga moţe dozvoliti jednoj stranci da joj se dostava izvrši putem pošte i da ne dolazi u zgradu suda po nju.

22.01.2006.

Ĉl. 191 – SADRŢAJ PRESUDE

Pismeno izraĊena presuda mora imati: uvod, izreku, obrazloţenje i uputu o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka.

Uvod presude sadrţi naziv suda, ime i prezime sudije (sada uvijek sudi sudija pojedinac), ime i prezime i prebivalište stranaka, njihovih zastupnika, kratku oznaku predmeta spora, njegovu

WWW.BH-PRAVNICI.COM


vrijednost, dan zakljuĉenja glavne rasprave, oznaĉenje stranaka i njihovih zastupnika, odnosno, punomoćnika koji su prisustvovali raspravi. Dispozitiv (izreka) - sadrţi odluku o usvajanju ili odbijanju zahtjeva koji se tiĉu glavne stvari i

sporednih potraţivanja, Obrazloţenje – ovdje će sud izloţiti zahtjeve stranaka i njihove navode o ĉinjenicama na kojima se ti zahtjevi temelje, dokaze i ocjenu dokaza, kao i propise na kojim je sud zasnovao presudu.

Pouka o pravnom lijeku –

DOPUNSKA PRESUDA Ako je sud propustio odluĉiti o dijelu zahtjeva ili o svim zahtjevima o kojima se mora odluĉiti

presudom, stranka moţe u roku od 30 dana podnijeti prijedlog parniĉnom sudu da se presuda dopuni. To se dešava kada se jednom tuţbom istakne više zahtjeva, sud ih je sve raspravio, a donio presudu samo o jednom zahtjevu (npr. u radnom sporu – tuţitelja vraća na posao, a nije odluĉio o naknadi

plaće). Sud u ovom sluĉaju ne zakazuje ponovo raspravu, jer je predmet raspravljen, nego samo donosi dopunsku presudu. Sud moţe sam ili na prijedlog stranke izvršiti ispravku presude kada se radi o oĉiglednim greškama.

REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

Redovni pravni lijek je ţalba, a vanredni pravni lijekovi su: revizija i prijedlog za ponavljanje postupka

5.

Protiv presude donesene u prvostepenom postupku stranke mogu podnijeti ţalbu u roku od 30 dana

od dana donošenja presude, odnosno, ako se presuda dostavlja po odredbama o dostavi pismena u roku od 30 dana od dana prijema. U ĉekovnim i mjeniĉnim stvarima rok za ţalbu je 15 dana. Stranka se moţe odreći prava na ţalbu od trenutka kad je primila presudu. Do donošenja odluke drugostepenog suda, stranka moţe odustati od već podnesene ţalbe.

Sadrţaj ţalbe - ţalba mora sadrţavati: oznaku presude protiv koje je ţalba izjavljena, izjavu da se presuda pobija u cjelosti ili odreĊenom djelu, razlozi ţalbe i potpis podnosioca ţalbe. Svi ovi elementi ţalbe su bitni i ukoliko nedostaje jedan od njih – ţalba se dostavlja ţalitelju da je dopuni ili ispravi u

roku od 8 dana. Ako isti ne ispravi ţalbu u navedenom roku, ţalba se odbacuje rješenjem kao nepotpuna. U ţalbi se ne mogu iznositi nove ĉinjenice i predlagati novi dokazi, osim ako ţalitelj pruţi dokaze da

bez svoje krivnje iste nije mogao iznijeti, odnosno, predloţiti do zakljuĉenja glavne rasprave. Prigovor zastare i prigovor prebijanja potraţivanja koji nisu izneseni u prvostepenom postupku, ne mogu se isticati u ţalbi. Sud o ovim prigovorima ne vodi raĉuna po sluţbenoj duţnosti, već po

prigovoru stranke. Razlozi zbog kojih se presuda moţe pobijati :

zbog povrede odredaba parniĉnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja mogu se pobijati zbog povrede odredaba parniĉnog postupka i zbog toga što je izjava o priznanju, odnosno, odricanju data u zabludi ili pod

uticajem prisile ili prevare. Povreda odredaba parniĉnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primjenio ili je nepravilno

primjenio koju odredbu ZPP-a, a to je bilo od uticaja na zakonitost odluke. Po novom zakonu ne postoje apsolutno bitne povrede nego samo relativne, što znaĉi da povreda postupka postoji samo ako je uticala na zakonitost odluke. Stranka u ţalbi obavezno mora ukazati na svaku povredu

postupka, jer ţalbeni sud po sluţbenoj duţnosti pazi samo na dvije povrede: povrede koje se odnose na stranaĉku sposobnost i na pravilnost zastupanja. Pogrešno ili nepotpuno utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje postoji kad je sud koju odluĉnu ĉinjenicu pogrešno

ustanovio, odnosno, nije je uopšte ustanovio, npr. sud je utvrdio da je zakljuĉen ugovor, a ţalba kaţe da je to pogrešno utvrdio, jer je nepravilno ili nije uopšte cijenio iskaz svjedoka.

5 uvijek pitaju

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primjenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primjeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primjenio, npr. sud utvrdio da je potpisan ugovor o prodaji nekretnine, a potpisi nisu ovjereni, pa sud utvrdi da je ugovor punovaţan.

Postupak po ţalbi – ţalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke. Nedopuštenu, neblagovremenu i nepotpunu ţalbu sud će odbaciti rješenjem. Ţalba se dostavlja protivnoj stranci na odgovor u odreĊenom roku. Kada doĊe odgovor na

ţalbu ili protekne rok, spis se dostavlja kantonalnom sudu na postupak. Ĉl. 217 - kako sud odluĉuje o ţalbi

6 - drugostepeni sud o ţalbi odluĉuje u sjednici vijeća (3 sudije) ili

na osnovu odrţane rasprave (novina u zakonu). Zakon odreĊuje kada se odrţava rasprava u

drugostepenom postupku:

kada drugostepeni sud ocijeni da je radi pravilnog utvrĊenja ĉinjeniĉnog stanja potrebno pred

drugostepenim sudom utvrditi nove ĉinjenice ili izvesti nove dokaze ili kada je potrebno ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povreda odredaba parniĉnog postupka potrebno odrţati raspravu pred

drugostepenim sudom. U prvom sluĉaju se radi o predloţenim novim dokazima ili ĉinjenicama u ţalbi, npr. stranka u ţalbi,

pored dokaza koje je ranije predloţila, naknadno ej saznala za još nekog svjedoka i predlaţe ga u ţalbi jer za njega ranije nije znala. Tada se otvara rasprava pred drugostepenim sudom i na tu sjednicu se pozivaju stranke i taj svjedok, koj će tada biti saslušan. Nakon toga drugostepeno vijeće

će da ocijeni samostalno ovaj dokaz, imajući u vidu i ranije uzvrĊene dokaze i na osnovu ovako utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja moţe donijeti drugaĉiju odluku od prvostepene. Drugi razlog otvaranja rasprave postoji kada ţalitelj u ţalbi navodi da je neki dokaz pogrešno cijenjen. Tada sud na sjednicu

poziva samo te svjedoke koji su ranije saslušani i njih saslušava da bi on ocijenio njihove iskaze. Treći razlog je kada postoji neka druga povreda koja bi mogla imati za posljedicu pogrešno utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje, npr. u ţalbi se navodi da je sud odredio izvoĊenje odreĊenog dokaza, ali je propustio da ga izvede. Drugostepeni sud će pozvati tog svjedoka koji nije prethodno saslušan i

saslušati ga. Ako ţalitelj ne pristupi na raspravu pred drugostepenim sudom, onda se donosi odluka va n rasprave u sjednici vijeća i to samo na osnovu navoda ţalbe i odgovora na ţalbu.

Granice ispitivanja prvostepene presude – drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom djelu u kojem se pobija ţalbom, u granicama razloga navedenih u ţalbi, pazeći po sluţbenoj duţnosti na primjenu materijalnog prava i povredu odredaba parniĉnog postupka koje se odnose na stranaĉku

sposobnost i zastupanje. Ne moţe se preinaĉiti presuda na štetu ţalioca ako se samo on ţalio na presudu. Odluke drugostepenog suda po ţalbi – ĉl.224 – drugostepeni sud moţe u sjednici vijeća ili na temelju

odrţane rasprave:

Odbaciti ţalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedopštenu (ako prvostepeni to nije uradio)

ĉl.225 Odbiti ţalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu – ĉl.226 – kada utvrdi da ne

postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po sluţbenoj duţnosti.

Ukinuti prvostepenu presudu i dostaviti predmet prvostepenom sudu na ponovno suĊenje (ĉl.227) – rješenjem se ukida prvostepena presuda i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak kada:

o Ako je protivno odredbama ovog zakona (ZPPa) sud donio presudu na osnovu priznanja ili presudu na osnovu odricanja, a npr. tuţeni nije priznao

o Ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije

dana mogućnost da raspravlj apred sudom, a što je uticalo na zakonitost odluke, npr. sluĉaj kada jedna od stranaka nije uĉestvovala u postupku, jer nije bila uredno obaviještena o raaspravi.

o Ako je sud donio presudu bez glavne rasprave – postoje samo 3 presud ekoje se mogu donijeti bez glavne rasprave – presuda zbog propuštanja, presuda na osnovu priznanje i presuda na osnovu odricanja

o Ako je u donošenju odluke sudio sudac koji se morao izuzeti. Svaki ovaj razlog mora biti naveden u ţalbi, jer sud o ovome ne pazi po sluţbenoj duţnosti.

6 ĉesto pitanje

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ukinuti prvostepenu presudu i tuţbu odbaciti - Ako drugostepeni sud ustanovi da je u postupku pred prvostepenim sudom odluĉeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadleţnosti ili o zahtjevu o kome već teĉe parnica, ili o kojem je već pavomoćno presuĊeno, ili koga se tuţitelj odrekao, ili ako je

zakljuĉeno sudsko poravnjanje, ukinut će prvostepenu presudu i odbaciti tuţbu. Ako sud ustanovi da je poĉinjena povreda u pogledu stranaĉke sposobnosti i pravilnosti zastupanja, sud će zavisno od prirode povrede ukinuti presudu i predmet vratiti prvostepenom sudu ili tuţbu odbaciti.

Preinaĉiti prvostepenu presudu - (ĉl.229) – ako je sud u sjednici vijeća, ne na raspravi, cijeni neki dokaz i utvrdio drugaĉije ĉinjeniĉno stanje. U sjednici vijeća moţe cijeniti ispravu ili iskaz svjedoka dat pred zamolbenim sudom. Ako cijeni ispravu drugaĉije od prvostepenog suda, onda moţe

preinaĉiti presudu. Drugi razlog je ako je na raspravi pred drugostepenim sudom utvrdio drugaĉije ĉinjeniĉno stanje nego što je utvrdio prvostepeni sud. Treći sluĉaj (najĉešći) kad aje pravilno uztvrĊeni ĉinjeniĉno stanje, apogrešno primjenjeno materijalno pravo.

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Revizija Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugostepenom postupku u roku

od 30 dana od dana dostave drugostepene presude. Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog djela pravomoćne presude (cenzus) ne prelazi 10.000 KM. Vrhovni sud moţe dozvoliti izjavljivanje revizije u svim predmetima, bez obzira na vrijednosni cenzus, ako ocijeni da bi odluĉivanje po reviziji

bilo od znaĉaja za primjenu materijalnog prava. Razlozi zbog kojih se revizija moţe izjaviti su:

Zbog povrede parniĉnog postupka, koja je poĉinjena pred drugostepenim sudom, npr. ako je u

drugostepenom postupku kod odluĉivanjja u ţalbi sudjelovao sudija koji se morao izuzeti, ili kada ţalbeni sud nije cjenio sve ţalbene prigovore

Zbog pogrešne primjene materijalnog prava Zbog prekoraĉenja tuţbenog zahtjeva, ako je ta povreda uĉinjena u postupku pred

drugostepenom postupku. Npr. su u ţalbenom postupku dosudi više nego što je tuţitelj traţio u tuţbi ili dosudi stvari veće vrijednosti

Granice ispitivanja - revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobi ja, u

granicama razloga iz revizije, pazeći po sluţbenoj duţnosti na primejnu materijalnog prava, na stranaĉku sposobnost i pravilnost zastupanja. Postupak podnošenja revizije - podnosi se prvostepenom sudu u dovoljnom broju primjeraka;

blagovremenost i potpunost cijeni prvostepeni sud, a dopuštenost cijeni vrhovni sud. Revizija je iskluĉenja kod rješenja u parnici zbog smetanja posjeda, protiv odluka donesenih u izvršnom, vanparniĉnom, ostavinskom postupku, braĉnim sporovima, utvrĊivanja/osporanja oĉinstva i vrhovni

sud je neće dopustiti tj. odbacit će je. Odluke po reviziji (ĉl.249) – iste kao kod ţalbe. Kada je moguće izjaviti reviziju protiv rješenja – moţe protiv rješenja kojim je postupak pravomoćno

okonĉan, npr. kada je prvostepeni sud oglasio apsolut no nenadleţnim, uloţen aţalba i drugostepeni sud potvrdi rješenje. U ovom sluĉaju postoji pravo na reviziji.

Zahtjev za ponavljanje postupka Postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen moţe se na prijedlog stranke ponoviti (odnosi se

na pravosnaţne i prvo i drugostepene odluke). Razlozi za ponavljanje postupka:

ako je pri donošenju odluke uĉestvovao sudija koji se morao izuzeti ako je nezakonitim postupanjem onemogućeno stranci da raspravlj apred sudom

ako stranka nije imala stranaĉku sposobnost ako je u postupku sudjelovao tuţitelj ili tuţeni koji nema parniĉnu sposobnost ako se presuda temelji na osnovu laţnog iskaza svjedoka ili vještaka

ako stranka sazna za nove ĉinjenice ili naĊe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze, na osnovu kojih bi za stranku mogla biti povoljnjija odluka da su teĉinjenice i dokazi bili upotrebljeni u prvostepenom postupku (najĉešći razlog u praksi)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Prijedlog za ponavljanje postupka moţe se podnijeti prvostepenom sudu u roku od 30 dana koji teĉe zavisno od razloga zbog kojih ste traţi ponavljanje. Po ranijem ZPP-u o prijedlogu za ponavljanju postupku odluĉivao je sudija koji je donio odluku koja se pobija. Po novom ZPPu o ovom prijedlogu

odluĉuje sudoija pojedinac drugostepenog suda. Kada sudija naĊe da je osnova n prijedlog, on ukida odluka u odnosu na koju je zahtjevano ponavljanje postupka, predmet se vraća prvostepenom sudu i u prvostepenom postupku sada sudi drugi sudija, a ne onaj koji je donio prvobitnu presudu.

PRIVREMENE MJERE

7

Ranije su bile u izvršnom postupku. Prijedlog za izdavanje se moţe podnijeti prije ili u toku postupka. Svrha izadavanje je da bi se olakšalo namirenje potraţivanja. Uslov za izdavanje je da se mora uĉiniti vjerovatnim postojanjem tog potraţivanjem, te da bi ne izdavanjem privremene mjere bilo

onemogućeno/oteţano namirenje potraţivanja. Postoji više mjera osiguranja. STRANAĈKA SPOSOBNOST

8

Stranka u postupku moţe biti fiziĉka i pravna osoba. Fiziĉka osoba moţe biti stranka u postupku ako ima poslovnu sposobnost koja se stiĉe sa 18 godina. Stranka u postupku moţe biti i osoba koja nema 18 godina u slijedećim sluĉajevima: ako je maloljetnik sa 16 godina zakljuĉio brak, ako je maloljetnik

postao roditelj stiĉe poslovnu sposobnost, kada je maloljetnik od 15 godina zasnovao radni odnos (on moţe biti stranka u postupku samo ako je to vezano za njegove prihode – platu). Na stranaĉku sposobnost svaki sud pazi po sluţbenoj duţnosti

Maloljetnika u postupku zastupa njegov zakonski zastupnik (roditelji). Ako nema roditelja, zakonski zastupnik je staratelj kog apostavlja organ starateljstva. Ako se radi o raspolaganju imovinom maloljetnika, npr. ako roditelj prodaje nepokretnost maloljetnika mora imati odobrenje organa

starateljstva. Za zakljuĉenje darovnog ugovora (u sluĉaju da prima dar) nije po trebno odobrenje organa starateljstva. Duševni bolesnici moraju imati zastupnika – organ starateljstva. Kada sud uoĉi nedostatak u stranaĉkoj sposobnosti, onda će pozvati organ starateljstva da taj

nedostatak otkljoni i postavi staraoca. Ako se taj nedos tatak ne otkloni u odreĊenom roku, tuţb ase odbacuje. Ako se radi o pravnom licu – npr. ministarstvo nije pravno lice i kao tuţeni se oznaĉava federacija,

drţava, kanton. Ministarstvo ne moţe biti stranka u potupku i tuţitelj se poziva da uredi tuţbu u odreĊenom roku, ako ne postuoi . tuţba će biti odbaĉena. Privremeni staralac – ako bi redovni postupak postavljanja zastupnika dugo trajao, a treba nešto hitno

obaviti,moţe se postaviti privremeni staralac PUNOMOĆNICI – PRAVILNOST ZASTUPANJA

Ko moţe biti punomoćnik (ĉl.301) – advokat, advokatsko društvo, uposlenik sluţbe za besplatnu pravniu pomoć, za pravna lica - zaposlenik te pravne osobe, a za fiziĉke osobe punompćnik moţe biti

braĉni/vanbraĉni drug stranke ili srodnik stranke po krvi ili tazbini. Punomoćnik mora imati punomoć za zastupanje na roĉištu. Ako ne dostavi, sud naloţi da istu naknadno uloţi u spis. Ako to ne uĉini u ostavljenom roku, sve uĉinjene radnje će biti poništene.

Ako advokat zastupa stranku i ako stranka nije navela za koje je radnje o vlašten – ima sva ovlaštenja; ipak, stranka ga mora izriĉito pismeno ovlastiti da ga moţe zamjenjivati drugi advokat ili pripravnik (samo u prvostepenom postupku). Nedostatak zamjeniĉke punomoći predstavlja povredu parniĉnog

postupka u pogledu zastupanja. IZUZEĆE SUDIJA

Sudac ne moţe suditi ako je sam stranka, ako je zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu suvlasništva, suobveznik ili ako je u istom predmetu saslušan ili predloţen kao

svjedok ili vještak, ako mu je stranka ili punomoćnik stranke srodnik po krvi ili tazbini do zakonom odreĊenog stepena ili braĉni/vanbraĉni partner, bez obzira da li su još u braku ili vanbraĉnoj zajednici, ako je taj sudac staraoc ili usvojitelj stranke, ako u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke

niţeg suda ili drugog organa, ili ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost.

7 ne pitaju ih na ispitu

8 vrlo znaĉajno pitanje

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ĉim stranka sazna za beki od navedenih razloga, podnosi prijedloog za izuzeće sudije predsjedniku suda, koji o tome donosi rješenje. Stranka moţe i u pravnom lijeku ukazati poimenice na suca koji ne bi mogao sudjelovati u donošenju odluke. I o ovome odluĉuje predsjednik suda.

SUPARNIĈARSTVO

9

Više osoba mogu jednom tuţbom mogu tuţiti odnosno biti tuţeni. Postoje dvije vrste suparniĉarstva: materijalno i formalno. Materijalno suparniĉarstvo postoji ako je više lica u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava, odnosno, obaveze, proistiĉu iz iste ĉinjeniĉne pravne osnove

(stvarna zajednica). Primjer kada je više lica u pravnoj zajednici: to su suvlasnici ili sauĉesnici u izvršenju kriviĉnog djela. Stvarna zajednica: više uposlenika pravnog lica potraţuju regres ili štediše kod Ljubljanske ili SAB banke.

Formalno (Obiĉno) suparniĉarstvo ako su predmet spora zahtjevi, odnosno, obaveze iste vrste, a temelje se na bitno istovrsnoj ĉinjeniĉnoj i pravnoj osnovi i ako je za sve zahtjeve ista mjesna nadleţnost. Npr. postoji kada je tuţen duţnik i jemac. Svaki od njih ima svojstvo posebne stranke,

jedan moţe da prizna tuţbeni zahtjev, a drugi ne. Nuţno suparniĉarstvo postoji u sluĉaju kada se po zakonu ili zbog pravne prirode spora spor moţe rješiti na jednak naĉin prema svim suparniĉarima, npr. u postupku za utvrĊivanje oĉinstva suparniĉari

su na tuţilaĉkojstrani majka i dijete.ovaj spor se ne moţe drugaĉije riješiti za majku i dijete, oni su zapravo jedna stranka. Ili, npr. stvarna sluţnost prelazi preko nekretnine u suvlasništvu. Tuţitelj hoće da dokaţe da mu pripada pravo sluţnosti – tada tuţbom mora obuhvatiti sve suvlasnike posluţnog

dobra. UMJEŠAĈ U PARNICI

10

Osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teĉe meĊu drugim osobama jedna od stranaka uspije sa zahtjevom, moţe se pridruţiti toj stranci, npr. tuţeni je vozaĉ, osiguravajuće društvo ima inetersa da vozaĉ uspije u parnici da ne bi isplatili odštetu, i u tom sluĉaju se umješa u postupak na strani

vozaĉa. Umješaĉ u postupku ima ista prava kao i stranka: predlagati dokaze, izjaviti ţalbu, samo nema pravo na dispozitivne radnje (povlaĉenje tuţbe i sl.). Podnosi prijedlog sudu da mu dozvoli mješanje u parnicu, o ĉemu sud donosi rješenje.

PREKID POSTUPKA

Kada je obavezan prekid postupka (ĉl. 378 i 379) – postupak se obavezno prekida kada: stranka umre ili izgubi parniĉnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici. Kada zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a stranka

nema punomoćnika Kada stranka koja je pravna osoba prestane postojati ili kad nadleţni organ zabrani rad toj pravnoj

osobi

Kad nastupe pravne posljedice otvaranja steĉajnog postupka Kada zbog rata ili drugih uzrok aprestane rad u sudu

Sud postupak moţe prekinuti: Ako je sud odluĉio da sam ne rješava o prethodnom pitanju Ako se stranka nalazi na podruĉju koje je zbog izvanrednih dogaĊaja (poplave) odsjeĉeno od suda

Ako se odluka o tuţbenom zahtjevu ne moţe donijeti prije nego što bude donesena odluka u kriviĉnom potupku.

Nastaviće se kada prestanu razlozi za prekid postupka. Kada je prekid postupka, sud ne moţe preduzimati nikave procesne radnje, a svi procesni rokovi prestaju teĉi.

Postupak u smetanju posjeda i radni sporovi – hitni postupci, ne vaţe odredbe o rokovima koje inaĉe vaţe za druge predmete (ovdje su kraći). Rješenje o smetanju posjeda – pravosnaţno je i izvršenje se moţe traţiti u roku od 60 dana.

Sporovi male vrijednosti - do 3.000 KM; ovdje se presuda ne moţe pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja.

9 rijetko se pita na ispitu

10 ĉesto pitanje

WWW.BH-PRAVNICI.COM


POVRAT U PREĐAŠNJE STANJE

Ako stranka propusti roĉište ili rok za poduzimanje koje radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će na zahtjev stranke dozvoliti stranki da naknadno obavi te radnje (povrat u preĊašnje stanje). Rok za podnošenje prijedloga je 8 dana. Ako traţi povrat u preĊašnje stanje zbog

propuštenog roka za ţalbu, a uz prijedlog dostavlja i ţalbu. Ne moţe se traţiti povrat u preĊašnje stanje zbog izostanka sa roĉišta koje je zakazano po već podnesenom i usvojenom prijedlogu za povrat u preĊašnje stanje.

SUADA SELIMOVIĆ

28.01.2006.

ZAKONSKI NASLJEDNICI

Zakonski nasljednici su djeca ostavioca i njegov braĉni drug (pod djecom se smatraju i vanbraĉna i usvopjena djeca). To je prvi nasljedni red i oni nasljeĊuju na jednake djelove. Dio zaostavštine koji bi

pripao ranije umrlom djetetu da je nadţivilo ostavioca nasljeĊuju njegova djeca, un uĉad ostavioĉeva, na jednake djelove, a ko je neko od unuĉadi umrlo prije ostavioca dio koji bi njemu pripao da je bio ţiv u trenutku smrti ostavioca, naljeĊuju njegova djeca(pravo predstavljanja). Npr. postoji otac koji ima 3

djece i braĉnog duga. Prije oca umre njegovo jedno dijete, koji ima svoju djecu. Smiosao odredbe je taj da ako prije ostavioĉeve smrsti umre njegovo djete, tada naljeĊuju njegova djeca (princip reprezentacije).

Drugi naljedni red zaostavštinu umrloga koji nije ostavio potomke11

nasljeĊuje njegov braĉni drug i roditelji, svaki sa ½.. Ako iza umrlog nije ostao braĉni drug zaostavštinu u cjelosti nasljeĊuju roditelji. Ako je jedan od roditelja umro prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi mu pripao nasljeĊuju njegova

djeca, a to su u stvari braća i sestre ostavioca. Treći nasljedni red - to su djedovi i babe i to u sluĉaju kada ostavilac nije ostavio ni potomke, ni

roditelje, niti su ovi ostavili nekog nasljednika.

NUŢNI NASLJEDNICI Nuţni nasljednici su: djeca umrloga, njegovi usvojenici i njegov braĉni drug. Ostali potomci umrloga

(npr.unuci), njegovi roditelji i njegova braća i sestre, su nuţni nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nuţnih sredstava za ţivot. Ova lica su nuţni nasljednici kada su po zakonskom redu pozvani na nasljeĊe (ako nema nasljednika iz prvog nasljednog reda). Kad ase

pojavljuju kao nasljednici braĉni drug, djeca i zakonski usvojenici, nuţni dio iznosi ½ zakonskog djela. Kada se pojave kao nuţni nasljednici braća, sestre i roditelji nuţni dio je 1/3 od zakonskog djela.

IZDVAJANJE U KORIST POTOMAKA KOJI SU PRIVREĐIVALI SA OSTAVIOCEM

Potomci i usvojenici ostavioca koji su ţivjeli u zajednici sa ostaviocem i svojim radom, zaradom ili na drugi naĉin pomagali u privreĊivanju imaju pravo zahtjevati da im se iz zaostavštine izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostavioĉeve imovine. Ovaj zajtjev ima

stavrnopravni karakter i moţe se postavljati i po okonĉanju ostavinskog postupka.

NUŢNI I RASPOLOŢIVI DIO Nuţni nasljednici imaju pravo na dio zaostavštine kojim ostavilac ne moţe raspolagati, a koji se naziva

nuţni dio. Kada je povrijeĊen nuţni dio raspolaganje testamentom će se smanjiti, a pokloni će se vratiti koliko je potrebno da bi se namirio nuţni dio. Pr vo se namirenje vrši iz onoga što je testamentom dato, i ako je to dovoljno za namirenje nuţnog djela, neće se dirati u poklone. Ako nije,

vršit će se povrat poklona do iznosa namirenja. Ugovor o doţivotnom izdrţavanju nikada ne podlijeţu reduciranju radi nuţnog djela jer je to dvostrano obvezujući ugovor.

UTVRĐIVANJE VRIJEDNOSTI IMOVINSKE MASE Sva njegova imovina, potraţivanja, dugovanja...

11

djeca, unuĉad, praunuĉad itd.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ISKLJUĈENJE NUŢNIH NASLJEDNIKA

Ostavilac ili zavještalac moţe iskljuĉiti iz nasljeĊa nasljednika koji ima pravo na nuţni dio. Razlozi iskljuĉenja: ako se povredom zakonske ili moralne obaveze teţe ogriješio o ostaviocu (npr. otac bez ikakvih sredstava za ţivot ţivi u kući sa sinom, a sin ne pomaţe ocu, komšiluk ga hrani, ĉime je

povrijedio i zakonsku i moralnu obavezu; ili npr. maltretirae ili tuĉe oca). Drugi razlog: ako je sa umišljajem uĉinio teţe kriviĉno djelo prema ostaviocu, njegovom braĉnom drugu, djetetu ili roditelju. Uslovi za pinovaţnost iskljuĉenja: zavještalac koji ţeli da iskljuĉi nasljednika mora to izraziti u

testamentu na nesumnjiv naĉin, a korisno je da navede i razlg (osnov) za iskljuĉenje. Iskljuĉenje je nevaţeće ako nije navedeno na nesumnjiv naĉin. U sluĉaju spora, ostavinski postupak se prekida i uĉesnik ĉije je pravo manje vjerovatno se upućuje na parnicu.

POSLJEDICE ISKLJUĈENJA IZ NUŢNOG DJELA

U sluĉaju kada je nasljednik iskljuĉen iz nuţnog djela, samtra se da je iskljuĉenik umro prije ostavioca, pa umjesto njega se kao nasljednici pojavljuju njegova djeca, potomci. Iskljuĉenjem nasljedn ik gubi

nasljedna prava u obimu u kojem je iskljuĉen, a pravo ostalih lica koja mogu nasljediti ostavioca odreĊuje se kao da je iskljuĉeni umro prije ostavioca.

URAĈUNAVANJE POKLONA U NASLJEDNI DIO U nasljedni dio nasljednika uraĉunavaju se pokloni ukoliko ostavilac izriĉito nije naglasio da se ne

uraĉunava u nasljedni dio. Ovo se ne odnosi n anuţne nasljednike. NASLJEĐIVANJE NA OSNOVU TESTAMENTA

Testament moţe saĉiniti svako lice sposobno za rasuĊivanje koje je navršilo 16 godina. Testament je ništav ako zavještalac nije imao 16 godina i ako nije bio sposoban za rasuĊivanje. Ništav je i u sluĉaju ako je zavještalac natjeran prijetnjom ili prinudom da ga saĉini ili usljed tog ašto je bio prevaren li se

nalazio u zabludi. Tuţbom se moţe zahtjevati poniš taj testamenta u roku od jedne godine od dana saznanja za postojanje uzroka ništavosti, a najdalje za 10 godina.

OBLICI TESTAMENTA Svojeručni testament

Ako osoba zna da ĉita i piše, ona svojom rukom napiše testament i potpiše ga. Testament je punovaţan ako ga je zavještalac napisao svojom rukom i ako ga je potpisao. Za punovaţnost ovog testamenta nije nuţno da je u njemu naznaĉen datum kada je saĉinjen, ali je korisno da bude napisan.

Pismeni testament pred svjedocima Zavještalac koji zna da ĉita i piše moţe saĉiniti testament na taj naĉin što će ispravu koju mu je neki

drugi sastavio svojeruĉno potpisati u prisustvu dva svjedoka, izjavljujući pred njima da je to njegov testament.

Sudski testament Testament moţe zavještaocu saĉiniti po njegovom kazivanju sudija nadleţnog suda koji će prethodno utvrditi identitet zavještaoca. Pošto zavještalac ovako saĉinjen testament proĉita i potpiše sudija će

potvrditi na samom testamentu da ga je zavještalac u njegovom prisustvu proĉitao i potpisao. Ako zavještalac nije u stanju da proĉita testament koji je saĉinio sudija, sudija će ga proĉitati zavještaocu u prisutnosti dva svjedoka, zatim će zavještalac u prisustvu dva svjedoka potpisati

testament ili staviti prstoznak (ako ne zna da piše), izjaviti da je to njegov testament. I svjedoci potpiuju testament.

Testament sačinjen na brodu ili za vrijeme mobilizacije /rata Saĉinjava se pred kapetanom broda ili komandirom u ratu. Ratni testament vaţi 60 dana po završetku

rata, ili ako je neko demobilisan kasnije, od dana demobilisanja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Usmeni testament Zavještalac moţe izjaviti svoju poslednju volju usmeno pred dva svjedoka samo ako usljed izuzetnih

prilika nje u mogućnost da saĉini pismeni testament. Izuzetne prilike bi bile npr. neko dobije infarkt i u teškom je stanju. Usmeni testament prestaje da vaţi po isteku 30 dana od prestanka izuzetnih okolnosti pod kojima je saĉinjen. Svjedoci pred kojima je zavještalac usmeno izjavio svoju poslednju

volju duţni su da bez odlaganja stave napismeno izjavu zavještaoca i da je što prije predaju sudu ili da je usmeno govore pred sudom. Izvršenje ove duţnosti nije uslov za punovaţnost ovog testamenta. Svjedoci izjavu mogu dati i tokom ostavinskog postupka.

Testament pred konzularnim predstavnikom

PONIŠTENJE TESTAMENTA ZBOG NEDOSTATKA OBLIKA ILI FORME – moţe traţiti samo lice

koje ima pravni interes u roku od jedne godine od saznanja ili 10 godina od otvaranja testamenta. DOKAZIVANJE POSTOJANJA TESTAMENTA

Testament uništen sluĉajem ili radnjom nekog drugog lica, izgubljen prije ili nakon smrti zavještaoca, ali bez njegovog znanja, imat će pravno dejstvo ako zainteresirano lice dokaţe da je testament

postojao. Zavještalac moţe odrediti testamentom lice kome će pripasti nasljedstvo, ako odreĊeni nasljednik

umre prije njega ili se odrekne nasljeĊa ili bude nedostojan da nasljedi. Zavještalac ne moţe odrediti nasljednika svom nasljedniku koji je ţiv.

LEGAT Zavještalac moţe ostaviti testamentom jednu ili više odreĊenih stvari odreĊenom licu ili naloţiti

nasljedniku da to uĉini iz svog djela koji mu se ostavlja. Npr. da se isplati odreĊeni iznos. Legatar se ne smatra nasljednikom. Ukoliko se legat ne izvrši, legatar ima pravo da to tuţbom potraţuje.

OPOZIVANJE TESTAMENTA Zavještalac moţe uvijek opozvati testament u cijelini il i djelomiĉno i to izjavom u bilo kom obliku u kom

se moţe saĉiniti testament, ali najćešĉe se to radi uništenjem (pocijepa ga). ODNOS RANIJEG I KASNIJEG TESTAMENTA

Ako se kasnijim testamentom izriĉito ne opozove raniji testament, odrednbe ranijeg testamenta ostaju na snazi ako nisu u suprotnosti sa odredbama kasnijeg testamenta.

UGOVOR O RASPODJELI IMOVINE ZA ŢIVOTA

Ustupanje i raspodjela imovine punovaţni su samo ako su se s tim saglasila sva djeca i drugi potomci ustupioĉevi, koji će po zakonu biti pozvani da nasljede njegovu imovinu. Ugovor mora biti u pismenom obliku i ovjeren od sudije. Uslov za punovaţnost ovog ugovora je da su sva djeca i potomci bili prisutni

raspodjeli i saglasili se sa raspodjelom. Ako neko od ovih lica nije bio prisutan ili se nije saglasio onda se ne radi o ugovoru o raspodjeli nego taj ugovor ima karatkter ugovora o darovanju. Onaj koji se nije saglasio ima status nuţnog nasljednika. Braĉni drug takoĊer ima status niţnog nasljednika.

UGOVOR O DOŢIVOTNOM IZDRŢAVANJU

Ugovor kojim se jedan ugovaraĉ obavezuje da izdrţava doţivotno drugog ugovaraĉa ili neko treće lice, a drugi se ugovaraĉ obavezuje da mu u sluĉaju smrti ostavlja svu svoju imovinu, je ugovor o doţivotnom izdrţavanju. Ovaj ugovor mora biti sastavljen u pisanoj formi i ovjeren od sudije. Sudija će

prilikom ovjere proĉitati ugovor i upozoriti ugovaraĉe na posljedice ugovora. Kao ugovor o doţivotnom izdrţavanju smatraju se i ugovori kojim se davalac izdrţavanja obavezao da sa primaocem

WWW.BH-PRAVNICI.COM


izdrţavanja ţivi zajedno, zatim obaveza jednog ugovoraĉa da će ĉuvati i paziti drugog, obraĊivati njegovo imanje i poslije smrti ga sahraniti. Ovaj ugovor se moţe raskinuti: sporazumom, ako je ugovorena zajednica ţivota – zbog teškog

poremećaja odnosa i zajedniĉki ţivot postane nepodnošl jiv, neizvršavanje ugovora – duga strana ima pravo traţiti raskid ugovora.

NEDOSTOJNOST ZA NASLJEĐIVANJE Nedostojan je da nasljedi kako na osnovu zakona tako i na osnovu testamenta ko je s umišljajem lišio

ili pokušao da liši ţivota ostavioca, ko je ostavioca natjerao da saĉini ili opozove testament, i ako se ogriješio o obavezu izdrţavanja ostavioca ili ako nije htio ukazati ostaviocu nuţnu pomoć. Nedostojnost za nasljeĊivanje nije smetnja potomcima nedostojnog da nasljede zaostavštinu kao da je

nedostojni umro prije ostravioca. ODRICANJE OD NASLJEDSTVA

Jedan od osnova za sticanje prava vlasništva jeste nasljeĊivanje. Nasljednik postaje vlasnikom u momentu smrti ostavioca (po svim drugim osnovama prava vlasništva se stiĉe upisom u zemljišne

knjige . to je izuzetak). Nasljednik se moţe odreći nasljedstva izjavom kod suda do svršetka ostavinske rasprave. Ovo

odricanje vaţi i za potomke onog akoji se odrekao od nasljeĊa, ukoliko nije izriĉito izjavio da se odriĉe samo u svoje ime. U ovom sluĉaju se smatra kao da nikada nije bio nasljednik. Ukoliko se odriĉe nasljedstva u neĉiju korist, radi se zapravo o ustupanju.

ODGOVORNOST NASLJEDNIKA ZA DUGOVE OSTAVIOCA Nasljednik odgovara za dugove ostavioĉeve do visine vrijednosti nasljeĊene imovine. Kada ima više

nasljednika oni odgovaraju solidarno za dugove ostavioca, i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog djela. Jedino kada se radi o obavezi koja zavisi o liĉnosti obveznika (npr. slikar) obaveza ne prelazi na nasljednike, ali ako je ostavioc već primio novac za neizvršeno djelo, nasljednici isti

moraju vratiti. UPUĆIVANJE NA PARNICU

Ukoliko se nakon pravosnaţnog okonĉanja ostavinskog postupka pojavi lice sa testamentom, u

tom sluĉaju to se lice upućuje na parnicu.

Ako se nakon okonĉanja ostavinskog postupka pojavi novi nasljednik i on se upućuje na parnicu. Ako se nastane spor u pogledu ponovaţnosti testamenta, prekida se ostavinski postupak i

upućuje na parnicu

Spor oko punovaţnosti iskljuĉenja nuţnog djela Spor oko nedostojnosti za nasljeĊivanje Spor u pogledu da li potomcima pripada pravo na izdvajanje odreĊenog djela po osnovu njihovog

doprinosa Tuţba se podnosi u roku od 30 dana. Ako ne podnese tuţbu, ostavinski postupak se nastavlja. Ako

podnese – ĉeka se završetak parnice. Za naknadno pronaĊenu imovinu - rasporeĊuje se prema postojećem rješenju o nasljeĊivanju.

SUADA SELIMOVIĆ

29.01.2006.

POJAM

Izvršenje se sprovodi na osnovu izvršene ili vjerodostojne isprave. Izvršne isprave

12 su: izvršne odluke

sudova i izvršno sudsko poravnanje, odluka donesena u upravnom postupku ukoliko glasi na novĉani

iznos, notarske isprave, odluka Komisije za ljudska prava koja je pri Ustavnom sudu BiH. Sudskom odlukom smatra se presuda i rješenje. Sudska odluka mora biti izvršna, a izvršna je kada je postala pravosnaţna i ako je protekao paricioni rok (rok za dobrovoljno izvršenje ĉinidbe naloţene presudom).

Izvršenje radi ostvarivanja novĉanog potraţivanja odreĊuje se i na osnovu vjerodostojne isprave. Vjerodostojna isprava je mjenica i ĉek sa protestom i povratnim raĉunom, raĉuni ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode, toplotne energije i odvoz smeća (struja i telefon

nisu, oni mogu iskljuĉiti korisnicima, što je mnogo efikasnije). Izvršenje strane sudske odluke

Strana sudska odluka moţe se izvršiti ako se stiĉu uslovi za njeno priznanje. Za priznanje stranih sudskih odluka nadleţan je kantonalni sud. O priznanju strane sudske odluke odluĉuje se primjenom odredaba Zakona o sukobu zakona sa propisima drugih drţava – tzv. kolizioni zakon (SFRJ 1982).

NAPLATA ZATEZNIH KAMATA

Ako se nakon donošenja izvršne isprave ili zakljuĉenja sudskog poravnanje izmjenila zakonska zatezna kamata, sud će na prijedlog stranke rješenjem o izvršenju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi i to od dana donošenja odluke, odnosno poravnanja. Ovo se radi na prijedlog traţioca izvršenja i troškovi ovog preraĉunavanja kamate snosi traţilac izvršenja.

