124

Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja
Page 2: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja
Page 3: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA

I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

PRAKTIKUM

Page 4: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

Praktikum prirediliOlga Lakićevićprogramska koordinatorka, CIP — Centar za interaktivnu pedagogijuDragana Korugaprogramska koordinatorka, CIP — Centar za interaktivnu pedagogijuJovanka Bogdanovsamostalni savetnik, Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvojaLjiljana Maroltsavetnik, Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvojaJelena Markovićkoordinatorka za obrazovanje i razvoj ljudskog kapitala, Tim za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštvaMiloš Zoricavaspitač, PU „Čukarica”, BeogradLidija MiškeljinFilozofski fakultet, Univerzitet u BeograduZorica TrikićMeđunarodna organizacija Korak po korak (ISSA)

Za izdavačaMinistarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije

RecenzentiMr Milica ĆebićUčiteljski fakultet, Univerzitet u BeograduBiljana Lipovšekpedagog

DizajnRastko Toholj

Implementacija projekataProjekat „Vrtići bez granica: više mogućnosti za učenje i razvoj dece ranog uzrasta”implementira CIP — Centar za interaktivnu pedagogiju.Projekat „Unapređivanje predškolskog vaspitanja i obrazovanja u Srbiji— IMPRES” implementiraju SOFRECO, Early Years i IB.

Finansijska podrškaProjekat „Vrtići bez granica — više mogućnosti za učenje i razvoj dece ranog uzrasta”finansiraju UNICEF i kompanija IKEA.Projekat IMPRES finansira Evropska unija.

Ova publikacija nastala je uz finansijsku pomoć UNICEF-a i kompanije IKEA,a u okviru saradnje projekata „Vrtići bez granica” i IMPRES. Sadržaj publikacijeapsolutno izražava stanovišta, mišljenja i stavove priređivača.

Page 5: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

Sadržaj

UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

PRAVNI OKVIR ZA REALIZACIJU DIVERSIFIKOVANIH PROGRAMAZA DECU UZRASTA 3–5,5 GODINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8

{ P1 } Prikupljanje podataka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

{ P2 } Podrška i osnaživanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

{ P3 } Povezanost i umrežavanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26

{ P4 } Preduzimanje aktivnosti/akcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

{ P5 } Praćenje, promišljanje, vrednovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47

Prikaz programa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61

PRIKAZ RAZLIČITIH PROGRAMA — IZ PRAKSE PU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68

Posebni programi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68

Specijalizovani programi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84

Inspirativni primeri prakse iz zemalja EU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88

Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97

PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101

Prilog 1. Primeri instrumenata korišćenih za prikupljanje podatakau okviru projekata IMPRES i „Vrtići bez granica” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103

Prilog 2. Instrumenti i obrasci korišćeni u pripremi i osmišljavanjudiversifikovanih programa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112

Prilog 3. Plan vaspitno-obrazovnog rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118

Page 6: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja
Page 7: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

5 | PRAKTIKUM

DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

UVOD

Ovaj praktikum sadrži sabrana iskustva eksperata i praktičara stečena tokom realizacije dva projekta: „Vrtići bez granica — više mogućnosti za učenje i razvoj dece ranog uzrasta” (koji su finansirali UNICEF i kompanija IKEA) i „Unapređivanje predškolskog vaspitanja i obrazovanja u Srbiji — IMPRES” (koji je finansirala Evropska unija). Oba projekta realizovana su u saradnji sa Ministarstvom prosvete, nauke i tehnološkog razvoja. Ovi projekti doprinose realizaciji strateških dokumenata Milenijumski ciljevi Republike Srbije do 2015. godine i Strategija razvoja obrazovanja u Republici Srbiji do 2020. godine (SROS 2020+), u kojim se sugeriše da treba pronaći načine da se predškolsko vaspitanje i obrazovanje učini dostupnim što većem broju dece uzrasta 3–5,5 godina i njihovih porodica.

U tom smislu Milenijumski ciljevi nalažu povećanje obuhvata do 75% za decu uzrasta do 5,5 godina, dok Strategija nalaže povećanje obuhvata po uzrastima: do 3 godine povećanje obuhvata sa 14% na 30%, od 5,5 do 6,5 godina potpuni obuhvat kroz celodnevne i poludnevne oblike PPP, a za svako dete uzrasta 4 do 5,5 godina besplatni skraćeni program u toku jedne školske godine pre obaveznog PPP. Osnovne strateške mere za ostvarivanje tih ciljeva su: 1) izgradnja novih vrtića budžetskim sredstvima, kreditima, donacijama, mobilizacijom sredstava lokalnih samouprava i drugih lokalnih partnera, naročito u nerazvijenim regionima i selima; 2) adaptacija raspoloživih prostora u lokalnoj samoupravi; 3) diversifikacija predškolskih ustanova, programa i usluga uz što veći obuhvat prema potrebama neobuhvaćene dece i porodica; 4) proširivanje ponude za decu van sistema; 5) promena upisne politike — davanje prednosti deci iz defavorizovanih društvenih grupa i finansiranje njihovog besplatnog boravka iz sredstava lokalne samouprave.

Page 8: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

6 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Zakonska regulativa, ustanovljena neposredno pre početka realizacije projekata1

i tokom same realizacije2, definisala je zakonski okvir za ostvarivanje strateških ciljeva i politika uspostavljanjem različitih programa za decu (koji se u Pravilniku nazivaju Posebni i specijalizovani programi — PSP) i za pronalaženje najefikasnijih načina za njihovo uspostavljanje i funkcionisanje na dobrobit dece i porodica. Definisanje zakonskog okvira dalo je početni podsticaj roditeljima, praktičarima i donosiocima odluka u lokalnim samoupravama da u postojećim uslovima započnu sa promenama u sistemu PVO, pre svega u domenu obuhvata dece uzrasta 3–5,5 godina, posebno iz defavorizovanih grupa (deca sa smetnjama u razvoju i invaliditetom, deca iz romske i drugih manjinskih zajednica, iz seoskih i ekonomski nerazvijenih sredina, iz porodica sa niskom ekonomskim statusom), kao i u domenu kvaliteta rada predškolskih ustanova (PU). Drugim rečima, napravljeni su prvi koraci da sistem PVO postane dostupniji i da se svojom ponudom programa i usluga bolje uskladi sa potrebama dece i porodica u konkretnim lokalnim zajednicama, a samim tim da postane i kompetentniji.

Kompetentni sistem zahteva i razvija kompetentne praktičare, što podrazumeva konstantno preispitivanje sopstvene prakse i delovanje u skladu sa najboljim interesima i na dobrobit dece ranog uzrasta. Kako bi se olakšalo razumevanje procesa u kome se s jedne strane unapređuju kompetencije sistema PVO, a sa druge strane praktičara u njemu, Praktikum prati Model 5P3 koji se odnosi na pet najvažnijih faza u procesu izrade i primene različitih predškolskih programa, odnosno posebnih i specijalizovanih programa. To su sledeće faze:

{ P1 } Prikupljanje podataka o deci van sistema PVO i njihovim porodicama,

{ P2 } Podrška i osnaživanje za razvoj i primenu različitih programa za decu (PSP),

{ P3 } Povezivanje svih zainteresovanih strana na lokalnom nivou oko unapređivanja sistema PVO uvođenjem kvalitetnih PSP i usluga,

{ P4 } Preduzimanje akcije u zajednici za uvođenje novih programa i usluga PVO i uključivanje dece iz defavorizovanih sredina,

{ P5 } Praćenje i vrednovanje kvaliteta novih programa uz samorefleksiju praktičara i kontinuirano unapređivanje prakse.

1 Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i Zakon o predškolskom vaspitanju i obrazovanju.2 Standardi uslova za ostvarivanje posebnih programa u oblasti predškolskog vaspitanja i obrazovanja,

Pravilnik o vrstama, načinu ostvarivanja i fi nansiranja posebnih, specijalizovanih programa i drugih oblika rada i usluga koje ostvaruje predškolska ustanova, Pravilnik o bližim uslovima za utvrđivanje prioriteta za upis dece u predškolsku ustanovu, Standardi kvaliteta rada vaspitno-obrazovnih ustanova.

3 Detaljnije prikazan u Priručniku za razvijanje različitih programa predškolskog vaspitanja i obrazovanja, IMPRES, UNICEF i MPNTR, 2014.

Page 9: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

7 | PRAKTIKUM

Mada su faze označene brojevima, to ne znači da je ovaj redosled nužan i neopoziv. Naprotiv, faze se međusobno prepliću u realizaciji i veoma ih je teško striktno razdvojiti u stvarnom životu. Skoro sve ove faze počinju istovremeno, ali se njihovi domeni aktivnosti posmatraju odvojeno. Na primer, od samog početka pokretanja promena u predškolskoj ustanovi treba uključiti roditelje i organizovati lokalne akcije za podizanje svesti o važnosti ranog razvoja i učenja. Roditelji su glavni izvor za prikupljanje podataka o deci, njihovim potrebama i interesovanjima, a ponekad i najsigurniji izvor informacija o deci koja nisu uključena u sistem PVO. Oni su, zbog suštinske zainteresovanosti za svoje dete i činjenice da su odgovorni za ostvarivanje prava deteta, često i najvažniji nosioci promena u sistemu PVO.

Praktikum je koncipiran tako da za svaku fazu pruža kritički pogled iz dve perspektive: perspektive eksperata i donosilaca odluka koji su uticali na stvaranje okvira za promenu postojeće prakse u sistemu PVO te iz perspektive praktičara koji su tokom realizacije projekata razvili svoje profesionalne kompetencije do nivoa koji im je omogućio da promene sopstvenu praksu, ali i praksu predškolske ustanove. Takođe, Praktikum daje niz konkretnih saveta za uspostavljanje posebnih i specijalizovanih programa, koji mogu biti korisni i predškolskoj ustanovi i lokalnoj samoupravi.

Nadamo se da će vam ove iskustva i ideje koristiti u koncipiranju/osmišljavanju novih programa i usluga, u razvijanju strategija kojima ćete PVO u svojim lokalnim sredinama učiniti dostupnim što većem broju dece i porodica, kao i u planiranju vašeg ličnog profesionalnog razvoja. Praktikum čitajte kritički, preispitujući vlastitu praksu i tragajući za mogućnostima sopstvenog profesionalnog razvoja i unapređivanja.

Page 10: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

8 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

PRAVNI OKVIR ZA REALIZACIJU DIVERSIFIKOVANIH PROGRAMAZA DECU UZRASTA 3–5,5 GODINA

Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja je u prethodnom periodu, oslanjajući se na važeći Zakon o predškolskom vaspitanju i obrazovanju, obezbedilo širi pravni okvir za proširenje programske ponude predškolskog vaspitanja i obrazovanja kako bi se u većoj meri zadovoljile potrebe dece i njihovih porodica, posebno dece iz osetljivih društvenih grupa i defavorizovanih sredina koja, prema zvaničnoj statistici, nisu u dovoljnoj meri obuhvaćena predškolskim vaspitanjem i obrazovanjem.

Ciljevi posebnih i specijalizovanih programa u potpunosti su usklađeni sa principima predškolskog vaspitanja i obrazovanja definisanim u Zakonu. Dete se uvažava kao nosilac prava i kao osoba sa posebnim interesovanjima i iskustvima, podržava se razvijanje partnerskih odnosa sa porodicom uz uvažavanje njenih različitosti i specifičnosti, kao i partnerstvo sa lokalnom samoupravom i širom društvenom zajednicom. Igra se posmatra kao autentični način izražavanja i učenja deteta predškolskog uzrasta koji se ostvaruje u kontekstu otvorenosti za interkulturalnost i kroz interakcije sa decom različitih uzrasta i sa osobama koje nude različite obrasce ponašanja i donose različita znanja, veštine, talente i interesovanja, čime se obogaćuje opšti vaspitni i obrazovni ambijent u kome dete odrasta.

Osnovni dokument koji reguliše ovu oblast je Pravilnik o vrstama, načinu ostvarivanja i finansiranja posebnih, specijalizovanih programa i drugih oblika rada i usluga koje ostvaruje predškolska ustanova. Pravilnik je donet u cilju zaštite najboljeg interesa deteta i pružanja podrške ustanovama u obezbeđivanju pravedne, dostupne i kvalitetne ponude različitih programa i usluga u delatnosti predškolskog vaspitanja i obrazovanja.

Dobre strane Pravilnika (snage) ogledaju se u tome što on predstavlja glavni oslonac i za pokretače ovih programa i za finansijere, ustanove i predškolske radnike. Osnivač i pokretač posebnih i specijalizovanih ili različitih programa PVO kroz Pravilnik dobija polazne instrukcije, tj. principe, kriterijume i

DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Page 11: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

9 | PRAKTIKUM

regulativu koji u velikoj meri određuju namenu, strukturu, trajanje te način organizovanja i ostvarivanja programa.

Slabosti Pravilnika se ogledaju u tome što on ne nudi značajniji iskorak u pravcu transformacije ustanove kroz programsku ponudu. Takođe, pravilnik nije ni dovoljno precizan, što ostavlja prostora za različito razumevanje i tumačenje pojedinih odredbi (npr. u vezi sa načinom uvođenja, vremenom ostvarivanja, praćenjem i vrednovanjem), ni dovoljno fleksibilan, jer ne predviđa mogućnosti za različito trajanje istog programa (npr. specijalizovani programi bi mogli da budu i svakodnevni u trajanju od četiri sata), niti ostavlja dovoljno prostora za „dodatnu programsku ponudu” deci koja su već u sistemu (npr. škola engleskog, škola sporta, plesa i sl.).

Mogućnosti koje Pravilnik pruža ogledaju se pre svega u tome što on stvara prostor da se ponuda predškolskih ustanova proširi kroz inovativne, specifikovane programe i usluge za decu i porodice. On podstiče ustanove, profesionalce, roditelje i decu da istražuju drugačije oblike organizacije rada i adekvatnije načine korišćenja resursa kako bi se izašlo u susret različitim potrebama dece i porodica. Zahvaljujući tome, Pravilnik otvara prostor za razvijanje zajednice koja uči razmenjujući svoju praksu s drugima i reflektujući praksu drugih, za stvaranje partnerstava u okruženju, za unapređivanje profesionalnih kompetencija vaspitača, stručnih saradnika, direktora, za afirmaciju delatnosti te za stvaranje uslova za kvalitetno življenje i odrastanje dece. Jednu od najvećih prepreka predstavlja uverenje da se obuhvat dece može povećati samo velikim ulaganjima u nove objekte za celodnevni program. U tom smislu Pravilnik je otvorio mogućnosti lokalnim samoupravama i predškolskim ustanovama da tragaju za dodatnim izvorima finansiranja kroz povezivanje sa privrednim sektorom, sa izvorima iz pretpristupnih i pristupnih fondova EU i sl.

Iz iskustva mentoraSvakako je značajno istaći to što je u međuvremenu usvojena i zakonska regulativa koja prati i omogućava razvoj ovakvih programa. Time su ustanove dobile realne osnove da, ukoliko to žele, izađu iz okvira tradicionalnog i zatvorenog, na neki način definisanog i određenog, i da prate potrebe sredine i konteksta u kojem žive i rade. Bogatstvo mogućnosti i različitosti doprineće da svako pronađe ono što mu je „po meri”, čime će PU dobiti kvalitativno novu dimenziju i čime će omogućiti realno, a ne deklarativno, vaspitanje i obrazovanje SVE dece predškolskog uzrasta.

Page 12: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

10 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Pravilnik u primeni nailazi na različite prepreke (npr. razlike u spremnosti i zainteresovanosti profesionalaca, roditelja, predstavnika lokalne samouprave i realizatora programa da razvijaju posebne programe prilagođene potrebama dece i porodica na određenom lokalitetu). Profesionalci i predškolske ustanove teško prihvataju i razvijaju nove prakse, odnosno teško napuštaju postojeću praksu da se ponuda gotovo isključivo ograničava na celodnevne programe. U takvim okolnostima porodice su prinuđene da svoje potrebe prilagođavaju ponudi ustanove, a sistem je u velikoj meri zatvoren za uticaje drugih sistema i interesnih grupa (pedagoških asistenata gotovo da nema u predškolskim ustanovama, a civilni sektor teško realizuje projekte i programe koji su interesantni za decu i porodice, posebno u domenu inkluzije). Ustanove tako demonstriraju manje-više pasivan odnos prema deci i porodicama iz defavorizovanih sredina i osetljivih grupa, koje se retko same „pojavljuju na vratima PU”, jer unapred odustaju od toga, što zbog ličnih predrasuda, strahova i otpora, što zbog svesti o tome da ne mogu da priušte detetu vrtić (skup je, udaljen, bez organizovanog prevoza itd.). S druge strane, vaspitači strahuju da će „skraćivanjem trajanja predškolskih programa” ostati bez posla, a lokalne samouprave nisu spremne da podrže razvoj novih, kraćih, kvalitetnih programa i usluga (finansiranjem kadrova, prostora, opreme itd.).

Početna primena Pravilnika i ostvarivanje programa u praksi pokazuju da je situacija na terenu malo drugačija: kada dobiju prilike za svoju decu, roditelji su veoma motivisani ne samo da uključe decu u programe već i da svojim direktnim angažovanjem doprinesu da se stvore bolji uslovi za decu i da u posebno opremljenim i obogaćenim prostorima borave, druže se i igraju zajedno sa decom i drugim roditeljima. Roditelji rado iznose svoja shvatanja o tome šta interesuje njihovu decu, koje su igre deci omiljene, u čemu uživaju, šta posebno vole, ali i o tome kako oni sami, kao roditelji, mogu da doprinesu razvijanju programa i kreiranju podsticajnog okruženja za decu, odnosno da postanu deo procesa i sredine u kojoj odrasta njihovo dete.

PU „Prva radost”, Gadžin HanU početku je postojao strah i javljale su se nedoumice kod vaspitača, što svaka novina može da izazove, ali im je podrška bila edukacija kroz seminare. Roditelji su bili uplašeni, jer su se našli pred novim zahtevima vezanim za saradnju i aktivno uključivanje u planiranje rada i rad vrtića. Nisu znali šta se od njih očekuje, da li će uspešno odgovoriti zahtevima, pitali su se da li to mogu. Ispostavilo se da svi učesnici pružaju podršku jedni drugima. Naišli smo na dobar odziv roditelja koji su spremni na saradnju i žele da se uključe i pomognu.

Page 13: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

11 | PRAKTIKUM

PU „Poletarac”, Ruma IGRAONICA POSTAJE IGROVNICA…

Boraveći tokom prvih susreta zajedno sa decom, učestvujući u svim aktivnostima sa njima i vaspitačima, roditelji su se opredelili za stalni zajednički boravak u „Igraonici” sa decom, uz obrazloženje da su to dva aktivna i kvalitetna sata koje posvećuju samo svom detetu. Tako je, na inicijativu roditelja, naša „Igraonica” postala „Igrovnica”, a roditelji su postali stalni partneri vaspitačima i deci u vaspitnoj grupi.

Rad u „Igrovnici” je analiziran sa roditeljima i oni su posebno izrazili zadovoljstvo profesionalnim odnosom vaspitača i pedagoškog asistenta prema deci (poštovanjem svakog deteta, umešnim prepoznavanjem dečjih potreba i adekvatnim reagovanjem, tolerancijom) i motivisanošću dece da učestvuju u aktivnostima. Roditeljima je prijalo kada su videli zadovoljstvo svoje dece, odgovarao im je dvosatni program, predlagali su

više susreta tokom nedelje (što nismo mogli ostvariti zbog drugih obaveza realizatora). Inače, roditelji su bili aktivni u kreiranju otvorenog programa: predlagali su vrste aktivnosti, sadržaje, mesta odvijanja aktivnosti, donosili su potrebne materijale za realizaciju. U gotovo svim aktivnostima su učestvovali zajedno sa decom. Ostvaren je interaktivni način kreiranja programa otvoren za potrebe i ideje dece i cele porodice. Budući da se oformila stalna grupa, kojoj su se pridruživali novi članovi, program grupe se oblikovao stvarajući smislenu celinu u kojoj su deca razvijala odnose sa decom i odraslima i učila od svih drugih u zajednici.

Page 14: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

12 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

{ P1 } Prikupljanje podataka Kome su potrebni podaci i zašto?

Podaci koji govore o obuhvatu, pravednosti, efikasnosti i kvalitetu sistema predškolskog vaspitanja i obrazovanja važni su svim relevantnim institucijama na nacionalnom nivou, lokalnim samoupravama, samim predškolskim ustanovama, ali i roditeljima i građanima.

Iako je sistem PVO najvećim delom u nadležnosti lokalnih samouprava, nacionalne institucije, pre svega Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i Republički zavod za statistiku, imaju obavezu da prate stanje i napredak u ovom sistemu obrazovanja i da podnose izveštaje o tome u skladu sa relevantnim nacionalnim pokazateljima i pokazateljima na nivou Evropske unije. Unapređenje obrazovne statistike lokalnim samoupravama treba da omogući stvaranje mera za unapređenje pravednosti, kvaliteta i efikasnosti sistema, za povećanje obuhvata dece te za unapređenje međuresorske saradnje i povezivanje na lokalnom nivou, pre svega sektora obrazovanja, socijalne zaštite i zdravstvene zaštite.

Predškolskim ustanovama podaci treba da posluže kao osnova za unapređenje rada, razvoj diversifikovanih, posebnih i specijalizovanih programa te za unapređenje kvaliteta rada.

Za roditelje i javnost podaci su bitni jer omogućavaju transparentnost rada i uspostavljanje poverenja u odnosu na institucije sistema.

Kako se podaci prikupljaju i upotrebljavaju u ovom trenutku?

Prikupljanje podataka najčešće se shvata kao administrativni posao bez svrhe i namene, jer nije vidljiva i jasna upotrebna vrednost podataka za unapređenje svih aspekata sistema.

U ovom trenutku podaci se prikupljaju fragmentisano i u zavisnosti od trenutne namene/svrhe: predškolske ustanove izveštavaju Republički zavod za statistiku i školske uprave MPNTR o broju dece koja su u sistemu i o drugim parametrima, ali uglavnom ne koriste podatke koje prikupljaju za dodatne analize i unapređenje obuhvata, kvaliteta, inkluzivnosti; lokalne samouprave se ne izveštavaju sistematski, već u skladu sa povremenim zahtevima, uglavnom

Praćenje i procena stanja u sistemu PVO daju osnovu donošenje odgovarajućih

zakonskih i podzakonskih regulativa i strateških mera

i za njihovo unapređenje.

Page 15: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

13 | PRAKTIKUM

zbog potreba finansiranja. Nedostatak koordinacije između relevantnih institucija na lokalnom nivou u ovom trenutku onemogućava jasno sagledavanje broja dece različitih uzrasta.

Uviđanje značaja i namene prikupljanja podataka i izveštavanja predstavlja prvi korak ka unapređenju obrazovne statistike i uspostavljanju sistema donošenja odluka koje se zasnivaju na podacima na svim nivoima.

Zašto je važno donositi odluke zasnovane na podacimai istraživanjima?

Da bi prikupljanje podataka i izveštavanje imalo smisla, važno je znati pre svega šta je svrha podataka koji se traže, čemu oni služe i na koji način se upotrebljavaju. Podaci do kojih se u predškolskom vaspitanju i obrazovanju dolazi istraživanjima služe pre svega da se jasno sagleda trenutno stanje u sistemu. Bez pouzdanih, relevantnih i validnih podataka nije moguće ni planiranje ni formulisanje prikladnih politika za unapređenje sistema predškolskog vaspitanja i obrazovanja. Relevantni i pouzdani podaci omogućavaju: da se odgovorno koriste postojeći resursi te da se unapređuju i razvijaju novi; da se unapređuje kvalitet programa i programske ponude PVO, da se planiraju naredni koraci, prati njihov kontinuitet u realizovanju te da se prate efekti određenih mera i politika; da se sistem razvija transparentno i u skladu sa potrebama roditelja, ali i lokalne zajednice.

Situacija u predškolskom vaspitanjui obrazovanju u Srbiji4

Različite studije5 pokazuju da je obuhvat dece predškolskim vaspitanjem i obrazovanjem u Srbiji još uvek veoma nizak u poređenju sa zemljama Evropske unije.6 Prema podacima Situacione analize o

4 Izvor: Situaciona analiza o stanju dece u Srbiji (radna verzija), UNICEF 2012.5 Izvor: UNICEF, The Statistical Office of the Republic of Serbia, “Multiple Indicator Cluster Survey

2010”, Belgrade, December 2011; Situation Analysis of Children in Serbia 2013.6 Obuhvat dece predškolskim vaspitanjem i obrazovanjem (4 do 5,5 godina) bio je 85% u EU 2010.

godine (Vlada Republike Srbije, „Prvi nacionalni izveštaj o socijalnoj inkluziji i smanjenju siromaštva u Republici Srbiji”, 2011.

Koliko ste puta do sada čuli, pomislili ili rekli: „Opet se traže

neki podaci, popunjavamo razne formulare umesto da

radimo ‘svoj posao’”.

Page 16: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

14 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

stanju dece u Srbiji i ostvarenosti prava dece u domenu obrazovanja, zdravstvene i socijalne zaštite, koju UNICEF obavlja svake pete godine, obuhvat dece sistemom PVO, prema uzrastu, izgleda ovako: od 14% u jaslicama (do 3 godine starosti) do 42% na uzrastu 3–5,5 godina, 47% na uzrastu 4–6,5 godina i 93% u obaveznom pripremnom predškolskom programu (obuhvat dece iz romskih naselja je 78%). To znači da još uvek oko 50% dece uzrasta 3–5,5 godina nije obuhvaćeno predškolskim vaspitanjem i obrazovanjem.

Iz perspektive pravednosti, može se konstatovati da sistem nije pravedan, jer obuhvat dece iz društveno osetljivih grupa nije dovoljan i znatno je manji u odnosu na decu iz opšte populacije: samo 29% dece iz seoskih sredina, 25% dece sa smetnjama u razvoju, 22% dece iz siromašnih porodica i tek 8% dece iz romskih zajednica. Predškolsko vaspitanje i obrazovanje pohađa 22% dece iz porodica koje se nalaze u prvom kvintilu7 (najsiromašniji deo stanovništva) u odnosu na 75% dece iz petog kvintila (najbogatiji deo stanovništva), što je prilično zabrinjavajuće ako se uzme u obzir da rano učenje ima najveći uticaj na decu iz najsiromašnijih porodica. Prema tome, predškolsko vaspitanje i obrazovanje ostavlja van sistema decu kojoj je ova vrsta uticaja najpotrebnija.

Ovi podaci o obuhvatu dece sistemom PVO jasno ukazuju na to da je dosadašnji način planiranja razvoja sistema PVO učinio sistem neefikasnim. Mreža predškolskih ustanova nije dovoljno razvijena, a njeni kapaciteti su neravnomerno i neadekvatno raspoređeni. S jedne strane, mreža je koncentrisana u urbanim sredinama, gde obuhvata najviše decu zaposlenih roditelja, mada ne „pokriva” čak ni njihove potrebe. S druge strane, deca nezaposlenih roditelja, deca iz seoskih sredina i deca iz drugih osetljivih grupa gotovo su isključena iz sistema, jer ustanove svojim kapacitetima ne dosežu

7 UNICEF, “Investing in Early Childhood Education in Serbia”, Belgrade, September, 2012: pristup predškoslkom vaspitanju I obrazovanju u petom kvintilu (20% najbogatijih) je tri puta veći nego u prvom kvintilu (20% najsiromašnijih).

Budite otvoreni za promene i spremni da date svoj doprinos

kako bismo zajedno stvarali bolje uslove za svu decu!

Page 17: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

15 | PRAKTIKUM

do ovih grupa dece i porodica niti su proaktivne u nameri da ih motivišu da se uključe u PVO.

Na taj način sistem favorizuje svoju socijalnu funkciju nauštrb pedagoške i ekonomske, što ga dodatno čini neefikasnim. Lokalne samouprave nisu svesne ovih nedostataka i ne rade dovoljno na obogaćivanju ponude programima i uslugama u skladu sa potrebama i specifičnostima dece i porodica. Stoga je važno uspostaviti planiranje razvoja na bazi validnih i pouzdanih podataka o deci i porodicama, odnosno o njihovim aktuelnim i specifičnim potrebama. Međutim, statistički pristup nije usklađen na lokalnom i nacionalnom nivou, različiti izvori operišu različitim podacima koji se prikupljaju različitim metodama, pa je teško odrediti njihovu validnost i planirati razvojne obrazovne politike i strategije.

Zašto je važno unapređenje statistike predškolskog vaspitanjai obrazovanja?

Strategija razvoja obrazovanja kaže da je funkcija sistema PVO stvaranje uslova za kvalitetno življenje i za celovit i harmoničan razvoj, vaspitanje i socijalizaciju dece u skladu sa potrebama svakog deteta i u duhu shvatanja prava deteta. Osnovna strateška politika do 2020. godine jeste izgradnja diversifikovanog sistema sa širokom paletom programa i usluga, koji daje mogućnost da se zadovolje potrebe različitih porodica i različitih kategorija dece.

Preduslov za ostvarivanje ovako postavljenih ciljeva jeste kreiranje seta pokazatelja koji će dati osnovu za praćenje i procenu da li mere koje se realizuju na nacionalnom i lokalnom nivou doprinose njihovom ostvarivanju. Drugi preduslov je unapređenje obrazovne statistike, pre svega unapređenje podataka o ukupnom broju dece, o broju dece koja su obuhvaćena sistemom PVO, o efikasnosti i delotvornosti postojećeg sistema, o resursima kojima sistem raspolaže i koji mu nedostaju, o kvalitetu sistema. U tom smislu,

za praćenje obuhvata dece treba znati ukupan broj dece različitih uzrasta na nacionalnom i na lokalnom nivou te koliko je dece obuhvaćeno, odnosno koliko dece nije obuhvaćeno sistemom PVO,

za unapređenje efikasnosti sistema treba imati pouzdane podatke o tome koliko se ulaže u predškolsko vaspitanje i obrazovanje, kojim fizičkim i

U tom smislu i Strategija razvoja obrazovanja

(SROS 2020) preporučuje unapređenje obrazovne

statistike na nacionalnom i lokalnom nivou i

planiranje razvoja sistema na osnovu jedinstvene baze podataka o deci.

Page 18: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

16 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

ljudskim kapacitetima raspolaže sistem i šta je potrebno da bi se više dece obuhvatilo različitim programima,

za planiranje i optimizaciju mreže predškolskih ustanova treba znati demografske trendove i u skladu sa tim predvideti potrebe u resursima i kapacitetima za naredni period,

za razvijanje diversifikovanih programa treba znati kakve su potrebe porodica i dece te koji kapaciteti stoje na raspolaganju, odnosno koji nedostaju u sistemu PVO kako bi se ovakvi programi i usluge razvijali i kvalitetno sprovodili,

za razvoj pravednijeg sistema treba znati koliki je broj porodica i dece iz ranjivih i socijalno isključenih kategorija, ali i koji je sistem podrške najprikladniji i koje su najefikasnije strategije za njihovo uključivanje u sistem.

Tokom uspostavljanja programa u okviru projekata „Vrtići bez granica” i IMPRES, prikupljanju podataka prethodilo je konstituisanje timova koji će biti nosioci aktivnosti na širem polju transformacije ustanove. U timove su, pored predstavnika predškolske ustanove, bili uključeni i predstavnici lokalne zajednice i roditelji. U okviru projekata razvijen je set instrumenata (Prilog 1) koji je timovima PU pomogao u prikupljanju podataka o deci i porodicama. Prikupljanje podataka se odvijalo u nekoliko koraka:

{ I korak }: analiza obuhvata unutar PU i definisanje ciljne grupe / budućih učesnika PSP (dece koja nisu obuhvaćena programima PVO),

{ II korak }: definisanje postupaka/procedura za obezbeđivanje validnih podataka o potencijalnim učesnicima PSP (upitnici za predškolske ustanove i upitnici za lokalne samouprave, baze podataka sa potrebama dece i porodica, polustrukturirani intervjui sa relevantnim sagovornicima, pitanja za fokus grupe, liste za proveru podataka tokom poseta porodicama i sl.),

{ III korak }: uključivanje roditelja iz targetiranih naselja, vaspitača iz izdvojenih odeljenja PPP, prikupljanje podataka iz drugih izvora (patronažna služba doma zdravlja, centar za socijalni rad, NVO, područne škole i sl.), anketiranje roditelja na odabranom lokalitetu (potrebe, mogućnosti, interesovanja),

{ IV korak }: analiza prikupljenih podataka (razdvajanje podataka po kategorijama), kreiranje inkluzivne upisne politike (ponekad je potrebna i desegregaciona politika kako bi se izbeglo segregiranje dece iz iste manjinske ili marginalizovane populacije), definisanje jasnih kriterijuma i prioriteta, izbor i upis dece u PSP,

{ V korak }: mapiranje resursa za uspostavljanje PSP (prostornih, materijalnih, kadrovskih),

Page 19: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

17 | PRAKTIKUM

{ VI korak }: analiza obuhvata dece na određenom lokalitetu nakon uspostavljanja PSP.

