Tehnologija zanimanja - bravar

-Skripta-

za program obrazovanja

za jednostavne poslove u zanimanju:

Bravar-ica

2

Nositelj izrade : INSTITUT ZA RAZVOJ PODUZETNIŠTVA I OBRTNIŠTVA d.o.o.

Autori:

INSTITUT ZA RAZVOJ PODUZETNIŠTVA I OBRTNIŠTVA d.o.o.

Grgo Bratić - Javna ustanova Razvojna agencije Šibensko-kninske županije

Dario Šimić - Javna ustanova Razvojna agencije Šibensko-kninske županije

Josip Laća - Ured HGK za područje posebne državne skrbi Knin

Mirko Antunović - Srednja škola Lovre Montija Knin

Nikola Blažević - dožupan Šibensko-kninske županije.

Šibenik, srpanj 2019.

3

Sadržaj

1. Područja korištenja metalnih materijala i plinova ......................................................................5

1.1 Uvod .........................................................................................................................................5

1.2 Podjela metala ..........................................................................................................................6

1.3 Dobivanje i prerada metala .......................................................................................................7

2. Svojstva metalnih materijala ......................................................................................................8

2.1 Opća svojstva tehničkih materijala ............................................................................................8

2.2 Mehanička i tehnološka svojstva materijala ...............................................................................9

2.3 Ispitivanja tehničkih materijala ................................................................................................ 10

2.4 Ispitni laboratorij ..................................................................................................................... 11

3. Obrada metalnih materijala i zaštita ........................................................................................ 12

3.1 Spajanje metala ....................................................................................................................... 12

3.1.1 Zakivanje .......................................................................................................................... 12

3.1.2 Lemljenje .......................................................................................................................... 13

3.1.3 Zavarivanje ....................................................................................................................... 14

3.2 Toplinska obrada ..................................................................................................................... 14

3.2.1 Toplinske obrade s ciljem promjene strukture .................................................................. 15

3.3 Zaštita metala od korozije ....................................................................................................... 18

4. Vrste metalnih materijala u zavarenim konstrukcijama ........................................................... 20

4.1 Čelici ....................................................................................................................................... 20

4.1.1 Konstrukcijski čelici ........................................................................................................... 20

4.1.2 Specijalni čelici ................................................................................................................. 22

4.1.3 Alatni čelici ....................................................................................................................... 23

4.2 Lijevana željeza ....................................................................................................................... 24

4.2.1 Sivi lijev ............................................................................................................................ 25

4.2.2 Žilavi lijev.......................................................................................................................... 25

4.2.3 Tvrdi lijev .......................................................................................................................... 26

4.2.4 Kovkasti lijev ..................................................................................................................... 27

4.2.5 Čelični lijev ....................................................................................................................... 27

4.3 Obojeni metali......................................................................................................................... 28

4.3.1 Aluminij ............................................................................................................................ 28

4.3.2 Bakar ................................................................................................................................ 29

4.3.3 Legure obojenih metala .................................................................................................... 29

4.3.4 Magnezij i njegove legure ................................................................................................. 31

5. Vrste i svojstva plinova koji se primjenjuju u zavarivanju - rezanju metala .............................. 32

4

6. Zaštita na radu .......................................................................................................................... 39

6.1 Uvod u zaštitu na radu ............................................................................................................ 39

6.1.1 Nezgode i nesreće ............................................................................................................ 39

6.1.2 Profesionalne bolesti ........................................................................................................ 39

6.2. Provedba zaštite na radu ........................................................................................................ 40

6. 2.1 Opća načela zaštite na radu ............................................................................................. 40

6.2.2 Zakonski propisi ................................................................................................................ 40

6.2.3 Pravila zaštite na radu ...................................................................................................... 41

6.2.4 Procjena rizika .................................................................................................................. 41

6.3 Radna okolina – izvori opasnosti i mjere zaštite ....................................................................... 42

6.4 Osobna zaštitna sredstva ......................................................................................................... 45

6.5 Prva pomoć ............................................................................................................................. 47

6.5.1 Osnovna načela pružanja prve pomoći kod rana ............................................................... 47

6.5.2 Prva pomoć kod krvarenja i gušenja .................................................................................. 47

6.5.3 Prva pomoć kod udara električne struje ............................................................................ 47

6.5.4 Masaža srca ...................................................................................................................... 48

6.5.5 Umjetno disanje ............................................................................................................... 48

6.5.6 Oživljavanje ...................................................................................................................... 48

7. Literatura .................................................................................................................................. 49

5

1. Područja korištenja metalnih materijala i plinova

1.1 Uvod

Tehnički materijali su svi materijali (metali i nemetali) koji služe za gradnju strojeva,

uređaja i konstrukcija.

Glavni tehnički materijali - od njih se izrađuju pojedini elementi koji ostaju trajno

ugrađeni u stroju ili konstrukciji.

Pomoćni tehnički materijali - troše se pri proizvodnji, ali ih nema u gotovom proizvodu.

Sve prirodne materijale uzimamo iz zemljine kore.

Od svih tehničkih materijala danas se najviše koriste metali.

Metali imaju sljedeće karakteristike:

- specifičan metalni sjaj i gusta struktura

- mogućnost plastične deformacije

- visoka električna i toplinska vodljivost

Zemlja se sastoji od 104 elementa:

- 70 metala

- 26 nemetala

- 8 metaloida (C, B, Si, Ge...)

6

Sastav zemljine kore

1.2 Podjela metala

Skupina A - alkalijski metali. Na, K, Ca, Mg, Li, Be...

Kemijski jako reagiraju. Nestabilni su na vlažnom zraku.

Imaju nisko talište i loša mehanička svojstva.

Skupina T – Ti, V, Cr, Mn, Fe, Co, Ni, Mo, Ta, W, Ir, Pt...

Imaju vrlo visoko talište i vrlo dobra mehanička svojstva.

Skupina B – metaloidi. B, C, Si, Ge, Se, As

Čisti metali imaju dobra tehnološka svojstva (obradivost), ali loša mehanička svojstva te se u tehnici

više koriste njihove legure (slitine).

Većina metala (osim zlata, srebra i platine) u prirodi se nalazi u kemijskim spojevima koji se nazivaju

rudače.

7

1.3 Dobivanje i prerada metala

Ekstraktivna metalurgija - bavi se dobivanjem metala iz rudača.

- Pirometalurški postupak (taljenje)

- Hidrometalurški postupak (ispiranje)

- Elektroliza

Prerađivačka metalurgija - bavi se procesima prerade metala (valjanje, kovanje, izvlačenje, lijevanje,

zavarivanje, toplinske obrade...).

Strojna tehnologija - bavi se procesima mehaničkih obrada metala (tokarenje, glodanje, bušenje,

brušenje, antikorozivna zaštita, montaža...).

8

2. Svojstva metalnih materijala

2.1 Opća svojstva tehničkih materijala

Svojstvo je osobitost, atribut, karakteristika, oznaka za razlikovanje koja pripada nekoj stvari, a

zajednička je svim članovima jednog razreda.

Svojstva materijala dijele se na:

- eksploatacijska ili uporabna

- tehnološka ili proizvodna

Svojstva tehničkih materijala mogu se svrstati u četiri grupe:

A) Mehanička svojstva - skup karakteristika materijala koja dolaze do izražaja u uvjetima

mehaničkog opterećenja, a važna su i kod prerade i kod uporabe materijala. Tu spadaju:

a) čvrstoća – otpornost na deformacije i kidanje

b) tvrdoća – otpornost na trošenje tj. otpornost na zadiranje u površinu

c) žilavost – otpornost na udarna opterećenja

d) elastičnost – sposobnost vraćanja u prvobitno stanje

B) Tehnološka svojstva - vezana su uz izbor postupka obrade.

- obradivost - deformacijom (lijevanje, kovanje, savijanje, valjanje, izvlačenje, prešanje)

- obradivost - skidanjem strugotine (tokarenje, blanjanje, glodanje, bušenje, brušenje,

turpijanje, piljenje)

- toplinska obradivost (žarenje, kaljenje, popuštanje, cementiranje, nitriranje)

C) Fizikalna svojstva - skup karakteristika tvari kojima se mogu opisivati i proučavati stanja i

promjene stanja bez promjene tvari. Tu spadaju:

- boja, specifična težina, toplinska i električna vodljivost, magnetska svojstva, talište i skrutište,

isparavanje i ukapljivanje i dr.

D) Kemijska svojstva - izražavaju se u ponašanju neke tvari prema vanjskim utjecajima koji je

nastoje pretvoriti u neku drugu tvar, kao prema utjecaju kiselina, lužina, soli, vlage i drugih

agresivnih medija.

Primjeri:

- kemijski sastav

- otpornost prema kemijskim utjecajima (npr. otpornost na koroziju).

9

2.2 Mehanička i tehnološka svojstva materijala

A) Mehanička svojstva

Opća mehanička svojstva:

- otpornost - sposobnost pružanja otpora prema promjeni oblika ili raskidanja materijala u

općim uvjetima opterećenja

- oblikovljivost - deformabilnost; sposobnost za trajne deformacije ili trajno izobličenje.

- Ako lom nastupi bez prethodne trajne deformacije materijal ima svojstvo krhkosti.

Specifična mehanička svojstva su:

- čvrstoća - svojstvo otpornosti u uvjetima kratkotrajnog statičkog opterećenja

- istezljivost - sposobnost trajne deformacije prije kidanja

- žilavost - otpornost koja dolazi do izražaja u uvjetima kratkotrajnog dinamičkog (udarnog)

opterećenja; ako lom nastupi bez prethodnih trajnih deformacija materijal ima svojstvo lomljivosti.