PREKID POSTUPKA

U sluĉaju smrti traţitelja izvršenja koji nema punomoćnika ili zakonskog zas tupnika, svaki od nasljednika ili zainteresiranih osoba moţe predloţiti da doktraje nasljedniĉka zajednica (dok se ne donese rješenje o nasljeĊivanju i izvrši dioba) sud na trošak predlagaĉa postavi nasljednicima

privremenog zastupnika i postupak nastavi. U sluĉaju smrti izvršenika koji nema punomoćnika ili zakonskog zastupnika sud će nasljednicima ukoliko to predloţi traţitelj izvršenja postaviti privremenog zastupnika na trošak traţitelja izvršenja u

roku od 15 dana. PRIJEDLOG ZA IZVRŠENJE

Prijedlog za izvršenje mora sadrţavati: naznaĉenje izvršne ili vjerodostojne isprave na osnovu koje se traţi izvršenje, oznaĉenje traţioca izvršenja i izvršenika, potraţivanje ĉije se ostvarivanje traţi,

sredstvo kojim izvršenje treba provesti i predmet izvršenja ako je poznat. Predmet je ono na ĉemu se provodi izvršenje (stvari, novac itd), a sredstvo je radnja, ĉinidba (pljenidba i prodaja pokretnih stvari, nekretnina, izvršenje na novĉanim potreţivanjima izvršenika -plata, itd). Traţitelj izvršenja moţe u

prijedlogu za izvršenje zahtjevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju pribavi podatke o imovini, prije svega od izvršenika koji moţe biti fiziĉko i pravno lice. S obzirom na rezultate istrage u pogledu imovine, tj. ako je sud utvrdio koja imovina postoji, obavijestit će traţioca izvršenja koji će dopuniti

prijedlog za izvršenje ( praksi se ovo više odnosi na pravna lica). RJEŠENJE O DOZVOLI IZVRŠENJA

U rješenju o izvršenju moraju biti navedeni: izvršna, odnosno, vjerodostojna isprava na osnovu koje se izvršenje odreĊuje, traţilac izvršenja i izvršenik, potraţivanje koje se ostvaruje, sredstvo i predmet

izvršenja.

12

izvršna i vjerodostojna isprava su obavezno pitanje

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PRIGOVOR PROTIV RJEŠENJA O DOZVOLI IZVRŠENJA

Razlozi za prigovor su: 1. Ako isprava na osnovu koje je doneseno Rješenje o izvršenju nije izvršna isprava ili ako

isprava nije stekla svojstvo izvršnosti;

2. Ako je izvršna isprava na osnovu koje je doneseno Rješenje o izvršenju ukinuta, preinaĉena (u sluĉaju vanrednog pravnog lijeka)

3. Ako su se stranke ovjerenom ispravom, sastavljenom nakon nastanka izvršne isprave,

sporazumjele da neće na osnovu izvršne isprave trajno ili za odreĊeno vrijeme traţiti izvršenje.

4. Ako je protekao rok u kojem se po zakonu moţe traţiti izvršenje (npr. smetanje posjeda –

izvršenje se moţe traţiti u roku od 60 dana od dana pravosnaţnosti rješenja; potraţivanja utvrĊena pravosnaţnom presudom zastarjevaju u roku od 10 godina)

5. Ako je izvršenje odreĊeno na predmetu koji je izuzet od izvršenja, odnosno, na kojem je

mogućnost izvršenja ograniĉena.

POSTUPAK PO PRIGOVORU PROTIV RJEŠENJA O IZVRŠENJU ZASNOVANOM NA VJERODOSTOJNOJ ISPRAVI

Izvršenik će u prigovoru protiv ovoga rješenja navesti u kom djelu pobija to rješenje. Prigovor mora biti obrazloţen. Neobrazloţen prigovor sud će odbaciti. Ako se rješenje o izvršenju pobija u cjelosti ili samo u djelu kojim je utvrĊeno potraţivanje, u ovom sluĉaju će se prijedlog za izvršenje smatrati

tuţbom i u tom sluĉaju predmet se ustupa parniĉnom sudu koji će postupak voditi po odredbama zakona o parniĉnom postupku. PROTIVIZVRŠENJE

Nakon što je izvršenje već provedeno, izvršenik moţe u istom izvršnom postupku zatraţiti od suda da naloţi traţiocu izvršenja da mu vrati ono što je izvršenjem dobio, u tri sluĉaja:

1. ako je izvršna isprava pravomoćno ukinuta ili preinaĉena 2. ako je rješenje o izvršenju ukinuto ili preinaĉeno

3. ako je tokom izvršnog postupka izvrešnik namirio traţiocu izvršenja potraţivanje mimo suda, tako da je traţilac izvršenja dvostruko namiren.

Rješenjem kojim prihvata prijedlog za izvršenje sud će naloţiti traţiocu izvršenja da u roku od 8 dana vrati izvršeniku ono što je izvršenjem dobio. Ukoliko traţilac izvršenja ne vrati iznos u ostavljenom roku, sud će na prijedlog izvršenika odrediti protivizvršenje. Protivizvršenje se provodi po odredbama

zakona o izvršnom postupku - ista pravila pod kojima se provodi izvršenje. KADA SE OBUSTAVLJA IZVRŠENJE

Izvršenje će se obustaviti po sluţbenoj duţnosti ako je:

1. izvršna isprava ukinuta, preinaĉena ili

2. ako potvrda o pravosnaţnosti i izvršnosti presude bude pravomoćno ukinuta, 3. ako se pokuša pljenidba na pokretnim stvarima pa nema stvari

ODLAGANJE IZVRŠENJA Izvršenje se moţe odloţiti potpuno ili djelomiĉno samo na prijedlog t raţioca izvršenja, ako

sprovoĊenje rješenja o izvršenju nije otpoĉelo. Ako je sprovoĊenje izvršenja otpoĉelo, a izvršenik se protivio odlaganju, sud će odluĉiti o opravdanosti prijedloga za odlaganje.

PRIGOVOR TREĆE OSOBE U POGLEDU PREDMETA NA KOM SE PROVODI IZVRŠENJE Osobu koja tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprijeĉava izvršenje, moţe

podnijeti prigovor protiv izvršenja, traţeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim, npr. doneseno rješenje o dozvoli izvršenja pljenidbom stvari izvršenika. Tokom pljenidbe pojavi se

WWW.BH-PRAVNICI.COM


njegov sin i kaţe da npr. friţider nije vlasništvo izvršenika, nego da je on tu stvar kupio, te traţi da se taj friţider izuzme od izvršenja. Sud poziva traţioca izvršenja da se izjasni da li je ovo treće lice vlasnik, a ovaj će se redovno protiviti ovome. U sluĉaju spora, treće lice se upućuje na parnicu, a

izvršni postupak se ne prekida, što je vrlo nelogiĉno. Bilo bi logiĉno da se isti prekine dok parniĉni sud ne utvrdi ko je vlasnik sporne stvari. Treće lice prigovor moţe podnijeti do dovršenja izvršnog postupka. Podnošenje prigovora ne

sprijeĉava provedbu izvršenja i ostvarenja traţbine traţioca izvršenja.

IZVRŠENJE RADI NAPLATE NOVĈANOG POTRAŢIVANJA Izvršenje na nekretninama

Izvršenje na nepokretnosti provodi se u slijedećim fazama:

zabiljeţbom izvršenja u zemljišnoj knjizi (upisuje se u list C),

utvrĊivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenje traţioca izvršenja iz iznosa koji je dobijen prodajom nekretnine.

Predmet izvršenja moţe biti samo nepokretnost kao cjelina. Ako na nepokretnosti postoji suvlasništvo, izvršenje se moţe provesti samo na suvlasniĉkom djelu izvršenika. Svrha zabiljeţbe izvršenja. Ĉim

donese rješenje o izvršenju sud će po sluţbenoj duţnosti odrediti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabiljeţba izvršenja. Tom zabiljeţbom traţilac izvršenja stiĉe pravo da svoje potraţivanje namiri iz nepokretnosti i u sluĉaju da t reća osoba kasnije stekne vlasništvo na nepokretnosti. Nakon zabiljeţbe

izvršenja nije dopušten upis promjene prava vlasništva zasnovan na raspolaganju izvršenika (moţe na osnovu nasljeĊivanja). U postupku izvršenja na nepokretnosti namiruju se pored traţioca izvršenja i zaloţni povjerioci koji nisu predloţili izvršenje. Ako je na nepokretnosti zasnovana stvarna sluţnost ona ostaje bez obzira na

to što će nekretnina biti prodata. Ako na nepokretnosti postoji zakupni odnos, taj odnos traje još 6 mjeseci od dosude iznosa po kojem je prodata nekretnina. Ograniĉanje od izvršenja - ne moţe biti predmet izvršenja poljoprivredno zemljište u površini do 5.000

m2. ova odredba se ne odnosi na izvršenje radi ostvarivanja novĉ anih potraţivanja obezbjeĊenih ugovornim zaloţnim pravom - hipoteka (kada se radi o hipoteci – nema ograniĉenja).

Provođenje izvršenja na pokretnim stvarima

Izuzimanje od izvršenja? Od izvršenja je izuzeto slijedeće:

1. Predmeti koji su neophodno potrebni izvršeniku i ĉlanovima njegove porodice za zadovoljenje

svakodnevnih potreba (šporet, krevet, posuĊe...to je faktiĉko pitanje), 2. Hrana i ogrjev za potrebe izvršenika i ĉlanova njegovog domaćinstva za tri mjeseca 3. Gotov novac izvršenika po osnovu potraţivanja koja su izuzeta ili ograniĉena od izvršenja

4. Novac izvršenika koji ima stalna mjeseĉna primanja do mjeseĉnog iznosa koji je po zakonu izuzet od izvršenja (ne moţe više od ½ od toga; ako ima platu preko 1.000 KM moţe do 2/3; novac primljen na ime izdrţavanja potpuno je izuzet od izvršenja)

5. Ne mogu se plijeniti medalje, odlikovanja, vjenĉani prsten, liĉna pisma, porodiĉne fotografije i sl.

Izvršenje na pokretnim stvarima provodi se njihovom pljenidbom, procjenom, i prodajom na draţbi, te namirenjem traţioca izvršenja iznosom dobijenim od prodaje pokretnih stvari. Predmet pljenidbe: popisati se mogu stvari koje se nalaze u posjedu izvršenika, smatraju se njegovim

stvarima i stvari koje se nalaze na njegovim nekretninama (traktor), stvai u stanu u kojem stan uje ili poslovnoj prostoriji (alat). Kod pljenidbe se smatra da su braĉni drugovi suvlasnici svih stvari, tako da ne moţe jedan braĉni drug reĉi da je nešto iskljuĉivo njeno.

Bezuspješni pokušaj pljenidbe. Ako se prilikom pljenidbe ne naĊu stari koje se mogu zaplijeniti, sud će o tome obavijestiti traţioca izvršenja koji nije bio prisutan pljenidbi. Traţilac izvršenja moţe u roku od 3 mjeseca traţiti da ae ponovi pokuša pljenidba. Ako on to ne predloţi ili ako se pri ponovnoj pljenidbi

stvari ne naĊu, to je razlog za obustavu postupka.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Izvršenje na novčanim potraţivanjima Novĉana potraţivanja izvršenika su npr. plata, penzija, invalidnina, stipendija, naknada za vrijeme privremene nezaposlenosti.

Izuzeta su od izvršenja primanja po osnovu zakonskog izdrţavanja, potraţivanja po osnovu poreza. Ograniĉenje od izvršenja – izvršenje na plati, nadoknadi usmjesto plate, nadoknadi za skraćeno radno

vrijeme, primanja po osnovu socijalne pomoći, po osnovu privremene nezaposlenosti, po osnovu dodatka za djecu, studentske stipendije. Izvršenje se na svim ovim potraţivanjim amoţe izvesti samo do ½. Ako potraţivanje prelazi iznos od 1.000 KM, plijeniti se moţe do 2/3 tog iznosa.

Izvršenje na novĉanom potraţivanju izvršenika provodi se pljenidbom i prenosom. Pljenidba se sprovodi dostavom izvršenikom duţniku rješenja o izvršenju kojim se izvršenikovom duţniku zabranjuje da izvršeniku ispuni novĉano potraţivanje, a izvršeniku se zabranjuje da to potraţivanje

naplati. Pljenidba se smatra provedenom danom dostave rješenja o izvršenju izvršenikovom duţniku. Prenos – u rješenju o izvršenju pozvaće se izvršenikov duţnik da duţni iznos poloţi kod suda koji provodi izvršenje. Ako je izvršenikov duţnik poslodavac – Rješenjem o izvršenju na plati odreĊuje se

pljenidba odreĊenog djela plate i nalaţe se poslodavcu, koji izvršeniku inaĉe isplaćuje platu, da novĉani iznos za koji je odreĊeno izvršenje isplaćuje traţiocu izvršenja. Kada izvršenik prestane raditi kod tog poslodavca, rješenje o izvršenju djeluje i prema drugom poslodavcu kod kojeg je stupio na rad

i to od dana kada je tom poslodavcu dostavljeno rješenje o izvršenju. Prijašnji poslodavac izvršenika duţan je bez odgode preporuĉenom pošiljkom dostaviti rješenje novom poslodavcu i o tome obavijestiti sud. Prijašnji poslodavac obavijestiće sud o prestanku rada izvršenika bez odlaganja, ako

mu nije poznat novi poslodavac izvršenika, a o tome će sud obavijestiti traţioca izvršenja, odreĊujući mu rok za pribavljane podataka o novom poslodavcu. Ako traţilac izvršenja ne obavijesti sud o novom poslodavcu, postupak će se obustaviti. Poslodavac koji ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju

odgovara za štetu koju je traţilac izvršenja zbog toga pretrpio. Izvršenje radi predaje ili isporuke pokretne stvari Ako se stvar nalazi kod izvršenika, izvršenje se provodi tako što sudski izvršilac oduzima tu stvar od

izvršenika i predaje je traţiocu izvršenja uz potvrdu. Na isti naĉin se provodi izvršenje i kad se stvar nalazi kod treće osobe, ali uz uslov da ta treća osoba pristane da dastvar. Ako stvari nisu naĊene ni kod izvršenika ni kod treće osobe, sud će u istom postupku, na prijedlog traţioca izvršenja, procijeniti

vrijednost tih stvari i rješenjem naloţiti izvršeniku da traţiocu izvršenja u odreĊenom roku isplati iznos te vrijednosti. Ukoliko izvršenik to ne uradi dobrovoljno, onda će se provesti izvršenje radi naplate novĉanog iznosa. Ako se obaveza iz presude odnosi na predaju nepokretnosti, izvršnni organ na licu

mjesta uvodi u posjed traţioca izvršenja, stvari se odstrane/uklone. Izvršenje radi ostvarivanja potraţivanja na radnju, trpljenje ili nečinjenje

Izvršenje radi ostvarenje obaveze na radnju koju moţe obaviti druga osoba provodi se tako da sud ovlašĉuje traţioca izvršenja da na trošak izvršenika povjeri drugoj osobi da tu radnju obavi ili da je obavi on sam. U prijedlogu za izvršenje traţilac izvršenja moţe predloţiti da sud rješenjem navrši

izvršeniku da unaprijed poloţi kod suda odreĊeni iznos potreban za podmmirenje troškova koji će nastati obavljanjem radnje trećeg lica. Ako radnju moţe obaviti samo izvršenik, sud će rješenjem o izvršenju odrediti izvršeniku rok za

ispunjenje obaveze. Istovremeno će sud u rješenju o izvršenju zaprijetiti da će mu iz ricati navĉane kazne sve dok on tu svoju obavezu ne ispuni. Kada neko nekome pravi smetnje npr. da koristi put, sud ga obaveţe da to ne ĉini (ukloni prepreku s

puta) u tom sluĉaju se opet izriĉe novaĉana kazna ukoliko neće da prestane sa ometanjem. Ako je na osnovu izvršne isprave donesene u postupku zbog smetanja posjeda izvršenj e sprovedeno, ili je izvršenik dobrovoljno uspostavio ranije stanje, pa poslije toga ponovno uĉini smetanje posjeda

koje se ne razlikuje od ranijeg. Ne mora se ponovo ustajati s tuţbom, nego će se podnijeti prijedlog za izvršenje.

SUADA SELIMOVIĆ

05.02.2006

BRAK

Za postojanje braka potrebno je:

Da su budući braĉni partneri razliĉitog spola

Da su budući braĉni partneri izjavili pristanak za sklapanje braka Da je pristanak izjavljen pred matiĉarem

Ako pri sklapanju braka nje bio ispunjen neki od navedenih uslova, ne nastupaju pravne posljedice braka. U ovakvom sluĉaju svaka osoba koja ima pavni interes ima pravo na tuţbu kojom traţi utvrĊenje da brak ne postoji (jedna vrsta tuţbe za utvrĊennje)

USLOVI ZA PUNOVAŢNOST BRAKA

13

1. Brak ne moţe sklopiti osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost ili koja je nesposobna za rasuĊivanje. Tuţbu za poništaj braka moţe podnijeti svaka osoba koja ima pravni interes, braĉni drug i organ starateljstva. Izuzetno, sud moţe u vanparniĉnom postupku dozvoliti

sklapanje braka osobi koja je nesposobna za rasuĊivanje, ako utvrdi da je ona sposobna shvatiti znaĉenje braka i obaveze koje iz njega proizlaze.

2. Brak se ne moţe sklopiti izmeĊu krvnih srodnika u pravoj i poboĉnoj liniji do 4. stepena.

Tuţbu za poništaj braka moţe podnijeti braĉni partner i organ starateljstva. 3. Brak ne mogu sklopiti usvojilac i njegov usvojenik (nepotpuno usvojenje, kod potpunog je isti

odnos kao i roditelja i djece). Tuţbu za poništaj braka moţe podnijeti braĉni partner i organ

starateljstva. 4. Brak se ne moţe sklopiti izmeĊu svekra i snahe, zeta i tašte, oĉuha i pastorke, mahehe i

pastorka. Izuzetno, sud moţe u vanparniĉnom postupku dozvoliti sklapanje braka navedenim

licima, ako postoje opravdani razlozi (npr. trudnoća). Tuţbu za poništaj braka moţe podnijeti braĉni partner i organ starateljstva.

5. Brak ne moţe sklopiti osoba koja nije napunila 18 godina ţivota. Izuzetno, sud moţe u

vanparniĉnom postupku dozvoliti sklapanje braka ukoliko za to postoje opravdani razlozi. Tuţbu za poništraj braka moţe podnijeti malodobno lice, roditelj maloljetnog lica i organ starateljstva.

6. Brak nije valjan ako je na njegovo sklapanje braĉni partner pristao u strahu izazvanom ozbiljnom prijetnjom ili u zabludi o osobenosti braĉnog partnera ili o njegovoj bitnoj osobini. Zabluda o osobenosti braĉnog partnera postoji kada je braĉni partner mislio da sklapa brak sa

jednom osobom, a sklopio ga je sa drugom osobom. Zabluda o bitnoj osobini braĉnog partnera postoji kada se radi o osobini koja bi drugog braĉnog partnera odvratila od sklapanja braka da je za nju znao (najĉešći razlog), a naroĉito u sluĉaju krajnje opasne ili teške bolesti,

trajne i neizljeĉive spolne nemoći, trudnoće ţene sa drugim muškarcem i ranije presude ili osude zbog kriviĉnog djela uĉinjenog protiv dostojans tva osobe i morala.

PRESTNAK BRAKA

Brak prestaje smrću braĉnog partnera, proglašenjem nestalog partnera umrlim (vidi vanparnicu), poništenjem (vidi gore) i razvodom.

Razvod braka Braĉni partner moţe traţiti razvod braka ako su braĉni odnosi teško i tr ajno poremećeni. Razvod braka se moţe zahtjevati tuţbom ili zahtjevom za sporazumni razvod braka. Muţ nema pravo na

tuţbu za razvod braka za vrijeme trudnoće ţene ili dok njihovo dijete ne navrši 3 godine.

13

po ranijem zakonu braĉne smetnje

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Sud će razvesti brak po zahtjevu za sporazumni razvod braka ako je: Od sklapanja braka proteklo najmanje 6 mjeseci Ako postoji sporazum braĉnih partnera sklopljen u postupku posredovanja o ostvarivanju

roditeljskog prava (kome će od riditelja dijete pripasti), izdrţavanju djeteta, o odnosu i kontaktu roditelja kome dijete nije povjereno sa djetetom

Zahtjev za posredovanje mogu podnijeti i braĉni partneri koji nemaju djece. Braĉni parter nije duţan podnijeti zahtjev za posredovanje ako je boravište drugog braĉnog partnera nepoznato najmanje 6 mjeseci i ako je braĉnom partneru oduzeta poslovna sposobnost. Ako se oba braĉna partnera, uredno

pozvana, ne odazovu na poziv da uĉestvuju u postupku posredovanja a ane opravdaju svoj izostanak, postupak posredovanja će se obustaviti. Izuzetno, postupak se neće obustaviti u sluĉaju izostanka braĉnog partnera koji se nasilniĉki ponaša prema drugom braĉnom partneru. Ako nakon obustave

postupka bude podnesena tuţba ili zahtjev za sporazumni razvod braka, sud će taj podnesak odbaciti. Postupak za razvod braka - specifičnosti

U posupku za razvod braka ne moţe se donijeti presuda na osovu priznanja, na osnovu odricanja, zbog propuštanja. Roĉište se mora zakazati u roku od 15 dana, presuda se mora donijeti u roku od 15 dana, ţalba je u roku od 15 dana. Protiv odluke o raz vodu braka nisu dozvoljen avanredna pravna

sredstva. Ako se u o vom postupku odluĉuje o pitanjima vezanim za povjeravanje djece i izdrţavanje, obavezno u postpku uĉestvuje organ starateljstva. Odluka o razvodu braka obavezno sadrţi odluku o povjerevanju djeteta, o izdrţavanju djeteta i o odnosima roditelja kome djete nije povjereno sa

djetetom. OSPORAVANJE I UTVRĐIVANJE MATERINSTVA I OĈINSTVA

Ocem djeteta roĊenog u braku ili periodu do 300 dana od prestanka braka smatra se muţ majke djeteta. Ako je dijete roĊeno u kasnijem braku majke, ali prije isteka 300 dana od dana prestanka njenog prethodnog braka ocem će se smatrati muţ majke iz kasnijeg braka. Dijete koje je roĊeno van

braka smatra se vanbraĉnim djetetom. Utvrđivanje očinstva sudskom odlukom

Dijete moţe podići tuţbu radi utvrĊivanja oĉinstva, muškarac koji sebe smatra ocem, organ starateljstva i majka djeteta u rokovima utvrĊenim zakonom.

Osporavanje očinstva Tuţbu moţe podnijeti: dijete, muţ majke, majka i organ starateljstva sve u rokovima utvrĊenim zakonom.

USVOJENJE

Dijete ima pravo znati da je usvojeno. Usvojioci su duţni upoznati dijete da je usvojeno najkasnije do njegove 7. godine ţivota, odnosno, odmah nakon usvojenja ako je dijete starije od 7. godina. Ne moţe se usvojiti dijete prije isteka 3 mjeseca od njegovog roĊenja. Ne moţe se usvojiti dijete maloljetnih

roditelja, izuzetno, ovo se dijete moţe usvojiti po isteku jedne godine od njegovog roĊenja ako nema izgleda da će se ono podizati u porodici roditelja. Dijete ĉiji su roditelji n epoznati moţe se usvojiti po isteku 3 mjeseca od njegovog napuštanja. Usvojilac moţe biti drţavljanin BiH. Strani drţavljanin moţe

usvojiti ako je usvojenje u interesu djeteta i ako ne moţe biti usvojeno i BiH. Prethodno je potrebna saglasnost federalnog organa za poslove socijalne zaštite. Usvojilac moţe biti samo osoba koja je u ţivotnoj dobi od 25 do 45 godina i koja je starija od

usvojenika najmanje 18 godina. Ako postoje opravdani razlozi usvojilac moţe biti i osoba starija od 45 godina ali starosna razlika izmeĊu usvojioca i usvojenika ne smije biti veća od 45 godina. Ko ne moţe usvojiti? Osoba kojoj je ograniĉana ili oduzeta poslovna sposobnost, koja ne pruţa

dovoljno jemstva da će pravilno ostvarivati roditeljsko pravo.

Uslovi za nepotpuno usvojenje Nepotpuno se moţe usvojiti dijete do navršene 18. godine ţivota. Za usvojenje djeteta starijeg od 10 godina koji je sposoban da shvati znaĉaj usvojenja treba i njegov pristanak. Postupka usvojenja vrši

se u upravnom postupku.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Prava i duţnosti iz nepotpunog usvojenja Nepotpunim usvojenjem nastaju izmeĊu usvojioca s jedne stane te usvojenika i njegovih potomaka s druge strane prava i duţnosti koja prema zakonu postoje izmeĊu roditelja i djece. Nepotpuno

usvojenje ne utiĉe na prava i duţnosti usvojenika p rema njegovim roditeljima i drugim srodnicima. Potpuno usvojenje

Potpunim usvojenjem se izmeĊu usvojioca, njegovih srodnika i usvojenika i njegovih potomaka zasniva odnos srodstva jednak krvnom srodstvu. Potpunim usvojenjem prestaju meĊusobna prava i duţnosti izmeĊu usvojenika i njegovih krvnih srodnika.

STICANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI MALOLJETNIKA

Poslovna sposobnost stiĉe se punoljetstvom ili sklapanjem braka prije punoljetstva. Poslovnu sposobnost moţe steći maloljetna osoba starija od 16 godina koja je postala roditelj. Maloljetnik sa 14

godina moţe obavljati neke parniĉne radnje (ograniĉen aposlovna sposobnost) nrp. Da prihvati poklon.

STARATELJSTVO NAD MALOLJETNICIMA Pod starateljstvo stavit će se maloljetna osoba: ĉiji su roditelji umrli, nestali , nepoznati ili nepoznatog

boravišta, ĉijim roditeljima je oduzeto roditeljsko pravo, ĉiji roditelji nisu stekli poslovnu sposobnost (postao roditelj ispod 16 godina), ĉiji su roditelji sprijeĉeni ili nesposobni redovno se starati o svom djetetu. Maloljetnik koji je navršio 14 godina moţe sam sklapati pravne poslove kojim stiĉe prava

(ugovor o darovanju), pravne poslove kojim raspolaţe imovinom, ili preuzima obaveze moţe sklapati samo uz odobrenje staratelja (roditelj ili organ starateljstva). IZDRŢAVANJE

Izdrţavanje djece Roditelji su duţni izdrţavati maloljetno dijete i u izvršavanju te obaveze moraju iskoristiti sve svoje

mogućnosti i sposobnosti. Ako se dijete nalazi na redovnom školovanju, roditelji su duţni prema svojim mogućnostima osigurati mu izdrţavanje i nakon punoljetstva, a najdulje do navršene 26. godine ţivota. Pod redovnim školovanjem se smatra onaj student koji nije izgubio godinu bez

opravdanih razloga (opravdana bi bila npr. bolest, pa da je usljed toga izgubio godinu). Ako je punoljetno dijete zbog bolest, fiziĉkih ili psihiĉkih nedostatka nesposobno za rad, a nem adovoljno sredstava za ţivot ili ih ne moţe ostvariti iz svoje imovine, roditelji su duţni da ih izdrţavaju dok ta

njihova nesposobnost traje. Baka i djed duţnni su da izdrţavaju malojetnog unuka

Izdrţavanje roditelja Punoljetno dijete duţno je izdtţavati svog roditelja koji je nesposoban za rad i ne moţe se zaposliti, a nema dovoljno sredstva za ţivot. Dijete se moţe osloboditi duţnosti izdrţavanja roditelja koji ga iz

neopravdanih razloga nije izdrţavao u vrijeme kada je bio obavezan po zakonu da to ĉini. Izdrţavanje bračnog partnera

Braĉni partner koji nema dovoljno sredstava za ţivot ili ih ne moţe ostvariti iz svoje imovine, a nesposoban je za rad ili se ne moţe zaposliti, ima pravo na izdrţavanje od svog braĉnog partnera srazmjerno njegovim mogućnostima. Zahtjev za izdrţavanje braĉni partner moţe postaviti do

zakljuĉenja glavne rasprave u postupku za razvod braka ili poništenje braka. Izuzetno, braĉni partner moţe tuţbom traţiti izdrţavanje u roku od jedne godine od prestanka braka ako su uslovi za dosuĊivanje izdrţavanja postojali u vrijeme zakljuĉenja glavne rasprave u postupku za razvod braka i

bez prestanka trajali do zakljuĉenja glavne rasprave za izdrţavanje. Sud moţe odbiti zahtjev za izdrţavanje braĉnog partnera (iako su ispunjeni prethodni uslovi) ako se on bez ozbiljnog povoda od drugog braĉnog partnera grubo ili nedoliĉno ponašao u braĉnoj zajednici ili ako bi obaveza izdrţavanja

predstavljala oĉitu nepravdu za drugog braĉnog partnera. Sud moţe odbiti zahtjev za izdrţavanje ako su braĉni partneri kroz duţe vrijeme odvojenog ţivota potpuno samostalno osiguravali sredstva za vlastito izdrţavanje ili ako se iz okolnosti sluĉaja utvrdi da braĉni partner koji zahtjeva izdrţavanje

prestankom braka koji je trajao kraće vrijeme nije doveden u materijalni poloţaj teţi od onoga u kojem se nalazio prilikom stupanja u brak. Sud moţe odluĉiti da obaveza izdrţavanja braĉnog partnera traje

WWW.BH-PRAVNICI.COM


odreĊeno vrijeme, naroĉito u sluĉajevima kada je brak trajao kraće vrijeme ili kada je traţilac izdrţavanja u mogućnosti da u dogledno vrijeme na drugi naĉin osigura sredstva za ţivot (npr. studentica se udala, brak trajao kratko, sud joj dosuĊuje izdrţavnja godinu dana dok ne završi fakultet

i zaposli se). Pravo na izdrţavanje prestaje ako izdrţavani razvedeni braĉni partner sklopi novi brak, ili zasnuje vanbraĉnu zajednicu ili postane nedostojan da prima izdrţavanje.

Izdrţavanje vanbračnog partnera Vanbraĉni partner ima pravo na izdrţavanje pod istim uslovima kao i braĉni partner pod uslovom da je

vanbraĉna zajednica trajala minimalno 3 godine, ali i kraće ako je u njoj roĊeno maloljetno dijete. Određivanje izdrţavanja

U postupku za izdrţavanje sud će prvo utvrditi ukupan iznos sredstava za izdrţavanje. Prilikom utvrĊivanja potreba osobe koja zahtjeva izdrţavanje, sud će uzeti u obzir njegovo imovno stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstevno stanje. Prilikom utvrĊivanja mogućnosti osobe

koja je duţna davati izdrţavanje sud će uzeti u obzir sva njena primanja i stvarne mogućnosti da stiĉe povećanu zaradu, kao i njene vlastite potrebe i zakonske obaveze izdrţavanja. Kada se izdrţavanje zahtjeva za dijete sud će uzeti u obzir i uzrast djeteta, kao i potrebe za njegovo

školovanje. Kada se radi o djetetu, sud će posebno cijeniti kao doprinos za izdrţavanje djeteta rad i brigu koju u odgoju djeteta ulaţe roditelj kojem je dijete povjereno. Kada se izmjene okolnosti koje uslovljavaju visinu izdrţavanja moţe se zahtjevati povećanje izdrţavanja. Pored suda, za ovo je

nadleţan i organ starateljstva i notar (ako su saglasni oko povećanja izdrţavanja). Notarska isprava predstavlja izvršni naslov.

IMOVINSKI ODNOSI BRAĈNIH PARTNERA Braĉni partneri mogu imati braĉnu steĉevinu i posebnu imovinu.

Bračna stečevina Braĉnu steĉevinu ĉini imovina koju su braĉni partneri stekli radom za vrijeme trajanja braĉne

zajednice, kao i prihodi iz te imovine. Pokloni trećih lica uĉinjeni za vrijeme trajanja braĉne zajednice (u novcu, stvarima, pruţnju pomoći radom) ulaze u braĉnu steĉevinu bez obzira na to koji ih je braĉni partner primio, ukoliko drugaĉije ne proizlazi iz namjene poklona ili se iz okolnosti u momentu davanja

poklona moţe zakljuĉiti da je poklonodavac ţelio uĉiniti poklon samo jednom od b raĉnih partnera. Dobitak od igara na sreću je braĉna steĉevina. Prihodi od intelektualnog vlasništva (autorskih djela) ostvareni za vrijeme trajanja braĉne zajednice su braĉna steĉevina. Braĉni partneri su u jednakim

dijelovima suvlasnici u braĉnoj steĉevini ako nisu drugaĉije ugovorili. Budući braĉni partneri, odnosno, braĉni partneri mogu braĉnim ugovorom drugaĉije urediti svoje odnose vezane za braĉnu steĉevinu. Ukoliko je u zemljišnim knjigama kao vlasnik steĉevine upisan jedan braĉni partner, drugi braĉni

partner moţe zahtjevati ispravku upisa u zemljišnim knjigama. Na braĉnu steĉevinu primjenjuju se pravila obligacionog i stvarnog prava.

Posebna imovina Imovina koju braĉni partner ima u ĉasu sklapanja braka ostaje njegova posebna imovina.

Podjela bračne stečevine Ako braĉni partneri ne zakljuĉe ugovor, podjelu braĉne steĉevine izvršit će sud na zahtjev braĉnih partnera. Braĉni partner kojem je povjereno ĉuvanje i odgoj dijeteta dobit će pri podjeli braĉne

steĉevine, pored njegovog dijela, i stvari koje su namijenjene neposrednoj upotrebi djece. Bračni ugovor

Braĉnim ugovorom mogu se urediti imovinsko pravni odnosi braĉnih partnera prilikom sklapanja braka, kao i tokom trajanja braka.

Odgovornost bračnih partnera Za obaveze koje je jedan braĉni partner imao prije stupanja u brak ne odgovara drugi braĉni partner. Ovaj braĉni partner odgovara za svoj dug svojom posebnom imovinom i svojim dijelom braĉne

steĉevine.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Solidarna odgovornost bračnih partnera Za obaveze koje je jedan braĉni partner preuzeo radi podmirenja tekućih potreba braĉne zajednice,

kao i za obaveze za koje prema zakonu odgovraju zajedniĉki oba braĉna partnera, odgovaraju braĉni partneri solidarno, kako braĉnom steĉevinom, tako i svojom posebnom imovinom.

Imovinski odnosi vanbračnih partnera Imovinu koju su vanbraĉni partneri stekli radom u vanbraĉnoj zajednici smatra se njihovom braĉnom steĉevinom. Na ovu imovinu primjenjuju se sve odredbe koje se odnose na braĉnu imovinu.

SUADA SELIMOVIĆ 05.02.2006.

KARAKETRISTIKE VANPARNIĈNOG POSTUPKA U vanparniĉnom postupku, ako za pojedina pitanja nije drugaĉije odreĊeno, shodno se primjenjuju

pravila parniĉnog postupka. Vanparniĉni postupak se pokreće prijedlogom fiziĉkog ili pravnog lica, drţavnog organa, a moţe i po sluţbenoj duţnosti (ostavinski postupak, oduzimanje poslovne sposobnosti, utvrĊivanje praviĉne naknade za eksproprisane nekretnine). Ako se u vanparniĉnom

postupku odluĉuje o pravnim interesima maloljetnika, organ starateljstva uvijek uĉestvuje u postupku. Kada se odluĉuje o liĉnim i porodiĉnim stanjima javnost je iskljuĉena (oduzimanje/vraćanje roditeljskog prava, oduzimanje poslovne sposobnosti itd.). Povodom ţalbe prvostepeni sud moţe novim rješenjem

preinaĉiti ili ukinuti svoje ranije rješenje ako utvrdi da je ţalba osnovana, a time se ne vrijeĊaju prava drugih uĉesnika u postupku. Drugostepeni sud moţe odluĉiti o neblagovremenoj ţalbi ukoliko se time ne vijeĊaju prva drugih uĉesnika u postupku. Ako su meĊu uĉesnicima vanparniĉnog postupka sporne

ĉinjenice za rješavanje prethodnog pitanja, sud će odreĊenog uĉesnika uputiti na parnicu. U vanparniĉnom postupku se moţe donijeti rješenje i bez zakazivanja roĉišta. Vanredni pravni lijekovi se ne mogu izjaviti protiv odluka donesenih u vanparniĉnom postupku, osim protiv rješenja o odreĊivanju

praviĉne naknade za eksproprisane nekretnine i odreĊivanje nosioca stanarskog prava nakon razvoda braka.

ODUZIMANJE I VRAĆANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI Poslovna sposobnost se oduzima punoljetnom licu koje je nesposobno da se samo stara o svojim

pravima i obavezama. Pokreće se po prijedlogu organa starateljstva, braĉnog partnera, djeteta i roditelja onoga lica kome se poslovna sposobnost treba oduzeti. Medicinskim vještaĉenjem se utvrĊuje. Javnost je iskljuĉena.

PROGLAŠENJE NESTALOG LICA UMRLIM

Umrlim licem prglasit će se: lice o ĉijem ţivotu za posljednjih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti, a od njegovog roĊenja je proteklo 60 godina, lice o ĉijem ţivotu za poslednjih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti a vjerovatno nije ţivo, lice koje je nestalo u brodolomu, saobraćajnoj nesreći, poplavi i sl. a o njemu nema nikakvih vijesti u slijedećih 6 mjeseci, lice koje je nestalo u ratu a o njemu nema vijesti za

jednu godinu od prestanka neprijateljstva. Podnosilac zahtjeva je lice koje ima pravni interes. Dokazivanje datuma smrti: u sluĉaju kada se zna datum smrti neke osobe a nema dokaza o datumu

smrti, u vanparniĉnom postupku se provoĊenjem odgovorajućih dokaza utvrĊuje datum smrti odreĊene osobe. Predlagatelji su osobe koje imaju pravni interes.

DOZVOLA ZA ZAKLJUĈENJE BRAKA Maloljetnik sa navršenih 16 godina moţe podnijeti prijedlog da mu se dozvoli zakljuĉenje braka. Na

roĉište se pozivaju roditelji, organ starateljstva, utvrĊuje se zdravstveno stanje itd. Javnost je iskljuĉena.

PRODUŢENJE I PRESTANAK RODITELJSKOG PRAVA U sluĉaju kada dijete napuni 18 godina a nesposoban je za rasuĊivanje. Pokreće ga roditlj i li organ

starateljstva. Dokazuje se medicinskim vještaĉenjem. Kada maloljetnik sa 16 godina postane roditelj, ne stiĉe poslovnu sposobnost po sili zakona, već se donosi rješenje u vanparniĉnom postupku.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ODUZIMANJE RODITELJSKOG PRAVA Pokreće se po prijedlogu drugog roditelja, organa starateljstva i dijeteta. Oduzima se od roditelja

koji:izloupotrebljava svoje roditeljsko prav, g rubo zanemaruje roditeljsko pravo i u sluĉaju napuštanja djeteta.

OSTAVINSKI POSTUPAK, IZVRŠNI POSTUPAK, ODREĐIVANJE PRAVIĈNE NAKNADE ZA EKSPROPRISANE NEKRETNINE

UPRAVLJANJE I KORIŠTENJE ZAKJEDNIĈKIM STVARIMA

Ako postoji suvlasniĉka zajednica, a suvlasnici se ne mogu sporazumjeti o naĉinu korištenja zajedniĉke stvari, odluku o ovom pitanju donosi vanparniĉni sud. Vanparniĉni sud po prijedlogu suvlasnika (dovoljan je da jedan podnese) donosi odluku o naĉinu korištenja.

DIOBA NEPOKRETNOSTI

Suvlasnici imaju pravo da u svako doba zahtjevaju diobu zajedniĉke stvari. Sud uvijek zakazuje roĉište u sudi radi pokušaja sporazumne diobe, a ako ista nije moguće, vrši se tzv. fiziĉka dioba. Ako fiziĉka dioba nije moguća, izvršit će se civilna dioba, što znaĉi prodaja stvari po pravilim aizvršnog

postupka i dobiveni iznos se dijeli suvlasnicima srazmjerno njihovim dijelovima. Moguće je da nekom od suvlasnika pripadne cijela nepokretnost, s tim da suvlasnik isplati druge srazmjerno njihovim dijelovima.

UREĐENJE MEĐA Sud ureĊuje meĊu izmeĊu susjednih nepokretnosti ako su meĊašnji znaci uništeni, oštećeni ili

pomjereni. Postupak se pokreće po prijedlogu jednog od vlasnika ili posjednika susjednih parcela. Sud na roĉište u sudu poziva stranke radi sporazumnog ureĊenja meĊa, a ako sporazuma nema sud zakazuje roĉište na licu mjesta i ureĊuje meĊu na jedan od slijedećih naĉina:

1. po jaĉem pravu, npr. jaĉi je u pravu onaj koji na spornoj površini ima neki pravni naslov

(ugovor o kupoprodaji) ako se redi o površin ikoja je male vriojednmosti (do 3.000KM)

2. prema poslednjem posjedu sporne površine 3. po praviĉnoj ocjeni suda, to znaĉi da se uzme sporna površina i prepolovi 4. po katastarskim mapama ako su stranke saglasne

PONIŠTAVANE ISPRAVA

Poništavanje isprava, mjenice i ĉeka u sluĉaju ako su poništene, ukradene ili na drugi naĉin nestale.