Ova procedura je primenjena u gotovo svim sredinama u okviru projekata „Vrtići bez granica” i IMPRES i pokazala se kao veoma korisna i primenljiva.

Slede primeri PU iz Loznice i Šapca koji ilustruju situaciju na početku projekta, kada su se timovi suočili sa činjenicom da nedostatak podataka otežava planiranje razvoja programa i usluga za decu i roditelje, posebno za one iz osetljivih društvenih grupa.

PU „Bambi”, LoznicaPre uspostavljanja posebnih i specijalizovanih programa, naša ustanova bila je uglavnom usmerena na decu u celodnevnom boravku i na realizaciju obaveznog pripremnog predškolskog programa. Bilo je pokušaja da se pruži podrška za razvoj posebnih sklonosti i interesovanja dece kroz rad plesnih, dramskih i likovnih radionica i igraonica, učenje engleskog jezika, ali su se sve te aktivnosti organizovale za decu koja već pohađaju programe predškolskog vaspitanja i obrazovanja.

Obuhvat dece uzrasta do 5,5 godina bio je manji od 20%. Ako se izuzme obavezni PPP, ostale usluge predškolske ustanove bile su dostupne uglavnom deci sa gradskog područja, čiji su roditelji ispunjavali određene kriterijume (da su zaposleni, da mogu da izvršavaju finansijske obaveze i sl.). Broj dece nezaposlenih roditelja, dece sa seoskog područja, iz perifernih naselja, sa smetnjama u razvoju i invaliditetom, iz romskih naselja i drugih manjinskih grupa bio je skoro zanemarljiv. Podaci o ovim kategorijama dece nisu prikupljani sistematski, pa smo se na samom početku projekta suočili sa problemima u planiranju programa i odabira lokaliteta na kome su potrebe dece i porodica najizraženije.

Pored formalnih izvora podataka, pouzdane podatke smo dobijali i od vaspitača koji su već radili u pripremnom predškolskom programu u selima, od roditelja, od socijalnih radnika, od zaposlenih u mesnim zajednicama i od zaposlenih u domu zdravlja. Saznali smo da roditelji sa tih područja i nisu posebno zainteresovani za celodnevni boravak, jer mnogi nisu bili u stanju da plate njegovu cenu. Nijedno dete

Page 20: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

18 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

iz romske populacije uzrasta 3–5,5 godina nije bilo obuhvaćeno postojećim oblicima rada, a utvrdili smo da romske dece ovog uzrasta ima na području Loznice. Za početak smo odabrali naselja koja imaju veći broj dece, koja imaju romska domaćinstva i u kojima ima dece na porodičnom smeštaju.

Paralelno smo radili na mapiranju postojećih i potencijalnih resursa (materijalnih i prostornih). Na kraju procesa, odabrano je naselje Lešnica u kome je evidentirano sto desetoro dece uzrasta 3–5,5 godina. Celodnevnim boravkom obuhvaćeno je dvadeset petoro dece, a za četvoročasovni boravak u Igraonici „Ispod lipa” prijavilo se pedesetoro dece. Ovom intervencijom je procenat obuhvata dece u Lešnici povećan na 70%.

PU „Naše dete”, ŠabacNa samom početku formiranja PSP prepoznali smo priliku da napravimo iskorak ka onim sredinama u kojima je pohađanje vrtića otežano iz različitih razloga, pre svega deci uzrasta 3–5,5 godina iz seoskih sredina. Tada smo se suočili sa činjenicom da ne znamo koliko dece ima u naseljima koja smo prepoznali kao svoj cilj, jer u njima nema nikakvih programa za decu predškolskog uzrasta, niti u kakvim uslovima žive, odnosno kakve su potrebe, želje i interesovanja ove dece i njihovih roditelja. Shvatili smo da moramo prvo doći do podataka o deci i porodicama, do podataka o tome gde ima najviše dece, odnosno kakvim su sve rizicima i nepovoljnim uticajima ta deca izložena. Tek kada dobijemo podatke moći ćemo da sagledamo mogućnosti i da pristupimo planiranju.

Sebi smo, kao najvažnija, postavili sledeća pitanja: Gde

žive deca koja nisu obuhvaćena sistemom PVO i njihove

porodice? Kakvi su njihovi problemi? Šta su njihove

potrebe? Kakva su njihova interesovanja i očekivanja?

Zašto do sada nisu bili uključeni i kako da dopremo do njih?

Page 21: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

19 | PRAKTIKUM

Proces smo započeli tako što smo informisali sve zaposlene u predškolskoj ustanovi o namerama i obezbedili njihovu saglasnost da izradimo plan akcije. U akciju smo uključili vaspitače koji rade u pripremnim predškolskim grupama na seoskom području (koji lakše mogu da dođu do roditelja i dece u selima i da neposredno komuniciraju sa njima) te iskusne i kreativne vaspitače sa različitim veštinama koje mogu biti korisne u razvijanju novih programa. Oslonac nam je bila postojeća baza podataka o zaposlenima u kojoj se podaci redovno ažuriraju. Započeli smo prikupljanje podataka na terenu, a podatke smo unosili u bazu koju smo polako formirali i pratili razvoj situacije. Zahvaljujući angažovanju vaspitača na seoskom području, službenika u mesnim kancelarijama i predsednika saveta mesnih zajednica prikupili smo podatke o deci uzrasta 3–5,5 godina za sva 52 sela na teritoriji grada Šapca. Roditelje smo na različite načine informisali o mogućnostima i načinima uključivanja dece u programe (obaveštenja smo stavljali u izloge seoskih prodavnica, na oglasne table u školama, u lokalnim ambulantama, delili smo flajere, nastupali u lokalnim medijima, razgovarali sa roditeljima).

Kada smo završili prikupljanje podataka, usledili su njihova analiza, odabir lokaliteta, potom dogovor sa roditeljima o izboru programa za njihovu decu (neke porodice su se opredelile za celodnevni program, a neke za igraonicu u poludnevnom trajanju) i, najzad, formiranje spiskova dece.

Na osnovu prikupljenih informacija sagledali smo interesovanja porodica i započeli osmišljavanje posebnog programa.

Jedna mentorka ističe: „Važno je izaći iz

tradicionalnog, uskog i zatvorenog sistema i u

sredini bez predškolskih programa razvijati vrtić bez

granica i ograničenja.”

Page 22: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

20 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

{ P2 } Podrška i osnaživanjeDa bi se razvili novi programi predškolskog vaspitanja i obrazovanja kao podrška različitim i specifičnim potrebama dece i porodica te da bi se deca ranog uzrasta što više uključila u programe predškolskog vaspitanja i obrazovanja, neophodna je kontinuirana edukacija svih zainteresovanih strana (profesionalaca, direktora, predstavnika lokalne samouprave) o značaju ranog razvoja i učenja za decu, za njihov sveukupni razvoj i obrazovanje. Pokazalo se (na osnovu iskustava iz projekata IMPRES i „Vrtići bez granica”) da su jednokratni treninzi za profesionalce u predškolskim ustanovama i predstavnike lokalnih samouprava veoma značajni i da su u velikoj meri doprineli promeni stava prema važnosti PVO, ali da nisu dovoljni za sveukupnu promenu u razvijanju novih programskih ponuda. Takođe, iskustvo nas je naučilo da su novouspostavljeni programi i novouspostavljena partnerstva u lokalnoj zajednici često na ispitu izdržljivosti (pred otporima, finansijskim problemima, ograničenim mogućnostima). Vaspitačima, predškolskim ustanovama i lokalnim samoupravama tada treba snažna podrška, bilo spolja od nezavisnih stručnjaka i/ili praktičara (treninzi, stručne posete i sl.) bilo iznutra (kroz zajednice učenja, rad timova na stručnim temama, razmenu sa drugim ustanovama i stručnim udruženjima), kako bi istrajali u formiranju i uspostavljanju PSP.

Početna iskustva ukazuju na to da je za promenu politika i prakse predškolskih ustanova (u smislu otvaranja za nove programe i usluge, odnosno za inkluziju) veoma važan stručni pogled „sa strane”. On pomaže praktičarima da se suoče sa svojim unutrašnjim ograničenjima, da se distanciraju od ustaljene prakse i politika koje nedovoljno afirmišu različitost i vrednosti inkluzije, odnosno koje ne uvažavaju u punoj meri specifičnosti dece i različite porodične i kulturne kontekste njihovog odrastanja. Pogled „sa strane”, takođe, pomaže praktičarima da strpljivo, uz ohrabrivanje, zakorače u promene, razviju nove vizije te da definišu strategije i partnerstva koja će im pomoći da ih ostvare.

U okviru projekata IMPRES i „Vrtići bez granica” praktičari su kontinuirano dobijali stručnu podršku kroz mentorski rad. Kao mentori za PSP bili su angažovani iskusni praktičari izvan ustanova koje su učestvovale u projektu.

Rad mentora se zasniva na stalnom ohrabrivanju praktičara da, kroz promišljanje i kritičko sagledavanje sopstvene prakse, unapređuju kvalitet rada i razvijaju nove inkluzivne politike. Sastanci i susreti za razmenu dobre prakse te konsultativni razgovori sa kreatorima obrazovnih politika (na lokalnom i nacionalnom nivou) pokazali su se kao odlična prilika za „oštrenje” stavova i razumevanje PSP. Svojim lateralnim i decentriranim pristupom, mentori su pružali snažnu podršku profesionalcima i ustanovama da razviju pozitivne

Page 23: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

21 | PRAKTIKUM

stavova prema inkluziji dece iz osetljivih grupa. Uz podršku mentora, roditelji i praktičari su zajedno, u različitim situacijama, na različitim iskustvima, rešavali konkretne lokalne probleme i otkrivali njihov direktni uticaj na diversifikaciju predškolske delatnosti u svom mestu.

Iz iskustva mentoraMeni se čini da je od svega najviše uticaja i značaja imao moj boravak u vaspitnim grupama, odnosno neposredan rad i razgovor sa vaspitačima i timovima. Nekako se najbolje razumemo u direktnom kontaktu i možemo više da postignemo za kraće vreme. Tada se lakše razrešavaju stvari i rešenja se odmah probaju u praksi. Sa druge strane, ja odmah imam povratnu informaciju o tome da li se razumemo, da li vidimo ista značenja i smisao. I ostali vidovi komunikacije (telefonom, onlajn, preko sajta, Fejsbuka i Skajpa) jesu veoma korisna, mada je razmena mnogo sporija, jer zahteva da se donese odluka i da se proba u grupi, pa posle toga da se opet zakaže razmena… To nosi sa sobom više potencijalnog nerazumevanja, zbog izostajanja ključnih — vizuelnih, direktnih — iskustvenih informacija.

Za mene lično, najveći izazov je bio sam istraživački proces. Nepostojanje modela PSP, stalno istraživanje. Traganje za idejama kako bi se što bolje osmislili programi stvaralo je povremeno utisak da ne znam šta se od mene očekuje, pa sam neke stvari radila po osećaju, na osnovu višegodišnjeg iskustva, poznavanja dece i vaspitno-obrazovnog procesa, intuicije. Najveći izazov je bila akcija sa roditeljima, jer sam imala najmanje mogućnosti da utičem, da reagujem na vreme. Čini mi se da je najteže bilo motivisati roditelje da nešto učine, da preuzmu inicijativu i da se organizuju. Stalno su očekivali da neko umesto njih to sve osmisli i organizuje.

Cilj mentorskog rada bilo je uspostavljanje zajedničkog

značenja pojmova diversifikacija PVO, različiti programi i usluge

za decu i porodice (PSP), inkluzija ili jednaka dostupnost PVO za svu decu, a posebno za decu iz

osetljivih grupa i defavorizovanih uslova odrastanja.

Page 24: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

22 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Iz iskustva mentoraU početku je bilo veoma važno podići svest kod svih učesnika da su podaci izuzetno važan deo ovog procesa, jer ako želimo da postignemo što više, moramo znati sa čime se susrećemo i na koji način ćemo odgovarati na različite izazove. Povratne informacije koje sam dobijao od članova tima su mi pomogle da shvatim da razumevanje „lokalnih” prilika i način dolaženja do podataka treba prepustiti ljudima koji zajednicu dobro poznaju. Bitno je i da se ovo razmeni sa timom kako bi se napravila atmosfera uvažavanja, odnosno smislena podela odgovornosti i zaduženja.

Mentori su pomagali i timovima PU da „otkriju šta je sve moguće” u njihovim zajednicama, kako da animiraju i motivišu roditelje da se više uključe u stvaranje podsticajnih uslova odrastanja za svoju decu (više o samom procesu i o ulozi mentora možete naći u Priručniku, str. 76–80). Takođe, iskustva govore o tome koliko je važna i podrška unutar ustanove — podrška edukovanih te profesionalno i društveno osvešćenih stručnih saradnika (pedagoga, psihologa) i drugih saradnika (socijalnih radnika), pedagoških i personalnih asistenata, direktora i koleginica sa iskustvom u PSP i inkluziji, kao i izbor vaspitača koji će realizovati PSP.

PU „Lane”, AleksinacNema sumnje da je mentorka tokom projekta predstavljala značajnu podršku, pogotovo u trenucima kada nismo mogli sami da odgovorimo na izazov. Ipak, najveću pomoć od mentorke dobili smo na temu saradnje sa roditeljima. Svojim posetama i putem mejlova detaljno nam je prenosila sva svoja iskustva, predloge i ideje. Tako smo, uz njenu pomoć, osmislili kako će izgledati kutak za roditelje, šta će se naći na panoima, organizovali smo mnogo radionica, roditeljskih sastanaka i seminara. Pomogla nam je i u pokretanju akcija koje su predvodili roditelji. Naučila nas je kako da izgradimo partnerski odnos sa roditeljima, a da pritom i nama i roditeljima bude prijatno dok radimo zajedno, da nam se odnos zasniva na poverenju i međusobnom uvažavanju.

Page 25: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

23 | PRAKTIKUM

Primer 1: Roditelji sve razumeju, deklarativno prihvataju, ali i dalje nedovoljno učestvuju… Dolazi mentor, drži roditeljski sastanak, vlada situacijom, samouverena i uverena u to što radi, pristupačna i dobronamerna i … počinje „buđenje” naših roditelja — osećaju da mogu, da znaju i da hoće da sarađuju.

Primer 2: Dogovor oko mini-projekta. Mentorka preuzima ulogu medijatora, jer svi imaju svoje potrebe i očekivanja. Mentorka pomaže da se kroz konstruktivnu diskusiju izvede „zajednički imenitelj” i, zapravo, daje svima nama prototip komunikacije kakva bi trebala da postoji.

„Razvijanje profesionalnih kompetencija zaposlenih kroz obuke i razmene sa drugim stručnjacima predstavlja podršku razvoju unutrašnjih resursa ustanove. Poseban izazov za većinu vaspitača, naviknutih da rade u tzv. homogenoj uzrasnoj grupi, jeste upravo rad u mešovitoj grupi. Ali to je i prilika za vaspitača da istražuje, isprobava, osluškuje, da iskustvenim putem dođe do onog što je suština otvorenog sistema vaspitanja i polazišta za planiranje i osmišljavanje aktivnosti — praćenje interesovanja i potreba dece, usaglašavanje vaspitnog postupka sa podsticajima koji dolaze od same dece. Prilika da ’izađe iz šablona’”.8

Iz iskustva mentoraSastanci sa timovima, pored stalne komunikacije putem interneta i telefona, bili su mi velika podrška u radu, jer u situaciji kada paralelno pokušavate da menjate koncepcije, načine rada i funkcionisanja i odnose, čak i male i naizgled „nebitne” promene mogu da imaju velikog uticaja. Potencijal stalne komunikacije i razmene se naročito osećao u situacijama kada su vaspitači želeli da menjaju sredinu za učenje ili da pokrenu neke inicijative ili kada sam dolazio do nekih značajnih informacija koje su umnogome menjale postojeću situaciju (objavljivanje Pravilnika, znanja sa obuka, razmene iskustava između mentora). Pored osoblja ustanove, bila mi je značajna i komunikacija sa decom, roditeljima i drugima koji su bili uključeni u rad na razvijanju programa. Ove informacije su bile „živi svedok” koliko se proces

8 Izvor: Najznačajniji efekti posebnih i specijalizovanih programa u okviru projekta „Vrtići bez granica”: kvalitativni aspekt (samoevaluacija projekta „Vrtići bez granica”), CIP — Centar za interaktivnu pedagogiju, 2013.

Page 26: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

24 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

odvija po planu i u kojoj meri postižemo željeni kvalitet. Dečji iskazi su ponekad govorili više od svih izveštaja, a prisustvo i zadovoljstvo roditelja nam je ukazivalo da postoje poverenje, otvorenost i uvažavanje, pa smo tako mogli da se oslonimo na prepoznate snage i da svoje planove i očekivanja prilagodimo trenutnoj situaciji „na terenu”.

Najviše sam zadovoljna što smo zajedno, timski, uspeli da kreiramo programe fokusirane na decu iz osetljivih grupa i seoskih područja, van PVO, a koji su vrednosno usmereni na uvažavanje različitosti. Mentorski rad su prihvatili „oberučke”, kao vid podrške, pomoći i iskustva, a takav odnos i dalje živi, iako se program zvanično završio. Razmena ideja, dilema, kraće evaluacije i instruktivno-savetodavni dijalozi prisutni su i dalje.

PU „Bambi”, LoznicaPodrška mentora bila nam je naročito značajna u prvoj fazi razvoja programa, kada je trebalo da se odlepimo od tradicionalnog i ustaljenog načina rada. Kroz primere dobre prakse stekli smo svest o tome koliki je značaj ranog razvoja dece i značaj uključivanja svih u proces kreiranja programa „po meri deteta” (stručnjaka, roditelja, lokalne uprave, lokalne sredine).

Podrška mentora je bila značajna pri usklađivanju sadržaja u uzrasno mešovitim grupama, kao i u osmišljavanju tehnika i instrumenata

Dečija interesovanja, specifičnosti i potrebe

su okosnica svih učenja i kritičkog sagledavanja

PSP. Perspektiva deteta je glavni kriterijum za dalje izmene i prilagođavanja

kako bi programi i usluge bili atraktivni i autentični.

U skladu sa ostvarenim uvidima, programi se menjaju, dograđuju,

inoviraju i prilagođavaju specifičnostima dece i zajednice, uvažavajući njihova interesovanja,

potrebe, kulturološke i druge specifičnosti, kao i kontekst

odrastanja.

Page 27: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

25 | PRAKTIKUM

za kontinuirano i sistematsko praćenje interesovanja, razvoja i napredovanja dece.

Mentor je bio inicijator da se podstiču i razvijaju nove uloge roditelja i porodice, a njegove sugestije, predlozi i učešće u realizaciji aktivnosti postali su svakodnevna praksa i kvalitet.

Dokumentovanje, osmišljavanje evaluativnih tehnika, pisanje narativa i prezentacija je, takođe, rezultat zajedničkog rada mentora i zaduženog tima u ustanovi.

Podrška mentora je bila značajan činilac u oslobađanju vaspitača, stručnih saradnika i rukovodstva ustanove od početnih strahova i otpora. Predstavljenim primerima i modelima rada sa decom, roditeljima i lokalnom sredinom osnažen je tim u ustanovi, koji je sada značajan resurs za pokretanje novih oblika diversifikacije i nastavak započetog procesa razvoja ustanove u pravcu prilagođavanja različitim potrebama i interesovanjima dece i roditelja.

Poseban segment u PSP predstavlja prihvatanje inkluzije kao vrednosti i razvojne politike na nivou cele PU, odnosno promocija interkulturalnosti kao potpornog okvira za inkluziju. Pošto u trenutnoj fazi razvoja sistem PVO u Srbiji nije dovoljno inkluzivan niti je po obuhvatu dovoljno pravedan (kako je konstatovano u strateškim dokumentima Republike Srbije i već pomenuto u ovom praktikumu), učenje u ovoj oblasti te prevazilaženje otpora i predrasuda, strahova i frustracija predstavljaju neophodne stepenice na putu promene ustanove i diversifikovanja programske ponude. Razvijanje i negovanje kvalitetnih inkluzivnih programa, politika i praksi može se ostvariti jedino ako inkluzija postane zajednička vrednost svih aktera vaspitno-obrazovnog procesa i ako svi udruže snage da ostvare ovu vrstu promene i unapređenja.

Podrška lokalnih samouprava u tom smislu mora biti dosledna, kontinuirana i dugoročna. Ona mora garantovati održivost ovako koncipiranih programa, usluga i politika kako se ne bi dogodilo da se ovako važna podrška nakon nekog vremena ugasi. U tom smislu, veoma je važno da porodice ostvare partnerstvo i izgrade savezništvo sa predškolskom ustanovom i lokalnom samoupravom te da sopstvenim angažovanjem podrže napore da ova vrsta ponude (u vidu PSP i usluga porodici) opstane na dobrobit dece i porodica.

Page 28: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

26 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Iz iskustva mentoraPosebno smo učili i osmišljavali kako da proces učinimo vidljivim i dostupnim svima i u svakom trenutku. Kontinuirano smo radili evaluacije i refleksije, jačajući timski rad, razvijajući u isto vreme sigurnost i kompetencije, kako nas praktičara, tako i sistema PVO.

Pošto rad sa mentorom (nezavisnim ekspertom izvan PU) neće uvek biti moguć, treba istražiti i druge mogućnosti osnaživanja i predškolskih ustanova i lokalnih samouprava i profesionalaca. Jedan od vidova podrške može biti iskustveno učenje od roditelja i dece uključene u PSP, kao i kolega/praktičara koji primenjuju PSP. U tom smislu predškolskim ustanovama i praktičarima se preporučuje da, paralelno sa planiranjem i uvođenjem novina, razvijaju i različite forme podrške unutar ustanove i van nje, pre svega kroz razmenu i horizontalno učenje. U tome im mogu pomoći različite onlajn forme (sajtovi, Fejsbuk stranice, blogovi, elektronske platforme kao što su Dropbox, Google prostor, Wikispace i sl.), istraživanje literature, uzajamne posete i učenje kroz terenski rad.

{ P3 } Povezanost i umrežavanjeUmrežavanje profesionalaca, PU i lokalnih samouprava, razmena znanja, strategija, ideja i primera dobre prakse igraju značajnu ulogu u procesu realizacije i implementacije posebnih i specijalizovanih programa. Takođe, ovakva vrsta umrežavanja donosiocima odluka i kreatorima politika na nacionalnom i lokalnom nivou pruža dovoljno informacija za kvalitetno strateško planiranje i unapređivanje PVO. Roditeljima dece uključene u PVO ovo pruža osećaj sigurnosti, jer kroz druženje i saradnju sa drugim roditeljima potvrđuje da se ne radi o „eksperimentima” i usamljenim slučajevima, već o raširenoj praksi u kojoj, zajedno sa roditeljima i lokalnim samoupravama, učestvuju i različiti profesionalci. U Priručniku su, na str. 80–83, opisani razlozi, značaj te različiti vidovi i načini umrežavanja — na lokalnom nivou — između različitih aktera, roditelja, ali i samih praktičara.

Page 29: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

27 | PRAKTIKUM

PU „Dragica Lalović”, Bela PalankaUčešće u projektu, povezivanje sa drugim lokalnim ustanovama (centrom za socijalni rad, kulturno-informativnim centrom) i profesionalcima rezultiralo je većim otvaranjem ustanove i nas praktičara za saradnju. Zahvaljujući umrežavanju, kompletirali smo podatke o deci i porodicama na terenu, naročito u ruralnom području naše opštine, a značajno smo unapredili programsku ponudu i obuhvat dece. Aktiviranjem minibusa, iz seoskog područja u vrtić smo počeli da dovozimo i decu uzrasta 3–5,5 godina (a ne samo decu iz PPP), što je za dva procenta povećalo ukupni obuhvat na ovom uzrastu.

Evo koraka kroz koje smo prošli.

Na inicijativu lokalne samouprave održan je INICIJALNI SASTANAK sa predstavnicima zainteresovanih strana — 12 ustanova kao mogućih članica Mreže (lokalna samouprava, PU, dom zdravlja, centar za socijalni rad, kulturno-informativni centar, Odred izviđača „Remizijana”, NVO „Đurđevdan”, OŠ „Ljupče Španac”, OŠ „Jovan Aranđelović”, Dnevni boravak za decu i mlade sa razvojnim smetnjama, kablovski kanal Bele Palanke). Na sastanku je dogovoreno:

- da ustanove odnosno zainteresovane strane potpišu PROTOKOL O SARADNJI koji će bliže definisati prava, obaveze i uloge;- da se formira KOORDINACIONA KOMISIJA (radna grupa) za unapređenje i razvoj sistema PVO; komisija je dobila mandat da se bavi uspostavljanjem baze podataka o deci uzrasta 3–5,5 godina te povećanjem obuhvata i unapređenjem PVO;- da se kreira elektronska pošta za komunikaciju unutar Mreže (e-mail grupa); - da se saradnja, umrežavanje i rezultati rada Mreže redovno promovišu na lokalnoj TV.

Tako smo počeli, a Mreža i danas, posle dve godine, uspešno funkcioniše.

Povezivanje praktičara, roditelja, vaspitača, predstavnika lokalne samouprave, predstavnika manjinskih i marginalizovanih zajednica, osoba zainteresovanih

Page 30: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

28 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

za pružanje podrške i drugih stručnjaka u „zajednice učenja” (umrežavanje) veoma je značajno za menjanje postojeće vaspitno-obrazovne prakse i stvaranje okruženja u kome se promena podržava. „Zajednice učenja” zapravo predstavljaju zajednice stručnjaka koje uspostavljaju zajedničko razumevanje (zajednički konstruišu znanja) o tome šta je diversifikacija PVO, šta su PSP, kako se oni mogu razvijati, kojim potrebama dece i porodica na određenom lokalitetu programi i usluge mogu da izađu u susret itd. Ova razmena podrazumeva horizontalno/vršnjačko prenošenje znanja između stručnjaka i omogućava da se na bazi dobre prakse i naučenih lekcija konstruiše novo znanje, da se ono stalno uvećava i da dobija na kvalitetu, čime se trajno menjaju i prakse i politike.

PU „Bambi”, LoznicaIako je lokalna Mreža ustanova i subjekata relevantnih za PVO neformalnog karaktera, ona dobro funkcioniše. Čine je predstavnici svih važnijih ustanova i institucija u gradu (lokalne samouprave, doma zdravlja, centra za socijalni rad i dr.). Razmena iskustava i zajedničko učenje nas praktičara i relevantnih stručnjaka (mentora, edukatora, predstavnika školskih uprava, predstavnika tima projekata „Vrtići bez granica” i IMPRES) podstakli su razvoj kompetencija za inovativne i PSP programe i na nivou pojedinaca i na nivou sistema u celini. Mreža nam je pomogla da u većoj meri i nekako lakše motivišemo roditelje da učestvuju u našem radu na podizanju svesti zajednice o značaju ranog razvoja i uključivanja dece u sistem PVO (okrugli stolovi za roditelje, tribine i radionice). Članovi Mreže su organizovali kampanju za uključivanje dece u PSP (akcijom „od vrata do vrata”), povezali nas sa partnerima iz nevladinog sektora, sa međuresorskom komisijom itd.

Posle ovog iskustva, u narednom periodu želimo da formalizujemo lokalnu Mrežu praktičara za razvoj PSP i da je više i bolje promovišemo kroz medije kako bi se šira javnost bolje upoznala sa našim radom.

U „zajednici koja uči” slobodno se razmenjuju ideje i iskustva,

isprobavaju i kritički sagledavaju različita rešenja problemskih i

izazovnih situacija, a praktičari kroz promišljanje programa i

prakse prate svoj profesionalni napredak, razvoj programa i

napredovanje dece.

Page 31: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

29 | PRAKTIKUM

Kako su PSP namenjeni pre svega deci van sistema PVO i deci iz najosetljivijih društvenih grupa, a s obzirom na još uvek siromašno iskustvo diversifikacije i inkluzije na nivou PVO (svega 25 PU / lokalnih samouprava od postojećih 160 učestvuje u projektima IMPRES i „Vrtići bez granica”), „zajednice učenja” imaju najvažniju ulogu za dalje unapređivanje sistema i razvoj kompetencija praktičara u njemu. Razvijanje kratkotrajnih, kvalitetnih inkluzivnih programa i usluga koji obuhvataju i decu i porodice iz osetljivih grupa (u skladu sa politikama desegregacije) podrazumeva stalni istraživački proces, stalno učenje i otkrivanje, dokumentovanje procesa te sistematizovanje stečenih znanja i iskustava. Veoma je važno da mreže praktičara, kao „zajednice učenja”, dobiju odgovarajući stručni prostor u javnosti, uvažavanje i podršku za funkcionisanje i razvoj. U tom smislu je korisno povremeno organizovati razmenu ili prenošenje znanja i iskustava drugim profesionalcima (kroz seminare, tribine, predavanja, prezentacije, promocije itd.). Prilika da se podučavanjem drugih sistematizuje iskustvo i prenese znanje osnažuje i motiviše „učitelja”, a istovremeno pomaže da on iskorači iz uloge „učenika”.

PU „Prva radost” (Gadžin Han), PU „Leptirići” (Ražanj), PU „Lane” (Aleksinac)SARADNJA I RAZMENA U PROCESU RAZVOJA PROGRAMA

Kako bi postigla kvalitet i koristila svoje potencijale i potencijale drugih na delotvoran način, naša tri vrtića su odlučila da jedni od drugih uče koristeći tradicionalno dobru komunikaciju koja postoji između njih. Problemi i situacije koji su se javljali tokom procesa razvoja i sprovođenja posebnih programa bili su tema diskusija i motivacija za učenje.

Tim iz Ražnja nam je preneo svoje iskustvo o promotivnim aktivnostima kojima su ciljali sve zainteresovane članove zajednice, a Gadžin Han nam je preneo kako je sebi osigurao podršku kroz stalnu komunikaciju sa lokalnom samoupravom i uključivanje uticajnih ljudi (umetnika) u projekat.

U cilju razmene iskustava i dobre prakse sa drugim ustanovama, napravili smo neformalnu mrežu saradnje sa ustanovom „Prva radost” iz Gadžinog Hana. Pored svakodnevnih kontakata naših direktora, i vaspitači su bili otvoreni za razmenu iskustava, što je naročito

Page 32: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

30 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

bilo važno za obe ustanove koje rade pod približno istim uslovima. Sredinom januara ostvarili smo saradnju i sa PU „Lane” iz Aleksinca, čiji su nam zaposleni u okviru saradnje između projekata IMPRES i „Vrtići bez granica” održali seminar na temu „Počni od početka, početak je važan”.

PU „Vukica Mitrović”, Leskovac ZAJEDNICA KOJA UČI — OTVORENA VRATA ZA PROMENE

Značenja gradimo kroz pričanje priča. Priča je ta koja daje značenja. Ova priča treba da osnaži sve one koji su se na početku nekog procesa osećali kao mi: zbunjeno, nesigurno, ali sa mnogo entuzijazma i vere u uspeh.

Prvi i osnovni cilj bio nam je razvijanje i implementacija posebnih programa u vrtiću. Cilj smo dobile, trebalo ga je slediti. Počele smo da ga posmatramo iz različitih perspektiva, sa različitih aspekata. Prve smernice dobile smo na seminaru, ali smo shvatile da je put do postavljenog cilja trnovit, neizvesan, da treba koristiti sporedne ulice, pridobiti ljude iz kolektiva, roditelje, lokalnu zajednicu i stvoriti od njih saradnike, partnere koji će raditi na ostvarenju istog cilja, koji će ponuditi nove ideje. Naravno, prvi korak je bio: Osmisliti dobru strategiju i napraviti akcioni plan.

Bilo je dilema oko strukture akcionog plana: Kako i od čega početi? Šta treba da bude sledeći korak? Da li ćemo uspeti da na pravi način animiramo ljude oko nas? Razmenjivale smo ideje, preispitivale mogućnosti, razmišljale glasno…

Naš prvi zadatak je bio da prikupimo što više informacija o tome šta bi mogli biti „posebni i specijalizovani programi”.

Na početku smo bile samo nas tri. Znale smo

da informacije daju sigurnost, mogućnost za planiranje daljih koraka.

Page 33: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

31 | PRAKTIKUM

Otkrile smo da je i ranije bilo nekih pokušaja, ali oni nisu urodili plodom jer nije bilo adekvatne podrške, promocije, saradnje i razmene. Taj program je, međutim, okupljao decu koja su u sistemu predškolskog vaspitanja i obrazovanja, a ne decu koja su van njega.