- statička izdržljivost - otpornost u uvjetima statičkog dugotrajnog opterećenja; ako pri tom

konstantnom opterećenju tijekom vremena materijalu rastu deformacije, to nazivamo puzavost.

- dinamička izdržljivost - otpornost u uvjetima dugotrajnog dinamičkog (promjenjivog) opterećenja;

ako se pri tom materijal razara pripisujemo mu svojstvo umorljivosti.

Vrste opterećenja:

Opterećenje je djelovanje svake vanjske sile ili momenta sile. Ono deformira tijelo i u njemu izaziva

reakciju po jedinici površine tj. naprezanje.

Naprezanje može biti:

- normalno - nastaje kada na površinu djeluje normalna (okomita) sila Fn; uzrokuje skraćenje ili

produljenje;

- tangencijalno - nastaje kada djeluje tangencijalna sila Ft okomito na središnju os predmeta;

uzrokuje odrez ili torziju.

10

B) Tehnološka svojstva

To su proizvodna svojstva koja nam daju uvid u ponašanje materijala pri njegovoj obradi

lijevanjem, prešanjem, rezanjem, zavarivanjem, kaljenjem itd.

Livljivost – svojstvo rastaljene kovine da ispuni kalupe

Oblikovljivost (kovkost) – svojstvo kovine deformiranju u toplom i/ili hladnom stanju

Rezljivost – svojstvo kovine pri obradi rezanjem

Zavarljivost – svojstvo pri postupcima spajanja

Kaljivost – svojstvo kovine pri toplinskoj obradi kaljenjem, poboljšavanjem, cementiranjem i sl.

2.3 Ispitivanja tehničkih materijala

Razlikujemo metode ispitivanja:

- s razaranjem – uzorak ili epruveta se lomi, kida ili minimalno oštećuje; najčešće se

primjenjuju za ispitivanje čvrstoće, statičke i dinamičke izdržljivosti, žilavosti, tvrdoće te za

ispitivanje tehnoloških svojstava.

- bez razaranja – nerazorne metode ispitivanja (defektoskopija) kojima se ispituju moguće

površinske i skrivene pogreške unutar materijala kao npr. poroznosti, pukotine, uključevine i

sl. primjenjuju se radiografske (rendgenske), ultrazvučne, magnetske, penetrantske i druge

metode. Za ispitivanje unutarnje građe (strukture) koriste se metode mikroskopije.

11

2.4 Ispitni laboratorij

Za ispitivanje tehničkih materijala koriste se razni uređaji i strojevi za ispitivanje koji su uz svu

potrebnu dodatnu opremu smješteni u ispitnim laboratorijima.

Ispitni laboratoriji moraju imati uporabne dozvole te zadovoljavati sve mjere sigurnosti na radu

koje će spriječiti ozljede na radu, trovanje kemikalijama, plinovima ili tekućinama, radioaktivno

ozračivanje, strujne udare i dr.

Ispitni uređaji i strojevi u laboratoriju:

1. Kidalica – za ispitivanje granice razvlačenja, rastezne (vlačne) čvrstoće, istezljivosti, sabijanja,

savojne čvrstoće i dr.

2. Umaralica ili pulzator – hidraulički ili servohidraulički postiže promjenjivo opterećenje uzorka

ili strojnog dijela te se pri tom mjeri broj promjena (ciklusa) opterećenja do loma epruvete.

3. Torzijska ispitivalica – za ispitivanje torzijskog momenta i torzijske čvrstoće.

4. Charpyjev bat – za ispitivanje udarne radnje loma (žilavosti).

5. Brinellova ispitivalica – za ispitivanje tvrdoće utiskivanjem čelične zakaljene kuglice.

6. Vickersova ispitivalica – za ispitivanje tvrdoće utiskivanjem dijamantne četverostrane piramide.

7. Rockwellova ispitivalica – za ispitivanje tvrdoće utiskivanjem dijamantnog stošca ili čelične

zakaljene kuglice.

8. Mikroskopi – za ispitivanje mikrostrukture (kristalita ili zrna) metala.

9. Spektroskop – za ispitivanje kemijskog sastava i postotnog udjela elemenata u tvarima na

osnovi spektra boja i njihova intenziteta.

12

3. Obrada metalnih materijala i zaštita

3.1 Spajanje metala

3.1.1 Zakivanje

13

3.1.2 Lemljenje

14

3.1.3 Zavarivanje Zavarivanje je spajanje dvaju ili više istovrsnih ili raznovrsnih materijala, taljenjem ili pritiskom, sa ili

bez dodavanja dodatnog materijala, na način da se dobije homogeni zavareni spoj.

UVOD I PODJELA

Prema načinu spajanja metode zavarivanja se dijele u dvije velike grupe:

Zavarivanje taljenjem - zavarivanje materijala u rastaljenom stanju na mjestu spoja, uz dodatni

materijal ili bez njega.

- Plinsko zavarivanje

- Elektrolučno zavarivanje

Zavarivanje pritiskom - zavarivanje materijala u čvrstom ili omekšanom stanju na mjestu spoja s

pomoću pritiska ili udarca.

- Kovačko zavarivanje

- Elektrootporno zavarivanje

3.2 Toplinska obrada

Toplinska obrada je zagrijavanje materijala do određene temperature, držanje na toj temperaturi i

hlađenje određenom brzinom pri čemu dolazi do promjene strukture materijala, a time i njegovih

svojstava.

Osnovni parametri toplinske obrade su temperatura i vrijeme.

15

Dijagram toplinske obrade

3.2.1 Toplinske obrade s ciljem promjene strukture a) Žarenje

b) Kaljenje

c) Popuštanje

d) Poboljšavanje ili oplemenjivanje

a) Žarenje

Žarenje se sastoji od zagrijavanja materijala do određene temperature, držanja na toj temperaturi i

polaganog hlađenja.

Izvodi se nakon hladne ili tople obrade deformiranjem kako bi se metalu homogenizirala (izjednačila)

struktura, omogućila daljnja obrada i poboljšala mehanička svojstva.

Postupci žarenja:

- normalizacijsko žarenje

- rekristalizacijsko žarenje

- sferoidizacija ili meko žarenje

- žarenje za redukciju napetosti ili odgrijavanje.

Normalizacijsko žarenje

Izvodi se nakon lijevanja, zavarivanja i nakon plastične obrade metala u toplom stanju (kovanja,

prešanja, valjanja toplim izvlačenjem i dr.).

Temperatura zagrijavanja:

- za podeutektoidne čelike 30 – 50 °C iznad AC3 temperature

- za nadeutektoidne čelike 30 – 50 °C iznad AC1 temperature (AC1 = 723°C)

16

Pri hlađenju na mirnom zraku nastaje sitnozrnatija struktura. Poboljšavaju se istezljivost i žilavost i

smanjuje se rasipanje vrijednosti svih svojstava.

Rekristalizacijsko žarenje

Izvodi se nakon obrade metala u hladnom stanju (valjanjem, prešanjem, izvlačenjem i sl.).

Pri hladnoj obradi nastaje vlaknasta struktura s usmjerenim i deformiranim kristalima koji uzrokuju

napetosti. Također porastu čvrstoća i tvrdoća, a smanjuju se žilavost i istezljivost i to u smjeru

obrade.

Grijanjem deformiranog materijala do neke temperature ispod AC1 (450 - 600°C) zrno će se

rekristalizirati. Ono tada više nije deformirano ni usmjereno, ali je sitnije i iste vrste kao i prije

deformacije (ista kristalna rešetka). Porastu žilavost i istezljivost.

Meko žarenje (sferoidizacija)

Mekim žarenjem poboljšava se obradivost materijala rezanjem.

Tanke stjenke poslije kovanja ili normalizacije brže se hlade od debljih. Pri tome nastaje vrlo tvrda

perlitna struktura u kojoj se cementit javlja u obliku lamelica. Obrada rezanjem takve strukture je vrlo

teška. Stoga se predmeti zagriju na temperaturu neposredno ispod AC1 (650 - 750°C), dugotrajno

žare i sporo hlade. Pri tome lamelarni cementit prelazi u zrnati ili globularni raspoređen u feritnoj

osnovi. Sada je znatno olakšana strojna obrada jer oštrica alata zadire samo u ferit dok se zrnca

cementita „izmiču“ u stranu (oštrica ih ne siječe).

Smanjuje se čvrstoća i tvrdoća, a poboljšava istezljivost.

Provodi se samo kod čelika s više od 0,5%C (oni s manje su mekani).

17

Žarenje za redukciju napetosti (odgrijavanje)

Izvodi se radi smanjenja toplinskih napetosti zaostalih nakon nekih prethodnih hlađenja (npr. nakon

kovanja, lijevanja, zavarivanja, kaljenja). Napetosti nastaju i nakon hladne obrade deformiranjem i

teške obrade rezanjem ili brušenjem.

Čelični predmeti često se nalaze u stanju elastičnih naprezanja (σ < σdoz.). Ako se takav predmet

podvrgne obradi rezanjem može se dogoditi da, zbog smanjenja površine presjeka, naprezanja

prekorače dozvoljena naprezanja. Pri tome dolazi do deformacija koje se ne mogu tolerirati. Zato se

prije strojne obrade provodi odgrijavanje. Ono se provodi zagrijavanjem čelika na 550 – 650 °C te

sporim hlađenjem na sobnu temperaturu.