SUDSKI DEPOZIT U sudski depozit moţe se predati novac, dragocjenosti ili neki drugi predmeti. Onaj ko ţeli da preda

neku stvar u depozit podnosi prijedlog sudu. Ako je predmet depozita novac ili strana valuta sud će ih poloţiti kod nadleţne sluţbe za platni promet. Ako lice u ĉiju korist je depozit izvršen ne podigne tu stvar u roku od 3 godine, stvar postaje drţavna svojina. Osoba koja je dala stvar u depozit se

oslobaĊa svoje obaveze i ne teku zatezne kamate (npr. platio kiriju koju zakupodavac neće da primi).

11.02.2006.

HAJRUDIN HAJDAREVIĆ

OSNOVNA OBILJEŢJA UGOVORA U PRIVREDI

To su ugovori posebne vrste, jer ih najĉešĉe zakljuĉuju pravna lica sa obje strane, ali izuzetno moguće je da jedna od tih strana budu fiziĉka lica. Predmet tih ugovora su robe ili vršenje raznih usluga u vezi

sa prometom robe kao npr. otpremanje, prevoz, uskladištenje itd. Oni su u pravnom i društvenom ţivotu vrlo ĉesti, a naroĉito ugovor o prodaji. Ovi ugovori nisu formalni, i po pravilu zakljuĉuju se usmeno, a smatraju se zakljuĉenim kada se na bilo koji naĉin podudare ili izraze ponuda i prihvat

ponude. Bitno je da se ugovorne strane sporazumiju o osnovnim elementima ugovora, meĊutim u ovakvim odnosima zakon nekada propisuje formu ugovora, kao npr. zakon o obligacionim odnosima kod ugovora o graĊenju, licenci, bankarskim kreditima, alotmanu i dr. Nekada i same ugovorne strane

odrede formu ugovora. Treba razlikovati pravne posljedice kada zakon odreĊuje formu ugo vora od pravnih posljedica kada su ugovorne strane odredile formu ugovora. U privredno pravnim odnosima pooštrena je odgovornost u odnosu na graĊansko pravne odnose. U graĊanskom pravu je

odgovornost dobrog domaćina, a u privrednom pravu dobrog privrednika, što nije isto, pogotovo kada se radi o dobrom struĉnjaku – o profesionalnim odnosima. U graĊanskom pravu, ogovrnost je postavljena u dva stepena. Onaj ko povrijedi ugovor, dakle zakasni sa ispunjenjem ili uopće ne ispuni

obavezu, on odgovara ako je do tih okolnosti došlo dolusom (umišljajem) ili ako je do toga došlo iz razloga krajnje nepaţnje. U privrednom pravu ta odgovornost se odnosi i na to da onaj koji je povrijedio ugovor odgovara i za obiĉnu nepaţnju, dakle ne odgovara samo za culpa latu nego i za

culpa levis, dakle odgovora kao dobar privrednik, a ne dobar domaćin. Dakle, u privrednom pravu je odgovornost šira. Karakteristike privredno pravnih odnosa postoji i kod djeljivih obaveza. Duţnici odavaraju solidarno, a to znaĉi da odgovaraju bez prava na prigovor redosljeda. Suština solidarne

odgovornosti jeste da jedan odgovara za sve, a svi za jednog. Solidarnu odgovornost ugovorne strane mogu da iskljuĉe. Shodno tome, kod ugovora u privredi, kada su u pitanju neki rokovi, oni su normalno kraći. Trţište ne trpi da neizvjesnost duţe traje, tako da su rokovi zastare kraći.

Kada se radi o prijemu robe, prenosu vlasništva na robi, u privrednom pravu taj prenos se vrši na simboliĉan naĉin, npr. kod distancione prodaje, kupac najĉešĉe ne vidi robu, ali je dobio papire za nju.

PREGOVORI ZA ZAKLJUĈENJE UGOVORA Pregovori za zakljuĉenje ugovora prethode zakljuĉenju ugovora i mogu, ali ne moraju dovesti do

zakljuĉenja ugovora. Uĉesnici pregovora razgovaraju o nizu pitanja znaĉajnih za zakljuĉenje ugovora, dakle o svim bitnim elemntima i iz toga zaista se moţe oĉekivati da doĊe do zakljuĉenja ugovora, da se pregovori transformišu u ugovor putem ponude i prihvata ponude. MeĊutim poziv na pregovore

treba razlikovati od punude za zakljuĉenje ugovora. Poziv za pregovore ne sadrţi sve bitne sastojke ugovora i njihov je cilj da dovedu do ponude, a ponuda mora imati sve bitne elemente ugovora. Pregovori se mogu voditi sa jednim ili više lica, to je nešto sliĉno i sa ponudom, jer ona je jednostrana

izjava volje upućena jednom licu, ali moguća je i ponuda upućena većem i neodreĊenom broju lica. Pregovori ne obavezuju. Ponuda obavezuje, bar za odreĊeno vrijeme. Poslije obavljenih pregovora, bilo koji od uĉesnika moţe staviti ponudu. Kod pregovora mora se pridrţavati odreĊenih naĉela:

naĉelo savjesnosti, dakle i za pregovore sa odgovara ali u smislu ako neko u njih ulazi da bi drugom napravio štetu - tada postoji odgovornost. U ovakvim sluĉajevima odgovara se samo za stvarnu štetu, onu koja je nastala, a ne onu koja će nastati. Ne odgovara se za izmaklu dobit, koja treba da bude

buduća, izvjesna i mjerljiva i po tome se razlikuje od eventualne štete koja nije izvjesna , iako je buduća i mjerljiva. Zakon ne štiti eventualnu štetu. Šta je osnov odgovornosti kod pregovora? Deliktna, a ne ugovorna odgovornost. Kada je u pitanju

krivica, ona se zasniva na krivici štetnika. Oštećeni nije duţan da dokazuje krivicu, on je duţan da dokaţe da mu je šteta nastala, a drugi dokazuje da nije kriv.

PONUDA ZA ZAKLJUĈENJE UGOVORA

WWW.BH-PRAVNICI.COM


To je jednostrana izjava volje upućena jednom licu i mora da sadrţi sve bitne elemente ugovora. Kod jednostrane izjave, onaj koji je dao odgovara za svoju obavezu, a kod dvostarne moţe i za tuĊu

obavezu, npr. jamac odgovara za duţnika. Ponudilac je slobodan u iz raţavanju svoje volje kojem će licu dati ponudu. MeĊutim, pravo preĉe kupnje je vid ograniĉenja. Pored posebne ponude (upućebe jednoj odreĊenoj osobi), postoji i opća

ponuda koja se upućuje neodreĊenom broju lica i koja se ne gasi ako se zakljuĉi ugovor sa jed nim licem. Općom ponudom se zakljuĉuje više ugovora. Katalog nije ponuda jer njime nije odreĊena koliĉina koja je bitan elemenat ugovora. Ponuda obavezuje do momenta dok ponudilac ne moţe da je

opozove, to znaĉi da kada ponuda doĊe do ponuĊenog, ponudliac je ne moţe opozvati. Ima ponuda koje obavezuju sa rokom, stavi se opcija npr. 15 dana. Ako je ponuĊeni zakasnio prihvatiti ponudu, to nije prihvat ponude i ugovor. Pošto kasni to se smatra novom ponudom, sada od strane ponuĊenog.

Ako je odreĊena forma ugovora u toj formi treba da bude saĉinjena i ponuda. PRIHVAT PONUDE

Prihvat ponude mora da sadrţi sve ono što je u ponudi, a ponuda mora da sadrţi sve bitne elemente ugovora. Ĉesto ponuda ima i elemenata koji nisu bitni, nego sporedni. Prihvat ponude ne odnosi se na

ove sporedne elemente i oni se mogu odreĊivati i nakon prihvata ponude. U pravu ne vaţi naĉelo da ćutanje ponuĊenog znaĉi prihvat ponude. Ako u naznaĉenom roku ponudilac ne dobije odgovor, ne znaĉi da je njegova ponuda prihvaćena. Ali postoje i izuzeci: sluĉaj stalne poslovne veze sa

ponudiocem kada se radi o dugodišnoj trajnoj isporuci robe i kod osiguranja ako osiguravaĉ u roku od 30 dana ne odbije ponudu smtara se da je ugovor zakljuĉio i za slijedeći riziĉni period sa istim uslovima kao u riziĉnom periodu koji je istekao.

ZAKLJUĈENJE UGOVORA Ugovor u privrednom pravu smatra se zakljuĉenim kada postoji saglasnost ugovornih strana o bitnim

sastojcima ugovora. Izjava o zakljuĉenju ugovora moţe se dati rijeĉima, uobiĉajenim znacima ili drugim ponašanjem. Ono što je bitno je da ta izjava volje mora biti data slobodno i ozbiljno. U nekim sluĉajevima za zakljuĉenje ugovora potrebna je i saglasnost trećih lica. Kada je ugovor zakljuĉen u

tom sluĉaju? Isto kao naprijed navedeno, a saglasnost se moţe pribaviti prethodno i naknadno. Kada je ugovor zakljuĉen? Kada ponudilac primi prihvat ponude. Mjesto zakljuĉenja je tamo gdje ponudilac ima sjedište (opšte naĉelo), a stranke mogu dogovoriti i drugaĉije. Da bi ugovor nastao kao valjan

pravni posao, predmet obaveze iz tog iugovora mora da je moguć, dopušten, odreĊen ili odrediv. Ima ugovora gdje predmet mora biti odreĊen, a ne odrediv. Ako obaveza nije moguća, nije dopuštena, ako je neodrediva, ugovor je tada ništav. Od ništavosti treba razlikovati pobojnos t (rušljivost). Ništav

ugovor nikada nije ni nastao, pa sud presudom samo utvrĊuje ništavost. Kod rušljivih, ugovor je nastao, ali mu nešto fali, tako da se moţe pobijati.

FORMA UGOVORA O PRIVREDI Ugovori u privredi su neformalni. Oni su konsenzualni. MeĊutim, u praksi, oni se ipak zakljuĉuju u

pismenoj formi (narudţbenica za robu, otpremnica uz robu). Forma ugovora moţe biti odreĊena zakonom i od strane ugovrnih strana. Pravne posljedice – po zakonu pismena forma ugovora traţi se za ugovor o prodaji nepokretnih stvari, ugovor o graĊenju, licenca, trgovinsko zastupanje, alotman,

osiguranje, jemstvo, kredit, po zakonuje odreĊena pismena forma. Kada zakon t raţi pismenu formu, onda je ona uslov punovaţnosti ugovora. Tako je postavljeno i kada ugovorne strane traţe pismenu formu ugovora. U ĉemu je razlika? Kod zakonske forme, svaka izmjena mora biti pismena, a kada su

stranke odredile formu izmjene ne moraju biti pismene. Kod sporazumnog raskida, bez obzira ko je odredio formu, ugovor se moţe raskinuti bez te forme. Postoje i posebni naĉini zakljuĉenja ugovora u ţivotu, npr. za struju, vodu i sl. S obzirom na veliki broj ugovornih strana, ne zakljuĉuje se ugovor nego

se orede «opšta pravila», a druga strana (korisnik) pristupa istim. NIŠTAVOST UGOVORA

Ništav je ugovor onaj koji je protivan naĉelima društvenog ureĊenja (ustavu), onaj koji je protivan prinudnim propisima i moralu društva. Ništavost je moguća i drugim sluĉajevima: zbog predmeta. Ako

je predmet obaveze nemoguć (npr. prodaja «vijeĉnice»), ako je nedopušten (javno dobro), ili ako je neodrediv. Kada je u pitanju osnov, ako postoji i ako je nedopustiv onda je ugovor ništav. Ništav moţe biti i zbog mane volje (treba da se radi o potpuno poslovno nesposobnoj osobi). Kod naknadnog

prestanka prvonitnog nedostataka, ništav ugovor ne konvalidira. Ako je nedostatak minoran, a ugovor

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ispunjen, ugovor egzistira i ne moţe se traţiti da se ništavost utvrdi. Na ništavost se pazi po sluţbenoj duţnosti. Ništavost moţe traţiti i onaj koji nema pravni interes.

BITNI SASTOJCI UGOVORA O PRIVREDI

Predmet ugovora i cijena koja moţe biti odreĊena ili odrediva su bitni elementi ugovora. Predmet ugovora je roba, tjelesne stvari. One moraju da zadovoljavaju neke ljudske potrebe i moraju biti namjenjene i podobne za trţište. Ta stvar mora da bude u prometu, ali moguće je da roba bude

odreĊena i u ograniĉenom prometu (lijekovi, oruţje). Ta roba, stvar, moţe da bude i buduća, ne mora da postoji u vrijeme zakljuĉenja ugovora. U praksi se desi da se proda tuĊa stvar i tada ugovor vrijedi. Treba razlikovati pravne posljedice u osnovi polazeći od toga da li je tuĊa stvar predata kupcu ili ne.

Ako nije predata, ugovor se raskida sam po sebi, a ako jeste postoje razliĉite situacije. Stvari treba da su individualno odreĊene ili odreĊene po rodu. Bitno je da je roba odreĊena svojom vrstom, koliĉinom i kvalitetom. Jedan od ovih elemenata moţe da nedostaje, a to je kvalitet. Što se tiĉe cijene kao bitnog

elementa, ona ne mora biti odreĊena, pa ĉak ni odrediva kod nekih ugovora, ne mora se ni navesti u ugovoru. U tom sluĉaju cijenu odreĊuje sud. Cijena se moţe odrediti fiksno, a moţe biti i promjenjiva. Mogu je odrediti ugovorne strane, treća lica, a moţe biti odreĊena i od nadleţnohg organa (dirigovane

cijene), cijena zavisna od kvaliteta itd. Cijenu odreĊuju ugovorne strane. Ugovorne strane se mogu dogovoriti da jedna ugovorna strana odredi cijenu kasnije, zakon smatra da ne postoji ugovor. Tekuća cijena je fiksna cijena, jer je odreĊena u svakom momentu.

PRAVNA PRIRODA I PROMJENE KOD UGOVORA U PRIVREDI

Zakljuĉenje ugovora u privredi je obligaciono pravni odnos, jer kada se zakljuĉi ugovor druga strana ne postaje vlasnik nego ima pravni osnov (iustus titulus), a tek kada primi robu postaje vlasnik. Svi ugovori, ili veĉina njih, su dvostrano obavezni i predpostavljaju uzajamno ispunjavanje obaveza. Oni i vremenski traju, duţe ili kraće, i u tom veremenu uzajamnog ispunjavanja obaveza, nastupaju

promjene, npr. umre jedna strana – to je promjena u subjektu. Moţe nastati promjene i kod povjerioca (cesija) i duţnika (preuzimanje duga). Kod zakljuĉenja ugovora nemaju se u vidu samo okolnosti koje postoje u momentu zakljuĉenja ugovora, nego se ukjuĉuju i one koje eventualno mogu nastupiti. Moţe

se desiti da nastupe okolnosti koje onemogućavaju ispunjenje ugovora ili jednoj starni oteţavanju a drugoj olakšavaju (pogledaj rebus sic standibus). Ako se promjenjene okolnosti desile prije, tokom i nakon obaveze ispunjena postoje razliĉite situacije. (pogledaj u knjizi ili zakonu nisam stigla zapisati

sve). PRELAZAK RIZIKA ZA ROBE SA PRODAVCA NA KUPCA

Prelazak rizika za sluĉajnu propast ili oštećenja robe je jedno od najzanaĉajnih pitanja kod ugovora o prodaji u privredi. Od momennta zakljuĉenja ugovo ra pa do njegovog potpunog ispunjenja, prodata

roba moţe sluĉajno propasti ili biti oštećena. U takvim okolnostima postavlja se pitanje rizika. Rizik znaĉi da ugovorna strana koja ga snosi mora da snosi i gubitak za takvo stanje robe i ne moţe drugu stranu ĉiniti odgovornom. Osnovno je pravilo da do predaje kupcu rizik sluĉajne propasti ili oštećenja

snosi prodavac, a sa predajom stvari rizik prelazi na kupca. Oštećenje ili propast stvari, dakle obuhvata fiziĉku propast ili oštećenje koje je nastalo sluĉajno, nezavisno od aktivnosti ugovornih strana. Nestanak, kraĊa ili zagubljenje stvari moţe se izjednaĉiti sa sluĉajnom propasti ili oštećenjem.

Dakle, momentom predaje robe kupcu na njega prelazi i rizik za tu stvar. Od ovog pravila ima i izuzetaka. Recimo, kada kupac u ugovoreno vrijeme nije preuzeo robu, u takvom sluĉaju rizik prelazi samim tim rokom, kao da je robu preuzeo kada je trebao, a nije je preuzeo. Drugi sluĉaj, ako je kupac

preuzeo robu, a zatim raskinuo ugovor ili traţio zamjenu robe, iako se roba nalazila u priteţanju kupca rizik nije prešao na njega. Ovo je postavljeno kao dispozitivna norma, tako da stranke mogu ugovorom da riješe drugi naĉin prelaska rizika i to se najćešĉe rješava klauzulama (npr. franco). Kod

odgovornosti za prelazak rizka vaţno je napomenuti da ona postoji i kada duţnik ni je kriv. Ovo se dešava u odreĊenim sluĉajevima. Ako se sluĉajno ošteti ili nestane stvar nakon isteka roka, jer se štiti savjesna strana. To je sluĉaj i kod novaĉnih obaveza, kada se plaćaju zatezne kamate: bez obzira je li

duţnik kriv za docnju i da li je povjeriocu nastala šteta. U ovakvim sluĉajevima naknaĊuje se ne samo stvarna šteta, nego i izmakla korist. U praksi su mogući sluĉajevi da jedna strana nije iskljuĉivo kriva, nego da dio krivice snosi i druga strana. U takvim sluĉajevima, zavisno od dopri nosa jedne i druge

strane vrši se naknada štete. Pošto su ove odredbe dispozitivne prirode o pitanju odgovornosti za

WWW.BH-PRAVNICI.COM


štetu i visinu štete, odgovornost ugovorne strane mogu ugovorom proširiti, ograniĉiti, i iskljuĉiti ali samo u sluĉaju kada je do štete došlo obiĉnom nepaţnjom

14.

GARANTOVANJE MATERIJALNIH SVOJSTAVA

Prodavac je duţan garantovati kupcu da roba ima odreĊeni kvalitet. To znaĉi da prodavac odgovara kupcu ako roba nema svojstva za redovnu upotrebu ili promet, ako nema potrebna svojstva za naroĉitu upotrebu, ako nema svojstva ili odlike koje su ugovorene i ako roba nije sa obrazna uzorku ili

modelu. Nedostaci na robi, bez obzira o kojim se nedostacima radi, zakon definiše kao materijalne nedostatke, a oni mogu da nastanu na samoj supstanci robe i onda bi ta terminologija odgovarala. Ali, taj nedostatak moţe da bude i obliku robe, funkcionalnim svojstvima robe, izdrţljivosti robe, onda ta

terminologija ne bi odgovarala. Ti nedostaci mogu da budu vidljivi i nevidljivi. MeĊutim, zakon propisuje kada prodavac ne odgovara za materijlane nedostatke. To je sluĉaj neznatnog materijalnog nedostatka. Da li je nedostatak neznatan ili ne, zakon ne prepušta strankama da odreĊuje nego tu

okolnost odreĊuje sud. Odgovornost prodavca iskljuĉuje se i u sluĉaju prodaje stvari na javnoj draţbi. Zatim, ti nedostaci i mane mogu biti prolazni i to sa takvom posljedicom da ne utiĉu na mogućnost upotrebe stvari. Prodavac neće odgovarati za materijalne nedostatke ako je kupcu u ĉasu zakljuĉenja

ugovora taj nedostatak bio poznat ili nije mogao ostati nepoznat (u vrijeme zakljuĉenja ugovora; da li je nedostatk bio ili mogao biti poznat cijeni se po prosjeĉnoj ocjeni kupca). U praksi se dešava da se isporuĉi sasvim druga od ugovorene stvari. U takvom sluĉaju ne radi se o materijalnim nedostacima

(to je aliud) i tada nema ugovora. Rokovi za reklamaciju su prekluzivni. ODGOVORNOST I PRIGOVORI ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE NA ROBI

Ukoliko kupac pregleda robu i utvrdi da ona ima materijalne nedostatke, pa i kada nije isporuĉena ugovorena koliĉina robe, duţan je u odreĊenom roku staviti prigovor prodavcu. U praksi se to zovu reklamacioni prigovori. I kada nije isporuĉena dogovorena koliĉina i to je materijalni nedostatak.

Normanlno da zakon propisuje uslove, ne samo do kojeg roka se prigovor moţe podnijeti nego i šta isti treba da sadrţi i kako treba du bude poslan. To bi znaĉilo da prigoovr mora biti blagovremen, konkretan i upućen na siguran naĉin. Rok u privrednom pravu je kratak jer promet robe ne trpi duge

rokove. Kada se pregled robe vrši u prisustvu obje strane rok za prigovor je odmah. Ako prodavac nije prisutan pregledu rok je bez odlaganja. Šta treba napisati kod nedostataka robe? Treba konkretno navesti opis nedostatka, koliĉine i poslati preporuĉenom poštom. Ako je poslato obiĉnom pošiljkom

moţe biti upitno pravo kupca. Sve ovo nije zakon rekao kako, samo je odredio ove momente. Nejćešĉe prodavac zna šta šalje i šta oĉekivati i poslije toga. Kod nevidiljivih nedostataka rok reklamacije je 6 mjeseci, nakon toga nema pozivanja ne nedostatke. Sve ove norme nisu prisilne

naravi. U praksi, stranke ih najĉešće prilagoĊavaju svojim potrebama ili ih iskljuĉuju. PRAVA KUPCA I MATERIJALNI NEDOSTACI

Kupac koji je blagovremeno i uredno obavijestio prodavca o nedostacima moţe:

1. Zahtjevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka. Ovo je odnos u ispunjenju ugovora.

2. Kupac moţe zahtjevati sniţenje cijene

3. Moţe da raskine ugovor U svakom sluĉaju, kupac ima pravo na naknadu štete. Ugovor se ne moţe raskinuti ako kupac nije

ostavio prodavcu primjeren rok za ispunjenje tog ugovora. Dakle, daje se prodavcu primjeren rok i na njemu je da li će ugovor opstati. Tuţbom/presudom se samo utvrĊuje da je ugovor raskinut. Nešto je drugaĉije kod fiksnih ugovora gdje je rok bitan elemenat. Kada rok nastupi ugovor prestaje, nema

drugog primjerenog roka. Prodavac i u ovom sluĉaju moţe da odrţi ugovor ako odmah obavijesti kupca da mu isporuĉuje robu. Rokovi za reklamaciju su godinu dana od dana odašiljanja robe ako se ne radi o prevarnom

odašiljanju robe. Ako se radi o prevari (prodavac je znao šta šalje), rok je 3 godine.

GARANCIJA ZA ISPRAVNO FUNKCIONISANJE PRODATE STVARI

14

Pregled robe i kada postoji pravo na reklamaciju?(pogledati u knjizi ili zakonu, ponekad pita)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ovdje se radi o odgovornosti za ispravno funkcionisanje robe, a ne za neki njen nedostatak. Ova vrsta

odgovornosti nema veze sa materijalnim nedostacima. Stvar je ispravno upotrebljavana, a došlo je do kvara. Ovdje odgovara i prodavac i garant. Ko odgovara za ispravno funkcionisanje? Obiĉno se radi o tehniĉkoj robi. ProizvoĊaĉi su duţni da daju

garanciju za tu robu, po zakonu. Imamo i prodavca koji je tu robu prodao. Kupac moţe da traţi odgovornost od garanta po osnovu garancije, a od prodavca po osnovu ugovora o prodaji i garanciji. Nabolje je kada postoji servis, jer se najlkaše rješavaju stvari. Garantni rokovi se produţuju nakon

popravke/zamjene stvari (za dio koji je zamijenjen ili za kompletnu stvar ako je zamijenjena u cjelosti). ZAŠTITA OD EVIKCIJE – ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE

U praksi se dešava da ne nekoj stvari postoji pravo treće osobe koje iskljuĉuje, umanjuje ili ograniĉava kupĉevo pravo, a da o tome kupac nije obaviješten i da ne pristaje da uzme stvar sa tim

opterećenjima. U takvim sluĉajevima, prodavac odgovara za pravne nedostatke stvari. Kupac je duţan da obavijesti o tome prodavca i da od nega traţi da se u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili pretenzija trećeg lica, a ako se radi o stvarima odreĊenim po rodu, da mu isporuĉi drugu stvar.

Najĉešće prodavac ne postupa po upozorenju kupca, ne samo zato što on to neće, nego zato št o on to ne moţe u tom momentu da uradi. U tom sluĉaju dolazi do sankcija. U sluĉaju oduzimanja stvari od kupca (od treće osobe), ugovor se po zakonu smatra raskinutim. U ovim sluĉajevima kupac moţe po

svom izboru traţiti raskid ugovora ili zahtjevati srazmjerno sniţenje cijene. Ako je kupac u vrijeme zakljuĉenja ugovora znao da će mu stvar biti oduzeta ili njegova prava smanjenja ili ograniĉena, i tada kupac moţe traţiti vraćanje stvari, sniţenje cijene, ali nema pravo na naknadu štete. Kada se radi o

pravu trećeg koje je oĉigledno, kupac koji ne obavijesti prodavca za pravne nedostatke i bez prava prizna osnovano pravo trećeg, on i u takvom sluĉaju moţe traţiti odgovornost prodavca. Istekom godine dana od dana saznanja za postojanje prava trećeg, gasi se i pravo kupca po osnovu pravnih nedostataka.

DOCNJA PRODAVCA

Svaka ugovorna strana kod ugovora u privredi, pa i drugih ugovora, moţe pasti u docnju. Sa tog aspekta docnja moţe biti: duţniĉka docnja i povjerilaĉka docnja. Duţnička docnja - Kod ugovora u prodaji prodavac zapada u duţniĉku docnju ako na vrijeme nije

isporuĉio kupcu ugovorenu robu. Ako je rok ugovoren, protekom roka koji je odreĊen. Ako rok nije odreĊen, onda po proteku osmog dana od dana zakljuĉenja ugovora. Kada prodavac zapadne u duţniĉku docnju, kupcu pripadaju alternativno dva prava:

1. da traţi ispunjenje ugovora i naknadu štete zbog zakašnjenja 2. da traţi raskid ugovora i naknadu štete zbog neispunjena

Kupac nije duţan u ovim sluĉajevima ostaviti primjeren rok za ispunjenje, ako iz samog drţanja prodavca proizilazi da on neće ni u ostavljenom roku ispuniti svoju obavezu. Kada je u pitanju fiksni ugovor, protekom roka on se raskida po samom zakonu. U sluĉaju raskida ugovora, naknada štete

moţe biti naknada apstraktne štete i konkretne štete. Apstraktna šteta sastoji se u razlici ugovorene cijene i tekuće cijene za ugovorenu robu. Konkretna šteta obuhvata obiĉnu štetu i izmaklu korist. Konkretna šteta se utvrĊuje prema okolnostima svakog konkretnog sluĉaja.

Povjerilačka docnja - Kada prodavac zapadne u povjerilaĉku docnju, a to je sluĉaj recimo kada odbije da primi cijenu, u tom sluĉaju kupac ima dva prava:

1. da deponuje iznos kupovne cijene kod nadleţnog suda i time izbjegne plaćanje kamata 2. da traţi nakanadu pretrpljene štete.

18.02.2006.

SREDSTVA OBEZBJEĐENJA UGOVORA Dijele se na sredstva radi zakljuĉenja i radi ispunjenja ugovora. To su: ugovorna kazna, jemstvo,

zaloga, bankarska garancija, akreditiv. Regulisane su ZOO, Zakonom o vlasniĉko-pravnim odnosima i zakonom o zalogu na pokretnim stvarima

Ugovorna kazna

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ugovrna kazna je ugovorena suma novca ili neka druga imovinska korist. Njena pravna priroda je akcesorna i kao sporedna obaveza ona dijeli sudbinu glavne obaveze. Novĉane obaveze se ne mogu

obezbjeĊivati ugovornom kaznom. Osnovni uslov za plaćanje ugovorne kazne je da se povreda obaveze moţe pripisati u duţnikovu krivicu. Duţnikova krivica se ne utvrĊuje, ona se pretpostavlja i povjerilac je ne mora dokazivati. Pravno dejstvo sporazuma o ugovornoj kazni je slijedeće: za sluĉaj

neispunjenja obaveze povjerilac ima pravo izbora da traţi isplatu ugovorne kazne ili ispunjenje obaveze i za sluĉaj zakašnjenja ugovorne obaveze povjerilac moţe zahtjevati ispunjenje glavne obavaze i plaćanje ugovorne kazne (kumulativno). U ovom sluĉaju povjerilac prilikom prijema

zakašnjele obaveze mora duţnika odmah obavijestiti da zadrţava pravo na ugovornu kaznu. Ako tako ne postupi, on gubi pravo na ugovornu kaznu. To znaĉi da je pravo na ugovornu kaznu vezano za obavještavanje duţnika o zadrţavanju prava povjerioca na ugovornu kaznu i ta pravna presumpcija je

neoboriva. Jemstvo

U pravilu do jemstva se dolazi na osnovu posebnog ugovora izmeĊu povjerioca i jemca. Taj ugovor mora biti zakljuĉen u pismenoj formi. Jemstvo se daje za svaku pravovaljanu obavezu, dakle bez obzira na njen sadrţaj, daje se i za uvjetnu obavezu, daje se i za buduću odreĊenu obavezu. Kod

zakljuĉenja ugovora o jamstvu ne mora se traţiti saglasnost duţnika. Taj ugovor se zakljuĉuje izmeĊu jemca i povjerioca neovisno od volje duţnika, pa ĉak se moţe zakljuĉiti i protivno volji duţnika. Obaveza jemca je akcesorne prirode i ona zavisi od obaveze glavnog duţnika. Ne moţe biti veća od

obaveze glavnog duţnika. Jamac za obavezu neke poslovno nesposobne osobe odgovara isto kao i jamac poslovno sposobne osobe. Jamac moţe biti svako, ali mora biti poslovno sposobna osoba, dakle mora imati potpunu poslovnu sposobnost. Jamstvo je regulisano Zakonom o obligacionim

odnosima (ZOO), odredbe zakona su dispozitivne prirode u pogledu jamstva. Odgovornost jamca u privrednom pravu je pooštrena. Jamac tu odgovara kao platac, to znaĉi da postoji solidarna odgovornost glavnog duţnika sa jamcem. To znaĉi da jamac nema pravo na prigovor redosljeda. Vjerovnik moţe utuţiti jamca a da istovremeno ne utuţi glavnog duţnika. Ako su utuţeni i glavni

duţnik i jamac, oni odgovaraju solidarno, ali izreka presude po toj tuţbi ne mora da bude istovjetna, ne mora glasiti na isto (jemac ne plaća kamate i t roškove postupka). Razlika izmeĊu solidarne i supsidijarne odgovornosti je što kod solidarne nema prava prigovora na redoslijed. Pravila jasmtva su

dispozitivne prirode. Ako je glavni duţnik postao steĉajni duţnik, smanjenje obaveze steĉajnog duţnika u steĉaju ne dovodi do smanjenja obaveze jemca. U sluĉaju da jemac izvrši svoju obavezu on stiĉe pravo regresa prema glavnom duţniku. Jemstvo, sem ugovorom, nastaje i zakonom.

Bankarska garancija To je sredstvo obazbjeĊenja ispunjenja ugovora kao što su i ugovorna kazna i jemstvo. To je izjava

banke, davaoca garancije, kojom se ona obavezuje prema korisniku garancije da će ona umjesto svog komitenta ispuniti obavezu ukoliko budu ispunjeni uslovi iz same garancije. Bankarska garancija je akcesorne prirode, njena valjanost zavisna je od glavne obaveze radi koje je data. Bankarska

garancija je jednostrana izjava volje i kao takva ima za posljedice samostalne i nezavisne obaveze. Bankarska garancija se uvijek izraţava u novcu. Forma bankarske garancije je pismena. Kada postojeću bankarsku garanciju potvrdi druga banka onda je u pitanju super - garancija i korisnik moţe

traţiti ispunjenje od bilo koje od ovih banake. Postoje razne vrste garancija i ZOO tretitra neke od vrsta tih garancija. Karakteristiĉna je «garancija na prvi poziv bez prigovora».

Dokumentarni akreditiv Prihvaćanjem zahtjeva nalogodavca za otvaranje akreditiva, akreditivna banka se obavezuje da će korisniku akreditiva isplatiti odreĊenu novĉanu sumu ako do odreĊenog roka bude udovoljeno

uslovima koji su navedeni u nalogu za otvaranje akreditiva. Akreditiv mora biti sastavljen u pismenoj formi. Banka je obavezna prema korisniku od dana kada mu je otvaranje akreditiva saopćeno. Suprotno tome, nalogodavac je vezan izdanim nalogom od dana kada je nalog prispio banci. I

akreditiv je nezavistan od osnovnog ugovora. Dokumentarni akreditiv sam po sebi znaĉi da uz njegovo ispunjenje mora biti dostavljena dokumentacija koja je navedena u nalogu i samom akreditivu. Akreditiv moţe biti opoziv ili neopoziv. Ako nije ništa ugovoreno, smatra se da je opoziv, pa i onda

kada je otvoren na odreĊeno vrijeme. Zalog u privrednom pravu

Zaloţno pravo je jedan od najznaĉajnijh oblika realnog obezbjeĊenja urednog ispunjavanja obaveza. Ovo vaţi samo u sluĉaju zaloga na pokretnim stvarima. To nije sluĉaj i kada je u pitanju zalog na nepokretnostima - hipoteka. Za zalog na pokretnim stvarima u privredno-pravnim odnosima vaţe ova

pravila: da zaloţno pravo moţe postojati na pokretnim stvarima uz odreĊena ograniĉenja (nema ga na

WWW.BH-PRAVNICI.COM


drţavnom vlasništvu), zaloga je moguća i na pravima. Stvari na kojima se zasniva zaloţno pravo moraju ispunjavati sve uslove koji se traţe (da je stvar u prometu, da je odreĊena koliĉina, da se radi o

tjelesnoj stvari, a samo kada je zakonom predviĊeno, drţavna stvar se moţe zaloţiti). Pravilo o subjektima zaloga je: mogu biti fiziĉka i pravna lica, domaća i strana lica, nalogodavac moţe da bude lice koje nije nosilac prava raspolaganja ili vlasnik zaloţene stvari (duţnik zaloţi tuĊu stvar ili skladištar

ima pravo na zaloţenoj stvari bez obzira na pravni poloţaj ostavodavca u pogledu same robe). Na jednoj stvari se moţe zasnovati više zaloţnih prava po razliĉitim pravnim osnovima. Vjerovnik zaloţnog prava da bi implementirao zaloţno pravo na stvari koja je zaloţena ne mora traţiti putem

suda implementaciju tog prava. Dovoljno je da obavijesti zaloţnog duţnika i traţi od njega isupnjenje obaveze. Po proteku roka od 8 dana, on ima pravo da se namiri iz zaloţene stvari, a to znaĉi da zaloţenu stvar podvrgne javnoj prodaji. Nije mu potreban izvršni naslo v - sudska presuda, da bi

prodao stvar. Ponekad se odstupa od naĉela priore tempore potio iure (prvi u vremenu jaĉi u pravu), npr. kod ugovora u prevozu robe. Roba koje je predmet prevoza je ujedno zaloţena jer prevozioci imaju pravo zaloga na toj robi. Kada ima više prevoznika, svi oni imaju pravo zaloga. Ovo naĉelo se

ne primjenjuje, radi lakšeg ureĊenja stvari. Oni koji su već prevezli robu imaju «manje prava» i prvi se namiruje onaj kod koga se roba još nalazi ili kod koga je zadnjeg bila u priteţanju.

Hipoteka je zalog na nepokretnosti. To je najsavršenije sredstvo stavrnopravnog osiguranja novĉanih potraţivanja. Ono je regulisano Zakonom o osnovnim vlasniĉko-pravnim odnosima, a ima odredba i u ZOO. Sem hipoteke na nepokretnostima, postoji i hipoteka na pravu graĊenja. U hipotekarnom

odnosu, hipotekarni duţnik se ne lišava zaloţene nepokretnosti, on je u posjedu te nekretnine. Hipoteka nastaje na osnovu pravnog posla, sudske odluke, a u nekim sluĉajevima i na osnovu zakona. Dakle, ugovor o hipoteci je samo titulus, osnov za hipoteku i kada je zakljuĉen ona nije

nastala. Tek upisom u zemljišnje kjnige hipoteka nastaje. Kada nastaje zakonom ne mora da bude upisana u zemljišne knjige. Hipotekarni duţnik je svakodobni vlasnik zaloţene stvari. On tu stvar moţe i pod hiotekpm otuĊiti. Ko je tada duţnik? Zaloţni duţnik koji je svoju stvar dao pod hipoteku postaje osobni duţnik, a novi vlasnik nekretnine postaje hipotekarni duţnik. Hipoteka prestaje

brisanjem iz zemljišne knjige. Zaloga i hipoteka su ograniĉena stvarna prava. Realizacija hipotekarnog prava se vrši putem suda. Sem vjerovnika i duţnika, za hipoteku se mora

jasno naznaĉiti dug. Nije bitno koliki dio duga je isplaćen i kolika je vrijednos t nekretnine, uvijek se vrši prodaja nekretnine radi naplate potraţivanja. Hipoteka je vezana za nekretninu i ne moţe se odvojiti od nje (naĉelo neodvojivosti). Nadhipoteka je hipoteka na hipoteku. Na jednoj nekretnini moţe

postojati više hipoteka, a u sluĉaju namirenja potraţivnja primjenjuje se pravilo «prvi u vremenu jaĉi u pravu». Zajedniĉka hipoteka je hipoteka na više nekretnina za jedno potraţivanje. Ništave su odredbe ugovora o hipoteci ako hipotekarni vjerovnik ugovora ubiranje plodova koje zaloţena nekretnina daje

ili iskorištavanje nekretnine ne bilo koji naĉin ili da u sluĉaju neisplate duga vjerovnik moţe namiriti svoje potraţivanje sticanjem prava vlasništva. Forma ugovora o hipoteci nije odreĊena zakonom, ali se analogijom primjenjuje pravilo pismene forme (kao kod prometa nepokretnosti). Hipoteku treba

razlikovati od tabularne izjave. ZATEZNA KAMATA

Zatezna kamata je osnovno pravo povjerioca u sluĉaju kada je duţnik zakasnio sa ispunjenjem novĉane obaveze. Zataezna kamata se ne ugovora i za njenu isplatu nije uslov da je vjeroviku nastala šteta. MeĊutim, kada je rijeĉ o kamatama, one se mogu i ugovoriti. Takve kamate zovemo ugovorne

kamate ili konvencionalne kamate. Za plaćanje zateznih kamata, sem što nije nuţno da je povjerilac pretrpio štetu zbog povrede ugovora, za njihovu realizaciju nije ni znaĉajno da postoji odgovornost duţnika. Zatezna kamata je minimum naknade štete u sluĉaju povrede ugovora kada je u pitanju

novĉana obaveza. Rok za ispunjenje obaveze moţe biti odreĊen ugovorom, propisom ili obiĉajem. Plaćanje kupovne cijene vrši se u ĉasu kada se vrši predaja robe, odnosno, 8 dana od dana prijema fakture ili 8 dana po prijemu robe. Ako rok nije odreĊen, duţnik dolazi u docnju kada ga povjerilac

pozove da ispuni svoju obavezu. PREUZIMANJE DUGA

Preuzimanje duga je ugovor izmeĊu duţnika i t reće osobe (preuzimaoca duga) uz pristanak vjerovnika. Preuzimanjem duga preuzimalac duga dolazi na mjesto glavnog duţnika i on postaje jedini platac. To znaĉi da dotadašnji duţnik izlazi iz postojećeg obavezno-pravnog odnosa i na njegovo

mjesto dolazi novi duţnik. PRISTUPANJE DUGU

WWW.BH-PRAVNICI.COM


To je ugovor izmeĊu vjerovnika i treće osobe kojim se ovaj obavezuje vjerovniku da će postojeću duţnikovu obavezu ispuniti u vidu ispunjenja vjerovnikova potraţivanja koje on ima prema svom

duţniku. Tu ne sudjeluje i duţnik. Treća osoba koja je pristupila dugu moţe ispuniti obavezu i bez duţnikove volje, pa i u sluĉaju njegova protivljenja. U ovom odnosu postoje dva duţnika na samo jedno potraţivanje. Ti duţnici samostalno i neovisno jedan od drugog odgovaraju i to razdijeljeno i za

ĉitavo potraţivanje. PREUZIMANJE ISPUNJENJA

To je ugovor izmeĊu duţnika i treće osobe kojim se ona obavezuje da će preuzeti njegovu obavezu prema njegovom vjerovniku i na taj naĉin izvršiti dugovanu ĉinidbu. Treća osoba time ne preuzima na sebe dug i ne stupa u neposredan obavezni pravni odnos prema vjerovniku. Duţnik se u ovom sluĉaju

zakljuĉenim ugovorom o preuzimanju ispunjenja nije oslobodio svog postojećeg dugovanja, a ni vjerovnik prema takvoj t rećoj osobi ne moţe postaviti zahtjev za ispunjenje njogova potraţivanja. Ovaj ugovorni odnos djeluje utoliko na vjerovnika samo što je on duţan primiti po toj trećoj osobi ispunjenje

duţnikove obaveze. Ako ne prihvati ispunjenje obaveze on zapada u povjerilaĉku docnju. TOVARNI LIST

Pošiljalac je duţan da za svaku pošiljku preda prevoziocu posebo popunjen tovarni list na propisanom obrascu. Pošiljalac je odgovoran za taĉnost podataka i izjava koje je unio u tovarni list, ali i za taĉnost podataka koje je unio njegov prevozilac. Tovarni list po pravilu nije hartija od vrijednosti. On je dokaz o

zakljuĉenom ugovoru i dokaz da je prevozilac primio na prevoz stvari oznaĉene u tovarnom listu. Tovarni list moţe glasiti po naredbi i na donosioca. Ako tako glasi , u oba sluĉaja je prenosivi tovarni list.