Rešile smo da istražimo kakva je klima u okruženju po pitanju uvođenja novih programa: u kolektivu, lokalnoj zajednici, među roditeljima. Shvatile smo da prave informacije ne možemo dobiti tako jednostavno. Postavile smo cilj: ispitati potrebe roditelja i dece. Za to je bilo potrebno aktivirati celu lokalnu zajednicu, motivisati članove kolektiva da se uključe, promovisati u medijima ideju o socijalnom uključivanju i uticati na podizanje svesti o značaju ranog detinjstva za dalji razvoj i učenje.

Rešile smo da pokrenemo inicijativu kroz Dan otvorenih vrata u vrtićima kako bismo došle do željenih informacija. Da bismo bile operativnije, trebao nam je tim na nivou ustanove. Zamislile smo to kao mrežu koleginica i kolega koja bi se dopunjavala, prožimala, sarađivala. Bilo nam je važno da dobijemo saradnike koji žele da se uključe i koji će biti odgovorni za proces učenja, koji će kroz preispitivanje i promišljanje negovati kritičko mišljenje, individualno i timski. Tako smo dobili TIM za ostvarivanje zajedničkih ciljeva!

Članovima tima se dopala naša zamisao o akciji „Otvorena vrata”, tako da je usledila podela obaveza, zadataka, odgovornosti, rađale su se nove ideje, predlozi, sugestije. Akcija je trebalo da se sprovede na četiri lokaliteta, pa je usledila podela na četiri podtima. Svaki podtim je dobio zadatak da izradi svoj poster i flajer za reklamiranje akcija. Bilo je izuzetno dobrih rešenja. Zatim je svaki tim napravio svoj plan promocije akcije: u školama, domovima zdravlja, mesnim zajednicama, preko roditelja dece koje idu u vrtić, u marketima, u romskim naseljima, pa čak i lično na kućnu adresu. Jedni drugima smo bili velika podrška. Imali smo zajednički cilj — privući što veći broj roditelja i dece iz osetljivih grupa u okruženju.

Otvorena vrata su realizovana u četiri vrtića („1001 radost”, „Kolibri” i „Cvrčak” u Leskovcu i „Majski cvetovi” u Vučju) kroz prikazivanje predstave u uvodnom delu, radionice sa decom i roditeljima i, na kraju, animiranje dece dok roditelji popunjavaju upitnike i pišu evaluacione listiće.

Page 34: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

32 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Dobili smo informacije o potrebama roditelja i dece uzrasta 3–5,5 godina koja nisu u sistemu predškolskog vaspitanja i obrazovanja; takođe smo ostvarili kontakt sa lokalnom zajednicom i pokazali spremnost na saradnju.

Pojavljivanjem u lokalnim medijima skrenuli smo pažnju na mogućnosti razvijanja posebnih programa na nivou ustanove u samom kolektivu.

Svi smo se osnažili i unapredili smo svoje kompetencije, ojačali smo timski rad.

{ P4 } Preduzimanje aktivnosti /akcijaLokalna zajednica i predškolska ustanova koja želi da proširi programsku ponudu za decu predškolskog uzrasta i porodice razvijanjem različitih (posebnih i specijalizovanih) programa treba da angažuje sve zainteresovane strane, da pažljivo isplanira korake te da uspostavi mrežu podrške koju će činiti predstavnici svih zainteresovanih strana (profesionalci u svim ustanovama koje se na neki način bave decom i porodicama, roditelji, kreatori politika, donosioci odluka, razni pomagači). Do sada su prikazane tri faze ovog procesa: prikupljanje podataka o deci i porodicama, raspoloživim resursima i interesovanjima, organizovanje stručne i profesionalne podrške praktičarima i njihovo povezivanje (na nivou ustanove, između ustanova i na širem planu) kroz mreže eksperata i praktičara, uspostavljanjem zajednica učenja posvećenih unapređivanju i razvoju predškolskog vaspitanja i uslova za kvalitetan i bezbedan rani razvoj i učenje. Iz dosadašnjeg pregleda iskustava praktičara jasno je da ove faze treba shvatiti sasvim uslovno, jer se mnoge aktivnosti dešavaju paralelno (na primer, edukacija praktičara i razmena iskustava), kontinuirano (kao što je revizija podataka o aktuelnim potrebama dece i porodica) i ciklično (na primer, revizija programskih aktivnosti, upisne politike i sl.).

Page 35: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

33 | PRAKTIKUM

Iz iskustva mentoraDinamika rada na razvijanju i implementaciji programa u nekim situacijama nije bila uslovljena samo radom mentora i tima u okviru PU/LZ. U kompleksnoj promeni kakva je razvijanje i implementacija različitih programa učestvuju ljudi i institucije na svim nivoima u sistemu. Uloga mentora je bila da ostvaruje kontakte sa njima, da razmenjuje informacije i utiske i da prepoznaje moguće načine na koje će pomoći svom timu/timovima da rešavaju izazove na koje nailaze. Podršku koju sam kao mentor dobijao od institucija i ljudi koji su bili uključeni u ovaj proces pokušavao sam da prenesem i u konkretnu sredinu. Timovima je mnogo značilo saznanje da nisu sami i da se promena ne očekuje samo u zajednici, vrtiću ili vaspitnoj grupi, već da se promene koje oni žive prepoznaju i da se događaju i na nivou cele Ustanove, kao i u teoriji koja stoji iza njihovog angažovanja u praksi. Važno je stvoriti svest da promena nije stvar pojedinca, da su odgovori na neke izazove van naših ovlašćenja i kompetencija, ali je isto tako važno znati šta su nam oslonci u ovakvim situacijama i ko ima mogućnosti i kompetencije da odgovori adekvatno i pravovremeno.

U ovoj fazi, koja podrazumeva različite nivoe i vrste aktivnosti, treba udružiti sve snage radi uspostavljanja programa, odnosno uključivanja dece i roditelja u programe. I ovde se mogu izdvojiti koraci ili grupe aktivnosti, kao što su:

{ 1 } mobilisanje roditelja i profesionalaca da aktivno učestvuju u procesu, { 2 } zajedničko zastupanje i promocija važnosti ranog razvoja i učenja, { 3 } organizovanje obuka i prilika za horizontalno učenje i razmenu, { 4 } formiranje vaspitnih grupa (adaptacija i opremanje različitih prostora i upis dece u programe) i u objektima PU i izvan nje, u mesnim zajednicama, poslovnim prostorima, pri drugim ustanovama kao što su škole, biblioteke, kulturni i sportski centri, muzeji, domovi kulture, zdravstvene, socijalne i naučne ustanove i sl., { 5 } definisanje osnovnih principa, ciljeva, ishoda i početne strukture programa, { 6 } uspostavljanje programa i obezbeđivanje dugoročnih uslova za njegovo nesmetano funkcionisanje (kroz lokalne politike i mehanizme primene, kontinuirano finansiranje), obezbeđivanje kvaliteta programa, praćenje, promišljanje i dokumentovanje programa (detaljnije u narednom poglavlju, „5P — Praćenje, promišljanje, vrednovanje”).

Page 36: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

34 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Uključenost porodice

Proširenje ponude programa i usluga u delatnosti predškolskog vaspitanja postavlja izazove i otvara nove mogućnosti u domenu saradnje sa porodicom. Na putu istraživanja različitih oblika saradnje i partnerstva važno je početi sa analizom kvaliteta dosadašnje prakse: Šta se već ostvaruje uspešno i kako? Šta u saradnji ide dobro, a šta se može unaprediti? Ka čemu se teži? Ko je u tome učestvuje? Šta su moguće nove dobiti za decu, porodice, ustanovu? O partnerstvu sa porodicom treba razmišljati kao o „dodatoj vrednosti”.

U našim uslovima odomaćena je predrasuda da su roditelji nezainteresovani za uključivanje dece u predškolsko vaspitanje, posebno roditelji iz osetljivih grupa (nezaposleni roditelji, roditelji koji su u lošoj socio-ekonomskoj situaciji, roditelji iz devastiranih sredina, roditelji iz romskih porodica, roditelji dece sa smetnjama u razvoju i invaliditetom). Međutim, u praksi je drugačije. Kada se ukaže prilika, roditelji rado sarađuju i preuzimaju odgovornost da učestvuju u kreiranju i ostvarivanju programa.

Iz dnevnika „Vrtića bez granica”Moram priznati da sam bila prijatno iznenađena kada se u ovoj našoj maloj sredini otvorila ova igraonica. Ovo je kuća sreće i radosti, kako za mog Veljka, tako i za mene kao roditelja, jer sva divna osećanja koja se u meni probude kada zakoračim u ovo „Dečje carstvo” teško se mogu opisati rečima. Dovoljno je reći da svi naši problemi ostaju ispred ulaza u vrtić, a to je svakako nešto što se na drugom mestu ne doživljava. Iskreni osmesi vaspitača, uvek spremni za saradnju…, saradnja, učenje, sve postignuto sa puno ljubavi i razumevanja… Ponosna sam što je moje dete deo nečeg ovako lepog… Hvala puno. (jedna od majki u programu)

Pitanja za promišljanje:

• Da li stvaramo uslove i prilike za uključivanje sve dece i porodica u sistem predškolskog vaspitanja i

obrazovanja i na koji način?

• Kako promovišemo važnost institucionalnog predškolskog

vaspitanja i obrazovanja u saradnji sa roditeljima i lokalnom zajednicom?

• Da li i koliko uvažavamo specifične porodične kontekste dece u svom

neposrednom radu?

• Kako motivišemo roditelje na uključivanje i kako podržavamo

njihove predloge i inicijative?

Page 37: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

35 | PRAKTIKUM

Zastupanje i promocija

Da bi se izradili i uspostavili diversifikovani predškolski programi, odnosno posebni i specijalizovani programi, važno je da profesionalci u predškolskim ustanovama, roditelji i kreatori lokalnih politika iskorače iz uobičajenih obrazaca funkcionisanja te da izvan zone komfora kritički i kreativno razmisle o ponudi njihove zajednice za decu koja nisu obuhvaćena sistemom PVO, posebno za decu iz osetljivih grupa i defavorizovanih sredina. Izuzetno je važno da se shvati koliko su za razvoj svakog deteta na ranom uzrastu relevantni organizovan vaspitni rad, zajedničko učenje i igra sa drugom decom. Svi treba da razumeju važnost ovog uzrasta za sveukupnu dobrobit deteta i razvoj njegovih potencijala i da sagledaju moguće posledice nedovoljne ili neadekvatne stimulacije na ranom uzrastu, odnosno izloženosti raznim rizicima (kao što su siromaštvo, socijalna izolacija i nedostupnost obrazovnih i kulturnih sadržaja, bolest deteta ili porodice, naročito depresija majke, izloženost nasilju, zlostavljanju i zanemarivanju i dr.).

Profesionalci i roditelji veoma dobro znaju da su socijalizacija i socijalna interakcija glavni faktori razvoja svakog deteta, bez obzira na razna ograničenja kojima je izložen njihov razvoj. Druženje, zajednička igra i suživot dece iz različitih kultura i konteksta u kojem odrastaju takođe su izuzetno važni kako bi ta deca prihvatala jednu drugu od najranijeg uzrasta bez predrasuda i stereotipa, kako bi prihvatala različitosti kao vrednosti. Za razvijanje inkluzivne kulture u zajednici veoma je značajno da se u PVO od najranijeg uzrasta uključuju sva deca, da se PVO kroz programe, aktivnosti, usluge, učini dostupnim svakom pojedinačnom detetu u zajednici, uz maksimalno uvažavanje njegovih individualnih specifičnosti. U tom smislu od roditelja, profesionalaca i donosilaca odluka na lokalnom nivou

Važno je imati na umu da porodice koje su izložene rizicima i koje trpe njihove posledice obično nemaju dovoljno snage da se bore za socijalni status, jer se

iscrpljuju u borbi za preživljavanje. Te porodice su često izložene

socijalnoj izolaciji (stigmatizaciji), opterećene krivicom i stidom, uplašene za svoj opstanak, pa i malodušne, sklone odustajanju i povlačenju od zajednice, što

dodatno pojačava stigmatizaciju.

Page 38: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

36 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

očekuje se da ovo razumevanje i ova saznanja unesu u procese kreiranja lokalnih politika iz oblasti PVO, ali i da postanu promoteri i zagovarači ovih vrednosti i politika. Ovo naročito važi za roditelje, jer oni mogu da budu podrška deci i porodicama kojima je potrebna podrška za integrisanje u zajednicu.

Zastupanje najboljeg interesa dece, pogotovu dece i ovako oslabljenih porodica, delotvornije je ako roditelji i profesionalci grade odnos poverenja, ako se međusobno uvažavaju i razumeju želje i snove koje svi roditelji imaju za svoju decu. Zastupanje podrazumeva kompleksnu ulogu — govoriti u nečije ime ili podržavati drugu osobu da izrazi svoje misli, ideje i osećanja; zastupanje podrazumeva slušanje drugih, sposobnost da se pregovara i efikasno komunicira, pruže i prime informacije, sposobnost da se drugi osnaže kako bi sami sebe zastupali, da se informacije pretvore u argumente i zahteve te da se sa zahtevima uđe u pregovore i kreiranje novih politika.

Ovo su glavni principi zastupanja:

roditelji/staraoci su najbolji zastupnici svog deteta i treba im pružiti podršku u ostvarivanju prava deteta i porodice u različitim sistemima kao što su obrazovanje, zdravstvo, socijalna zaštita, kultura, umetnost, sport itd.;

roditeljima treba pružati podršku da prave sopstvene izbore, a ne birati za njih ili umesto njih;

treba obezbeđivati pravovremene i tačne informacije te njihovu razmenu i povezivanje u argumentaciju, u zavisnosti od ciljeva zastupanja;

kao što je važno aktivno slušati drugoga, važno je znati i kako na pravi način artikulisati svoje ideje i zahteve; dobre komunikacijske veštine pomažu u procesu pregovaranja i rešavanja problema, u pružanju informacija i tačnijem identifikovanju onoga što drugi ljudi žele,

dokumentovanje procesa je posebno važno; svi sastanci, telefonski razgovori i komunikacija treba da budu dokumentovani i dostupni roditeljima na adekvatan način;

izuzetno važan faktor predstavlja uspostavljanje odnosa poverenja; to traži vreme i dobro poznavanje tematike ili potreba dece i porodica čija se prava i interesi zastupaju.

Zastupati znači slušati, podržavati i poštovati odluke

roditelja i podsticati ih da izraze svoje mišljenje o onome što im je važno. Time se stvara kvalitetna osnova da profesionalci postanu

pravi partneri roditelja u zastupanju interesa dece.

Page 39: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

37 | PRAKTIKUM

PU „Bambi”, LoznicaSvake druge sedmice sa roditeljima smo organizovali polučasovne sastanke kako bismo zajednički analizirali realizovane aktivnosti i dali predloge za nove oblike rada. Aktivnosti roditelja i njihovo druženje u našem vrtiću bez granica „Pod lipom” značajno su doprinele da roditelji i porodica osete svoj doprinos programu. Ohrabrili su se i postali slobodniji u donošenju zajedničkih odluka. Postali su aktivni učesnici u kreiranju vizije i politike daljeg planiranja istih i sličnih aktivnosti u lokalnoj zajednici. Njihovi predstavnici su posle održanog sastanka — radionice i fokus grupe na nivou projekta — razmenili iskustva sa roditeljima iz drugih gradova i shvatili da je pravi trenutak da svoja iskustva prenesu roditeljima iz susednog mesta, Jadranske Lešnice. Rešili su da organizuju promociju porodičnog učešća u kreiranju boljih uslova za razvoj njihove dece.

Organizovali su sastanak u Jadranskoj Lešnici na kome su se dogovorili da deo sredstava dobijenih u okviru projekta „Vrtići bez granica”, u iznosu od 120.000 dinara, ponude roditeljima iz Jadranske Lešnice kako bi i oni započeli svoju priču i napravili „vrtić bez granica” za svoju decu. Iskustva četvoročasovnog programa u Lešnici i materijalna podrška predstavljali su veliki podstrek za roditelje i predstavnike Mesne zajednice Jadranska Lešnica da preuzmu odgovornost za svoju decu i započnu akciju na obezbeđenju i adaptaciji prostora za realizaciju programa. Dom zdravlja je ustupio zapuštenu stambenu zgradu svojih nekadašnjih radnika. Stanje objekta zahtevalo je da se roditelji i razne zanatlije radno angažuju kako bi se taj prostor osposobio i od njega stvorilo prijatno mesto za igru i učenje njihove dece i mesto za njihovo novo roditeljsko iskustvo.

Page 40: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

38 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Inicijative i akcije roditelja

Uvođenje promene kroz samostalne inicijative i akcije roditelja kako bi se deca uključila u različite programe nije moguće bez dogovora zainteresovanih roditelja, plana akcije i definisanja strategije za postizanje cilja. To podrazumeva mapiranje saveznika za zastupanje najboljeg interesa deteta (ko treba da bude uključen, na koga se računa, ko sve može pomoći), definisanje ciljeva i ishoda zastupanja i pregovaranja, artikulisanje jasnih očekivanja od različitih aktera (kako pridobiti najvažnije osobe u zajednici koje će podržati akciju) i izradu plana akcije koji obuhvata dinamiku, rokove, način realizacije, nosioce akcije i odgovornosti.

Šta kažu roditelji koji su učestvovali u projektu:

zadovoljni smo što nas pitaju i što imamo priliku da iznesemo svoja mišljenja, predloge, nedoumice,

bolje razumemo potrebe svoje dece i pratimo njihovo napredovanje,

važno nam je da u vrtiću vlada prijatna atmosfera i raduje nas kad nam dete prihvata nasmejani vaspitač,

osećamo se smirenije, opuštenije kada dete ostavljamo u vrtiću u kome nas uvažavaju,

Zastupati znači slušati, podržavati i poštovati odluke roditelja i podstic

Kroz anketu koju su roditelji popunjavali prilikom upisa prikupljeni

su podaci o potrebama roditelja, ali i ideje za razvijanje programa. Na

pitanje koja iskustva, znanja i veštine žele da dete stekne u vrtiću, veliki broj roditelja je kao prvo izdvojio druženje sa drugom decom, da nauče da dele, da budu samostalna, stiču radne navike. Roditelji očekuju da vreme provedeno

u vrtiću bude ispunjeno igrom i razonodom, da budu zastupljene raznovrsne igre, da se organizuju grupne igre i priredbe… ati ih da

izraze svoje mišljenje o onome što im je važno. Time se stvara kvalitetna

osnova da profesionalci postanu pravi partneri roditelja u zastupanju

interesa dece.

Stvaranje okruženja u kojem roditelji, uz ostale

učesnike vaspitnog procesa, mogu da

diskutuju, promišljaju, preuzimaju na sebe deo obaveza i odgovornosti predstavljalo je „krunu”

partnerstva sa PU.

Page 41: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

39 | PRAKTIKUM

i mi imamo puno ideja i želimo da se uključimo u stvaranje boljih uslova za svu našu decu,

zajedno sa vaspitačima možemo da utičemo na različite aktere u lokalnoj zajednici: otkrivamo nove prostore za decu, pokrećemo inicijative, učimo da tražimo…

PU „Lane”, AleksinacKAKO SMO RAZVIJALI PARTNERSTVO IZMEĐU PORODICE I PREDŠKOLSKE USTANOVE

Početak saradnje sa roditeljima datira još iz faze organizacije, priprema i osmišljavanja koncepta rada u igraonici. Prva aktivnost sa roditeljima bila je anketiranje o potrebama i očekivanjima dece i porodica od programa. Rezultati anketa su usmerili naše planiranje na svakodnevni program, u trajanju od 4 časa dnevno, sa organizacijom aktivnosti koje su radioničarskog tipa, a akcenat je stavljen na učenje kroz dečju aktivnost i igru.

Prvi korak u daljem razvijanju saradnje bio je uglavnom informativni, a podrazumevao je neposredno uključivanje u vaspitni rad, odnosno boravak u grupi. To je imalo pozitivne efekte jer su roditelji sve bolje razumevali posao vaspitača, značaj i smisao podsticajne sredine, značaj boravka dece u vršnjačkoj grupi, interakcije i saradnje među decom…

Međutim, da bi roditelji dolazili, uključivali se u igru i druge aktivnosti sa decom i osećali se kao partneri, bilo je potrebno stvoriti klimu i ambijent koji poziva na zajedništvo i upućuje dobrodošlicu. U tu svrhu organizovan je niz aktivnosti:

- akcija „Dan za dete, ali bar par minuta i za roditelja” koja je podrazumevala organizovanje prijema i odlaska deteta bez žurbe,- osmišljavanje i realizovanje „Porodičnog zida” u vrtiću kroz zajedničku aktivnost sa decom,- roditelji i deca biraju ime igraonice,- opremanje „Kutka za roditelje”,- uspostavljanje pravila ponašanja u grupi.

Page 42: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

40 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Kada smo razmatrali mogućnost uključivanja roditelja u neposredni rad igraonice, imali smo na umu da je potrebno da se svi roditelji na neki način uključe u rad, ali i da način uključivanja bude u skladu sa njihovim interesovanjima, potrebama i kompetencijama. Ovakvo uključivanje i zajedničko delanje doprineli su tome da roditelji razvijaju različite aspekte sopstvenog identiteta, da steknu veće poverenje u PU i bolje razumeju kompleksnost vaspitnog rada, da pokažu svoje potencijale.

Kvalitet saradnje sa roditeljima dostigao je viši nivo onog trenutka kada su roditelji počeli da iniciraju dešavanja na nivou grupe, a ne samo da prihvataju predloge i uključuju se u život i rad grupe na inicijativu vaspitača. Najzad, donošenje zajedničkih odluka na nivou grupe predstavljalo je participaciju u pravom smislu reči, kod roditelja je razvilo veći stepen odgovornosti i osnažilo osećaj pripadanja zajednici. To se definitivno prenelo i na decu u grupi.

Dobiti od uključivanja dece u PSP, iz ugla roditelja:

mogućnost besplatnog pohađanja programa,

lakše uključivanje dece sa smetnjama u razvoju (veća mogućnost individualizacije programa zbog manjeg broja dece u grupi),

lakša adaptacija dece koja su imala teškoće u pohađanju redovnih, celodnevnih programa,

fleksibilnost u pogledu organizacije i trajanja programa, što više odgovara potrebama dece i porodica (lakše mi je da uklopim svoje porodične i radne obaveze…),

kvalitetna razmena informacija o detetu između roditelja i vaspitača,

olakšano kontinuirano praćenje dečjeg razvoja i napredovanja,

više prilika za saradnju,

bolji uvid u sopstvene mogućnosti uključivanja u proces uvođenja promena i delovanja („moj glas je važan” i „ja mogu — svi zajedno možemo mnogo”).

Page 43: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

41 | PRAKTIKUM

PU „Maslačak”, SjenicaSkupa sa roditeljima smo osmišljavali planove, akcije, radionice… Jednostavno, zajedno smo živeli.

- Prvo smo svi zajedno pravili nanulice od papira, a roditelji su svojim idejama i šalama ubrzavali kazaljke na satu. - Potom smo čamcem oplovili prelepe meandre Uvca. Roditelji su bili oduševljeni činjenicom da su i oni deo toga, da ne ostavljaju decu samo na „čuvanje”. - Svake sedmice smo pravili rezime onoga što smo „naučili” u okviru mini-priredbe koju su sa velikom pažnjom pratili roditelji. Neki su i učestvovali skupa sa decom. - Pravili smo skupa sa roditeljima ginjol lutke koje su nam koristile za naše „pozorištance”, kada smo glumili Snežanu, Pepeljugu, Lepoticu i zver…- Na inicijativu roditelja smo ukrasili sobu cvetovima. - Dva drugara pričala su nam o ribnjaku blizu koga žive, pa smo poželeli da ga obiđemo, što smo uz pomoć roditelja i ostvarili. Zatim smo obišli i bazen, plivali smo, brčkali se, skakali na trambulini, a sve to skupa sa još dve majke. - Došlo je vreme preseljenja u novi prostor. I opet su se tu našle mame da pomognu u čišćenju i uređenju. Predloge smo usvajali, dopunjavali i na kraju stvorili naš prostor za igru i uživanje.- Deca su izrazila želju da vide kako se pravi sir, pa smo posetili jedno poljoprivredno gazdinstvo, gde smo hranili koke, krave, gledali konje koji pasu, jurili piliće…- Učili smo sa našim nanama kako da tkamo na razboju, kako da pletemo čarape, vezemo, šijemo, a sa mamama kako da mesimo pitu ili kolače koje najviše volimo… Mmmm… - Za Novu godinu smo imali prelepu priredbu na kojoj smo se pokazali kao pravi profesionalci. Bili smo recitatori, glumci, a mame su sa nama napravile čarobnu kućicu. Sve to nam je začinio dolazak Deda Mraza… - Roditelji su nam pomagali da napravimo čarobne kutije, pa sad imamo pravo mesto gde možemo da odlažemo sitnice, crteže… Pravimo dečiji portfolio koji na kraju godine svaka porodica nosi kući kao dokument o razvoju deteta.

Page 44: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

42 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Uspostavljanje vaspitne grupe i programa

Za uspostavljanje posebnih i specijalizovanih programa, za diversifikaciju ponude predškolske ustanove i lokalne zajednice deci ranog uzrasta i porodicama neophodna je čvrsta opredeljenost predstavnika lokalne zajednice, njihova zainteresovanost da se upoznaju sa problemima dece i porodica kojima su objekti PU na razne načine nedostupni (nedostatak kapaciteta, nerazvijenost mreže objekata u zajednici, nemogućnost plaćanja zbog nezaposlenosti i siromaštva, nesavladive fizičke barijere za decu sa invaliditetom, fizička udaljenost uz odsustvo saobraćajne infrastrukture i dr.) ili u kojima se iz različitih razloga ne osećaju prihvaćenim (diskriminacija, netolerancija prema različitostima, prebukiranost grupa, neprihvatanje i dr.). Da bi se sve ove barijere prevazišle, potrebni su pre svega osvešćivanje i suočavanje sa njima, a potom rešenost i dobar plan za prevazilaženje problema. Lokalne zajednice i predškolske ustanove koje žele da se uhvate ukoštac sa ovim izazovima imaju mogućnost i snagu da to ostvare ako uspostave savezništvo i zajednički delaju u tom pravcu. Inicijativa najčešće kreće od profesionalaca u predškolskim ustanovama, koji na profesionalan način pristupaju potrebama dece i porodica i lakše sagledavaju važnost njihovih potreba ne samo pojedinačno već i za celu zajednicu.

Ako su već savladali veštine zastupanja i argumentovanja, pregovaranja i promocije, ostaje još samo da se udruženo upuste u izazov pred sobom.

PU „Leptirići”, RažanjU planiranju koraka i akcija za uspostavljanje programa u našoj zajednici postalo je jasno da nam je neophodna podrška lokalne samouprave, pa smo ubrzo zakazali sastanak sa predsednikom opštine. Našim izlaganjem i isticanjem značaja povećanja obuhvata dece i značaja ranog vaspitanja i obrazovanja započet je sastanak koji je imao izuzetno povoljan ishod. Činilo se da su svi bili zadovoljni..., naša ustanova jer je dobila „vetar u leđa” da hrabro nastavi proces razvijanja programa, ali i predstavnici lokalne samouprave, koji su prepoznali entuzijazam i volju članova tima da urade nešto novo za decu, za ustanovu, a samim tim i za opštinu u celini. Osim podrške u finansijskom smislu, saradnja sa lokalnom samoupravom bila je od presudnog značaja za dobijanje podataka koji su nam u samom startu, a i kasnije, bili neophodni.

Nakon toga usledilo je razvijanje programa kroz aktivan rad. Deca su privukla veliku pažnju učešćem na priredbi povodom Dana Ustanove

Page 45: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

43 | PRAKTIKUM

pod nazivom „Porodica moja fina”. Tom prilikom su šira lokalna zajednica i predstavnici lokalne samouprave imali priliku da uvide koliko je ovaj program pozitivno uticao na roditelje i decu i koliko je usmeren na pružanje podrške celoj porodici.

Ovaj proces za nas je bio divno iskustvo, a u isto vreme i veliki izazov, koji smo udruženim snagama, timskim radom i saradnjom uspeli da savladamo. Posebno nas raduje i hrabri realna održivost programa koji ćemo vrlo rado nadograđivati. Najvažnije je to što smo dobili zadovoljnu decu, zadovoljne roditelje, zadovoljnu ustanovu i lokalnu zajednicu. Naučili smo da još bolje slušamo ideje i razmišljanja drugih i, što je najvažnije, osnažili se za samostalno razvijanje i širenje posebnih i specijalizovanih programa!

Vrtići, predškolske ustanove i druga mesta gde se organizuju vaspitno-obrazovni programi ne postoje sami za sebe. Oni su utkani u lokalnu zajednicu i u svakodnevnom su kontaktu i sa decom i sa roditeljima i sa ljudima u komšiluku. Mnogo toga može da se dobije kada su u zajednici dobro razvijeni kontakti sa svim zainteresovanim stranama (što je detaljno opisano u Priručniku za razvijanje diversifikovanih programa, str. 85).

PU „Maslačak”, SjenicaNaša „Radosnica” aktivno radi već duže od godinu i po dana. Interesovanja i potrebe dece i roditelja bila su polazište za osmišljavanje aktivnosti i raznovrstan rad u samoj grupi. Svojim otvorenim vratima naša igraonica poručuje da su svi dobrodošli.

U Velikom Izvoru kod Zaječara i Lešnici kod

Loznice u promovisanju programa učestvovali su i članovi mesne zajednice,

a roditelji dece koja pohađaju igraonicu su o

aktivnostima i dešavanjima obaveštavali prijatelje i komšije. Ovakve akcije

doprinele su da obuhvat dece u ovim mestima bude

između 80 i 90%.

Page 46: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

44 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

S obzirom na to da je naša priča otpočela u leto, najlepše godišnje doba za decu, iskoristili smo ga na najbolji mogući način da postanemo vidljivi i interesantni našoj lokalnoj zajednici. Izlazili smo, šetali, posećivali razne ustanove, mame i tate na poslu, kod kuće, a i nas su obilazili.

- Prvom sastanku sa roditeljima i decom prisustvovao je predsednik opštine koji je skupa sa decom crtao šaku i pisao želje i očekivanja. Deca su sa uživanjem pričala, zapitkivala, a on je sa osmehom odgovarao na sva njihova pitanja, malo se i igrao sa njima. Za naše roditelje ovo nije bio samo susret upoznavanja, već i saznanja da će predstavnici opštine biti naši partneri u svemu. Tako smo počeli da stvaramo našu „zajednicu koja uči”.- Posle raznih promocija i poseta, već smo se pročuli u gradu… Počeli su da nam dolaze i gosti. Jednog dana, eto nam u poseti gitariste koji je sa decom svirao i pevao najlepše dečije pesme. Deca su dodirivala gitaru, neka su čak odsvirala po dva tona , a nama je sve to dalo novu ideju da napravimo svoje muzičke instrumente (gitaru, violinu, zvečke, bubanj). - O sportu i o zdravoj hrani pričao nam je naš slavni Asmir Kolašinac, koji je sa decom zaista uživao i umesto planiranih sat vremena ostao ceo dan. Deca su ga zapitkivala: „Kako ti možeš da bacaš onu kuglu kad je tako teška?” ili „Šta jedeš pa si tako veliki i jak?”, a onda su poželela da bacaju sa njim „ kuglu” i on im je želju ispunio. - Takođe su nas posetili i bokser Sanel Papić i karatistkinja Fahira Fazlić, pričali deci o svojim sportskim veštinama i poklonili nam vreću za udaranje i rukavice. - Posetila nas je naša zubarka Amra, koja je deci pričala o zdravoj ishrani i pravilnom pranju zuba; sa sobom je donela model zuba, što je deci bilo veoma zanimljivo i uživala su gledajući kako se peru zubi. - Našu „Radosnicu” su posetili gosti iz Loznice sa kojima smo obišli Ledenu pećinu, upoznali pećinski nakit, a svoje oduševljenje smo, po povratku, preneli na papir.

Naša „Radosnica” je dokaz da svi mogu dati

doprinos i ostvariti samo najbolje ukoliko im je

dete u fokusu.

Page 47: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

45 | PRAKTIKUM

Kako bi se obezbedilo da informacija stigne do svih zainteresovanih, posebnu pažnju treba posvetiti promovisanju programa. U tu svrhu moguće je iskoristiti programe lokalnih televizijskih i radio stanica, ali i preko plakata koji bi bili istaknuti na svim važnijim mestima u gradu (vrtić, škole, dom zdravlja, opština, veliki marketi i sl.), kao i preko sajta ustanove. Zainteresovani roditelji prilikom upisa popunjavaju anketu u kojoj iskazuju svoja očekivanja od programa, svoje potrebe po pitanju dužine trajanja programa, načina rada sa decom i sl.

