Praktični okultizam

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Postoje mnogi ljudi koji tragaju za praktičnim uputama u Okultizmu. Nameće se stoga potreba jednom, jasno za sve, utvrditi: a) Suštinsku razliku između teoretskog i praktičkog Okultizma, ili onoga što je opće poznato kao Teofozija s jedne i Okultnih znanosti s druge strane. b) Prirodne poteškoće koje se odnose na proučavanje posljednjeg (Okultne znanosti).

Text of Praktični okultizam

  • Praktini okultizam Helena Petrovna Blavatsky VANO ZA UENIKE Postoje mnogi ljudi koji tragaju za praktinim uputama u Okultizmu. Namee se stoga potreba jednom, jasno za sve, utvrditi: a) Sutinsku razliku izmeu teoretskog i praktikog Okultizma, ili onoga to je ope poznato kao Teofozija s jedne i Okultnih znanosti s druge strane. b) Prirodne potekoe koje se odnose na prouavanje posljednjeg (Okultne znanosti). Postati Teozofom nije teko. To moe biti svaka osoba prosjenih intelektualnih sposobnosti sklona metafizikom, osoba istog i nesebinog ivota koja nalazi vie radosti u pomaganju svojim blinjima nego u primanju pomoi, ona koja je uvijek spremna rtvovati vlastitu udobnost u korist drugih ljudi, ona koja voli Istinu, Dobrotu i Mudrost zbog njih samih, a ne uslijed koristi koje iz toga mogu proizai. Ali druga je stvar zakoraiti na Put to vodi znanju o onome to treba uiniti, kao i pravilnom razlikovanju dobra od zla; Put koji, takoer, vodi ovjeka onoj moi kojom moe uiniti dobro prema vlastitoj elji, esto ak i bez vidljivog podizanja prsta. Osim toga, postoji vana injenica sa kojom uenik mora biti upoznat, a to je ogromna i gotovo neograniena odgovornost koju uitelj preuzima radi dobrobiti svog uenika. Od gurua sa istoka koji poduavaju javno ili tajno, pa do nekolicine kabalista zapadnih zemalja koji prenose rudimente svete znanosti, esto nije prisutna svijest o opasnosti kojoj se izlau. Svaki je od tih "Uitelja" podvrgnut istom, nepromjenjivom zakonu. Od trenutka kada zaista poinju poduavati i povjeravati odreene moi ili sposobnosti svojim uenicima, koje mogu biti fizike, psihike ili mentalne, preuzimaju na sebe sve grijehe uenika povezane sa okultnim znanostima, bio to propust ili ovlatenje, do trenutka kada uenik postaje Uiteljem, a time i sam izravno odgovornim. Postoji jedan mistini i sudbonosni religiozni zakon koji je duboko tovan u grkokatolikoj crkvi, napola zaboravljen u rimokatolikoj, a potpuno zanemaren u protestanta. Potjee iz najranijih dana kranstva, te je simbol i izraaj onog okultnog zakona koji je ranije bio poznat kao odnos izmeu Uitelja i uenika. To je dogma apsolutne svetosti odnosa sa kumovima koji postaju zatitnici djeteta kome kumuju, postajui u obredu krtenja sa njim duhovno povezani. Kumovi na sebe preuzimaju sve grijehe kumeta, sve do trenutka kada dijete postane sposobno razlikovati dobro i zlo, postajui odgovorno za svoja djela i postupke. Ovime moemo protumaiti zbog ega su Uitelji strogi i utljivi, te zbog ega se od uenika ("ela") zahtijeva da odslui

    1

  • sedam godina probacionizma kako bi dokazao svoju spremnost i razvio kvalitete neophodne za vlastitu sigurnost i sigurnost Uitelja. Okultizam nije magija. Relativno je lako nauiti lukavost arolijama i metode koritenja tajanstvenog, ali to su ipak materijalne sile fizike prirode. U ovjeku se ubrzo pobuuju snage animalne due, te se sile (energije) koje pokree njegova ljubav, mrnja i strast spremno razvijaju. Ali to je crna magija ili arobnjatvo, jer iskljuivo o motivu ovisi da li e upranjenje neke sposobnosti biti crna i zloudna ili bijela i dobrohotna magija. Duhovne snage nemogue je koristiti sve dok postoji i najmanja trunka sebinosti. Jer, sve dok namjera u potpunosti nije iskrena i ista, duhovne e se energije transformirati u psihike, koje djelujui na astralnoj razini mogu dovesti do katastrofalnih rezultata. Moi i sile animalne prirode jednako mogu koristiti sebini i osvetoljubivi, kao i nesebini i sveoprostivi. Duhovnim snagama i energijama mogu upravljati samo oni savreno istog srca. To je boanska magija. Koji se, stoga uvjeti zahtijevaju da bi se postalo uenikom Boanskog znanja - "Divina sapientia"? Treba rei da o tome nije mogue davati bilo kakve upute sve dok uenik tijekom godina uenja ne udovolji odreenim uvjetima, strogo ih se pridravajui itavo vrijeme. Taj uvjet je nunost i sine qua non. Niti jedan ovjek ne moe poletjeti sve dok joj ne narastu krila, a pred njom je prostor i njena hrabrost da u taj prostor vjeruje. ovjek koji eli rukovati maem sa dvije otrice mora biti savreni poznavalac, kako ve pri prvom pokuaju ne bi povrijedio sebe ili, to je jo gore, druge. Svaki instruktor sa istoka posjeduje niz "privatnih pravila", koja nam mogu dati priblinu ideju o uvjetima po kojima samoprouavanje Nebeske Mudrosti moe biti vreno bez opasnosti, tj. Bez opasnosti da e boansko biti nadomjeteno crnom magijom. Slijedeih je nekoliko odlomaka izabrano iz velikog broja takvih, uz poblia tumaenja. 1. Mjesto izabrano za primanje uputa ne smije zbunjivati um i mora biti ispunjeno magnetskim predmetima "poticajnih utjecaja". Izmeu ostalih stvari tamo se mora nalaziti pet svetih boja sjedinjenih u krugu. Mjesto mora biti osloboeno svakog zloudnog utjecaja koji lebdi zrakom uokolo. Mjesto mora biti odvojeno i nekoriteno u bilo koju drugu svrhu. "Svete boje" su prizmatine nijanse svrstane na odreeni nain, jer posjeduju snanu magnetinost. "Loim utjecajima" smatraju se bilo koji poremeaji kao to su razdori, svae, loi osjeaji itd., jer oni djeluju neposredno na astralno svjetlo, tj. U atmosferi mjesta, lebdei u zraku. Izgleda da je na prvi pogled ovaj uvjet lako ispuniti, ali daljnjim e se razmatranjem uvidjeti da je jedan od najteih. 2. Prije nego to ueniku bude dozvoljeno uenje "licem u lice", on mora postii prethodna saznanja u odabranom drutvu drugih upasaka (uenici) iji broj mora biti neparan. "Licem u lice" oznaava u ovom sluaju uenje neovisno ili odvojeno

    2

  • od drugih, kada uenik dobiva upute licem u lice od sebe samog (njegovo boansko, uzvieno JA) ili od svoga gurua. Tada svatko prima svoj dio uputa, ovisno o upotrebi svojih saznanja. To se moe dogoditi samo na kraju ciklusa uputa. 3. Prije nego to ti (Uitelju) priopi svojem Lanuu (svete) rijei Lamrina, ili mu dopusti da se spremi za Dubjet, mora paziti da tvoj um bude potpuno proien i u miru sa svime, posebno sa svojim drugim Ja (bit ili sutina). U protivnom e rijei Mudrosti i dobrog Zakona biti rasprene i razasute vjetrom. "Lamrin" je zbirka praktinih uputa koje je napisao Tson-kha-pa. Sastoji se od dva dijela: jednoga za sveeniku ili egzoterijsku, i drugoga za ezoterijsku uporabu. "Spremiti se" za Dubjet znai pripremati stvari koje se koriste za vidovnjatvo, poput ogledala i kristala. "Drugi Ja" odgovaraju uenicima. Nikakav uspjeh nije mogu sve dok najvei sklad ne zavlada meu uenicima. Uitelj vri izbor prema magnetskoj i elektrinoj prirodi uenika, pribliavajui i paljivo usklaujui pozitivne i negativne elemente. 4. Za vrijeme uenja upasake moraju biti sjedinjeni kao prsti na ruci. Mora utisnuti u njihove umove da sve to povrjeuje jednog, povrjeuje i druge; i ako veselje jednog ne odzvanja u grudima drugih, tada je uvjet koji se zahtijeva izostao i beskorisno je nastavljati. Ako je prethodni izbor bio usklaen sa magnetskim zahtjevima, to se teko moe dogoditi. S druge, pak, strane uenici koji su spremni primiti istinu, uslijed svoga temperamenta i nemogunosti uspostavljanja sklada sa svojim suputnicima, mogu ekati godinama. 5. Guru mora uskladiti uenike poput ica na lutnji (vina) od kojih je svaka drugaija, ali sve zajedno odiu skladnim tonom. Zajedno ine klavijaturu koja u svim svojim dijelovima odgovara i na najmanji dodir (dodir Uitelja). Na taj e se nain njihov um otvoriti harmonijama Mudrosti, vibrirajui u modulaciji znanja kroz sve i svakog od njih ugodnim djelovanjem za prisutne bogove (aneli skrbi ili pokroviteljstva) i korisnim za uenika. Na taj e nain Mudrost zauvijek biti utisnuta u njihovim srcima, a sklad zakona nikada nee biti naruen. 6. Oni koji ele postii znanje slijedei siddhise (okultne snage) moraju se odrei svih ispraznosti svijeta i ivota (dalje slijedi nabrajanje siddhisa). 7. Nitko ne moe osjeati razliku izmeu sebe i svojih suputnika, te nadmono nad ostalima izrei: "Ja sam najmudriji. Ja sam svetiji i drai Uitelju od moga brata, od drugih." Misli uenika preteno moraju biti usmjerene na njegovo vlastito srce, odagnajui iz njega svaku neprijateljsku misao prema bilo kojem ivom biu. Ono