SKLADIŠNICA To je hartija od vrijednosti koju izdaje skladištar za robu koju je primio na uskladištenje. Skladišnica je dokaz da je roba primljena na ĉuvanje i odrţavanje. Ona obavezuje skladištara da po proteku roka za

ĉuvanje i odrţavanje robe izda robu legitimnom imaocu skladišnice. Predaja skladišnice u potpunosti zamjenjuje fiziĉku predaju robe prilikom prenosa vlasništva na robi. Skladišnica se satoji iz dva dijela: priznanice (recepisa) koji sluţe za prenos prava vlasništva na uskladištenoj robi i varanta (zaloţnice)

koja se koristi radi zalaganja uskladištene robe a u svrhu dobijanja kredita, zajmova itd. Skladišnica se moţe prenositi jedinstveno (oba djela zajedno), a moguće i odvojeno. Kada se prenosi odvojeno, najprije se mora prenijeti varant (zaloţnica). U oba sluĉaja radi se o izdavanju robe. Skladišnicu je

moguće indosirati pa i u djelu priznanice, i u tom sluĉaju se radi o prenosu vlasništva uskladištene robe. Odgovornost skladištara je objektivna. On mora dokazati da je šteta na robi uzrokovana višom silom ili krivicom ostavodavca ili manama ili prirodnim svojstvima robe, kao i neispravnom ambalaţom.

Skladištar je duţan naknaditi nastalu štetu u visini stvarne, a ne trţišne vrijednosti robe predate na uskladištenje.

UGOVOR O KOMISIONU To je ugovor kojim komisionar u svoje ime a za raĉun komitenta istupa prema t rećem licu kao samostalna ugovorna strana. Svi ekonomski efekti iz zakljuĉenog ugovora pripadaju komitentu. Kod

tog pravnog posla postoji interni, eksterni i završni odnos. Bitan elemenat ovog ugovora je sama priroda pravnog posla kojeg treba komisionar da zakljuĉi. Ugovor o komisionu je jedna vrsta ugovora o nalogu, ali on je samostalni imenovani ugovor, dvostran je i teretan i neformalan. Komisionar prilikom

zakljuĉenja ugovora sa trećom osobom mora prilikom izbora te osobe cijeni ti poslovni ugled i kreditnu sposobnost te treće osobe. Komisionar kao samostalna ugovorna strana sa trećom osobom zakljuĉuje ugovor, bilo o prodaji ili kupovini robe, već zavisno od naloga komitenta i on tada obavlja pravne

radnje. Komisionar odgovara za izbor treće osobe i kod klasiĉnog komisiona on ne odgovara za ispunjenje tog ugovora. Komisionar je duţan da se pridrţava naloga komitenta i da ĉuva njegove interese, da poloţi raĉun komitentu i da komitenta obavijesti sa kim je zakljuĉio ugovor (ko je treća

strana). Komisionar nije duţan da obavijesti treću stranu ko mu je komitent. Komisionar ima pravo na naknadu (proviziju), naknadu potrebnih, nuţnih i korisnih troškova. Ova naknada mu pipada i kada nije ugovorena. Naknada se odreĊuje ugovorom, tarifom ili prema ugovorenom poslu i postignutom

rezultatu. Pored klasiĉnog komisiona moguć je i tzv. pojaĉani komision (delkvedere komision) gdje komisionar, pored odgovornosti za izbor trećeg lica, odgovara i za ispunjenje obaveza iz zakljuĉenog posla.

Pojaĉana odgovornost vodi ka povećanoj naknadi odnosno, proviziji. UGOVOR O LICENCI

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Tim se ugovorom obavezuje davalac licence da sticaocu licence ustupi, u cjelini ili djelimiĉno, pravo iskorištavanja pronalazaka, tehniĉkog znanja ili iskustva, ţiga, uzorka ili m odela, a sticalac licence se

obavezuje da mu za to plati odreĊenu naknadu. Ugovor o licenci mora biti zakljuĉen u pisanoj formi na vrijeme ne duţe od zakonske zaštite prava koja su predmet licence. Iskljuĉiva licenca je takva gdje se stiĉe iskljuĉivo pravo iskorištavanja predmeta licence i ona postoji samo ako je izriĉito ugovorena.

Pravo iskorištavanja licence moţe biti ograniĉeno prostorno a i vremenski i samo u onim sluĉajevima kada to nije suprotno ustavu i zakonu. Kada sticalac iskljuĉive licence prava iskorištavanja predmeta licence ustupi drugom, onda kaţemo da je u pitanju podlicenca. Kada je ugovor o licenci zakljuĉen na

odreĊeno ili neodreĊeno vrijeme, on prestaje istekom vremena i u tom sluĉaju nije potrebno da bude otkazan. Ako se ugovor na takav naĉin, pod istim uslovima produţi i tome se ne protivi davalac licence, onda se radi o novom ugovoru neodreĊenog trajanja. Svaka od ugovornih strana moţe

otkazati ugovor ako se radi o ugovoru na neodreĊeno vrijeme. Otkazni rok je 6 mjeseci i on se ne moţe dati u toku prve godine trajanja ugovora. U sluĉaju smrti davaoca licence ona se nastavlj a sa njegovim nasljednicima, izuzev ako nije drugaĉije ugovorena. U sluĉaju smrti sticaoca licence i ona se

nastavlja sa njegovim nasljednicima, ali samo sa onim koji produţuju njegovu djelatnost. Ako je u pitanju pravno lice kao korisnik licence i nad njim se otvori steĉajni postupak, davalac licence moţe raskinuti ugovor.

BITNI SASTOJCI UGOVORA O GRAĐENJU Kod ugovora o graĊenju predmet obaveze izvodţaĉa je izgradnja odreĊene graĊevine ili izvoĊenje

kakvih radova na odreĊenom zemljištu ili na već postojećem objektu. Osnovno kod ugovora o graĊenju je da je izvodţaĉ duţan da ugovorene radove izvede u ugovorenom roku, što znaĉi da je rok bitan elemenat ugovora (pored cijene i predmeta) i on se moţe ugovoriti za radove u cjleini ili po

pojedinim fazama. Kod ovog ugovora cijena mora da bude precizno odreĊena (ne odrediva). OdreĊuje se kao jediniĉna cijena ili za cijeli objekt kao ukupno ugovorena cijena. Jediniĉne cijene obuhvataju i viškove radova, ali samo ako se oni u pojavljuju u uobiĉajenom obimu. Ako to nije sluĉaj, izvodţaĉ radova ima pravo traţiti za viškove radova novu cijenu. Kada je u pitanju ukupno ugovorena cijena

ona se ne mijenja u sluĉaju viškova radova, ali isto tako ona se ne mijenja ni za sluĉaj manjkova radova. Ukupno ugovorena cijena ne obuhvata vrijednost nepredviĊenih i naknadnih radova. Ti radovi po zakonu uvijek se naknadno plaćaju. I jediniĉna cijena i ukupna cijena mogu biti promjenjive i

nepromjenjive. Promjenjive se najĉešće ugovoraju u obliku klizne skale. I kod nepromjenjive cijene zakon (ZOO) predviĊa mogućnost njene izmjene pod odreĊenim uslovima (npr. usljed promjene u cijeni rada, materijala, ako gradnja duţe traje pod uslovom ako su se o vi elemnti promijenili za više od

10% u odnosu na ugovorenu cijenu; u sluĉaju docnje sa izvoĊenjem radova izvodţaĉ nema pravo na izmjenu cijene).

Obaveza izvodţača radova da preda objekt finansijeru. Rokovi garancije za gradnju objekta teku od trenutka primopredaje radova. Od tada prelazi i rizik sa izvodţaĉa na naruĉioca (finansijera, investitora). Primopredaja radova se ne smatra tehniĉki pregled

od strane nadleţnih organa koji izdaju upotrebnu dozvolu. Ovo iz razloga što se tehniĉkim pregledom utvrĊuje tehniĉka ispravnost objekta u opštem interesu, a ne i da li je izvodţaĉ ispunio sve svoje ugovorene obaveze. Dakle, treba razlikovati kolaudaciju (tehniĉki pregled) od superkolaudacije (prijem

objekta od strane investitora). Investitor moţe zadrţati odreĊenu svotu novca da bi sam kasnije, bez pomoći izvodţaĉa radova mogao otkloniti nedostatke na objektu.

Odgovornost izvodţača radova za nedostatke građevine Izvodţaĉ radova odgovara za nedostatke:

1. ako su nedostaci graĊevine rezultat greške u projektu pa i onda kada je projekat primio od

naruĉioca ili trećeg lica iz razloga što je izvodţaĉ radova kao profesionalac duţan skrenuti paţnju naruĉiocu na nedostatke u projektu

2. ako odstupi od projekta, osim u sluĉaju ako ima pismenu saglasnost naruĉioca ili ako su u

pitanju hitni i nepredviĊeni radovi 3. ako su nastali nedostaci zbog kvaliteta marerijala bez obzira ĉiji je matreijal upotrebljen 4. ako su nedostaci graĊevine nastupili što radovi nisu izvedeni u skladu sa ugovorom,

odgovarajućim propisima ili pravilima struke 5. izvodţaĉ odgovara i za rad podizvodţaĉa

Izvodţaĉ neće odgovarati za nedostatke ako uspije dokazati da nije kriv za utvrĊene nedostatke i u sluĉaju greške u projektu koja se i protiv njegove potrebne paţnje nije mogla otkloniti.

UGOVOR O POSREDOVANJU

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Tim ugovorom posrednik se obavezuje da nastoji naći i dovesti u vezu treću osobu sa nalogodavcem koji bi pregovarali o zakljuĉenju odreĊenog ugovora. Bitni sastojak takvog ugovora je sam predmet

ugovora kojeg treba zakljuĉiti. Za razliku od komisionara i zastupnika, posrednik nije ovlašten da obavlja pravne radnje, odnosno, da zakljuĉuje ugovor sa trećim licima. Posrednik radi u svoje ime i za svoj raĉun. Zastupnik radi u tuĊe ime i za tuĊi raĉun. Posredovanjem ne nastaje trajni odnos. Naknada

za posrednika ne mora biti ugovorena. Posrednik mora da postupa s paţnjom dobrog privrednika. Odgovoran je nalogodavcu za izbor trećeg lica. Ako naknada nije ugovorom odreĊena, ona se odreĊuje na osnovu tarife ili obiĉaja. Ako se ne moţe ni tako utvrditi ona se odreĊuje prema trudu

posrednika i uĉinjenoj usluzi. Ukoliko posrednik ugovorom bude izriĉito ovlašten i da zakljuĉi ugovor sa trećom osobom, pa takav ugovor ima elemente i posredovanja i zastupanja, onda se u sluĉaju spora uzima da se radi o ugovoru o zastupanju.

UGOVOR O ALOTMANU Kako se zakljuĉuje, produţava i kako se naplaćuje (pogledati u zakonu, ovo pita ponekad).

HAJRUDIN HAJDAREVIĆ

25.02.2006.

VRIJEDNOSNI PAPIRI Zakon o vriednosim papirima odreĊuje emisiju i promet vrijednosnih papira kao i njihove sudionik e.

Vrijednoni papir je isprava ili elektroniĉki zapis koja se bez vrijednosnog papira ne mogu ostavivati niti prenositi. VP i smislu ovog zakona su: dionice, obveznice, certifikati koji su izdati na duţi rok trajanja od 1 godine, ugovori o investiranju no osnovu kojih se mogu od trećih lica pribavljati sredstva. Sadrţaj

vp odreĊuej pravno lice odnosno emitent. Zakon o vp se ne primjenjuje na mjenice i ĉekove, na polise osiguranja, na tzv. komercijalne papire (trgovaĉka uputnica, robna uputnica, kreditno pis mo, konosmanm, tovarni list, skladišni list itd.). registar vrijednosnih papira vodi poslove registriranja, ĉuvanja i odrţavanj podataka o istim, kao i poslove prometa vrijednosnih papira. Vrijednosni papiri se

registruju kao elektroniĉki zapisi, dakle, u dematerijalzovanom obliku. Emitent je obavezan osigurati ostvarenje prava sadrţanih u vrijednosnom papiru. Vlasnik vrijdesnosnohg papira ima raĉun kod registra koji vlasniku izdaje certifikat. Vlasništvo nad vrijenosnim papirima se stiĉe na dan zakljuĉenja

pravnog posla kojim se prenosi vlasništvo nad vrijednosnim papirima. Emisija vrijednosnih papira vrši se javnom ponudom ili zatvorenom prodajom. Javna ponuda je prodaja ne temelju javnog poziva za upis vrijednosnih papira. U odreĊenim sluĉajevima, zakomom propisanim, emisija se vrši i zatvorenom

prodajom. Promet vrijednosnih papira je kupovina, prodaja i davanje u zalog vrijednosnih paapira, konverzija i spajanje i podjela dionica. Kupovina i prodaja vrše se na temelju ugovora u pismenoj formi, a konverzija spajanje i podjela dionica vrše se na osnovu odluke emitenta uz odobrenje

Komisije. Berza: promet vrijednosnih papira obavlja se n aberzi i drugim javnim trţištima koja se osnivaju radi stvaranja uslova za povezivanje ponude i potraţnje. I berza je mejsto za povezivanje ponude i potraţnje po unaprijed utrvrĊenim pravilima. Berzu osnivaju ugovorom pravne osobe za

poslove posredovanja u prometu vrijednosnih papira, a koje su registriraen kod Komisije. Berza prestavlja oblik dioniĉkog drušva i osniva se osnovu odobrenja Komisije. Nju mogu osnovati najmanje 5 profesionalnih posrednika. Upisuje se u Registar dioniĉkih društava kod Komisije, a zakonom se

odreĊuje najmanji iznos osnovnog kapitala. Posredovanje u prometu vrijednosnim papirima: to su poslovi kupovine i prodaje vp u svoje ime i za tuĊi raĉun i nazivaju se brokerski poslovi. Kupovina i prodaja vrijednosnih papira u svoje ime i za svoj raĉun – dileri. U poslove posredovanja spadaju

poslovi društva z aupravljanje fondovima, poslovi podrške trţištu, investiciona savjetovanja i dr. Komisija za vrijednosne papire je samostaln aspecijalizirana institucija FBiH. Sjedište joj je u Sarajevu a saĉinjenjje od predjsedika, zamjenika i tri ĉlana sa mandatom 5 godina. Osigurava prijenu i nadzor

nad provoĊenjem zakona o vp i drugih zakon koji se odnose na emisiju i promet vp. Akti koje donosi Komisija su konaĉni, što zanĉi dase protiv istih moţe samo pokretati upravni spor. Registar VP obavlja poslove registarcije, ĉuvanja i odrţavanja podataka o vp, poslove prenosa i druge poslove ne moţe

obavljati. I Registar se osniva kao dioniĉko društvo, sjedište mu je u Sarajevu, ima skupštinu i nadzorni odbor.

KONCESIJA Koncesija je pravo obavljanja privrednih djelatnosti korištenjem prirodnih bogastava. Izuzetno moţe biti i za obavljanje komunalnih i drugih javnih djelatnosti.Ugovor o koncesiji se zakljuĉuje na odreĊeno

vrijeme koje ne moţe biti duţe od 30 godina, iznimno 50 godina. Ugovori se mogu obnoviti, ali ne duţe od polovine prvobitno ugovorenog roka. Ugvoor prestaje istekom ugovorenog roka, otvaranjem steĉaja, prestankom postojanja predmeta koncesije i raskidom ugovora. Ugovor o koncesiji se raskida

ako je koncesionar nesolventan ili je bankrotirao, ako koncesionar ili koncesor ne ispunjavaju svoje

WWW.BH-PRAVNICI.COM


obaveze. Ugovor zakljuĉen suprotno odredbama Zakona o koncesiji je ništavan, a za rješavanje takvih sporova je nadleţan Vrhovni sud FBiH (tuţba u upravnom sporu).

OBLICI STRANIH ULAGANJA To su: osnivanje pravnog lica u potpunom vlasništvu stranog ulagaĉa, osnivanje pravnog lica u

zajedniĉkom vlasništvu domaćeg i stranog ulagaĉa, ulaganje u postojeće pravno lice i posebni oblici ulaganja. Strana ulganaja neće biti nacionalizovana, eksproprisan ai podvrgnuta mjerama sa sliĉnim posljedicama izuzev u javnom interesu i u skladu sa zakonom. Strana ulaganja su osloboĊena

plaćanja carina i carinskih obaveza, (kao i centralna banka). Na nepokretnostima strani ulagaĉ ima jednaka vlasniĉka prava kao i domaća pravna i fiziĉka lica. Strani ulagaĉ ima pravo na upravljanje, na transfer dobiti itd.

STEĈAJNI POSTUPAK

Zakon o steĉaju je visoko razvijen mehanizam za ureĊivanje i koji je potpuno sposoban za funkcionisamnje. On daje odgovore za sve sluĉajeve u praksi, jasan je, ima usklaĊenu sistematiku, njegova osnovna premisa od koje polazi je da je imovina steĉajnog duţnika imovina njegovih

povjerilaca. Sud u tome samo stvara uvjete za izraţavanje autonomne volje povjerilaca. Zakon je reduciran tako da nema prenaglašenu administarcijsku funkciju, a naglašena je njegova parvosudna funkciju. Steĉajni postupak je posebna vrsta postupka. Spada po svojoj prirodi u vanparnĉne

postupke. Sprovodi se iz razloga plateţne nesposobnosti steĉajnog duţnika i ima za cilj unovĉenje njegove imovine radi grupnog namirenja povjerilaca steĉajnog duţnika. Plateţna nesposobnost je opći, osnovni i redovni razlog za otvranaje steĉajnog postupka. vaţi za sve

katehgorije steĉajnog duţnika. Steĉajni duţnik je plateţno nesposoban ukoliko nije u stanju izvršavati svoje dospjele i potraţivane obaveze plaćanja neprekidno u roku od 30 dana. Steĉajni postupak se moţe otvoriti i zbog prijeteće plateţne nesposobnosti (po uzoru na njemaĉko steĉajno pravo). U ovom sluĉaju samo steĉajni duţnik moţe traţiti i podnijeti prijedlog za otvaranje

steĉajnog postupka. Steĉajni postupak se pokreće pismenim prijedlogom, a ovlašteni su za to steĉajni duţnik i svaki povjerilac koji ima pravni interes za sprovoĊenje steĉajnog postupka. prijedlog se m ora podnijeti u roku od 30 dana od dana nastupanja plateţne nesposobnosti, a sud ga mora razmot riti u

roku od 15 dana. Steĉajni postupak se provodi nad imovinom pravnog lica, duţnika pojednica a to su: komplementari kod komanditnog društva i osnivaĉi društva sa neograniĉenom sloidarnom odgovornošću. Postupak se provodi nad imovinom pravnih lica javn im pozivom, izuzev nad imovinom

FBIH, općina i javnih fondova. Ako steĉajni duţnik proizvodi predmete naoruţanja i vojne opreme, za otvaranje steĉajnog postupka nad takvim pravnim licem potrebna je posebna saglasnost Ministra odbrane. Steĉajni postupak vodi steĉajni sudija kao pojedinac. Kako se radi o vanparniĉnom postupku

nema se pravo na povrat u preĊašnje stanje, na ponavljanje postupka, niti na reviziju. U steĉajnom postupku postoje dva stadija: prethodni postupak i glavni steĉajni postupak. U prethodnom postupku ureĊuje se postojanje procesnih i materijalnih pretpostavki za otvaranje steĉajnog postupka. u tu svrhu

steĉajni sudija moţe imenovati privremenog steĉajnog upravmika, odrediti odgovarajućeg vješataka, rješenjem odrediti mjere radi obezbjeĊenja steĉajne mase, a kasnije ih i ukinuti. Organi steĉajnog postupka su: steĉajni sudija, steĉani upravnik, skupština povjerilaca i odbor

povjerilaca koji ima poloţaj fakultativnog organa. Steĉajni sudija je jedini sudski organ, jer za razliku od ranijeg zakona, nema steĉajnog vijeća. On vodi i upravlja steĉajnim postupkom, ali samo do donošenja rješenja za otvaranje steĉajnog postupka. njegova osnovna fukcija je da imenuje steĉajnog

upravnika i da vrši pravni nadzor nad njegovim radom. Steĉajni upravnik je operativan organ. Ovlašten je i obavezan je da bez odlaganja uĊe u posjed imovine steĉajnog duţnika, imovine koja spada u steĉajnu masu i da njome upravlja. Steĉajni upravnik obavezan je izvršiti detaljan popis mase ali i

svioh povjerilaca duţnika, voditi poslovne knjige, a naroĉito saĉiniti poĉetni bilans. Za steĉajnog uptavnika po ranijem zakonu moglo je biti imenovano svako punoljetno fiziĉko lice. Sada za steĉajnog upravnika moţe niti imenovano fiziĉko lice koje raspolaţe potrebnom struĉnom spremom i poslovnim

iskustvom. Steĉajni upravitelj mora imati struĉno obrazovanje i poloţen struĉni ispit, a zakon je taksativno naveo koja lica ne mogu biti imenovana za steĉajnog upravnika. Namirenje povjerilaca vrši se iz postojećih sredstava slobodne steĉajne mase po slijedećem redosljedu:

1. steĉajni povjerioci viših isplatnih redova 2. steĉajni povjerioci općeg isplatnog reda (ĉlan 32)

3. steĉajni povjeriocu niţih isplatnih redova Lica koja imaju pravo na izdvajanje stvari koja pripada steĉajnom duţniku nisu steĉajni povjerioci.

Pravo na izdvajanje reguliše se posebnim propisom. Ni razluĉni povjerioci (hipotekarni povjerioci, oni

WWW.BH-PRAVNICI.COM


koji su zakonom odreĊeni kao takvi) koji imaju pravo na odvojeno i prioritetno namirenje ne tretiraju se kao steĉajni povjerioci.

Pravne posljedice otvaranje steĉajnog postupka – nastaju ex lege i neke od njih su uvjetne, a neke bezuvjetne. Neke su trajne, a neke privremene. Povodom pravnih posljedica, zakon odreĊuje tri grup pitanja:

1. opće dejstvo otvaranja steĉajnog postupka, 2. ispunjenje pravnih poslova i

3. prebijanje i pobijanje Isticanjem rješenja o otvaranju steĉajnog postupka na oglasnu ploĉu suda predstavlja konstitutivan

karakter jer bez ovoga ne bi mogle nastupiti pravne posljedice. Upravljanje i unovĉavanje steĉajne mase: steĉajni upravnik je duţan da sastavi popis predmeta steĉajne mase. Povjerioci u tom sluĉaju, nakon o obavještavanja o otvaranju steĉajnog postupka,

prijavljuju svoja potraţivanja steĉajnom sudu. Steĉajni upravnik nakon upoznavanja sa potraţivanjima povjerilaca mora da se izjasni koja potraţivanja priznaje ili osporava u cjelosti ili djelimiĉno. Ako se nekog povjerioca potraţivanje ospori onda se takav povjerilac upućuje na parnicu da se utvrdi

osnovanost njegovog potraţivanja. Rok za pokretanje parnice je 30 dana o d dana roĉišta na kome se vrši ispitivanja potraţivanja. Taj rok je prekluzivan. Reorganizacija: To je poseban pravni institut kojim se steĉajnom duţniku ne onemogućuje da samo

preţivi steĉajni postupak, nego i da ozdravi kako bi ubuduće mogao uredno poslovati. Reorganizacija poĉiva na naĉelu privatne autonomije. Pokreću je steĉajni duţnik i steĉajni upravnik, a o njoj odluĉuju povjerioci. Tu je uloga suda samo potvrĊujuća i nadzorna, sud nema nikave inicijative. Reorganizacija

se provodi na osnovu steĉajnog plana, a on je izraz volje uĉesnika u postupku. Steĉajni plan se sastoji od pripremne osnove i osnove za sprovoĊenje. Steĉajni duţnik moţe podnijeti steĉajni plan zajedno sa prijedlogom za otvaranje steĉajnog postupka. Nakon otvaranja steĉajnog postupk a, steĉajni plan ima pravo podnijeti steĉajni upravnik, ali i steĉajni duţnik. Na skupštini povjerilaca steĉajnom

upravniku moţe biti naloţen aiz rada steĉajnog plana u roku od 30 dana od dana odrţavanja skupštine. Kada se donese steĉsjni pla, steĉajni sudija g apotvrĊuje ili odbacuje. Ako steĉajni sudija utvrdi da je steĉajni plan podoban, on ne donosi nikakvo rješenej o tome i postupak po steĉajnom

planu se nastavlj akonkludentno. MeĊutim, steĉajni sudija moţe i da odbaci steĉajni plan. Za steĉajni plan zakon je propisao postupak i njegovu sadrţinu. Ako steĉajni plan ne poštuje te propise o postupku na njegovo podnošenje ili na sadrţinu plana, u takvom sluĉaju steĉajni sudija steĉajni plan

odbacuje i donosi formalno reješenje o tome. Steĉajni sudija će odbacit steĉajni plan i u sluĉajevima ako nema izgleda da ga povjerioci prihvate i ako je oĉigledno da se ne mogu ostvariti prava iz steĉajnog plana. Na rješenje o odbaĉaju steĉajnog plana dozvoljena je ţalba u roku od 8 dana.

MJENICA Osnovna svojstva mjenice se razlikuju od osnovnih svojstava mjeniĉnopravnog odnosa. Ona je

isprava, pismeno oĉitovanje obaveze. Usmeno se ne moţe niko mjeniĉnopravno obavezati. Mjeniĉna obaveza vezana je za ispravu i ona se izdaje u obliku kojeg zakon odredi. Samo onaj ko ima t u ispravu moţe traţiti ispunjenje mjeniĉne obaveze. Mjeniĉna obaveza je samostalna i stroga. Njena

samostalnost leţi u apstraktnosti – ne zna se zbog ĉega je mjeniĉni duţnik se obavezao. Samostalnost se ogleda i u solidarnoj odgovornosti mjeniĉnih duţnika. Potpisi nesposbnih osoba ili laţni potpisi ne utiĉu na obavezu drugih mjeniĉnih potpisnika. Mjenica moţe glasiti samo na novĉanu

svotu i nikada na ĉinidbu. Ona je vrijednosni papir i bez tog papira nema nastanka, a ni prava prenosa. Pravo na mjenicu je stavrno-pravne prirode. Prava koja proizilaze iz mjenice su obligacionopravne prirode. Po zakonu to je papir po naredbi, a izriĉitom kaluzulom moţe biti drugaĉije

odreĊeno. To je i prezentacijski papir - što znaĉi da vjerovnik dolazi duţniku na naplatu. To je i papir javne vjere – što znaĉi formalne istine.

Osobine mjeniĉno-pravnog odnosa:

Naĉelo pismenosti -

Naĉelo inkorporacije – Naĉelo fiksnosti obaveze – Naĉelo neposrednosti –

Naĉelo samostalnosti - Naĉelo novaĉnosti - mjenica glasi na odreĊenu svotu novca u domaćoj valuti Naĉelo solidarnosti

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Naĉelo apstarktnosti – valajnost mejnice ne ovisi od nekog pravnog posla, ni ne zna se koji je to posao

Mjeniĉne radnje: Akceptiranje mjenice. Akcept se vrši tako d atrasat na samoj mjenici napiše: priznajem ili prihvaćam ili

napiše drugu rijeĉ koja ima to znaĉenje a zatim se potpiše. To znaĉi da izdavalac mjenice (trasant) mjenicu popunjava, a trasat (akceptant) je potpiše na opisani naĉin on postaje glavni duţnik. Ako prihvata trasat mjenicu (akceptira), onda taj akcept mora biti bezuvjetan, ali g amoţ ograniĉiti n adio

iznosa. Akceptom se trasat obavezuje da mjenicu plati po dospjelosti. Tuţba protiv akcepatnat nije uslovjena nikakvim protestom jer on nije regresni ngo glavni duţnik. Amortizacija mjenice. Pod amortizacijom mjenice se podrazumijeva sudski vanpariĉni postupak u kojem se donosi odluka o

proglašenju izgublljene ili oštećene mjenice nevaţećom. Postupak amortizacije se pokreće prijedlogom. Kada se mjenica amortzuije rješenjem, raniji imalac moţe da ima prava samo prema glavnom mjeniĉnom duţniku – to znaĉi da rješenje o amortizaciji mjenice ima karatkter graĊansko

pravnog, a ne mjeniĉnopravnog dejstva, ovo iz razkloga što je amortizacijom prestao mjeniĉnopravni odnos. Aval je mjeniĉna radnja. Moţe ga dati svako lice. Moţe biti djelimiĉan ili potpun, a moţe biti i

vremenski ograniĉen. Avalista solidarno odgovara, a ako plati mjenicu stupa na mjesto honorata. Razlika izmeĊu mjenice i ĉeka su: ĉek je sredsvo plaćanja, mjenica je sredstvo kreditiranja; kod ĉeka

se ne mora odrediti rok dospjelosti, glasi na donosioca, vuĉe se na banku kao trasata jer se smatra da ona ima tu pasivnu sposobnost, ne akceptira se, nema regresa zbog neakceptiranja, ni protesta; dospjeva po viĊenju, ne moţe se umnoţavati Kao mjenica, ne moţe se ni domicilirati (odrediti mjesto

naplate). Trasant mora da raspolaţe pokrićem kod tarsata u momentu izdavanja odnosno isplate ĉeka. Opoziv ĉeka moţe vršiti samo trasant, imalac ĉeka moţe da odbije djelimiĉnu isplatu, ĉek moţe da glasi na donosioca.

Indosiranje - pogledati u zakonu Protestiranje – pogledati u zakonu

Zakon o likvidaciji – pogledati

Ĉek – pogledati zakon

11.02.2006.

SILVIJA ĈUPKA

ZAKON O PRIVREDNIM DRUŠTVIMA (SNFBIH 23/99, 29/03)

ŠTA JE PRIVREDNO DRUŠTVO

Privredno društvo je prije svega pravna osoba. Svojstvo pravne osobe se propisuje zakonom. To je pravna osoba koja se bavi proizvodnjom, prometom robe i vršenjem usluga radi sticanja dobiti. Dakle, uvijek se radi o privrednoj djelatnosti. Koje se djelatnosti mogu obavljati odreĊeno je Odlukom o

klasifikaciji djelatnosti. To je propis koji u suštini opredjeljuje ali i ograniĉava pravnu osobu u izboru pravne djelatnosti. Šta će subjekti izabrati to je njihovo autonomno pravo i takva djelatnost biće upisana i u registar privrednih pravnih subjekata. Upis djelatnosti je bitan zato što pravna osoba moţe

da stupa u pravni odnos povodom tih djelatnosti. Ko moţe biti osnivač društva? To mogu biti fiziĉka i pravna lica i domaće i strane pravne osobe.

Pravna osoba u smislu osnivaĉa dokazuje svoje svojstvo izvodom iz upisa u sudski registar. Fiziĉka osoba u smislu osnivaĉa mora biti poslovno sposobna. Kada se radi o stranim osobama kao osnivaĉu (fiziĉka i pravna) regulisano je zakonom o stranim ulaganjima i tu je propisana procedura. Upisom u

sudski registar društvo stiĉe pravnu i poslovnu sposobnost. Pravna sposobnost je sposobnost da bude nosilac prava i obaveza a poslovna da preduzima odreĊene radnje i pravne poslove. Fiziĉka osoba pravnu sposobnost stiĉe roĊenjem, a poslovnu sposobnost stiĉe punoljetstvom, dok pravna obje stiĉe

momentom upisa u registar. Fiziĉka osoba koja je poslovno sposobna u pravilu nije ograniĉena zakonom. Poslovna sposobnost pravne osobe je ograniĉena time da moţe preduzimati pravne radnje i vršiti pravne poslove samo u okviru svoje djelatnosti ili u vezi sa svojom djelatnošću. Izvan toga postoji zakonska zabrana. Prema zakonu o privrednim društvima ako pravna osoba preduzima pravni

posao izvan svoje djelatnosti taj posao nije ništav i ne m oţe se pozvati na prekoraĉenje svoje poslovne sposobnosti i bila bi duţna da obavi svoje obaveze, a treće lice se ne bi na to moglo pozvati ako je znalo ili moglo znati da to ograniĉenje postoji.

Kako prosuđujemo poslovnu sposobnost društva? Poslovna sposobnost prosuĊuje se prema njegovom zastupniku, a to je osoba koja je odreĊena osnivaĉkim aktom ili statutom kojoj je na osnovu

zakona, statuta ili općeg akta pripadaju prava zastupnika. Zastupanje pravne osobe tj. ovlaštenja zastupnika su: da zastupa/predstavlja pravnu osobu pred sudovima i drţavnim organima, obavlja pravne poslove i radnje i druge poslove povjerene zakonom. Ova prava mogu biti ograniĉena

statutom, aktom o osnivanju, npr. da ne moţe sam ili bez odobrenja organa upravljanja preduzimati odreĊene pravne poslove. Ako takvo ograniĉenje postoji, ono mora biti upisano u registar. Ko je zastupnik pravne osobe moţe se utvrditi iz registra. On kod suda mora imati deponovan svoj potpis.

To znaĉi da njegov potpis mora biti ovjeren u skladu sa zakonom. Svako ko ima pravni interes moţe uvidom u registar utvrditi da li se radi o zakonskom zastupniku. Pored zastupnika, društvo moţe imati i druge ovlaštene osobe: punomoćnike i prokuriste. Punomoćnik je osoba na koju zastupnik prenosi

neko od svojih ovlaštenja. Punomoćnik mora imati izriĉito ovlaštenje kada se radi o preduzimanju nekih pravnih radnji (promet nekretnina, povlaĉenje/priznanje tuţbe). Kako se punomoć moţe dati neograniĉenom broju lica to se ne upisuje u sudski registar. Ovlaštenje prokurista za preduzimanje

odreĊenih pravnih radnji mora biti upisano u sudski registar. To su osobe koje preduzimaju pravne radnje iz djelatnosti društva. To mogu biti i osobe izvan pravnog lica (ne mora biti zaposlenik) i njihov potpis se isto deponuje kod suda. Prok ura moţe biti zajedniĉka i posebna. Zajedniĉkom prokurom

smatra se takva prokura koja je data za nekoliko lica da postupaju zajedniĉki. Ta zajedniĉka prokura obavezuje prokuriste da moraju biti saglasni o preduzimanje pravne radnje, a osoba s kojom su zakljuĉili pravni posao privilegovana je jer se smatra da je izvršenje uĉinjeno jednom prokuristi

zapravo uĉinjeno svima. Pojedinaĉa prokura predpostavlja da se uvijek radi o jednom licu, iako moţe biti data više lica. Ona je data svakom od njih pos ebno. Prokura se moţe dati samo fiziĉkoj osobi.

Osnovni kapital i njegova struktura? Osnivaĉi moraju imati i osnivaĉki (temeljni) kapital. Temeljni kapital je onaj kapital koji osnivaĉi unose u društvo. Za neke oblike društva je propisan najniţi iznos temeljnog kapitala, npr. d.o.o. i d.d. Društvo sa neograniĉenom solidarnom odgovornošću i

komanditno društvo mogu unijeti kapitala koliko hoće. Kao temeljni kapital u društvo se mogu unositi: novac, stvari i prava. Kod društva sa neograniĉenom sol idarnom odgovornošću (dnso) kao ulog se mogu unijeti i zvršene usluge. Zavisno od oblika društva vrlo je bitno da se procjene stvari i da se

WWW.BH-PRAVNICI.COM


procjene prava. Procjena stvari u pravilu pripada samim osnivaĉima, oni mogu samo da procjene vrijednost stvari i prava. Ako to ne mogu, pomognu se tako da sud u vanparniĉnom postupku izvrši

procjenu. Koja su to prava koja se unose? Nije definisano zakonom. To bi morala biti prava koja su procjenjiva. Temeljni kapital se moţe povisiti i sniziti. Kod društava gdje je propisan najniţi iznos kapitala, ne moţe se sniziti ispod te granice. Promjena se upisuje u registar i objavljuje

Kako se osniva privredno društvo?Osnivački akt? Osniva se osnivaĉkim aktom. Zakonom je propisana stroga forma. Ako ga zasniva jedna osoba, osnivaĉki akt je odluka. Kada društvo osnivaju

dvije ili više osoba oni zakljuĉuju ugovor i to je osnivaĉki akt. Osnivaĉki akt mora biti saĉinjen u pisanoj formi, a potpisi osnivaĉa ovjereni u skladu sa zakonom. To ĉini punovaţnim osnivaĉki akt. Nedostatak ovjerenog potpisa ĉini osnivaĉki akt ništavim. Sadrţaj osnivačkog akta? Osnivaĉki akt mora da

sadrţi podatke o osnivaĉima, izbor oblika društva u kojem se organiziraju sa oznaĉenjem njegove firme i sjedišta. U osnivaĉki akt se unosi djelatnost, kapital i njegova struktura, ime osobe koja zastupa (ako je moguće) i ime osobe koja je ovlaštena da podnese prijavu za upis u sudski registar.

Ako društvo osniva jedno lice, dovoljno je da se unesu podaci šta ĉini osnovni kapital i koliko iznosi. Ako društvo osniva više lice, pored navedenog unosi se i šta ta lica unose kao kapital i zavisno od te vrijednosti odreĊuje se njihov udio u društvu, koji se moţe izraziti u razlomcima ili procentima. Udio ne

mora biti jednak. Kod društva sa neograniĉenom solidarnom odgovornošću udjeli su jednaki. K od dioniĉkog društva, vrijednost unesenog kapitala izraţava se brojem dionica ĉija nominalna vrijednost ne moţe biti niţa od 10 KM, a koliko će koji osnivaĉ imati dionica zavisi od visine kapitala koji je unio u

društvo. To su bitni sastojci osnivaĉkog akta, a mogu se urediti i neka druga pitanja u skladu sa zakonom. Sve što nije ureĊeno osnivaĉkim aktom, ureĊuje se statutom.

Šta je firma društva? To je ime pod kojim društvo posluje i duţno je u svom poslovanju da u korenspodencij koristi tu firmu koja je upisana u registar. Uz firmu se uvijek unosi i sjedište društva. Osnivaĉi odreĊuju sjedište osnivaĉkim aktom. Kod izbora firme bitno je dva pravna lica ne mogu kod istog registra biti upisani sa istom firmom ako obavljaju istu ili sliĉnu djelatnost. Na ovo naĉelo

iskljuĉivosti firme sud, tj. registar pazi po sluţbenoj duţnosti. Po zakonu o upisu u registar, na prijavi se oznaĉava i ĉas kada je primljena upravo zbog odreĊivanja firme (ukoliko više osoba podnese zahtjev za istu firmu – pravo prvenstva).

Unutrašnja organizacija društva? Društvo moţe imati svoje podruţnice. To su organizacione jedinice društva koje obavljaju sve ili neke od djelatnosti društva, ali izvan njegovog sjedišta. Kada

društvo ima podruţnice, duţno je da o tome podnese prijavu kod suda registra kod kojeg je upisano i samo društvo. Sud sjedišta je duţan da o upisu podruţnice obavijest i sud registra na ĉijoj teritoriji se podruţnica nalazi. Podruţnica u pravnom prometu nastupa u ime i za raĉun društva. Lice koje bude

ovlašteno da preduzima pravne poslove i radnje u podruţnici upisuje se u registar. Prava osnivača društva? Osnivaĉi su osobe koje su donijele osnivaĉki akt i od tada ih tretiramo kao

ĉlanove društva. Postoje neposredna prava i izvedena prava. Neposredna prava su: pravo na upravljanje, pravo na sudjelovanje u ostvarenoj dobiti, pravo raspolaganja sa svojim udjelom, pravo istupanja iz društva. Kako se upravlja jednim društvom? Društva imaju skupštinu (d.d. i d.n.s.o.).