Pri tome ne nastaju nikakve promjene strukture.

b) Kaljenje

Kaljenje je toplinska obrada koja se sastoji od zagrijavanja metala do određene temperature (750-

1000˚C), ovisno o vrsti čelika, držanja na toj temperaturi i naglog hlađenja (gašenja).

Time se dobiva sitnozrnata struktura MARTENZIT te se povećava tvrdoća, a smanjuje žilavost.

Dobivena tvrdoća zavisi od vrste čelika i ostvarene brzine ohlađivanja.

Kaliti se mogu samo oni čelici koji sadrže dovoljno ugljika (min. 0,35%C).

Sredstva za ohlađivanje:

- voda temperature 20˚C (ako bi bila niža temperatura došlo bi do pucanja izratka)

- ulje temperature 30-60˚C

- emulzija (mješavina vode i ulja)

- zrak

18

c) Popuštanje

Popuštanje je postupak toplinske obrade čelika koji se sastoji u ponovnom zagrijavanju zakaljenog

čelika na temperaturu od 200-700˚C i polaganog hlađenja (na zraku).

Popuštanjem se zakaljenom čeliku povećava žilavost, a smanjuje tvrdoća.

Postoji:

- nisko popuštanje – do 200˚C

- srednje popuštanje – 200-400˚C

- visoko popuštanje – 400-700˚C.

d) Poboljšavanje

Poboljšavanje je postupak toplinske obrade čelika koji se sastoji od kaljenja i visokog popuštanja.

Ovom toplinskom obradom dobiva se sitnozrnata struktura veće čvrstoće i žilavosti.

3.3 Zaštita metala od korozije

Načela zaštite od korozije:

1. Smanjenje ili poništenje afiniteta za proces korozije

2. Povećanja otpora koroziji

Načini zaštite od korozije:

1. Promjenom unutrašnjih faktora korozije (svojstva materijala)

2. Promjenom vanjskih faktora korozije (medij)

3. Nanošenjem prevlaka na konstrukcijske materijale

ZAŠTITA METALA PREVLAKAMA

1) Organske: nemetalne

2) Anorganske: metalne i nemetalne

Primarna svrha prevlaka je zaštita od KOROZIJE.

Sekundarna svrha može biti:

- Postizanje određenih fizikalnih svojstava površine

- Zaštita od mehaničkog trošenja

- Postizanje estetskog dojma

- Povećanje dimenzija istrošenih dijelova odnosno popravak loših proizvoda

19

GALVANIZACIJA ILI ELEKTROPLATIRANJE - je postupak nanošenja metalnih prevlaka katodnom

redukcijom iona koji sadrže metal, tj. elektrolizom, naziva se još i galvanostegija ili galvanotehnika.

VRUĆE URANJANJE U TALINU METALA - je postupak kratkotrajnog držanja predmeta u talini metala

koji se nanosi. Primjenjuje se za dobivanje prevlaka metala relativno niskog tališta.

ANORGANSKE NEMETALNE PREVLAKE

- Oksidna prevlaka na aluminiju; anodizacija aluminija (ELOKSIRANJE)

- Oksidna prevlaka na čeliku (BRUNIRANJE)

ORGANSKI PREMAZI I PREVLAKE - nanose se na metalne površine obično u dva ili više slojeva koji čine

sustav premaza (bojenje i lakiranje, plastifikacija, gumiranje, bitumenizacija, konzervacija).

ELEKTROKEMIJSKE METODE ZAŠTITE

- metal se održava ili u pasivnom stanju (u području potencijala pasivacije) ili u imunom stanju (pri

potencijalima nižim od stacionarnih) kada ne korodira.

OBLIKOVANJE I KONSTRUKCIJSKE MJERE

- Važni za postizanje željenih svojstava zaštite organskim prevlakama

- Osiguranje otjecanja vode

- Izbjegavanje gomilanja zavara

20

4. Vrste metalnih materijala u zavarenim konstrukcijama

4.1 Čelici

VRSTE ČELIKA

A) Podjela čelika prema načinu proizvodnje

1. Konvertorski 6. Austenitni

2. Martenski 7. Martenzitni

3. Oksigenski 8. Perlitni

4. Elektro čelici 9. Ledeburitni

5. Feritni

B) Podjela čelika prema namjeni

1. Konstrukcijski - za opću strojogradnju i konstrukcije

2. Specijalni - za posebne svrhe

3. Alatni - za alate

4.1.1 Konstrukcijski čelici

- koriste se za izradu vijaka, zakovica, žice, limova, cijevi, profila i raznih strojnih dijelova i konstrukcija

(osovine, zupčanici, lanci, spremnici...)

- sadrže od 0,05 do 0,7 %C. Mogu biti garantiranog i negarantiranog sastava te ugljični ili legirani.

a) Opći konstrukcijski čelici negarantiranog sastava

Primjeri:

Č 0000 - za manje važne konstrukcije (ograde i sl.)

Č 0371 - za dijelove predviđene za hladno deformiranje (naplatci)

Č 0363, Č 0562 - za zavarene konstrukcije

Č 0545, Č 0645 - za dijelove otporne na trošenje (stapajice, svornjaci, zupčanici, osovine,

klinovi i sl.)

Č 0745 - za jače napregnute strojne dijelove

b) Ugljični konstrukcijski čelici s garantiranim sastavom

- sadrže od 0,08 % do 0,7 %C

21

Primjeri:

Č 1209 - opća primjena

c) Sitnozrnati konstrukcijski čelici

- sadrže do 0,2 %C i Mn (0,5% do 1,7%)

Koriste se za razne spremnike, cisterne, cjevovode...

Primjeri:

- opći: ČRO 330

- za niske temperature: ČRN 280

- za visoke temperature: ČRV 420

d) Čelici za automate

- sadrže od 0,1 do 0,5 %C te 0,2 do 0,35 %S.

Namijenjeni su za obradu skidanjem strugotine (tokarenje, glodanje, bušenje...) jer daju kratku i

lomljenu strugotinu.

Primjeri:

Č 1290

e) Čelici za cijevi

- za izradu šavnih i bešavnih cijevi

Primjeri:

Č 1213

f) Čelici za cementiranje

Sadrže 0,15% do 0.20 % ugljika

Namijenjeni su za kaljenje. Površina im se cementira (obogaćuje ugljikom).

Primjeri:

Č 1120, Č 1220 - za dijelove malih dimenzija (dijelove pisaćih i šivaćih strojeva i sl.)

Č 4120 - za mjerne instrumente (mikrometar, '"šubler"), svornjake i sl.

Č 4320 - zupčanici, osovine i svornjaci manjih dimenzija

Č 4721 - zupčanici mjenjača, poluosovine vozila i sl.

Č 5420 - jako opterećeni zupčanici, lančanici i sl.

22

g) Čelici za poboljšavanje

Sadrže 0,2% do 0,6 % ugljika.

Namijenjeni su za dijelove kojima se naknadnim toplinskim obradama poboljšavaju mehanička

svojstva.

Primjeri:

Č 1330, Č 1530, Č 1630 - za dijelove automobila i motora s manjim udarnim opterećenjima

(vijci, osovine, vratila, svornjaci...)

Č 1331, Č 1531, Č 1631 - za dijelove automobila i motora s većim udarnim opterećenjima

(zupčanici, bregasta vratila...)

Č 4130 - za opću strojogradnju (dijelovi mjenjača, koljenasta vratila...)

Č 4730, Č 4830 - jako (udarno) opterećeni strojni dijelovi, opruge i sl.

Č 5430 - za visoko napregnute dijelove većih dimenzija (za dijelove teških vozila, vagona,

lokomotiva, zrakoplova)

4.1.2 Specijalni čelici Koriste se za specifične namjene.

a) Čelici otporni na trošenje

Sadrže Mn i C u većim količinama.

Namijenjeni su za npr. željezničke tračnice, valjke u valjaonicama, drobilice, kod građevinskih strojeva

i sl.

Primjeri: Č 3160

b) Kemijski postojani čelici (nehrđajući)

Legirani su s Cr i Ni. Koriste se u prehrambenoj i kemijskoj industriji, u zdravstvu te u brodogradnji.

Često imaju komercijalne nazive: prokron, rostfrei, inox i dr.

Najčešće su austenitne građe te su stoga nemagnetični.

Primjeri:

Č 4170 - predmeti u kućanstvu, pribor za jelo i sl.

Č 4770 - noževi, skalpeli, kirurški instrumenti, kotrljajući ležajevi i dr.

Č 4571 - za opruge

Č 4580 (Prokon 11) - za prehrambenu industriju

Č 4573 (Prokron 12) - za prehrambenu i kemijsku industriju

Č 4583 - za prehrambenu i kemijsku industriju

23

c) Čelici za opruge

Legirani su najviše sa Si te s Mn, Cr, Mo, V i drugim elementima.

Primjeri:

Č 2130

Č 2330

Č 4830

d) Vatrostalni (vatrootporni) čelici

Legirani su s Cr, Si, Mn, Ni i Al.

Primjeri:

Č 4578 (Prokron 19)

Č 4974

Č 4579

e) Čelici za ventile

Za ventile benzinskih i dizel motora.

Primjeri:

Č 4581 (Prokron 9)

Č 4588

Č 4270

4.1.3 Alatni čelici Služe za izradu raznih alata: sjekača, svrdla, glodala, tokarskih noževa, kalupa za kovanje, matrica za

provlačenje i dr. Mogu biti ugljični i legirani.

Alati moraju biti tvrdi, otporni na trošenje, žilavi i čvrsti.

a) Ugljični alatni čelici

Sadrže 0,5 do 1,7% ugljika

Primjeri:

Č 1531 - čekići, sjekire, odvijači, ključevi za vijke

Č 1840, Č 1940 - alati za obradu kamena i drva, noževi, škare i dr.