    3

  • (srce) mora biti ispunjeno osjeajem neodvojenosti od ostalih bia i Prirode. Drugaiji uspjeh ne moe doi. 8. Lanu (uenik) mora strahovati od vanjskih utjecaja ivota (magnetska emanacija ivih bia). Zbog toga, dok je sjedinjen sa svojom unutarnjom prirodom, mora paziti da svoje vanjsko tijelo odvoji od svakog vanjskog utjecaja. Nitko osim njega samog ne smije jesti iz njegova tanjura, niti piti iz njegove ae. Mora izbjegavati tjelesni kontakt (tj. Da bude diran ili da dira) sa ljudskim, kao i sa ivotinjskim biima. Nisu dozvoljeni kui ljubimci i zabranjeno je dodirivati odreeno drvee i bilje. Uenik mora ivjeti u svojoj vlastitoj atmosferi kako bi je individualizirao u okultne svrhe. 9. Um mora ostati neosjetljiv prema svemu osim prema univerzalnoj istini kako "Doktrina srca" ne bi postala "Doktrinom oka" (prazni egzoterijski rituali). 10. Uenik ne smije konzumirati ivotinjsku hranu bilo koje vrste, niti bilo to to u sebi nosi ivot. Takoer ne smije piti vino i alkohol, niti koristiti opijum, jer sve te stvari djeluju kao zli dusi (lhamaym) koji veu nepromiljenog i unitavaju razumijevanje. Vino i alkohol sadravaju i uvaju lo magnetizam svih ljudi koji su ga stvarali. Meso uva psihike karakteristike ivotinje od koje potjee. 11. Najdjelotvorniji nain za postizanje znanja i priprema za primanje vie mudrosti su meditacija, uzdravanje i izvravanje moralnih dunosti, blagih misli, ljubaznih rijei i dobrih djela kao i dobronamjernost prema svemu, sa potpunim zaboravljanjem sebe samog. 12. Jedino se uz pridravanje prethodnih pravila Lanu, moe nadati da e, u primjerenom vremenu, dosei siddhise arhata, i da e ga taj napredak postupno voditi k sjedinjenju sa UNIVERZALNOM SVEUKUPNOU. Ovih je dvanaest odlomaka izabrano izmeu 72 pravila, kojih bi nabrajanje bilo beskorisno zbog toga to u Evropi nemaju nikakvog znaenja. Ali ak i tih nekoliko, dovoljno je za uvid u neizmjerne potekoe koje zaposjedaju put budueg "Upasake" koji je roen i odgajan u zemljama zapada. Svo obrazovanje na zapadu, a posebice u Engleskoj, proeto je principom suparnitva i borbe. Na svako se dijete utjee da ui to ,bre, da bude bolje od svojih vrnjaka i da ih na svaki nain nadmai. Ono to se krivo naziva "prijateljskim rivalstvom" ustrajno se potie, a isti je mentalitet podupiran i ojaavan u svakom ivotnom detalju. Moe li sa takvim idejama, koje su u njega ugraivane od djetinjstva, zapadni ovjek imati prema svojim suputnicima osjeaj zajednitva "poput prstiju na jednoj ruci"?.

    4

  • Njegovi suputnici nisu njegov vlastiti izbor i ne postoje zbog njegove osobne simpatije ili procjene. Njih je izabrao njihov Uitelj iz sasvim drugaijih razloga. Onaj tko eli biti uenikom najprije mora biti dovoljno jak da u svom srcu ubije sve nesklonosti i antipatije prema drugima. Koliko je Zapadnjaka pripravno ti prihvatiti ozbiljno? S druge strane, detalji svakodnevnog ivota i uputa da se ne dirne ak ni ruka najmilijeg ili najdraeg, toliko su suprotni zapadnom obiaju izraavanja ljubavi i dobrog raspoloenja. Kako hladno i kruto to moe izgledati. Ljudi mogu rei da je egoistino uzdravati se u davanju radosti drugima zbog vlastitog razvoja. One koji tako misle ostavimo da u slijedeem ivotu zaista pokuaju stupiti na Put. Ipak, neka ne slave vlastitu nesebinost. Jer u stvarnosti to je samo privid kojem doputaju da ih zavede, i konvencionalna stanovita utemeljena na emocijama i zavaravanju i takozvana uslunost, stvari su nerealnog ivota, a ne zapovijedi Istine. Ali ak i da ostavimo po strani te potekoe koje mogu biti smatrane vanjskim, iako se njihovoj vanosti ne pridaje manje znaenje, kako se uenici zapada mogu uskladiti ili harmonizirati, kao to se ovdje od njih trai? Koliko je ojaala osobnost u Evropi i Americi moemo vidjeti u injenici da tamo ne postoji niti jedna kola umjetnosti iji lanovi ne mrze ili nisu ljubomorni jedan na drugoga. "Profesionalna" mrnja i zavist postala je poslovina. Ljudi za sebe trae probitak po bilo koju cijenu, a tzv. susretljivost ivota samo je prolazna maska pokria tih demona mrnje i ljubomore. Na Istoku se duh "neodvojenosti" postepeno usauje do djetinjstva pa nadalje, kao na Zapadu duh suparnitva. Osobna ambicija, osobni osjeaji i elje, na istoku nisu ohrabrivani da rastu tako razuzdano. Jednako kao i prirodno plodna zemlja koja se kultivira na ispravan nain, tako i dijete izrasta u ovjeka u kojem snana i mona postaje navika podvrgavanja svojeg nieg JA u vie. Na zapadu prevladava uvjerenje da su vodei principi ljudskog ponaanja ugoda ili neugoda (simpatija ili antipatija) prema drugim ljudima ili stvarima; na kraju oni postaju ivotnim naelima i nastoje se nametnuti drugima. Oni koji se ale da su u Teozofskom drutvu malo nauili, neka usmjere svoju panju na rijei iz lanka objavljenog u asopisu Path (Put) veljae 1888.: "Na svakom od stupnjeva, klju je sam aspirant." Nije "strah od Bogova" poetak mudrosti, ve je znanje o SEBI (bit, prava sutina) SAMA MUDROST. Svakom ueniku Okultizma koji je zapoeo ostvarivati neke od izloenih istina ukazuje se veliki i istinit odgovor Delfijskog proroita, koji se ukazivao svima koji su doli traiti Okultnu Mudrost, a kojeg je mudri Sokrat toliko esto ponavljao: OVJEE, UPOZNAJ SEBE SAMOG.

    5

  • SUPROSTNOSTI OKULTIZMA I OKULTNIH VJETINA esto sam uo, ali do sada nikada ne vjerovah, da postoji onaj tko pomou maginih ari moe svojim nepotenim ciljevima podiniti zakone Prirode. asopis Korespondencija, u svibnju 1888., objavljuje razliita pisma koja svjedoe o snanom utisku koje je na itatelje ostavio na lanak Praktini okultizam, uz travnja iste godine. Ta pisma dokazuju i potvruju dva logika zakljuka: Da postoji mnogo vie obrazovanih i uenih ljudi koji vjeruju u postojanje Okultizma i magije (Okultizam i magija su potpuno razliiti) nego to moderni materijalisti mogu zamisliti. Da mnogi od onih koji vjeruju (ukljuujui i veliki broj teozofa) nemaju jasnu predodbu o prirodi Okultizma i mijeaju ga sa okultnim znanostima openito, ukljuujui tu i crnu magiju. Njihove predodbe o moima koje Okultizam daje ovjeku, kao i naini kojima bi ih postigli, razliiti su i matoviti. Neki zamiljaju da je za uzjednaavanje Zanonijem potreban samo Uitelj, koji e pokazati Put. Drugi vjeruju da treba prijei Sueski kanal i poi u Indiju kako bi nadmaili Rogera Bacona, ili ak grofa St. Germaina. Mnogi za svoj ideal uzimaju Margravea i njegovu navijek obnavljajuu mladost, nimalo se ne obazirui na duu i cijenu koju ona za to plaa. Nije mali broj onih koji Okultizam brkaju sa "proroicom iz Endore , koja je preko razjapljene zemlje zazivala slabane duhove da iziu na svjetlo dana", kako bi na temelju tog junatva bili tovani kao utvare Adepta. "Ceremonijalna magija", prema pravilima podrugljivo izloenim od Eliphasa Levija, jo je jedan zamiljeni alter ego filozofije davnih arhata. Ukratko, prizme kroz koju Okultizam promatraju lakovjernici filozofije, toliko su razliite i raznobojne, koliko ih ve ljudska fantazija moe uobliiti. Ukoliko im se kae gola istina, da li e kandidati za Mudrost i Mo biti jako ogoreni? No, nije samo korisno, ve postaje i neophodno liiti zablude veinu njih, prije nego to postane prekasno. Istina o tome moe se izrei sa vrlo malo rijei: Meu stotinama onih koji se na zapadu nazivaju okultistima, nema ni pola tuceta onih koji bi imali priblino ispravnu ideju o prirodi znanosti kojom ele zagospodariti. Uz nekoliko iznimaka, svi su oni na putu arobnjatva; ali prije nego li se pobune protiv ove tvrdnje, neka u kaosu koji vlada njihovim umovima uspostave narueni red. Neka najprije upoznaju istinski odnos izmeu okultne znanosti i Okultizma, kao i razliku