Skupštinu dd ĉine svi dioniĉari, a kod d.o.o. broj glasova zavisi od udjela. Ukupan broj glasova u d.o.o. iznosi 100, a broj glasova jednog ĉlana zavisi od njegovog udjela. Kod d.n.s.o zajedniĉki odluĉuju, a postoji mogućnost da se upravljanje i odluĉivanje prenese na jednu osobu. Dr uštva imaju još upravu

kao izvršni organ koju ĉine zastupnik i nekoliko direktora, koji su odgovorni za poslovnu politiku društva. Nadzorni odbor obavezno mora imati d.d., a d.o.o. samo ako ima više od 10 osnivaĉa i kapital viši od milion KM. D.D. mora da ima i odbor za reviziju. Svi udjeli su u prometu, osnivaĉi njima mogu

raspolagati. Kada osnivaĉ unese imovinu u društvo, ona postaje vlasništvo društva. On moţe raspolagati svojim udjelom, a ne imovinom koju je unio u društvo. Promet se ne moţe vršiti kada postoji pravo preće kupovine. Kod d.o.o. ĉlan društva je duţan prvo ponuditi ostale ĉlanove društva da

oni izvrše otkup njegovog dijela. Ako ih ne ponudi u skladu sa zakonom, ostali osnivaĉi mogu traţiti da se ugovor kojim je udio prodat trećem licu poništi (dakle ugovor je rušljiv, nije ništav). U prvoj godini od osnivanja d.o.o., osnivaĉ ne moţe pristupiti prodaji svog udjela, a kod d.d. se to moţe propisati

statutom. Udio u društvu se moţe se nasljeĊivati, a ako je osnivaĉ pravna osoba, pravni sljednik preuzima taj udio. Nasljednici se po pravosnaţnosti rješenja o nasljeĊivanju izjašnjava da li će postati ĉlanom

društva ili da traţi samo isplatu svog udjela. Ostali ĉlanovi društva će odluĉiti da li će izmjeniti osnivaĉki akt ili će društvo prestati. Kada je osnivaĉ društva pravna osoba pa u toj osbi nastupe odreĊene statusne promjene onda na njeno mjesto stupa pravni sljednik.

Moguće je istupanje iz društva, a isto tako i pristupanje društvu. Pristup predpostavlja da se osoba pridruţuje već postojećim ĉlanovima društva. Kod d.o.o. dovoljne je pismena izjava o pristupanju društvu koju su prihvatili ostali osnivaĉi.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Statusne promjene? Društvo moţe da vrši statusne promjene. One su i jedan od razloga za prestanak društva, ali bez unovĉavanja imovine. Statusne promjene su:

društvo se moţe podijeliti na dva ili više društava, mogu se spojiti dva ili više društava u jedno i moţe se jedno društvo pripojiti jednom društvu.

Kada se jedno društvo dijeli na dva, nastaju dva nova subjekta, a društvo koje se podjelilo prestaje kao pravni subjekt. Kada se društvo dijeli na dva tada se vrši prenos imovine i obaveza na nova

društva. Ona su njegovi pravni sljednici i solidarno odgovaraju za njegove obaveze. Ako se dva ili više društava spoje u jedno, nastaje novo društvo a prestaće društva koja su se spajala. Imovina ovih društava se prenosi na novo društvo. Kada se jedno društvo pripoji drugom društvu, pripajenjm će ono

prestati. Sve ove promjene moraju biti izvršene i u sudskom registru, dakle potrebno je podnijeti prijavu da se upišu u sudski registar. Zavisno od vrste promjene vršit će se upis novih subjekata, odnosno brisanje onih koji su prestali. Kod ovih promjena se vrsta društva ne mijenja. MeĊutim,

statusna promjena moţe da se vrši i na naĉin da se mijenja oblik društva. Oblik društva mo gu mijenjati d.n.s.o. i promijeniti oblik u d.d. i obratno. Dioniĉko društvo moţe da izvrši promjenu u d.o.o. a komanditno u komanditno na dionice. Ako d.d. mijenja vrstu pa će biti d.o.o. onda se dionice po

njihovoj nominalnoj vrijednosti preraĉunavaju u udio. U obrnutom sluĉaju, ako se d.o.o. mijenja u d.d. udjeli će se izraziti u odreĊenom broju dionica sa odreĊenom nominalnom vrijednosti. Svim sta tusnim promjenama mora da prethodi odluka kod svih subjekata koji će vršiti promjene.

Kada društvo prestaje? Kada izgubi svojstvo pravne osobe, a to svojstvo moţe da izgubi kada to bude upisano u sudski registar. Za taj prestanak mora postojati odreĊena isprava (odluka i sl.). Društvo moţe biti osnovano na odreĊeno vrijeme, pa će razlog za njegov prestanak biti istek vremena.

U tom sluĉaju mora se provesti postupak likvidacije. Likvidacija je sudski postupak nad imovinom društva. Provodi se da bi se osiguralo izmirenje obaveza društva (radi zaštite povjerilaca). Kada se postupak likvidacije okonĉa i donese rješenje moţe se vršiti brisanje društva iz registra. Društvo moţe prestati i odlukom suda. Zakon poznaje tri sluĉaja: ako najviši organ odreĊen osnivaĉkim aktom ili

statutom ne vrši svoje ovlasti 2 godine, ako mu je oduzeto odobrenje za rad ili ne ostvaruje prihode, tada zainteresirana osoba moţe t raţiti da sud utvrdi prestanak društva. Prestanak moţe biti utvrĊen i drugim zakonom, npr. kriviĉni zakon kod odgovornosti pravnih osoba. Kao sankcija je predviĊeno

prestanak pravne osobe, zabrana obavljana svih djelatnosti ili u preteţnom djelu. Sud takvu presudu dostavlja registru da se pokrene postupak steĉaja ili likvidacije. Tek po okonĉanju postupka moţe se donijeti rješenje o brisanju tog društva iz registra.

Odgovornost društva za obaveze? Svako društvo odgovara za svoje obaveze imovinom društva, osim kada je zakonom propisano da za obaveze društva odgovaraju i ĉlanovi solidarno svojom cjelokupnom imovinom. U d.o.o. odgovara se za obaveze društva imovinom društva, ĉlanovi ne

odgovaraju svojom imovinom. Za obaveze d.d. odgovara društvo svojom imovinom, dioniĉari ne odgovaraju za obaveze društva. D.n.s.o. odgovara imovinom društva i svaki ĉlan odgovara svojom imovinom. I kod komaditnog društva društvo odgovara svojom imovinom, a komplementari odgovaraju

i svojom imovinom neograniĉeno solidarno. Registar društava (SN FBIH 27/05, SL BIH 42/04). Prije svega ovim zakonom se ureĊuju pravila postupka, vanparniĉnog, po kojem sud odluĉuje o upisu u registar. Registar je javna knjiga koji je

ureĊen na više naĉela: naĉelo obaveznosti iz kojeg proizlazi obaveza poslovnih subjekata da izvrše upis u registar; naĉelo istinitosti koje polazi od toga da su svi podaci i ĉinjenice upisane u registar istinite, a suprotno se moţe dokazivati; naĉelo javnosti koje osigurava svakom ko ima pravni interes

da izvrši uvid u podatke i ĉinjenice koje su upisane u registar i da zatraţi prepise tih upisa, ali se pravni interes ne mora dokazivati; naĉelo jednoobraznosti registracije za sve poslovne subjekte i naĉelo formalnosti a to znaĉi da svi registracijski obrasci imaju propisnu formu; naĉelo konstitutivnosti

– trenutkom upisa u registar faktiĉke ĉinjenice postaju pravne i time se konstituišu neka prava koja će djelovati i prema trećim osobama (16. dan od objavljivanja u SNFBIH, s tim da društvo moţe dokazivati da je treće lice znalo i prije isteka ovog roka).

Šta se upisuje u registar? Upisuje se osnivanje, moguća povezivanja, prestanak, statusne promjene i uvijek se vrši upis svih onih promjena koje su znaĉajne za pravni promet (promjena zastupnika, prokurista, sjedišta, visina kapitala...). O svemu ovome sud donosi rješenje, a zatim slijedi javno

objavljivanje. Pored upisa postoje i zabiljeţbe. One su obavještavajući upis. Trećim osobama to daje informaciju o nekim postupcima ili stanjima u p ravnoj osobi. Zabiljeţiti se moţe da je postupak steĉaja ili likvidacije pokrenut, zabrana obavljanja odreĊene djelatnosti, privremene mjere itd. Registar ne vrši

zabiljeţbe sam. Nadleţni organi koji npr. vodi postupak steĉaja dostavljaju registru rješenje o pokretanju postupka i na osnovu toga se vrši zabiljeţba. Koji je sud merodavan za vođenje registra? Općinski sud u sjedištu kantona je mjerodavan za

voĊenje registra, a za pravnog subjekta onaj na ĉijem podruĉju pravni subjekat ima sjedište. Ako sud koji primi prijavu nije mjerodavan, prijavu neće odbaciti nego će je ustupiti mjerodavnom sudu. Kada

WWW.BH-PRAVNICI.COM


moţe doći do promjene mjerodavnog suda? Ako pravni subjekat mijenja sjedište. U tom sluĉaju, sve što prethodni sud ima će se dostaviti mjerodavnom sudu.

Iz čega se sastoji registar? Registar se sastoji iz glavne knjige i zbirke isprava. Troškove upisa snosi osoba koja je podnijela prijavu. U postupku odluĉivanja u prijavi primjenjuju se pravila propisana ovim zakonom, a u nedostatku nekih propisa primjenjuj e se ZPP. Odluka suda je rješenje pošto se radi o

vanparniĉnom postupku. Sud donosi zakljuĉak ako ocijeni da je podnositelju prijave potrebno naloţiti da dopuni neke podatke i sl. Inaĉe uvijek donosi riješenje, i kada vrši upis i kada se odbija upis. Kada vrši upis, rješenje ne sradţi obrazloţenje, a kada odbija upis, duţan je da saĉini obrazloţenje tog

rješenja. Rok za ţalbu je 8 dana. Protiv rješenje kojim je izvršen upis pravo na ţalbu ima svak o lice koje ima pravni interes (da su mu povrijeĊena neka prava).

18.02.2006.

Koji se opći podaci upisuju u registar? Osnovne ĉinjenice i podaci koji se upisuju u registar su propisane zakonom, a odreĊen je i obrazac u koji se ti podaci upisuju. Ti podaci su: o firmi, sjedištu, osnivaĉima, predmet upisa (osnivanje, spajanje,

povećanje kapitala itd.), dan i ĉas prijema prijave da bi se osiguralo pravo prvenstva, poreski broj, identifikacioni broj, ovlaštenja lica za zastupanje, visina kapitala, udjeli, djelatnosti sa šiframa. Svaki privredni subjekt moţe imati poslovne jedinice – podruţnice, koje se takoĊe upisuju u registar. Koje se

isprave moraju priloţiti prilikom svakog upisa odreĊeno je zakonom. Postupak po prijavi?

Ovlaštena osobu moţe prijavu predati neposredno ili putem punomoćnika (punomoćnik za predaju). Ona moţe biti predata elektronskim putem. Sud provjerava identitet podnosioca prijave, iskljuĉivost firme i da li je uplaćena taksa i utvrĊuje da li su priloţene isprave koje su potrebne za taj upis. Sud će odmah upozoriti na situaciju ako već postoji firma sa istim imenom i odrediti rok od 15 dana za

promjenu firme. Ako osoba koja je upućena da promjeni firmu to ne uĉini u ostavljenom roku, sud će odbiti prijavu. Formalni uslovi su: sud ispituje da li je prijavu podnijela ovlaštena osoba, da li su korišteni propisani obrasci, da li su podnesene odgovarajuće isprave i da li imaju odgovarajući sadrţaj.

Materijalni uslovi su: da li je zahtjev za upis u skladu sa zakonom, da li su opći akti podnosioca prijave u skladu sa zakonom. Ako sud utvrdi da nedostaje bi lo šta od ovoga, moţe zakljuĉkom naloţiti da se ovi nedostaci otklone u odgovorajućem roku. Ako se nedostaci ne otklone u ostavljenom roku, sud će

prijavu odbiti. Sud da bi zaista utvrdio da li su ispunjeni materijalni uslovi, u sumnji moţe odrţati roĉište i o tim ĉinjenicama raspraviti sa strankama, i tada će odluĉiti da li će izvršiti uspis ili prijavu odbiti. To nije roĉište kao u ZPP, radi se samo o razjašnjenju, a ne o utvrĊivanju ĉinjenica. U postupku

upisa u registar sud odluĉuje rješenjem, a ako upravlja postupkom i ne rješava o upisu tada donosi zakljuĉak. Odluĉuje sudija pojedinac, a u drugom stepenu vijeće. Dopuštena je samo ţalba, a nije revizija i ponavljanje postupka. Nema mirovanja postupka. Rješenje kojim se vrši upis sud nije duţan

obrazloţiti. Ako odbija upis, obrazloţenje je obavezno. Rješenje o upisu je sastavni dio same prijave (formulara) i sudija ga samo potpisuje. Da li se moţe povući prijava za upis u registar? Da, ali do pravosnaţnosti rješenja (vanparniĉni postupak!). Ako je povuĉena, sud će donijeti rješenje da

obustavlja postupak. Ţalba se izjavljuje u roku od 8 dana. Pravo na ţalbu ima podnosilac zaht jeva za upis i lica koja imaju pravni interes. Rok za ţalbu ovim licima teĉe od dana saznanja za upis (15 dana), a najkasnije u roku

od 60 dana od dana objavljivanja u sluţbenim novinama, a protiv zakljuĉka nije dozvoljena ţalba. Ako je zakljuĉkom sud naloţio neku radnju, a podnosilac je nije izvršio u ostavljenom roku, sud rješenjem odbija upis i tada se stranka moţe ţaliti pa na taj naĉin dovesti u pitanje i sam zakljuĉak. Prvostepeni

sud ispituje je li ţalba dopuštena, blagovremena i izjavljena od ovlaštenog lica. Prvostepnu odluku moţe izmjenit i sam u skladu sa ţalbom, ali da ne vrijeĊa prava trećih lica. U protivnom, spis sa ţalbom dostavlja drugostepenom sudu koji moţe ţalbu uvaţiti, odbac iti, odbiti ili odluku preinaĉiti.

Kada je završen ţalbeni postupak tada je upis pravne osobe postao pravosnaţan. Brisanje iz registra vrši mjerodavni sud u sluĉaju ako se radi o neosnovanom ili neutemeljenom konaĉnom upisu. Brisanje moţe zahtjevati svako ko ima pravni interes, a moţe i sud po sluţbenoj

duţnosti, u roku od 15 dana od dana saznanja za upis ili 90 dana od dana objavljivanja u sluţbenim novinama. Brisanje se moţe traţiti ako je upis izvršen bez odgovarajućih dokumenata, kad je nakon donošenja rješenja o upisu došlo do izmjene uslova za registraciju, a subjekt nije u propisanom roku

uskladio te uvjete sa zakonom, i u drugim opravdanim situacijama (što je uvijek fatktiĉko pitanje). Organi unutarnjih poslova, poreska i carinska uprava i finansijska policija takoĊer mogu traţiti brisanje privrednog društva iz registra u okviru svog resora. Ako je privredni subjekt brisan, po pravosnaţnosti

rješenja o brisanju se to objavljuje u sluţbenim novinama, a o tome se obavještavaju i odreĊeni subjekti. Sud ima obavezu da o svakom izvrešniom upisu obavijesti mjerodavno poresko tijelo, PIO, privredna komora, carinsko tijelo, statistiĉki zavod itd.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


(27/05 SN FBIH – Zakon o upisu u registar)

DRUŠTVO SA NEOGRANIĈENOM SOLIDARNOM ODGOVORNOŠĆU (DNSO) Ovo se smatra durštvom osoba, kao i komanditno društvo. I društva osoba moraju imati kapital, ali će visina temeljnog kapitala zavisiti od njihove volje. Kada dva

ili više lica neograniĉeno solidarno odgovaraju za obaveze društva cjelokupnom svojom imovinom tada postoji dnso. Ovo društvo se osniva ugovorom o osnivanju koji obavezno sadrţi podatke o osnivaĉima (ime, adresu, sjedište...). Izmjene i dopune ugovora vrše se saglasnom voljom stranaka. U

skladu s tim i prijavu za upis u registar potpisuju svi ĉlanovi društva. Kako je njihova odgovornost neograniĉeno solidarna, njihovi udjeli u društvu su jednaki. U ovo društvo mogu unositi novac, stvari, prava i izvršene usluge. Vrijednost uloga u stvarima, pravima i izvršenim uslugama utvrĊuje se

ugovorom o osnivanju. Ono što su ĉlanovi unijeli u društvo postaje imovina društva, i tada je društvo postalo vlasnik te imovine. Pravo upravljanja društvom ima svaki ĉlan društva i to je njegovo i pravo i obaveza, ali se ugovorom o osnivanju moţe urediti da pojedini ĉlan moţe svoje pravo upravljanja

prenijeti na drugog ĉlana društva. Ĉlan ovo svoje pravo moţe prenijeti i na osobu koja nije ĉlan društva uz saglasnost ostalih ĉlanova. Isto je i kod odluĉivanja. Ugovorom se odreĊuje da li odluĉuju svi ĉlanovi ili je dovoljna njihova meĊusobna saglasnost za preduzimanje odreĊenih poslova. Ovo

ovlaštenje se moţe opozvati. Zastupanje društva vrše svi ĉlanovi, ukoliko nisu drugaĉije odredili ugovorom. Moţe doći do promjene u pogledu ovoga tokom poslovanja društva. Kako su njihovu udjeli jednaki, i dobit i gubitke dijele na jednake dijelove. Ĉlan društva moţe istupiti iz društva , a društvu

moţe pristupiti novi ĉaln. I pristupanje i istupanje se ureĊuje ugovorom. Ĉlan društva moţe raspolagati svojim udjelom uz saglasnost svih ĉlanova društva. Druga je pravna situacija ako je ĉlan društva fiziĉka osoba pa umre ili pravna pa prestane steĉajem. Kod fiziĉke osobe zavisi da li će se nasljednici

prihvatiti ĉlanstva u društvu, ali nije dovoljno da se samo prihvate nasljedstva nego treba i da daju izjavu da pristupaju društvu. Ako ne pristupe društvu, društvo će prestati ili izvršiti izmjenu ugovora o osnivanju, s tim da su duţni naljedniku isplatiti naknadu u novcu onoga što je njegov prednik unio u društvo. Ako ima više nasljednika, a samo jedan prihvata ĉlanstvo, ostali imaju pravo na srazmejran

dio naknade. Ako nasljednici prihvate ĉlanstvo, oni stupaju na mjesto svog predhodnika i zadrţaće njegov udio i to je jedini sluĉaj da se udio moţe dijeliti na više udjela (ako ima više nasljednika koji nasljeĊuju udio). Ĉlanovi društva imaju pravo i da im se isplati pre ostali dio srazmjerno njihovom

udjelu, nakon provedenog postupka likvidacije, ako je nešto ostalo. KOMANDITNO DRUŠTVO (KD)

To je društvo od min dva ĉlana: jednog komanditora i jednog komplementara. To je takvo društvo u kojem jedan ili više ĉlanova za obaveze društva odgovara neograniĉeno, solidarno cjelokupnom imovinom i to je komplementar, a drugi odgovaraju samo do iznosa uloga koji su upisani u registar –

komanditor. Na ovo društvo primjenjuju se odredbe zakona koje se odnose na dnso, zato što komplementari odgovaraju neograniĉeno solidarno. Ovo društvo moţe se transformisati u komanditno društvo na dionice. Osniva se ugovorom u kome mora da stoji firma i sjedišre društva, ime i prezime i

prebivalište osnivaĉa. Iz ugovora mora de se vidi koji su ĉlanovi društva komanditor i a koji komplementari, visina i vrsta udjela i djelatnost. Ĉlanovi društva mogu da mjenjaju odredbe ugovora, ali uz saglasnost svih ĉlanova. Prijavu za upis u registar potpisuju svi ĉlanovi društva. Društvom

upravljaju komplementari (komanditori uĉestvuju u dobiti, ali imaju pravo uvida u poslovne knjige). Društvo zastupaju komplementari ako ugovorom nije odreĊemo drugaĉije, komanditor moţe zastupati društvo samo ako ima posebno ovlaštenje društva. Dobit se dijeli na dobit za komanditore i dobit za

komplementare. O omjeru u kojem će sudjelovati u raspodjeli dobiti se odreĊuje ugovorom. Dio dobiti koja je namjenjena komanditorima dijeli se srazmjerno njihovim udjelima. U sluĉaju likvidacije ovog društva, komanditori imaju pravo prvenstva na povrat uloga, a ostatak imovine dijeli se meĊu

ĉlanovima društva srazmjerno omjeru za raspodjelu dobiti. DRUŠTVO SA OGRANIĈENOM ODGOVORNOŠĆU (DOO)

Doo je društvo koje moţe osnovati jedna osoba, a moţe i više, i fiziĉkih i pravnih lica. Ako društvo osniva više osoba kapital društva je podijeljen na udjele. Udjeli osnivaĉa društva mogu biti razliĉiti, ali svaki osnivaĉ moţe imati samo jedan udio u društvu. Osnivaĉki akt društva je ugovor kada društvo

osnivaju dvije ili više osoba. Ako društvo osniva jedna osoba osnivaĉki akt je odluka osobe. Po formi i sadrţaju i ugovor i odluka moraju biti u pisanoj formi, a potpisi ovjereni u skladu sa zakonom. Zakon dopušta mogućnost da ugovor potpiše i punomoćnik koji ima izriĉito punomoćje za potpisivanje

ugovora, a potpis vlastodavca na punomoći mora biti ovjeren u skladu sa zakonom. Šta treba da sadrţi akt o osnivanju? Mora da sadrţi osnovne podatke o ĉlanovima društva, firmu i sjedište društva, djelatnost društva u skladu sa klasifikacijom djelatnosti, iznos osnovnog kapitala i njegovu strukturu

(novac, stvari, prava i novĉana vrijednost svakog). Akt sadrţi i odredbe o pravima i obavezama ĉlanova društva, imenovanju lica koje će biti zastupnik ili lica koje će biti ovlašteno da podnese prijavu za upis u registar. Ako se društvo osniva na odreĊeno vrijeme i to akt o osnivanju mora sadrţavati.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ovo društvo je društvo kapitala i zakonom je propisan minimalni iznos osnivaĉkog kapitala (2.000 KM), a vrijednost pojedinaĉnog uloga ne moţe biti manja od 100KM. U ovo društvo se mogu unositi

stvari i prava, ali ako se ista unose, iznos kapitala u novcu ne moţe biti manji od zakonom propisanog. Stvari i prava se moraju unijeti u društvo prije nego je upisano u registar. Osnivaĉkim aktom moţe se odrediti i obaveza ĉlanu društva da u korist društva izvrši odreĊenu ĉinidbu ĉija se vrijednost moţe

novĉano izraziti i to bi tada bio njegov udio. D.o.o. ima statut koji su osnivaĉi duţni donijeti najkasnije u roku od 60 dana od dana upisa u registar. Prijavu za upis u registar duţna je da podnese osoba koja je za to odreĊena osnivaĉkim aktom. Potpisivanje prijave za upis u registar se ne moţe prenijeti na

drugog – to je ovlaštenje zakonom izriĉito propisano za zastupnika ili ĉlanove društva. Kako odgovaraju ĉlanovi društva? Za obaveze društva odgovara društvo, znaĉi ĉlanovi posredno odgovaraju do visine svojih udjela.

Svaki ĉlan ima jedan udio koji je srazmjeran uĉešću njegovog udjela u temeljnom kapitalu. Udjeli u društvu su prenosivi – ĉlanovi mogu raspolagati njima na naĉin koji je u skladu sa zakonom i osnivaĉkim aktom. NsljeĊivati se moţe udio bez ikakvog ograniĉenja zato što je ĉlan društ va u društvo

unio svoju imovinu, pa to ĉini njegovu zaostavštinu. Kod ovog društva je u sluĉaju prenosa konstituisano pravo preĉe kupovine u korist osatlih ĉlanova društva kada ĉlan za ţivota raspolaţe svojim udjelom. Pravo preĉe kupovine uvijek mora biti odreĊeno zakonom. Ĉlan društva koji ima

namjeru da prenese svoj dio duţan je istim ponuditi ostale ĉlanove, a šutnja ostalih ĉlanova u ostavljenom roku se smatra odbijanjem. Istekom roka, ĉlan je slobodan da svoj udio proda trećoj osobi. Ako je ove odredbe povrijedio, ugovor sa trećom osobom je rušljiv. U prvoj godini od osnivanja

društva ĉlan ne moţe raspolagati svojim udjelom na ovaj naĉin. Ovo se naravno ne odnosi na nasljeĊivanje. Ovaj udio se moţe dijeliti na idealne dijelove što odgovara ako nasljeĊuje više nasljednika, ali isto u sluĉaju i ako ĉlan hoće da prenese samo jedan dio svog udjela na treću osobu.

Ĉlan društva moţe istupiti iz društva, a moţe mu pristupiti i novi ĉlan. Ĉlan takoĊe moţe biti i iskljuĉen iz društva, a razlozi za iskljuĉenje se unaprijed odreĊuju osnivaĉkim aktom i statutom. I kod istupanja i kod iskljuĉenja ĉlan ima pravo da mu se isplati njegov udio po trţišnoj vrijednosti na dan kada mu je prestalo ĉlanstvo u društvu.

Organi upravljanaja u d.o.o. Skupštinu društva ĉine ĉlanovi društa i ista ima ukupno 100 glasova, a svaki ĉlan ima broj glasova

srazmjeran visini svog udjela u društvu. Društvo ima upravu i ona vrši poslovanje i zastupanje društva. Upravu moţe ĉiniti jedno, dva ili više lica. Ne moraju biti ĉlanovi društva, mogu biti imenovani. Kada uprava ima više ĉlanova osnivaĉkim aktom ili statutom se odreĊuju njihova prava i obaveze. D.o.o. ne

mora imati nadzorni odbor, osim u sluĉaju kao ima više od 10 osnivaĉa i osnovni kapital veĉi od 1 milion KM. U društvu koji nema nadzorni odbor, svaki ĉlan ima pravo da vrši nadzor i u ost varivanju tog prava ima pravo da traţi uvid u sve ono što bi vršio nadzorni odbor da postoji (poslovne knjige,

bilans stanja i sl.). Društvo moţe povećavati i smanjivati osnovni kapital koji je upisan u registar. O tome da li će se povaćati ili sniziti odluĉuje skupština. Povaćati se moţe uplatom ili uvoĊenjem novih uloga. Ĉlanovi društva imaju prvenstvo ako se vrši uplata novih uloga. Novi udjeli se unose tako da

društvu pristupa novi ĉlan. Za pristup novog ĉlana nije potrebna izmjena osnivaĉkog akta, nego samo izjava novog ĉlana, i da je saĉinjena u pisanom obliku i da je saglasna sa osnivaĉkim aktom i statutom.Temeljni kapital se moţe smanjiti na osovu odluke skupštine ali ne ispod zakonom

propisanog iznosa. DIONIĈKO DRUŠTVO (DD)

To je društvo kod koga je temeljni kapital podijeljen na dionice. Duštvo moţe osnovati jedan ili više osnivaĉa. Osnivaĉi su obavezno i dioniĉari dioniĉkog društva. Osniva se ug ovorom koji u sebi mora da sadrţi osnovne podatke o osnivaĉima, firmu i s jedište društva, djelatnost, temeljni kapital koji je

propisan zakonom (min. 50.000KM). Ako se u d.d. pored novca unose stvari ili prava, ukupni ulozi u novcu ne mogu biti ispod 50.000 KM a nominalna vrijednost dionice ne moţe biti ispod 10KM. Nominalna vrijednost je ona vrijednost koja se dobije kada se temeljni kapital podijeli na broj osnivaĉa.

Nominalna vrijednost je ona koje se daje dionici u osnivanju, a koja se kasnije tokom poslovanja moţe mijenjati. U akt se unosi sadrţaj prava koja proizlaze iz dionica (pravo glasa, prioritetna dionica itd.). Ako se unose stvari i prava moraju se izraziti u novĉanoj vrijednosti. Mora se odrediti i ime osobe koja

će podnijeti prijavu za upis i koja će zastupati dd. Ugovorom se odreĊuje i banka tzv. depozitna banka kod koje će se vršiti uplata dionica. Prilikom osnivanja dd sve dionice mogu otkupiti osnivaĉi i to je tzv. simultano osnivanje društva. Ili mogu u skladu sa ugovorom, jedan broj dionica otkupiti osnivaĉi , a

preostali broj dionica kupuju druga lica na osnovu javne ponude ili tzv. javnog poziva za upis i uplatu dionica (zakonom o vrijednosnim papirima je odreĊeno kako će se izvršiti javni poziv). Ovo je sukcesivno osnivanje društva. Kada se radi o simultanom osnivanju društva smatra se da je upis

dionica izvršen potpisivanjem ugovora, a uplata se vrši nakon što je komisija za vrijednosne papire donijela rješenje kojim je utvrdila da je uspjela emisija dionica. Ako se radi o sukcesivnom osnivanju onda se mora odrediti vrijeme i mjesto upisa dionica, mjesto i naĉin uplate dionica, i tek na osnovu

WWW.BH-PRAVNICI.COM


toga moţe se zatraţiti da komisija za vrijednosne papire odobri javnu ponudu. Rješenje komisije kojim se odobrava emisija dionica sluţit će kao osnov da se moţe sazvati osnivaĉka skupština. Svrha

osnivaĉke skupštine jeste da se ocijeni odnosno usvoji izvještaj o osnivanju društva. Ako se radi o simulatnom osnivanju nikada neće biti sporno da li je osnivanje uspjelo ili nije (smatra se da je nastalo potpisivanjem ugovora o osnivanju), a kod sukcesivnog se to tek vidi na skupštini. Na osnivaĉkoj

skupštini će se donijeti statut i imenovati nadzorni odbor. Kada se odrţi osnivaĉka skupština tada postoje uvijeti da se podnese zahtjev komisiji da se društvo upiše u registar emitenata. Dd ima upravu koja rukovodi poslovanjem i zastupa društvo, a ĉine je direktor i izvršni direktori.

Imenovanje uprave vrši nadzorni odbor. Odbor za reviziju se formira u dd, ali ĉlan odbora ne moţe biti ĉlan uprave, zaposlenik ... ili osoba koja ima direktan ili indirektan uticaj u društvu. Dionica osigurava uĉešće dioniĉara u skupštini društva.

Smanjenje i povećanje kapitala – smanjenje ne moţe biti ispod zakonom propisanog minimuma, a povećanje bez ikakvog limita. U oba sluĉaja odluĉuje skupština. O svim krupnim stvarima skupština odluĉuje na prijedlog nadzornog odbora. Kapital se moţe povisiti emitovanjem novih dionice koje

moţe biti i putem javne ponude ako odlukom nije ureĊeno da se dionice prodaju u zatvorenoj emisiji (samo za dioniĉare) i povećanjem nominalne vrijednosti dionica, ali na teret rezrvnog fonda, ali se taj fond ne moţe potrošiti ispod zakonom propisanog minimuma.

Zakon o likvidaciji (29/03 SNFBIH) – reguliše likvidaciju društva. Ranije je to regulisao zakon o privrednim društvima.

VRIJEDNOSNI PAPIRI ZOO sadrţi odredbe o vrijednos im papirima. Vrijednosni papir je pisana isprava koja u sebi sadrţi

neko pravo i izdavalac te isprave se obavezuje da će ispuniti obavezu koja iz isprave proizilazi osobi koja je zakoniti imalac te isprave. Vrijednosni papiri su formalne isprave i uvijek s u u pisanom obliku i bitni sastojci vrijednosnog papira uvijek su proprisani zakonom. Za neke vrijednosne papire posebnim zakonom se propisuju bitni sastojci, npr. bitni sastojak mjenice i ĉeka propisan je zakonom o mjenici i

zakonom o ĉeku. Obzirom na pravo koje u sebi sadrţi vrijednosni papir moţemo ih podijeliti u više kategorija: vrijednosne papire koji u sebi sadrţe graĊansko pravo, najĉešće to je imovinsko pravo, a moţe biti i stvarno pravo, i vrijednosne papire koji u sebi sadrţe pravo na upravljanje. Kada se radi o

graĊanskim pravima koja opredjeljujemo kao imovinska prava vrijednosni papir u sebi moţe da sadrţi obavezu na isplatu odreĊene sume novca (to je obligaciono pravo, npr. mjenica i ĉek). Stvarna prava u sebi sadrţi konosman, skladišnica, hipotekarno pismo. Pravo na upravljanje sadrţi dionica. Prava

koja sadrţe vrijednosni papiri su inkorporirana u ispravu (utjelovljena) i zakonit imalac isprave ne mora dokazivati postojanje tog prava, npr. skladišnica se moţe prenositi u cjelini indosiranjem i ako je prenijeta u cjelini, imalac skladišnice moţe bez dokazivanja preuzeti robu sa skladišta. Ako je samo

skladišnica prenesena indosiranjem na treće lice, on ne mora dokazivati skladištaru neki drugi pravni osnov. Indosiranje je radnja imaoca vrijednosnog papira kojom taj papi r prenosi na treću osobu, a inodsament je sama izjava o prenosu koja se biljeţi na poleĊini vrijednosnog papira.

Konosman je vrijednosni papir koji izdaje prevoznik u pomorskom saobraćaju (brodar) osobi ĉija se roba predaje na prijevoz. Osoba koja ima konosman ne mora dokazivati da je vlasnik stvari koje su predate na prevoz.

Dionicom se stiĉe pravo na upravljanje i dobit. Imalac dionice ne mora posebno dokazivati svoje pravo na upravljanje. Visina dividende ne proizilazi iz dionice i zato se smatra da ona prije svega predstavlja pravo na upravljanje.

Prenosivi tovarni list – ako glasi po naredbi. Onaj koji nije prenosiv njime se samo moţe preuzeti roba koja je data na prevoz. Vrijednosni papiri mogu se prenositi predajom, cesijom i indosiranjem. Kako će se postupiti u

konkretnom sluĉaju zavisi od toga da li glasi na ime, donositelja ili po naredbi. V rijednosni papiri koji glase na ime u pravilu se prenose cesijom, a ako su na donosioca prenose se obiĉnom predajom, a indosamentom se prenose kada je to izriĉito propisano zakonom.

Pored vrijednosnih papira u prometu mogu biti i legitimacioni papiri (ţeljezniĉke karte, ulaznice za kino i sl. kod njih se zna koje izdavatelj, a a ne zna ko je korisnik, a onaj ko pokaţe ispravu moţe da ost vari prava koja iz tog papira proizilaze ) i legitimacioni znaci.

VRIJEDNOSNI PAPIRI U SMISLU ZAKONA O VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA (39/98 I 36/99 SNFBIH) Ovaj zakon propisuje emisiju i promet vrijednosnih papira i ko su uĉesnici u prometu vrijednosnih

papira. Po ovome zakonu vrijednosni papiri mogu biti isprave ili elektoroniĉki zapisi (dionice – el. Zapis u registru). U smislu ovog zakona vrijednosni papirima se smatraju dionice, obveznice, certifikati. Ovaj zakon se

ne odnosi na mjenice i ĉekove, police osigu ranja, komercijalne papire (skladišnica, konosman, kreditno pismo). Obveznica je vrijednosni papir ili isprava u kojoj se njen izdavalac obavezuje da će osobi koja je oznaĉnena u obveznici ili po naredbi te osobe ili ako glasi na donosioca-donosiocu,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


isplatiti odreĊenog dana iznos naveden u obveznici ili u anuitetskom kuponu. Obveznice mogu da izdaju FBiH, kanton i općina. Emisiju obveznica kanton i FBiH mogu vršiti na osnovu zakona, a općina

na osnovu odluke općinskog vijeća. Promet ovim vrijednosnim papirima moţe se vršiti putem berze ili preko ovlaštenih predstavnika. U vezi s ovim – berza je dioniĉko društvo, a promet se moţe vršiti preko brokera (tuĊe ime i tuĊi raĉun) i

dilera (za svoje ime i svoj raĉun). REGISTAR VRIJEDNOSNIH PAPIRA

To je isto dioniĉko društvo. Duţnost mu je da registruje, ĉuva i odrţava podatke o vrijednosnim papirima i preko registra se mora vršiti prenos vrijednosnih papira. Smatra se da je pravno valjano izvršen prenos vrijednosnih papira ako je to dostavljeno registru vrijednosni h papira.

KOMISIJA ZA VRIJEDNOSNE PAPIRE Komisija za vrijednosne papire je institucija FBiH i ima svojstvo pravne osobe. Ona ima velike ovlasti,

a najvaţnije su: komisija ureĊuje uvjete i naĉin izdavanja vrijednosnih papira; propisuje pravila prometa vrijednosnim papirima; odobrava promet vrijednosnih papira kada se radi o inostranim emitentima; odobrava emitovanje dionica, neovisno od toga da li se dionice emituju zatvorenom

prodajom ili javnom ponudom.

SILVA ĈUPKA 25.02.2006

BANKE Banka je pravna osoba koja obavlja poslove primanja novĉanih depozita, davanja kredita i drugih bankarskih poslova propisanih zakonom, osnova se kao dioniĉko društvo i da bi se osnivala mora da

ispunjava odreĊene uvjete, a ocjenu tih uvjeta vrši Agencija za bankarstvo. Agenc ija je finansijska institucija FBiH, dakle pravna osoba izvan sastava banke sa osnovnim ovlastima da izdaje dozvolu za osnivanje banke, dozvolu za svaku promjenu u organizaciji ustroja banke, dozvolu za statusne

promjene banke, dozvolu da obavlja odreĊene vrste poslova. Dozvola obuhvata i imenovanje rukovodnog osoblja banke. Agencija nadzire poslovanje banke i preduzima odgovarajuće mjere i moţe da ukine datu dozvolu iz razloga propisanih Zakonom o bankama. Agencija za bankarastvo

provodi likvidaciju banke. Postupak steĉaja banke je sudski postupak na osnovu Zakona o steĉaju. Temeljni kapital za osnivanje banke je 15 miliona KM. To je najniţi kapital koji mora biti u novcu. U banku se mogu unositi i stvari i prava, ali je bitno da kapotal u novcu ne moţe bi ti ispod 15 miliona

KM. U postupku osnivanja banke, Agenciji se podnosi zahtjev za izdavanje bankarske dozvole. Zahtjev podnose osnivaĉi banke, a uz njega se podnosi: ugovor o osnivanju potpisan od svih osnivaĉa, nacrt statuta, a mogu i drugi osnovaĉki akt i ako je to utvrĊeno propisima Agencije. Podnose

se podaci o kvalifikacionoj strukturi i iskustvu predviĊenog nadzornog odbora i uprave banke, podaci o kapitalu, plan i projekcija poslovanja koja izmeĊu ostalog sadrţi i vrste predviĊenih djelatnosti, strukturu otganizacije banke, i popis vlasnika banke.

Bankarska dozvola koju izdaje Agencia je uvjet za upis u Registar poslovnih subjekata. Svojstvo pravne osobe banka stjeĉe upisom u Registar. Osnoivaĉi, osnosno, lice ovlašteno za zastupanje, duţno je da prijavu za upis podnese u roku od 30 dana. Ako prijava nije podnesena u tom roku,

Agencija moţe da ukine datu dozvolu. Bankarska dozvola uvijek glasi na neodreĊeno vrijeme i nije prenosiva. Organizaciona struktura banke. Banka moţe imati filijale i moţe imati predstavništva. Predstavništva

prema Zakonu ne mogu obavljati bankarske poslove, već samo prikupljati podatke i davati informacije odnosno vršiti prezentiranje banke i njenih poslova. Banka moţe imati filijale izvan sjedišta FBIH. Te filijale mogu u svoje ime i za svoj raĉun da primaju depozite, daju kredite, sve u skladu sa ovlastima

koje sadrţi dozvola Agencije za bankarstvo. Agencija moţe da ukine Dozvolu: na zahtjev banke, ako se ne upiše u Registar u predviĊenom roku,

ako je došlo do spajanja, pripajanja i podjele banke ukinuće se dozvola koja je data za tu banku ako sami vlasnici banke odluĉe da likvidiraju banku ako je dozvola data na osnovu neistinitih podataka, laţnih isprava itd.

