dr ing. RUŽICA LEŠIĆ, dr ing. PAULA PAVLEK mr ing. JOSIP BOROŠIĆ

POVRĆE IZ VLASTITOG VRTA

Treće, izmijenjeno i dopunjeno izdanje

Sadržaj

VLASTITI VRT - HOBI, REKREACIJA I VRAĆANJE PRIRODI (R. Lešić)

POVRTNJAK U SKLOPU HORTIKULTURNOG UREĐENJA KUĆE ILI VIKENDICE (R. Lešić i P. Pavlek)

VAŽNOST POVRĆA U PREHRANI (P. Pavlek)

POTREBA POVRĆA ZA PETEROČLANU OBITELJ (P. Pavlek)

PLAN OBITELJSKOG POVRTNJAKA (P. Pavlek)

VRTLARSKO ORUĐE I OPREMA (J. Borošić)

TLO I OBRADA TLA (P. Pavlek i J. Borošić)

BILJNA HRANIVA I GNOJIDBA POVRĆA (3. Borošić)

V O D A I NAVODNJAVANJE POVRTNJAKA (P. Pavlek)

BORBA PROTIV KOROVA ( I B o r o š i ć )

PLODORED (P. Pavlek)

ZAŠTIĆENI PROSTORI (R. Lešić)

Materijali za zaštićene prostore 59, Klijališta 6 1 , Zagrijavanje klijališta 63, Priprema klijališne zemlje 64, Zaštićeni prostori u toku uzgoja 66

SJEME, SJETVA I VEGETATIVNO RAZMNAŽANJE POVRĆA (R. Lešić)

Sjeme 72, Sjetva 74, Vegetativno

razmnažanje 76

UZGOJ PRESADNICA (R. Lešić) Uzgoj presadnica rajčice 78, Uzgoj presadnica ranog kupusa, cvjetače, kelja ili korabice 8 1 , Uzgoj presadnica poriluka 82

SORTE POVRĆA (R. Lešić)

ZAŠTITA POVRĆA OD BOLESTI I ŠTETNIKA (3. Borošić) 90

KLIMATSKE PRILIKE I M O G U Ć N O S T I UZGOJA

RAZLIČITIH POVRTNIH KULTURA (P. Pavlek) 110

ZELJASTO POVRĆE - KUPUSNJAĆE (P. Pavlek) 112

Kupus 113, Cvjetača ili karfiol 116, Kelj 118, Korabica 119, Brokula 120, Kelj pupčar 121, Raštika 121, Kineski kupus 122,

LISNATO POVRĆE (P. Pavlek) 124

Salata 124, Endivija 126, Radič 127, Matovilac 129, Špinat 130, Blitva 131, Novozelandski špinat 132, Loboda 132, Komorač 133

KORJENASTO POVRĆE (P. Pavlek) 135

Podzemna koraba 136, Rotkva 137, Rotkvica 138, Mrkva 139, Peršin 140, Pastrnjak 141, Celer 14 2, Cikla 143, Crni korijen 144, Vrtni turovac - bijeli korijen 145, Hren 146

PLODOVITO POVRĆE (R. Lešić) 148

Rajčica 149, Paprika 155, Patlidžan 156, Krastavac 157, Tikvice, bundeve, buče 159, Dinje i lubenice 161, Bamija 162

LUKOVIČASTO POVRĆE (P. Pavlek) 163

Luk 164, Luk srebrenac (ozimi luk) 166, Češnjak 167, Kozjak (ljutika) 168, Vlasac (luk rezanac) 169, Zimski luk 169, Stogodišnji luk 170, Poriluk 170,

7

10

14

18

19

26

31

38

bO

53

56

58

72

77

88

M A H U N A R K E (R. Lešić) 173

Grašak 173, Grah mahunar 175, Bob 177, Kukuruz šećerac 178

VIŠEGODIŠNJE POVRĆE (R. Lešić) 180

Šparga 180, Rabarbara 183, Artičoka 184, Kiselica 185

MIRODIJSKO BILJE (P. Pavlek) 187

Majoran 187, Mažuran 188, Bosiljak 189, Menta 189, Pčelinja metvica 190, Ružmarin 191, Portulak 192, Ruta 192, Boreč 193, Pelin 194, Maslačak 194, Kiml 195, Aniš 197, Korijandar 198, Kopar 199