    6

  • izmeu jednog i drugog; ako im se tada inilo da su u pravu, jo uvijek e osjeati ljutnju. U meuvremenu mogu nauiti da se Okultizam razlikuje od magije, kao to se velianstveno sunce razlikuje od none svjetiljke; kao to se velianstveni i besmrtni ovjekov duh - refleksija apsolutne, bezuzrone i nespoznajne SVEUKUPNOSTI - razlikuje od smrtnog tijela i praha u koji se pretvara. U naem visokociviliziranom zapadnom drutvu, gdje su stvoreni suvremeni jezici i izumljene rijei to izraavaju nove ideje i misli, nije se osjetila potreba za stvaranjem novih rijei kojima bi se izrazilo ono to je preutno smatrano praznovjerjem, jer je svaka nova mentalna uvjetovanost materijalizirana hladnom atmosferom zapadnog egoizma. Takve rijei mogu izraavati samo ideje koje je kulturni ovjek postavio u svome umu, za kojeg je magija sinonim za izvoenje arobnjatva, arolije jednake potpunom neznanju,a Okultizam tuni ostatak neuravnoteenih srednjevjekovnih filozofa vatre kao to su Jacob Boehmes i St.Martins; sve su to izrazi koji se smatraju vie nego dovoljnim za pokrivanje cijelog podruja "arlatanstva". Rijei kao "magija", "arobnjatvo" i "okultizam" upotrebljavaju se na zapadu sa podcjenjivanjem, za opisivanje neistih vremena i perverznih razdoblja paganizma. Zbog toga u naem jeziku ne postoje rijei koje bi odredile i smanjile razliku izmeu odgovarajuih nadnaravnih sposobnosti ili izmeu nauka kojima se one mogu postii, sa onom tonou i jasnoom kakvom su odreene u istonim jezicima, posebno sanskrtu. to rijei "udo" i "arolija" (rijei koje su u svom znaenju istovjetne i prema tumaenju poznatih autoriteta, izraavaju ideju stvaranja predivnih stvari krenjem zakona prirode!!) znae onima koji ih uju ili izgovore? Kranstvo, usprkos tome to kri zakone prirode vrsto vjeruje u uda, jer kae da ih je Bog stvorio preko Mojsija, a uda ili arolije koje izvode faraonovi arobnjaci omalovaava, ili ih pripisuje demonu. Posljednji nai poboni neprijatelji, povezuju Okultizam sa demonskim djelovanjem, dok se njihovi nevjerni protivnici smiju i Mojsiju i magima i okultistima, a mogli bi i pocrvenjeti kada bi izrekli ma kakvu ozbiljnu misao o tom praznovjerju. Sve je to posljedica toga to ne postoje rijei koje bi mogle pokazati razliku; ni jedna rije kojom bi se izrazila razlika izmeu svjetla i sjene, izmeu uzvienosti i istine. Apsurdne su i besmislene teoloke interpretacije koje govore o "naruavanju zakona prirode" od strane ovjeka, Boga ili avla. Uzviena i istinita su znanstvena uda i arolije Mojsija i maga, koje su u podudarnosti sa prirodnim zakonima. Kako Mojsije, tako su i egipatski magi uili Mudrost i istinski Okultizam u Svetitima koja su bila akademije i znanstvena udruenja toga vremena. Rije Okultizam sigurno sadri greku, s obzirom da je prevedena iz sloenice Gupta-Vidya ili "tajno znanje". Ali znanje o emu? Mogli bi nam pomoi neki od sanskrtskih izraza.

    7

  • Izmeu mnogih imena razliitih vrsta ezoterijske znanosti koja se pojavljuje u ezoterijskim Puranama navest emo etiri najodlinija: Yajna-Vidya je znanje o okultnim moima koje je izvoenjem odreenih religioznih ceremonija i rituala probueno u prirodi. Mahavidya ili "veliko znanje", magija kabalista i oboavatelja tantrizma; esto arobnjatvo najgore vrste. Guhya-Vidya, znanje o mistinim snagama koje poivaju u Zvuku (eter), pa stoga i u mantrama (pjevajue molitve ili aranja) i ovise o ritmu i koritenoj melodiji; drugim rijeima, magijska je sveanost zasnovana na znanju o prirodnim silama i njihovom meusobnom odnosu. 4. Atma-Vidya, to se prevodi kao "Znanje o dui", istinska je mudrost orijentalista, ije je znaenje mnogo dublje. Atma-Vidya je jedina vrsta okultizma koja bi trebala inspirirati svakog istog, i nesebinog teozofa koji cijeni "Svjetlo na putu". Ostale su vrste Okultizma tek grane okultne znanosti, tj. Temeljne umjetnosti koja je zasnovana na znanju o krajnjoj sutini svih stvari u kraljevstvu prirode (minerali, biljke i ivotinje). Onaj tko poznaje tu osnovnu znanost, poznaje takoer i materijalno kraljevstvo prirode, jer sama je sutina nevidljiva i do sada se izbjegavalo nauno je istraivati. Alkemija, astrologija, okultna fiziologija i hiromantija postoje u prirodi, a znanosti koje se moda zbog svoje netonosti nazivaju egzaktnima, u ovom razdoblju paradoksalnih filozofija, otkrivene su nita vie od gore navedenih umjetnosti. Ali vidovitost, u Indiji simbolizirana "ivinim okom", u Japanu nazivana "Beskonanim vienjem", nije hipnotizam, nezakonito dijete mesmerizma i ne moe biti postignuta putem takvih vjetina. Svim ostalim vrstama okultizma moe se dominirati i postii ih, ali sa Atma-Vidyom je drugaije. Ona ih sve ukljuuje i moe ih ak prigodno koristiti, ali tek nakon to su oiene od neistoe; za dobrohotne ciljeve i pazei da ostanu nedirnute od svake motivacije izazvane sebinim motivima. Protumaimo: bilo koji ovjek, bez velike pripreme moe prouavati gore navedene "okultne vjetine", ak i bez prihvaanja ikakvog drugaijeg naina ivljenja. Moe ak biti osloboen svih visokih standarda moralnosti. U ovom e posljednjem sluaju uenici zapasti u nisku vrstu arobnjatva, srljajui u ponor crne magije. Ali, zar im je to vano? Vuduisti i Dugpe takoer jedu, piju i ale se nad hekatombama svoje gadne umjetnosti. A isto to ine i ljubazna gospoda vivisekcionisti, te diplomirani "hipnotizeri" medicinskih fakulteta. Jedina je razlika izmeu njih to su dugpe i vuduisti svjesni svojih postupaka, a vivisektori drupe Charcot i Richet nesvjesni. Ali kako e i jedni i drugi ponjeti plodove svojih djela u crnoj umjetnosti, kao zapadni praktiari nee pri tom propustiti profit, naknadu i reputaciju, usprkos kazni koja slijedi; jer,