Uz zahtjev za izdavanje dozvole prilaţe se i nacrt statuta, koj i obavezno mora da sadrţi sjedište, djelatnost, naĉin rada organa banke, dioniĉki kapital, druge vrste kapitala, broj i nominalnu vrijednost

dionica, pravo glasa vezano za dionice, i druga pitanja u skladu sa zakonom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Upravljanje bankom: Bankom upravlja Skupština, Nadzorni odbor i Uprava. Skupštinu ĉine svi dioniĉari. Zakon je uredio naĉin rada Skupštine, glasanja, sazivanja (pogledati u zakonu). Upravu ĉini

direktor i izvršni direktori i zamjenik direktora kojeg moţe imenovati Nadzprni odbor. Direktor predsjedava upravom, rukovodi poslovanjem, zastupa i predstavlja banku i odgovara za zakonitost poslovanja. Imenuej se na 4 godine, a mandat mu moţe biti obnovljen bez ograniĉenja. Poloţaj, prava

i odgovornosti direktora ureĊuju se ugovorom izmeĊu Nadzornog o dbora i direktora. Za imenovanje direktora potrebna je saglasnost Agencije za bankarstvo. Nadzorni osbor u banci saĉinjavaju predsjednik i najmanje 4 ĉlana ( a max 6) i ovdje imenovanje moţe biti bez ograniĉenja mandata koji

traje 4 godine. Upisuju se u Registar kod Agencije. Imenuje ih Skupština. Banka ima Odbor za reviziju kojeg imenuje Nadzorni odbor. Mandat je 4 godine, ali se moţe ponoviti. On vrši nadzor nad poslovanjem banke.

Djelatnost banke:To su: primanje svih vrsta depozita i drugih novĉanih sredstava, davanje i uzimanje kredita, vrši finansijski lizing, usluge platnog prometa i prenos novca, daje sve oblike jemstva, kupovinu i prodaju strane valute, kupovinu i prodaju vrijednosnih papira, finansijski managemant i

druge poslove. Ugovor o kreditu koji daje banka svojim komitentima: po formi je formalan pravni posao, propisana je pisana forma. Banka zakljuĉuje takav ugovor sa svojim komitentom koji moţe biti i fiziĉka i pravna

osoba. Bitan sastojak ovog ugovora jeste da ugovor mora da sadrţi novĉani iznos kredita, kao i uslove davanja, korištenja i vraćanja kredita. Dakle, ugovor o kreditu za predmet moţe imati samo novac. Uslovi korištenja znaĉe da kredit moţe biti sa namjenom i bez namjene. Uslovi vraćanja: naĉin otplate,

odgoda vraćanja, kamate. Namjena kredita obavezuje korisnika kredita da ga koristi u namjenu za koju je dat. Ako ga korisnik ne koristi u date svrhe, banka ima pravo da otkaţe ugovor o kreditu. U sluĉaju otkazivanja, sav novĉani iznos dospjeva za plaćanje po otkazu ugovora. Banka moţe otkazati

ugovor i u sluĉaju ako je njen komitent insolventan i nije u mogućnosti da vraća kreditne rate onako kako dospjevaju. Korisnik kredita moţe odustati od kredita ako nije zapoĉeo da koristi novac koji je predmet ugovora, moţe otplatiti ugovor i prije isteka roka, a za to je potrebna saglasnost banke. Ko otplati kredit prije roka nije duţan da plaća kamate koje bi platio da je kredit vraćao u predviĊenom

roku, a banka moţe traţiti naknadu štete. (Ugovor o zajmu kao predmet moţe imati novac i druge zamjenjive pokretne stvari i to je razlika izmeĊu ova dva ugovora. Ako je u pitanju stvar koja se daje po ugovoru o zajmu, zajmoprimac stjeĉe vlasništvo nad stvari danom predaje iste i u zakonom

propisanom roku vraća stvar iste vrste (zamjenjivu, ne mora biti ista ona koju je dobio). Kod ugovora o zajmu moţe se ugovorati kamata, a zajmodavac ne moţe zahtjevati kamatu ako nije ugvoorena. Izuzetno, kod ugovora u privredi zajmodavac moţe zahtevati kamatu i kada nije ugovorena.

Solidarnost kod ugovora u privredi se uvijek pretpostavlja, ako nije iskljuĉena ugovorom. ) Bankarski poslovi

To su: ugovor o depozitu, ugovor o tekućem raĉunu i sefu, štedni ulog... Bankarski poslovi su formalni i ugovori se zakljuĉuju u pisanom obliku. Depoziti i štedni ulozi mogu biti po viĊenju i oroĉeni. Tako se i depozit kao ulog na štednju smatra formalnim pravnim poslom, budući

da je banka duţna da izda štednu knjiţicu i da na sredstva depozita plaća kamatu. Kod banke se mogu deponovati i papiri od vrijednosti, takoĊe na osnovu ugovora. Ugovor o sefu je ugovor kojim se banka obavezuje da stavi na upotrebu korisniku prostor u banci pod posebnim kljuĉem za koji korisnik

sefa plaća odreĊenu naknadu. Banka je duţna da preduzme mjere osiguranja sefa i nadzor nad njim, da bi korisniku osigirala one predmete koje je pohranio u sef. U sef se ne mogu stavljati predmeti koji bi ugrozili sigurnost banke i drugih sefova. Banka nikada ne zna šta se nalazi u sefu. Bankarska

garancija je jednostrani pravni posao kojim se banka obavezuje primaocu garancije (treća osoba) da će, za sluĉaj da njen komitent ne ispuni svoju obavezu prema korisniku garancije, banka tu obavezu ispuniti. Ove garancije su uobiĉajene u prometu robe. Da bi banka dala bankarsku garanciju komitent

sklapa ugovor sa bankom. Treć osoba moţe traţiti isplatu od banke u sluĉaju da komitent nije ispunio svoju obavezu. Banci treba dokazati da je svoju obavezu izvršio a da novĉana obaveza prema njemu nije ispunjena. Garancija se uvijek daje za odreĊeni pravni posao (u našem sisitemu), a drugim

sistemima se smatra i ispravom koja se moţe prenositi. Garancija se uvijek izdaje za odreĊeni pravni posao i samo se za njega moţe koristiti.

(Zakon o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju – SN FBIH24/05) INDUSTRIJSKO VLASNIŠTVO

Zakon o indusrijskom vlasništvu u bih (SG BIH 3/02, 29/02) Ovim zakonom ureĊuje se sticanjem sadrţaj i zaštita prav aindustrijskog vlasništva. Ind. vlasništvom u

smislu ovog zakona smatraju se: patenti, robni i industrijski ţigovi, industrijski dizajn i geografske oznake. Predmet zaštite je pronalazak koji se štiti patentom. Ţigom se štiti znak koji je podoban za razlikovanje robe ili usluga. Novi oblik proizvoda štiti se industrijskim dizajnom, a oznaka koja

WWW.BH-PRAVNICI.COM


oznaĉava geografsko porijeklo proizvoda štiti se geog rafskom oznakom. Nositelj prava koja proizilaze iz patenta, ţiga, ind. dizajna itd. priznavanjem i registracijom kod nadleţnog instituta (Institut za

standarde i mjeritaljestvo BiH) stiĉi matreijalna i moralna prava. Materijalno pravo obuhvata iskljuĉivo pravo privrednog iskorištavanja i pravo na raspolaganje. Moraln aprava pronalazaĉa, autora i drugih stavrala za ova 4 oblika jeste da bude oznaĉen u prijavi koju podnosi Institutu u svim isprava koje se

odnose na patent, dizajn, ţig i geografsku oznaku. Ako je pronalazak, ţig... rezultat rada više lica, sva ta lica imaju ista prava. Domaća i strana lica imaju isto pravo na zaštitu (po principu reciprociteta) . Za stjecanje ovih prava vaţi naĉelo prvenstva (jaĉi je u pravu onaj ko je ranije podnio prijavu Ins titutu).

Pravo se stjeĉe sa danom podnošenja prijava kod Instituta koji vodi postupak za sticanja, promet, odrţavanje i prestanak prava industrijskog vlasništva. O priznavanju ili odbijanju donosi se rješenje protiv koga je dopuštena ţalba Komisiji za ţalbe Instituta, a protiv odluke Komisije moţe se pokrenuti

upravni spor kod Suda BiH. Institut vodi registar pojedinaĉno za sve ove oblike. Registar je javna knjiga i dostupna je trećim licima na uvid. Pored toga, da bi se ovo naĉelo javnosti osiguralo, Insti tut ima svoj sluţbeni glasnik u kojem objavljuje svoje odluke i rješenja.

Nosiocu prava pripadaju materijalan, moralna prava i parvo na zaštitu. U sluĉaju povrede, zaštitu traţi tuţbom. Tuţbom se moţe traţiti i pobijanje priznatih prava (nekom drugom lic u). Rokovi su 3 godine od saznanja i 5 godina objektivni rok. Trajanje ovih prava je u pravilu 10 godina i nosilac prava je

duţan da ovo obnovi po proteku roka, da ovo pravo ne bi prestalo. Ova prava su prenosiva i mogu se nasljeĊivati.

KATA SENJAK

19.02.2006. Opći pojmovi

Dodatna nadleţnost – ustavom BiH (Ĉlan 3) propisane su nadleţnosti BiH, ali isto tako ĉlanom 3.5 a) i b) propisane su ustavom FBiH i dodatne nadleţnosti. To znaĉi da entiteti jedan dio svoje nadleţnosti

mogu prenijeti na BIH (Ministarstvo pravde, Ministarstvo odbrane, VSTV...) Podjela nadleţnosti –

Zateĉeni propisi – to znaĉi da svi zakoni, sudska pravila i propisi koji su ze zatekli na dan donošenja ustava FBIH (isto vaţi i za ustav BIH) će se primjenjivati u onoj mjeri ukoliko nisu u suprotnosti sa

ustavom FBiH (isto vaţi i za BiH) (npr. zakon o eksproprijaciji, ZOO).

ZAKON O VIJEĆU MINISTARA (SG BIH 38/02) Izvršna u vlast u BIH – Vijeće Ministra, Predsjedništvo BiH, Centralna banka BiH

Izvršna u vlast u FBIH – Predsjednik FBIH, Vlada FBiH Izvršna u vlast u kantonu – Vlada kantona Izvršna u vlast u općini i gradu – Naĉelnik opštine i gradonaĉelnik

Vijeće ministara To je izvršna vlast. Ĉini ga predsjedavajući Vijeća ministara i ministri. Manadat je 4 godine isto kao i ĉlanova Parlamentarne skupštine. Predsjedavajućeg Vijeća ministara imenuje predsjedništvo BiH, a

odluku o imenovanju donosi Predstavniĉki dom Parlamentarne skupštine BiH. Ministre imenuje predsjedavajući Vijeća ministara, a odluku o imenovanju takoĊer potrvĊuje Predstavniĉki dom Parlamentarne skupštine. Predsjedavajući Vijeća ministara moţe podnijeti ostavku. Podnošenjem

ostavke predsjedavajućeg, cijelo Vijeće ministara je u ostavci. Isto tako, Predsjedništvo BiH moţe pokrenuti postupak opoziva Predsjedavajućeg Vijeća ministara, a ako to prihvati Parlamentarna skupština, dolazi se u istu situaciju kao i da sam podnosi ostavku. Ĉlanovi Vijeća ministara i

Predsjedavajući ostaju da obavljaju te poslove do izbora novih ĉlanova. Vlada FBIH

Zakon o vladi FBiH (SNFBIH 1/94, 8/95, 19/03, 54/05 i 2/06) Vladu FBiH imenuje Predsjednik FBiH uz saglasnost dva potpredsjednika i nakon konsultacije sa Premijerom odnosno, kandidatom za premijera. Odluku o imenovanju potvrĊuje Predstavniĉki dom

Parlamenta FBiH. Vladu FBiH ĉini premjer i ministri. Premijer ima dva zamjenika, a sastav vlade je slijedeći: 8 ministara iz reda Bošnjaka, 5 ministara iz reda Hrvata, 3 ministra iz reda Srba. Vlada FBiH odgovorna je svom šefu tj. Predsjedniku federacije, kao i Parlamentu FBIH, a ministri su, pored

navedenog, odgovorni i premijeru Vlade FBiH. Vlada FBiH donosi slijedeće propise: uredbe sa zakonskom snagom, uredbe, odluke, rješenja i zakljuĉke. Uredbe donosi kada se radi o najvaţnijim pitanjima iz nadleţnosti vlade, ureĊuje neke odnose koji su potrebni za provoĊenje odreĊenih zakona i

osniva struĉne i druge sluţbe. Odlukom se ureĊuju pojedina pitanja ili p ropisuju neke mjere, daje saglasnost ili potvrĊuju neki drugi akti. Pojedinaĉnim aktima tj. rješenjima odluĉuje se o imenovanjima/razrješenjima odreĊenimh osoba, a koje je u nadleţnosti Vlade FBiH. Zakljuĉcima se

utvrĊuju stavovi o pitanjima znaĉajnim za sprovoĊenje utvrĊene politike.

ZAKON O MINSTARSTVIMA I DRUGIM TIJELIMA UPRAVE U BIH (SG BIH 5/03, 26/04 I 42/04)

Ministarstva na nivou BiH To su: Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo pravde, Ministarstvo vanjske t rgovine i ekonomskih odnosa, Ministarstvo finansija, Ministarstvo civilnih poslova, Ministarstvo sigurnosti, Ministarstvo

odbrane. Ĉime su osnovana? Zakonom o ministarstvima i drugim tijeloma uprave u BiH, i istim zakonom su odreĊene nadleţnosti tih ministarstava.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ZAKON O FEDERALNIM MINISTARSTVIMA I DRUGIM TIJELIMA FEDERALNE UPRAVE – SNFBIH 19/03, 38/05 I 2/06

Ministarstva na nivou FBiH Ukupno ima 15 ministarstva (Ministarstvo odbrane je od kraja 2005. ustanovljeno na nivou BiH).

Jedan broj ministarstava sjedište ima u Mostaru, a drugi u Sarajevu. UtvrĊena je nadleţnost federalnih ministarstvava ovim zakonom, a osnovano je nekoliko federalnih uprava koje mogu biti samostalne ili okviru ministarstava. Samostalne uprave su npr.: Federalna uprava za geodestke i imovinsko-pravne

poslove, Federalna uprava civilne zaštite, Federalni zavod za satistiku, Arhiv FBiH, Federalna direkcija robnih rezervi. One su takoĊer formirane ovim zakonom i njime se utvrĊuje i njihova nadleţnost

ZAKON O DRŢAVLJANSTVU BIH – SG BIH 13/99, 41/02, 6/03, 14/03 i 82/05 Sticanje drţavljanstva BiH

Drţavljasnstvo BiH stiĉe se porijeklom, roĊenjem na teritoriji BiH, usvajanjem, naturalizacijom i meĊunarodnim ugovorom.

Porijeklom: dijete ĉija su oba roditelja drţavljani BiH u vrijeme roĊenja stiĉe drţavljanstvo BiH bez obzira gdje je roĊeno. Dijete stiĉe drţavljanstvo BiH ako je jedan roditelj u vrijeme roĊenja bio drţavljanin BiH, a dijete je roĊeno na teritoriji BiH, dijete stiĉe drţavljanstvo BiH ako je jedan roditelj

bio drţavljanin BiH, a dijete je roĊeno u inozemstvu. RoĊenjem: ako je dijete roĊeno ili naĊeno na teritoriji BiH, a oba roditelja su nepoznata ili nepoznatog drţavljanstva.

Usvojenjem: ako je dijete mlaĊe od 18 godina i ako se radi o potpunom usvojenju Naturalizacija: ta osoba mora da ima 18 godina, da prije podnošenja zahtjeva ima stalno mjesto boravka na teritoriji BiH, da poznaje jedan od jezika konstitutivnih naroda u BiH, da mu nije izreĉena mjera protjerivanja stranaca sa teritorije BiH, da nije osuĊivan na izdrţavanje kazne zatvora za

kriviĉna djela koja su uĉinjena sa predumišljajem duţe od 3 godine i da se odrekao ili na neki drugi naĉin izgubio svoje ranije drţavljanstvo. Olakšana naturalizacija znaĉi da se radi o braĉnom drugu drţavljanina BiH. Za ovo je potrebno da brak traje 5 godina prije podnošenja zahtjeva za prijem u

drţavljanstvo BiH, 3 godine boravka na teritoriji BiH, da se odrekao ili na drugi naĉin izgubio svoje prethodno drţavljanstvo. OdreĊene osobe i bez ispunjavanja ovih uslova mogu steći drţavljanstvo BiH, a to je ako se radi o emigrantima koji su se vratili u BiH i ako se radi o njihovim potomcima (1. i

2. generacija) MeĊunarodnim ugovorom – drţavljanstvo se stiĉe na naĉin kako je tim ugovorom dogovoreno.

Prestanak drţavljanstva BiH Prestaje po sili zakona, odricanjem, otpustom, oduzimanjem i po meĊunarodnim ugovorima. Po sili zakona drţavljanstvo prestaje dobrovoljnim sticanjem drugog drţavljanstva, a bilateralnim

sporazumom izmeĊu BiH i te drţave nije drugaĉije ureĊeno. Odricanjem prestaje ako je graĊanin BiH napunio 18 godina, a ţivi u inozemstvu i ima drţavljanstvo druge drţave ili mu je ono zagrantirano, moţe se odreći drţavljanstva BiH.

Otpustom drţavljanstvo prestaje pod slijedećim uvjetima: da ima 18 godina, da se protiv te osobe ne vodi kriviĉni postupak zbog kriviĉnog djela za koje se goni po sluţbenoj duţnosti, da je ta osoba izmirila odreĊene poreze, doprinose ili druge obaveze koje su utvrĊene pravomoćnim odlukama i da je

ispunila vojnu obavezu. Oduzimanje drţavljanstva: moţe se oduzeti ako je drţavljanstvo steĉeno prevarom, na osnovu laţnih dokaza i informacija, a to je bile relevantno prilikom donošenja rješenja za sticanje drţavljanstva BiH,

zatim ako drţavljanin BiH vrši vojnu sluţbu u nekoj drugoj drţavi, ali nema saglasnosti nadleţnih organa BiH, kao i odlukom Drţavne komisije za reviziju odluka o naturalizaciji stranih drţavljana koja je zaduţana za provjeru sticanja drţavljanstva od 6. aprila 1992. do 1. januara 2006. (sastav komisije

2B+2H+2S+ 3 stranca koja će se imenovati nakon konsultacije sa Vijećem Evrope). Odluke ove Komisije su konaĉne. Komisija treba da završi posao do kraja 2006.

ZAKON O ORGANIZACIJI UPRAVE U FBIH (SN FBIH 35/05) Ovim zakonom propisan je naĉin organiziranja uprave u FBiH, kantonu, općini i gradu. Ovo je jedan

sistemski zakon i na osnovu njega donose se svi ostali zakoni iz oblasti uprave, s tim da u nekim lex specialis zakonima odreĊena rješenja mogu biti i drugaĉije propisana. Nadleţnost federlanih organa uprave utvrĊuje se u federalnom zakonu o federalnim ministarstvima, a organizacija i nadleţnost

kantonalnih organa uprave propisuje se kantonalnim zakonom. Nedleţnost gradskih i općinskih sluţbi propisuje se propisom gradskog odnosno općinskog vijeća.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Poslovi uprave

1. Izvršavanje zakona i drugih propisa – federalni organi uprave nadleţni su za izvršavanje federalnih propisa i zakona BiH kada je u tim zakonima propisano da je za rješeavanje odreĊenih upravnih stvari nadleţan entitet ili ukoliko se desi da se zakonom BiH propiše da

BiH jedan dio svoje nadleţnosti prenese na entitetet. Kantonalni organi nadleţni su za sprovoĊenje kantonalnih propisa, federalnih propisa ako je to utvrĊeno zakonom Federacije i ako je Federacija jedan dio svojih nadleţnosti prenijela na kanton. Gradske i općinske sluţbe

su nadleţne za izvršavanje propisa koje donose gradska i općinska vijeća, za izvršavanje kantonalnih propisa ako je utvrĊeno u zakonima kantona, i ako je kanton, odnosno, Federacija jedan dio svoje nadleţnosti prenijela na grad, odnosno općinu.

2. Vršenje upravnog nadzora – postoji nekoliko vrsta upravnog nadzora: nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata, kao i inspekcijski nadzor.

3. Donošenje provedbenih propisa, samo u sluĉajevima zakonom propisanim – organi uprave

nadleţni su za donošenje provedbenih poropisa samo ako je to predviĊeno zakonom iz odreĊene oblasti

4. Pripremanje odreĊenih propisa i davanje preporuka – organi uprave pripremaju zakone i

druge propise kada o tome odluĉi nadleţna zakonodavna ili izvršna vlast. Prilikom izrade zakona organi uprave duţni su pribavljati odgovarajuća mišljenja, posebno ako se tim zakonim propisuje i dio nadleţnosti nekih drugih organa, kao i pribavljati mišljenja ako

predloţena rješenja iziskuju angaţiranje odreĊenih finansijskih sredstava. 5. Davanje odgovora na pitanja zakonodavnoj vlasti – to su zastupniĉka pitanja 6. Praćenje stanja u oblasti za koje su ti organi osnovani –

7. Obavljanje drugih poslova kada je to zakonom propisano – POVJERAVANJE JAVNIH OVLAŠTENJA Organ uprave u okviru obavljanja svoje djelatnosti mogu jedan dio svojih poslova prenijeti na neku

drugu pravnu osobu, ali isto tako zakon propisuje da se u okviru prenosa nadleţnosti sa organa uprave na drugu pravnu osobu ne moţe prenijeti inspekcijski nadzor. MeĊutim, o ukviru inspekcijskog nadzora jedan dio se moţe prenijeti a to je obavljanje odreĊenih ekspertiza i struĉnih analiza sa

kojima organ uprave ne raspolaţe. Prenos nadleţnosti moţe se vršiti samo zakonom. One pravne osobe na koje je preneseno obavljanje odreĊene djelatnosti sa organa uprave zovu se Institucije koje vrše javna ovlaštenja. Organ uprave koji je prenio ovlaštenja ima funkciju rješavanj a po ţalbama na

donesena rješenja, vrši inspekcijski nadzor, daje odreĊena uputsva i mišljenja i objašnjenja i moţe poduzimati i druge radnje i mjere koje ima drugostepeni organ. Isto tako, ta pravna osoba na koju su prensena javna ovlaštenja ima obaveza da mu dostavlja informacije, izvještaje i druge podatke koji su

neophodni tom organu uprave. UTVRĐIVANJE UNUTARNJE ORGANIZACIJE ORGANA UPRAVE

UtvrĊuje se pravilnikom o unutarnjoj organizaciji. Pravilnik donosi rukovoditelj organa uprave uz saglasnost Vlade FBiH ili Kantona

RUKOVOĐENJE ORGANIMA UPRAVE Kantonalnim i federalnim organima uprave rukovodi ministar. On zastupa i predstavlja ministarstvo i organizira rad ministarstva. Ministar je odgovoran za izvršavanje svojih ovlaštenja, odnosno,

nadleţnosti organa kojim rukovodi, a ako ministar ocijeni da ne moţe obavljati poslove – moţe podnijeti ostavku. Federalni ministar podnosi ostavku predsjedniku Federacije. Samostalnom upravom i upravom u okviru ministarstva rukovodi direktor. Ministar/rukovodilac organa uprave donosi slijedeće

propise: pravilnike, uputstva, instrukcije i naredbe. Pravilnikom se ureĊuju pojedina pitanja iz okvira federalnog/kantonalnog zakona, uputsvom se bliţe propisuje naĉin postupanja, a instrukciojm takoĊer se utvrĊuju pravila o postupanju u odreĊenoj oblasti/poslovima.

ODNOSI ORGANA UPRAVE PREMA GRAĐANIMA Organi uprave rješavaju zahtjeve podesene od strane graĊana u rokovima koji su propisani zakonom.

Organi uprave su duţni da po podnesenom zakonu fiz iĉke/pravne osobe odgovore u zakonom propisanom roku. Organi uprave ne mogu traţiti od graĊana uvjerenja i isprave sa kojima organi uprave vode sluţbenu evidenciju.

ODNOS ORGANA UPRAVE PREMA ZAKONODAVNOJ I IZVRŠNOJ VLASTI Prilikom pripreme zakona i provedbenih propisa organ uprave moţe t raţiti smjernice i upute za

pripremu zakona iz odreĊene oblasti. Vlada Federacije/kantona moţe traţiti da organ uprave odreĊeni zakon/propis pripremi u odreĊenom roku. Moţe traţiti da se ispita stanje u odreĊenoj oblasti i da se od utvrĊenog stanja pripreme odgovarajuće izmjene i dopune zakona. Organi uprave za svoj rad

WWW.BH-PRAVNICI.COM


odgovorni su Vladi Federacije/kantona, odnosno gradonaĉellniku i općinskom naĉelniku. Prema zakonodavnoj vlasti je isti odnos, s tim što zakonodavna vlast moţe traţiti izvještaj o radu i preduzeti

odreĊene mjere za reorganizaciju i prijedlog za promjenu osobe rukovodoca organa uprave i rukovodećih drţavnih sluţbenika.

OPĆE ODREDBE INSPEKCIJSKOG NADZORA Inspekcijiski nadzor vrše organi uprave – federalna /kantonalna inspekcijska uprava, a u okviru njih inspektori. Inspektori su drţavni sluţbenici sa posebnin ovlaštenjima. Oni obavljaju inspekcijske

preglede po sluţbenoj duţnosti iili po zahtjevu stranke. Ukoliko se radi o zahtjevu stranke inspektor je duţan da izvrši pregled i obavijesti stranku u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. Inspektor moţe preduzeti slijedeće mjere: prvo mora saĉiniti zapisnik i u njemu konstatovati utvrĊeno ĉinjeniĉno

stanje, a od upravnih mjera moţe preduzeti slijedeće: donijeti rješenje kojim će narediti otklanjanje utvrĊenih nedostataka, donijeti rješenje o zabrani rada, izreĉi novĉanu kaznu ako je to propisano materijalnim zakonom, moţe podnijeti zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka, zahtjev za

prekršaj, privredni prijestup, kriviĉnu prijavu. Federalna upravna inspekcija ostala je u nadleţnosti Federalnog ministarstva pravde i nadleţna je za: sprovoĊenja zakona o organizaciji uprave, radne odnose drţavnih sluţbenika i namještenika, sprovoĊenje zakona o upravnom postupku i drugim

zakonima koji reguliraju postupak koji je drugaĉi ji od zakona o upravnom postupku. Protiv rješenja Federalnog upravnog isnspektora moţe se podnijeti ţalba Federalnom ministarstvu pravde. Doneseno rješenje je konaĉno, i protiv njega se moţe pokrenuti upravni spor pred Vrhovn im sudom FBiH.

Primjena ovog zakona – on se odnosi na organe uprave i na upravne ustanove, na sudove i sudsku vlast i zakonodavnu i izvršnu vlast.

ZAKON O UPRAVI BIH – SG BIH 32/02 Organizacija je skoro identiĉna kao u FBiH.

KATA SENJAK

19.02.2006.

Načela upravnog postupka

Naĉelo posebnog postupka – to znaĉi da se odreĊenim zakonom iz odreĊene oblasti moţe urediti/propisati postupak koji je drugaĉiji od zakona o upravnom postupku (zakon o prestanku primjene zakona o napuštenim stanovima)

Naĉelo supsidijarne primjene propisa – to znaĉi da ako je odreĊenim lex specialis zakonom

propisan poseban postupak u jednom dijelu rješavanja, u onom dijelu u kojem nije propisan

poseban postupak primjenjuju se odredbe ZUP -a.

Naĉelo zakonitosti – to znaĉi da su svi organi uprave i upravne organizacjije duţne prilikom rješavanja upravnih stvari da primjenjuju zakone i druge propise. Ovo naĉelo se odnosi i na Institucije koje imaju javne ovlasti.

Naĉelo efikasnosti – to znaĉi da su organi uprave duţni po zahtjevima stranaka rješavati u

rokovima koji su propisani zakonom.

Naĉelo materijalne istine – to znaĉi da prije donošenja rješenja odnosno rješavanja po zahtjevu stranke organ uprave duţan je da utvrdi sve ĉinjeice koje su bitne za donošenje rješenja.

Naĉelo saslušanja stranaka – to znaĉi da je organ uprave duţan dopustiti strankama da se izjasne o svim ĉinjenicama i dokazima u konkretnom sluĉaju

Naĉelo samostalnosti u rješavanju – to znaĉi da organ uprave samostalno donosi odluku bez

uticaja bilo koga, na osnovu utvrĊenih ĉinjenica i dokaza

Naĉelo dvostepenosti - pravilo je da se protiv svakog rješenja donesenog u upravnom postupku

moţe izjaviti ţalba. Zakonom se moţe propisati da se protiv prvostepenog rješenja ne moţe izjaviti ţalba.

Naĉelo konaĉnosti – rješenje protiv koga se ne moţe izjaviti ţalba, ali se moţe pokrenuti upravni

spor je konaĉno rješenje.

Naĉelo pravomoćnosti – rješenje protiv koga se ne moţe izjaviti ţalba niti pokrenuti upravni spor

je pravomoćno rješenje. I takvo rješenje moţe se izmjeniti, poništiti i ukinuti u sluĉajevima propisanim zakonom.

Stvarna i mjesna nadleţnost organa uprave Stvarna nadleţnost odreĊuje se zakonom, a mjesna nadleţnost odreĊuje se fedralnim propisom

(federalni zakon o organizaciji fedralnih jedinica kantona, zakonom o organizaciji uprave i kantonalnim zakonom o organizaciji uprave, odnosno, propisom o organizaciji gradskog/općinskog vijeća). Federalni organi uprave nadleţni su: ako se radi o upravnim stvarima iz iskljuĉive nadleţnosti

federacije, ako se radi o zajedniĉkoj nadleţnosti izmeĊu federacije i kantona i u on im stvarima kada je kanton jedan dio svoje nadleţnosti prenio na federalnu vlast. Kantonalni organi uprave nadleţni su: ako se radi o zajedniĉkoj nadleţnosti izmeĊu federac ije i

kantona, ako je federacija jedan dio svoje nadleţnosti prenijela na kantone i u onim stvarima koje su utvrĊene u kantonalnim zakonima.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Općinski i gradski organi uprave/sluţbe nadleţni su: u upravnim stavrima koje su utvrĊene propisom grada/općine, ako je to propisano kantonalnim zakonom, ako je kanton prenio jedan dio svoje

nadleţnosti na općinu/grad i ako je federacija dio svoje nadleţnosti prenijela na grad/općinu. Ni jedan organ uprave bez obzira na kojem je nivou vlasti ne moţe izvršiti prenos dijela svoje nadleţnosti u dogovoru sa drugim organom. Prenos nadleţnosti se moţe propisati samo zakonom. Ako se ne moţe

utvrditi stvarna nadleţnost organ uprave (imajući u vidu naprijed navedeno ) bit će nadleţan organ uprave koji je nadleţan za organizaciju uprave. Mjesna nadleţnost:

Ako se radi o nekretninama – Prema sjedištu organa – Prema sjedištu pravnog subjekta –

Svaki organ je duţan da vodi raĉuna o svojoj nadleţnosti (stvarnoj i mjesnoj) tokom ĉitavog postupka.

Sukob nadleţnosti Ako se radi o sukobu nadleţnosti federalnih organa o sukobu rješava Vlada FBiH. Ako se radi o sukobu nadleţnosti izmeĊu dva kantona – o sukobu rješava Vrhovni sud FBiH. Ako se radi o sukobu

nadleţnosti Institucija koje imaju javne ovlasti iz razliĉitih kantona – o sukobu rješava Vrhovni sud FBiH. Vlada kantona nadleţna je za sukob nadleţnosti izmeĊu organa uprave istog kantona. Ako se radi o sukobu nadleţnosti Institucija koje imaju javne ovlasti istog kantona – nadleţan je kantonalni

sud. Ako se radi o sukobu izmeĊu gradske uprave – nadleţan je gradonaĉelnik, a ako je sukob nadleţnosti izmeĊu općinslih sluţbi za upravu – nadleţan je općinski naĉelnik. Kada se rješava o sukobu nadleţnosti nadleţni organ donosi rješenje. Protiv tog rješenje ne moţe se

izjaviti ţalba niti pokrenuti upravni spor. Izuzeće sluţbene osobe Zakon propisuje dvije vrste izuzeća: obligatorno i fakultativno. Obligatorno postoji u sluĉaju:

ako je sluţbena osoba uĉestvovala u donošenju prvostepenog rješenja,

ako je sa strankom u krvnom srodstvu u prvoj liniji, a u poboĉnoj liniji do 4. stupnja,

ako je sa strannkom u odnosu straraoca, usvojioca, usvojenika ili

ako je u postupku koji je prethodio bila stranka, vještak, punomoćnik i sl. Fakultativno izuzeće moţe biti u sluĉaju ako stranka sumnja u nepristrasnost sluţbene osobe. Stranka mora pismeno traţiti izuzeće a o izuzeću odluĉuje rukovodilac organa uprave. Ako se traţi izuzeće

ministra o izuzeću će odluĉivati Vlada. Ko moţe biti stranka u upravnom postupku?

Fiziĉka osoba, pravna osoba, organ uprave, udruţenje graĊana, pravobranitelj, a ombudsmen ne moţe biti stranka u postupku ali moţe prisustvovati voĊenju upravnog postupka. Procesna sposobnost – da moţe poduzimati odgovarajuće procesne radnje.

Zakonski zastupnik – osoba koja poduzima odreĊene radnje u sk ladu sa zakonom i provedbenim propisima. Privremeni zastupnik – ako je stranka nepoznata, nepoznatog boravišta, ako je potrebno da se završi

odreĊeni postupak u odreĊenom vremenu. Zajedniĉki predstavnik – više stranaka sa istim pravnim interesom izjave da hoće da imaju istog predstavnika.

Punomoćnik je fiziĉka osoba koja poduzima odreĊene radnje za neku drugu osobu. Obim punomoći se odreĊuje u datoj punomoći koja moţe biti pismena ili data na zapisnik. Da li punomoć prestaje smrću srtanke? Ne, ali nasljednici je mogu izmjeniti i opozvati.

Zapisnik u upravnom postupku O usmenoj raspravi illi nekoj drugoj vaţnijoj radnji u upravnom postupku sastavlja se zapisnik.

Zapisnik sadrţi: naziv organa, vrijeme i mjesto, predmet, osobe koje su prisutne, izjave stranaka, vještaka tj. kratak sadrţaj svih provedenih radnji. U zapisniku se ništa ne smije precrtavati, dodatvati, a ako ima više stranica – numerišu se. Sve stranke koje su uĉestvovale u postupku potpisuju se na

kraju, a ako odbijaju da potpišu i to se konstatuje u zapisnik. Zapisnik ima snagu javne isprave bez obzira da li stranka ima primjedbi na isti ili ne. Spisi se mogu razgledati, osim nacrta rješenje, nacrta zapisnika i neke druge povjerljive dokumentacije.

Dostavljanje pismena Vrši se radnim danom u radno vrijeme, a dostava se moţe vršiti u stan, na radno mjesto i u

advokatsku kancelariju. Dostavljanje se mora izvršiti osobi na koju se pismeno odnosi, a ako to nije

WWW.BH-PRAVNICI.COM


moguće, dostavlajenje se moţe izvršiti njegovom zakonskokm zastupniku, ĉlanovima porodice, na radno mjesto. Ako ne moţe ni na jedan od ovih naĉina, onda će se istaĉ i na oglasnoj ploĉi organa

uprave. Vrste dostavljanja: zakonskom zastupniku ili punomoćniku, osobi ovlaštenoj za pr ijem pismena, nadleţnim organima, pravnim osobama, organima uprave, dostavljanje osobama u inostranstvu

(putem DKP-ova), stranim drţavama (preko MIP-a), osobama koje se nalaze u zatvoru (preko ustanove gdje izdrţava kaznu), itd.

Rokovi Postoje dvije vrste rokova: zakonski i sluţbeni. Zakonski rokovi su prekluzivni i ne mogu se pomijerati,

a sluţbene rokove odreĊuje sluţbena osoba koja vodi postupak. Raĉunaju se na dane, mjesece i godine. Na poĉetak rokova ne utiĉe nedelja i neradni dan, ali na završetak utiĉe. Povrat u preĊašnje stanje – stranka koja je propustila iz opravdanih razloga poduzimanje odreĊene

radnje. Postoje rokovi u kojim stranka ovaj povrat moţe traţiti. Objektivni rok je 8 dana poslije prestanka tih okolnosti koji su doveli do propuštanja radnje, a maksimalno u roku od 3 mjeseca. Kada organ odluĉuje o povratu on donosi zakljuĉak kojim se dozvoljava povrat. Protiv tog zakljuĉk a kojim je

odobren povrat nije dozvoljena ţalba, a ako je zakljuĉkom odbijen zahtjev za povrat u preĊašnje stanje, ţalba je dozvoljena ako je zakljuĉak donio prvostepeni organ, a ako je drugostepeni tada ţalba nije dozvoljena.

Pokretanje prvostepenog postupka Moţe se pokrenuti na dva naĉina: po sluţbenoj duţnosti i po zahtjevu stranke. U toku trajanja

postupka organ moţe: donijeti zakljuĉak o spajanju podnesenih zahtjeva u jedan predmet, ako su zahtjevi isti), stranka moţe izmjeniti svoj zahtjev djelimiĉno ili u cjelosti, stranka moţe odustati od podnesenog zahtjeva, ali organ moţe nastaviti sa voĊenjem postupka ako ocijeni da postoji pravni interes. Stranka od podnesenog zahtjeva moţe odustati sve do donošenja drugostepenog rješenja. U

sluĉaju odustanka od zahtjeva organ će donijeti zakljuĉak o obustavi postupka i poništit će doneseno rješenje.

Upravni postupak se okonĉava na dva naĉina: rješenjem (ako se rješava o upravnoj stvari u meritumu) i zakljuĉkom (za procesne radnje).

Skraćeni postupak i posebni ispitni postupak Postoji skraćeni postupak i poseban ispitni postupak. Organ uprave moţe donijeti rješenje po skraćenom postupku pod uslovom: da je stranka uz zahtjev dosatvila dokaze iz kojih se moţe utvrditi

da su ispunjenje odreĊene pravne pretpostavke da se donese rješenje, ili ako organ na osnovu sluţbenih podataka s kojima raspolaţa moţe da donese rješenje, ili ako se radi o poduzimanju nekih hitnih mjera, ili ako se radi o općepoznatim ĉinjenicama. Rok za donošenje ovog rješenja je 15 dana

od dana podnošenja zahtjeva. Posebni ispitni postupak se provodi kada organu nisu dovoljni dokazi koje je stranka podnijela, odnosno da nisu dovoljne ĉinjenice sa kojima organ raspolaţe nego je poterbno da se saslušaju

stranke, ili da se angaţuju vještaci, ili da se provedu i neke druge radnje koje su neophodne da bi organ rješio odreĊenu upravnu stvar.

Prethodno pitanje – kada organ uprave u fazi rješavanja odreĊene upravne stvari naiĊe na neku ĉinjenicu koju je potrebno prethodno utvrditi jer od te ĉinjenice zavisi ishod postupka, npr. postojanje braka, postojanje kriviĉnog djela i sl.

Javne isprave – isprave koje je izdao nadleţni organ u okviru svoje nadleţnosti i koje su prilagoĊene elektronskoj obradi. Stranke imaju pravo dokazivati da ĉinjenice iz javne isprave nisu istinite.

Uvjerenje – javna isprava koju izdaje organ na osnovu sluţbene evidencije. Sluţbena evidenicja je evidencija koja je propisana zakonom ili drugim provedbenim propisom. Organ uprave je duţan na

zahtjev graĊana izdati uvjeranje u roku od 5 dana od dana podnesenog zahtjeva. Ako organ utvrdi u postupku da ne moţe izdati uvjerenje, donijeće rješenje kojim odbija stranku sa podnesenim zahtjevom. Organi uprave su duţni izdavati uvjerenja i ako ne vode sluţbenu evidenciju ako je to

propisano zakonom. Rješenje – na osnovu provedenog postupka donose ga organ uprave i institucije koje imaju javna

ovlaštenja. Rješenje moţe donijeti organ uprave samostalno, u dogovoru sa drugim organom, uz prethodno pribavljenu saglasnost ili mišljenje drugog organa. Dijelovi rješenja su: uvod, izreka, obrazloţenje i pouka o pravnom lijeku, te potpis. Uvod sadrţi: naziv organa, ime stranaka, predmet,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


zakonski osnov za donošenje. Izreka sadrţi: odluku kako je organ riješio podneseni zahtjev (usvaja ili odbija zahtjev stranke). Izreka mora biti jasna i koncizna. Sadrţi troškove postupka i da li ţalba

odlaţe izvršenje. Obrazloţenje sadrţi: ukratko zahtjev stranke, provedeni postupk, provedene dokaze i šta je bilo opredjeljenje organa da riješi na naĉin kako je rješeno. Pouka o pravnom lijeku: mora da stoji u kom roku se ulaţe ţalba, kojem organu, i preko kojeg organa (drugostepeni organ opredjeljuje

primjena propisa – za federalne propise federalni organ). U upravoj stvari u upravnom postupku rješenje donosi rukovodilac organa uprave ili druga sluţbena osoba koju je rukovodilac ovlastio za to. Prenos tih ovlaštenja donosi se rješenjem.