Č 1948 - turpije, glodala, svrdla...

b) Legirani alatni čelici

Legiraju se s: W, V, Cr i Mo.

24

Mogu biti

- niskolegirani (sadrže do 5% ostalih elemenata)

- visokolegirani (sadrže do 45 % drugih elemenata)

Primjeri:

Č 6840 - svrdla glodala, alati za navoje

Č 3840 - alati za drva, kalupi za kovanje

Č 4850 - turpije, glodala, svrdla...

Č 6450 - kalupi za lijevanje i prešanje

c) Brzorezni čelici

Visokolegirani su, velike tvrdoće i otpornosti na trošenje.

Koriste se za obradu metala skidanjem čestica velikim brzinama.

(svrdla, glodala, tokarski noževi, pile,...)

Primjeri:

Č 6880

Č 6980

Č 7680

Č 9780

4.2 Lijevana željeza

Lijevana željeza koriste se za dobivanje lijevanih proizvoda.

Lijevanjem se mogu dobiti složeniji proizvodi, ali je točnost dimenzija i

čvrstoća odljevaka mala.

Vrste lijevanih željeza:

1. Sivi lijev - SL

2. Tvrdi lijev - TL

3. Kovkasti (temper) lijev - KL ili TeL

4. Žilavi (nodularni) lijev - ŽL ili NL

5. Čelični lijev - ČL

25

4.2.1 Sivi lijev

Sivi lijev je lijevano željezo s preko 2% C.

Ostali elementi su Mn i Si.

Ugljik je pretežno izlučen u obliku listića grafita.

Grafitni listići smanjuju nosivi presjek pa SL ima malu čvrstoću.

SL se dobro lijeva, prigušuje vibracije i relativno je otporan koroziji.

Koristi se za izradu kućišta strojeva, vodovodnih cijevi i armatura, cilindara i klipova motora, vodilica

alatnih strojeva i dr.

Primjeri označavanja:

SL 15 → σm = 150 MPa

SL 40 → σm = 400 MPa

4.2.2 Žilavi lijev

Žilavi lijev je vrsta sivog lijeva. Ugljik je izlučen u obliku grafitnih kuglica pa ima veću čvrstoću i žilavost

od običnog sivog lijeva.

Osim ugljika sadrži magnezij i kalcij.

Koristi se za izradu zupčanika, stapajica, cilindara i drugih dijelova koji su dinamički opterećeni.

26

Primjeri označavanja:

NL 50 → σm = 500 MPa

sivi lijev - ugljik u obliku grafitnih listića žilavi (nodularni) lijev - ugljik u obliku

grafitnih kuglica

4.2.3 Tvrdi lijev

Ima isti sastav kao i SL, ali se izlijeva u mokre pješčane ili u metalne kalupe.

Brzina hlađenje je stoga veća pa se na površini odljevka stvara cementit Fe3C koji je vrlo tvrd.

Koristi se za izradu valjaka, kotača vagona, dijelova drobilica i sl.

27

4.2.4 Kovkasti lijev

Dobije se toplinskom obradom odljevaka od bijelog lijevanog željeza.

Primjeri označavanja:

B TeL 35 → σm = 350 MPa - bijeli temper lijev

C TeL 35 → σm = 350 MPa - crni temper lijev

4.2.5 Čelični lijev

Istog je sastava kao i čelici, ali se proizvodi dobiju lijevanjem i naknadno se toplinski obrađuju.

Primjeri označavanja:

ČL 0401 - ugljični čelični lijev

ČL 4730 - legirani čelični lijev

Brojevi u oznaci imaju isto značenje kao kod čelika.

ČL se koristi za:

- kućišta pumpi, kompresora, elektromotora, mjenjača i diferencijala...

- veće zupčanike i lančanike

- bubnjevi automobilskih kočnica

- dijelovi vagona, lokomotiva i tramvaja

28

4.3 Obojeni metali

Obojeni metali su svi osim željeza (i mangana). Odlikuju se bojom i sjajem.

Otporni su na koroziju. Rjeđi su i teže se dobivaju pa su skuplji.

4.3.1 Aluminij Aluminij ima veliku otpornost na koroziju, visoku električnu i toplinsku vodljivost te malu

gustoću.

Tehnički aluminij ima čistoću oko 99% do 99,8%, rjeđe se koristi jer ima malu čvrstoću.

Primjer oznake:

Al 99,5.00 - aluminij čistoće 99,5 %

29

4.3.2 Bakar Dobar vodič struje, dobro se lemi, otporan na koroziju, mekan.

Najviše se koristi u elektrotehnici te u legurama.

Tehnički bakar je čistoće preko 99,7%.

Primjer oznake:

T1- Cu - talionički bakar

EB-2Cu - elektrolitski bakar

4.3.3 Legure obojenih metala U tehnici se više od obojenih metala koriste njihove legure. Najčešće korištene legure su aluminijske i

bakrene legure.

A) Legure na bazi bakra

1. MJED (mesing) - legura bakra i cinka.

Primjeri označavanja:

CuZn40 - 40% Zn, 60% Cu (za brave i lokote)

CuZn40Pb2 - mjed s olovom; 40%Zn, 2%Pb, 58%Cu (za automate)

CuZn35Ni2 - tzv. posebna mjed; 35%Zn, 2%Ni, 63%Cu

(vijci, zupčanici, razni dijelovi strojeva...)

P.CuZn40Pb.01 - mjed za lijevanje u pijesku

30

2. BRONCE - legura bakra s ostalim obojenim metalima bez cinka.

Primjeri označavanja:

CuAl8.00 - aluminijska bronca (za kemijsku industriju)

CuNi25.00 - niklena bronca (npr. za kovani novac)

CuSn6.00 - kositrena bronca (opruge, cijevi,...)

P. CuSn12.03 - kositrena bronca za lijevanje (npr. za propelere)

CuPb15Sn8.00 - olovno-kositrena bronca (za klizne ležaje)

CuAl10Ni5Fe4 - aluminijska bronca (vijci, zupčanici, košuljice ležaja,...)

B) Legure na bazi aluminija

Aluminij se najčešće legira s Cu, Mg, Ni, Si i Mn.

Legure aluminija su lagane i otporne prema koroziji.

Imaju manju čvrstoću od čelika.

1. Aluminijske slitine za gnječenje

31

Primjeri označavanja:

AlMg3 - (3% Mg) za nosive konstrukcije, vrata, prozore i dr.

AlMgSi1 - za prehrambenu industriju (posuđe,...)

AlMg2Mn0,3 - putokazi i prometni znakovi

AlMnCu - za pakiranje (posude, tube...)

AlCuMg2 - dural (duraluminij) za strojogradnju i zrakoplove

2. Aluminijske slitine za lijevanje

Primjeri označavanja:

P/K. AlSi12 - za komplicirane tankostijene odljevke (lijevanje u kokile ili pijesak)

T. AlSi12Cu - za komplicirane tankostijene odljevke (tlačni lijev)

P/K. AlCu4MgiT61 - za odljevke veće čvrstoće (zrakoplovna industrija)

4.3.4 Magnezij i njegove legure

Magnezij spada u kategoriju lakih obojenih metala, sivobijele je boje, male čvrstoće i zapaljiv.

Upotreba: u fotografiji (za bljeskalice), u proizvodnji baterija, u pirotehnici, u vojnoj industriji, za

proizvodnju novca itd...

Magnezij s lakim kovinama tvori plastične slitine male gustoće, koje dobro podnose dinamička

opterećenja i lako se lijevaju pa se najčešće upotrebljavaju za izradbu dijelova zrakoplova, raketa,

svemirskih letjelica, radioaparata, fotoaparata, trkaćih bicikala i sl., ali i za katodnu zaštitu čelika,

bakra i bakrenih slitina, kao anode u suhim baterijama te za proizvodnju baterija u raketnim

sustavima.

Osnovna komponenta legure je magnezij, kojem se najčešće dodaju Al, N i Mn.

Dijele se na ljevačke i gnječilačke.

32

5. Vrste i svojstva plinova koji se primjenjuju u zavarivanju -

rezanju metala

Plinsko zavarivanje

· Plinsko zavarivanje je jedan od najstarijih i najsvestranijih postupaka zavarivanja.

· Kod ovog postupka toplinska energija dobiva se izgaranjem gorivih plinova u kisiku.

· Plamen koji nastaje koristi se za omekšavanje rubova metala i eventualno dodatnog materijala u

šipkastom obliku.

· Od gorivih plinova najčešće se koristi acetilen (C2H2), a mogu se koristiti i vodik, propan, butan,

metan, gradski plin i dr.

· Kod zavarivanja plamenom koristi se mješavina kisika i gorivog plina najčešće u omjeru 1:1.

· Uz dodatno dovođenje čistog kisika plamenom je moguće i rezanje metala.

· Oprema za plinsko zavarivanje sastoji se iz boce acetilena, boce kisika, redukcijskih ventila, cijevi za

zavarivanje, plamenika i dodatnog materijala.

· Acetilen i kisik miješaju se u plameniku, pale se i izgaranjem stvaraju temperaturu u plamenu od

3.100 °C.

· Zavarivanje plinskim plamenom koristi se za zavarivanje čelika, sivog lijeva, bakra, aluminija i

njihovih legura.

· Postupak zavarivanja je jednostavan, oprema je jeftina, ali brzina zavarivanja je mala i upaljivost i

eksplozivnost rada povećava opasnost pri radu.