    8

  • hipnotizerstvo i vivisekcija koji se prakticiraju u takvim kolama, isto su arobnjatvo i ne posjeduju znanje koje imaju vuduisti i dugpe, a koje grupa Charcot-Richet moe postii tijekom 50 godina tekog naukovanja i eksperimentalnih promatranja. Stoga, neka oni to se ele uprljati u magiji, bez obzira da li razumiju njenu prirodu ili ne, ali koji smatraju da su pravila Atma Vidye ili istinskog Okultizma preteka, krenu bez nje. Neka postanu magi u pravom znaenju te rijei, pa makar vuduistima i dugpama bili jo slijedeih deset inkarnacija. Ipak, interes naih itatelja usmjeren je onima koji osjeaju neodoljivu privlanost prema Okultizmu, ali koji jo uvijek nisu ovladali svojim strastima, kao to nisu ovladali ni svojim egoizmom. Kako nastavljaju rastrgani izmeu dvaju suprotnih sila? Jer esto je bilo reeno, a i sama je injenica oigledna svakom promatrau, kada je elja za Okultizmom jednom probuena u ovjekovom srcu, ne postoji vie nada za mir, niti mjesto na itavom svijetu gdje bi on pronaao odmor i smirenje. Uveden je u divlji i opustoeni svijet ivljenja pomou nagrizajueg nemira koji se ne moe suzbiti. Njegovo je srce prepuno strasti i sebine elje koja mu dozvoljava da proe kroz Zlatna vrata; ne nalazi odmor niti mir u svakodnevnom ivljenju. Mora li tada neminovno pasti u arobnjatvo i crnu magiju i kroz mnoge inkarnacije nagomilavati na sebe uasnu karmu? Ne postoji li za njega neka druga staza? Odgovaramo: zaista postoji. Neka ne tei viem od onoga to se osjea sposobnim izvriti ili ispuniti. Neka na sebe ne polae teret preteak za noenje. Neka prouava filozofiju i "nauku due"; moe postati jedan od skromnih dobroinitelja ovjeanstva, a da ne posjeduje nikakve "nadnaravne moi". Siddhisi (ili moi Ahata) samo su za one koji su sposobni upravljati ivotom i koji se podvrgavaju uasnim rtvama koje se zahtijevaju. Neka znaju i zauvijek upamte da je istinski Okultizam ili teozofija "veliko samoodricanje", potpuno neuvjetovano u mislima i u djelima. To je ALTRUIZAM, stanje van kalkulacija ranga zajednikog ivljenja. "Ne za sebe, ve za svijet on ivi", postaje postulat onog koji se zalae za takav rad. Tijekom prvih godina probacionizma mnogo se toga zaboravlja. Ali "prihvaenost" ne moe biti ostvarena prije nego to nestane osobnosti i prije nego to ona ne postane dobrohotnom silom prirode. Nakon toga postoje dva pola, dva puta. Sredinji put, put odmora, ne postoji. Korak po korak, esto tijekom mnogobrojnih inkarnacija i bez devahanikog prekinua, mukotrpno uspinjanje zlatnim ljestvama vodi k Mahatmi (Ahat ili stanje Bodhisattve) - ili - ili padu sa ljestava pri prvom krivom koraku i zapadanje u stanje dugpa ? Sve to je nepoznato. Ostavljeno je po strani. Zaista, onaj tko je sposoban slijediti tihu evoluciju prethodnih tenji kandidata, esto se vee za udne ideje koje tako neprimjetno poinju zauzimati njegov um. Postoje oni ije su razumne snage izopaene udnim utjecajima, pa im se ini kako ivotinjske strasti mogu biti tako profinjene i uzviene da njihova vatra i bijesne sile mogu iznutra promijeniti smjer; da mogu biti pohranjene i zatvorene u neijim grudima sve dok

    9

  • ne doe do ekspanzije te energije, ali usmjeravanje prema viim i svetijim ciljevima; sve dok, naime, kolektivna i neprotumaena snaga ne prisili njezina posjednika na ulazak u istinsko Svetite Due i prebivanje u prisutnosti Uitelja --VIE BITI. Zbog toga se nee boriti sa svojim strastima, niti e im robovati. Jednostavno e snanim naporom volje oboriti divlje plamenove i drati ih unutar svoje prirode, doputajui vatri da tinja pod tankim slojem pepela. Oni se veselo podvrgavaju torturi spartanskog djeaka koji doputa lisici da prodere njegovu utrobu, umjesto da se os nje odmakne. O, jadni slijepi zanesenjaci. I nadaju se da se grupa pijanih dimnjaara, jo toplih i aavih poslije rada, moe zatvoriti u Svetite, a ono ukrasiti bijelom zastavom istoe i da e umjesto da njihovim prisustvom zastava bude pretvorena u prljavu krpu, oni zagospodariti svetom odajom i iz tog svetita izii neokaljani. Zato ne zamisliti da e tucet tvorova zatvorenih u istu atmosferu Dgon-pa (samostan) izii iz njega impregnirani mirisom tamjana) ? udna zabluda ljudskog uma. Moe li biti tako? Razjasnimo to. "Uitelj" u svetitu nae due je "Vie Ja", boanski duh ija se svjesnost izvodi i temelji iskljuivo na Umu (u najmanju ruku tijekom mentalnog ivota ovjeka) i nazivamo ga Ljudskom duom ili osobnom duom (duhovna je dua nosilac Duha). U svom je viem aspektu ljudska dua sastavljena od duhovnih tenji, htijenja i boanske ljubavi, u niem aspektu, ivotinjskih elja i zemaljskih strasti, postoji povezanost sa astralnim tijelom koje je sjedite svega. Zbog toga je osobna dua veza i posrednik izmeu animalne prirode ovjeka, koju viim razumom nastoji podvrgnuti i uzviene duhovne prirode prema kojoj tei tijekom borbe sa ivotinjom iznutra (ivotinjska priroda). Ovo posljednje je instinktivna "ivotinjska dua" i sjedite tih uspavanih strasti koje, umjesto da su unitene, ostaju zatvorene u grudima nekog nesmotrenog entuzijasta. Kako mogu oekivati da e se blatna voda ivotinjskog odvodnog kanala pretvoriti u kristalno istu vodu ivota? I gdje, na kojem tlu mogu biti zatvoreni da ne bi djelovali na ovjeka? Divlje strasti ljubavi i udnje jo uvijek su ive i doputa im se boravak na mjestu njihova roenja - u animalnoj dui. Jer i vii i nii dijelovi "Ljudske due" ili Uma odbijaju primiti takvog sustanara, iako ne mogu izbjei sramoti koja na njih pada uslijed samog njegovog postojanja. "Vie Ja" ili Duh, nije sposoban asimilirati takve loe osjeaje, jednako kao to voda pomijeana sa uljem ili nekim prljavim talogom ne moe zadrati svoju istou. Jedina veza izmeu zemaljskog ovjeka i Vieg Ja je Um i on je u neprekidnoj opasnosti da ga te strasti, koje se u svakom trenutku mogu probuditi, ne povuku nadolje, gdje e biti uniten u provaliji materije. Kako ikada moe doi do usklaenosti sa boanskim skladom najvieg Izvora, kada je ona unitena samom prisutnou animalnih strasti? Kako sklad moe prevladati i zavladati, kada je dua okaljana i rastresena nemirom strasti i zemaljskim eljama tjelesnih osjeta ili ak "Astralnim ovjekom". "Astral", sjenoviti dvojnik (u ovjeka kao i ivotinje), nije suputnik boanskog Ega (vie Ja)

    10

  • ve zemaljskog tijela. Astral je veza izmeu osobne biti tj. Nieg manasa i tijela, te je nosilac prolaznog, a ne vjenog ivota. Nalik ovjekovoj sjeni, astral pokorno i mehaniki slijedi ovjekove pokrete i impulse. Zbog toga je vezan za materiju i ne uspinje se ka duhovnom. To se, meutim dogaa samo onda kada su snage strasti mrtve, kada su unitene i rastvorene unutar okruenja nepopustljive volje; ne samo kada su sve poude i elje tijela mrtve, ve i kada je uniteno prepoznavanje osobne Biti, a "Astral" je tada svojom neznatnou jednak nuli, kako bi jedinstvo sa "Viim Ja" moglo biti sprovedeno. Sjedinjenje sa "Viim Ja" moe biti ostvareno samo kada je ponitena snaga strasti, kada astral odraava ovjeka koji je ovladao sobom, kada je nestalo sebine osobnosti. Tada briljantni Augoeides, boansko Ja, vibrira u svjesnom skladu sa oba pola ljudskog bia; proienim materijalnim ovjekom i uvijek istom duhovnom duom. ovjek stoji u prisutnosti svog vieg Ja, svoga Uitelja, Krista mistinih gnostika i jednom se zauvijek sa NJIM sjedinjuje. Kako je stoga mogue misliti da bi ovjek mogao proi kroz "uska vrata" Okultizma, kada su njegove svakodnevne misli vezane zemaljskim stvarima, eljom za posjedovanjem i moi, udnjom, ambicijama i dunostima koje su, ma koliko bile asne i potene, jo uvijek zemaljske? ak i ljubav spram ene i obitelji, najia od najnesebinijih osobina, zapreka je stvarnom Okultizmu. Ako za primjer uzmemo svetu ljubav majke prema djetetu, ili mua prema eni, i potpuno ih analiziramo vidjet emo da jo uvijek postoji jednostrani osobni egoizam kod majke, a dvostruko izraen kod suprunika. Zar majka ne bi za ivot svog djeteta od srca rtvovala stotine, pa i tisue ivota? Koji ljubavnik ili pravi suprug ne bi slomio srce svake druge ene i mukarca da bi udovoljio elji svoje ljubavi? Reeno nam je: to je tako prirodno. I jest ispravno, ali po pravilima ljudskih osobina, a ne po pravilima boanske univerzalne ljubavi. Jer dok je nae srce puno misli na malu grupu nama dragih i bliskih bia, kako se u dui moe nai imalo mjesta za ostatak ovjeanstva? Koliko e nam ljubavi i panje preostati za "veliko siroe"? I kako e naa dua uti "slabani i jedva ujni glas" kada je potpuno zaokupljena vlastitim privilegiranim stavovima? Koje se mjesto u njoj ostavlja za zajednike potrebe ovjeanstva, da bi se one osjetile i da bi to rezultiralo odgovornou? Onaj koji nastoji postii mudrost univerzalnog uma, mora ga dosegnuti kroz itavo ovjeanstvo, bez obzira na rasu, boju koe, religiju ili socijalni status. Samo altruizam, a ne egoizam, ak ni u svojim najelegantnijim i najotmjenijim koncepcijama, moe voditi ovjeka sjedinjenju njegovog osobnog Ja sa univerzalnim Ja. Tim potrebama i tom radu treba se posvetiti istinski uenik istinskog Okultizma ako nastoji dosei teozofiju (theosophia), boansku Mudrost i Znanje. Aspirant mora potpuno odluiti izmeu svjetovnog ivota i ivota Okultizma. Beskorisno je i sasvim uzaludno nastojati sjediniti oba, jer nitko ne moe sluiti dva gospodara i oba zadovoljiti. Nitko ne moe sluiti svome tijelu i