Važan aspekt primene programa predstavlja senzibilisanje članova zajednice da shvate značaj ranog razvoja i učenja, kao i važnost aktivnog poučavanja koje uvažava potrebe i interesovanja svakog deteta i roditelja. Program se realizuje na način koji osnažuje lokalne zajednice, bez obzira na stepen njihove devastiranosti, sa porukom da biti siromašan ne znači biti nemoćan i nemati mogućnosti da se uradi nešto za dobrobit dece i zajednice.

Zato je za program važno da se uključe roditelji i članovi cele zajednice, da se stvore prilike da oni učestvuju u osmišljavanju i realizaciji programa te u aktivnostima sa decom čiji je cilj uključivanje dece u zajednicu kao ravnopravnih članova. Ovo je posebno važno za decu iz manjinskih i marginalizovanih društvenih grupa (iz porodica sa niskim socio-ekonomskim statusom, iz romske zajednice i dece sa smetnjama u razvoju i invaliditetom).

Roditelji se uključuju u kreiranje sredine, razvijanje projekata, izradu materijala za aktivnosti dece (npr. pravljenje knjižica sa temama koje su usmerene na afirmaciju porodične kulture: omiljene priče koje pričaju deci, praznici koje slave, običaje koje poštuju i sl.). U samom vrtiću posebni prostori treba da budu namenjeni razmeni informacija sa roditeljima, kao i direktnoj razmeni između roditelja.

PU „Naša radost”, SmederevoKako smo senzibilisali porodice i kojim smo akcijama motivisali upis dece u posebne programe:

- Organizovali smo kućne posete „od vrata do vrata” (deca, roditelji, romski asistent, vaspitači, socijalni radnik, saradnici).

Razmišljajući kako da informacija o otvaranju igraonice stigne do što većeg broja meštana, vaspitači i roditelji su to uradili ovako.

Page 48: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

46 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

- Organizovali smo zajedničke aktivnosti dece i roditelja, već upisane dece i dece koja tek treba da se upišu (maskenbal, „Komšijanje”, „Dan za novog druga” itd.). - Organizovali smo individualne i grupne razgovore sa roditeljima — zašto je važno i neophodno da se deca što ranije uključe u predškolske programe.- Upis dece iz marginalizovanih grupa omogućili smo obezbeđujući neophodnu dokumentaciju te organizujući prevoz i izlete (sredstva su obezbedili lokalna samouprava i NVO).- Roditelji se upoznaju sa mogućim načinima uključivanja u realizaciju vaspitno-obrazovnog rada, učestvuju u radionicama, na tribinama i u brojnim aktivnostima koje se organizuju na nivou ustanove (jednom ili dva puta mesečno), deca i roditelji učestvuju u radu Saveta roditelja, aktivno se uključuju tokom adaptacije dece itd.

Najveći izazovi za nas su bili:

- uklanjanje barijera koje su sprečavale uključivanje dece iz osetljivih i marginalizovanih grupa (npr. nepoverenje),- redovno dolaženje dece iz osetljivih grupa i njihovo ostajanje u programu (odnosno sistemu),- predrasude zaposlenih prema kulturološkim razlikama, navikama i stilovima života.

Kako smo prevazišli ove barijere:

- Odlazili smo u romske mahale bez posredovanja NVO, razgovarali sa decom i roditeljima. oni su nas prepoznavali jer smo ranije u njihovoj zajednici organizovali vaspitno-obrazovni rad uz učešće romskog asistenta; stalno smo radili na edukaciji zaposlenih i uključivali roditelje u razne aktivnosti prema njihovim afinitetima i interesovanjima i sl.

Šta bismo preporučili drugima:

- Važno je prepoznati DOBROBIT UKLJUČIVANJA SVAKOG DETETA (za dete, za ustanovu, za zajednicu).- Direktor je taj koji pokreće akciju, povezuje sve učesnike i preuzima odgovornost.

Page 49: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

47 | PRAKTIKUM

- Važno je napraviti plan uključivanja dece iz osetljivih i marginalizovanih grupa i prilagoditi ga svojoj zajednici.- Neophodna je stalna edukacija zaposlenih, roditelja i predstavnika LS, kao i stručna podrška za prevazilaženje ustaljenih obrazaca i načina funkcionisanja.- Za sve to potrebna je ISTRAJNOST — stalno treba pronalaziti nove načine za rešavanje i prevazilaženje problema.

Veoma važan segment posebnih i specijalizovanih programa predstavlja njihova održivost, koja se pre svega može posmatrati kroz njihovo finansiranje od strane lokalnih samouprava. Programi uspostavljeni u okviru projekata IMPRES i „Vrtići bez granica” bili su u početku uneti u Godišnji plan i predškolski program PU, a kada su odobreni, lokalna samouprava je preuzela finansiranje plata vaspitača i obavezne materijalne troškove. U sredinama u kojima su grupe za posebne programe otvorene u postojećim prostorima u kojima se organizuje PPP, predškolske ustanove su problem finansiranja prevazišle reorganizovanjem radnog vremena vaspitača. Veoma je značajno bilo i donošenje akta o formiranju mreže predškolskih ustanova, jer su na taj način dobijeni jedinstveni podaci o deci i porodicama, a istovremeno su sagledane i mogućnosti lokalne samouprave i predškolske ustanove u pogledu raznovrsnije ponude programa.

{ P5 } Praćenje, promišljanje, vrednovanjeSve što se uradi u procesu razvijanja i primene različitih programa predškolskog vaspitanja i obrazovanja mora biti zabeleženo i dokumentovano. Ne samo kao dokaz o ostvarenom, već kao pedagoški dokument o procesu kroz koji se prolazi, kao materijal za učenje i napredovanje svih učesnika u procesu.

Istraživanje i razvijanje publikacije „Različitost i socijalna inkluzija: istraživanje kompetencija potrebnih za profesionalnu praksu u oblasti vaspitanja i obrazovanja u ranom uzrastu” realizovala je zajednička radna grupa za profesionalizam DECET/ISSA. Teorijska polazišta izneta u pomenutoj publikaciji u sadejstvu sa procesom samovrednovanja čine okosnicu ovog

Page 50: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

48 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

praktikuma. U publikaciji se konstatuje: „Na nivou pojedinačnog praktičara, biti i ostati ’kompetentan’ je kontinuirani proces koji obuhvata sposobnost da se doprinosi stvaranju i nadgradnji korpusa stručnog znanja, da se stiču praktične i refleksivne veštine i razvija profesionalan stav.”

Kauvi i Kar (Cowie and Carr, 2003)9 u članku „Posledice socio -kulturnog pristupa proceni ustanova za rano vaspitanje i obrazovanje” ističu da samovrednovanje:

doprinosi stvaranju zajednice koja uči (povezivanje onih koji uče i promovišu interakcije o učenju),

može da pomogne da se razvije kompetentnost i kompetentni „učenici” (termin „učenici” se odnosi na sve koji uče — decu, vaspitače, stručne saradnike, rukovodioce itd.);

ilustruje i podržava kontinuiranost u učenju, tj. gledište da je učenje neprekidan proces.

Sve što doživimo ili razmenimo sa drugima u vrtiću deo je našeg profesionalnog i ličnog iskustva. Ono nas izgrađuje kao osobe i kao profesionalce koji rade sa decom. Da bismo ovo iskustvo „namerno” stavili u fokus našeg razmišljanja i radili na njemu ili ga u nekom momentu podelili sa onima koji možda ne dele isto vreme i prostor sa nama koji živimo u vrtiću, moramo ga na neki način zabeležiti. Zato je dokumentovanje važan deo svakog procesa. Ono nam pomaže da zapamtimo sam proces i lekcije naučene u tom procesu, da se na njih vraćamo

9 Za više informacija posetite veb sajtove DECET i ISSA, www.decet.org i www.issa.nl.

Jednom rečju, shvatili smo da se kvalitetan praktičar

razvija kroz promene u kojima želi da učestvuje,

zajedno sa drugima.

Na početku su svi vaspitači bili zbunjeni i osećali su se nesigurno. Prema svim ljudima/roditeljima

odnosili su se na isti način. Pokazali su otvorenost i potrebu za posebnim

znanjima i veštinama, koje su relevantne za njihov kontekst, a koje i nisu obavezno dobili od

„stručnjaka”. Načelno profesionalni stav su obogatili specijalizovanim znanjima, izražavajući empatiju,

iskrenu zainteresovanost i uvažavanje. Povratak entuzijazma vaspitača na

velika vrata je evidentan i ohrabrujući. Potvrda i dalji razvoj kreativnosti

vaspitača, kao bitne komponente u iniciranju i stvaranju promena.

Page 51: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

49 | PRAKTIKUM

i iznova učimo. Pomaže nam da evociramo lepa osećanja vezana za neke događaje ili aktivnosti, da njihovim oživljavanjem pojačavamo proces emocionalnog učenja i povezivanja sa svima koji su bili uključeni, da ojačamo i učvrstimo pripadnost i posvećenost samom procesu i njegovim ishodima. Kada je proces promene u pitanju, dokumentovanje pomaže da postanemo svesni promene (često je nismo svesni jer nam se spontano događa), da je kritički sagledamo i da na tom promišljanju zasnujemo dalji njen tok.

Da bi se proces vezan za dokumentovanje uspešno sprovodio u ustanovi, on mora da bude sistematičan i mora da obuhvati sve zaposlene, decu, roditelje i lokalnu zajednicu.

PU „Duga”, Aranđelovac KVALITETAN PRAKTIČAR SE RAZVIJA KROZ PROMENU…

Kada je u okviru projekta IMPRES krenula priča o razvijanju i implementaciji posebnih i specijalizovanih programa, znali smo da se možemo osloniti na već postojeću dobru saradnju sa seoskim mesnim zajednicama i roditeljima dece ranog uzrasta, ali i na iskustvo u realizaciji vaspitno-obrazovnih programa, tada zvanih „zabavište”. Shvatili smo da je došlo do promene na relaciji roditelj — vaspitač — predškolska ustanova kroz kreiranje programa koji poštuju specifičnost konteksta u kome nastaje.

Praćenjem i dokumentovanjem programa te razmenjivanjem stečenih iskustva između samih aktera, kao i sa članovima tima za razvijanje programa, menjali smo se i mi sami. Osnaženi uspehom u implementaciji posebnih i specijalizovanih programa u seoskoj sredini, pozitivnim iskustvima i porukama roditelja, vaspitači su dokumentovali sve aktivnosti fotografijama, video zapisima, vođenjem dnevnih beleški, a onda smo u dokumentovanje uključili i roditelje koji su podelili sa nama svoja iskustva. To nam je pomoglo u daljem planiranju inicijative za uključivanje dece iz romske zajednice u „Igraonicu”. Za ovu akciju imali smo podršku lokalne samouprave u vidu promovisanja programa za rani razvoj u lokalnoj zajednici (zvanični sajt SO Aranđelovac, Kancelarija za mlade, Kancelarija za Rome, Kancelarija za rodnu ravnopravnost). Roditelji su bili najveća podrška u kreiranju programa, realizaciji, dokumentovanju i vrednovanju.

Page 52: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

50 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Još jednom smo došli do saznanja da zajedničko učešće (dece, roditelja, vaspitača i ostalih zainteresovanih), razmena znanja i primena naučenog u praksi dovode do pozitivnih promena.

Praktičari su postali svesni da su roditelji najvažniji partneri u vaspitanju i obrazovanju deteta, da kvalitetna praksa treba da bude vidljiva i za druge koji se bave vaspitno-obrazovnim radom, da otvorenost za učenje i razvijanje zajedno sa porodicama i decom sa kojima rade vodi ka profesionalnom razvoju, odnosno ka fleksibilnosti i kreativnosti u radu.

Pedagoška dokumentacija se formira na osnovu mnoštva diferenciranih značenja i znanja generisanih iz određenog događaja, koja se integrišu u diskurzivnom procesu razvijanja programa. Na primer, fotografiju u dokumentovanju ne treba shvatiti samo kao materijalni dokaz onoga što se fotografiše, nego kao „područje” interakcije između dokumentatora, učesnika i dokumenta koji se stvara.

Beleženje u ovom smislu nije samo pisanje, to je ostavljanje tragova o onome što proživljavamo primenom različitih alata i metoda. Razgovor, na primer, možemo snimiti (audio i video snimak), možemo ga zapisati (u celini ili delove koje odaberemo), možemo ga nacrtati ili na neki drugi način predstaviti tako da on postane trajno svedočenje o nekoj pojavi ili doživljaju.

PU „Galeb”, Petrovac na MlaviSVI U VRTIĆ — VRTIĆ ZA SVE

Nakon početnog seminara za obuku mentora usmerenog na razvijanje i implementaciju posebnih i specijalizovanih programa— ODUŠEVLJENJE!

S druge strane — strepnja… Kako okupiti

tim koji će sve ovo raditi u našoj PU? Kako pokrenuti

vaspitače na promene? Uspevamo da okupimo tim.

Page 53: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

51 | PRAKTIKUM

A dočekalo nas je nerazumevanje sa svih strana — od vaspitača do spremačica! Polazimo od postojećih resursa (namenski objekti na terenu u kojima već postoje formirane grupe za PPP, kao i grupe koje rade u prostorijama OŠ). Tamo su, po našoj proceni, vaspitači koji su spremni za promene i imaju potrebu za uvođenjem novina u vaspitno-obrazovni rad…

Put promene bio je trnovit, tekao je teško i sporo. Na samom početku vaspitači su bili nepoverljivi, bojažljivi i nespremni da menjaju sopstvenu praksu. Tokom odvijanja programa, kroz razne edukacije i kroz sopstveno iskustvo, shvataju koliki je značaj ranog vaspitanja i obrazovanja, postaju otvoreniji za nove oblike rada, za veću saradnju sa roditeljima i lokalnom zajednicom.

Naš program sada obuhvata decu ranog uzrasta u seoskim područjima zajedno sa grupom u centralnom objektu. Deca dolaze 2 puta nedeljno po 2 sata, program se realizuje uglavnom u prostorijama OŠ u kojima se inače odvija PPP i u centralnom objektu u popodnevnim satima, u prostoriji grupe „Cvetići”. Posebni programi proširuju ponudu PU i stvaraju mogućnosti da sva deca (bez obzira na obrazovni, ekonomski i socio-kulturni status njihove porodice) razviju svoje potencijale u društvu vršnjaka i vaspitača.

Život u vrtiću podrazumeva veliki broj učesnika, situacija i interakcija koje se često odvijaju i smenjuju veoma brzo. Svaki pojedinac u vrtiću doživljava stvarnost na drugačiji način, svako joj pripisuje sopstvena značenja i uči iz njih na specifičan način (svojstven samo tom pojedincu). Kako bi pojedinac, bio on dete ili odrasla osoba, uspeo da u tom bogatstvu izdvoji neki njemu bitan segment, da o njemu razmisli i da deluje u skladu sa svojim interesovanjima i potrebama, neophodno je da ga proživi na različite načine, u različitim situacijama i sa različitim akterima. Ono što čini ovaj proces mogućim jeste dokumentovanje u radu sa svim učesnicima života u vrtiću.

Beleške, fotografije, video snimci i drugi dokumenti nisu u

funkciji dokumentacije, već predstavljaju veze,

interakcije i razmišljanja učesnika, njihovo

preispitivanje sopstvenih očekivanja i postupaka,

bolje razumevanje i unapređivanje prakse.

Page 54: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

52 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Dokumentovanje nije samo sebi svrha i ne dolazi na početku ili na kraju nekog procesa. Ono može biti i uzrok i proces i posledica neke aktivnosti ili neke situacije u vrtiću. Vaspitač je sklon da iz svog profesionalnog interesa formuliše predviđanja i projekcije za buduće učenje dece, bez detaljne analize onoga na šta podaci dokumentovanja ukazuju i bez preispitivanja koliko su njegovi planovi usklađeni sa razmišljanjima dece, da li će učenje biti izazov za njih. Takav plan ne proističe iz tumačenja i uvida u učenje dece, nego se više oslanja na pretpostavke i prethodno iskustvo vaspitača o tome šta je dobro za decu, čime se „normira” obrazovna praksa u dečjem vrtiću. Dokumentacija koja se kritički analizira i preispituje doprinosi uviđanju razloga i osnovanosti konkretnih predloga i rešenja vaspitača, a samim tim i dovodi u pitanje značenja koja se uzimaju zdravo za gotovo, kao „prirodna” i istinita. Svrha dokumentovanja nije u proceni dece u odnosu na spoljašnje norme, nego u stvaranju osnove za zajedničko razmišljanje stručnjaka, dece i roditelja o praksi u dečjem vrtiću i dobrobiti dece.

Život u vrtiću se odvija u određenom prostoru koji dele deca i odrasli u nekom određenom vremenu. Pošto svako od nas svaku od ove tri komponente (prostor, dete, odrasli) doživljava različito, postavlja se pitanje funkcionisanja grupe. Kako je moguće da smo svi različiti, a da pritom zajedno učimo, igramo se, živimo i radimo. Vaspitači koriste posmatranje kao prikupljanje informacija u cilju izgrađivanja što potpunije slike o deci. Na taj način fokus dokumentovanja postaje dete, a ne vaspitna praksa u celini.

Postoji opasnost da se dete posmatra kroz „objektiv” razvojne psihologije, u odnosu na opštu šemu razvojnih nivoa, a ne kao autentično, realno dete. Ako radimo u otvorenom sistemu u kome postoji dijalog između svih učesnika i ne postavljamo pravila a priori, već razumemo i prihvatamo druge, njihova značenja i ono što ih pokreće, onda uspostavljamo zajednička značenja o onome što nam je važno kako bismo živeli i učili zajedno.

Dokumentovanje je ono što omogućava da naše misli, ideje i akcije budu vidljive i da utiču na svet oko nas. Kroz dokumentovanje, slušanje postaje vidljivo (Rinaldi, 2001). Pošto deca predstavljaju svoje ideje na različite načine, odrasli treba da osiguraju različite načine slušanja deteta. Dokumentovanje predstavlja „stvaranje kulturnih artefakata koje služi kao kolektivno pamćenje” (Kreschevsky, 2001), pri čemu podaci dokumentovanja predstavljaju neku vrstu „traga” (Rinaldi, 2001) koji ostaje i uvek nudi mogućnost za razmišljanje i uvid u potencijale dece. Dokument čini vidljivim prirodu procesa učenja i strategije učenja koje koristi dete (Rinaldi, 2001), ali i interakcije između različitih učesnika u programu. Dokumentovanjem se proces interakcija čini vidljivim kroz beleške, slike, audio i video zapise, mape, šeme, produkte dece, roditelja i vaspitača. Istovremeno, svako dete, svaki vaspitač i svaka institucija „dobija vidljiv identitet” (Dahlberg, Moss, 2004) u društvenoj zajednici. „Vidljivost” rada dečjeg vrtića u odnosu na druge obezbeđuje polaznu tačku za dijalog i

Page 55: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

53 | PRAKTIKUM

za otvaranje prema drugima, stvaranje poverenja i zajedničko angažovanje u zajednici. Kada nešto dokumentujemo, pružamo priliku i drugima da uče sa nama i od nas. Predstavljanjem svog viđenja sveta oko sebe mi sami postajemo svesni onoga što nam je važno i zašto želimo da se nešto događa ili predstavlja na način koji nama odgovara, a zatim tu svest prenosimo i na druge.

Proces dokumentovanja čini življenje i učenje sa drugima smislenijim i kvalitetnijim. Ono nam pruža priliku da razumemo druge, da pronalazimo sebi slične i da se udružujemo kako bismo kvalitet onoga što nam se u vrtiću događa podigli na viši nivo. Dokumentovanje perspektive dece doprinosi razvijanju programa zato što:

deca svoje učenje mogu predstaviti onakvim kakvo jeste i kako ga ona vide, a ne kako se očekuje ili kakvo bi trebalo da bude iz perspektive odraslog,

obezbeđuje celovitu sliku kao osnovu za podršku odraslih, koja ima smisla i za decu i za odrasle,

deca razvijaju sposobnost da razmišljaju o onome što uče,

omogućava, ako je kontinuirano, da se uoče promene u njihovom načinu razmišljanja i načinima izražavanja (Pramling, Samuelsson, 2010).

Deci dokumentovanje pruža priliku da dožive sredinu u kojoj se nalaze i proces u kome učestvuju kao svoje, da na osnovu njega prikažu sebe drugima, da razmisle o svojim akcijama i da planiraju njihove buduće pravce. Poseban kvalitet predstavlja to što deca kao aktivni učesnici mogu na osnovu nečega zabeleženog da pregovaraju te da zagovaraju i promovišu svoja prava u sredini u kojoj su najčešće odrasli organizuju rad i življenje. Veštine, znanja i sposobnosti koje deca stiču u ovom procesu čine najveći deo ishoda predviđenih opštim ciljevima i stoga na ovaj proces možemo gledati kao na nešto najbliže opisu celovitog i smisaonog razvoja deteta.

Perspektive porodica u dokumentovanju omogućavaju:

da roditelji sagledaju iskustva svoje dece iz vrtića,

dostupnost komentara roditelja o iskustvu dece, koji mogu da doprinesu novim idejama za dalja iskustva,

pomoć u osmišljavanju različitih načina slušanja dece,

zajedničko učenje roditelja i dece,

dijalog o konceptualnom razumevanju dokumentovanja.

Page 56: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

54 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Roditelji u dokumentovanju mogu učestvovati na više načina; oni, na primer, mogu biti neposredni realizatori ili posmatrači, ali bi njihovu ulogu u ovom procesu uvek trebalo da doživljavamo kao aktivnu. Kada neku od ovih uloga posmatramo kao aktivnu, dajemo priliku roditeljima da učestvuju na način koji im je blizak, u kojem se osećaju sigurno i obezbeđujemo to da roditelj uči i živi sa drugima tempom koji mu odgovara. Roditelj može i samo posmatrajući dečje radove da nauči mnogo o svom detetu i drugoj deci, ali i o vaspitaču koji radi sa decom i o svojim roditeljskim kompetencijama. Roditelj koji je svestan procesa koji se odvija u grupi u kojoj dete boravi spremniji je da učestvuje u njenom radu i da bude stvarni partner i saveznik deci i vaspitačima u življenju i učenju. Dokumentovanje je takođe prilika da čujemo i glas roditelja: njihova očekivanja, strahove, ideje i stavove. Time pružamo priliku roditeljima da postanu svesni značaja svog aktivnog učešća u životu grupe i mogućnost da izgrade zajednička značenja sa decom i vaspitačima stvarajući tako zajednicu koja predstavlja stvarni kontekst u kojem deca rastu i razvijaju se zajedno sa odraslima.

Drugi odrasli koji se nalaze u vrtiću mogu biti vidljivi ili nevidljivi deci, vaspitačima i roditeljima, a može se dogoditi i da deca i odrasli budu nevidljivi ili vidljivi drugima u vrtiću. Oni su ti koji omogućavaju da se život u vrtiću odvija u sigurnom i podsticajnom okruženju i čine važan faktor u životu grupe. Kada postoji smanjena vidljivost pojedinih činilaca života u vrtiću, dokumentovanje možemo koristiti kao način da se jedni drugima približimo, da vidimo jedni druge, da razgovaramo i da stvaramo zajedničku sliku o onome što se u vrtiću stvarno događa. Dokumentovanje u kome su zastupljeni svi učesnici života u vrtiću može nam pomoći da na smisleniji i primereniji način razgovaramo jedni s drugima o problemima i prilikama koje nas okružuju. Dijalogom u procesu dokumentovanja pojedinih aktivnosti možemo, na primer, deci pružiti priliku da kažu da im treba više vremena za pojedine aktivnosti, spremačicama da ukažu na značaj pomoći koju im deca i vaspitači pružaju u održavanju higijene, a domaru da stvarno doživi da deca razumeju i poštuju pojedina pravila u dvorištu i da žele da zajedno sa njim učine da dvorište bude njihovo zajedničko i da se zajedno brinu o njemu.

PU „Naše dete”, VranjeUPOTREBA FILMA U RADU SA DECOM I RODITELJIMA

Dečji klub je počeo sa radom u julu 2012. godine u adaptiranom prostoru u dvorištu vrtića u centru grada. Namenjen je deci uzrasta od 3 do 5,5 godina koja nisu obuhvaćena predškolskim vaspitanjem i obrazovanjem, a trećinu čine deca sa smetnjama u razvoju i deca iz marginalizovanih grupa.

Page 57: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

55 | PRAKTIKUM

U toku rada u dečijem klubu, koleginica i ja smo svaku interesantnu, neobičnu, smešnu situaciju dece, roditelja i nas vaspitača fotografisale ili snimale kamerom. Ukoliko se dešavalo da u toku aktivnosti sa decom nismo bile u mogućnosti da to same uradimo, onda su to radili roditelji — naši saradnici i partneri. Uočile smo mogućnost da uz pomoć fotografije i video materijala pratimo i dokumentujemo aktivnosti i ponašanje dece u vrtiću. Ove fotografije su odmah odlagane u dečje portfolije. Na ovaj način su i roditelji imali uvid u ponašanje i razvijanje socijalnih veština svoje dece.

Fotografije i video snimke koristile smo i za praćenje i razvoj grafo-motorike kod dece na ranom uzrastu. Zabeležile smo sve načine ostvarivanja saradnje sa roditeljima. Došle smo na ideju da od materijala koji imamo montiramo filmove na različite teme. Tako su nastali sledeći filmovi: Film o Dečjem klubu Vranje, Roditelj partner u grupi, Razvoj grafo-motorike bez crtanja i pisanja, Živeti sa prirodom. Ovi filmovi su, osim praćenja razvoja i napredovanja dece i stvaranja partnerskih odnosa sa roditeljima, poslužili i kao svojevrstan način evaluacije vaspitno-obrazovnog rada sa decom i porodicama.

U toku stvaranja filmova i nakon toga uočile smo da filmovi imaju veliku mogućnost primene u praksi.

Vaspitači mogu koristiti ove filmove u svim oblicima rada sa decom, a ideje i načine rada mogu prilagođavati i menjati u skladu sa ciljevima i zadacima programa.

Deca i roditelji su dobili delove snimljenih materijala i veoma su zadovoljni mogućnošću da kod kući gledaju ono šta se događalo i stvaralo u vrtiću i da razgovaraju o tome. Roditelji su svesno, savesno i vrlo raspoloženo učestvovali u svakom trenutku prikupljanja materijala. Prilikom gledanja filmova, roditeljski komentari su bili vrlo konstruktivni, jasno se uočavalo i njihovo zadovoljstvo i povećano samopouzdanje, jer su i oni akteri filmova.

Za ustanovu filmovi predstavljaju, osim načina dokumentovanja, i način promocije stručnosti, istraživanja prakse i rada vaspitača na posebnim i specijalizovanim programima.

Page 58: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

56 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Vaspitači u ovom procesu dobijaju priliku da sagledaju svoj rad iz drugog ugla, da provere svoje hipoteze i da svoje angažovanje u grupi učine efikasnijim i kvalitetnijim. Poput ogledala, dokumentovanje nam pruža priliku da se u svakom momentu vidimo, da procenimo kakvi smo i kakvi bismo mogli da budemo. Ono nam, takođe, daje uvid u to da li posmatramo stvari na pravi način i iz pravog ugla. Ono nas tera da promišljamo sebe i svoju praksu, da stalno pronalazimo nove načine kako da nešto dokumentujemo i upotrebimo u radu sa decom i odraslima. Dokumentacija odražava način na koji politika obrazovanja uspostavlja nadzor nad predškolskim obrazovanjem i stepen (ne)usklađenosti politika sa koncepcijom predškolskog programa. Vaspitači kao kreatori programa i učesnici u procesu dokumentovanja imaju priliku da proces življenja u vrtiću učine vidljivim za „politike” koje utiču na njega. Vidljivost ovog procesa može pomoći da se fleksibilnost koja čini jedan od osnovnih kvaliteta sprege kurikulum–dokumentovanje prenese na koncepcijski i sistemski nivo i da tako uspostavljanje zajedničkih značenja i razumevanje različitih konteksta postanu merilo kvaliteta prakse.

PU „Đulići”, ZaječarDOKUMENTOVANJE PROCESA UČENJA

Jedan od važnih segmenata svakog predškolskog programa je dokumentovanje.

Evo nekoliko načina kako smo to radili u „Izvorčiću”:

- Interaktivni posteri pružaju detetu mogućnost aktivnog uključivanja u proces obrade sadržaja i dokumentovanja sopstvenog pogleda na aktuelnu temu; motivišu dete na angažovanje, jer dete ima mogućnost da bira, da odlučuje i tumači stvari na sopstveni način; takođe, pružaju priliku za razmenu među decom i odraslima i predstavljaju autentičan „dokument” o aktuelnim dešavanjima u grupi;

- „Putujući posteri” — iz vrtića ka porodici i natrag — daju poseban kvalitet saradnji vrtića i porodice; obezbeđuju aktivno uključivanje

Konačno nešto novo, nešto što se može

primeniti i promeniti praksu! Izaći iz šablona

celodnevnog boravka, dati slobodu deci, roditeljima i vaspitačima u kreiranju

programa i njegovoj realizaciji.

Page 59: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

57 | PRAKTIKUM

roditelja u vaspitno-obrazovni proces i istovremeno informišu roditelje o sadržaju rada; upućuju decu i roditelje na igru i rad u porodici; usklađuju vaspitne sadržaje i postupke u vrtiću i u porodičnoj sredini; daju ideje roditeljima i vaspitačima šta/kako dalje raditi sa decom;

- Dečje knjige povezuju različite aktivnosti u okviru jednog projekta; to su kolekcije dečjih radova, sličica, komentara i iskaza na određene teme i predstavljaju priliku da se projekat sagleda u celini i da se o njemu razgovara;

- Tematske mape nastaju kao produkt zajedničkog rada dece i odraslih i daju obilje informacija o temama koje su u fokusu dečjeg interesovanja; slikovite su i razvijaju simboličko mišljenje;

- Liste „Znam o…”, „Naučio/la sam o…” pokazuju prethodno znanje i ono što je naučeno nakon tematskog projekta; to su individualne liste u koju vaspitač/roditelj beleži odgovore dece, odnosno u kojima deca mogu crtati ili lepiti sličice (npr. lista podeljena u dve kolone obeležene dogovorenim simbolom: veliko — malo; vetar: koristi — opasnost/šteta…); tokom rada na projektu na ovaj način se može praviti interaktivni poster;

- Posteri „To smo mi” omogućavaju deci da sama evidentiraju svoje dnevno prisustvo tako što upisuju svoj znak; evidentiraju i prate rođendane u grupi; simbolično prikazivanje osećanja, raspoloženja; portreti dece koje crtaju roditelji, autoportreti, fotografije dece; deca na posterima ostavljaju lične tragove (otisci šake, stopala, svoje simbole). Funkcija ovih postera je razumevanje i prihvatanje različitosti, podsticanje dečjeg samopoštovanja, pronalaženja svog mesta u dečjoj zajednici koje vodi osećaju pripadanja grupi;

- „Dečji pravilnik” je slikoviti prikaz pravila funkcionisanja u grupi koji nastaje zajedničkim promišljanjem dece i odraslih i važi za sve koji borave u grupi; ovo je fleksibilni poster koji se menja prema potrebi i dešavanjima u grupi;

- „Izvor podsećanja” predstavlja dokumentovanje kroz fotografije nastale u svim aktivnostima u grupi sa ciljem da deca putem fotografija naprave osvrt i razmene iskustva iz prethodnog perioda; poseban doživljaj i motivaciju za decu predstavlja gledanje fotografija i razgovor o njima;

Page 60: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

58 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

- Tok projekta čine svakodnevni kratki opisi aktivnosti potkrepljen fotografijama aktivnosti dece, produkata koji nastaju, ko je bio u poseti, gde smo mi odlazili, zabeleženi interesantni komentari i iskazi dece, naučene igre, pesme…; tako na kraju projekta nastaje dokument o realizaciji projekta — izveštaj, prikaz (u elektronskoj formi, knjiga…) koji takođe može služiti kao „izvor podsećanja” i podsticaj za dalji rad;

- Još dokumentovanja — radne knjige, beleške o deci koje prave vaspitači i roditelji, dečiji produkti, dečiji i grupni portfolio, filmovi, fotografije, izveštaji, evaluacije.

Dobit za decu: Deca razumeju svrhu i smisao svog delovanja, Motivisana su jer su neposredno uključena, Uživaju u vidljivosti svog rada.

Dobit za vaspitače: Kreativnost i fleksibilnost u

radu, Povezivanje sa svim partnerima

u vaspitnom procesu, Istraživanje i primena novih

pristupa, Unapređivanje profesionalnih

kompetencija, Veća podrška u radu od strane

roditelja i viši nivo komunikacije i saradnje.