· Zavarivanje plinskim plamenom ranije se puno više koristilo za različite zadatke.

· Nove i brže metode zavarivanja su postepeno preuzele većinu poslova.

· Na primjer, postupci zavarivanja plamenom tankih limova sada su zamijenjeni s MIG/MAG

postupcima zavarivanja.

· Zavarivanje plamenom najviše se koristi za montažne i instalacijske radove: zavarivanje cijevi,

cilindara i dr.

· Na primjer, za zavarivanje cijevnih sustava iz nelegiranih čelika i postupci reparacija lijevanog

željeza.

· Kisik-acetilen plamen ima vrlo veliku industrijsku primjenu kod lemljenja, toplinskog rezanja i

lokanih toplinskih obrada.

33

Plamenik

Tri područja plamena: žižak (jezgra), zavarivačka zona i vanjska zona (omotač plamena).

Prilikom izgaranja acetilena u zavarivačkom plamenu stvara se ugljični dioksid i vodena para

C2H2 + 2,5 02 › 2 CO2 + H2O

Oprema: plinske boce, gumeno crijevo, garnitura plamenika

1. BOCA KISIKA (oprez visoki pritisak

150-300 bara)

2. BOCA ACETILENA (pritisak 18 bara)

3. REDUKCIJSKI VENTIL

4. PLAMENA ZAPREKA

34

Dodatne preporuke:

- Osigurajte plinske boce prije upotrebe na radnom mjestu ili odgovarajućim kolicima, koristite

ogovarajuću osobnu zaštitnu opremu: naočale, rukavice, pregaču.

1. Reducir ventil

Održavanje:

A - provjerite ulazni priključak kako biste se uvjerili da ne propušta

B - provjerite manometar

C - okrenite ručicu ventila nakon otvaranja plinskog ventila i provjerite da pritisak postepeno

raste

Zlatna pravila:

- nikad ne podmazujte

- preporučuje se zamjena reducir ventila nakon ne više od 5 godina uporabe, čak i ako i dalje

ispravno radi

2. Cijevi

Održavanje:

- provjerite čitavu dužinu cijevi tako da ju savijete i na taj način provjerite je li u dobrom stanju.

Provjerite ima li pukotina, rupa ili ispupčenja.

Zlatna pravila:

- preporučuje se zamjena cijevi nakon tri godine intenzivne uporabe, u protivnom jednom u

pet godina

3. Brze spojnice

Održavanje:

D - provjerite jesu li spojevi dobro pričvršćeni

E - provjerite nepropustljivost pri uporabi kod servisnog pritiska, prvo kod osiguranog spoja, a

potom kod rastavljenog

Zlatna pravila:

- uvijek zamijenite u slučaju nezgode (drobljenje, oštećenje) ili u slučaju kvara (propuštanje,

gubljenje pritiska)

35

4. Nepovratni ventil

Dijelovi od iznimno velike važnosti. Sprječavaju povratak plamena i mješavine plina u

slučaju kvara plamenika. Ugrađuju se na rukohvate i na reducir ventile. Obratiti pažnju na strelice

koje pokazuju protok plina.

Zlatna pravila:

- uvijek zamijenite u slučaju povrata plamena ili kvara

- preporučuje se zamjena nepovratnih ventila nakon ne više od 3 godine uporabe, čak i ako su u

dobrom stanju.

5. Rezači

Održavanje:

F - provjerite priključke za plin i kisik

G - provjerite nepropustljivost ventila

H - provjerite da su sapnice (dizne) u dobrom stanju i da ne propuštaju

Zlatna pravila:

- preporučuje se zamjena rezača nakon ne više od 3 godine korištenja, čak i ako još uvijek

ispravan

Osnovni izvori opasnosti pri radu su:

1. Pad čeličnih boca s plinovima pod tlakom i oštećenje ventila.

2. Opekline pojedinih dijelova tijela zbog prskanja užarenih metalnih čestica te pri dodiru s

vrućim ili užarenim metalnim površinama.

3. Oštećenje očiju zbog štetnog zračenja na vidljivom području koje se očituje bliještanjem.

4. Oštećenje očiju zbog štetnog ultraljubičastog i infracrvenog zračenja.

5. Oštećenje organizma udisanjem štetnih plinova, para i dimova koji nastaju pri zavarivanju.

6. Eksplozija plinske smjese zapaljivih plinova i kisika.

7. Požar zapaljivih tvari blizu mjesta zavarivanja.

Čelične boce za plinove moraju se držati uvijek pričvršćene obujmicama o zid ili na posebnim

kolicima zaštićene od pada.

Boce moraju biti udaljene od mjesta zavarivanja najmanje 3 m.

Boce je najbolje držati izvan radnih prostorija, ali zaštićene od sunčevih zraka, mraza ili kiše.

Boca s acetilenom mora stajati uspravno ili pod kutom ne manjim od 45 stupnjeva u odnosu prema

vodoravnoj podlozi.

Prije početka rada potrebno je provjeriti jesu li gumene cijevi za dovod plinova u dobrom

stanju i dovoljno savitljive, jesu li odgovarajuće boje za pojedinu vrstu plina (plava za

kisik, crvena za gorivi plin), jesu li nepropusne naročito na spojevima, jesu li dobro pričvršćene na

spojna mjesta odgovarajućim obujmicama (nikada žicom) te jesu li zaštićene od iskara i vrućih

predmeta, kao i od oštećenja na prolazima.

Ako se za zavarivanje i rezanje koriste plinovi iz čeličnih boca, na njima moraju biti postavljeni uređaji

za zaštitu od povratnog udara plamena – nepovratni ventili.

Nepovratni ventili (suhi osigurači) moraju biti postavljeni na rezaču na priključnim mjestima gumenih

cijevi, kao i na reducir ventilima.

36

Obavezno obratiti pozornost na smjer protoka plina koji je označen sa strelicama.

Pri paljenju plamenika, rezača mora se voditi računa o redoslijedu propuštanja plinova. Najprije se

otvara ventil za kisik do odgovarajućeg tlaka, a zatim ventil za acetilen. Takva se smjesa zapali

upaljačem, a zatim se još dotjera prolaz acetilena. Plamen se gasi obrnutim redoslijedom.

Za vrijeme rada potrebno je spriječiti širenje plinova u okolinu provjerom brtvi na plameniku,

ventilima i spojnim mjestima. Propusnost se mora provjeravati sapunicom, a nikako zapaljenom

šibicom.

Ventili za kisik ne smiju se mazati uljem ili mastima odnosno primati masnim rukama ili rukavicama.

Kisikom se ne smiju nikada prozračivati prostorije, ispuhivati odijelo ili se hladiti.

Radi zaštite očiju od bliještanja te ultraljubičastog i infracrvenog zračenja, koje se pojavljuje pri

plinskom zavarivanju, moraju se nositi zaštitne naočale s tamnim staklima takvog zasjenjenja koje

odgovara vrsti posla (prema DIN-u između 4. i 7.).

Pri plinskom zavarivanju u zatvorenom prostoru moraju se koristiti ventilacijski uređaji za

odsisavanje plinova i dimova neposredno s mjesta rada, naročito ako se radi na predmetima od

cinka, mjedi ili ostalih obojenih metala ili na predmetima koji su obojeni

minijem i sl.

37

Pri plinskom zavarivanju moraju se koristiti sva propisana osobna zaštitna sredstva kao što su:

- zaštitna kapa

- zaštitne naočale s tamnim staklima

- zaštitne rukavice za zavarivače

- zaštitno odijelo

- zaštitna pregača

- zaštitne cipele s čeličnom kapicom i dr.

38

Iz okoline mjesta zavarivanja moraju se maknuti sve lako zapaljive tvari kao što su masne krpe, drvo,

zapaljive tekućine kako ne bi nastao požar.

Zavarivati se smije isključivo na mjestima koja su sigurna od nastanka požara. To se naročito odnosi

na privremena mjesta rada, na kojima se ne zavaruje stalno, nego prema potrebi.

Pri zavarivanju se uvijek stvara vrlo visoka temperatura pa se mnogi materijali,

koji dođu u dodir s dijelovima koji se zavaruju, mogu zapaliti.

Uz to, najveća opasnost za nastanak požara jesu užarene čestice koje se stvaraju pri zavarivanju i

padaju uokolo mjesta zavarivanja, čak na udaljenost i do 10 m. Ako takve vruće ili užarene čestice

dođu u dodir sa zapaljivim materijalima, mogu uzrokovati požar čak i nekoliko dana nakon

zavarivanja.

Ukoliko želite zaštiti prostor ili predmete od užarenih čestica koristite vatrootporne materijale

(pokrivače za zavarivanje)

Zbog toga se na mjestu rada moraju osigurati svi uvjeti kako ne bi nastao požar te pribaviti

odgovarajuća dokumentacija, a nakon završenih radova obaviti zapisnička primopredaja radova.

Plinsko zavarivanje smijete obavljati samo ako ispunjavate posebne uvjete za rad na tim poslovima te

ako ste osposobljeni za siguran rad na njima. U slučaju bilo kakvog kvara na čeličnim bocama ili

priboru za plinsko zavarivanje ugasite plamenik, zatvorite sve ventile i kvar dojavite odgovornom

voditelju poslova.

Nakon svršetka rada zatvorite sve ventile na bocama, odteretite reducir ventile, a pribor za

zavarivanje odlažite tako da nije moguće neovlašteno korištenje plinova. Na vruće predmete obrade

postavite znak kojim ćete upozoriti okolne radnike na opasnost od opeklina ili ih ogradite.