    11

  • vioj dui, izvravati obiteljske obveze i svoju univerzalnu dunost, a da jednom ili drugom ne uskrati svoja prava. Poloit e svoje uho na taj jo uvijek "jedva ujni glas", a ipak nee uti njegov vapaj; ili ako osluhne njegov vapaj, ostat e gluh na glas ovjeanstva. To e biti bezuspjena i suluda borba za gotovo svakog oenjenog ovjeka, koji e nastojati provoditi pravi praktini Okultizam, umjesto da prouava njegovu teoretsku filozofiju. Stalno e se nalaziti izmeu glasa neosobne boanske ljubavi prema ovjeanstvu i osobne, zemaljske ljubavi. To e ga samo dovesti do neuspjeha u vrenju jedne ili druge, ako ne i obje dunosti. A moe se dogoditi i neto gore. Ako si onaj tko se obvezao Okultizmu dozvoli zadovoljavanje zemaljskih ljubavi i elja, gotovo e trenutno osjetiti posljedicu koja se oituje odvajanjem od neosobnog boanskog stanja i padanjem prema niim razinama materije. Osjeani ili mentalno samozadovoljstvo rezultira trenutnim gubitkom moi duhovnog saznanja. Glas Uitelja vie se ne moe razlikovati od neijih udnji ili ak od elja Dugpi, dobro se ne moe razlikovati od zla, glas moralnosti od puke kazuistike. Plod Mrtvog Mora pojavljuje se u najvelianstvenijem mistinom oblike, samo da bi se pretvorio u pepeo na usnama i gorinu u srcu, rezultirajui u: "Dubini sve dubljoj, mraku sve mranijem; ludosti umjesto mudrosti, krivici umjesto nevinosti; tjeskobi umjesto zanosa i umjesto nade oajem."

    II dio: Pogrijeivi jednom, a potom djelujui na temelju te greke, veina ljudi odbija tu greku prihvatiti i shvatiti. Na taj nain sve dublje i dublje silazi u blato. No, iako je namjera ta koja primarno odluuje da li e se provoditi crna ili bijela magija, lou Karmu mogu stvoriti i rezultati nenamjernog, nesvjesnog arobnjatva. Mnogo se govorilo o tome kako arobnjatvo bilo koju vrstu loeg utjecaja primjenjuje na druge osobe koje pate ili ini da druge osobe pate. Karma je teak kamen baen u mirne vode ivota, koji stvara iroke virove i velike valove, gotovo do beskonanosti. Uzroci time stvoreni izazivaju daljnje djelovanje, a svoju potvrdu dobivaju u pravednim zakonima Naknade. Mnogo bi se toga moglo izbjei kada bi se ljudi uzdrali od srljanja u prakticiranju, prirodu i u vanost onoga to ne razumiju. Ni od koga se ne oekuje da nosi teret koji nadilazi njegove snage i moi. Postoje "prirodno roeni magi", mistici i okultisti po roenju, s pravom izravnog nasljeivanja iz niza inkarnacija, eona patnji i neuspjeha. Niti jedna se vatra zemaljskog podrijetla ne moe raspiriti u plamenu bilo koje od njihovih elja

    12

  • i ula; niti jedan ljudski glas ne moe odzvanjati u njihovim duama, izuzev velikog vapaja ovjeanstva. Samo se takvi mogu nadati uspjehu. No, takovi su rijetki i oni prolaze kroz uska vrata Okultizma, jer ne nose osobni teret ljudskog osjeaja prolaznosti. Osloboeni su osjeaja nie osobnosti, paralizirajui tako "astralnu ivotinju". Zlatna, ali uska vrata otvaraju se pred njima. To isto ne uspijevaju oni koji tijekom razliitih inkarnacija nose teret grijeha poinjenih u prolim ivotima. Ne nastave li dalje sa velikim oprezom, za njih se zlatna vrata Mudrosti mogu transformirati u iroka vrata i prostrani put koji vodi destrukciji. Zbog toga ih je toliko mnogo na tom putu. Ta su prostrana vrata vrata okultnih umjetnosti koje se prakticiraju iz sebinih pobuda, bez dobrohotnog utjecaja Atma-vidye. Nalazimo se u razdoblju Kali Yuge, a njezin je pogubni utjecaj tisuu puta izraeniji na zapadu nego na istoku. Ovdje moemo traiti razlog mnogim prijevarama to su uinjene u ovoj ciklikoj borbi, uz pomo snaga razdoblja mraka, kao i mnogim varkama i obmanama pod ijim utjecajima svijet sada pati. Jedna od njih je ovjekovo umiljanje da bez velikih rtava moe doi do "Vrata" i prijei prag Okultizma. To je san veine teozofa, san koji je inspiriran eljom za moi i osobnom sebinou, ali taj ih osjeaj nikada ne moe odvesti do eljenog cilja. Jer, kako je istinito i dobro rekao onaj za koga se vjeruje da se rtvovao za ovjeanstvo: "Mala su vrata i uzak je put to vodi u "ivot vjeni", i stoga e ga samo nekolicina pronai." Zaista, toliko je uzak da se samim spominjanjem nekih od uvodnih potekoa mnogi zapadni kandidati okreu i povlae s jezom ? Bolje je da stanu i u svojoj velikoj slabosti vie ne pokuavaju. Ako, dok okreu svoja lea uskim vratima, budu povueni svojom eljom za okultnim ma samo i jedan korak prema irokim i primamljivim vratima te zlatne misterije to blijeti u svjetlu iluzija, jao njima! To ih jedino moe odvesti crnoj magiji i sigurno je da e se ubrzo potom nalaziti na sudbonosnom putu prema paklu, ijim vratima Dante upuuje slijedee rijei: Per me si va nella citta dolente Per me si va nell`eterno dolore Per me si va tra la perduta gente.

    13

  • PRAKTINE UPUTE ZA SVAKODNEVNI IVOT Uvod Navodi od kojih je sastavljen slijedei tekst nisu izvorno izraeni za objavljivanje, pa se stoga na nekim mjestima mogu doimati nepovezano. Prvi puta su objavljeni u "Teozofskom zborniku", u nadi da e italac iz teksta poluiti ono to e mu biti od praktine vanosti, koncentrirajui se tako na samu sutinu ove knjige. Takoer se sugerira da italac svakog jutra proita nekoliko napomena koje e pokuati proivjeti i primijeniti tijekom dana, te nad njima meditirati. I Ustaj rano i im se probudi ne lei lijeno u krevetu polubudan, polusnen. Tada se istinski pomoli da itavo ovjeanstvo bude duhovno obnovljeno, da oni to se bore na putu istine budu ohrabreni tvojim molitvama. Radi ozbiljnije i uspjenije da bi bio ojaan, a ne oslabljen, prema zavodljivostima ula. Zamisli u svome umu sliku svojega Uitelja zanesenog samadhiem. Uvrsti je pred sobom i ispuni je u svim detaljima. Razmiljaj o njemu sa potovanjem i moli da ti sve greke i svi propusti budu oproteni. To e ti uvelike olakati koncentriranje, proistiti tvoje srce i uiniti mnogo vie. Ili se osvrni na nedostatke svojega karaktera: potpuno shvaajui njihovo zlo i prolazne ugode koje ti daruju i vrsto zaeli pokuati uiniti sve kako im idueg puta pred vlastite svjesne mogunosti, olakat e tvoj duhovni napredak do stupnja koji ne moe ni zamisliti. Za vrijeme pranja ili kupanja vjebaj svoju volju, elei da moralna neistoa bude isprana zajedno sa neistoom tijela. U svom odnosu sa drugima primjenjuj slijedea pravila: Nikada ne ini ono to nisi obvezan uiniti, tj. Nikakvu nepotrebnu stvar. Prije nego to neto uini promisli da li je to tvoja dunost. Nikada ne govori nepotrebne stvari. Razmisli o djelovanju koje tvoje rijei mogu proizvesti, prije nego to ih izusti. Nikada ne dozvoli da tvoji principi budu ugroeni prisilom sugovornika. Nikada ne dozvoli da nepotreba ili uzaludna misao okupira tvoj um. Naravno, to je puno lake rei nego uiniti. Svoj um ne moe uiniti istim ili neispisanim odjednom. Stoga ve na poetku pokuaj sprijeiti zle i bezvrijedne misli koje nastoje zauzeti tvoj um, pomou analize vlastitih pogreaka ili razmiljajui o Savrenom. Tijekom obroka vjebaj svoju volju da bi hrana koju unosi u tijelo bila pravilno probavljane i da bi za tebe izgraivala tijelo u skladu sa tvojim duhovnim tenjama, pri tom ne stvarajui zle strasti i nemoralne misli. Jedi