Dobit za roditelje: Bolje razumevanje rasta,

razvoja i učenja dece, Prilike da budu kreatori

podsticajnog okruženja za svoje dete,

Participacija, demokratičnost, uvažavanje,

Uvid u rad vrtića.

Dokumentovanje je put bez kraja, čiji je cilj da praksa postane

vidljiva i da ima smisla za sve učesnike.

Tragajte za načinima rada sa decom i roditeljima vaše vaspitne

grupe, razmenjujte iskustva s drugima, diskutujte sa kolegama i verujte — to su bili i to će biti

PRIMERI DOBRE PRAKSE!

Page 61: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

59 | PRAKTIKUM

Praćenje i promišljanje kroz samoprocenu i samovrednovanje praktičara obezbeđuje odličan uvid u efekte diversifikovanih programa i njihov doprinos opštoj promeni u zajednici profesionalaca i najširoj zajednici. Rezultati postignuti u primeni posebnih i specijalizovanih programa kroz projekte IMPRES i „Vrtići bez granica” povećavaju značaj angažovanja profesionalaca na kreiranju društvene promene u oblasti PVO. Osim toga, ovi rezultati povećavaju značaj procesa dokumentovanja, samovrednovanja i promišljanja ovog procesa i sagledavanja njegovih efekata na praksu. U tom pogledu vaspitači su unapredili nekoliko svojih kompetencija: spremnost za društveno angažovanje na kreiranju društvene promene, veštine uspostavljanja dijaloga u zajednici o pravima i potrebama dece i porodica, posebno iz društveno osetljivih grupa, spremnost na kritičko promišljanje sopstvene prakse i upuštanje u kompleksna pitanja, njihovo sagledavanje iz različitih perspektiva, sposobnost učenja kroz sukobljavanje mišljenja, zajedničko konstruisanje nove prakse u saradnji sa decom, kolegama, roditeljima i predstavnicima lokalne samouprave.

Društvena angažovanost vaspitača je vidljiva u zajednicama koje su učestvovale u projektima. Došlo je do PROMENE PARADIGME, do „otvaranja očiju” za decu van sistema; vaspitači komentarišu: „vidimo ih na svakom koraku”. Nevidljiva deca su konačno postala vidljiva. Društvena angažovanost doprinela je jačanju samopouzdanja i samopoštovanja praktičara, o čemu svedoče način učešća u razmeni iskustava i pokrenute akcije, kao i sam javni nastup i prezentacije.

Ustaljeni načini rada sa decom se menjaju. Rad nije više statičan. Stepen osetljivosti za decu i porodice te uvažavanje porodičnog i šireg konteksta doprineli su većoj fleksibilnosti u odnosima i komunikaciji sa decom/roditeljima i lokalnom zajednicom u neposrednom vaspitno-obrazovnom radu. Praktičari su pokazali da su dovoljno HRABRI da preispituju sopstvena gledišta i praksu, da bez zadrške i bojazni prihvate roditelje kao partnere i da zajedno sa njima lobiraju u lokalnoj zajednici zastupajući najbolje interese dece. U potrazi za smislom drugačijeg angažovanja, njihova kreativnost je u punoj meri došla do izražaja. Svoje kreativne potencijale oni su stavili u funkciju unapređivanja položaja dece i porodica, izlazeći u susret njihovim autentičnim potrebama i interesovanjima.

Otvorena komunikacija i dijalog. Roditelji su veštinu aktivnog slušanja, bez predrasuda, koju su vaspitači razvili u procesu kreiranja i primene PSP, prepoznali kao iskrenu zainteresovanost za njihovo dete i porodičnu situaciju, kao pruženu ruku za zajedničko delovanje i kao šansu za razvoj njihovog deteta. U radu sa decom i roditeljima vaspitači više ne dominiraju dijalogom, već ga pokreću, neguju i slušaju sagovornika, o čemu svedoče iskazi dece i roditelja, video snimci, zajedničke aktivnosti sa roditeljima itd.

Page 62: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

60 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Roditelji dece sa smetnjama u razvoju i roditelji dece koja su se teško adaptirala na celodnevni boravak ili koja su imala druge probleme u ponašanju posebno ističu korišćenje neverbalnog govora u komunikaciji i pružanje podrške deci/roditeljima: „Hvala im za osmeh na licu, za zagrljaj i toplinu…”. Poštujući princip „specijalnog vremena”, vaspitači ostavljaju deci/roditeljima dovoljno vremena da artikulišu svoje mišljenje, pitanje, stav. I o tome svedoče iskazi roditelja, video snimci, zajedničke aktivnosti sa roditeljima itd.

Princip otvorenosti profesionalaca za dete i porodicu, njihove potrebe i specifičnosti, pretočen je sa načelnog plana u praksu, u otvorenost za dijalog; po rečima jedne vaspitačice iz obližnjeg vrtića: „I mi bismo mogli da pokušamo nešto slično, da vidimo šta će naši roditelji reći…” Pokazali su da umeju da osluškuju, da poseduju sposobnost otkrivanja, da u razmeni sa roditeljima „prevode” ideje i predloge i da iz perspektive profesionalca doprinose definisanju i redefinisanju polazišta, ideja, predloga…

Spremnost vaspitača u PSP da učestvuju u diskusijama je sve prisutnija i izraženija. Činjenica je da su jedni druge podsticali na diskusiju, iznoseći različita mišljenja i stavove. Takođe, spremnost i otvorenost roditelja da iznose svoje ideje i učestvuju u diskusijama fascinirala je vaspitače i delovala na njih podsticajno.

Kritičko promišljanje, istraživanje kompleksnih pitanja iz različitih perspektiva. Vaspitači uključeni u PSP pokazali su iskreno interesovanje za perspektive drugih, poštujući istovremeno njihovu privatnost. Iako su u određenim situacijama imali teškoća da uđu u perspektivu deteta/roditelja i drugih važnih aktera, nastojanja da to prevaziđu i jačanje strategija u ovom domenu značajno su doprineli boljem i svrsishodnijem sagledavanju vaspitno-obrazovne prakse.

Učenje kroz proces sukobljavanja mišljenja. Vaspitači su shvatili su da se ne radi o tome ko je u pravu, a ko nije, već o zajedničkom razumevanju pojava i uspostavljanju zajedničkih značenja. To je dugotrajan proces, a prvi koraci su ohrabrujući. Humor u radu sa decom/roditeljima je prisutniji, o čemu svedoče iskazi dece i roditelja, video snimci, zajedničke aktivnosti sa roditeljima i sl. Izlaženje iz „šablona” i funkcionalne fiksiranosti predstavlja veliki iskorak u odnosu na uobičajenu praksu. Novi pristupi, novi programi u različitom trajanju, drugačija organizacija rada, novi resursi i korišćenje postojećih resursa na nov način osvetlili su tuđe poglede, ideje, mišljenja, stavove, posebno kada je reč o pitanjima kvalitetnog inkluzivnog PVO.

Vaspitači su, kao istraživači sopstvene prakse, u ovim

aktivnostima na delu zaista pokazali i opravdali

ovu važnu ulogu.

Page 63: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

61 | PRAKTIKUM

Zajedničko konstruisanje nove prakse i znanja sa decom, roditeljima, kolegama, lokalnim samoupravama. Promena paradigme uloge vaspitača u vaspitno-obrazovnom procesu od realizatora „zadatog” programa ka kreatorima programa koji se gradi zajedno sa decom, roditeljima i kolegama pokazala je da vaspitači mogu da budu istraživači sopstvene prakse! Pomeren je fokus interesovanja i promišljanja sa apstraktnog deteta/porodice na konkretno dete/porodicu. Vaspitači su učili na sopstvenim greškama. Od početnog stava da je teško o tome govoriti, napredovali su do samouvida i slobodne razmene.

Društvena promena koja se desila uvođenjem PSP u predškolsko vaspitanje i obrazovanje nosi mnogo neizvesnosti, nedoumica, nepoznatog i nepredvidivog. Sa načelnog plana u praksu je pretočeno polazište da su nam u fokusu dobrobit deteta i zastupanje najboljeg interesa deteta. Na putu od zapitanosti do realizacije nečeg novog ima mnogo izazova, dilema, istraživanja. Ipak, vaspitači su pokazali da mogu da se nose sa neizvesnošću. Lakše su hodali ovim putem udruženi, zajedno, timski… A svaki korak u ovom procesu je bio dokumentovan (fotografijama, video zapisima, pisanim beleškama, iskazima dece i roditelja i sl.).

Prikaz programa Razvijanje različitih, posebnih i specijalizovanih, kao i drugih tzv. „otvorenih” programa, predstavlja proces koji nikako ne treba posmatrati kao niz odvojenih i međusobno nezavisnih koraka. Svi programi su u funkciji dece i porodica i pokreću celu zajednicu na učenje. Kako će se oni razvijati zavisi od mnogih faktora i izazova, ali ako je cilj osiguranje kvaliteta, razvojnosti i održivosti, mora se voditi računa o sledećem:

Programi treba da budu namenjeni svima koji žive u određenoj sredini (zajednici) uz uvažavanje različitosti i specifičnosti u zajednici (jezici, navike, stavovi o vaspitanju);

Programi treba da budu vidljivi svim učesnicima od samog početka, a namere kreatora programa moraju da budu jasne kako bi se osigurala klima poverenja i uvažavanja kao osnova za uključivanje zainteresovanih;

Kada se profesionalci tretiraju sa uvažavanjem, oni počnu da veruju da mogu da

pokrenu promenu. Uzajamno uvažavanje svih aktera

pokreće i podržava promenu.

Page 64: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

62 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Programi nikada nisu do kraja napisani i razvijeni; ono što pomaže rad na programima nije ideja o gotovim proizvodima koji su namenjeni „drugima”, već svojevrsna projekcija profesionalaca, dece i roditelja onoga što čini očekivane ishode programa, onoga sa čime se raspolaže i onoga što je još potrebno da bi se ostvarili postavljeni ciljevi uz uvažavanje objektivnih okolnosti;

Svaki program je svojevrsni dijalog između teorije i stvarnosti; učesnici programa postoje u obe kategorije i „žive” u njima. Ono što treba obezbediti nije prilagođavanje jednom ili drugom, već istraživanje oba u realnom vremenu i u datom prostoru;

Zbog različitosti sa kojima se profesionalci, deca i roditelji susreću, programi moraju da budu fleksibilni i promenljivi okviri u kojima se pravila i norme ne nameću, nego stvaraju prema potrebama svakog pojedinca uz uvažavanje drugih učesnika;

Da bi program bio održiv u nekoj sredini, on za učesnike mora imati „lični” značaj (smisao); drugim rečima, važno je da učesnici program doživljavaju kao svoj da bi mu se maksimalno posvetili;

„Učenje je i socijalni proces — dešava se u toku interakcije sa drugima i interakcije sa materijalima. Razmena sa drugima je od velike važnosti, a učenje nije izolovano od kulture u kojoj se realizuje. Ono je vid socijalizacije, ali i obrnuto.”10

U ovom pristupu naglasak je na kvalitetu programa, i to na sledećim njegovim aspektima:11

a. Interakcija između dece

Odnosi se na interakciju i u procesu socijalizacije (uticaj starije na mlađu decu) i u procesu učenja i poučavanja (bezbrojne mogućnosti i prilike za učenje i razvoj koje nastaju u njihovim međusobnim interakcijama).

b. Saradnja sa porodicom i lokalnom zajednicom

Program odražava specifičnosti konteksta i perspektive lokalne zajednice. Akcenat je stavljen na upoznavanje i prihvatanje kulturoloških i svih drugih različitosti koje postoje u lokalnoj zajednici i na njihovu prezentaciju u vrtiću kroz programske sadržaje i način rada. Uključenost cele zajednice u procese integracije dece i njihovih porodica u zajednicu (posebno onih koji su obično

10 Opšte osnove predškolskog programa, Nacionalni prosvetni savet Republike Srbije, 2006, str. 30; više u: http://www.erisee.org/downloads/2012/libraries/rs/Th e%20General%20Fundamentals%20of%20the%20Pre-School%20Program.pdf.

11 Izvor: Competent Educators of the 21st Century: ISSA’s Defi nition of Quality Pedagogy; više u: http://www.issa.nl/docs_pdfs/Pedagogical-Standards-fi nal-WEB.pdf.

Page 65: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

63 | PRAKTIKUM

isključeni) kroz društveno organizovano vaspitanje i obrazovanje, počev od ranog uzrasta, povećava šanse za njihovo uključivanje u obrazovanje uopšte, povećava vidljivost problema sa kojima se porodice suočavaju u obezbeđivanju prava njihove dece na obrazovanje, kao i vidljivost specifičnih potreba porodica o kojima zajednica treba da vodi računa i izlazi im u susret, planirano i na organizovan način.

Saradnja sa porodicom zasniva se na uključivanju roditelja u sve segmente vaspitno-obrazovnog rada, od planiranja, realizacije do praćenja i evaluacije.

c. Uvažavanje različitosti i inkluzivnost u pristupu

Uvažavanje različitosti i razvijanje senzibiliteta za različitost u vaspitno-obrazovnom kontekstu neguje se kroz upoznavanje sa običajima i tradicijom različitih kultura i supkultura. Posebna pažnja se poklanja uvažavanju pripadnika manjinskih, marginalizovanih i osetljivih grupa (deca iz romskih zajednica, deca sa smetnjama u razvoju i invaliditetom itd.). U svim objektima u kojima se realizuje program treba obezbediti adekvatan pristup (što se odnosi i na rampe), jer se tako šalje poruka da je vrtić otvoren za sve i da su svi dobrodošli.

d. Strategije poučavanja

U radu sa decom centralno mesto zauzima učenje kroz igru, razvijanje kritičkog mišljenja i uvažavanje interesovanja dece. Akcenat se stavlja na napuštanje deficitarnog modela (u kome je fokus na onome što deca ne znaju i ne mogu da urade) u korist pristupa usmerenog na snage (u kome je fokus na znanjima i veštinama kojima deca raspolažu). U osmišljavanju aktivnosti polazi se od prethodnog iskustva i kompetencija dece kako bi se podržao njihov dalji razvoj i učenje.

Page 66: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

64 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

e. Okruženje za učenje

Organizacija prostora u ovim programima ima izuzetan značaj u smislu psihološke i fizičke sigurnosti. Pošto se radi o uključivanju sve dece, a posebno dece i roditelja koji nemaju iskustva sa predškolskim ustanovama, vodi se računa o tome da se svako dete i svaki roditelj osećaju sigurno i dobrodošlo.

Da bi se podstakli socijalizacija, intelektualni razvoj i učenje kroz igru, prostor mora biti organizovan tako da deci pruži priliku za izbor, za iskazivanje svojih afiniteta i za isprobavanje različitih načina kroz koje će ovladavati znanjima i veštinama. Ovakva organizacija prostora dodatno podstiče razvoj samostalnosti, odgovornosti, istrajnosti te podržava kohezivnost vršnjačke grupe i inkluziju. Pred vaspitača se postavlja zadatak da osmišljava različite sadržaje nudeći ih deci kroz različite medije (govor, muziku, likovni izraz, manipulaciju, konstruisanje, igra uloga i sl.), čime izlazi u susret ne samo njihovim interesovanjima nego i različitim načinima i stilovima učenja.

U prostorima mogu da se odvijaju i radionice i klubovi za roditelje, a mogu biti prilagođeni i da ih koriste deca školskog uzrasta u vreme kada se ne odvija posebni program. U Sjenici, na primer, PU „Maslačak” i Udruženje za decu i mlade sa smetnjama u razvoju i invaliditetom koriste isti prostor koji je fleksibilno organizovan i opremljen za potrebe i jedne i druge grupe dece. Programi se odvijaju u različito vreme, a povremeno se organizuju zajedničke aktivnosti.

Proces razvijanja programa uvek počinje pitanjima:

Zašto želimo da razvijamo posebne i/ili specijalizovane programe?

Koga možemo da uključimo i kako?

Od kojih shvatanja polazimo, da li ona odgovaraju situaciji koju imamo na terenu?

Šta nam je cilj, kako ga ostvariti?

Ko će nam pomoći da program zaživi?

Page 67: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

65 | PRAKTIKUM

Sva pitanja koja se mogu postaviti na početku ovog procesa imaju odgovore u realnim životnim situacijama. Ono što se nameće gotovo kao najvažnije jesu VIDLJIVOST I RAZUMEVANJE posebnih i specijalizovanih ili diversifikovanih programa i usluga! Vidljivost podrazumeva da onaj ko prima informaciju se određene distance može jasno da razazna o čemu informacija govori. Kada se promovišu posebni i specijalizovani programi, treba povesti računa o tome da ova distanca bude manja ili da se više istaknu autentičnost i atraktivnost programa (informacije) kako bi se privukla pažnja primalaca informacije (roditelja, dece, profesionalaca, građana, donosilaca odluka i dr.). Otvaranjem ustanove ka inicijativama za uspostavljanje različitih inovativnih PSP, promocijom i isticanjem značaja ovih programa za decu, porodice i zajednicu povećavaju se razumevanje i podrška zajednice. Uvažavanjem potreba i interesovanja dece i porodica, odnosno njihovim uključivanjem u proces kreiranja programa dobija se lateralni, manje profesionalan, laički, ali životniji pogled na programe, koji umnogome pomaže da se odrede potencijalni sadržaji programa, da se postigne razumevanje i prihvatanje u najširoj zajednici te da program počne da „živi” u nekoj sredini.

Kako bi predškolske ustanove povećale obuhvat dece, obogatile i proširile svoju ponudu, a roditelji i deca dobili priliku da se uključuju u programe koji su u skladu sa njihovim potrebama i interesovanjima, tokom realizacije projekata „Vrtići bez granica — više mogućnosti za učenje i razvoj dece ranog uzrasta” i IMPRES pilotirani su različiti posebni (igraonice — svakodnevni četvoročasovni programi, igrovnice i putujući vrtić) i specijalizovani programi (studio dramskog izražavanja, likovni atelje).

Pri razvijanju ovih programa u fokusu su bili:

1. Potrebe dece i roditelja;

2. Potrebe, ali i mogućnosti lokalne zajednice;

3. Zadovoljavanje kriterijuma strukturalne dostupnosti programa:

pristupačnost (koliko je program blizu mestu gde deca žive, da li je prilagođen pristup deci sa smetnjama u razvoju i invaliditetom),

priuštivost (da li će roditelji moći da priušte detetu program ukoliko on bude morao da se plaća),

dostupnost (postojanje ili nepostojanje eksplicitnih i implicitnih prepreka kao što su liste čekanja, jezička barijera, neodgovarajuće radno vreme i sl.),

korisnost (da li je program smislen i koristan za dete i roditelja),

razumljivost (da li roditelji i vrtić jednako razumeju program i da li su saglasni sa programom).

Page 68: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

66 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Programi koji su razvijani u okviru projekata „Vrtići bez granica” i IMPRES realizovani su u različitom trajanju: kao programi koji se odvijaju dva do tri puta nedeljno u trajanju od 2 sata ili kao svakodnevni programi u trajanju od 4 sata dnevno.12

Vreme realizacije programa se definiše u dogovoru sa roditeljima, kako bi se izašlo u susret njihovim potrebama i potrebama njihove dece. Vaspitno-obrazovni rad u trajanju do 4 sata realizuje jedan vaspitač, a moguće su sledeće varijante preraspodele radnog vremena:

U programu sa dve vaspitne grupe dece uzrasta 3–5,5 godina, koje rade u dve smene u istom prostoru, radno vreme vaspitača može biti organizovano sa dva sata preklapanja. Na taj način vaspitači ispunjavaju zakonski normativ (6 sati neposrednog vaspitno-obrazovnog rada sa decom), a deca i roditelji imaju priliku da se upoznaju sa oba vaspitača, što olakšava rad u situacijama kada je jedan vaspitač iz nekog razloga odsutan.

U programu sa jednom vaspitnom grupom (mešovita grupa dece uzrasta 3–5,5 godina i grupa dece iz pripremnog predškolskog programa — PPP sa malim brojem dece) vaspitno-obrazovni rad vaspitača je organizovan na sledeći način: 4 sata radi sa svom decom (uzrasta 3–7 godina), a preostala dva sata radi samo sa decom iz PPP programa.

U programu sa jednom mešovitom grupom dece uzrasta 3–5,5 godina vaspitno-obrazovni rad vaspitača je organizovan na nekoliko načina:

prva varijanta — vaspitač radi neposredno sa decom 4 sata, a preostala 2 sata dopunjuje radom u drugim vaspitnim grupama u okviru ustanove, prema potrebama;

druga varijanta — vaspitač koji je angažovan za rad u PPP (na određeni procenat radnog vremena, npr. 75%) ostatak ranog vremena realizuje kroz specijalizovane programe;

treća varijanta — ostatak radnog vremena vaspitač dopunjava radnim obavezama vezanim za uređenje i održavanje prostora u vrtiću, uključivanjem u rad timova koji se bave različitim segmentima vezanim za unapređivanje kvaliteta vaspitno-obrazovne prakse (npr. inkluzivni tim, razvijanje metodologije rada sa decom po pojedinim aspektima) ili se angažuje za realizaciju drugih posebnih ili specijalizovanih programa u kraćem trajanju (npr. klubovi za roditelje, povremeni programi 2–3 puta nedeljno po 2–3 sata i sl.).

12 Pravilnik o vrstama i načinu ostvarivanja i fi nansiranja posebnih i specijalizovanih programa i drugih oblika rada i usluga koje ostvaruje predškolska ustanova (MPNTR, 2013) nastao je tokom realizacije projekta IMPRES. Njime su defi nisane različite programske strukture, njihovo trajanje, ciljevi i grupe dece i porodica kojima su namenjene. Pravilnik je dostupan na adresi: http://www.impres.rs/dokumenta.

Page 69: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

67 | PRAKTIKUM

Sve grupe su po sastavu mešovite (uzrast dece je 3–5,5 godina), a Zakonom o predškolskom vaspitanju i obrazovanju predviđeni broj je dvadesetoro dece po grupi.

Pri upisivanju dece u posebne i specijalizovane programe treba strogo voditi računa da ne dođe ni do kakve segregacije ili diskriminacije; ovo se obezbeđuje tako što struktura formirane grupe odslikava strukturu stanovništva u lokalnoj zajednici (npr. pol, socijalni status, nacionalno i etničko poreklo i sl.). Preporučuje se da pri upisu prednost dobiju:

deca uzrasta 3–5,5 godina koja ne pohađaju programe predškolskog vaspitanja i obrazovanja, niti u okviru predškolske ustanove niti u okviru privatne predškolske ustanove, bez obzira na poreklo i materijalno stanje;

deca čiji su roditelji motivisani da učestvuju u realizaciji programa i koji su spremni da decu dovode redovno;

deca iz osetljivih grupa, sve u skladu sa Pravilnikom o bližim uslovima za utvrđivanje prioriteta za upis dece predškolskog uzrasta;13

deca čiji roditelji nisu u mogućnosti da plaćaju celodnevni program predškolskog vaspitanja i obrazovanja.

13 „Službeni glasnik RS”, broj 72/09.

Page 70: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

68 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

PRIKAZ RAZLIČITIH PROGRAMA— IZ PRAKSE PU

Posebni programi

IGRAONICA — MESTO OKUPLJANJAStvaranje mogućnosti kada nema ponude za decu

Osnovni cilj: stvaranje MOGUĆNOSTI za obuhvat dece uzrasta 3–5,5 godina kvalitetnim predškolskim programima.

Posebni ciljevi programa:

Učiniti decu, njihove porodice i probleme vidljivim u lokalnoj zajednici;

Formirati podsticajne uslove za rani rast, razvoj i učenje sa fokusom na socijalizaciju dece koja žive izolovano u svojim porodicama i nemaju mesta na kojima bi se susretala;

Povećati raspoloživost programa — prevazići ograničenu mobilnost roditelja i dece i ponuditi program blizu njihovog mesta boravka;

Obogatiti uslove odrastanja dece u ruralnim i devastiranim sredinama u kojima nema nikakve vaspitne, obrazovne i/ili kulturne ponude za decu;

Kreirati program oko koga će se okupljati i deca i odrasli — vrtić/program kao centar lokalne zajednice.

Program se realizuje u seoskim sredinama ili manjim mestima u kojima ponuda za decu predškolskog uzrasta ne postoji ili je izuzetno ograničena.

Deca koja žive na selu imaju malo prilika za druženje, zajedničko učenje, te je prostor igraonice mesto susretanja za celu lokalnu zajednicu — mesto sa koga kreću inicijative za decu, što je posebno bitno za druženje i povezivanje roditelja.

Page 71: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

69 | PRAKTIKUM

Programi koji se realizuju pružaju deci mnogobrojne prilike za međusobno druženje, razvoj socijalnih i drugih veština, u skladu sa uzrastom, interesovanjima i potrebama, a usmereni su na podsticanje celovitog razvoja dece. S druge strane, aktivnosti su usmerene i na izlazak iz okvira ustanove, korišćenje resursa zajednice i upoznavanje sa širim okolinom (posete gradu, druženje sa vršnjacima iz drugih vrtića, kulturni i umetnički sadržaji).

Roditelji takođe osećaju svoj socijalni okvir kao nedovoljan i traže priliku za osmišljeno druženje, razmenu iskustava i osnaživanje roditeljskih veština. Kroz međusobno druženje i druženje sa decom roditelji unapređuju svoje kompetencije, a pruža im se mogućnost da razmenjuju iskustva i dileme vezane za roditeljstvo sa drugim roditeljima i profesionalcima.

Programi mogu da se realizuju u različitim prostorima u vlasništvu lokalne samouprave ili lokalnih institucija, a koje je moguće uz relativno mala ulaganja adaptirati i/ili opremiti: zgrade mesne kancelarije, seoske ambulante, domovi kulture, učionice osnovnih škola.

Veliki Izvor (kod Zaječara) Lipe (kod Smedereva) Lešnica i Jadranska Lešnica (kod Loznice)seoska pošta i ambulanta zgrada u dvorištu OŠ zadužbina i stara ambulanta

Ovaj program, sa malim varijacijama, pilotiran je kroz projekat „Vrtići bez granica” u selima Veliki Izvor (kod Zaječara), Lešnici (kod Loznice) i Lipe (kod Smedereva).

Page 72: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

70 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

IGRAONICA IZVORČIĆ

Zaječar

Posebni programi poput igraonice „Izvorčić” u selu Veliki Izvor, nadomak Zaječara, predstavljaju korak ka svoj deci uzrasta 3–5,5 godina, posebno ka deci iz osetljivih grupa koja nisu obuhvaćena organizovanim predškolskim vaspitanjem i obrazovanjem, korak ka njihovim porodicama i iskorak iz uobičajene vaspitno-obrazovne prakse predškolskih ustanova u Srbiji.

Dobro je ako ovaj posao doživimo kao avanturu u kojoj učestvuju svi subjekti čije angažovanje vodi dobrobiti sve dece konkretne sredine — predškolska ustanova, lokalna samouprava, mesna zajednica, škola, zainteresovani roditelji, centar za socijalni rad itd. Dešava se da na početku puta bude teškoća i brojnih nepoznanica, ali uz stručnu podršku (obuka, sastanci i konsultacije) postepeno se dolazili do rešenja. Osnaženi i povezani lakše dolazimo do potrebnih podataka o deci i porodicama i bolje sagledavamo potencijale, resurse i sve ono što može da utiče na obuhvat dece, koncepciju i razvijanje programa.

Formirani tim, uz podelu uloga, radi na pripremama i na početku neposrednog rada sa decom, što obuhvata: informisanje i uključivanje svih relevantnih subjekata, analiziranje identifikovanih potreba roditelja, izradu koncepcije programa, definisanje vremena rada igraonice, početno strukturiranje i uređenje prostora, informisanje o početku rada igraonice te održavanje roditeljskih sastanaka i informisanje roditelja o načinu rada, upisu dece, značaju ranog rasta, razvoja i učenja, važnosti i planiranju uključivanja roditelja/staratelja, zajedničkom planiranju vaspitno-obrazovnog rada i dokumentovanju svih aktivnosti (vaspitač, deca, roditelji).

U koncepciji programa igraonice „Izvorčić” veoma važan segment predstavlja uključivanje roditelja u proces vaspitno-obrazovnog rada sa decom. Partnerstvo sa roditeljima ostvaruje se već od upoznavanja deteta, kroz učešće u planiranju i realizaciji pojedinih aktivnosti sa decom, prema interesovanjima i afinitetima roditelja/staratelja, u stvaranju sredine za učenje i u dokumentovanju vaspitno-obrazovnog rada. Sve to istovremeno pruža prilike roditeljima da unapređuju roditeljske veštine, a vaspitačima da saznaju nešto o porodičnim vrednostima, običajima i sl.

U igraonici „Izvorčić” koriste se različite metode podučavanja, uključujući projektno učenje opisano u beležnici vaspitača.

Page 73: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

71 | PRAKTIKUM

Iz beležnice vaspitačaU „Izvorčiću” se vaspitno-obrazovni rad planira po projektima. Rad dece u projektima tumačimo kao niz aktivnosti u kojima deca detaljnije proučavaju neki problem ili određenu temu. U projektnom radu isprepletan je i povezan niz praktičnih i intelektualnih aktivnosti koje podstiču celovit dečji razvoj. Radeći na nekom projektu, posmatrajući, pitajući, istražujući i preduzimajući određene aktivnosti u vezi sa datom temom, deca i vaspitači će širiti svoja znanja, aktivirajući pritom sve svoje potencijale i razvijajući mnoge sposobnosti.

Teme prate interesovanja dece, do kojih se dolazi praćenjem igre i razgovorom uz pitanja

- Šta znamo o…?- Šta želimo da znamo o…? (kako to možemo saznati, šta nam je potrebno)

Odgovore dece treba ili snimati ili zapisivati, jer oni postaju sadržaj projekta.

Kada se dobiju teme, treba izraditi plan aktivnosti koji će sadržati teme o kojima ćemo razgovarati, kako ćemo doći do odgovora, koje ćemo igre igrati, šta ćemo crtati, modelovati, hoćemo li izraditi neku slikovnicu, priču, kakvi su nam podsticaji potrebni, koga ćemo uključiti i sl. Ne treba unapred postavljati čitav plan aktivnosti, jer deca tokom sprovođenja projekta stalno dodaju nove ideje koje se naknadno mogu uvrstiti u plan.

U saradnji sa decom i roditeljima, vaspitač sagledava znanja i veštine koje su deca usvojila kroz realizaciju projekta i analizira aktivnosti koje mu daju smernice kako da unapredi dalji rad u grupi.

U „Izvorčiću” su deca pokrenula ove projekte koji su kasnije zajednički realizovani (vaspitač, deca, roditelji): Majstorije, Mame i bebe/mladunci, Bajke, Biljke, Vetar, Sunce, Saobraćaj, Put oko sveta, Poštar, Pekar, Krojač i Frizer.

Page 74: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

72 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

I IGROŠKOLICA I RAZIGRAONICA

Leskovac

U izradi plana kako ćemo razvijati program u našoj sredini počeli smo od već poznatih potreba dece i porodica, a u skladu sa resursima koje smo u tom trenutku posedovali. Tako je prva zamisao našeg tima bila da u vrtiću „Majski cvetovi” u mestu Vučje organizujemo „Igraonicu”, kako bismo obuhvatili dvadeset i petoro dece mešovitog uzrasta. Pošto je Vučje sredina koju karakterišu siromaštvo, udaljenost od Leskovca i velika nezaposlenost, a prirodno okruženje i lokacija vrtića predstavljaju dobru osnovu za početak rada, odlučili smo da ovoj deci i njihovim roditeljima pružimo priliku da učestvuju u radu PU sa ciljem da podržimo porodicu u njenoj primarnoj funkciji i da deci obezbedimo uslove za druženje i razvoj njihovih sposobnosti i interesovanja. Cilj nam je takođe bio da posredujemo u povezivanju porodica i sistema javnog vaspitanja, da intenziviramo saradnju ove dve strane i da je učinimo kvalitetnijom.

Tako smo došli do ideje da organizujemo „Dan otvorenih vrata” u našoj ustanovi. U četiri vrtića naše ustanove pružili smo priliku roditeljima i drugim zainteresovanim da se upoznaju sa radom ustanove, a posebno sa mogućnošću da se deca uključe u život vrtića na različite načine. U toku ove akcije smo, osim promocije rada ustanove, uspeli da dođemo do podataka koji su nam bili neophodni za nastavak rada na osmišljavanju programa koje ćemo ponuditi deci i porodicama.

Detaljnim promišljanjem sa celim timom, koji je pokazao veliku spremnost za nove izazove, naša zajednička odluka je bila da krenemo sa dva programa u različitim sredinama, od kojih je jedna gradska (u vrtiću „Cvrčak”, koji ima dobru lokaciju, lepo prirodno okruženje, odlično je opremljen, ima prostor za izvođenje programa), a druga ruralna (u vrtiću „Majski cvetovi” u Vučju; to je veoma siromašna sredina u kojoj je prošle godine došlo do velikog osipanja dece uglavnom zbog nemogućnosti roditelja da plaćaju boravak i ovo bi bila idealna prilika da se deci omogući „povratak” u vrtić).