Vrste rješenja – djelimiĉno, dopunsko i privremeno. Djelimiĉno rješenje će donijeti ako je stranka u

jednom zahtjevu istakla/navela više zahtjeva koje organ treba da riješi nekoliko taĉaka, a za rješavanje su sazrele samo neke. Protiv ovog rješenja se moţe izjaviti ţalba. Dopunsko rješenje – rješava ostatak podnesenog zahtjeva stranke. Ono je samostalno i dozvoljena je ţalba. Privremeno

rješenje – organ uprave rješava stvarna odreĊeno vrijeme – do donošenja potpunog rješenja. Rokovi za donošenje rješenja: u skraćenom postupku je 15 dana, a u posebnom ispitnom postupku

rok je 60 dana. Ispravljanje rješenja – mogu se ispravljati samo tehniĉke greške. Ispravka se vrši zakljuĉkom.

Ţalba – ţalbu moţe uloţiti stranka i lica koja imaju pravni interes, tuţitelj, pravobranitelj. Ombudsmen ne moţe uloţiti ţalbu, ali moţe pokrenuti upravnni spor. Ţalba se ne moţe uloţiti: protiv rješenja

Parlamenta FBiH i rješenja zakonodavnih tijela kantona, protiv rješenja općinskog i gradskog vijeća, protiv rješenja Vlade FBiH i Vlade kantona. Isto tako, zakon predviĊa da se protiv svih konaĉnih prvostepenih rješenja moţe pokrenuti upravni spor kod nadleţnog su da (kantonalni sudovi).

Organi nadleţni za rješavanje po ţalbi – nadleţni organ moţe da bude federalni, kantonalni i drugi organi propisani propisom općinskog/gradskog vijeća. Npr. ako je rješenje donio kantonalni organ po federalnom propisu, po ţalbi će rješavati nadleţni federalni organ iz odreĊene nadleţne oblasti. Ako je

rješenje donio kantonalni organ uprave a osnov za donošenje je bio kantonalni propis, drugostepeni organ je kantonalni organ koji je propisan tim kantonalnim propisom. Ako je rješenje donijela organizaciona jedinica u okviru federalnog ministarstva nadleţni drugostepeni organ je ministar ili

ministarstvo, zavisno kako je propisano tim propisom. Rok za ţalbu je 15 dana po ZUP-u, ali se drugim zakonom moţe propisati i drugaĉiji rok. Ţal ba treba

da sadrţi: naziv organa, razlog, obrazloţenje...potpis. Predaja ţalbe: ţalba se predaje poštom ili se šalje neposredno organu, a prvo se predaje organu koji je donio rješenje da bi on mogao kopmpletirati spis zajedno sa ţalbom i dostaviti ga drugostepenom organu. Prvostepeni organ prvjerava da li je

ţalba dopuštena, blagovremena i izjavljena od ovlaštene osobe. Ako nešto nedostaje, odbacit će ţalbu. Prvostepeni organ moţe izmjeniti svoje rješenje ako procijeni da je bilo propusta, ali ne moţe provoditi dodatni ispitni postupak. Nakon toga (ako nije izmjenio ţalbu) dostavlja ga drugostepenom

organu, koji moţe poništiti rješenje i vratiti ga na ponovni postupak i dati upute prvostepenom organu koji dodatne ĉinjenice treba da utvrdi u ponovnom postupku, moţe da izmjeni rješenje, moţe da ţalbu odbije, odbaci. Organ uprave je duţan ţalbu riješiti u roku od 30 dana. Doneseno rješenje zajedno sa

spisom dostavlja prvostepenom organu, koji je duţan rješenje dostaviti stranci u roku od 5 dana. Ţalba zbog ćutanja uprave – drugostepeni organ će u roku od 3 dana traţiti spis od prvostepenog

organa, a prvostepeni organ je duţan u roku od 5 dana isti dostavit drugostepenom organu. Drugostepeni organ moţe sam riješiti ako postoji dovoljno dokaza, ili ako utvrdi d aće prvostepeni efikasnije riješiti moţe dostaviti njemu predmet koji mora u roku od 15 dana donijeti rješenje.

ZUP BiH (SGBIH 29/02) – uglavom ga ne pitaju.

12.02.2006.

SADUDIN KRATOVIĆ

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Obnova postupka – moţe se traţiti samo za konaĉan akt (protiv kojeg se ne moţe izjaviti

ţalba). Podnosi se prijedlog za obnovu postupka. Razlozi: ako se sazna za nove ĉinjenice ili

se pribave novi dokazi koji bi, da su bili poznati, doveli do drukĉijeg odluĉenja u toj upravnoj stvari, ako osobi koja je trebala sudjelovati u postupku nije data mogćnost sudjelovanja, ako je rješenje donijela sluţbena osoba koja nije bila ovlaštenja za njegovo donešenje, ako je na

WWW.BH-PRAVNICI.COM


temelju saslušanja stranke doneseno rješenje a dokaţe se da je iskaz bio neistinit ... (ima ih ukupno 11, dovoljno je da se zna 3-4). Ko moţe podnijeti zahtjev? Stranka u upravnom

postupku, organ koji je donio rješenje. Postoji takoĊer i subjektivni rokovi (30 dana od dana saznanja) i objektivni 5 godina, a moţe i duţe u izuzetnim sluĉajevima (ako se temelji na nekoj presudi koja naknadno bude ukinuta). Stranka koja podnosi prijedlog duţna je da uĉini

vjerovatnim da postoji razlog za obnovu i da podnese prijedlog u predviĊenom roku. O prijedlogu za obnovu postupka rješava organ koji je donio konaĉno rješenje. Kako taj nadleţni organ riješiti? Ako naĊe da ima osnova, ne mora nikakav postupka provoditi ako ocijeni da

ĉinjenica koju stranka navodi nije od znaĉaja za predmet, iako je uĉinena vjerovatnom on će prijedlog odbiti. Ponavljane postupka se odobrava zakljuĉkom i istovremeno se odreĊuje koje radnje će se provesti. Izuzetno, ne mora se donijeti zakljuĉak nego se odmah poĉne sa

obnovnim radnjama, a u cilju povećanja efikasnosti. Jedino bi se morao donijti zakljuĉak o dozvoli izvršenja ako se njime odgaĊa izvršenje.

2. Mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi sa upravnim sporom – kada drugostepeni organ dobije tuţbu na odgovor, isti ima pravo da svoje rješenje izmjeni povodom te tuţbe tj. iz istih razloga zbog kojih bi ga sud izmjenio. Izmjenjeno rješenje će dostaviti sudu i stranci.

3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti – ne treba – podnosi ga tuţilac

4. Poništavanje i ukidanje rješenja po pravu nadzora (često pitanje) – treba razlikovati

dvoje: u jednom dijelu se poništava a u drugom ukida rješenje (ĉl.260-265 ZUP) – svi pitaju ĉesto. Moţe se podnijeti u slijedećim situaciijama: kada rješenje donese organ uprave koji nije nadleţan. Ako ovakvo rješenje donese viši organ (npr. naĉelnik opštine umjesto nadleţne sluţbe, ne moţe se koristiti), ako je u istoj upravnoj stvari ranije rješeno na drugaĉiji naĉin, ako

se donese sloţeno rješenje (u njegovom donošenju uĉestvuje min. 2 organa – jedan organ donosi rješenje uz prethodnu saglasnost drugog organa) a da nije bilo pribavljeno mišljenje ili saglasnost drugog organa a bilo je obavezno da se to uradi, (rokovi za podnošenje u

prethodna 3 sluĉaja su 3 godine), ako je rješenje donijeo mjesno nenadleţni organ (rok podošenja 5 godina), ako je rješenje doneseno kao posljedica prisile, prinude, ucjene i sl (nema roka za podnošenje). U ovim slulĉajevima se rješenje poništava. Rješenje će se ukinuti

ako je njime oĉigledno povrijeĊen materijalni zakon (rok za podnošenje je 1 godina). To moţe u jednostranaĉkim predmetima. U dvostranaĉkim predmetima se mora pribaviti sa glasnost druge stranke (zato što je ona moţda stekla neko pravo tim rješenjem ĉije se ukidanje traţi).

O ovom zahtjevu rješava drugostepeni organ. Protiv ovog rješenja se moţe voditi upravni spor, a ne moţe se izjaviti ţalba.

5. Ukidanje i mjenjanje pravosnaţnog rješenja uz pristanak ili na zahtjev stranke – ako je

pravosnaţnim rješenjem stekla neko pravo, a organ koji ga je donio smatra da je nepravilno

primjenjeno materijalno pravo, moţe ga ukinuti ili izmjeniti samo uz saglasnost stranke. Ako stranka traţi da se ukine rješenje koje je nepovoljno zanju, onda treba saglasnost organa. Kada organ uprave ne pristane da se ukine ili izmjeni takvo rješenje, nije duţan donijeti

rješenja. Ako ga donese, na njega se ne moţe izjaviti ţalba i to nije upravni akt.

6. Vanredno ukidanje rješenja – (ĉesto pitanje) ovdje se radi o izvršnom rješenju koje je doneseno u skladu sa zakonom, npr. odobrenje za graĊenje. Izvršno rješenje se moţe ukinuti ako je to potrebno radi otklanjanja radi opasnosti po ţivot i zdravlje ljudi il i javnu sigurnost ili

radi otklanjanja poremećaja u privredi. Dakle, radi se o vanrednim situacijama. Ovo rješenje donosi drugostepeni organ. Svaka stranka koja zbog ukidanja rješenja ima pravo na naknadu samo stvarne štete. O ovome odluĉuje sud koji rješava upravni spor.

7. Oglašavanje rješenja ništavim – ništavim se oglašava rješenje ako je u upravom postupku

rješeno o stvari iz sudske nadleţnosti, ili ako se radi o stvari koja uopšte nije u nadleţnosti otgana uprave, uošte nije upravna stvar. Drugi sluĉaj jej kad bi svojim izvršenjem to rješenje dovelo do kriviĉnog djela. Treći sluĉaj je ako je donijeto rješenje ĉije je izvršenje nemoguće.

Ĉetvrti sluĉaj je ako je doneseno rješenje po sluţbenoj duţnosti a predviĊeno je da se moţe donijeti samo na zahtjev stranke, ovakvo rješenje se moţe konvlaidirati samo ako stranka

WWW.BH-PRAVNICI.COM


naknadno pristane na njega. Peti sluĉaj je ........ ništavim rješenje oglašava organ koji ih je donio. Nema rokova za njihovo oglašavanje ništavim. Na ova rješenja se moţe izjaviti ţalba.

Pravne posljedice poništavanja i ukidanja

Poništavanje se poništavaju sve pravne posljedice od dana donošenja (ex tunc), a ukidanjem se ukidaju posljedice od dana ukidanja (ex nunc)

Izvršenje Kada rješenje postaje izvršno? Istekom roka za ţalbu kada ţalba nije izjavljena, dostavom stranci

kada ţalba nije dopuštena, dostavom stranci kada ţalba ne odgaĊa izvršenje i dostavom stranci rješenje kojim se ţalba odbacuje ili odbija. Kada će drugostepeno rješenje postati izvršno? Kada je dugostepeni organ riješio stvar u meritumu. Kako će se praktiĉno izvršiti? To je tzv. administrativno

izvršenje, donosi se zakljuĉak o dozvoli izvršenja i u dispozitivu se navodi kako će se izvršiti. Moţe se izvršti i prisilnim putem.

12.02.2006. SADUDIN KRATOVIĆ

ZAKON O UPRAVNOM SPORU – SN FBIH 9/05

ŠTA JE UPRAVNI SPOR?

To je spor o zakonitosti upravnog akta. Suština organa uprave je donošenje upravnih akata. Ko sve moţe pokrenuti upravni spor? Pojedinac – fiziĉko lice i pravno lice. Pored toga, upravni

spor moţe pokrenuti i oni koji nisu ni fiziĉka ni pravna lica. To su prije svega skupine graĊana, odreĊeno naselje, organ uprave ali samo pod jednim uslovom: da takvo lice moţe biti nosilac prava i obaveza u u pravnom postupku. Ako ne moţe biti nosilac prava i obaveza ne moţe se pojaviti sa

tzţbom u upravnom sporu. Upravni spor moţe pokrenuti i pravobranilac. Upravni spor moţe pokrenuti i ombudsmen. On se moţe pojaviti u upravnom sporu ako ocijeni da je konaĉnim upravnim aktom povrijeĊeno ljudsko dostojanstvo, osnovna prava i s lobode zagarantovane ustavom FBiH i

meĊunarodnim konvencijama. Presude u upravnom sporu su obavezne prema svakom. Njih mora uvaţavati organi uprave, tako i

druge stranke koje uĉestvuju u upravnom sporu. Sve odluke koje se donesu u upravnom sporu su pravomoćne, jer se protiv njih ne moţe koristiti pravo ţalbe.

Da li u upravnom sporu ima zainteresirana stranka? Da. Primjer: povrat stana. Stranke su: nosilac stanarskog prava i korisnik koji je tokom rata dobio privremeno rješenje. Vodi se spor izmeĊu njih. Postoji treća strank akoji su mnogi kantonalni sudovi ignorisali: to je vlasnik stana, koji je takoĊer

zainteresovan da taj stan ostane njemu. Ko rješava upravne sporove? Sve do sada to je radio Vrhovni sud, a ponekad i kantonalni a li u

manjem obimu. Novim ZUS-om nadleţnost je prenesana na kantonalne sudove, ali da ne bi opteretili samo pojedine kantonalne sudove – nadleţnost se odreĊuje prema prvostepenom rješenju, odnosno, sjedištu organa koji je to rješenje donio.

Šta je organ u smislu ZUS-a? Pod njima se podrazumijevaju organi uprave, upravne organizacije (direkcije, zavodi, agencije...oni nisu pravna lica same po sebi. Postaju pravna lica ako se to

reguliše...), općinske sluţbe, gradske sluţbe, pravna lica koja imaju javna ovlaštenja (Federralni zavod za PIO)

Ko sudi? Uvijek je sudilo vijeće, ali da bi se uĉinio efikasniji rad sudova, prihvaćeno je novim zakonom da prije svega sudi sudija pojedinac, ali moţe i vijeće. U tom sluĉaju izvjestilac obavijesti vijeće koje razmatra predmet i donosi odluku.

Protiv čega se pokreće upravni spor? Protiv upravnog akta. Upravni akt jeste akt nadleţnog organa kada rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnih lica u nekoj upravnoj stvari.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Protiv kojeg upravnog akta se pokreće upravni spor? Konaĉnog, najĉešće drugostepenog (u 95% sluĉajeva). Postoje prvostepeni akti na koje nije dozvoljena ţalba, ali je dozvoljeno pokrenuti upravni

spor. Ćutanje administracije? Prije nego se podnese tuţba zbog tzv. ćutanja administracije, da se obrati

pismeno upravnoj inspekcija. Ako ona ne poduzme nikakve mjere u roku od 30 dana, tada se stranka moţe obartiti sudu tuţbom radi ćutanja administracije. Nije definisano zakonom, ali kada se podnosi takva tuţba, sudu se treba pruţiti dokaz da je podnesen zahtjev upravnoj inspekciji.

Šta kada prvostepeni organ ćuti? Stranka moţe podnijet ţalbu drugostepenom organu u roku od 30 i 60 dana. Drugostepeni organ provodi postupak po zakonu. Ako i drugostepeni ćuti, stranka moţe

podnijeti tuţbu i pokrenuti upravni spor. Rješenje koje drugostepeni organ donese povodom ţalbe ili dopis koji uputi prvostepenom organu sa nalogom da postupi po zahtjevu stranke nije upravni akt, nego upravna radnja.

Protiv kojih akata se ne moţe voditi upravni spor (čl.11 ZUS)?

15 Protiv akata donesenih u

postupku u kojem postoji osigurana sudska zaštita izvan upravnog spora. ___.....____. Treći sluĉaj je

gdje neposredno, na osnovu ustavnih ovlaštenja, odluĉuju domovi parlamenta FBiH, predsjednika i potpredsjednika FBiH, odnosno zakonodavnog djela kantona (skupština Kantona). Kada općinsko vijeće donese upravni akt moţe se pokrenuti upravni spor protiv tog akta.

Zakonski razlozi za pobijanje upravnog akta (čl.12 ZUS)?

16 Neki od zakonskih razloga su: ako akt

sadrţi takve nedostatke koji sprijeĉavaju ocjenu njegove zakonitosti (u dispozitivu se riješi stvar da ne

znate kako postupiti – nejasan dispozitiv, ili obrazloţenje nije u skladu sa izrekom, ili obrazloţenjem se odluĉuje o upravnoj stvari), moţe se pobijati zato što u aktu nije nikako ili nije pravilno primjenjeno materijalno pravo ili pravila postupka, ako je akt donesen od nenadleţnog organa i ako u upravnom postupku koji je prethodio donošenju rješenja nisu primjenjena pravila postupka i ako iz utvrĊenih

ĉinjenica nije pravilno izveden zakljuĉak. Tuţena strana? To je organ ĉiji se upravni akt osoprava. Organ koji donosi rješenj nije i ne moţe biti

stranka u postupku, on je samo tuţena strana. Odgoda izvršenja? Kada stranka podnese tuţbu u upravnom sporu to ne odgaĊa izvršenje upravnih

rješenja ( a najĉešće se radi o carinama i porezima). Stranka moţe podnijeti organu uprave ili sudu (u tuţbi zatraţi da se odgodi izvršenje i tada se hitno postupa) zahtjev za odgodu (ako hoće da pokrene spor) pod slijedećim uslovima da:

da odlaganje nije protivno javnom interesu i da tim odlaganjem nije nanesena šteta drugoj stranci

Izuzetak: Kada se stranka obraća organu uprave za odgodu izvršenja i nije uspjela, tada ne moţe isti zahtjev isticati u tuţbi. Ako sud odbije odgodu, nema prava na ţalbu.

Upravni spor? Pokreće se tuţbom. Ona se podnosi u roku od 30 dana od dana kada je stranci dostavljen akt koji se osoprava. Ovaj rok vaţii za obudsmene i za pravobranioce. Ako se

pravobraniocu dostavlja upravni akt ili ako obudsmen ima takvo rješenje, rok teĉe od kada im je dostavljena, a ako nije u roku od 60 dan aod dana kada je akt dostavljen stranci. Tuţba se predaje neposredno ili preporuĉenom poštom. Moţe se izjavitii na zapisnik, ĉak i kod općinskog suda. Moţe

se desiti da iz neznanja ili omaškom da tuţba bude predata drugom organu – ona je predata u roku. Sastav tuţbe? Tuţba mora sadrţavati: ime i prezime tuţitelja i druge liĉne podatke, naznaku tuţenog,

koji upravni akt se osporava, donosioc akta, zakonske razloge za pobijanje akta, u kom pravcu predlaţe da se riješi stvar. Kako se moţe potpisati stranka u upravnom postupku koja je nepismena? Drugo lice će ga potpisati i osoba koja ga je potpisala ispod naznaĉi svoje ime i prezime i adresu.

Prtoznakom se moţe potpisati samo u jednoj situaciji: samo kada nepismena stranka daje punomoć. Kada se ţalba dostavlja na odgovor? Samo u jednom sluĉaju: kada stranka u ţalbi istiĉe nove ĉinjenice i dokaze. Kada se podnosi tuţba uz nju se dostavlja obavezno i akt koji se pobija tuţba se

dostavlja u dva primjerka, jer se ista dostavlja drugoj strani na odgovor. U tuţbi se ne mogu navoditi nove ĉinjenice i dokazi, ali postoji izuzetak: kada stranka uz tuţbu prilaţe izuzetno jak dokaz koji dovodi u pitanje ĉinjeniĉno stanje iz upravnog postupka. Svaka strannka je duţna dokazati ĉin jenice

15

Ĉesto pitanje 16

Ĉesto pitanje

WWW.BH-PRAVNICI.COM


na koje se poziva, dakle teret dokazivanja je na strankama. Tuţilac moţe odustati od tuţbe sve do donošenja sudske odluke u upravnom sporu. Tada sud rješenjem obustavlja postupak.

Odbačaj tuţbe? Sud će rješenjem odbaciti tuţbu ako je: neblagovremena, prijevremena (ćutanje administracije), podnesena od neovlaštenog lica, ako akt koji se tuţbom osporav anije upravni akt li da je oĉigledno da se upravnim aktom ne dira u pravo tuţioca (ne odnosi se na njega), ako je stranka

podnijela tuţbu a ima pravo na ţalbu na prvostepeno rješenje a to pravo nije iskoristila, i ako se radi o stvari o kojoj se n emoţe voditi upravni spor, i ako već postoji sudska odlika o istoj stvari. Sud moţe iz ovih razloga odbaciti tuţbu u svakom stadiju postupka.

Dostava upravnih spisa po tuţbi? Sud je duţan tuţbu dostaviti organu uprave koji je donio upravni akt na odgovor u odreĊenom roku i da ist dostavi upravne spise sudu. Ako ne dostavi spise u

ostavljenom roku, tada organ uprave povrijeĊuje sluţbenu duţnost, tad asud ima pra vo i obavezu da podnese prijavu disciplinskoj komisiji protiv sluţbenog i odgovornog lica u tom organu. Šta sve moţe tuţilac? On moţe traţiti da prisustvuje nejavnoj sjednici, bez obzira da li stvar rješava

pojedinac ili vijeće. Kod nejavne sjednice nema rasprave. Sudija mora pozvati ovakvog tuţioca, predoĉiti mu stvar i tuţbu, moţe nu dozvoliti da nešto dodatno kaţe ako ima, tuţilac moţe i dati neke nove dokaze. Kada sud ocijeni da nema više razloga da prisustvuje sjednici pušta ga da ide i nastavlja

svoj rad. Raniji zakon nije imao nejavnu sjednicu. Stranka u tuţbi i u odgovoru na tuţbu moţe traţiti da se zakaţe javna rasprava, i ako to traţi sud je mora zakazati. Na raspravu se pozivaju stranke, predstavnik organa uprave koji je donio akt, s tim da kad ser stranka poziva upozorava se da ponese

sve dokaze koji će dokazati njene tvrdnje iz tuţbe. Tok rasprave: sudija izvjestilac izlaţe ukratko predmet (kada je vijeće) a predsjednik vijeća rukovodi raspravom, tuţilac izlaţe tuţbu, mogu biti i svjedoci. Zapisnik se vodi, a u njega se unose najbitnije stvari. Takva rasprava ne bi trebala trajati

duţe od pola sata. Pošto se zapisnik potpiše, stranke napuštaju raspravu, a odluka se upisuje u zapisnik (ali ne mora odmah, moţe i naknadno) u roku od 30 dana. Ako s tranka izostane sa raprave a uredno je pozvana, to ne sprijeĉava sud da radi – nema odgode, pa ĉak ako ne doĊe ni jedna stranka. Odgoditi se moţe ako nema dokaza o urednoj dostavi poziva. U ZUP -u je obavezna liĉna dostava.

Dostava odluke – stranka je duţna sama doći na sud i preuzeti odluku jer joj se na usmenoj raspravi saopšti kada će biti izraĊena odluka. Ako je bila nejavna rasprava – moţe se dostaviti poštom.

Rješavanje suda po tuţbi? Kada sud na raspravi utvrdi drugaĉije ĉinjeniĉno stanje od onog utvrĊenog u upravnom postupku i otkloni propuste, i utvrdio da rješenje ne moţe opstati, sud tada rješava stvar u meritumu (nema poništavanja rješenja i vraćanja na ponovni postupak). Takoţer moţe

tuţbu odbiti i potvrditi upravni akt i to je opet meritorno rješavanje. Sud moţe da poništi sve prethodne akte i donese meritornu odluku koja se izvršava.

Zakonitost osporenog akta? Sud je vezan zahtjevom (petitom tuţbe) i to mora da poštuje, ali je iskljuĉivo vezan razlozima tuţbe. Zato je jako vaţno koje će razloge stranka navesti u tuţbi. Ako stranka u tuţbi ne ukaţe na ništavost, sud ne moţe taj akt poništiti po sluţbenoj duţnosti. Kada sud

odluĉuje u vijeću (3 sudije) potrebne su 2/3 da se donese odluka. Ako se ĉlan vijeća ne slaţe, njegovo se mišljene piše na zapisnik i zatvori u kovertu. Spor se rješava presudom. Presudom se tuţba moţe uvaţiti i to na 2 naĉina: upravni akt se poništava i rješava se upravna stvar (ĉl.33 st - 1 i 2 ) tj.

presuĊuje u meritumu, a moţe da tuţbu uvaţi i poništi i prvostepeno i drugostepeno rješenje i vrati na ponovni postupa ali samo kada ocjeni da ovi organi mogu lakše i efikasnije provesti postupak, nego sud. Ako nadleţni organ ne postupi po presudi suda on ĉini tešku povredu sluţbene duţnosti i tada je

sud duţan podnijeti prijavu za pokretanje disciplinskog postupka. Šta presuda sadrţi? Uvod (naziv suda, sastav suda, koji akt pobija, u kojoj stvari, dan kada je

odrţana sjednica), izreka, obrazloţenje, potpis sudije/predsjednika vijeća. Pravni lijekovi? Protiv odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu ne moţe se izjaviti

ţalba. Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda stranka moţe podnijeti: zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa i ako je došlo do povrede pravila federalnog ZUP-a ako je ta povreda uticala na donošenje rješenja (podnosi se

vrhovnom sudu FBiH), a kantonalnom se podnosi ako se odluka temelji nakantonalnim propisima. Zahtjev za varedno preispitivanje se dostavlja prvostepenom organu, koji zahtjev dostavlja u roku od 3 dana drugostepenom sudu. Kada vrhovni sud dobije zahtjev, dostavlja ga na odgovor organu ĉiji se

akt pobija, a dostavlja se i drugim strankama. Ako se zahtjev odmah dostavi drgostepenom sudu, isti će ga primiti i dostaviti prvostepenom. Kao datum prijema raĉuna se kada je dostavljeno drugostepenom sudu. O zahtijevu uvijek odluĉuje vijeće od 3 sudije. Ovo je problem kod malih

sudova, tako da se u tom sluĉaju ĉesto dostavlja vrhovnom sudu na odluĉivanje (delegacija vrhovnog suda). Ovim zahtjevom se ne moţe pobijati kantonalna odluka zbog nepotpuno i netaĉno utvrĊenog

WWW.BH-PRAVNICI.COM


stanja. Sud samo ispituje zakonitost odluke u okviru postavljenog zahtjeva, alii po sluţbenoj duţnosti ispituje da li su pravilno primjenjeni materijalni propisi i pravila postupka (uporedi sa revizijom u ZPPu).

Kako odluĉuje nadleţni sud po ovajvim zahtjevima? Donosi presudu kojom odbija ili uvaţava zahtjev. Ako ga uvaţava kantonalnu odluku će ukinutu ili preinaĉiti. Preinaĉenjem odluke, sud zapravo rješava po tuţbi. U upravnom postupku nema preinaĉenja, moţe izmjeniti rješenje.

Ponavljanje postupka? Postupak okonĉan presudom ili rješenjem suda moţe se ponoviti iz slijedećih razloga: ako se doĊe do novih ĉinjenica ili dokaza za koje stranka nije znala u vrijeme postupka, a takve su da se za njih ranije znalo mogla je biti donesena drugaĉija odluka; ako u upravnom sporu nije

pruţena mogućnost stranci da uĉestvuje (vlasnici stanova u stambenim predmetima). Pokreće se tuţbom, a o istoj odluĉuje sudija pojedinac koji nije uĉestvovao u don ošenju odluke koja se pobija. Kada onaj sudi koji odluĉuje o ponavljanju postupka ocijeni da su ispunjeni uslovi za ponavljanje

postupka, on će staviti van snage odluku kantonalnog suda i odluĉiti po tuţbi. Ukoliko ZUS ne sadrţi pojedine odredbe shodno se primjenjuju odredbe ZPP-a. Obaveznost presude? Ako je presudom poništeno rješenje i vraćeno prvostepenom organu, isti je

duţan u roku od 15 dana donijeti novo rješenje shodno uputama iz sudske presude. Ako on to ne uĉini, ili donese rješenje protivno uputama iz presude, stranka moţe ponovo podnijeti tuţbu sudu, odnosno, zahtjev u kojem će zatraţiti da sud koji je poništio upravni akt riješi tu upravnu stvar jer

organ uprave ćuti. Ako upravni organ nije slijedio upute suda, stranka moţe podnijeti tuţbu, a sud tu stvar mora riješiti u meritumu, nema više vraćanja predmeta upravnom organu. Odluka suda je upravni akt koji se izvršava (ako podlaţe izvršenju). Organ koji je ćutao vrši tešku povredu i protiv

njega se moţe pokrenuti disciplinski postupak. Postupak zašti te sloboda i prava pojedinaca zaštićenih ustavom federacije? Ovim pravnim sredstvom se dozvoljava da se pobijaju akti koji se inaĉe ne mogu pobijati, a kojima se krše prava

pojedinaca (iz ustava i meĊunarodnih konvencija i sporazuma), pod uslovom da ni je zajamĉena druga sudska zaštita protiv takvih akata. Ovakav zahtjev rješava kantonalni sud. Odluĉuje se rješenjem. Protiv ovog rješenja dozvoljava se podnošenje zahtjeva z avanredno preispitivanje i to vrhovnom sudu FBiH. Osim pojedinaĉnih akata, ovo se odnosi i na pojedinaĉne radnje tj. ponašanju sluţbenog ili

odgovornog lica koji svojim radnjama onemogućava stranci da ostvari ustavom zagarantovana prava i slobode. Ako se to zaista utvrdi, tada postoji mogućnost da kantonalni sud donese rješenje kojim će zabraniti dalje postupanje ili nepostupanje ili će naloţiti da se postupi na odreĊeni naĉin i utvrĊuje

odreĊene mjere kako bi se otklonile te negativne posljedice. Postoji ĉak i mogućnost novĉanog kaţnjavanja (200-800 KM). Ovo rješenje treba da izvrši kod koga se te radnje ĉine ili ne ĉine, a ako on to neće da izvrši, onda sud moţe da preuzme izvršenje tog rješenja.

KATA SENJAK

19.02.2006. LITERATURA

Zakon o drţavnoj sluţbi SNFBIH 67/05 (zadnja izmjena) Zakon o namještenicima SBFBIH 49/05 Zakon o PIO (SNFBIH 29/98, 49/00, 32/01 i 73/05)

Zakon o drţavnoj sluţbi u instistucijama BiH (SG BIH 19/02, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, 48/05 i 2/06) Zakon o radu FBiH (SNFBIH 43/99, 32/00 i 29/03)

Zakon o radu u institucijama BiH (SGBIH 26/04) – ne pitaju Pravilnik o radnoj knjiţici (SNFBIH 42/00, 53/00)

ZAKON O DRŢAVNOJ SLUŢBI U FBIH Zakon o drţavnoj Sluţbi u FBiH ne primejnjuje se na: ĉlanove Parlamenta FBiH, predsjednika i 2

dopredsjednika, ĉlanove vlade, sudije, tuţioce, ĉlanove kantonalne vlade, ĉlanove zakonodavog tijela kantona, ĉlanove općinskog i gradskog vijeća, gradonaĉelnika, pripadnike policije, ured za reviziju.

Drţavni sluţbenici mogu biti: drţavni sluţbenici i rukovodeći drţavni sluţbenici. Rukovodeći drţavni sluţbenici su rukovoditelj samos talne uprave i samostalne ustanove, sekretar organa uprave, pomoćnici rukovoditelja i glavni inspektori (federalni i kanotnalni). Ostali drţavni sluţbenici su :

inspektori, struĉni saradnici, viši struĉni saradnici i struĉni savjetnici. Drţavni sluţbenici ispunjavaju slijedeće uslove: drţavljanin je BiH, ima univerzitetsku diplomu, stariji je od 18 godina, zdravstveno je sposoban za obavljanje odreĊenog posla, i u zadnje 3 godine nije

otpušten iz drţavne sluţbe. Postavljenje drţavnih sluţbenika vrši rukovoditelj organa uprave uz pribavljeno mišljenje agencije za

drţavnu sluţbu. Prestanak radnog odnosa drţavnih sluţbenika – prestaje dobrovolnjim istupanjem iz sluţbe, kada

ispuni godine ţivota i staţa osiguranja prema općim propisima, disciplinska mjera prestanka, smrću, ako izgubi drţavljasntvo BiH, ako ne zadovolji na probnom radu, ako dvije uzastopne ocjene ima «ne zadovoljava», ako je osuĊen na kaznu zatvora preko 6 mjeseci.

Agencija za drţavnu sluţbu postoji i na nivou FBiH i BiH. Nadleţnosti ADS – edukacija drţavnih sluţbenika, planira proces zapošljavanja, utvrĊuje jedinstvane kriterije za postavljenje drţavnih

sluţbenika, pruţa struĉnu pomoć organima uprave, i podnosi izvještaj o svom radu Vladi FBiH. Svi instituti koji nisu ureĊeni ovim zakonom ureĊuju se primjenom općih propisa – zakon o radu FBiH.

ZAKON O NAMJEŠTENICIMA

Namještenci su osobe sa SSS i VŠS. Primaju se na rad putem ADS, probni rad je kraći (3 mjeseca)??? Provjeri oko primanja preko ADS-a.)

Sve identiĉno kao kod sluţbenika ZAKON O PIO

Prava iz PIO: pravo na starosnu penziju, pravo na invalidsku penziju, pravo na porodiĉnu penziju i prava osiguranika sa preostalom radnom sposobnšću.

Invalidnost postoji kada osiguranik zbog trajnih promjena zdravstvenog stanja ne moţe da radi na odgovarajućim poslovima, a te promjene nastale su zbog: povrede na radu, povrede van rada,

profesionalne bolesti i u tom sluĉaju kod osiguranika nastaje gubitak radne sposobnosti . Izmjenjena radna sposobnost nastaje kada osiguranik ne moţe da obvalja poslove svog radnog mjesta sa punim radnim vremenom, ali moţe da obavlja druge poslove uz prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Starosna penzija – uvjeti: da osoba ima 65 godina ţivota i minimalno 20 godina staţa osiguranja,

odnosno 40 godina staţa osiguaranja bez obzira na godine starosti. Invalidska penzija – dovoljno je da se utvrdi gubitak radne sposobnosti prouzrokovan povredom na

radu ili profesionalnom bolešću. Porodiĉna penzija – pravo na nju ima: braĉni partner (ţena preko 45, muškarac preko 65 godina),

djeca do 15 godina, ako se nalaze na redovnom školovanju do 25 godina, supruga iz razvedenog braka ako je presudom za razvod braka utvrĊeno pravo na izdrţavanje.

Vrste staţa:

poseban staţ – na njega imaju pravo pripadnici Armije BiH, HVO i policije koj i su uzeli uĉešće u odbrani BiH i to u periodu od 30.04.1991. – 22.12.1995. godine

staţ osiguranja koji se raĉuna sa uvećanim trajanjem – odnosi se na osiguranike koji rade na

naroĉito teškim i po zdravlje štetnim poslovima gdje se ni posebnim mjerama zašt ite na radu ne mogu poboljšati uslovi rada

staţ osiguranja sa efektivnim trajanjem - pravo na taj staţ imaju osobe koje rade puno radno

vrijeme, nepuno radno vrijeme, osobe koje rade sa skraćenim radnim vremenom koje se raĉuna kao puno radno vrijeme

penzijski staţ – to je staţ na osnovu koga osiguranik ostvaruje prava iz PIO a to je samo za onaj staţ koji je plaćen.

ZAKON O RADU

Ugovor o radu – elementi: naziv i sjedište poslodavca, ime i prezime zaposlenika, trajanje ugovora, poĉetak rada na odreĊenim poslovima, mjesto rada, radno mjesto, raspored radnog vremena, plać a i ostale naknade na koje ima pravo zaposlenik, otkazni rokovi, godišnji odmori, odsustva i drugi

elementi predviĊeni pravilnikom o radu. Poslodavac moţe zakljuĉiti ugovor o radu sa pripravnikom i volonterom radi struĉnog osposobljavanja

za obavljanje odreĊenog posla. Radno vrijeme kod poslodavca traje 40 sati sedmiĉno, s tim da moţe biti puno, nepuno,

prekovremeno (10 sati sedmiĉno + 10 sati uz saglasnost zaposlenika). Prekovremeno ne moţe raditi maloljetnici i trudnice. Ţene ne mogu da rade noću, pod vodom, zemljom na na roĉito teškim i po zdravlje štetnim poslovima.

Noćni rad se smatra rad od 22.00 do 06.00 sati (u poljoprivredi do 05:00 sati).

Maloljetnici imaju pravo na godišnji odmor koji ne moţe trajati manje od 24 dana. Pravo na odmor postoji: u toku rada, odmor izmeĊu dva radna dana, sedmiĉni odmor i godišnji odmor. Godišnji odmor se moţe koristiti iz dva dijela, prvi ne moţe biti kraći od 12 dana, a drugi dio se moţe koristiti do 30.

juna naredne godine. Plaćeno i neplaćeno odsustvo: po 2 dana za vjerske praznike. Naknada plaće: plaćeno odsustvo, godišnji odmor, bolovanje...

Prestanak ugovora o radu: ako je zakljuĉen na odreĊeno vrijeme, sporazumom, ako zaposlenik navrši 65 godina ţivota odnosno 20 godina osiguranja ili ako navrši 40 godina osiguranj a bez obzira na

starosnu dob ako se poslodavac i zaposlenik ne dogovore drugaĉije, danom dostavljanja pravosnaţnog rješenja o gubitku radne sposobnosti, otkazom ugovora o radu (rokovi: 7 – ako zaposlenik daje otkaz i 14 dana – ako poslodavac daje otkaz), smrću.

Zaposlenik zaţtitu svojih prava moţe traţiti kod: poslodavca, nadleţne inspekcije i kod nadleţnog suda (općinski). Kod suda zaštitu moţe traţiti u roku od godinu dana od dana saznanja za povredu

prava. Ako poslodavac ima preko 15 zaposlenika, zaposlenici mogu formirati Vijeće zaposlenika, a ako nema

15 zaposlenika ili nije formirano, sindikat obavlja funkciju Vijeća zaposlenika . Štrajk – zaposlenici imaju pravo organizirati štrajk i niko ne smije iz tih razloga imati manja prava od

onih koji nisu uĉestvovali u štrajku.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Radna knjiţica – moţe se izdati osobi koja ima 15 godina ţivota. Izdaje se na zahtjev te osobe, a

izdaje je nadleţna općinska sluţba za poslove rada. U radnu knjiţicu se upisuju opći podaci o zaposleniku, a prilikom zasnivanja radnog odnosa zaposlenik je duţan predati radnu knjiţicu poslodavcu, a poslodavac je duţan izdati potvrdu o tome. Ako se desi da se zaposleniku poslije

prestanka radnog odnosa ne preda radna knjiţica, ista se dostavlja nadleţnoj općinskoj sluţbu po prebivalištu zaposlenika. Ako je zaposlenik umro – predaje se srodnicima. Ispravku netaĉno upisnih podataka moţe da vrši PIO i općinska sluţba.

Privremeni i povremeni poslovi - to su poslovi za koje se ne moţe zakljuĉiti ugovor o radu na odreĊeno ili neodreĊeno vrojeme i ne mogu trajati duţe od 60 dana u toku godine.

UPRAVA

1. Vijeće ministara 2. Vlada FBiH

3. Osnivanje organa uprave u FBiH 4. gdje su smještena federalna ministarstva 5. nabrojati nekoliko federalnih ili drţavnih ministarstava

6. sticanje drţavljanstva BiH 7. prestanak drţavljanstva BiH

ORGANIZACIJA UPRAVE

1. poslovi urgana uprave

2. povjeravanje javnih ovlaštenja 3. kako se osnivaju samostalen uprave, uprave u okviru ministarstva, nabrojati neke 4. rukovoĊenje organima uprave i upravnim organizacijama (ministar i direktor) i koje propise

donose organi uprave 5. odnos organ uprave prema zakonodavnoj vlasti, izvršnoj vlasti, prema graĊanima, pravnim

osobama i obudsmenima

6. opće odredbe inspekcijskog nadzora; upravna inspekcija (rijetko), zapisnik UPRAVNI POSTUPAK

1. naĉela 2. stvarna i mjesna ţnadleţnost 3. izuzeće sluţbene osobe

4. stranke u upravnom postupku 5. zapisnik 6. dostavljanje pismena

7. rokovi 8. povrat u preĊašnje stanje 9. pokretanje prvostepenog upravnog postupka; skraćeni i posebni ispitni postupak

10. rješenje i vrste rješenja 11. ţalba; rad prvostepenog organa po ţalbi; rad drugostepenog organa po ţalbi; 12. vanredna pravna sredstva, nabrojati i obrazloţiti jedno

13. pravne posljedice poništavanja i ukidanja rješenja 14. kada je izvršno prvostepeno i drugostepeno rješenje 15. kada je pravosnaţno, kada je konaĉno rješenje

UPRAVNI SPOR

1. ko moţe podnijeti zahtjev za pokretanje spora 2. nadleţnost prema ZUS BiH 3. moţe li se upravni spor pokrenuti ako drugostepeni organ nije donio rješenje

4. da li uloţena tuţba odlaţe izvršenje rješenja (u pravilu ne, stranka moţe traţiti odgodu izvršenja)

5. postupak po tuţbi, ko odluĉuje, presuda, ko rješava (sudija pojedinac)

6. Pravni lijekovi (samo zahjtev za vanredno preispitivanje sudske odluke i ponavljanje postupka) 7. obaveznost presude 8. stranke u upravnom sporu

RADNO PRAVO

1. na koga se primjennjuje a na koga ne primjenjuje zakon o drţavnoj sluţbi

2. ko su drţavni sluţbenici, kako se dijele i koje uvjete treba da ispuni osoba da bi imala status drţavni sluţbenici.