    14

  • iskljuivo kada si gladan, pij kada si edan i nikako drugaije. Ako neki poseban miris mami tvoje ulo okusa, ne dozvoli da njime bude zaveden i ne popusti zadovoljenju svoje udnje. Upamti da ugoda koju si izvukao iz toga nije postojala nekoliko sekundi ranije i da e prestati postojati nekoliko sekundi nakon toga, da je to prolazna ugoda koja e se pretvoriti u bol uzimanjem velike koliine hrane; da ona postoji samo za tvoj jezik; da ako si stavljen u veliku nevolju da dobije tu stvar i ako dopusti sebi biti zaveden, nee se ustruavati i sramiti da ju dobije na bilo koji nain; da je, dok postoji drugi objekt koji ti moe dati vjeno blaenstvo, usmjeravanje tvojih naklonosti na prolazne stvari potpuno glupo; da ti nisi niti tijelo, niti ulo, pa te stoga ni ugoda, ni bol nikada zaista ne mogu pogoditi. U sluaju svake druge napasti vjebaj isti slijed razmiljanja, pa iako e esto padati, ipak e postii odreeni uspjeh. Ne itaj mnogo. Ako ita deset minuta, razmiljaj o tome deset sati. Navikavaj se na samou u kojoj e ostati sam sa svojim mislima. Navikni se na misao da ti nitko osim tebe ne moe pomoi i postupno odbaci svoje sklonosti prema tin stvarima. Prije spavanja pomoli se kao to si to inio ujutro. Potom preispitaj svoje djelovanje o proteklom danu i vidi da li si negdje pogrijeio. Odlui potom da to nee ponoviti sutra. [Theosophist, August 1889, page 647] II Pravilan motiv za traenje samoznanja je onaj koji trai pristup znanju, a ne sebi. Samo zanje je vrijedno traiti vrlinom koja je usmjerena samom znanju, a ne njegovu stjecanju za sebe samog. Glavno sredstvo za stjecanje samoznanja je ista ljubav. Trai znanje iz iste ljubavi i napor e biti okrunjen samoznanjem. Uenikov rastui nemir glavni je dokaz da ne zasluuje veliku pobjedu meu onima koji rade zbog iste ljubavi. Bog u nama, to jest Duh ljubavi i istine, pravde i mudrosti, dobrote i snage, treba biti naa jedina istina i stalna ljubav, u svemu naa jedina uzdanica; jedina naa nepokolebljiva vjera; jedina naa Nada koja nas nikada nee iznevjeriti, pa ak ni onda kada sve stvari izblijede; jedini predmet za kojim moramo tragati strpljivo, ekajui zadovoljno dok naa loa Karma ne bude istroena i dok boanski iskupitelj ne objavi svoju prisutnost unutar nae due. Vrata kroz koja ulazi nazivaju se zadovoljstvom, jer onaj tko je nezadovoljan sobom nezadovoljan je zakonom koji ga ini takvim kakav jest. Kao to je sam Bog Zakon, boja volja ne dolazi onima koji su Njime nezadovoljni. Ako prihvatimo injenicu da se nalazimo u evolutivnom tijeku, tada nam svaka okolnost mora biti potpuno ispravna. I u naem neuspjehu koji je rezultat izvoenja odreenih djela moemo nai najveu pomo, jer ni na koji drugi nain ne moemo nauiti o spokojstvu na kojem inzistira Krishna. Ukoliko svi nai planovi uspiju, tada nam se niti jedna suprotnost nee pojaviti. Takoer, planovi koji se ele

    15

  • provesti mogu biti sroeni neuko, i stoga krivo, pa nam dobrostiva Priroda nee dopustiti da ih ostvarimo. Neemo snositi krivnju za plan, ali moemo postii karmiku krivnju neprihvaanjem nemogunosti postignua. Ako si u vezi svega potiten, tada su tvoje misli oslabljene u snazi. Moe se biti zatvoren u zatvoru, a ipak raditi za ope dobro. Stoga te molim da od svog uma odvrati bilo kakvu mrskost za sadanje okolnosti. Ako moe uspjeti gledajui na sve to kao na pravednost koju ti zapravo eli, tada to nee djelovati i na tvoje tijelo i initi ga jaim. Djelovati i djelovati mudro kada doe vrijeme za djelovanje; ekati strpljivo kada je vrijeme za spokoj; staviti se u podudarnost sa ulaznim i silaznim pokuajima, kako bi se sa prirodom i Zakonom iza sebe, istinom i dobrotvornou, mogla initi uda. Nepoznavanje toga zakona ima za posljedicu nerazumni entuzijazam s jedne strane i depresiju, ak oaj, s druge. Umjesto da zagospodari, ovjek postaje rtvom tih pokuaja. Imaj strpljenja, kandidatu, kao onaj koji se ne boji neuspjeha, kao onaj koji ne zahtjeva uspjeh. Akumulirana energija ne moe biti ponitena. Ona mora biti prenesena u novo stanje ili transformirana u druge oblike kretanja. Ona ne moe zauvijek ostati neaktivna, a ipak nastaviti sa postojanjem. beskorisno je nastojati odoljeti strasti koju ne moemo kontrolirati. Ako akumulirana energija strasti nije voena drugim kanalima, rasti e sve dok ne nadjaa volju i razum. Da bi se nad njom postigla kontrola mora ju se voditi drugim i viim kanalima. Stoga ljubav prema neem vulgarnom mora biti promijenjena u ljubav prema neem viem, a mana moe biti promijenjena u vrlinu, ako se promijene njeni ciljevi. Strast je slijepa. Ide tamo gdje je upuena, a razum je za nju mnogo sigurniji vodi od instinkta. Pohranjena ljutnja (ili ljubav) pronai e objekt nad kojim e provesti svoj bijes jer inae moe prouzrokovati destruktivnu ekspanziju prema njezinu posjedniku; poslije kie dolazi sunce. Antici bi rekli da priroda ne trpi prazninu. Mi ne moemo unititi ili ponititi strast. Ako je odbacimo, drugi e elementarni utjecaji zauzeti njezino mjesto. Stoga ne trebamo prihvatiti unitenja neeg, a da ga neim ne nadomjestimo. Moemo, meutim, nadomjestiti nie viim, manu vrlinom, a praznovjerje znanjem. III Znaj da protiv udnje, potrebe za nagraivanjem i protiv elje i ambicije, nema lijeka koji e uvrstiti vienje i odrediti sluh prema onom to je nevidljivo i neujno. ovjek mora vjerovati u svoju priroenu mo napretka. Ne smije se bojati svoje vie prirode i ne smije biti povuen nadolje od svojeg materijalnog i nieg Ja. Cjelokupno iskustvo nam pokazuje da potekoe nisu isprika za potitenost, a jo mnogo manje za oajavanje, jer svijet bi inae ostao bez mnogih civilizacijskih

    16

  • uda. Snaga za injenjem prvog koraka je prvenstvena potreba svakog tko je izabrao svoj put. Gdje se ona moe pronai? Gledajui uokolo, nije teko vidjeti gdje drugi ljudi pronalaze svoju snagu. Njezin izvor je duboko uvjerenje. Uzdri se, jer je pravilno uzdrati se, a ne samo zato da bi bio oien. ovjek koji ratuje protiv sebe i u toj bici pobjeuje, moe to raditi samo kada zna da ini ono to je vrijedno tog djelovanja. "Ne odupri se zlu", tj. Ne ali se i ne osjeaj ljutnju protiv neminovnih nedaa ivota. Zaboravi sebe (radei za druge). Ako nas netko napada, ogovara ili grdi, emu se odupirati? Tim emo otporom prouzroiti jo vea zla. U cijelom radu, ma kakav on bio, moramo prihvatiti nau dunost, a ne njenu relativnu vanost ili nevanost. Najbolji lijek protiv zla nije potiskivanje, ve unitenje elje, a to se najbolje moe izvriti usmjeravanjem uma na boanske stvari. Saznanje o viem Ja ostaje obesnaeno kada se um vee za predmete neobuzdanih ula. Naa vlastita priroda toliko je sebina, gorda, ambiciozna i ispunjena apetitima, predrasudama i miljenjima, da e, ako je strasti ne ogranie, bez lijeka biti potpuno unitena. Stoga na kraju dolazi iskuenje da spoznamo sebe i budemo skromni. Najvee iskuenje je biti bez iskuenja, i zato kada nam se pojavi prihvatimo ga mirno, pokorno i ne protivei se. Uoi da nita ne treba initi za sebe, ve da odreene terete, koje mora ponijeti, polae Bog pred tebe. eli Boga, a ne ono to ti on moe dati. Sve to se treba initi mora biti uinjeno, ali ne da bi se uivalo u plodovima rada. Ako netko djeluje s uvjerenjem da njegova djela nisu njemu vrijedna, ve da moraju biti uinjena jednostavno zato to to moraju biti, ili reeno drugim rijeima, jer je u naoj prirodi djelovati, tada e egoizam u nama biti sve slabiji i slabiji, omoguujui znanju da razotkrije Istinsku Bit (Vie Ja) koja e zasjati svim svojim sjajem. Nitko ne smije sebi dozvoliti da ga radost ili bol odvrate od utvrenog cilja. Dok te Uitelj ne izabere i ne pozove k sebi, budi sa ovjeanstvom i nesebino radi za njegov napredak. To moe donijeti istinsko zadovoljstvo. Znanje se uveava proporcionalno njegovoj uporabi - tj. to vie poduavamo, vie uimo. Istinu, stoga, traimo vjerom maloga djeteta, voljom iniciranoga, dajui tijekom naega puta ono to je potrebno. Uenik mora potpuno prepoznati da su ljudska prava izraz otrovnih karakteristika egoizma. Uenik nikada ne smije kritizirati i osuivati drugu osobu, niti ikada podizati svoj glas u samoobranu ili ispriku. Nitko nije tvoj neprijatelj; nitko nije tvoj prijatelj. Svi su oni podjednako tvoji Uitelji. Vie se ne smije raditi za stjecanjem bilo kakve koristi, svjetovne ili duhovne, ve