Usledilo je pregrupisavanje članova tima, pa smo dobili dva podtima (jedan za „Cvrčak”, drugi za „Majske cvetove”). Svaki podtim je imao zadatak da prema potrebama roditelja i dece, uslovima i raspoloživim resursima na određenom području napravi svoje viđenje, svoj nacrt programa koji će se realizovati.

Tako smo dobili „Igroškolicu” i „Razigraonicu”. Dobili smo i dva aktivna podtima sa mnogo iskustva. Jedan je pratio razvijanje „Igroškolice”, drugi „Razigraonice”. Članovi podtimova su prema dogovorenom rasporedu pratili realizaciju programa i po potrebi se uključivali u rad.

Na taj način su nastale dve zajednice koje su činili deca, roditelji, vaspitači

Page 75: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

73 | PRAKTIKUM

realizatori i vaspitači pomagači iz podtima. Upoznali smo nove ljude koji rade slične stvari, ljude koji imaju slična iskustva i interesovanja. Svaki naredni kontakt sa ljudima iz drugih gradova nam je potvrđivao da isti cilj može da se ostvari na različite načine i da smo mi imali potpuno drugačiji put od ostalih.

Tokom ovog procesa imali smo veliku podršku i u moralnom i u materijalnom smislu u našoj ustanovi, u školskoj upravi i u lokalnoj samoupravi. Ipak, najveća naša podrška bili su deca i roditelji koji posećuju „Igroškolicu” i „Razigraonicu”. Roditelji su sada naši partneri u radu, učesnici spremni za dogovor i saradnju, za komunikaciju. To nam govori da smo na pravom putu.

A šta dalje? Za širenje programa u nove sredine opet su nam bili potrebni podaci o broju dece uzrasta 3–5,5 godina iz okruženja koje nismo obuhvatili ni posebnim ni specijalizovanim programima, ni redovnim programom.

Na osnovu prikupljenih podataka i već stečenog iskustva planiramo širenje i otvaranje novih prostora sa posebnim programima u okolini Leskovca u sedam prigradskih naselja. Postojećim programom obuhvatili smo pedesetoro dece, stvorili program koji je održiv i koji može da se razvija, a deci pružili mogućnost da ostvare svoje pravo na vaspitanje i obrazovanje u uslovima koji svima pružaju podjednake šanse.

IGRAONICA „HAJDE DA SE DRUŽIMO”

Mali Zvornik

Da bi se predškolsko vaspitanje i obrazovanje učinilo dostupnim svoj deci, bez obzira na to gde i kako žive, moramo da načinimo iskorak prema zajednici. Da bi se kroz partnerstvo sa roditeljima i lokalnom zajednicom nastavile započete ideje i projekti te da bi se u tom procesu primenjivala sva stručna znanja i veštine koje će se i dalje usavršavati, ponudili smo deci i roditeljima iz seoskih sredina igraonicu „Hajde da se družimo”. Naša namera je bila da stručnim i materijalnim potencijalima obezbedimo radosno detinjstvo za svu decu, da se deca osećaju dobro, da osete da su bezbedna, sigurna i prihvaćena, da se igraju i uče. Da bismo ostvarili ove namere, bilo je potrebno da budemo spremni na promene, najpre u vezi sa ulogom vaspitača, a potom i u pristupu radu sa decom. Trudili smo se da budemo otvoreni za saradnju i komunikaciju sa roditeljima, kolegama, lokalnom zajednicom i drugim ljudima koji mogu pomoći u unapređivanju kvaliteta prakse. Kvalitetna praksa je za nas značila stalno iznalaženje načina da se na najbolji način odgovori stvarnim potrebama dece i porodica.

Page 76: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

74 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Igraonica, kao poseban program za decu uzrasta 3–5,5 godina, razvijena je zahvaljujući tome što smo stvorili mogućnost da kombi vozilom prevozimo decu iz udaljenih područja do najbližeg mesta gde se organizuje vaspitno-obrazovni rad. Lokalna samouprava je imala sluha za značaj sprovođenja ovakvih aktivnosti, što je možda bilo od najveće važnosti za održivost programa. Programi su započeli sa probnim radom u aprilu 2012. godine, kada su deca dolazila dva puta nedeljno. Od oktobra 2012. godine deca svakodnevno borave dva sata u opremljenim prostorijama u kojima su i deca koja pohađaju pripremni predškolski program. Prostori su organizovani tako da odslikavaju grupe dece koje u njima borave. Materijali i oprema za rad dostupni su deci u svakom trenutku. Deca žive u udaljenim seoskim sredinama i nisu ranije bila u mogućnosti da borave u vrtiću u centru Malog Zvornika. Zahvaljujući kombi vozilu koje je predškolska ustanova „Crvenkapa” dobila u okviru projekta IMPRES i dobroj organizaciji predškolske ustanove i lokalnih osnovnih škola, deca se svakodnevno prevoze u prostorije ovih škola u selima Brasina i Donja Borina, gde sa vaspitačicama provode dva sata, a potom se vozilom vraćaju kućama.

http://www.impres.rs/vesti/razvijeni-posebni-programi-u-predskolskoj-ustanovi-u-malom-zvorniku/

Postoji mnogo različitih načina na koje ćemo ispitivati i osluškivati potrebe dece koju već imamo u grupama, ali ne možemo a da se ne zapitamo imaju li i ona deca koju mi ne vidimo ista prava i slične potrebe? Odgovor je jasan — i ta deca moraju dobiti mogućnost da kao deo svog odrastanja dobiju predškolsko vaspitanje i obrazovanje.

Naši planovi su da u narednom periodu osmislimo nove posebne programe koji će odgovarati potrebama dece i porodica; u tome ćemo se oslanjati prvenstveno na sopstvene resurse i trudićemo se da stalno poboljšavamo kompetencije vaspitača kroz različite oblike stručnog usavršavanja.

IGRAONICA — MOJ IZBOR, PROŠIRENJE PONUDE

kada su postojeći programi za decu nedovoljni

Osnovni cilj: proširenje/povećanje IZBORA/PONUDE programa za decu uzrasta 3–5,5 godina

Program se realizuje u gradovima ili manjim mestima u kojima postoje objekti predškolske ustanove, ali su kapaciteti ograničeni, a ponuda se uglavnom svodi na celodnevne oblike rada.

Pružajući mogućnost roditeljima da se opredele između celodnevnog i

Page 77: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

75 | PRAKTIKUM

poludnevnog programa, predškolska ustanova šalje poruku da je spremna da izađe u susret potrebama porodice i da posebnu pažnju pridaje kvalitetu uslova i programa koji su namenjeni najmlađoj populaciji i njihovim roditeljima.

Posebni ciljevi:

Povećanje dostupnosti kvalitetnih vaspitno-obrazovnih programa deci i roditeljima koji se suočavaju sa različitim barijerama pri pokušaju upisa u redovne celodnevne programe (zaposlenost roditelja, socijalni status, poznavanje jezika i sl.);

Stvaranje mogućnosti za uključivanje dece koja nemaju potrebu za celodnevnim programima;

Formiranje podsticajnih uslova za rani rast, razvoj i učenje sa fokusom na razvoj znanja i veština (intelektualni razvoj, razvoj kritičkog mišljenja i sl.);

Organizovanje programa u skladu sa posebnim interesovanjima roditelja i dece;

Jačanje društvene kohezije kroz formiranje mešovitih grupa (različito poreklo, socijalni status i sl.).

Prostori u kojima se realizuju ovi programi mogu biti prostori u vrtiću koji nisu u funkciji ili prostori u lokalnoj zajednici koji imaju drugu namenu (npr. poslovni prostori, lokali u centru grada, zajednički prostori u zgradama, prostori u domovima kulture, u mesnim zajednicama, u napuštenim fabrikama i sl.). Prostori u centru grada su pogodni jer su dostupni velikom broju dece i roditelja, vidljivi su, lako ih je urediti i obeležiti tako da privuku pažnju.

Aleksinac, lokal u centru grada Vranje, nastojnički stan u dvorištuvrtića PU „Naše dete”

Sjenica, objekat u dvorištuvrtića PU „Maslačak”

Ovaj program je, uz male varijacije, razvijan i pilotiran kroz projekat „Vrtići bez granica” u Aleksincu, Vranju i Sjenici.

Page 78: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

76 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

PU „Lane”, AleksinacZELENA DRUŽINA

Naša „Zelena družina” sastaje se u dve grupe, u veoma prijatnom prostoru u samom centru grada. Kuda god da krenete morate da prođete pored njegovog živopisnog ulaza i bacite pogled na njega.

Nekada je na ovom mestu bila pekara, pa prodavnica, a zatim vas je dugo „pozdravljao” zapušten, sivi izlog kroz koji ste mogli da vidite ruiniran prostor. A onda se uselila „Zelena družina” i u potpunosti promenila izgled glavne ulice. Sada izlog, nekada pun paučine, zamenjuje prostor koji pleni pažnju. Stalno menja izgled izazivajući radoznalost i simpatije, jer nikad ne znate kako će vas pozdraviti već sledećeg jutra — da li pun dečjih radova i poruka ili prilepljenih dečjih nosića i osmeha.

Na mestu koje je odslikavalo život u nerazvijenoj opštini sada cakli radostan i topli kutak koji budi nadu i optimizam da će možda baš mališani iz „Zelene družine” budućnost našeg grada učiniti lepšom.

Pristup osmišljavanju programa zasniva se na tematskom planiranju i realizaciji vaspitno-obrazovnog rada. Početne aktivnosti usmerene su na socijalizaciju, upoznavanje sa decom i roditeljima, aktivnosti u kojima se podstiče osamostaljivanje dece, prihvatanje načina življenja i pravila u kolektivu, a sve u cilju podsticanja razvoja i saznavanja kod dece.

Položaj vrtića doprinosi tome da su deca mobilnija, a prostor otvoren za one koji žele da se druže sa decom. Kontakti sa širom društvenom zajednicom su bolji i pružaju mnoštvo ideja i sadržaja za rad, kao i uključivanje stručnjaka koji na različite načine mogu da odgovore potrebama porodice i dece (logoped, pedijatar, fizijatar).

Pored toga, položaj vrtića utiče na izbor tema i aktivnosti. Pošto je deci dostupan život šire društvene zajednice (bilo da su u centru grada ili u neposrednoj blizini postojećeg vrtića), deca ostvaruju svakodnevne kontakte sa ljudima, stalno saznaju i otkrivaju nešto novo i razvijaju svoja interesovanja. U vrtiću su gostovali policajac, poštar, pekar, šumar, doktor, medicinska sestra, stolar, veterinar, komunalni radnik… Deca su mogla da se upoznaju i druže sa poznatim sportistima i drugim javnim ličnostima.

Page 79: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

77 | PRAKTIKUM

Blizina drugih vrtića pruža mnoštvo mogućnosti za međusobnu saradnju: planiranje i realizacija zajedničkih aktivnosti dece i roditelja, razmena iskustava između vaspitača i sl.

Urbano okruženje je samo po sebi izvor najrazličitijih ideja kako da se variranjem sadržaja podstakne razvoj znanja i veština kod dece različitog uzrasta.

Kada se upustimo u stvaranje programa koji izlazi u susret potrebama različitih zajednica, možemo da očekujemo da će se programi menjati sa promenljivim potrebama zajednica i sve većim znanjem onih koji nude ovakve programe. Kroz implementaciju i promišljanje tokom i posle implementacije, ustanove koje su učestvovale u ovom procesu su otkrivale nove mogućnosti: saznavale su, istraživale su, isprobavale… Tako dolazimo do programa koji se menjaju tokom procesa i koji se razlikuju od prvobitno zamišljenih programa.

IGRAONICA POSTAJE IGROVNICA

Ruma

Posle prvog treninga za razvijanje i sprovođenje posebnih i specijalizovanih programa, mentori su sproveli sveobuhvatno informisanje zaposlenih, roditelja, organa upravljanja i predstavnika lokalne samouprave i inicirali su razmišljanje o razvoju diversifikovanog programa u vrtiću. Nosioci ovog projektnog zadatka postali su, uz mentore, i članovi novoformiranog Tima za diversifikovane programe.

U Timu su obavljane konsultacije i određivani nosioci realizacije pojedinačnih zadataka na obezbeđivanju potrebnih materijalnih uslova, kadrova, osmišljavanju programa i njegovoj promociji u zajednici kako bi se realizovali svi neophodni koraci. Pedagoški kolegijum prihvatio je predlog Tima da u montažnom objektu započne sprovođenje posebnog programa, „Igraonice”, smatrajući da je ova vrsta programa najprikladnija, najopštija, dovoljno fleksibilna da prihvati decu različitih uzrasta, iskustava i porekla. Odlučeno je da realizatori programa u „Igraonici” budu vaspitač i pedagoški

Page 80: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

78 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

asistent koji, zbog prirode svog posla, ima dovoljno iskustva sa uključivanjem dece iz osetljivih grupa u život i rad vrtića.

Nekoliko dana pre početka rada „Igraonice” roditelji su pozvani na dogovor. Oni su iznosili svoje motive za upis deteta u „Igraonicu”, koji su se najviše odnosili na potrebu da se deca susreću i druže sa vršnjacima, sa drugom decom, pošto su u porodici okružena samo odraslim osobama, pa su njihova očekivanja bila uglavnom usmerena ka tome da se deci omogući da prošire i unaprede socijalna iskustva i da razviju socijalne veštine. Za rad „Igraonice” određena su dva radna dana u nedelji, po dva sata. Prethodna zamisao da „Igraonica” radi u dane vikenda nije mogla da se realizuje zbog organizacije rada u vrtiću.

Mešovitu grupu su činili uglavnom trogodišnjaci i petogodišnjaci, uz nešto manje dece od 4 i 6 godina. Od marta do septembra kroz „Igraonicu” je prošlo i u njoj boravilo sedamnaestoro dece. „Igraonica” je okupila decu iz osetljivih grupa: romsku decu, decu koja su smeštena u hraniteljske porodice, decu čije majke nisu zaposlene i koja primaju dečji dodatak, kao i decu iz sela rumske opštine.

Vaspitači su se kroz spontane i organizovane igre upoznavali sa decom, a od roditelja su kroz neformalne razgovore i upitnike prikupljani podaci o dečjim navikama i dotadašnjem iskustvu.

Boraveći u prvim susretima zajedno sa decom, učestvujući u svim aktivnostima sa njima i vaspitačima, roditelji su se opredelili za stalni zajednički boravak u „Igraonici” sa decom, uz obrazloženje da su to dva aktivna i kvalitetna sata koje posvećuju samo svom detetu. Tako je, na inicijativu roditelja, naša „Igraonica” postala „Igrovnica”, a roditelji su postali stalni partneri vaspitačima i deci u vaspitnoj grupi.

Rad u „Igrovnici” je analiziran sa roditeljima i oni su posebno izrazili zadovoljstvo profesionalnim odnosom vaspitača i pedagoškog asistenta prema deci (poštovanjem svakog deteta, umešnim prepoznavanjem dečjih potreba i adekvatnim reagovanjem, tolerancijom) i motivisanošću dece da učestvuju u aktivnostima. Roditeljima je prijalo kada su videli zadovoljstvo svoje dece, odgovarao im je dvosatni program, predlagali su više susreta tokom nedelje (što nismo mogli ostvariti zbog drugih obaveza realizatora). Inače, roditelji su bili aktivni u kreiranju otvorenog programa: predlagali su vrste aktivnosti, sadržaje, mesta odvijanja aktivnosti, donosili su potrebne materijale za realizaciju. U gotovo svim aktivnostima su učestvovali zajedno sa decom. Ostvaren je interaktivni način kreiranja programa otvoren za potrebe i ideje dece i cele porodice. Budući da se oformila stalna grupa, kojoj su se pridruživali novi članovi, program grupe se oblikovao stvarajući smislenu celinu, u kojoj su deca razvijala odnose sa decom i odraslima i učila u zajednici.

Page 81: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

79 | PRAKTIKUM

Tokom planiranja i realizacije svih vrsta aktivnosti primenjivane su aktivne metode učenja, a polazilo se od prethodnog znanja i već postojećeg iskustva. Dominirali su rad u malim grupama, rad u paru, praktične aktivnosti i rešavanje problema u svim vrstama aktivnosti. Stvarana je takva atmosfera i postavljani su takvi zadaci kojima se podsticao kreativni pristup i traženje različitih mogućih rešenja, bez insistiranja na jednom ispravnom odgovoru i načinu rada.

Kako se montažni objekat nalazi u dvorištu postojećeg velikog objekta „Prvomajska”, i ta zgrada se povremeno koristila za realizaciju programa, posebno sala za fizičko za rekreaciju i planirane fizičke aktivnosti. Takođe, pri kraju svakog druženja, gotovo redovno smo koristili dvorište vrtića, prostrano i opremljeno spravama za različite motoričke aktivnosti.

Uz vaspitača i pedagoškog asistenta, kao stalni saradnici i konsultanti u radu realizatora bili su prisutni socijalni radnik i pedagog, koji su pružali pomoć u planiranju i realizaciji ili su neposredno učestvovali u radu sa decom i roditeljima i koji su organizovali i podsticali razmenu mišljenja sa roditeljima i edukaciju roditelja.

Roditelji su sa radošću primili vest da „Igrovnica” nastavlja sa radom i u letnjem periodu. Bilo je zamišljeno da se tokom leta ostvari mini-projekat dramskih aktivnosti koji bi kao ishod imao zajedničku priredbu dece, vaspitača i roditelja za decu koja polaze u vrtić. Tokom leta su u „Igrovnicu” dolazila nova deca, pa i ona koja idu u grupe celodnevnog boravka. Roditelji dece koja pohađaju redovne grupe celodnevnog boravka bili su u prilici da steknu uvid i uporede dve vrste programa koje ustanova nudi, izdvajajući mnoge prednosti koje za decu imaju posebni (kraći) programi. Tokom leta u rad „Igrovnice” uključila su se dva nova vaspitača, kao pomoćnik i vaspitač pripravnik, kojima je ovakav način rada pružio novo, vredno iskustvo.

U „Igrovnici” sada boravi više dece, a roditelji ovaj program vide kao prikladan i za njih i za njihovu decu i procenjuju da je intenzivan i stručno utemeljen („u kojima deca uvek nešto uče”). U grupi ima i dece koju su roditelji ispisali iz celodnevnog boravka zbog teže adaptacije, jer su smatrali da će im boravak u „Igrovnici” biti dobra priprema za redovan PPP.

Rad „Igrovnice” budi i sve veću zainteresovanost roditelja dece mlađe od 3 godine, što je za ustanovu znak da treba da razmišlja o novoj vrsti programa i usluga. Takođe, roditelji često pitaju da li ovakvi programi postoje i u drugim objektima naše ustanove, što opet govori o interesovanju roditelja, ali i o mogućnostima i potrebama daljeg razvijanja posebnih i specijalizovanih programa u vrtiću.

Početak razvoja i sprovođenja diversifikovanih programa u našoj PU predstavlja značajan iskorak ka podizanju kvaliteta programa i usluga

Page 82: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

80 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

koji se nude kao podrška porodici i deci. Lokalna samouprava je takođe uključena u ove procese i obavezala se na to Memorandumom o saradnji na unapređivanju predškolskog vaspitanja i obrazovanja u opštini Ruma.

Deca su u „Igrovnici” dobila prijatno mesto za druženje i učenje, roditelji priliku da se razvijaju sa svojom decom, priliku za uspostavljanje kvalitetne interakcije sa svojom decom i sa drugom decom i njihovim roditeljima, a vaspitači značajno novo iskustvo u drugačijem, fleksibilnijem organizovanju interaktivnog programa, koji umnogome može da bude podsticaj za preispitivanje uobičajene prakse.

PUTUJUĆI VRTIĆ „MALO SE POKRENI I U VRTIĆ KRENI”

Požarevac

Mnogi izazovi na koje smo nailazili u okviru realizacije projekta IMPRES, a posebno kroz razvijanje posebnih i specijalizovanih programa, pružili su nam priliku da razvijemo dva programa. Kako je tim funkcionisao u teškim uslovima, prvobitna zamisao da obuhvatimo decu uzrasta 3–5,5 godina iz osetljivih grupa kroz rad dve mešovite grupe — jedne koja bi radila u samom autobusu i druge koja bi samo koristila prevoz, a program bi se odvijao u školi — nije mogao da bude realizovan. Zato smo promenili plan i u tri požarevačka sela organizovali rad u okviru „Igraonice”, dok smo autobus koristili za rad sa decom pripremnog predškolskog programa koja su dolazila iz izuzetno nestimulativnog okruženja. Kako smo bili fokusirani na razvijanje „Putujućeg vrtića” kao posebnog programa, znali smo da je ovo samo privremeno rešenje, dok se ne steknu uslovi za njegovu realizaciju u ovom smislu. Beležili smo iskustva i primere dobre prakse u radu sa decom, a nešto od toga smo koristili i kasnije u radu.

Page 83: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

81 | PRAKTIKUM

Deci je bilo interesantno sve što je vezano za autobus i uživala su u boravku u njemu. Posebno su bila ponosna što imaju svoje mesto u autobusu koje je bilo označeno nekim ličnim simbolom i fotografijom. Sama vožnja do mesta realizacije PPP nudila je mnoge mogućnosti za posmatranje i učenje; deca su sama i uz pomoć vaspitača izmišljala i igrala različite igre i družila se. Veoma je važno naglasiti da ova deca u svojoj okolini nisu imala vršnjake i da im je ovaj vid druženja bio retka prilika da se susretnu sa drugom decom. Kako smo decu prihvatali na nekoliko lokacija, bilo je prirodno da uspostavimo dobru saradnju i razumevanje sa njihovim roditeljima. Roditelji koji su imali potrebu da ostanu sa svojom decom i u toku programa bili su dobrodošli. Posmatranjem smo došli i do prvih ohrabrujućih povratnih informacija: devojčica koja je svakodnevno učestvovala u radu nije ni sa kim kontaktirala i bila je stalno uz majku, ali je uz podršku vršnjaka i vaspitača postepeno počela da putuje sa nama bez majke. Ovo je bio neobično lep primer dečje solidarnosti koji smo imali želju da negujemo i u daljem radu. Tokom jula i avgusta 2013. godine autobus je bio centar dešavanja na nekoliko lokacija. Moto za druženje je bio „Malo se pokreni i u vrtić kreni”. Pet dana u nedelji, na pet različitih punktova koje smo odabrali na osnovu analize podataka i iskustva u radu sa osetljivim grupama, dolazak autobusa u popodnevnim časovima značio je da počinju igra i druženje sa vršnjacima i vaspitačima. Igraonicu su započeli vaspitači pripremnog predškolskog programa u saradnji sa saradnicima ustanove. Vaspitači su sami izradili plakate za obaveštavanje roditelja koji su postavljeni na više punktova u gradu.

Uz pomoć lokalnih TV i radio stanica uspeli smo u tome da obaveštenja o programu i mestu organizacije stignu do svih zainteresovanih. Planove smo pravili nedeljno, s tim da su se neke aktivnosti za koje su postojali interesovanje i potreba ponavljale (ali na različitim lokacijama). Organizovali smo igre i aktivnosti za jačanje dečjeg samopouzdanja i promociju ličnih sposobnosti i veština, likovne i kreativne radionice, a deca su naročito uživala u takmičarskim igrama pošto im je takva vrsta igre sa rekvizitima i pravilima bila potpuno nova. Aktivnosti su se završavale pesmom „Kad si srećan” koja je postala dečja letnja himna. U okviru programa iskoristili smo priliku da proverimo i upotpunimo podatke o deci i potrebama porodica. Na kraju svakog dana tim je analizirao efekte i pravio evaluaciju rada sa decom, koja bi potom bila osnova za naredni dan.

Svaka lokacija je po nečemu bila specifična, a u radu su nam se vremenom sve više pridruživale mlade majke sa malom decom i bebama; čak su i osnovci i srednjoškolci posmatrali naša druženja. Svi su bili pozvani da učestvuju u aktivnostima, a mnogi su to i učinili. Podrška koju smo dobili u lokalnoj zajednici mnogo nam je značila, jer sopstvenim resursima ove aktivnosti nismo mogli da realizujemo. Kada je prošao avgust, mi smo se vratili redovnom radu u svojim vrtićima. Mislimo da smo organizacijom ovog programa pokrenuli zajednicu, da smo povezali mnoge karike u društvu i da smo bar nakratko svi učili zajedno. Bilo je zadovoljstvo i privilegija raditi na ovom programu i u ovim zajednicama.

Page 84: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

82 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Međutim, smatramo da smo tek zagrebali površinu i da je potrebna mnogo jača podrška lokalne zajednice, da je potrebno još više raditi na povećanju osetljivosti za ulaganje u rani razvoj. Ostaje nam da još učimo i isprobavamo i da pokušamo da ostvarimo početnu zamisao da „Putujući vrtić” stvarno zaživi i postane kvalitetniji i dostupniji deci Požarevca.

PUTUJUĆI VRTIĆ

Beočin

Nakon inicijalnih sastanaka u okviru projekta IMPRES formirali smo Tim za posebne i specijalizovane programe koji je, uzimajući u obzir trenutne mogućnosti ustanove i to što je u okviru projekta dobijeno kombi vozilo, pokrenuo ideju o osnivanju „Putujućeg vrtića”.

Trebalo je osmisliti program koji ćemo ponuditi roditeljima, a pre svega je trebalo na terenu pronaći decu koja će u njemu učestvovati. Na medijima, tačnije na RTV Beočin, objavljeno je da upisujemo decu u „Putujući vrtić”, ali iz nekog razloga odziva nije bilo. Da bismo bili efikasni, pretražili smo opštinske baze podataka i sa spiskovima dece krenuli na teren. Baza podataka je ukazivala na to da evidentirana deca (uglavnom) nisu više na tim adresama, ali smo pronašli decu koja nisu u zvaničnim evidencijama. Nailazili smo na oduševljenje, nepoverenje, zainteresovanost i sumnjičavost. U svakom slučaju, imali smo utisak da je novi program izazvao interesovanje. Napravili smo spisak dece i odlučili da prvi put sa decom povedemo i roditelje te da organizujemo roditeljski sastanak na kojem ćemo im predstaviti svoju zamisao. Roditelji i deca su bili zbunjeni, ali se primećivalo i veliko oduševljenje, jer im se nudilo nešto različito i uzbudljivo.

„Putujući vrtić” je zamišljen kao specijalizovani program namenjen deci koja nisu uključena u sistem PVO i kojoj su usluge predškolske ustanove manje dostupne. Program je zamišljen tako da, osim dostupnosti vrtića, ponudi deci i priliku da uče u različitim situacijama i da se druže. Poseban kvalitet programa činile su dve komponente za koje je resurse obezbedila Ustanova (uz podršku LS) — pravilan fizički razvoj i rad sa decom na razvoju govora i komunikacije. U ove svrhe Tim je u rad sa decom uključio saradnika za fizičko i logopeda, koji su zajedno sa vaspitačima postali i realizatori programa. Kako smo imali ograničene prostorne resurse, grupa nije boravila u jednom prostoru, nego u svim našim vrtićima, u Sportskom centru Beočin, na različitim atraktivnim mestima u lokalnoj zajednici, ali i u prirodi kada su to dopuštale vremenske prilike.

I tako je „Putujući vrtić” krenuo. Bilo nam je važno da se u ovoj „promeni” svi osećamo sigurno, pa su roditelji dobili brojeve telefone učesnika, detaljnu rutu kojom će deca putovati i mesta na kojima će boraviti. Roditelji su bili zadovoljni,

Page 85: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

83 | PRAKTIKUM

zainteresovani i saradnički raspoloženi. Radili smo tri sata dnevno svih pet dana u nedelji.

Putovanje je predstavljalo za decu sve veću radost, pa se vest proširila. U početku smo imali dvanaestoro upisane dece, a onda se prijavilo još troje… U radu smo imali i poteškoća; planirali smo, na primer, da program učinimo kvalitetnijim angažovanjem lutkara koji bi radio sa decom, želeli smo i da decu uključimo u rad Eko etno-centra koji je u tim trenucima nastajao, ali se ove naše želje nisu ostvarile. Loše vreme je ponekad ometalo rad u prirodi i kretanje vozila, a stalne finansijske probleme prevazilazili smo korišćenjem sopstvenih resursa PU i razumevanjem i podrškom lokalne zajednice i donatora. U ovakvim situacijama nailazili smo na razumevanje i podršku roditelja.

I pored teškoća, ne odustajemo. Ispitivali smo efekte svog rada na različite načine: tražili smo i dobijali povratne informacije o svom radu od roditelja i drugih zainteresovanih u lokalnoj zajednici. Analizirali smo dokumentaciju na sastancima i pitali decu kakvi su njihovi utisci. Pitali smo za mišljenje i širu javnost, tako da su naš rad pratili i predstavnici lokalne samouprave, a bili smo i gosti u lokalnim medijima.

Upisaće se u naš „Putujući vrtić” početkom godine i druga deca. Tim će stalno obilaziti teren i anketirati roditelje o programima koje bi želeli za svoju decu. Planiramo da u svakom mestu naše opštine i u svakom od naših vrtića organizujemo jednom nedeljno neki posebni ili specijalizovani program koji će obuhvatiti decu iz ovih sredina koja nisu uključena u rad vrtića. Naravno, oživeće i Eko etno-centar, koji će nam pružiti još više mogućnosti za rad sa decom. Planiramo da u budućnosti, na osnovu stečenih iskustava i znanja, privučemo u većoj meri roditelje i lokalnu zajednicu i da sa njima izgradimo jake partnerske odnose.

Ostaje nam da poželimo deci, roditeljima i učesnicima „Putujućeg vrtića” srećan put i srećno detinjstvo uz mnogo lepih trenutaka za učenje i saznavanje.

Page 86: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

84 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Specijalizovani programi

STUDIO DRAMSKOG IZRAŽAVANJA „NAŠE MALO POZORIŠTE”

Gadžin Han

Uvidom u stanje na terenu došli smo do podataka da ima sve manje dece zbog migracije stanovništva iz sela u grad. Promociju vrtića vršili smo u Gadžinom Hanu i Donjem Dušniku (flajeri, novogodišnje radionice za decu i roditelje, novogodišnja predstava i podela paketića).

Zašto smo se opredelili za selo Donji Dušnik?

Selo Donji Dušnik ima dugu tradiciju obrazovanja. U osnovnoj školi koristimo jednu prostoriju za izvođenje pripremnog predškolskog programa i ona je opremljena u skladu sa potrebama psiho-fizičkog razvoja deteta. U selu još postoje park sa spravama za decu, Dom kulture, sportski tereni, ambulanta. U blizini je selo sa najvećim brojem romskog stanovništva. Dobri putevi i čest prevoz omogućavaju dobru povezanost sa Gadžinim Hanom i Nišom. U selu se tradicionalno organizuju likovne kolonije.

Vaspitačica koja je iz Donjeg Dušnika individualno je razgovarala sa roditeljima, proverila njihovo interesovanje i anketirala ih.

Programski smo odredili da se pored prvog informativnog roditeljskog sastanka održi i jedan vid druženja sa roditeljima.

Na osnovu prikupljenih podataka (anketni listići i individualni razgovori sa roditeljima) odlučili smo da vaspitno-obrazovni rad ponudi mogućnost za socijalizaciju, podsticanje psiho-fizičkog rasta i razvoja i poboljšanje sposobnosti za komunikaciju.

Prilikom upoznavanja roditelja sa vrstama posebnih i specijalizovanih programa, zajedno smo se opredelili za radionicu dramskog izražavanja u Donjem Dušniku, jer je novogodišnja predstava pobudila kod dece interesovanje za lutke, scenu i glumce. Radionici smo dali naziv „Naše malo pozorište” i ona je imala za cilj razvijanje i podsticanje stvaralačkog izražavanja.

Page 87: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

85 | PRAKTIKUM

Na samom početku deca su se upoznala sa tehnikom pantomime. Prvobitne igre su realizovane tako što su deca neke obične situacije, npr. sanjivost, duvanje vetra, situacije u kojima preovlađuju osećanja radosti, tuge ili sreće, izražavala gestom, mimikom i pokretom. To su bile jednostavne radnje koje su deca rado prihvatala i igrala. Sledeća faza bila je imitiranje svakodnevnih životnih situacija i pojava (npr. ponašanje na ulici, u autobusu, kod lekara i sl.). U ovim igrama učestvovali su i roditelji koji su zdravstveni radnici. Tokom rada mnoga deca su prevazišla početnu stidljivost. Deca su naučila da prepoznaju i razumeju osećanja drugih.