Za vrijeme plinskog zavarivanja usredotočite se na rad i ne razgovarajte s drugim radnicima. Posebno

su opasne različite šale i igre, jer mogu biti uzrokom ozljede.

39

6. Zaštita na radu

6.1 Uvod u zaštitu na radu

Zaštita na radu postoji otkad je čovjek počeo raditi, ali je uspostava sustava provođenja započela je u

doba industrijske revolucije zbog velikog broja ozljeda radnika na radu. Prvi propisi rezultat su borbe

radnika za bolje uvjete rada. Doneseni su radi zaštite najamnih radnika, žena i djece tijekom tvorničkog

rada, a zatim su se proširili i na ostale radnike i na druge oblike rada. Prva zemlja koja je u

zakonodavstvo uvela zaštitu na radu je Engleska (zabrana dječjeg i noćnog rada).

Zaštita na radu definira se kao:

• sustav pravila, načela, mjera, postupaka i aktivnosti čijom se primjenom ostvaruje i

unapređuje sigurnost i zaštita zdravlja na radu

• skup tehničkih, zdravstvenih, pravnih, psiholoških, pedagoških i drugih djelatnosti pomoću

kojih se otkrivaju i otklanjaju opasnosti koje ugrožavaju život i zdravlje osoba na radu i

utvrđuju mjere, postupci i pravila da bi se otklonile ili smanjile te opasnosti.

Svrha zaštite na radu je stvaranje sigurnih radnih uvjeta, zaštita radnog okoliša i radnika, sprječavanje

rizika, nezgoda, ozljeda, nesreća, profesionalnih bolesti te materijalnih i nematerijalnih šteta. Zaštita

na radu sastavni je dio radnog procesa i osnovni uvjet produktivnosti rada te prije svega ima

preventivnu ulogu. Pravo na zaštitu na radu pravo je svakog radnika!

6.1.1 Nezgode i nesreće

Kada sredstva rada, čovjek i radna okolina ispunjavaju zahtjeve prema pravilima zaštite na radu,

ostvareni su sigurni uvjeti rada. U slučaju kada se odnos čovjek – radna okolina poremeti, dolazi do

rizika od pogreški i neispravnog postupanja koji dovode do nezgoda i nesreća. I nezgoda i nesreća

definira se kao neželjeni i nepredvidljivi događaj, ali razlika je što nesreća za posljedicu ima ozljedu,

materijalnu štetu, zagađenje okoliša, profesionalnu bolest, bolest u svezi s radom ili drugi gubitak.

Ozljeda na radu je svaka ozljeda uzročno vezana uz obavljanje poslova na kojima radnik radi, a

podrazumijeva se i ozljeda nastala od – do mjesta rada.

Mišljenje da do nesreće dolazi ''slučajno'' ili zbog ''neopreza'' radnika je netočno i predstavlja prijetnju

za organizirano provođenje zaštite na radu. Na rad utječu uvjeti radne okoline (mikroklima, rasvjeta,

radno vrijeme, suradnici, itd.) i radnikove subjektivne osobine (znanja, vještine, sposobnosti, stanje-

fizičko, psihičko, zdravstveno, itd.). Kada radna okolina nije ispravna za obavljanje posla ili radnik ne

djeluje na ispravan način, dolazi do poremećaja koji rezultira opasnim postupkom te radna okolina

postaje opasna okolina. Svi poremećaji ne završavaju nesrećom. Statistički gledano, na 330 rizika njih

300 se dogodi bez ikakvih posljedica i ozljeda, 29 događaja rezultira nekom opasnošću dok jedan

uzrokuje ozljedu radnika, štetu ili zagađenje okoliša.

6.1.2 Profesionalne bolesti

Tijekom rada, na radnika u njegovoj okolini djeluju mnogi čimbenici, a kao posljedica djelovanja štetnih

čimbenika (buka, vlaga, prašina, zračenje, itd.), javljaju se profesionalne bolesti.

40

Profesionalna bolest je bolest za koju se dokaže da je posljedica djelovanja štetnosti u procesu rada

i/ili radnom okolišu.

Može se javiti naglo - nakon kratkotrajnog djelovanja neke štetnosti ili kao posljedica dugotrajnog

djelovanja štetnih čimbenika. Profesionalne bolesti u najširem smislu su sve bolesti uzrokovane radom

i uvijek su definirane propisom. Postoji definirani popis takvih bolesti - Lista profesionalnih bolesti (NN

162/98, 107/07). Bolesti koje se javljaju kod radnika, ali nisu specifične samo za određenu djelatnost,

nazivaju se bolestima u svezi s radom. Podrazumijevaju sve oblike prehlada zbog rada na otvorenom,

oboljenja kralježnice i lokomotornog sustava, itd.

6.2. Provedba zaštite na radu

6. 2.1 Opća načela zaštite na radu

Osnovna zadaća u provedbi mjera zaštite na radu je utjecati na smanjenje broja nesreća kojima

prethode pogreške, a ne ozljeda jer one predstavljaju krajnji nepovoljni rezultat. Nesreće se mogu

izbjeći ili smanjiti na najmanji mogući broj te postoje opća načela zaštite na radu koja u tu svrhu treba

primjenjivati sljedećim redoslijedom:

• potpuno ukloniti opasnost kada je moguće (štetne ili opasne postupke zamijeniti neopasnim)

• udaljiti radnika iz opasnog prostora kada je opasnost ili štetnost nužna u radu (mehanizacija i

automatizacija radnog procesa)

• svladavanje opasnosti ili štetnosti (ventilacija, izolacija, zaštitne naprave)

• upotreba osobnih zaštitnih sredstava i opreme, propisivanje postupaka za rad na siguran način

6.2.2 Zakonski propisi

Nacionalni propisi s područja zaštite na radu obuhvaćaju:

Ustav Republike Hrvatske, Zakon o radu, Zakon o inspektoratu rada, Zakon o obveznim odnosima,

Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o obveznom zdravstvenom

osiguranju, Zakon o mirovinskom osiguranju, Zakon o listi profesionalnih bolesti, Zakon o stažu s

povećanim trajanjem, Zakon o obveznom zdravstvenom nadzoru radnika profesionalno izloženih

azbestu, Zakon o zaštiti od buke, Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o zaštiti zraka, Zakon o kemikalijama,

Važeći Zakon o zaštiti na radu u

Hrvatskoj na snazi je od lipnja 2014.

41

Zakon o zapaljivim tekućinama i plinovima, Zakon o eksplozivnim tvarima, Kazneni zakon, Zakon o stažu

s povećanim trajanjem.

U pravni poredak Republike Hrvatske prenesene su Direktive Europske unije, od kojih je najvažnija

Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i

zdravlja radnika na radu. Naziva se još i Okvirna direktiva, a bila je važna prekretnica za poboljšanje

sigurnosti i zdravlja na radu. Direktivom se jamče minimalni zahtjevi u vezi sa zdravljem i sigurnošću

diljem Europe, a istovremeno se državama članicama dopušta da zadrže ili uvedu strože mjere.

Predstavlja temelj za više od 25 direktiva koje iz nje proizlaze, a primjenjuje se na sve sektore

djelatnosti (javne i privatne).

Zaštita na radu uređena je različitim zakonima, pravilnicima, normama i drugim propisima. Polazište

predstavljaju Zakon o radu, Zakon o zaštiti na radu i Ustav. Određena pravila razrađuju različiti

pravilnici (npr. Pravilnik o osposobljavanju za rad na siguran način, Pravilnik o izradi procjene rizika), a

dio sustava zaštite predstavljaju i ugovori radnika.

6.2.3 Pravila zaštite na radu

Osnovna pravila zaštite na radu sadrže zahtjeve kojima moraju udovoljavati sredstva rada kada su u

upotrebi, posebice u pogledu opskrbljenosti zaštitnim napravama i uređajima, osiguranja od strujnog

udara, požara i eksplozija, ograničenja buke i vibracije.

Posebna pravila zaštite na radu sadrže zahtjeve kojima mora udovoljavati radnik, a odnose se na dob,

spol, stručnu sposobnost, stanje (fizičko, psihičko, zdravstveno), psihičke i psihofizičke sposobnosti.

Njima se određuje način izvođenja određenih poslova, korištenje osobnih zaštitnih sredstava i opreme,

zaštitnih naprava i sl.

Priznata pravila zaštite na radu odnose se na ona pravila koja su dokazana i priznata u praksi kako bi

se uklonile ili umanjile opasnosti prilikom rada.

6.2.4 Procjena rizika

Procjena rizika odnosi se na postupak i temeljni akt iz područja zaštite na radu kojim se utvrđuje razina

opasnosti, štetnosti i napora u smislu nastanka ozljede na radu, profesionalne bolesti, bolesti u svezi s

radom te poremećaja u procesu rada koji bi mogao izazvati štetne posljedice za sigurnost i zdravlje

radnika. Obveza procjene rizika na radu propisana je člankom 18. Zakona o zaštiti na radu.