    17

  • za izvravanje zakona postojanja koji iskazuje pravednu boju volju. IV Ne ivi ni u sadanjosti, ni u budunosti, ve u vjenosti. Divovski korov (zla) tamo ne moe procvjetati; ta mrlja nad postojanjem potpuno se odstranjuje u atmosferi vjene misli. istoa srca neophodan je uvjet da bi se postiglo "Znanje Duha". Postoje dva osnovna naina na koja to proienje moe biti postignuto. Prvo, zauvijek otkloniti svaku lou misao; drugi, sauvati staloenost uma, bez obzira kojim okolnostima bio izloen, nikada niim ne biti potresen ili iritiran. Ta dva naina proienja primaju svoj glavni poticaj u odanosti i milosru. Iako se ne osjeamo istima, ne smijemo zanemariti nae napore za napretkom. Neka svatko tei i neka radi ozbiljno, ali na pravilan nain, a prvi korak toga puta je proistiti srce. Um zahtijeva proienje uvijek kada se osjeti ljutnja ili kada je izreena la, ili kada se nepotrebno ukazuje na pogreke drugih; uvijek kada je neto izreeno ili uinjeno sa svrhom dodvoravanja ili kada bilo tko ostane obmanut neiskrenou govora ili djela. Oni koji ele spasenje, nastoje izbjei udnju, ljutnju i pohlepu, uzgajati hrabru pokornost prema Svetim spisima, prouavati Duhovnu filozofiju i provoditi ju. Onaj tko je voen egoistinim motivima ne moe ui u nebo, gdje takvi motivi ne postoje. Onaj tko o nebu ne brine, ve je zadovoljan tamo gdje jest, nalazi se na Nebu, dok e ga nezadovoljnici u oajanju buno zahtijevati. Biti bez osobnih elja, znai biti slobodan i sretan, a "Nebo" oznaava stanje u kojem postoje sloboda i srea. Onaj tko ini dobra djela koja sadre elju za nagradom, nije sretan dok nagradu ne dobije, a kada je dobije njegova je srea okonana. Trajni odmor i srea ne mogu se postii dok postoji rad koji treba uiniti, a ispunjenje dunosti nosi svoju vlastitu nagradu. Onaj tko se smatra svetijim od drugih, onaj tko je ponosan na nedostatak vlastitih grijehova i gluposti, onaj tko se smatra mudrim ili na bilo koji nain superiornijim od svojih blinjih, nesposoban je za uenitvo. Prije nego to ue u Kraljevstvo Nebesko ovjek mora postati poput malog djeteta. Vrlina i mudrost uzviene su stvari, ali ako stvaraju ponos i stanje odvojenosti od ostatka ovjeanstva, nisu nita drugo doli zmija to se pojavljuje u finijem obliku. Prvo od pravila sadrano je u predaji ili rtvovanju ovjekova srca i njegovih emocija onome to ukljuuje "postizanje ekvilibrija koji ne moe biti naruen osobnim emocijama". Bez odlaganja stavi svoje dobre namjere u djelovanje, ne dozvoljavajui da nijedna nikada ne ostane samo namjerom. Naa jedina smjernica je pustiti da motiv za djelovanjem bude samo djelovanje, a ne nagrada, niti djelovanje potaknuto nadom u krajnji ishod, niti udovoljavanje pasivnosti.

    18

  • Vjerom je srce proieno od strasti i gluposti, a iz toga proizlazi ovladavanje nad tijelom i na kraju, podjarmljivanje svih ula. Karakteristike prosvijetljenog mudraca su: 1. Osloboenost od svih elja i saznanje da je samo istinsko Ja ili Uzvieni Duh blagoslov; sve ostalo je bol. 2. Osloboenost od vezivanja i odvratnost prema svemu to ga moe zadesiti, te djelovanje bez oklijevanja. 3. Na kraju dolazi podjarmljivanje ula, to je beskorisno i esto tetno, poput pothranjivanja hipokrizije i duhovnog ponosa, bez druge karakteristike, a nije od velike koristi bez prve. Onaj tko ne provodi altruizam, onaj tko nije spreman podijeliti svoj posljednji zalogaj sa slabijim ili siromanijim od sebe; onaj tko zanemaruje pomoi svojem blinjem bilo koje rase, narodnosti ili vjere, naiavi na njega bilo gdje i bilo kada; onaj tko okree lice od vapaja ljudskog jada; onaj tko uje klevetanje nevinih ljudi, a ne poduzima nita da bi ih obranio, kao to bi to uinio da se radi o njemu samom, nije Teozof. V Niti jedan ovjek ne djeluje ispravno kada naputa oite dunosti ivota, oslanjajui se na Boansku zapovijed. Onaj tko izvrava svoje dunosti mislei da e ga zadesiti neko zlo ukoliko to ne uini ili da e njihovo izvrenje ukloniti potekoe sa njegova puta, radi za rezultate. Dunosti jednostavno trebaju biti odreene od Boga, koji u svakom trenutku moe naloiti njihovo naputanje. Moramo raditi sve dok se nemir nae prirode ne obuzda, posveujui nebeskom sve plodove naega djelovanja i pridruujui mu se snagom pravilnog izvoenja djela. Istinski ivot ovjeka je poivanje u istovjetnosti sa Uzvienim Duhom. Mi ne dovodimo ivot u postojanje bilo kojim naim inom. On je sam po sebi realnost, "istina" i neovisan je o nama. Spoznaja o onome to je suprotno o toj istini iluzija je, jedna nova svijest, a ne djelovanje. Osloboenje ovjeka ni na koji nain nije povezano sa njegovim djelovanjem. Sve dok nae djelovanje predstavlja ostvarenje nae krajnje nesposobnosti da se oslobodimo od uvjetovanoga postojanja, ono je korisno; nakon ostvarenja tog stupnja, djela mogu prije postati zaprekom, nego to mogu pomoi. Oni koji izvravaju boanske naredbe, znajui da je snaga kojom to ine boji dar, a ne dio ovjekove svjesne prirode, dolaze do slobode iz potrebe za djelovanjem. Tada je isto srce ispunjeno istinom, a poistovjeivanje sa bogom je shvaeno. ovjek se najprije mora rijeiti ideje da on sam zaista neto ini, znajui da se sva djelovanja odvijaju unutar "triju kvaliteta" ,

    19

  • a ne unutar due. Tada sva djelovanja mora usmjeriti na odanost, tj. rtvovati djelovanja Svevinjem, a ne sebi samom. Kao Boga kojemu e rtvovati mora uzdii ili sebe ili drugog stvarnog Boga - Ishvaru; time su sva njegova djelovanja i tenje uinjena i za njega i za Sveukupnost. Ovdje dolazi do izraaja vanost motiva. Ako ini velika djela od vrijednosti ili za dobrobit ovjeka, ako stjee znanje da bi pomogao i ako je pri tom pokrenut milju da e time sam stei spasenje, djeluje zbog vlastite koristi i stoga rtvuje sebi samom. Prema tome, iznutra se mora posvetiti Svemu; znajui da on nije tvorac djelovanja, ve njihov svjedok. Kako se nalazi u smrtnom tijelu, na njega utjeu sumnje koje e rasti. Kada narastu, to e znaiti da u neto nije upuen. Tada e "maem znanja" raspriti sumnju i spremnim je odgovorom otkloniti. Sve sumnje proizlaze iz nie prirode; nikada iz vie. Postajui predaniji, sposoban je jasnije spoznati znanje to poiva u njegovoj Sattvi (dobrohotna priroda), jer ono govori: "ovjek koji je savreno predan, spontano u sebi, tijekom vremena, nalazi duhovno znanje." I takoer: "ovjek koji sumnja ne nalazi zadovoljstvo niti u ovom niti u drugom svijetu (Deva), niti konano blaenstvo." Posljednja reenica nastoji unititi ideju da e Vie Ja, ako u nama postoji, ak i ako smo sumnjiavi i neuki, dosei neophodno znanje i dovesti nas do krajnjega blaenstva zajedno sa itavim ovjeanstvom. Prava molitva kontemplacija je o svim svetim stvarima, o njihovoj primjeni na nas, na svakodnevni ivot i djelovanje, praena najsrdanijom i najintenzivnijom eljom da uini njihov utjecaj jaim, nae ivote boljima i plemenitijima, kako bi nam znanje o njima moglo biti udijeljeno. Sve takve misli moraju biti blisko sjedinjene sa svijeu o Svevinjoj i Boanskoj Sutini iz koje su sva bia proizila. Duhovna kultura postie se koncentracijom, koja se mora provoditi svakodnevno i koja se moe u svakom trenutku koristiti. Meditacija je definirana kao "prekid aktivne vanjske misli". Koncentracija je cjelokupno ivotno usmjerenje prema zadanom kraju. Npr. predana majka uzima u obzir interese svoje djece i sve ih postavlja u i prije svih stvari; ne sjedi i ne razmilja cijelog dana samo o jednom njihovom interesu. Misao ima samoreproduktivnu mo i kada je um vrsto vezan za jednu ideju postaje njome obojen, i mogli bismo rei da unutar uma izrastaju svi korelati te misli. Na taj nain mistik postie znanje o bilo kojem objektu na koji usmjeruje svoje misli tijekom usredsreene kontemplacije. U tome se nalazi osnovno naelo Krishninih misli: "Stalno razmiljaj o meni, ovisi samo o meni i zasigurno e dospjeti do mene." ivot je veliki uitelj: on je veliko oitovanje Due, a Dua oituje Svevinje. Tako su sve metode dobre i sve su dijelovi velikog cilja, koji se naziva Posveenost. U Bhagavad Giti se kae: "Posveenost je uspjeh u djelovanju". Nadolazee psihike moi takoer se moraju koristiti, jer one otkrivaju zakone. Ali njihova se vrijednost ne smije preuveliavati, niti opasnost od njih ignorirati. Onaj tko se na njih oslanja nalik je ovjeku koji likuje i ponosi se to je dosegao prvo planinarsko odmorite na svom