Postepeno smo uvodili rekvizite i kostime da bi se olakšalo predstavljanje date situacije, odnosno da bi se situacija učinila uverljivijom, a deca dodatno opustila. Dramatizovali smo poznate tekstove (bajke „Crvenkapa” i „Vuk i tri praseta”, priče „Deda i repa” i „Hana kod lekara”).

LIKOVNI ATELJE „KROZ IGRU STVARAMO”

Gadžin Han

Kao jedan od podsticaja za odabir specijalizovanog programa poslužila nam je neposredna blizina Narodne biblioteke „Branko Miljković”, u čijim se prostorijama nalazi galerija slika. Zato smo se opredelili za specijalizovani program likovni atelje i dali mu naziv „Kroz igru stvaramo”.

Svega ovoga ne bi bilo da nismo imali finansijsku pomoć lokalne samouprave i stručnu pomoć psihologa škole. U cilju efikasnijeg i kvalitetnijeg rada na posebnim i specijalizovanim programima bili smo u stalnom kontaktu sa mentorom koji nam je upućivao sugestije, komentare i predloge.

Počeli smo tako što su nam deca kroz crtež izražavala svoja osećanja, misli, kreativnost, ali i strahove, potrebe i želje. Pustili smo decu da spontano uzmu olovke u ruke i podržavali ih i bodrili na putu ka pravim malim remek-delima. Svaki dečji crtež pričao je svoju priču. Stručnu pomoć dobijali smo od Ivice Aranđelovića, člana likovne kolonije, koji je zaposlen u Narodnoj biblioteci. Umetnik je bio spreman da se, kad god je bilo potrebno, susretne sa decom, bilo u ustanovi bilo u svom ateljeu. Deca su razgovarala sa umetnikom i slikala uljanim bojama na platnu. Posetili smo i likovnu koloniju „17 vodenica” u Donjem Dušniku gde su se deca družila sa umetnicima i uživala u čarima prirode. Boravak u prirodi nam je omogućio da prikupimo obilje materijala za likovne igre u vrtiću (plodovi, lišće, cveće). Potrudili smo se da sa decom i roditeljima prikupimo vrlo raznovrsnu i bogatu zbirku prirodnih i otpadnih materijala. Sav materijal i sredstva za likovni rad bio je dostupan deci za oblikovanje. Organizovali smo i kreativne radionice za roditelje na kojima su oni imali priliku da isprobaju načine na koje mogu da se igraju sa svojom decom,

Page 88: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

86 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

da im prošire interesovanja. Uz pomoć ovih radionica uspostavljena je pozitivna klima na relaciji roditelj–dete–vaspitač.

Iznošenjem dečjih likovnih radova van okvira ustanove (izložba u Domu kulture) želeli smo da privučemo pažnju šire društvene sredine i da je podsetimo da smo i mi deo nje.

Šta smo dobili

Adaptacija i rekonstrukcija prostora, kombi vozila, autobus, montažni objekat i mogućnost besplatnog boravka su, naravno, obezbedili veći obuhvat dece i dostupnost onima koji te usluge do sada nisu mogli da koriste, posebno deci iz osetljivih grupa. Tokom procesa razvijanja posebnih i specijalizovanih programa za decu uzrasta 3–5,5 godina u okviru projekata IMPRES i „Vrtići bez granica”, kroz proces samoevaluacije i praćenja, uočeni su sledeći efekti.

Prvo, promene u percepciji značaja predškolskog vaspitanja i obrazovanja. Na osnovu dosadašnje prakse, kod roditelja preovlađuje mišljenje da su primarne funkcije vrtića socijalizacija ili obezbeđivanje celodnevnog boravka za njihovu decu. Na ovaj način se pogrešno percipira da je primarna svrha predškolskih ustanova da pružaju usluge zaposlenim roditeljima. Proširenjem ponude predškolske ustanove pokazuju poštovanje i uvažavaju različite potrebe porodica i zajednica, ali takođe šalju jasnu poruku da je njihova primarna uloga vaspitanje i obrazovanje, a ne staranje o detetu.

Drugo, adaptacija i rekonstrukcija prostora je obezbedila slobodnu sobu, što je omogućilo ne samo da predškolski programi obuhvate više dece nego i da se poveća dostupnost, posebno za decu iz osetljivih društvenih grupa i decu iz seoskih sredina.

Treće, pored većeg broja dece koja su obuhvaćena predškolskim vaspitanjem i obrazovanjem, značajan efekat programa predstavlja to što predškolske ustanove počinju da razmišljaju o racionalnijoj upotrebi postojećih kapaciteta — i prostornih (npr. tokom popodneva, vikendima itd.) i ljudskih (npr. vaspitači koji rade u PPP). Takođe, razmišljaju i o tome kako da krenu „ka ciljnoj grupi” i stignu do dece i porodica iz najosetljivijih društvenih grupa (upotreba prostora u osnovnim školama u selima gde je broj učenika u poslednje vreme manji, lokalna zajednica i sl.).

Četvrto, roditelji i vaspitači ističu da je adaptacija dece prošla mnogo brže i lakše nego obično tokom prvog susreta dece sa ustanovom. Tome su svakako doprineli dužina boravka dece (poludnevni, četvoročasovni programi) i činjenica da ne postoji uobičajena rutina kao kada se ostaje ceo dan (spavanje, ručak itd.), ali i mnogo veće učešće i prisustvo roditelja u vaspitno-obrazovnom

Page 89: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

87 | PRAKTIKUM

procesu i uvažavanje njihovih potreba. Roditelji su pričali o dužini boravka dece, interesovanjima dece, njihovoj omiljenoj igri, kako uživaju u onome što rade, kao i o tome kako oni mogu da doprinesu razvoju programa da bi se stvorila sredina pogodna za decu i da bi oni sami mogli da postanu deo procesa i sredine u kojoj njihovo dete raste.

Peto, ovaj proces je rezultirao uspostavljanjem partnerstva kroz koje su vaspitači i roditelji zajedno stvarali prilike za učenje, obogaćenu sredinu u kojoj se deca osećaju dobrodošlo i kao da tu pripadaju, i to ne samo u sredinama u kojima obitavaju deca, već i mnogo šire — stvarajući uslove da programi, posebno formalni i neformalni, budu dostupni za što više dece u zajednici. Zajedničke aktivnosti roditelja i vrtića šalju poruku deci da se na njih misli i da su tu dobrodošla.

Šesto, razvoj profesionalnih veština zaposlenih kroz obuku i razmenu sa drugim profesionalcima omogućio je razvoj internih resursa ustanove. Poseban izazov za većinu vaspitača koji su navikli na tzv. homogene uzrasne grupe predstavljao je rad u mešovitim uzrasnim grupama. To je bila prilika da se istražuje, eksperimentiše, sluša i to iskustvo je suština otvorenog obrazovnog sistema — otkrivanje i praćenje interesovanja i potreba dece, a zatim prilagođavanje aktivnosti u skladu sa podsticajima koji dolaze od same dece i koji predstavljaju početnu tačku za planiranje i kreiranje aktivnosti. Tokom procesa se koriste mnoge prilike i mogućnosti za učenje i razvoj, koje za rezultat imaju zajedničke interakcije dece različitog uzrasta, postepeno razvijanje razumevanja i samopouzdanja da se uvažavaju potrebe i interesovanja i stvaranje sredine koja pruža podršku učenju i razvoju. Vaspitači kažu da je ovo bila njihova prilika da „izađu iz kutije”.

Sedmo, kod roditelja i dece se razvija pozitivan stav prema vrtićima. Roditelji uviđaju najveću korist od boravka u grupi — deca se socijalizuju sa vršnjacima, imaju priliku da steknu socijalne veštine i znanja u prirodnoj sredini; pored toga, deca su zaštićena i srećna i vole da idu u vrtić. Kontinuirano praćenje, opažanje i dokumentovanje/beleženje dečijeg razvoja od strane vaspitača omogućava roditeljima uvid u razvoj njihove dece. Roditelji ističu poštovanje i podršku koju dobijaju od vaspitača u smislu dilema koje imaju u vezi sa vaspitanjem i obrazovanjem svoje dece, ali i brojne prilike da prate šta se dešava u vrtiću, to što su i oni sami deo procesa i što mogu da podele svoja iskustva sa drugim roditeljima. Neki roditelji su rekli da im se pružila prilika da odvoje više vremena za sebe i svoje obaveze (nastavak obrazovanja, posao itd.).

Konačno, programi su nesumnjivo poboljšali vidljivost i reputaciju predškolske ustanove, delimično zbog izveštavanja medija (lokalni mediji su pratili sve velike događaje), delimično zbog većeg učešća roditelja, posebno u sredinama gde ranije nije bilo programa i usluga za decu ranog uzrasta. Naročito je

Page 90: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

88 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

važna otvorenost, iskazana kroz integrisanje sadržaja iz porodice i zajednice u vaspitno-obrazovni proces i stvaranje prilike za samu zajednicu da postane mesto učenja, resurs za istraživanje i otkrivanje, pri čemu se istovremeno zadovoljava prirodna radoznalost dece.

Ono što bi trebalo da očekujete u budućnosti jeste postepena promena stava o značaju programa koji su usmereni na decu ranog uzrasta, ne samo u zajednici već i u okviru procesa donošenja odluka. Za ovo drugo, međutim, trenutno nema adekvatnih dokaza. Ohrabruje to što su lokalne samouprave pokazale razumevanje za značaj projekata kroz obezbeđivanje prostora, dokumentacije i dela finansijskih sredstava za njegovu adaptaciju i legalizaciju, kroz preuzimanje obaveze da finansiraju plate vaspitača i pokrivaju materijalne troškove vezane za kombi vozila i autobus, kao i kroz omogućavanje da se posebni i specijalizovani programi uopšte sprovode (što nije malo u vreme krize). Ostaje da se istraži da li će i kako budžeti lokalnih samouprava obezbeđivati sredstva za podršku nastavku širenja sličnih programa koji ciljaju decu ranog uzrasta.

Inspirativni primeri prakseiz zemalja EUDečiji centri i centri za decu i porodicu: specijalizovani programi za porodice iz osetljivih društvenih grupa14

Sektor vaspitanja i obrazovanja na ranom uzrastu u Velikoj Britaniji do 1997. godine karakterisali su izdvojeni mali centri, koji su bili pristupačni samo zaposlenim roditeljima iz srednje klase. Od 1997. do 1999. godine započeli su pilot-projekti za kreiranje specijalizovanih programa sa težnjom da se vaspitanje i obrazovanje u ranom uzrastu učini pristupačnim za decu i porodice iz osetljivih društvenih grupa.15 Spajanje ovih izdvojenih usluga/centara bilo je od suštinske važnosti za ovu inovaciju, te su vaspitno-obrazovne usluge, predškolske ustanove, centri za podršku roditeljima, centri za obuku nezaposlenih, zdravstvene službe i centri za prekvalifikaciju tutora počeli da rade objedinjeno kao dečiji centri.

Britanska vlada je, motivisana uspehom pilot-projekata, odlučila da finansira razvoj široke mreže „dečijih centara” koji nude širok spektar usluga za decu i

14 Jedan od ovih centara, „Th e St. Th omas Children’s Centre” u Birmingemu, prikazan je na DVD snimku Uspavanka za Hamzu, a predstavljene su uspešne svakodnevne metode koje se tamo primenjuju.

15 Pascal, Bertram, 2005:174.

Page 91: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

89 | PRAKTIKUM

porodice, a koji su uspostavljeni u siromašnijim okruzima.16 Investicija u dečije centre je uspešno ostvarena i danas ih u Engleskoj ima oko 3500.17

Jedan primer je Centar „Gilmerton Child and Family” u Edinburgu, koji pruža individualnu podršku roditeljima (klubovi za roditelje i poseban klub za tate) kroz visokokvalitetni program dostupan i roditeljima beba od 6 nedelja starosti.

Na globalnom nivou postoji veoma malo modela koji pružaju ciljane usluge tako visokog kvaliteta kakve nude ovi dečiji centri. Roditelji koji posećuju ove centre spadaju, zbog ličnih problema, u grupu veoma osetljive populacije (npr. problemi sa drogom, alkoholom, deca data na staranje, postporođajna depresija, mentalne bolesti) ili imaju decu kojoj je potrebna dodatna podrška na razvojnom, socijalnom i emocionalnom nivou. Dečiji porodični centri pružaju individualnu podršku posebno u situacijama izmeštanja dece iz porodica, što neretko dovodi do raskola u široj porodici i zahteva dodatni angažman stručnjaka.

Da bismo ilustrovali različite funkcije dečijih centara, pomenućemo Klub za tate (za razvedene ili samohrane očeve) u okviru Centra „Gilmerton Child and Family”.18 Ovaj klub preko deset godina pruža podršku očevima u okviru partnerstva sa organizacijom „One-parent Families Scotland” (OPFS). Očevima imaju mogućnost da provode kvalitetno vreme sa svojom decom bez nadgledanja, a mogu da dobiju i odgovore na pitanja i dileme, kao i pomoć u prevazilaženju teškoća. Očevima i njihovoj deci pruža se prilika da, ako to žele, učestvuju u aktivnostima i izletima (odlazak u muzeje, mesto za pričanje priča, centri za igru). Tokom nedelje očevi učestvuju u aktivnostima kuvanja zdrave hrane, kursevima fotografije itd. Klub za tate je pomogao nekim očevima da nastave sa obrazovanjem ili obukom, da pohađaju časove roditeljstva ili da volontiraju. Klub ih pre svega podržava u tome da ponovo postanu roditelji.

Prednost ovih centara je što se u njima ostvaruju sve tri funkcije vaspitanja i obrazovanja na ranom uzrastu:

ekonomska — pomaganje roditeljima da nađu posao; vreme rada vrtića je prilagođeno životnom tempu roditelja (posao, obuka, intervjui za posao),

pedagoška — pružanje podsticajne sredine za učenje i razvoj dece,

socijalna — dosezanje porodica iz osetljivih grupa i pružanje pomoći za teške situacije u kojima su se te porodice našle.

16 Pascal, Bertram, 2005:174.17 Owens, Haynes, 2007.18 http://www.dadsclub.eu.

Page 92: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

90 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Slabost može da bude to što je usluga centara ciljana, namenjena pre svega porodicama iz osetljivih društvenih grupa, te postoji dodatni rizik od stigmatizacije, ali su same usluge osmišljene tako mogu da budu veoma korisne za sve porodice.

Mesto sastajanja za decu i roditelje, prvi korak za roditelje koji(još uvek) ne upisuju svoju decu u predškolske ustanove

U Italiji, Francuskoj i Belgiji za decu najranijeg uzrasta (0–4 godine) prilično su popularna takozvana „mesta sastajanja za roditelje i decu”. Mesta sastajanja su neformalna — to su prostori gde deca mogu da provedu nekoliko sati zajedno sa svojim roditeljima ili starateljima i da upoznaju drugu decu. Odrasli i deca mogu da se sastaju i druže u drugačijem okruženju nego što je kuća, a to je posebno korisno za roditelje koji ne rade i ostaju kod kuće sa decom. Istraživanje je pokazalo19 da „mesta sastajanja” zapravo predstavljaju odgovor na potrebe mnogih roditelja: mesto gde njihovo dete može da se sretne i igra sa drugom decom i gde oni sami mogu da prošire društvene kontakte upoznajući druge roditelje. Cilj je da se stvore prilike za slobodnu razmenu i dijalog — ljudi mogu da se vide i da popričaju s drugima o širokom spektru interesovanja i ideja vezanih za roditeljstvo. Ne postoji unapred uspostavljen ishod ili cilj: samo sastajanje je cilj, pa ovi kontakti mogu da pruže dodatnu vrednost u vidu podrške i umanje osećaj izolacije kod roditelja.

Interakcije su slobodne i ne pretpostavljaju stručnost u pogledu onoga što bi trebalo da bude „dobro vaspitanje / roditeljstvo / briga o detetu”. Na pojedincu je da odluči šta će dalje činiti kada uočeni razlike u vaspitanju. Pored toga što nema usmeravanja ili procene, a što stvara neophodan osećaj sigurnosti, ovi susreti mogu da budu prilika za sučeljavanje mišljenja i da pojačaju razmišljanje o pitanjima odgajanja, vaspitanja i obrazovanja dece.

Najvažnije je to što ova mesta, u postojećim formalnim i neformalnim objektima, mogu značajno da doprinesu smanjenju osećaja društvene izolacije i da pružaju priliku da se i deca i roditelji suoče sa različitošću.

To je i razlog zašto „mesta sastajanja” nisu usmerena na određenu ciljnu grupu ili određena pitanja. Nekoliko takvih mesta u ovim zemljama upravo svojom različitošću pruža nove odgovore na osnovnu ljudsku potrebu za socijalnim kontaktom i povezanošću.

Ova mesta su usmerena na sve roditelje ili druge staratelje (dede i babe, dadilje,

19 U Briselu 23% majki provodi više od sedam sati svakog dana samo kod kuće sa detetom, tako da se mogu osećati prilično izolovano. Istraživanje je pokazalo i da je potreba za češćom socijalnom interakcijom izražena u praktično svim delovima populacije (Vandenbroeck, 2010).

Page 93: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

91 | PRAKTIKUM

stariju braću ili sestre koji preuzimaju na sebe deo roditeljskih odgovornosti i sl.) i nisu proglašena kao mesta koja postoje za „roditelje sa problemima”. Naprotiv, ona počivaju na verovanju da je potreba za socijalnom interakcijom univerzalna i da takva mesta mogu da stvore osećaj zajedništva. Iskustva iz ovih zemalja, kao i drugih usluga takve vrste, takođe jasno pokazuju kako deca mogu da izgrade most za stvaranje interakcija koje prevazilaze kulturne i druge barijere. Zbog toga ova mesta odražavaju različitosti u sredinama u kojima se organizuju (društveno-ekonomske, kulturne i rodne).

Rad na tri glavna načela — zajednička roditeljska odgovornost, slobodno suočavanje sa nepoznatim stavovima i ponašanjima, nepostojanje fokusa na jednu ciljnu grupu ili problem — stvara različite mogućnosti koje se, na mestima sastajanja, međusobno preklapaju: roditeljska podrška, podrška razvoju ili postavljanje izazova za razvoj i stvaranje zajedništva.

Dakle, kao glavne tačke izdvajaju se:

laka dostupnost za roditelje koji ostaju kod kuće i žele sami da vaspitavaju i obrazuju svoju decu u ranom uzrastu (ili za roditelje koji možda ne znaju kakve su im sve usluge dostupne);

to može da bude podsticaj, prvi korak za roditelje da ipak upišu decu u predškolsku ustanovu onda kada izađu iz situacije u kojoj su izolovani (pogotovo ako se mesta sastajanja organizuju u predškolskim objektima ili su povezana sa njima),

različiti socijalni konteksti iz kojih porodice dolaze.

Ekonomska funkcija nije u fokusu, a evidentno je da se ovom uslugom mnogo manje razvija pedagoška funkcija.

Porodični centri (Nemačka): snažan fokus na socijalnoji ekonomskoj funkciji20

Porodični centri („Familienzentren”) u Nemačkoj, koje je pokrenula federalna država Severna Rajna–Vestfalija, od 2006. godine nude različite programe i usluge deci i porodicama. Osnovni cilj ovih centara je uspostavljanje integrisane mreže lako dostupnih usluga za porodicu kako bi se povećao obuhvat dece u vaspitno-obrazovnom sistemu (Zapadna Nemačka ima tradicionalno nizak nivo obuhvat dece), promovisao razvoj jezika i pismenosti u ranoj fazi (posebno za decu emigrantskog porekla) i olakšala tranzicija u osnovne škole. Centri su vrlo osetljivi na potrebe i probleme roditelja: oni pružaju usluge savetovanja za

20 Na DVD snimku Childcare Stories predstavljena su dva različita porodična centra kao ilustracija kako se ovi specijalizovani programi sprovode.

Page 94: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

92 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

porodice, a fleksibilan sistem zadovoljava potrebe roditelja čak i tokom večernjih sati ili vikendom. U centrima se takođe osmišljavaju obrazovne aktivnosti za roditelje, organizuju kursevi koji im pomažu da poboljšaju svakodnevni život i unaprede roditeljske veštine.

Centar „Kinderhaus Rasselbande” u Kastrop-Raukselu je interesantan primer sa jasnim fokusom na ekonomsku funkciju vaspitanja i obrazovanja u ranom uzrastu. Rasselbande organizuje programe za decu predškolskog i školskog uzrasta do 17 časova, a roditelji mogu da dovedu decu u vreme kada im to odgovara. Za decu mlađu od 3 godine postoje odvojene grupe: petoro dece od 6 meseci do 3 godine provodi vreme sa vaspitačem od 8.30 do 12.30. Ustanova smatra da je ovo razumna alternativa staranju o deci kod kuće, jer deca mogu da se socijalizuju sa svojim vršnjacima, a kasnije se spontano uključuju u grupe u vrtiću. Kao osnova je, iz pedagoških razloga, uzeta nedeljna briga u trajanju od barem 10 sati. Posle redovnog radnog vremena, drugi profesionalci brinu o deci u svom ili njihovom domu. Porodične usluge su otvorene za decu od 0 do 12 godina, roditelji mogu da koriste ove usluge povremeno (npr. u hitnom slučaju) ili redovno, a deca mogu da se dovoze do Centra i nazad. Takođe, moguće je kombinovati i različite „vidove brige/staranja”, pa starija deca, na primer, mogu da dođu na slobodne aktivnosti. Pored toga, postoje posebne aktivnosti tokom odmora, koje povezuju slobodne aktivnosti sa celodnevnim vaspitanjem i obrazovanjem.

Dobre strane ovih centara su:

integrisane visokokvalitetne usluge za roditelje i decu,

fleksibilno radno vreme i oblici rada (ostvarena ekonomska funkcija),

jasna pedagoška vizija,

otvoreni su i dostupni za sve porodice, iz kulturološki i socijalno različitih sredina.

Neki od ovih centara su u privatnom vlasništvu, što ih čini preskupim za decu i roditelje iz osetljivih društvenih grupa. Pored toga, oni se previše fokusiraju na ekonomsku funkciju (imaju veoma dugo radno vreme), čime se stvara neravnotežu između tri osnovne funkcije vaspitanja i obrazovanja na ranom uzrastu.

Tinkelbel, inicijativa u Gentu

Gent ima dugu istoriju u oblasti visokokvalitetnih vaspitno-obrazovnih politika i pružanja usluga deci ranog uzrasta i njihovim porodicama. Glavne vrednosti ovih politika su dostupnost i pristupačnost, poštovanje različitosti, pedagoški

Page 95: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

93 | PRAKTIKUM

kvalitet, učešće roditelja i lokalne zajednice. I ovde se smatra da ravnoteža između tri funkcije ima suštinski značaj za pružanje kvalitetnih usluga.

Tinkelbel ima veoma specifičan sistem upisa u vaspitno-obrazovne programe koji se finansiraju na lokalnom nivou: centralni kompjuterizovani registar prati ponudu programa vaspitno-obrazovnog rada sa decom od 0 do 2,5–3 godine (godište kada većina dece počinje da ide u vrtić u Flandriji) i potražnju za njima, a garantuje objektivan i pošten metod ponude programa svim porodicama. Nažalost, usled nedostatka kapaciteta, nije moguće izaći u susret potrebama svih porodica. Kako bi se izbegao princip da prvi bude „uslužen” onaj ko prvi „dođe” (a koji često isključuje roditelje iz osetljivijih grupa i one koji su slabije informisani) i kako bi se omogućilo da se uključe porodice različitog socijalnog i kulturnog porekla, uspostavljen je Tinkelbel.

U okviru specifičnog kompjuterskog sistema roditelji mogu da zatraže mesto, a raspoloživa mesta se, na osnovu temeljno objašnjenih kriterijuma, uparuju sa zahtevima; na primer, 50% svih mesta je rezervisano za decu koja žive u susedstvu, a 30–50% za decu iz osetljivih društvenih grupa.21 Pored toga, svaki centar rezerviše nekoliko mesta za decu imigranata koji uzimaju časove integracije i holandskog jezika, za one koji su nezaposleni, za one koji pohađaju kurseve za prekvalifikaciju ili za porodice u krizi.

Na ovaj način se uspostavljaju objektivni kriterijumi koji važe za sve, čime se istovremeno obezbeđuje zastupljenost porodica različitog socijalnog i kulturnog porekla. Fokusiranjem na učešće roditelja i uključivanjem lokalne zajednice stvaraju se prilike da se i deca i roditelji u vaspitno-obrazovnom centru osećaju kao kod kuće.

Glavne snage ovog sistema u Gentu su:

ravnoteža između tri funkcije vaspitanja i obrazovanja,

svaka porodica dobija jednaku šansu da učestvuje u programu,

javno finansiranje je jednako dostupno svom stanovništvu.

Što se tiče slabosti, činjenica je da i dalje nema dovoljno mesta za svu decu i da roditelji ponekad osećaju da nemaju pravo na izbor centra i programa koji će njihovo dete pohađati.

21 Kriterijumi koji se koriste su veoma različiti: niski prihodi ili prihodi od socijalne pomoći, nezaposleni roditelji, roditelji koji ne govore holandski, majke bez diplome srednje škole, samohrani roditelji, roditelji tinejdžeri i sl.

Page 96: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

94 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Zakon u flamanskoj zajednici

Iako je nedavno promenjen, flamanski dekret o vaspitanju i obrazovanju vredan je pomena. On pokazuje kako zakonodavstvo može da podrži i stimuliše praksu. Pre ovog dekreta, vaspitno-obrazovni centri su sami uspostavljali kriterijume za upis. Zbog nedostatka kapaciteta, uglavnom su upisivana deca zaposlenih roditelja iz flamanske srednje klase. Na taj način centri su bili uglavnom popunjeni i prilično „jednostavni” za upravljanje. Porodice iz najosetljivijih grupa (porodice sa niskim prihodima, emigrantske porodice, neobaveštene porodice, porodice koje nisu upoznate sa administrativnim procedurama i sl.) često su bile isključene, iako postoje jasni dokazi da su ovi programi i usluge neophodni baš toj deci i njihovim porodicama.

Neki centri su se ponašali proaktivnije i investirali su u rad i sa manje uticajnim porodicama, jačajući veze u okviru zajednice i primajući decu sa smetnjama u razvoju ili decu iz osetljivih društvenih grupa.

Postojala je želja da se poveća dostupnost vaspitno-obrazovnog sistema za svu decu i donet je zakon koji se bavi uspostavljanjem prioriteta, a koji je zatim trebalo sprovesti u svim subvencionisanim centrima.

Svaki subvencionisani vaspitno-obrazovni centar, po ovom zakonu, treba da rezerviše 20% mesta za decu iz određenih porodičnih kategorija: porodice sa niskim prihodom, roditelji koji su sami (bez obzira na prihode) i roditelji koji su na obuci radi sticanja zaposlenja.

I pored toga što izaziva polemike u javnosti, jer nema dovoljno mesta za sve, ovo je svakako jedan od načina da se interveniše i uspostavi pravičnija upisna politika. (Novi zakon iz 2012. godine uveo je „pravo na pristup vaspitno-obrazovnim uslugama”, ali se još uvek ne sprovodi. Slično pravo je uvedeno i u Danskoj, a omogućava roditeljima pravo na sudsku zaštitu ukoliko ne mogu da nađu mesto za svoje dete.)

Komunikacija sa roditeljima: premošćavanje jaza

U Gentu postoji i projekat „Gradimo mostove” koji je usmeren na unapređivanje komunikacije i saradnje između roditelja (iz osetljivih grupa) i škola.

Jaz između jednakih (obrazovnih) šansi koje postoje u zakonu i realnosti i dalje je veoma veliki: i pored sveg truda, vrtići nisu uspeli da umanje jaz između onih koji imaju i onih koji nemaju. Roditelji nisu uvek uključeni u život ustanove, pogotovo kada su u pitanju roditelji iz osetljivih društvenih grupa ili porodice drugačijeg kulturnog porekla. Međutim, uključenost roditelja i učtiv dijalog između roditelja i vaspitača pokazao se kao koristan za decu, za njihovu dobrobit.

Page 97: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

95 | PRAKTIKUM

Kako bi se poboljšala situacija, u Gentu je 1997. godine započeo projekat sa školskim medijatorima u nekim osnovnim školama. Ova lica su zaposlena u školi (tj. nisu „autsajderi” iz službe za socijalnu zaštitu) kako bi se unapredio odnos između roditelja i škole, posebno u školama sa velikim procentom učenika uz najosetljivijih društvenih grupa (preko 50%). Medijatori unapređuju zajedničko razumevanje i dijalog o (kulturnim) razlikama na obe strane (kod roditelja i školskih timova) i vezu između škole i porodičnog života.

U ovom trenutku, zahvaljujući finansiranju od strane grada, u 39 škola organizovana je podrška 31 medijatora i 2 koordinatora. U početku je bilo predviđeno da medijatori budu privremeno zaposleni i da njihovo radno mesto vremenom postane suvišno, nepotrebno. Oni su, međutim, sada deo školskog kadra i nastavljaju da ostvaruju dodatnu vrednost.

Medijatori rade na različitim nivoima u okviru škola: oni podržavaju učitelje, roditelje i učenike, rade na školskim aktivnostima (npr. zajedničko čitanje na jezicima koje deca govore kod kuće), obezbeđuju šire razumevanje stavova škole, osluškuju potrebe roditelja i informišu ih, pokreću dijalog i savetovanje između roditelja i učitelja, upućuju porodice u specijalizovane službe kada god je to potrebno itd. Na taj način uključuju roditelje i upoznaju ih sa njihovom partnerskom ulogom u obrazovnom procesu. Mostovi se ne grade samo između roditelja i učitelja, već i između lokalne zajednice i škole.

Jasno je da medijatori moraju stalno da nadograđuju odnose zasnovane na poverenju svih uključenih partnera. Oni nemaju hijerarhijski odnos sa školom, ali prenose relevantne informacije o detetu školi i informacije o školi roditeljima kako bi pomogli da obe strane steknu bolje razumevanje i otvore umove za uvažavanje i poštovanje različitosti. Svakodnevno su dostupni za neformalan razgovor na početku školske godine, na pauzama za kafu i u svakom drugom trenutku koji odgovara roditeljima. Oni takođe posećuju porodice kako bi ih bolje upoznali i obaveštavaju ih o životu u zajednici.

Evidentno je da sve uključene strane imaju koristi od ovih aktivnosti. Roditelji imaju više poverenja i razumevanja za školu, lakše i brže iskazuju svoje potrebe, prisutniji su u školskim aktivnostima. Učitelji su razvili jasniju viziju učešća roditelja, posebno u pogledu deprivacije i nejednakih šansi, situacije u porodicama svojih učenika i životnih uslova roditelja. Oni su stekli uvid u to kako da više uključe roditelje i razvili su jasnu komunikaciju o školskom životu. Uspostavljene su mreže između škola i drugih organizacija (socijalnih, kulturnih); organizacije su se bolje upoznale između sebe i počele više da rade zajedno, što je takođe zanimljivo za porodice. Na ovaj način škola otvara vrata mnogim drugim službama i uslugama.

Page 98: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

96 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Snage ovog projekta su postale toliko jasne da škole sada ne mogu da zamisle kako je bilo pre nego što su medijatori došli da ojačaju školski tim:

unapređeni su kvalitet i kvantitet odnosa između roditelja i škole, poboljšana je komunikacija i saradnja,

vrata škole su otvorena ka susedstvu i lokalnoj sredini,

roditelji se posmatraju kao partneri u dečijem obrazovanju i mogu da daju savete o školskim pitanjima.

Ukratko, svi su na dobitku.

Slabost ovog pristupa ogleda se u činjenici da se realizuje i finansira u lokalnim okvirima, pa programi nisu dugoročno održivi.

Page 99: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

97 | PRAKTIKUM

Literatura

1. Bennett, John, Roma Early Childhood Inclusion, Overview Report, OSF, REF, UNICEF, 2012, vidi: http://www.romachildren.com/wp-content/uploads/2010/12/RECI-Overview-final-WEB.pdf.

2. Cameron, C. and Moss, P. (2007) Care work in Europe: current understandings and future directions, Abingdon, Routledge.

3. Competent Educators of the 21st Century: ISSA’s Definition of Quality Pedagogy, vidi http://www.issa.nl/docs_pdfs/Pedagogical-Standards-final-WEB.pdf.

4. DECET, & ISSA (2011) Diversity and social inclusion. Exploring Competences for Professional Practice in ECEC. Brussels.

5. Doherty-Derkowski (1995) In: Frameworks for the Early Years (Birth to Age 8), April 2008, © Victorian Curriculum and Assessment Authority 2008, Published by the Victorian Curriculum and Assessment Authority, St Andrews Place, East Melbourne, Victoria 3002.

6. EACEA report; Eurydice (2009) Early Childhood Education and Care in Europe: Tackling Social and Cultural Inequalities, Brussels: Eurydice, vidi: http://www.eurydice.org.