Svaki poslodavac obvezan je imati procjenu rizika izrađenu u pisanom ili elektroničkom obliku, koja

odgovara postojećim rizicima na radu i u vezi s radom i koja je dostupna radniku na mjestu rada. Na

temelju procjene rizika obvezan je primjenjivati pravila zaštite na radu, preventivne mjere, organizirati

i provoditi radne i proizvodne postupke, odnosno metode te poduzimati druge aktivnosti za

sprječavanje i smanjenje izloženosti radnika utvrđenim rizicima, kako bi otklonio ili sveo na najmanju

moguću mjeru vjerojatnost nastanka ozljede na radu, oboljenja od profesionalne bolesti ili bolesti u

vezi s radom te kako bi na svim stupnjevima organizacije rada i upravljanja osigurao bolju razinu zaštite

na radu. Poslodavac je obavezan uključiti radnike i njihove predstavnike postupak procjene rizika, ali

je odgovornost isključivo na poslodavcu. Pravilnik o izradi procjene rizika propisuje: uvjete, način i

metode izrade procjene rizika, obvezne sadržaje obuhvaćene procjenom i podatke na kojima se

42

procjena rizika temelji, klasifikaciju opasnosti, štetnosti i napora na radu i u vezi s radom te minimalne

zahtjeve koje je potrebno ispuniti kod procjenjivanja rizika. Procjena rizika uvijek mora biti aktualna i

ažurirana nakon bilo kakvih promjena koje bi mogle utjecati na sigurnost i zdravlje osoba na radu, a

pogotovo nakon ozljeda na radu ili profesionalnih bolesti. Mjere zaštite provodi poslodavac, ali i svaki

zaposlenik u svom djelokrugu rada. Svaki radnik može odgovarati zbog nepoštivanja pravila.

6.3 Radna okolina – izvori opasnosti i mjere zaštite

Radnu okolinu čine prostor u kojem čovjek radi i sredstva s kojima radi. Odnos čovjeka i radne okoline

vrlo je bitan jer čovjek najmanje trećinu života provede radeći i ukoliko se odnos poremeti – nastaju

neželjene posljedice.

U radnoj okolini radnika okružuju različite opasnosti zbog kojih može doći do

nesreća na radu, a samim time i do ozljeda, bolesti i šteta. Radna okolina treba

odgovarati uvjetima utvrđenima pravilima zaštite na radu, a kako bi se navedeno

ustanovilo, dužnost poslodavca je obavljati sva propisana ispitivanja te otkloniti

sve eventualne opasnosti.

Podjela izvora opasnosti:

a) mehanički

Mehanički izvori opasnosti su predmeti u stanju mirovanja ili gibanja. Uzrokuju mehaničke ozljede –

udarce, posjekotine, prignječenja i sl., a najčešći uzroci su neispravan način rukovanja, neispravan alat,

upotreba u pogrešne svrhe te nepravilno odlaganje, održavanje i skladištenje. Opasnosti se javljaju pri

rukovanju ili u blizini oštrih i šiljatih predmeta, predmeta koji se gibaju kružno i predmeta koji se gibaju

pravocrtno. Kod kružnog gibanja dolazi do opasnosti od zahvaćanja kose, dijelova tijela i odjeće.

Najčešće se radi od dijelovima strojeva – osovine, vratila, rotirajući dijelovi i sl. Kod pravocrtnog gibanja

dolazi do opasnosti od ukliještenja između dijelova stroja i potrebno ih je zaštititi ili ograditi. Najčešći

uzrok ozljeda su pribor i alat koji su neispravni ili oštećeni. Ručni alat mora se pravilno upotrebljavati,

održavati i skladištiti te odložiti u posebne kutije, torbe, tobolce i sl. kada se ne koristi.

b) opasnosti od padova

Padovi na istoj razini nastaju zbog loše konstrukcije ili neodržavanja. Pod radnog prostora mora biti

ravan, gladak i ne smije se klizati. Slobodne površine poda za prolaz ljudi i vozila moraju imati

odgovarajuću širinu: glavni prolazi za ljude minimalno 150 cm, sporedni 100 cm, a transportni putovi

minimalno 180 cm. Padovi u otvore u podu (jame, kanali, otvori za dizala i sl.) sprječavaju se

postavljanjem zaštitne ograde ili odgovarajućim poklopcima te pravilnim obilježavanjem i

osvjetljavanjem. Sva radna mjesta viša od 100 cm od tla ili niže etaže kod kojih postoji opasnost od

pada moraju biti zaštićena zaštitnom ogradom od minimalno 100 cm visine. Radom na visini smatra se

rad na površini višoj od 3 m.

Ukoliko se za rad koriste ljestve, potrebno ih je pravilno upotrebljavati. Kada se penje ili silazi, radnik

mora biti licem okrenut prema ljestvama i trebaju biti stabilno postavljene. U pogonima se najčešće

43

koriste stabilne metalne ljestve, no često se upotrebljavaju i jednokrake i dvokrake. Jednokrake ljestve

najsigurnije su i najlakše za uspinjanje kada se postave pod kutem od 75 °.

c) opasnosti od električnog udara

Električna struja na čovjeka djeluje kada je on u zatvorenom strujnom krugu,

odnosno u izravnom dodiru s dvjema točkama među kojima je napon.

Napon viši od 50 V predstavlja potencijalnu opasnost za čovjeka.

Djeluje na različite načine:

• toplinsko djelovanje: n ajveće je na mjestima gdje struja ulazi i izlazi, može doći do teških

unutarnjih i vanjskih opeklina

• mehaničko djelovanje: na mjestima ulaska i izlaska struje iz tijela zbog velikih jakosti dolazi do

razaranja tkiva na tijelu

• kemijsko djelovanje: struja prolazeći kroz krv elektrolitski rastvara krvnu plazmu

• biološko djelovanje: stezanje u mišićima, treperenje srčanih klijetki, paraliza dišnih organa i

prestanak disanja, paraliza rada srca

Savjeti za siguran rad:

• prilikom bilo kakvih radova na električnom uređaju isključiti osigurače

• nikada ne dirati oštećene električne vodove ni trošila

• napon u oštećenim električnim vodovima odmah isključiti

• nakon isključenja osigurača ispitivačem faze provjeriti ima li u uređaju napona

• ne dirati električne vodove koji su pali na zemlju

• zamjenu osigurača ili žarulje raditi pri osvjetljenju sa suhim rukama i stajati na izoliranoj

podlozi

• za prijenosne električne strojeve ili alate sa zaštitnim uzemljenjem smiju se koristiti samo

utikači i priključnice za trofaznu struju

• topljivi ulošci električnom osiguraču ne smiju se nikad premošćivati

• postrojenje pod naponom mora biti najmanje uzdignuto od stajališta 2,5 m

• najveći dopušteni napon za električni alat kojim se radi u mokrim prostorijama ili na velikim

metalnim plohama je 25 V

d) opasnosti od štetnih i otrovnih tvari

Opasne tvari dijelimo na tvari štetne za zdravlje, zapaljive i eksplozivne tvari.

Tvari štetne za zdravlje su tvari ili smjese koje mogu štetno djelovati na zdravlje radnika dok je zaposlen,

nakon umirovljenja i koje mogu štetno djelovati na potomke. Razlikujemo: kancerogene tvari (već u

manjim količinama uzorkuju rak), teratogene (uzrokuju deformacije ploda u utrobi) i mutagene tvari

(uzorkuju trenutne ili trajne promjene gena). U industriji štetne tvari su plinovi (najpoznatiji je ugljikov

dioksid), pare i aerosoli (prašine, dimovi i magle).

Zapaljive i eksplozivne tvari su razrjeđivači i otapala. Kiseline i lužine u dodiru s kožom stvaraju teške

opekline te izjedaju kožu i sluznicu. Njihove pare i magle nadražuju dišne organe i oči, a izuzetno su

opasne ako se progutaju (teška oštećenja jednjaka, želuca, crijeva, smrt). Zaštita na radu s kiselinama

44

i lužinama: držati u neoštećenim posudama, staviti oznake s nazivom i koncentracijom tvari,

provjetravati prostorije u kojima se drže, razrjeđivati prema principu KuV (kiselina u vodu!), koristiti

osobna zaštitna sredstva (gumene rukavice, naočale, kuta), u slučaju dodira s kožom obrisati i isprati s

velikom količine vode.

e) opasnosti od buke i vibracija

Buka se definira kao svaki nepoželjan zvuk. Štetnost buke na organizam manifestira se zamorom,

oštećenjem sluha i smanjenjem radne sposobnosti. Gornja dopuštena granica buke je 90 dB te izaziva

psihološke reakcije, ali ne ugrožava značajno sluh. Buka od 120 dB označava granicu nelagodnosti koja

značajno ugrožava sluh. Buka od 140 dB označava prag ili granicu boli kojoj čovjek ne smije biti izložen

ni kratkotrajno. Za zaštitu od buke provode se tehničke mjere zaštite (pojedinačne – primjena osobnih

zaštitnih sredstava, kolektivne – zaštita na mjestu rada) i zdravstvene (redoviti pregledi i praćenje

stanja sluha, izdvajanje iz mjesta buke).

f) opasnosti od štetnih zračenja

Zračenje se definira kao širenje energije u prostoru pomoću valova. Najpoznatije

vrste zračenja su toplinsko (infracrveno), ultraljubičasto, rentgensko i

radioaktivno. Sve vrste zračenja opasna su po zdravlje i život čovjeka. Mjere zaštite

koje se primjenjuju: upotreba što slabijih zračenja, povećanje udaljenosti od

izvora, skraćivanje trajanja ozračivanja, stavljanje apsorbera na put zračenja.

g) opasnosti od nepovoljnih mikroklimatskih uvjeta

U mikroklimatske uvjete ubrajamo: temperaturu, vlažnost i strujanje zraka, toplinsko zračenje.