    20

  • usponu prema visokom vrhu. VI Vjeni je zakon da ovjek ne moe biti iskupljen snagom koja se nalazi izvan njega. Kada bi to bilo mogue, odavno bi ve aneo bio posjetio zemlju, objelodanjujui nebeske istine, i pokazujui mo duhovne prirode, iznio ovjekovoj svijesti stotinu injenica o kojima nita ne zna. Zloin moe biti poinjen u Duhu jednako kao u djelovanju tijela. Onaj tko iz bilo kojeg razloga mrzi drugoga, tko udi za osvetom i tko ne eli oprostiti nepravdu, pun je ubojitosti, iako to nitko ne mora znati. Onaj tko se klanja lanim vjerovanjima, tko podjarmljuje svoju svijest zahtjevima bilo koje institucije, huli svoju vlastitu boansku duu i stoga "uzalud spominje ime Boje", iako se nikada ne zaklinje. Onaj tko udi i tko udovoljava svojim ulima, u branom odnosu ili ne, pravi je preljubnik. Onaj tko bilo kome od svojih blinjih uskrauje svjetlo, dobro, pomo, potporu koju im mudrou moe dati i ivi za gomilanje materijalnih dobara radi vlastitog zadovoljenja, pravi je pljaka; a onaj tko klevetom otima svojim blinjima vrijednosti njihova karaktera, kao i svakom vrstom krivog interpretiranja, nije nita drugo nego lopov, i to onaj najgore vrste. Kada bi ljudi samo bili poteni prema sebi i ljubazno naklonjeni drugima, dogodila bi se ogromna promjena u njihovu vrednovanju ivota i stvari koje taj ivot sadri. RAZVIJAJ MISAO. Nastoji, usmjeravajui itavu snagu svoje due, vrata svojega uma zatvoriti svim razbacanim mislima, ne dozvoljavajui niti jednoj da ue, osim onih koje e ti otkriti nestvarnost ulnog ivota i Mir Unutarnjeg Svijeta. Razmiljaj dan i no o nestvarnosti svojeg okruenja i sebe samog. Razvijanje zlih misli manje je tetno od cvjetanja misli dokonih i uzgrednih. Jer, prema zlim mislima uvijek si na oprezu, i odlukom da e se protiv njih boriti i pobijediti ih, razvija snagu volje. Neodreene misli, meutim slue da bi se skrenula panja i izgubila energija. Prva i osnovna velika zabluda koju mora pobijediti je poistovjeivanje sa svojim fizikim tijelom. Poni o tom tijelu razmiljati kao o kui u kojoj mora ivjeti neko vrijeme i tako nikada nee popustiti njegovim iskuenjima. pokuaj, takoer, stalnim naporima nadvladati istaknute slabosti svoje prirode, razvijajui misao tako da ona ubije svaku strast posebno. Nakon prvih e napora poeti osjeati neopisivi vakuum i prazninu u svome srcu; nemaj straha, ve na to gledaj kao na toplo slabano svjetlo koje najavljuje izlazak sunca duhovnog blaenstva. Tuga nije zlo. Nemoj se aliti; ono to se doima patnjama i zaprekama esto su u stvarnosti tajanstveni napori prirode koji e ti pomoi u radu, ako njima uspije pravilno upravljati. Sagledaj sve okolnosti sa zahvalnou uenika. Svako je aljenje pobuna protiv zakona napretka. Ono to se mora izbjei je bol koja jo nije dola. Prolost se ne moe promijeniti, niti popraviti; ono to pripada sadanjim

    21

  • iskustvima ne moe i ne smije biti izbjegnuto; ali moraju se izbjei uznemirujua oekivanja ili strah od budunosti, kao i svaki in ili poticaj koji sada ili u budunosti moe prouzrokovati bol nama samim ili drugima. VII Uzneseni ideal prema kojem ovjek neprestano tei najvrednija je stvar koju posjeduje i prema kojoj oblikuje svoje misli, osjeaje, oblike i najbolje, to moe, svoj ivot. Stoga, ako zaista nastoji postati, a ne samo izgledati, ne moe doivjeti neuspjeh u pribliavanju svome cilju. Ovu toku, meutim, nee dosei bez borbe, niti e ga stvarni napredak u shvaanju da je sposoban stvarati ispunjavati milju o vlastitoj ispravnosti; jer ako je njegov ideal visok, a njegov napredak prema njemu stvaran, radije e biti ponizan nego nadmen. Mogunosti daljnjeg razvitka i sadraji jo viih razina postojanja koje se pred njim otvaraju nee smanjiti njegovu gorljivost, iako e zasigurno unititi njegovu umiljenost. Potrebno je samo sagledati neizmjerne mogunosti ljudskog ivota da bi se unitilo nezadovoljstvo i da bi se apatija pretvorila u veselje. Kada zadaa ivota postane jasna, a njegove sjajne mogunosti procijenjene, on postaje vrijedan ivljenja radi sebe samog. Najsigurniji i najizravniji nain dosezanja ove vie razine je njegovanje principa altruizma, podjednako u mislima kao i u ivljenju. Polje gledanja ogranieno na sebe zaista je usko i procjenjuje sve stvari po principu samointeresa, jer dok je dua tako samoograniena nemogue joj je dosei ikakav visoki ideal ili joj se pribliiti bilo kakvoj vioj razini ivota. Uvjeti za takav napredak lee prije unutar nego izvan, i sreom su stvoreni neovisnima prema okolnostima i uvjetima ivljenja. Svakome je pruena mogunost napredovanja sa jedne na drugu (viu) razinu postojanja, a time i rada sa prirodom u ispunjavanju oite svrshihodnosti ivota. Ako vjerujemo da je smisao ivota jednostavno zadovoljavanje nae materijalnosti i ouvanje njezine ugode, i ako vjerujemo da nam materijalna ugoda moe pruiti najvie stanje mogue sree, brkamo nisko sa visokim i iluziju sa istinom. Materijalni vid naega ivota posljedica je materijalnoga ustrojstva naeg tijela. Mi smo "zemaljski crvi" jer smo svim svojim tenjama prilijepljeni za zemlju. Kada bismo mogli stupiti na evolutivni put, na kojem bismo postali manje materijalni, a vie eterini, bio bi utemeljen potpuno drugaiji civilizacijski poredak. Stvari koje se sada ine nunima i neophodnima prestale bi biti od koristi; kada bismo brzinom misli nau svijest mogli prenositi sa jednoga dijela globusa na drugi, postojei naini komunikacije vie ne bi bili potrebni. to dublje tonemo u materiju, potrebni su nam sve materijalniji vidovi ugode; esencijalni i moni bog u ovjeku nije materijalan i neovisan je o ogranienjima vezanim uz materiju. Koje su stvarne potrebe ivota? Odgovor na to pitanje u cijelosti ovisi o tome to mi smatramo neophodnim. eljeznice, brodovi,

    22

  • itd., danas su nam neophodni, a ipak su milijuni ljudi ivjeli dugo i sretno nita ne znajui o njima. Nekome se nezaobilaznom potrebom moe initi tucet palaa, drugom auto, treem lula itd. Meutim, sve te potrebe takvima je stvorio sam ovjek. One ine stanje koje ovjeku odgovara, i mame ga da ostane u tom stanju, ne elei nita vie. ak mogu sprjeavati njegov napredak, umjesto da ga potiu. Ako zaista teimo duhovnom napretku, sve materijalno mora prestati biti neophodnom potrebom. To je udnja i uzaludno rasipanje misli na poveanje zadovoljstva nieg ivljenja, koje spreava ovjekov ulazak u vii ivot.

    23