3. ko odluĉuje o pravima i duţnostima drţavnih sluţbenika (rukovodilac, ţalbeno odjeljenje

ADS i sud) 4. ADS 5. prestanak radnog odnosa drţavni sluţbenici

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ZAKON O PIO

1. koja prava ima osiguranik

2. vrste penzija i jedna da se objasni 3. vrste staţa i jedna da se objasni

ZAKON O NAMJEŠTENICIMA

1. Ko su namješetenici 2. ocjenjivanje; 3. probni rad

RADNA KNJIŢICA I ZAKON O RADU

1. Elementi ugovora o radu

2. prestanak ugovora o radu 3. koja prava propisuje zakon o radu za maloljetnike i ţene 4. vrste odmora i odsustva

5. kada zaposleniku pripada nakanada plaća, ĉime se utvrĊuje 6. vijeće zaposlenika 7. kod koga zaposlenik ostvaruje svoja prava iz oblasti rada

8. privremeni i povremeni poslovi 9. radna knjiţica po pravilniku o radnoj knjiţici 10. šta se ne smatra prekidom ugovora o radu (godišnji odmor, bolovanje, ako je zaposlenik

zakljuĉio ugovor o radu kod istog poslodavca s prekidom od 15 dana)

11. otkaz ugovora

DŢEMALUDIN MUTAPĈIĆ

25.02.2006.

USTAVNI SISTEM

Općenito o ustavu BiH Ustav je najviši pravni akt, garancija demokratije. Ustav BiH je potpisan, nije usvojen, on je dio Općeg

okvirnog sporazuma za mir u BiH (Dayton-ski sporazum). Aneks IV ovog Sporazuma je ustav BiH. Ustav BiH je parafiran 21.11.1995 u Daytonu, SAD, a potpisan u Parizu, 14.12. 1995. godine. On predstavlja decentarlizirani model naĉina na koji bi se trebala orhanizirati drţava. Zasniva se na

principu podjele vlasti. Ustavni principi su:

Princip kontinuiteta BiH (ĉlan I Ustava BiH) - RbiH ĉije je ime zvaniĉno ime od sada BiH nastavlja svoje preavno postojanje po meĊunarodnom pravu kao drţava sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim ustavom i sa postojećim meĊunarodno proiznatim granicama. Ona ostaje

drţava ĉlanica UN i moţe kao BiH zadrţati ĉlanstvo ili zatraţiti prijem u organizacijama unutar sistema UN-a, kao i u drugim meĊunarodnim organizacijama.

Princip vladavine prava (zakona) (ĉlan I.2 Ustava BiH) – BiH je demokratska drţava koja

funkcionira u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora. Princip podjele vlasti - trodioba vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Sudska vlast je

nazavisna i samostalna od zakonodavne i izvršne vlasti.

Princip izvršenja sudskih odluka – svi organi vlasti su duţni provoditi sudske odluke i pomagati u njihovom izvršenju

Princip kontinuiteta propisa koji su se zatekli na dan potpisivanja ustava BiH i usvajanja ustava FBiH – zateĉeni propisi ostaju na snazi, ako nisu u suprotnosti sa ovim ustavom, dok kompetentna

vlast ne donese svoj propis Princip ustavnosti – podrazumijeva usklaĊenost sa ustavom BiH svih niţih ustava, zakona i

podzakonskih akata (tzv.hijerarhija zakonskih akata)

Odnos ustava BiH i Evropske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP) - EKLJP je objavljena u Sluţbenom glasniku BIH 6/99. Ĉlan II. 2 ustava BiH – meĊunarodni standardi odreĊuej odnos ustava

BiH i EKLJP – EKLJP se direktno i prioritetno primjenjuje u BiH. Direktno znaĉi da se primjenjnuje po ĉlanu II.2 ustava BiH. Samo je ona sastavni dio našeg ustavnog poretka. Ostale konvencije se ne primjenjuju direktno i prioritetno. Prioritetno znaĉi da ima prioritet sa ostalim domaćim zakonima, koji

trebaju da budu usklaĊeni sa istom. (Ĉlan II.2 Ustava BiH - prava i slobode utvrĊene u EKLJP i njenim protoklima se direktno primjenjuju u BiH. Ovi akti imaju akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima)

Ustavni sistem – Ustav BiH, Ustavi entiteta, Ustavi kantona u FBiH, Statut Brĉko Distrikta. Poslije ustava, dolaziomo na zakone. Imamo drţavne zakone, federalne zakone, kantonalne zakone, zakone RS i zakone Brĉko distrikta. Nakon zakona idu propisi na nivou drţave, federalni propisi, kantonalni

propisi, općinski propisi, propisi gradova. Kada se spuštamo sa nivoa drţave na Federaciju kao entitet, imamo kantonalno ureĊenje federacije:

1. Unsko-sanski kanton sa sjedištem u Bihaću

2. Posavski kanton sa sjedištem u Orašju (sjedište kantonalnog suda je u Odţaku) 3. Tuzlanski kanton sa sjedištem u Tuzli 4. Zeniĉko-dobojski kanton sa sjedištem u Zenici

5. Bosansko-podrinjski kanton sa sjedištem u Goraţdu 6. Hercegovaĉko-neretvanski kanton sa sjedištem u Mostaru 7. Srednje-bosanski kanton sa sjedištem u Travniku (sjedište kantonalni suda je u Novom

Travniku) 8. Zapadnohercegovaĉki kanton sa sjedištem u Širokom Brijegu 9. Sarajevski kanton sa sjedištem u Sarajevu

10. Kanton 10 sa sjedištem u Livnu Federalni ustav zovu i Washingtonski ustav, zbog sprazuma koji je postignut u Washingtonu. Razlika

po formi izmeĊu Daytonskog i Washingtonskog ustava je ta što je ustav BiH potpisan, nije ga donijela Ustavotvorna skupština, za razliku od ustava FBiH koji je usvojen u ustavnopravnoj proceduri od

WWW.BH-PRAVNICI.COM


strane Ustavotvorne skupštine FBiH. Ustav BiH nije objavljen u sluţbenim glasilima, a ustav FBiH je objavljen u SN FBiH broj 1/94.

Ko obavlja zakonodavnu vlast u BiH? Zakonodavnu vlast obavljaju: na nivou BiH - Parlamentarna skupština BiH, na nivou FBiH - Parlament FBiH, na nivou kantona – Skupština kantona, u RS –

Narodna skupština RS, u Brĉko distriktu - Skupština Brĉko distrikta, u općinama – općinsko vijeće (donose samo propise), na nivou grada - Gradsko vijeće.

EVROPSKA KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA (EKLJP) – objavljena je u SG BIH 6/99.

Ljudska prava po EKLJP: pravo na ţivot (ĉlan 2), pravo na slobodu i sigurnost (ĉlan 5), pravo na praviĉno suĊenje (ĉlan 6), pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog ţivota (ĉlan 8), pravo na sklapanje braka (ĉlan 12), pravo na djelotvorni pravni lijek (ĉlan 13), pravo na jednakost pred

zakonom. P ravo na praviĉno suĊenje (Ĉlan 6) je kljuĉan za diplomirane pravnike i glasi: svako tokom odluĉivanja o njegovim graĊanskim pravima i obavezama ili o kriviĉnoj optuţbi protiv njega ima pravo na praviĉnu i javnu raspravu u razumnom roku, pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim

na osnovu zakona. Sudija mora biti nezavisan od svega osim od zakona i morala. Nepristrasno znaĉi da se sa jednakom paţnom cijene navodi obje strane («bez mrţnje i naklonosti»). Samostalnost suda - o prvostepenoj sudskoj odluci moţe odluĉivati samo drugostepeni sud. Pravo na poštivanje privatnog

i obiteljskog ţivota (ĉlan 8) – Vaţeći porodiĉni zakon: muţ nema pravo na tuţbu na razvod braka za vrijeme trudnoće ţene odnosno starosti djeteta do 3 godine. Ovdje su pobijedili interesi materinstva i zaštita djeteta. Pravo na djelotvorni pravni lijek (ĉlan 13) - pravna pouka u svakoj prvostepenoj odluci

Ljudske slobode po EKLJP: sloboda misli, savjesti i vjeroispovjesti (ĉlan 9), sloboda iz raţavanja (ĉlan 10) i sloboda okupljanaj i udruţivanja (ĉlan 11)

Zabrane po EKLJP: zabrana muĉenja (ĉlan 3), zabrana ropstva ili prinudnog rada (ĉlan 4), zabrana diskriminacije (ĉlan 14) i zabrana zloupotrebe prava (ĉlan 17).

Protokoli EKLJP - najvaţniji je prvi protokol – zaštita imovine. Protokol 6 – ukidanje smrtne kazne. U ranijem sistemu je postojala, a 1998. godine je brisana iz kriviĉnog zakonodavstva FBIH iz razloga usklaĊivanja sa EKLJP.

ZAKONODAVNA VLAST NA NIVOU BIH

To je Parlamentarna skuptšina BiH koja se satoji od dva doma: Predstavniĉki (zastupniĉki) dom koji ima 42 poslanika (zastupnika) koji se biraju sukladno izbornom zakonu na neposrednim tajnim izborima, i to 2/3 iz FBiH a 1/3 iz RS. Kvorum ĉini većina svih zastupnika. Dom naroda ima 15

delegata (izaslanika) i to 2/3 iz FBiH (5 H + 5B) a 1/3 iz RS (5S). Biraju se iz Doma naroda Parlamenta FBiH odnosno iz Narodne skupštine RS. Devet delegata Doma naroda ĉine kvorum, s tim da su prisutna najmanje 3 Hrvata, 3 Bošnjaka i 3 srpska delegata. (Posalnici se biraju na neposrednim

tajnim izborima, a delegat se delegira iz Doma naroda Parlamenta FBIH i Vijeća naroda Narodne skupštine RS.)

Nadleţnost je kogentna norma (ius cogens) i povreda nadleţnosti predstavlja najteţu formalnu povredu postupka. Nadleţnosti Parlamentarne skupštine BiH su:

Donošenje zakona Odluĉivanje o izvorima i visini sredstava za rad institucija BiH i za podmirivanje meĊunardonih

obaveza BiH

Odobravanje budţeta za institucije BiH Odluĉivanje o davanju saglasnosti na ratifikaciju ugovora Ostale nadleţnosti potrebne za izvršavanje njenih duţnosti ili one nadleţnosti koje su joj

dodijeljene uzajamnim sporazumom entiteta. IZVRŠNA VLAST BiH

Nadleţnost Predsjedništva BiH:

VoĊenje vanjske politike BiH Imenovanje ambasadora i drugim meĊunarodnih predstavnika BiH Zastupanje BiH u meĊunarodnim i evropskim integracijama

WWW.BH-PRAVNICI.COM


VoĊenje pregovora o sklapanju meĊunarodnih ugovora BiH i ratificiranje takvih ugovora Izvršavanje odluka Parlamentarne skupštine BiH

Predlaganje godišnjeg budţeta Parlamentarnoj skupštini BiH Obavljanje i drugih funkcija koje mu dodjeli Parlamentarna skupština ili na koje pristanu entiteti.

ZAKONODAVNA VLAST F BIH

Zakonodavna vlast FBiH je Parlament FBiH koji ima dva doma: Zastupniĉki (predstavniĉki) dom koji se sastoji od 98 poslanika (zastupnika) koji se biraju na neposrednim izborima tajnim glasanjem, sa izvorne liste svake registrirane stranke.Dom naroda se sastoji od 58 delegata (izaslanika) i to po 17

delegata iz reda svakog od konstitutivnih naroda i 7 delegata iz reda ostalih. Delegate biraju kantonalne skupštine na mandat od 4 godine.

Nadleţnosti Parlamenta FBIH su: Donošenje zakona o vršenju funkcija federalne vlasti Izbor predsjednika i dva potpredsjednika FBiH

PotvrĊivanje imenovanja Vlade FBiH većinom glasova Donošenje budţeta FBiH Vršenje drugih nadleţnosti koje su mu povjerene

IZVRŠNA VLAST F BIH

Šef federalne izvršne vlasti je Predsjednik FBiH i dva popredsjednika. Nadleţnosti Predsjednika FBIH:

Imenovanje Vlade FBiH Imenovanje sudija Ustavnog suda FBIH na prijedlog Visokog sudskog i tuţilaĉkog vijeća BiH

Potpisivanje odluka Parlamenta FBiH nakon njihovog donošenja Davanje pomilovanja za djela utvrĊena federalnim zakonima

KANTONALNO UREĐENJE FBIH FBiH je jedan od entiteta drţave BiH. ona se satoji od federalnih jedinica – kantona. Imamo 10 kantona obrazovanih u FBiH. Kantoni imaju nazive odreĊene iskljuĉivo prema gradovima koji su

sjedišta odgovarajućih kantonalnih vlasti ili prema regionalnim geografskim karakteristikama. Svaki kanton ima ustav kojim se osiguravaju institucije vlasti i zaštita ljudskih prava. Naziv kantona se utvrĊuje ustavom kantona.

ZAKONODAVNA VLAST KANTONA To je Kantonalna skupština koja se sastoji od jednog doma. Nadleţnosti kantonalne skupštine su :

Priprema i dvotrećinskom većinom usvaja kantonalni ustav Donosi zakone i druge propise za izvršavanje kantonalnih nadleţnosti Usvaja budţet kantona

NADLEŢNOSTI GRADSKOG VIJEĆA:

Priprema i dvotrećinskom većinom usvaja statut grada Bira gradonaĉelnika Donosi budţet grada

Donosi druge propise u izvršavanju prensenih ovlaštenja i vrši druga ovlaštenja utvrĊena statutom

NADLEŢNOSTI OPĆINSKOG VIJEĆA: Priprema i dvotrećinskom većinom usvaja statut općine Usvaja općinski budţet

Donosi propise u izvršavanju općinskih nadleţnosti ZATEĈENI PROPISI PREMA USTAVU FBIH

To su zakoni, drugi propisi i sudska pravila koja su bila na snazi na dan stupanja na snagu ustava FBiH (30.03.1994. godine). Oni ostaju na snazi pod uvjetom da nisu u suprotnosti sa ustavom FBIH. Oni osatju na snazi dok nadleţni organi vlasti ne odluĉe drugaĉije, odnosno, dok kompetentna vlast ne

donese svoj propis.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PRINCIP IZVRŠENJA SUDSKIH ODLUKA PREMA USTAVU FBIH Svi organi vlasti izvrţavat će i pomagati u izvršavanju presuda i rješenja svih sudo va navedenih u

ovom ustavu. Premijer Vlade FBIH nadleţan je za osiguranje izvršavanja odluka sudova FBiH. AMANDMANI NA USTAV FBIH

Moţe ih predlagati Predsjednik FBiH u saglasnosti sa potpredsjednicima, Vlada FBiH, većina poslanika u Predstavniĉkom domu ili većina hrvatskih ili bošnjaĉkih delegata u Domu naroda.

AMANDMANI NA USTAV BIH Izmjene i dopune ustava BiH mogu se vršiti odlukom Parlamentarne skupštine BiH donesenom dvotrećinskom većinom prisutnih delegata koji su glasali.

STUPANJE NA SNAGU ZAKONA Zakoni stupaju na snagu kako je u njima propisano, ali ne ranije nego što budu objavljeni u sluţbenom

glasilu FBiH. Zakoni nemaju retroaktivno dejstvo. PRAVILO: Ustavom se stvari utvrđuju, a zakonom propisuju. Vacatio Legis - vakacioni rok (ĉekanje zakona) – rok po isteku kojeg će se zakon poĉeti primjenjivati,

iako je stupio na snagu npr. zakon stupa na snagu 8. dana od dana objvljivanja a poĉet će se primjenjivati u roku od 6 mjeseci (razlog za vakacioni rok je (najĉešće) radi donošenje podzakonskih propisa).

Odluke visokog predstavnika su konaĉne i obvezujuće (ĉlan 10 Ustava BiH), a Parlament je duţan usvojiti zakone u identiĉnom tekstu kao te odluke.

DŢEMALUDIN MUTAPĈIĆ

26.02.2006.

SUDSKI SISTEM U BIH

Na nivou BiH: Ustavni sud BiH (ustavna kategorija) i sud BiH (zakonska kategorija) Na nivou FBiH: Ustavni sud FBiH (ustavna kategorija) i Vrhovni sud FBiH (zakonska kategorija) Na nivou kantona: Kantonalni sud (svaki kanton po jedan) i općinski sudovi (ukupno 28) – finansiraju

ih kantoni Na nivou Republike Srpske: Ustavni sud RS, Vrhovni sud RS, Okruţni sudovi (ukupno 5: Trebinje, Banja Luka, Bijeljina, Doboj, Istoĉno Sarajevo) i 19 Osnovnih sudova

Na nivou Brĉko distrikta: Osnovni sud Brĉko distrikta BIH (prvostepeni), Apelacioni sud Brĉko distrikta BiH (drugostepeni).

Po sadašnjem ustavnom sistemu, mi imamo podjeljenu nadleţnost izmeĊu nivoa BiH, dva entiteta (unutar FBiH – kantona), i Brĉko distrikta. Trenutno postoje 4 sudska sistema, 2 zatvorska sistema, 4 kriviĉne procedure.

SUDSKI SISTEM U FBIH - Mreţa sudova

Mjesna nadleţnost općinskih sudova Mreţa sudova u FBiH prati kantonalno ureĊenje FBiH. Sjedište Općinskih sudova:

1. Unsko – sanski kanton: Općinski sud u Bihaću, Općinski sud u Bosanskoj Krupi (postoji

Odjeljenje u Buţimu), Općinski sud u Cazinu, Općinski sud u Sanskom Mostu, Općinski sud u Velikoj Kladuši.

2. Posavski kanton: Općinski sud u Orašju 3. Tuzlanski kanton: Općinski sud u Tuzli, Općinski sud u Graĉanici, Općinski sud u Gradaĉcu

(postoji Odjeljenje u Srebreniku), Općinski sud u Kalesiji i Općinski sud u Ţivinicama (postoji Odjeljenje u Kladnju)

4. Zeniĉko-dobojski kanton: Općinski sud u Kaknju, Općinski sud u Tešnju, Općinski sud u

Visokom (ima Odjeljenje u Olovu), Općinski sud u Zavidovićima (ima Odjeljenje u Maglaju), Općinski sud u Ţepĉu, Općinski sud u Zenici

5. Bosansko-podrinjski kanton: Općinski sud u Goraţdu

6. Hercegovaĉko-neretvanski kanton: Općinski sud u Mostaru, Općinski sud u Konjicu, Općinski sud u Ĉapljini.

7. Srednje-bosanski kanton: Općinski sud u Travniku, Općinski sud u Bugojnu (ima Odjeljenje u

Jajcu), Općinski sud u Kiseljaku 8. Zapadnohercegovaĉki kanton: Općinski sud u Širokom Brijegu i Općinski sud u Ljubuškom 9. Sarajevski kanton: Općinski sud u Sarajevu

10. Kanton 10: Općinski sud u Livnu (ima dva odjeljenja: u Drvaru i Tomislavgradu) Općinski sudovi sa privrednim odjeljenjima

Privredna odjeljenja obrazuju se u općinskim sudovima u Bihaću, Orašju, Tuzli, Zenici, Goraţdu, Travniku, Mostaru, Širokom Brijegu, Sarajevu i Livnu. U privrednim predmetima ovi općinski sudovi mjesno su nadleţni za podruĉje cijelog kantona. BiH nema trgovaĉke sudove. Izvršena je

koncentracija općinskih sudova kao privrednih sudova u privrednim predmetima i to su naprijed navedeni sudovi koji se nalaze u sjedištu kantona i mjesno su nadleţni za cijeli kanton. Drugostepeni sud u ovom sluĉaju je kantonalni sud tog kantona.

U Republici Srpskoj prvostepeni sudovi sa privrednim odjeljenjima su osnovni sudovi u sjedištu okruţnih sudova {Trebinje, Bijeljina, Banja Luka, Sokolac (ovo je izuzetak jer nije u sjedištu okruţnog suda u Istoĉnom Sarajevu) i Doboj}, a u B rĉko Distriktu je to Osnovni sud Brĉko Distrikta. To je sve

ukupno 16 privrednih odjeljenja u BiH. Privredna odjeljenja i Registri pravnih osoba su u ovih 16 sudova.

Općinski sudovi koji vrše poslove upisa u Registar pravnih osoba Poslove uipisa u Registar pravnih osoba vrše slijedeći općinski sudovi u: Bihaću, Orašju, Tuzli, Zenici, Goraţdu, Travniku, Mostaru, Širokom Brijegu, Sarajevu i Livnu (svaki je nadleţan za podruĉje cijelog

kantona). Ovdje je došlo do promjene stvarne nadleţnosti, jer su ranije ove poslove obavljali Kantonalni sudovi (Zakon o sudovima u Federaciji, SN FBIH 38/05).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Stvarna nadleţnost općinksih sudova

1. U kriviĉnim predmetima: a. Da u prvom stepenu sudi za kriviĉna djela za koja je zakonom propisana kao glavna

kazna novĉana kazna ili kazna zatvora do 10 godina;

b. Za kriviĉna djela za koja je posebnim zakonom odreĊena nadleţnost općinskog suda; c. Za kriviĉna djela za koja je Sud BiH prenio nadleţnost na općinski sud; d. U svim kriviĉnim postupcima prema maloljetnicima;

e. Da postupa tokom istrage i nakon podizanja optuţnice; f. Da odluĉuje o vanrednim pravnim lijekovima kada je to zakonom predviĊeno

(ponavljanje postupka);

g. Da odluĉuje o brisanju osude i prestanku mjera sigurnosti i pravnih posljedica osude na osnovu sudske odluke;

h. Da postupa po molbama za pomilovanje u skladu sa zakonom.

2. U graĊanskim predmetima

a. U svim graĊanskim sporovima i u vanparniĉnom postupku

3. U privrednim predmetima

a. u sporovima koji se odnose na prava i obaveze po osnovu pravnog prometa roba,

usluga, vrijednsosnih papira, vlasniĉkih i drugih stvarnih prava na nekretninama, te na prava i obaveze proistekle iz vrijednosnih papira u kojima su obje stranke u postupku pravna osoba ili fiziĉka osoba koje u svojstvu samostalnog poduzetnika ili u drugom

svojstvu obavlja privrednu i drugu registriranu djelatnost u vidu osnovnog ili dopunskog zanimanja;

b. u sporovima koji se odnose na brodove i na plovidbu na moru i unutrašnjim vodama, te u sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo, os im sporova o prijevozu

putnika c. u sporovima koji se odnose na avione, te u sporovima na koje se primjenjuje

vazduhoplovno pravo, osim sporova o prijevozu putnika

d. sporove iz autorskog prava, srodnih prava i prava industrijskog vlasništva e. sporove nastale povodom djela za koja se tvrdi da predstavljaju nelojalnu

konkurenciju ili monopolistiĉki sporazum

f. privredne prijestupe g. u postupcima steĉaja i likvidacije.

4. U drugim predmetima: a. da vodi izvršni postupak (podrazumijeva i upućivanje na izvršenje kriviĉnih sankci ja -

IKS referat)

b. da odreĊuje mjere osiguranja c. da obavlja zemljišno-knjiţne poslove (moţe se formirati izdvojena ZK jedinica izvan

sjedišta općinskog suda)

d. da pruţa pravnu pomoć sudovima u BiH e. da vrši poslove meĊunarodne pravne pomoći, ako zakonom nije odreĊeno da neke od

tih poslova vrši kantonalni sud (kantonalni sud uvijek radi meĊunarodnu pravnu

pomoć u kriviĉnim predmetima, a općinski sud u graĊanskim predmetima – prema prebivalištu stranke)

f. da vrši poslove upisa u Registre pravnih osoba

g. da vrši druge poslove odreĊene zakonom

Mjesna i stvarna nadleţnost kantonalnih sudova Sjedišta kantonalnih sudova prate kantonalno ureĊenje FBIH. Osam kantonalnih sudova ima sjedište

u sjedištu kantona, uz dva izuzetka: Novi Travnik i Odţak (u Orašju je većina insti tucija). Prvostepena stvarna nadleţnost kantonalnih sudova:

1. da sudi za kriviĉna djela za koja je zakonom propisana kazna zatvora više od 10 godina ili dugotrajni zatvor;

2. da postupa u toku istrage i nakon podizanja optuţnice z adjela iz nadleţnosti kantona lnog

suda; 3. da sudi za kriviĉna djela za koja je Sud BiH prenio nadleţnost na kantonalne sudove

WWW.BH-PRAVNICI.COM


4. da odluĉuje u svim upravnim sporovima, kao i o zahtjevima za zaštitu sloboda i prava utvrĊenih ustavom ako su takve slobode i prava povrijeĊeni konaĉnim pojedinaĉnim aktom ili

radnjom sluţbene osobe u organima uprave, odnosno, odgovorne osobe u preduzeću, ustanovi, ili drugoj pravnoj osobi kada za zaštitu tih prava nije osigurana druga sudska zaštita .

Drugostepena stvarna nadleţnost kantonalnih sudova: 1. odluĉuje o ţalbama protiv odluka općinskih sudova i 2. odluĉuje o drugim redovnim i vanrednim pravnim lijekovima ako je to odreĊeno zakonom

(apelaciona17

i kasaciona nadleţnost);

Ostale nadleţnost kantonalnih sudova:

1. Rješava o slukobu mjesne nadleţnosti općinski sudova sa podruĉja kantona 2. Odluĉuje o prenosu mjesne nadleţnosti sa jednog općinskog suda na drugi općinski sud na

podruĉju kantona

3. odluĉuje o brisanju osude i prestanku mjera sigurnosti i pravnih posljedica osude n aosnovu sudske odluke

4. Postupa po molbama za pomilovanje

5. Rješava o priznavanju odluka stranih sudova, stranih trgovaĉkih sudova i stranih arbitraţa; 6. Da pruţa meĊunarodnu pravnu pomoć u kriviĉnim predmetima; 7. Da obavlja druge poslove odreĊene zakonom;

Stvarna nadleţnost Vrhovnog suda FBiH

1. da odluĉuje o ţalbama protiv odluka kantonalnih sudova; 2. da odluĉuje o vanrednim pravnim lijekovima protiv pravomoćnih odluka sudova; 3. da odluĉuje o pravnim lijekovima protiv odluka svojih vijeća; 4. da rješava sukobe nadleţnosti izmeĊu kantonalnih i općinskih sudova sa p odruĉja razliĉitih

kantona; 5. da odluĉuje o prenošenju mjesne nadleţnosti sa jednog suda na drugi sud ; 6. da obavlja i druge poslove.

Prema navedenom, vidi se da Vrhovni sud FBiH nema prvostepene nadleţnosti. Ranije je imao u upravnim sporovima i nekim kriviĉnim stvarima (terorizam, organizirani kriminal i sl.). Ustavom FBiH je

predviĊeno da Vrhovni sud moţe imati prvostepenu nadleţnost.

SASTAV USTAVNOG SUDA BIH

1. Ima devet (9) sudija: šest (6) domaćih i tri (3) stranca. Od šest domaćih, ĉetiri bira

Predstavniĉki dom Parlamenta FBiH, a dvojicu bira Narodna skupština RS i tri stranca bira Predsjednik Evropskog suda za ljudska prava (u Strazburu) nakon konsultacije sa Predsjedništvom BiH.

Nadleţnosti ustavnog suda BiH su: Apelaciona jurisdikcija ustavnog suda BiH: pokreće se apelacijom.

Pojedinac (fiziĉka ili pravna osoba) se moţe obratiti Ustavnom sudu BiH direktno, a Ustavnom sudu FBiH ne moţe. Da bi se pojedinac mogao ovlašteno obratiti Ustavnom sudu BiH moraju biti ispunjeni

slijedeći uvjeti: 1. da se radi o kršenju ustavnog prava 2. da su iscrpljene sve pravne mogućnosti u entitetu i

3. rok od 60 dana od dana prijema odluke suda iz entiteta Primjer: Tuţitelj podnosi tuţbu za utvrĊenje prava vlasništva na nekretninama. Prvostepenom

presudom tuţilac se odbija sa tuţbenim zahtjevom. Blagovremeno se ţali kantonalnom sudu, a kantonalni sud u vijeću od 3 sudije i donosi drugostepenu presudu kojom ţalbu odbija i potvrĊuje prvostepenu odluku. Nakon toga, tuţilac podnosi reviziju Vrhovnom sudu FBiH putem prvostepenog

suda. Vrhovni sud FBiH u revizijskom postupku donosi presudu: revizija se odbija i obje niţestepene odluke potvrĊuju. Tuţitelj od momenta prijema ove odluke ima rok od 60 dana da podnese apelaciju Ustavnom sudu BiH, jer se radi o njegovom ustavnom pravu (vlasništvo).

17

Apelacija – ţalba; Kasacija – Vanredni pravni lijek

WWW.BH-PRAVNICI.COM


SUD BIH On je i prvostepeni i drugostepeni sud. U kriviĉnoj materiji za djela iz KZ BIH nadleţan je Sud BiH u

prvom stepenu. Sud BiH ima kriviĉno, upravno i apelaciono odjeljenje. VISOKO SUDSKO I TUŢILAĈKO VIJEĆE BIH (VSTV BIH)

Ranije su postojala 3 VSTV u BiH (entitetska i na nivou BiH). Danas postoji jedno VSTV i ono je na nivou BiH. VSTV je nezavisni i samostalni organ BiH i ima svojstvo pravne osobe koje ima zadatak da

osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuĊe. Posebni uvjeti za sudiju općinskog suda su: diplomirani pravnik koji ima najmanje 3 godine iskustva u

radu na pravnim poslovima nakon poloţenog pravosudnog ispita. Mandat sudije je bez ograniĉenja trajanja. Moţe prestati ostavkom, razrješenjem, navršenje odreĊenih godina ţivota. Posebni uvjeti za sudiju kantonalnog suda su: diplomirani pravnik koji ima najmanje 5 godine iskustva

u radu na pravnim poslovima nakon poloţenog pravosudnog ispita. Mandat sudije je bez ograniĉenja trajanja. Moţe prestati ostavkom, razrješenjem, navršenje odreĊenih godina ţivota. Posebni uvjeti za sudiju Vrhovnog suda FBiH su: diplomirani pravnik koji ima najmanje 8 godine

iskustva u radu na pravnim poslovima nakon poloţenog pravosudnog ispita. Mandat sudije je bez ograniĉenja trajanja. Moţe prestati ostavkom, razrješenjem, navršenje odreĊenih godina ţivota. Posebni uvjeti za predsjednika općinskog suda su: jedan od sudija imenovanih u taj sud koji ima

dokazane rukovodne i organizacione sposobnosti bitne za rad tog suda. Mandat je 4 godine, s t im da moţe biti reimenovan. Za predsjednika kantonalnog i Vrhovnog suda FBiH mandat je 6 godina.

Centar za edukaciju sudija i tuţitelja je javna ustanova. Nadleţnost Centra za edukaciju sudija i tuţitelja je permanentna i organizirana edukaciju sudija i tuţilaca.

FUNKCIJA SUDOVA Sudovi sude i kad sud sudi tada ima represivnu i preventivnu funkciju. Sud je u represivnoj funkciji

kada sudi u kriviĉnim predmetima. Preventivnost se ostvaruje kroz statistiku i analitiku. Na osnovu toga saĉinjavaju informacije za nadleţna tijela (npr. podatak o porastu maloljetniĉkog kriminaliteta).

SUDSKA POLICIJA U FBIH To je u FBiH ustavna kategorija, jer je u ustavu FBiH utvrĊeno da će se osnovati sudska policija radi

pomoći sudovima u FBiH u: osiguranju informacija, osiguranju prisustva svjedoka, privoĊenju optuţenih osoba, odrţavanju reda u sudnici i sigurnosti suda, te izvršavanju sudskih naloga. Predsjednik Vrhovnog suda FBiH odgovoran je za upravljanje sudskom policijom. Pored ustava,

postoji i Zakon o sudskoj policiji. Sudska policija moţe pomagati i tuţilaštvima iz naprijed navedenih razloga, kao i ombudsmenima. Postoji sporazum izmeĊu Vrhovnog suda FBiH i Federalnog tuţilaštva o saradnji i podršci sudske policije tuţilaštvima. Ombudsmanima sudska policija pomaţe na njihov

zahtjev. Za sudsku policiju na nivou BiH odgovoran je Ministar pravde BiH.

Organizacija sudske policije u FBiH Organizacija sudske policije u FBiH prati kantonalno ureĊenje FBiH. Imamo 10 kantonalnih odjeljenja sudske policije i jedno na nivou FBiH.

TUŢILAŠTVA Tuţilaštvo goni. U reformi kriviĉnog prava polazni princip bio je da je kriviĉno pravosuĊe vršenje javnih

ovlaštenja. Tuţilaštvo goni za sva kriviĉna djela, privatne tuţbe više nema, oštećeni ne moţe više preuzeti kriviĉno gonjenje (u RS još uvijek postoji ova mogućnost).

Organizacija tuţilaštava Na nivou drţave je Tuţilaštvo BiH i ono postupa pred Sudom BiH. U njemu imamo i meĊunarodne tuţitelje. U FBiH postoji: Federalno tuţilaštvo FBiH i 10 Kantonalnih tuţilaštava. U RS: postoji 5

Okruţnih javnih tuţilaštava sa sjedištima kao i okruţni sudovi i Republiĉko javno tuţilaštvo RS, u Brĉko Distriktu: Javno tuţilaštvo Brĉko distrikta BiH. Glavni kantonalni/ federalni tuţilac i kantonalni/federalni tuţioci. Nema više zamjenika.

Kod tuţilaštava postoji princip subordinacije (odnos višeg i niţeg) kod nadleţnosti glavnog federalnog tuţioca koji je najodgovorniji za rad tuţilaštava u FBiH. On ima ovlaštenje da: izdaje obavezna

WWW.BH-PRAVNICI.COM


uputstva (moţe ga izdati i u konkretnom predmetu), naloţi da se predme t izuzme od jednog tuţioca/tuţilaštva i da u rad drugom tuţiocu/tuţilaštvu.

Federalni tuţitelj moţe biti osoba sa 10 godina iskustva u radu kao sudija, tuţilac, advokat ili na sliĉnim pravnim poslovima nakon poloţenog pravosudnog ispita, a mandat je neograniĉen. Glavni

federalni tuţitelj mora da ima rukovodne i organizacione sposobnosti, njegov mandat je 6 godina i moţe biti reimenovan.

FEDERALNO PRAVOBRANILAŠTVO Federalno pravobranilaštvo pruţa pravnu zaštitu imovini i imovinskim interesima FBiH. Kantonalno

pravobranilaštvo pruţa kantonu, a općinsko – općini. Fedralni pravobranitelj moţe biri diplomirani pravnik sa poloţenim pravosudnim ispitom i 10 godina iskustva na imovinsko-pravnim poslovima i da je stekao ugled struĉnjaka u imovinsko -pravnim

odnsoima. Federalnog pravobranitelja predlaţe Federalni ministar pravde, a imenuje ga Premijer FBiH uz saglsnost dva zamjenika, uz potvrdu Parlamenta FBiH. Obavezna uputstva federalnog pravobranitelja: izdaje ih kantonalnim i općinskim pravobraniteljima u

pogledu primjene federalnih zakona (radi ujednaĉavanja primjene federalnih zakona na podruĉju cijele FBiH). U kantonima su kantonalnim zakonima propisana kantonalna/općinska pravobranilaštva.

ADVOKATURA To je nezavisna profesionalna djelatnost u skladu sa Zakonom o advokaturi FBiH. Organizacija:

postoji pet regionalnih advokatskih komora i jedna federalna advokatska komora. Organizacija advokature ne prati kantonalno ureĊenej FBiH nego je napravljen po principu regionalizacije:

1. U Sarajevu - za Sarajevo i Goraţde 2. U Mostaru - za HNK, Kanton 10 i Zapadnohercegovaĉki kanton

3. U Tuzli - za Tuzlanski i Posavski kanton 4. U Bihaću - za Unsko-sanski kanton 5. U Zenici - za Zeniĉo-dobojski i Srednjebosanski kanton

Polaţe se advokatski ispit koji ubuhvata slijedeće oblasti: zakon o advokaturi, advokatska tarifa, pravilnik o disciplinskoj odgovornosti i kodeks advokatske etike.

Advokatska djelatnost obuhvata: davanje pravnih savjeta, pisanje razliĉitih podnesaka (zahtjevi, tuţbe, molbe, ţalbe i dr.; podnesak je pismeno van roĉišta), sastavljanje raznih isprava (ugovori, testamenti i

dr.), zastupanje stranaka u svim parniĉnim, upravnim i ostalim postupcima pred svim redovnim i drugim sudovima, drugim drţavnim organima, arbitraţama te pravnim osobama, odbrana u kriviĉnom, prekršajnom i drugim postupcima u kojima se odluĉuje o odgovornosti fiziĉkih i pravnih osoba,

pruţanje drugih oblika pravne pomoći fiziĉkim i pravnim osobama kako bi se zaštitila njihova prava i interesi. Advokat će uvijek odbiti zastupanje:

ako je pruţao pravnu pomoć suprotnoj stranci u istom predmetu ili po bilo kom drugom pitanju vezanim za taj predmet,

ako je suprotnoj stranci u istom predmetu pravnu pomoć pruţao advokat koji radi u istoj

advokatskoj kancelariji/društvu, ako je on ili ĉlan ili zaposlenik advok atske kancelarije/društva radio kao advokatski pripravnik sa

advokatom koji pruţa pravnu pomoć suprotnoj stranci,

ako je u istom predmetu on ili ĉlan ili zaposlenik advokatske kancelarije/društva postupao kao sudija, tuţilac, ovlaštena sluţbena osoba MUP -a, ili kao sluţben aosoba u organu uprave,

ako se on ili ĉlan ili zaposlenik advokatske kancelarije/društva bavio na drugi profesionalni naĉin

predmetnim sluĉajem, ako ili ĉlan ili zaposlenik advokatske kancelarije/društva ima liĉni interes koji je ili moţe biti u

sukobu sa interesima zastupane stranke

Pravo na upis u imenik advokata ima osoba:

drţavljanin BiH,

završen pravni fakultet (do 22.05.1992. godine bilo kojeg fakulteta u SFRJ, a nakon toga nostrifikacija diplome),

da ima poloţen pravosudni ispit (do 22.05.1992. godine u bilo kojoj bivšoj federalnoj republici

SFRJ, a nakon toga priznavanje vrši Federalno ministarstvo pravde rukovodeći se naĉelom reciprociteta),

WWW.BH-PRAVNICI.COM


da je nakon diplomiranja stekao najmanje 3 godine radnog iskustva na pravnim poslovima u advokaturi, sudu, tuţilaštvu i drugim pravnim poslovima

da nije osuĊivan na kaznu zatvora za odreĊena kriviĉna djela protiv ĉovjeĉnosti, sluţbene duţnosti, kriviĉno djelo izvršeno iz koritoljublja i drugih niskih pobuda osim ako je proteklo 5 godina od izdrţane, oproštene ili zastarjele kazne,

da nije u radnom odnosu, a osobi koja je u radnom osobi danom upisa u imenik advokata prestaje radni odnos, osim u sluĉaju zaposlenja u advokatskom društvu,

da pokaţe zadovoljavajuće znanje pred ispitnom komisijom iz poznavanja zakona o advokaturi,

statuta, kodeksa advokatske etike i poznavanje drugih akata federalne advokatske komore i da je dostojan obavljanja advokatske djelatnosti.

Odobrenje na advokatsku tarifu daje Federalno ministarstvo pravde.

NOTARI Notari su neovisni nositelji javne sluţbe. Obavljaju tri vrste poslova:

1. Notarska obrada isprava 2. Ovjera (npr. potpisa) 3. Potvrda (npr. o ţivotu odreĊene osobe – da je ţiv zbog ostvarivanja prava na penziju u

inostranstvu) Notare imenuje kantonalni Ministar pravde uz saglasnost federalnog Ministra pravde. Notar mora biti

osiguran na 250.000 KM kod osiguravajućeg društva za sluĉaj naknade štete uĉinjenje tokom obavljanja notarskih poslova. Notarski obraĊena isprava ima snagu izvršnog naslova.

Documents

Pravosudni Ispit - Edukacija Za Polaganje Pravosudnog Ispita