Najpovoljniji mikroklimatski uvjeti za rad su temperatura od 18 do 22 C, vlažnost zraka od 50% i

strujanje zraka od 0,2 do 0,3 m/s. Zaštitne mjere kojima se osiguravaju povoljni uvjeti za ugodan i

siguran rad su pravilno instaliranje i izolacija toplinskih uređaja, klimatizacija i automatizacija radnog

procesa.

h) opasnosti od požara i eksplozija

Kako bi došlo do gorenja, potrebna je prisutnost gorive tvari, kisika i određene

temperature (temperatura paljenja). Obrnuti proces od gorenja je gašenje, pri

kojem nastojimo ukloniti jedan od uvjeta potrebnih za gorenje. Sredstva za

gašenje dijele se na glavna (voda), specijalna (pjena, prah, CO, itd.) i pomoćna

(zemlja, pijesak, prekrivač, itd.). Koriste se:

• ručni i prijevozni vatrogasni aparati,

• prijenosne vatrogasne prskalice s pripadajućom opremom,

• zidni hidranti i vanjski (podzemni ili nadzemni) hidranti s pripadajućom opremom,

• stabilni i polustabilni automatski uređaji za gašenje,

• vatrogasna vozila.

Vrste vatrogasnih aparata: aparati za gašenje vodom, aparati za gašenje prahom, aparati za gašenje

ugljikovim dioksidom, aparati za gašenje pjenom, aparati za gašenje požara ulja i masnoća. Obvezni su

redovni i periodični pregledi vatrogasnih aparata, a broj vatrogasnih aparata propisan je prema površini

mjesta rada i opasnosti od požara.

45

Aktiviranje aparata za gašenje prahom:

• osloboditi mlaznicu

• izvući osigurač

• pritisnuti ručicu prema dolje

• upravljati mlaznicom u smjeru vatre

i) opasnosti od tjelesnih napora

Pri radu su prisutne dvije grupe naprezanja: opće opterećenje krvotoka te opterećenje mišića,

kralješnice i zglobova. Posebna pozornost pridaje se pri radu s teretom – položaj kralješnice treba biti

ispravan, a noge se trebaju savijati u koljenima. Radi zaštite radnika propisana je najveća dopuštena

masa tereta: kod muškaraca do 25 kg, a kod žena i mladih do 15 kg. Mjere zaštite: preventivno

premještanje radnika na druge poslove nakon 10 godina, smanjivanje radne norme i broja štetnih

radnji tijekom rada, odmori (dnevni, godišnji, rekreativni programi).

Upute za podizanje i prijenos tereta:

• noge staviti u raskorak i razmaknuti stopala 20-30 cm

• postaviti stopala uz dno predmeta

• savijte koljena i čučnite, ne saginjite se, držite kičmu ravno i što je moguće više uspravno

• ako je potrebno raširite koljena ili samo jedno koljeno više približite predmetu

• zahvatite rukama predmet i podignite ga na visinu prikladnu za nošenje oslanjajući se čvrsto

na noge

• ako mijenjate smjer kretanja – ne okrećite gornji dio tijela, već promijenite položaj nogu

• predmet držite cijelo vrijeme uz tijelo

• odlaganje: na stol - stavite prvo samo dio predmeta, a do kraja ga gurnite rukama; na pod –

uspravna kičma, predmet uz tijelo, savijte koljena i spuštajte predmet mišićima ruku i nogu

6.4 Osobna zaštitna sredstva

Osobna zaštitna sredstva koriste se za zaštitu tijela od štetnih utjecaja na radu.

Najčešće se povređuju šake (40%), a zatim slijede stopala (17%), noge (12%),

ruke (11%), glava i vrat (10%), tijelo (7%) i oči (3%).

46

Osobna zaštitna sredstva dijele se prema dijelu tijela koji štite:

• glava (kacige, kape, kapuljače)

• oči i lice (naočale, viziri, maske, polumaske)

• uši (čepići, štitnici)

• dišni organi (plinske maske, maske, respiratori, filtri)

• tijelo (odijela, kombinezoni, jakne, kabanice, kute, reflektirajuća odjeća)

• ruke (rukavice)

• noge (cipele, čizme, klompe)

47

6.5 Prva pomoć

Nesreće, kvarove, neispravne uređaje i instalacije te bilo kakve situacije koje ugrožavaju

zdravlje i sigurnost na radnom mjestu radnik treba odmah prijaviti poslodavcu, a dužnost

poslodavca je ukloniti ili smanjiti rizike.

Ukoliko dođe do stanja opasnog za život, ozljeđenom radniku treba se pružiti prva pomoć. Ona je samo

privremena i svakako je potrebno pozvati hitnu pomoć.

6.5.1 Osnovna načela pružanja prve pomoći kod rana

Najčešće ozljede na radu su mehaničke ozljede (zatvorene i otvorene rane). Pravila kod pružanja prve

pomoći kod rana:

• ne dirati prstima

• ne ispirati, osim ako je u pitanju otrov – očistiti alkoholom

• ne vaditi šiljati predmet iz rane

• manja tijela na površini rane (komadići kamena, metala, itd.) ukloniti čistom gazom

• ranu pokriti sterilnom gazom tako da gaza pokriva cijelu ranu i prelazi njene rubove

• preko gaze staviti zavoj – ne smije biti prelabav, ali ni previše stegnut

6.5.2 Prva pomoć kod krvarenja i gušenja

Glavno pravilo kod pružanja prve pomoći u slučaju krvarenja je što prije zaustaviti krv. Jako krvarenje

zaustavlja se jakim pritiskom na mjestu ili malo iznad ozljede, a kod krvarenja iz manjih arterija i vena

te kapilara zaustavlja se kompresivnim zavojem.

Znakovi gušenja dijele se u nekoliko faza: najprije se javlja žeđ za zrakom, disanje je ubrzano, zatim

nastupa pomućenje svijesti s grčevima, a pri kraju svi se pokreti smiruju i nastupa duboka nesvjest koja

prelazi u smrt. U slučaju gušenja treba odmah započeti s umjetnim disanjem jer čovjek može izdržati

bez disanja 3-5 minuta.

6.5.3 Prva pomoć kod udara električne struje

U svakoj prostoriji na radnom mjestu u kojoj se nalaze električne instalacije i uređaji postoji opasnost

od udara električne struje. Glavno pravilo pri pružanju prve pomoći kod udara električne struje je da

treba što prije osloboditi unesrećenog od djelovanja struje i pritom nikada ne hvatati ozljeđenog golim

rukama. Načini oslobađanja iz strujnog kruga: izvući utikač iz utičnice, prekinuti dovod struje rezanjem

Brojevi hitne pomoći:

194 i 192.

48

priključnih vodiča pomoću izolacijskog alata (kliješta, sjekire, itd.), izolirati ruke. Ukoliko ozljeđeni ne

diše, odmah se pristupa oživljavanju.

6.5.4 Masaža srca

Rad srca provjerava se tako da se opipa puls na vratnoj žili kucavici, nipošto na ruci. Masaža srca izvodi

se na donjoj polovici prsne kosti, u sredini 2-3 prsta iznad mjesta gdje se spajaju rebra. Postupak

izvođenja masaže srca:

• položiti ozljeđenog na leđa, na tvrdu podlogu

• kleknuti s njegove desne strane

• preklopiti dlan jedne ruke preko nadlanice druge i položiti ih na donji dio prsne kosti

• svake sekunde pritisnuti snagom da se prsni koš ulegne za 3-5 cm

6.5.5 Umjetno disanje

Postoje 2 metode izvođenja umjetnog disanja: usta na nos i usta na usta. Postupak:

• provjeriti ima li u dišnim putovima stranog sadržaja

• što više zabaciti glavu unazad kako bi se dišni putovi oslobodili

• upuhivati zrak svakih 5 sekundi (u ritmu normalnog disanja, 12-14 puta u minuti)

6.5.6 Oživljavanje

Oživljavanje je kombinacija masaže srca i umjetnog disanja. Naizmjenično se izvodi 30 pritisaka i 2

upuhivanja.

oživljavanje = 30 pritisaka : 2 upuhivanja

49

7. Literatura

1. OSNOVE TEHNIČKIH MATERIJALA: udžbenik za srednje trogodišnje škole, za sva

strojarska zanimanja – JMO, Antun Babić: Zagreb, Školska knjiga, 2007

2. TEHNIČKA GRAFIKA: udžbenik tehničkog crtanja za srednje strukovne škole: Eduard

Hercigonja, Školska knjiga, Zagreb 2009

3. Kraut, Bojan: KRAUTOV STROJARSKI PRIRUČNIK, Sajema, Zagreb, 2009

4. TEHNOLOGIJA OBRADE I MONTAŽE: udžbenik za 1. razred srednjih strojarskih,

obrtničkih i industrijskih škola: Antun Babić, Školska knjiga, Zagreb 2006

5. Zaštita na radu – priručnik za nastavnike srednjih strukovnih škola, Zagreb:

Andragoško učilište Zvonimir, 2007.

6. Jožef Horvat, Aleksandar Regent: OSOBNA ZAŠTITNA OPREMA, Veleučilište u Rijeci,

2009

7. Zakon o zaštiti na radu RH, NN 71/14, 118/14, 154/14

8. Zakon o zaštiti od požara RH, NN 92/10

9. Pravilnik o uporabi osobnih zaštitnih sredstava, NN 39/06

50

Kontakt:

Javna ustanova Razvojna agencija Šibensko-kninske županija

Velimira Škorpika 6, 22000 Šibenik

Tel: 00 385 (0) 022/217-113

Fax: 00 385 (0) 022/217-114

Email: rra@rra-sibenik.hr

www.rra-sibenik.hr

www.pvtr-skz.com.hr

Za više informacija o fondovima Europske unije posjetite stranice:

https://strukturnifondovi.hr/

https://efondovi.mrrfeu.hr

http://www.esf.hr/