7. European Commission (2006) Communication on efficiency and equity in European education and training systems. Vidi: http://eurlex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2006:0481:FIN:EN:PDF.

8. European Commission (2011) Early childhood education and care: providing all our children with the best start for the world of tomorrow. Brussels: European Commission.

9. European Parliament (2002) Presidency conclusions. Barcelona European Council., 16 March 2002, Brussels: European Parliament and Council.

10. Europe 2020, vidi: http://ec.europa.eu/europe2020/index_en.htm.11. Eurydice (2009) Key Data on Education in Europe 2009, vidi: http://eacea.

ec.europa.eu/education/eurydice/documents/key_data_series/105en.pdf.

12. Vlada Republike Srbije (2010) Prvi nacionalni izveštaj o socijalnom uključivanju i smanjenju siromaštva u Republici Srbiji, Pregled i stanje socijalne isključenosti i siromaštva za period 2008–2010. godine sa prioritetima za naredni period.

13. Hansen K. A., Kaufman R. K., Volš K. B. (2001) „Kreiranje vaspitno-obrazovnog procesa u kome dete ima centralnu ulogu — uzrast od 3 do 6 godina”, Centar za interaktivnu pedagogiju, Beograd.

Page 100: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

98 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

14. Houndoumadi, Anastasia; Dalvir Gill; Françoise Moussy; and others (2007), Making sense of good practice, na veb sajtu www.decet.org (onlajn dokument), vidi: http://www.decet.org/brochure/DECETenglishWEB.pdf.

15. Istraživanje višestrukih pokazatelja 2011. (MICS 4) Završni izveštaj, Beograd, Republika Srbija: Republički zavod za statistiku.

16. Krnjaja, Ž. (2009) Dokumentovanje sa decom u razvijanju kurikuluma, Beograd: Pedagogija 3, str. 385–395.

17. Krnjaja, Ž., Pavlović Breneselović, D. (2011) Vaspitači kao istraživači sopstvene prakse, Beograd: Nastava i vaspitanje, br. 2, str. 296–309.

18. Krnjaja, Ž. (2011) Shvatanje razvoja kao orijentacija predškolskog kurikuluma, Beograd: Pedagogija br. 4, str. 541–551.

19. Krnjaja, Ž. (2012) Igra na ranim uzrastima, u: Standardi za razvoj i učenje dece ranih uzrasta u Srbiji, Beograd: UNICEF i Institut za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, str. 113–132.

20. Krnjaja, Ž., Pavlović Breneselović, D. (2013) Gde stanuje kvalitet, Knjiga 1, Politika građenja kvaliteta u predškolskom vaspitanju, Beograd: Institut za pedagogiju i andragogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

21. Klemenović, J. (2009) Savremeni predškolski programi, Novi Sad: Savez pedagoških društava Vojvodine.

22. Melhuish, Edward (2012) Early Childhood Education & Care: International evidence and policy strategies, Birkbeck, University of London & University of Oxford.

23. Moss, P. (2009) There are alternatives. Markets and democratic experimentalism in early childhood education and care. (Vol. 53). The Hague: Bernard Van Leer Foundation.

24. OECD Research Brief, Qualifications, education and professional development matter.

25. Organisation for Economic Cooperation and Development (2006) Starting Strong II. Early Childhood Education and Care, Paris: O.E.C.D.

26. Organisation for Economic Cooperation and Development (2012) Starting Strong III. A quality toolbox for early childhood education and care, Paris: O.E.C.D.

27. Opšte osnove predškolskog programa, str. 30, Nacionalni prosvetni savet Republike Srbije, 2006, više u dokumentu: http://www.erisee.org/downloads/2012/libraries/rs/The%20General%20Fundamentals%20of%20the%20Pre-School%20Program.pdf.

28. Pavlović Breneselović, D. (2010) Od tima do zajednice učenja, Pedagogija, 2, str. 236–246.

Page 101: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

99 | PRAKTIKUM

29. Pavlović, D. (2010) Dobrobit deteta u programu naspram programa za dobrobit, Beograd: Nastava i vaspitanje, god. 59, br. 2, str. 251–263.

30. Pavlović, D. (2012) Odnosi na ranim uzrastima, U: Standardi za razvoj i učenje dece ranih uzrasta u Srbiji, Beograd: UNICEF i Institut za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, str. 133–150.

31. Pavlović Breneselović, D. (2012) Od prirodnih neprijatelja do partnera, Beograd: Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu.

32. Peeters, Jan (2008) De warme professional, Academia Press.33. Peeters, J. (2010) The role of ECEC services and professionals in addressing

poverty and promoting social inclusion in Early Childhood education and care services in the European Union Countries, Proceedings of the ChildONE Europe Seminar and Review. Vidi: http://www.childoneurope.org/issues/publications/ECEC_Report_rev.pdf.

34. Penn, Helen (2009) Early childhood education and care, Key lessons from research for policy makers, An independent report submitted to the European Commission by the NESSE networks of experts, European Commission, dostupno na adresi: http://www.nesse.fr/nesse/nesse_top/tasks.

35. Pravilnik o vrstama, načinu ostvarivanja i finansiranja posebnih, specijalizovanih programa i drugih oblika rada i usluga koje ostvaruje PU (Službeni glasnik RS, br. 26/13).

36. Riches, Richenda (2007) Early years Outreach Practice, guidebook (2007), Save the Children UK, www.savethechildren.org.uk/.../early-years-outreach-practice.

37. Pravilnik o bližim uslovima za utvrđivanje prioriteta za upis dece u predškolsku ustanovu, usvojen od strane MPNTR-a, 2011.

38. Sarane Spence Boocock: Early Childhood Programs in Other Nations: Goals and Outcomes, vidi: http://futureofchildren.org/futureofchildren/publications/docs/05_03_04.pdf http://www2.ohchr.org/english/bodies/crc/comments.htm

39. Strategija razvoja obrazovanja i vaspitanja u Srbiji do 2020. (SROS 2020+): MPNTR 2012.

40. Sylva, K., Stein, A., Leach, P., Barnes, J., & Malmberg, L. E. (2007) Family and child factors related to the use of non maternal infant care: An English study. Early Childhood Research Quarterly, 26 (1), 118 — 136.

41. Trikić, Z, Ed: Počni od početka — početak je važan — roditelji, profesionalci i lokalna zajednica — zajedničke aktivnosti za dobrobiti dece ranog uzrasta, (2010) CIP — Centar za interaktivnu pedagogiju, Beograd.

42. UN Human rights, http://www.ohchr.org/en/hrbodies/upr/pages/uprmain.aspx.

Page 102: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

100 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

43. UN Millennium Goals, http://www.un.org/millenniumgoals.44. UNESCO (1998) Education for the twenty-first century: issues and

prospects, Paris.45. UNESCO (2012) Global Education First Initiative, http://www.unesco.

org/new/en/education/global-education-first-initiative-gefi/.46. UNESCO (2000) Education for All Movement, http://www.unesco.

org/new/en/education/themes/leading-the-international-agenda/education-for-all.

47. UNICEF, Investing in Early Childhood Education (2012).48. Unicef Innocenti Research Centre (2008) Report Card 8. The child care

transition, Florence: Unicef.49. Urban et al. (2011) CORE report — Competence Requirements in Early

Childhood Education and Care Public open tender EAC 14/2009 issued by the European Commission, Directorate-General for Education and Culture Final Report University of East London, Cass School of Education and University of Ghent, Department for Social Welfare Studies, London and Ghent.

50. Vandenbroeck, Michel (2007) De-culturalising social inclusion and re-culturalising outcomes, from Early Childhood Matters — Promoting Social Inclusion and Respect for Diversity in the Early Years, June 2007, no 108, Bernard van Leer Foundation.

51. Vandenbroeck, M, Lazarri, A (2012) Accessibility of ECEC for children from ethnic minorities and low-income families. Background paper for TFIEY, jan. 2013 (sa referencom na a.o. Unicef-Innocenti 2008, Leseman 2002, Ghysels & Van Lancker 2011), vidi: http://www.calameo.com/read/001774295780e9c56e158?authid=lunFhaVetzQ6.

52. Vandenbroeck, M. (2011) Diversity in early childhood services. In R. Tremblay, M. Boivin, R. Peters & R. Barr (Eds.), Encyclopedia on Early Childhood Development ŠonlineĆ (Vol. 16). Montreal: Centre of Excellence for Early Childhood Development.

53. Vandenbroeck, M., De Visscher, S., Van Nuffel, K., & Ferla, J. (2008) Mothers’ search for infant child care: the dynamic relationship between availability and desirability in a continental European welfare state. Early Childhood Research Quarterly, 23 (2), 245, 258.

54. Woodhead, M., Changing perspectives on early childhood: theory, research and policy, UNESCO, Education for All, 2006 (2007/ED/EFA/MRT/PI/33/REV).

55. Zylicz, P. O. (2010) ‘Where There Are No Preschools (WTANP): an educational program fostering selfefficacy in Polish rural areas.’ In Tuna, A. & Hayden J. Early Childhood programs as the doorway to social cohesion. Cambridge Scholars Publishing.

Page 103: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

PRILOZI

Page 104: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja
Page 105: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

103 | PRAKTIKUM

Prilog 1. Primeri instrumenata korišćenihza prikupljanje podataka u okviru projekataIMPRES i „Vrtići bez granica”

UPITNIK ZA PREDSTAVNIKE LOKALNE SAMOUPRAVE

1. Da li vaša opština/grad ima lokalni plan akcije za decu (LPA)

DA NE

a. Ako je odgovor DA, na šta ste stavili akcenat u planu?

a. _____________________________________

b. _____________________________________

c. _____________________________________

b. Da li su u budžetu opštine predviđena finansijska sredstava za njegovu realizaciju?

2. Na nivou lokalne samouprave, šta za vas znači ulaganje u programe namenjene deci ranog uzrasta? Koliko vam je to važno i zašto?

3. Koliki deo budžeta namenjenog obrazovanju odvajate za realizaciju predškolskog vaspitanja i obrazovanja?

4. Molimo vas da specifikujete kategorije budžetskih izdvajanja u okviru budžeta koji odvajate za realizaciju predškolskog vaspitanja i obrazovanja

Vrsta troškova Iznos ProcenatPlate zaposlenihTekuće održavanjeInvesticijeStručno usavršavanjeSubvencijePosebna podrška decipo rešenju IRKPodrška deci i porodiciNešto drugo

Page 106: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

104 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

5. Po vašem mišljenju, šta su osnovni problemi vezani za predškolsko vaspitanje i obrazovanje?

6. Da li imate plan za razvoj predškolskog vaspitanja i obrazovanja kako biste izašli u susret potrebama roditelja i dece koja nisu uspela da se upišu u predškolsku ustanovu?

Ako je odgovor DA, šta sadrži plan, šta su osnovne smernice?

a. _____________________________________

b. _____________________________________

c. _____________________________________

Ako je odgovor NE, navedite razloge?

a. _____________________________________

b. _____________________________________

c. _____________________________________

7. Koje grupe dece su po vašem mišljenju najosetljivije kada se radi o uključivanju u predškolsko obrazovanje?

a. _____________________________________

b. _____________________________________

c. _____________________________________

8. Šta se, po vašem mišljenju, može uraditi da se u predškolskim ustanovama broj dece iz tih grupa poveća?

a. _____________________________________

b. _____________________________________

c. _____________________________________

Page 107: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

105 | PRAKTIKUM

9. Molimo vas da za sva sela u okviru vaše opštine/grada navedete broj dece uzrasta 3–5 godina koja su obuhvaćena, odnosno koja nisu obuhvaćena programima predškolskog vaspitanja i obrazovanja:

Naselje

broj dece uzrasta 3–5 godina koja su obuhvaćena nekim oblikom predškolskog vaspitanja i obrazovanja

broj dece uzrasta 3–5 godina koja nisu obuhvaćena nekim oblikom predškolskog vaspitanja i obrazovanja

10. Da li finansirate programe za decu koja nisu obuhvaćena predškolskim vaspitanjem i obrazovanjem?

DA NE

Ako je odgovor DA, navedite programe koje finansirate?

a. _____________________________________

b. _____________________________________

c. _____________________________________

Ako je odgovor NE, navedite zašto?

11. Da li u vašoj sredini postoji neko udruženje roditelja sa kojim sarađujete?

DA NE

Ako je odgovor DA, navedite koje je to udruženje (koja su to udruženja) i kako sarađujete sa njim (njima)?

a. _____________________________________

b. _____________________________________

c. _____________________________________

Page 108: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

106 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

12. Da li u vašoj sredini postoje programi namenjeni porodicama/roditeljima dece predškolskog uzrasta?

Ako je odgovor DA, navedite koji su to programi?

a. _____________________________________

b. _____________________________________

c. _____________________________________

12. Da li u vašoj lokalnoj samoupravi roditelji učestvuju u kreiranju planova i donošenju odluka koje se odnose na decu ranog uzrasta?

DA NE

Ako je odgovor DA, navedite kako učestvuju, na koji način se uključuju?

a. _____________________________________

b. _____________________________________

c. _____________________________________

Ako je odgovor NE, objasnite zašto ne učestvuju ?

a. _____________________________________

b. _____________________________________

c. _____________________________________

Upitnik popunio/la: ________________________________

Datum: __________________________________________

Mesto: ___________________________________________

HVALA VAM NA STRPLJENJU I ULOŽENOM TRUDU!

Page 109: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

107 | PRAKTIKUM

UPITNIK ZA PREDŠKOLSKE USTANOVE

Molimo vas da što tačnije popunite sledeće podatke u tabelama i odgovorite na postavljena pitanja.

1. DOSTUPNOST PREDŠKOLSKE USTANOVE

Opšti podaci

1. Broj objekata Samovrtić

Jaslei vrtić

PPP u OŠ Područne vaspitne grupe

Ukupno

2. Broj grupa Do 3 god. 3–5,5 god. PPP Mešovite (3–5 god.)

Ukupno

Podaci o deci

1. Broj dece upisane u vrtić

Do 3 god. 3–4 god. 4–5 god. Mešovite (3–5 god.)

Ukupno

2. Broj dece na listi čekanja

Do 3 god. 3–4 god. 4–5 god. Ukupno

3. Broj dece upisane preko normativa

Do 3 god. 3–4 god. 4–5 god. Mešovite(3–5 god.)

Ukupno

4. Koliko dece ne plaća vrtić

Do 3 god. 3–4 god. 4–5 god. Mešovite (3–5 god.)

Ukupno

5. Koliko dece plaća punu cenu

Do 3 god. 3–4 god. 4–5 god. Mešovite (3–5 god.)

Ukupno

6. Koliko dece nije obuhvaćeno PU

Do 3 god. 3–4 god. 4–5 god. Ukupno Ukupno

Page 110: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

108 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

2. UPISANA/NEUPISANA DECA U VAŠOJ OPŠTINI

1. Procenat dece upisane u PU u odnosu na ukupnu populaciju dece tog uzrasta

Do 3 god.

3–4 god.

4–5 god. Ukupno

2. Procenat dece iz osetljivih grupa u odnosu na upisanu decu

Romska deca

Deca sa smetnjama u razvoju i invaliditetom

Deca iz drugih manjinskih grupa

Nešto drugo

3. Broj dece iz osetljivih grupa koja su na listama čekanja

Do 3 god.

3–4 god.

4–5 god. Ukupno

4. Broj dece iz osetljivih grupa upisane preko normativa

Do 3 god.

3–4 god.

4–5 god. Mešovite(3–5 god.)

Ukupno

3. FAKTORI KOJI UTIČU NA OBUHVAT DECE

U tabeli koja sledi opišite najveće probleme u vašoj zajednici kada se radi o obuhvatu dece predškolskim vaspitanjem i obrazovanjem:

Generalno(za svu decui njihove porodice)

Navedite konkretne primere

a. udaljenostb. kvalitetc. cenad. nešto drugo

Page 111: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

109 | PRAKTIKUM

Za decu i porodice iz osetljivih grupa*

Navedite konkretne primere

a. udaljenostb kvalitetc. cenad. nešto drugo

4. ZAPOSLENI U PU

Bro zaposlenihi stručnasprema

SSS VSS VŠS Magistra-tura

Doktorat Specijali-stičke studije

Ukupno

a. Vaspitačice/vaspitači

b. Stručni saradnici:PedagoziPsiholoziSocijalni radnici

c. Pedagoški asistent

1. Da li ustanova ima dovoljan broj zaposlenih?

Ako je odgovor NE, navedite koji profili nedostaju?

2. Navedite nazive programa stručnog usavršavanja koji su organizovani za vaše zaposlene u poslednje dve godine?

3. Koliko zaposlenih je bilo uključeno u akreditovane programe stručnog usavršavanja u poslednje dve godine?

Vaspitačica/vaspitača: _____ Stručnih saradnica/saradnika: _____

* U osetljive grupe se ubrajaju deca iz romskih zajednica/naselja, deca sa smetnjama u razvoju i sa invaliditetom, deca iz siromašnih porodica i devastiranih zajednica (prema zvaničnoj kategorizaciji lokalnih samouprava u Srbiji na osnovu bruto ličnog dohotka), deca iz seoskih sredina, deca sa drugim vrstama rizika i problema (kao što su hronične i retke bolesti u porodici), deca bez roditeljskog staranja i deca iz hraniteljskih porodica.

Page 112: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

110 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

5. VRSTE PROGRAMA ZA DECU UZRASTA OD 3 DO 5,5 GODINA

U odnosu na dužinu trajanja

Dužina Broj grupa1. Celodnevni (9–12 sati dnevno x 5 dana nedeljno)2. Poludnevni (4–6 sati dnevno x 5 dana nedeljno)3. Poludnevni (6 sati dnevno x 3 dana nedeljno)4. Petodnevni5. Nešto drugo

U odnosu na specifične/posebne/specijalizovane programe

Posebni programi Dužina trajanja Broj grupa

U odnosu na program koji primenjujete (Model A / Model B)

Broj grupaModel AModel B

4. Da li je vaša ustanova do sada učestvovala u projektima?

Ako je odgovor DA, navedite projekte, vreme implementacije, osnovnu temu, ciljeve, donatore, partnere:

Projekat/naziv Vreme implementacije

Ciljevi Donator Partneri

Page 113: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

111 | PRAKTIKUM

6. SARADNJA SA RODITELJIMA

5. Kako vaša ustanova sarađuje sa roditeljima? Koji su oblici saradnje najzastupljeniji?

6. Da li u vašoj sredini postoje udruženja roditelja?

Ako je odgovor DA koja, molimo vas da navedete podatke:

a. _____________________________________

b. _____________________________________

Ako je odgovor NE, šta mislite šta su razlozi njihovog nepostojanja:

c. _____________________________________

d. _____________________________________

7. Kakav je sastav vašeg Upravnog odbora, da li u njemu ima predstavnika roditelja iz osetljivih grupa?

DA NE

Ako je odgovor NE, šta mislite zašto ih nema?

8. Da li u Savetu roditelja ima predstavnika roditelja iz osetljivih grupa?

DA NE

Ako je odgovor NE, šta mislite zašto ih nema?

9. Da li u vašem mestu postoje programi podrške porodicama/roditeljima? Navedite koji.

Upitnik popunio/la: ________________________________

Datum: __________________________________________

Mesto: ___________________________________________

Page 114: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

112 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Prilog 2. Instrumenti i obrasci korišćeni u pripremi i osmišljavanju diversifikovanih programa

UPITNIK ZA RODITELJE

Dragi roditelji,

Molimo vas da nam, popunjavajući ovaj upitnik, pomognete da programi i aktivnosti koji će se realizovati u našem i vašem vrtiću budu u skladu sa očekivanjima, interesovanjima i potrebama vašeg deteta i vas.

Opšti podaci o detetu

Uzrast _____ Pol: dečak devojčica

Vaše dete i vi

1. Šta je to zbog čega ste najviše ponosni na svoje dete/decu?

2. Gde se vaše dete najradije igra?

3. Koje su omiljene igre i aktivnosti vašeg deteta?

4. U kojim aktivnostima najradije uživate sa svojim detetom?

Predškolski program po meri vašeg deteta i vas

5. Koja iskustva, znanja i veštine biste želeli da vaše dete stekne tokom boravka u vrtiću?

6. Kako biste voleli da bude organizovan rad sa decom? Koje biste aktivnosti voleli da se dešavaju u vrtiću?

7. Koliko biste vremena dnevno ili nedeljno voleli da vaše dete provodi u vrtiću:

3–4 sata svakog dana

1–2 sata jednom nedeljno

d

Page 115: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

113 | PRAKTIKUM

2–3 sata dva puta nedeljno

3–4 sata tri puta nedeljno

Nešto drugo: _______________________________

Molimo vas da obrazložite svoj izbor: _____________________

8. Na koji način biste vi želeli da se uključite:

Planiranje i osmišljavanje programa i aktivnosti za rad sa decom, zajedno sa vaspitačima.

Promocija posebnih i specijalizovanih programa, prikupljanje sredstava za njihovo odvijanje.

Neposredan rad sa decom, volontersko uključivanje u aktivnosti sa decom u okviru kojih je potrebna dodatna pomoć odraslih.

Pomoć oko popravki, doterivanja prostora u vrtiću ili uređenja dvorišta.

Pomoć oko priprema proslave rođendana ili nekog drugog slavlja u vrtiću.

Pomoć vezana za informisanje, razmenu važnih podataka i uspostavljanje kontakta sa drugim roditeljima.

Nešto drugo: _______________________________

Page 116: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

114 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

PREPORUKE PROJEKTA O MOGUĆIM PROCEDURAMA ZA UPIS DECE U ČETVOROČASOVNE I KRAĆE PREDŠKOLSKE PROGRAME

Poštovani direktore / poštovana direktorka,

Molimo vas da pri upisu dece poštujete sledeću proceduru za upis dece u posebne i specijalizovane programe, koja je u skladu sa osnovnim ciljevima projekta:

povećanje kapaciteta u sistemu predškolskog vaspitanja i obrazovanja za obuhvat dece uzrasta 3–5,5 godina koja nisu obuhvaćena sistemom,

adaptacija i opremanje prostornih kapaciteta za pružanje podrške razvoju dece ranog uzrasta,

pilotiranje četvoročasovnih i kraćih predškolskih programa namenjenih deci uzrasta 3–5,5 godina,

osnaživanje roditelja da uzmu aktivno učešće u programima koje pohađaju njihova deca,

osnaživanje profesionalaca da razvijaju programe koji izlaze u susret potrebama dece i porodica.

Da biste ispunili navedene ciljeve projekta, preporučuje se da primenite sledeću proceduru.

Korak 1

U lokalnim sredstvima javnog informisanja treba objaviti oglas sledeće sadržine:

„Poštovani roditelji i sugrađani,

Predškolska ustanova u saradnji sa lokalnom samoupravom ______________ organizuje besplatan četvoročasovni (ili kraći, navedite koliko traje vaš program) predškolski program ________________________ (navedite naziv programa, npr. Igraonica, Maštaonica i sl.) za decu uzrasta 3–5,5 godina koja nisu upisana ni u jedan drugi vrtić predškolske ustanove, u objektu _________________________, ulica ___________, br. ___. Program je usmeren na pružanje podrške razvoju dece ovog uzrasta, a osnovni cilj je da se što većem broju dece u našoj opštini obezbede uslovi da se druže, igraju i uče sa svojim vršnjacima.

Zainteresovani roditelji mogu da podnesu zahtev za upis dece u prostorijama vrtića ___________________ (navesti adresu i kontakt osobu), svakog radnog danaod ___ do___ časova.”

Page 117: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

115 | PRAKTIKUM

Korak 2

Tekst iste sadržine treba postaviti i na mestima za koja se pretpostavlja da će biti dostupna roditeljima dece ovog uzrasta (u domovima zdravlja, na panoima za informisanje roditelja u vrtićima, u parkovima, u pošti i sl.). Na tim mestima roditeljima treba da budu dostupni i zahtevi za upis koje treba da popune prilikom prijavljivanja.

Korak 3

Istovremeno anketirajte roditelje dece koja su na listi čekanja za prijem u predškolsku ustanovu o njihovim potrebama u odnosu na trajanje programa. Ukoliko organizujete besplatan četvoročasovni ili kraći program, ponudite roditeljima i tu mogućnost.

Korak 4

Komisija za prijem dece mora objaviti rezultate konkursa na isti način na koji je objavljen i konkurs – u lokalnim medijima i sredstvima informisanja. Eventualne žalbe na rezultate konkursa komisija će rešavati u skladu sa Zakonom i pravnim aktima ustanove.

Napomene:

Navedeni koraci ne moraju da se odvijaju sukcesivno, već se mogu realizovati i paralelno. Bitno je samo da se ne zaboravi ništa od navedenog.

Ukoliko se prijavi više od dvadeset petoro dece, sa predstavnicima lokalne samouprave pregovarajte o otvaranju još jedne grupe.

U procesu informisanja zajednice treba angažovati pedagoške asistente, zdravstvene medijatorke ili predstavnike lokalnih udruženja građana koja se bave obrazovanjem i vaspitanjem ili podrškom roditeljima, kao i udruženja roditelja, kako bi se obezbedilo da informacija stigne do roditelja i dece iz osetljivih grupa.

VAŽNO: Iako su u fokusu deca iz osetljivih grupa, nikako ne treba dozvoliti da u formiranim grupama budu samo deca iz jedne ili više osetljivih grupa. Grupe se moraju pažljivo formirati tako da u njima budu ravnomerno zastupljena deca različitog etničkog i nacionalnog porekla, imovinskog stanja, sposobnosti, pola i sl.

Page 118: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

116 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

KRITERIJUMI ZA PRIJEM DECE U ČETVOROČASOVNEI KRAĆE PREDŠKOLSKE PROGRAME

Pri upisu u četvoročasovne (i kraće) programe prednost imaju:

deca uzrasta 3–5,5 godina koja ne pohađaju programe predškolskog vaspitanja i obrazovanja, ni u okviru predškolske ustanove ni u okviru privatne predškolske ustanove, bez obzira na poreklo i materijalno stanje;

deca čiji su roditelji motivisani da učestvuju u realizaciji programa i koji su spremni da decu dovode redovno;

deca iz osetljivih grupa, a sve u skladu sa Pravilnikom o bližim uslovima za utvrđivanje prioriteta za upis dece predškolskog uzrasta;

deca čiji roditelji nisu u mogućnosti da plaćaju predškolsko vaspitanje i obrazovanje.

NAPOMENA: Ovi kriterijumi ne isključuju mogućnost da deca koja su trenutno upisana u redovne, celodnevne programe pređu u kraće programe ukoliko im to odgovara. Na taj način obezbediće se više mesta u celodnevnim programima za decu kojoj je to stvarno potrebno, a u okviru grupa u kojima se sprovode posebni i specijalni programi obezbediće se mešovite grupe po svim kriterijumima, tj. preduprediće se segregacija.

Pri formiranju grupa neophodno je voditi računa o sledećem:

da struktura formirane vaspitne grupe odslikava strukturu stanovništva u lokalnoj zajednici (proporcionalna zastupljenost većinske populacije i manjinskih populacija);

da vaspitna grupa bude mešovita po svim kriterijumima, kako ne bi došlo do segregacije;

da u približno podjednakom procentu budu zastupljena deca iz porodica u kojima su oba roditelja zaposlena, u kojima je zaposlen jedan roditelj i u kojima su oba roditelja nezaposlena;

da bude približno isti broj dečaka i devojčica.

Page 119: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

117 | PRAKTIKUM

NAPOMENA: Obratite pažnju na to gde funkcioniše vrtić / vaspitna grupa u kojoj se realizuje posebni i specijalizovani program. Ukoliko je to sredina u kojoj nema drugih organizacionih oblika rada sa decom, a zainteresovane dece ima više od broja mesta u vaspitnoj grupi, tada upis treba planirati zajedno sa roditeljima i predstavnicima konkretne lokalne zajednice, uz mnogo pažnje i senzibiliteta kako bi se proporcionalno uključile sve grupacije dece i porodica, kako bi program bio dostupan onoj deci i porodicama kojima je najpotrebniji i kako bi se isplanirali novi programi, događaji i manifestacije kojima se mogu obuhvatiti sva deca iz zajednice. Ukoliko vaspitna grupa funkcioniše u sredini u kojoj postoje i drugi organizacioni oblici i programi rada sa decom, neophodno je pažljivo planiranje upisne politike na nivou cele ustanove. Prvo se proverava da li ima dece iz celodnevnog programa koja bi prešla u posebni i specijalizovani program, a potom se definiše mogući raspored dece, koji će biti ponuđen roditeljima na razmatranje i usvajanje.

Page 120: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

118 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Prilog 3. Plan vaspitno-obrazovnog rada

MESTOČlanovi timaVrsta/tip programaNaziv programa1. TEORIJSKA OSNOVA PROGRAMA — PRETPOSTAVKE

o prirodi deteta, razvojai učenja

o prirodi vaspitanja i obrazovanja2. KONCEPCIJA

načela programa

položaja deteta

uloge vaspitača(drugog osoblja, roditelja)3. CILJNA GRUPA4. NAMENA PROGRAMAI CILJEVI

opšti cilj

specifični ciljevi5. PROSTOR

organizacija prostora na način koji deci omogućava da budu sigurna i da se osećaju dobrodošlom i prihvaćenom

materijali i oprema potrebniza rad6. VREME TRAJANJA PROGRAMA I DINAMIKA REALIZACIJE

Page 121: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

119 | PRAKTIKUM

7. GRUPISANJE DECE (uzrast, mešovite grupe, potrebe za posebnom podrškom, interesovanja itd.)10. PLANIRANJE (sadržaja i strategija/stilova učenja i podučavanja)11. PRAĆENJE NAPREDOVANJA DECE

(portfolio, individualizovano praćenje napretka u razvoju i učenju)12. PRAĆENJE I EVALUACIJA VASPITNO-OBRAZOVNE PRAKSE

(liste za proveru, upitnici za roditelje i zaposlene)13. SARADNJA SA PORODICOM I LOKALNOM ZAJEDNICOM14. PROFESIONALNI RAZVOJ ZAPOSLENIH

(podrška ustanove, tima, profesionalni portfolio)15. DOKUMENTOVANJE PROCESA KREIRANJA I OSTVARIVANJA PROGRAMA

(video i audio zapisi, promocije, veb prezentacije, evaluaciona istraživanja)

Page 122: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

120 | DIVERSIFIKOVANI PROGRAMI PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA ZA DECU RANOG UZRASTA

Vaspitači i stručni saradnici koji su svojim prilozima kvalitetnu praksu diversifikovanih programa približili čitaocima:Dejana Cvetković PU „Naše dete” VranjeSvetlana Radosavljević PU „Naše dete” VranjeVesna Nušić PU „Naše dete” VranjeStaniša Čabarkapa PU „Bambi” LoznicaKoviljka Radić PU „Bambi” LoznicaDušica Milijić PU „Đulići” ZaječarAnica Pavlović PU „Lane” AleksinacValentina Petrović PU „Lane” AleksinacSamra Izberović PU „Maslačak” SjenicaDanica Sikimić PU „Naša radost” SmederevoMarina Stanojević PU „Naša radost” SmederevoMirjana Ćosić PU „Naša radost” SmederevoVesna Stanaćev PU „Dobra vila” Novi SadVesna Radošević PU „Ljuba

Stanković”Beočin

Slađana Mirković PU „Ljuba Stanković”

Beočin

Jolanda Ilić PU „Vukica Mitrović”

Leskovac

Ana Mitrović PU „Vukica Mitrović”

Leskovac

Marina Arizanović PU „Vukica Mitrović”

Leskovac

Snežana Nikolić PU „Crvenkapa” Mali ZvornikDragica Grujić PU „Crvenkapa” Mali ZvornikTatjana Kolić PU „Duga” AranđelovacAleksandra Todorović PU „Duga” AranđelovacMirjana Colić PU „Prva radost” Gadžin HanJelena Đorđević PU „Prva radost” Gadžin HanBiljana Milojković PU „Prva radost” Gadžin HanDragana Stančić PU „Prva radost” Gadžin HanSlađana Božić PU „Galeb” Petrovac na MlaviTatjana Mirković PU „Galeb” Petrovac na MlaviMilena Marković PU „Leptirići” Ražanj

Page 123: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja

121 | PRAKTIKUM

Maja Jovanović PU „Leptirići” RažanjSlavica Gnjatović PU „Ljubica

Vrebalov”Požarevac

Jasna Ristić PU „Ljubica Vrebalov”

Požarevac

Slavica Milanović PU „Ljubica Vrebalov”

Požarevac

Gordana Jovović PU „Poletarac” RumaLjubica Ivić PU „Poletarac” RumaZorica Džinović PU „Naše dete” ŠabacOlivera Pavlović PU „Naše dete” ŠabacJasmina Vuletić PU „Naše dete” Šabac

Page 124: Praktikum diversifikovani programi predškolskog vaspitanja