GLJIVE (R. Lešić) 200

Pečurke 200

Mogućnosti uzgoja još nekih vrsta gljiva 202

SPREMANJE I ČUVANJE POVRĆA PREKO

ZIME (R. Lešić) 203

KALENDAR SJETVE SADNJE I BERBE POVRĆA (P. Pavlek) 206

KALENDAR RADOVA PO MJESECIMA (1 Borošić) 214 Kontinentalno područje 214, Mediteransko područje 222

RAZNA IMENA ISTOG POVRĆA

RAZNA IMENA ISTIH MJESECI

227

233

Vlastiti vrt - hobi, rekreacija i vraćanje

prirodi

Način i tempo suvremenog života zahtijevaju relativno malo fizičke aktivnosti. Strojevi i apara­ti uspješno zamjenjuju čovjeka u težim fizičkim poslovima, ali ga, s druge strane, prisiljavaju i ograničavaju na jednolične radnje u istom polo­žaju u zatvorenom prostoru, često izloženom pra­šini, šumovima i buci. Naoko lagani fizički rad zahtijeva veliku koncentraciju, koja ne smije po­pustiti ni pri povratku kući u zagušenom prometu gradskih ulica i prigradskih prometnica. Intelek­tualni rad još je veće opterećenje za živčani su­stav u suvremenom moru spoznaja i informacija.

Okretanje prirodi i fizičkoj aktivnosti predstav­lja izvanrednu protutežu. Mali vrt - povrtnjak idealno je mjesto za takav hobi. Raznolike fizičke radnje, kretanje na čistom zraku i veselje pri pro­matranju gotovo svakodnevnih promjena u rastu i razvitku povrtnih kultura te, konačno, berba, očigledni rezultat tih aktivnosti, .pružaju čovjeku zadovoljstvo. Tu ne treba čekati Cijelu sezonu. Uvijek se nešto sije, sadi ili bere. Salata iz vlasti­tog vrta ima posebnu vrijednost, ako i nije onog izgleda kao iz staklenika ili nekoga drugog inten­zivnog uzgoja, kvaliteta joj je bolja, jer je sasvim svježa,

Povrtnjak uz obiteljsku kuću ili vikendiCLi pra­va je škola za djecu i omladinu. Znanost o prirodi

tu je prisutna u stvarnosti, a ne samo u knjizi i na nastavi u školi. Pomažući u radovima u vrtu, mladi će ljudi naučiti cijeniti hranu. Shvatit će koliki je rad u to uložen i kako je besmisleno i štetno bacati hranu. Generacije koje su preživjele razdoblje oskudice to znaju, ali dolaze nove, koje to ne znaju. U današnjem svijetu, gdje još mnogo ljudi oskudijeva hranom, treba koristiti sve puto­ve i načine da mladi shvate vrijednost hrane.

Zašto domaćice najradije kupuju povrće na tržnici od individualnih proizvođača? Sigurno po­gađate. Zato što više cijene, i to s pravom, svježe ubrano povrće, a ono je ipak ubrano prije više od 12 sati. Iz vlastitog vrta možete imati sasvim svje­že, gotovo direktno iz vrta na stol. To je velika prednost, jer je upravo svježe povrće najbogatije vitaminima. Povrće koje je prošlo svoj neminovni put od proizvođača do potrošača, što ponekad uključuje i kraće skladištenje u hladnjači, gubi ne samo dio vitamina nego i šećera, aromatskih tva­ri i vode, a sve to utječe da se kvaliteta postupno smanjuje.

Izbor povrća iz vlastitog vrta može biti mnogo bogatiji nego što se može naći u našim prodava­onicama, pa čak i na tržnicama manjih gradova i mjesta. To znači ne samo bolju kvalitetu prehra­ne već i veću šarolikost i mogućnost naj-različitijih jela.

U kućnom vrtu najveći dio radova izvodi se ruč­no i zbog toga se mnogo manje primjenjuju ke­mijska sredstva za zaštitu bilja i borbu protiv ko­rova. To je u izvjesnom smislu prednost, jer uz ispravnu primjenu neophodnih sredstava za za­štitu možemo biti sigurni da je povrće zdravo i bez štetnih ostataka pesticida.

Prema normativima suvremene prehrane, go­dišnje bi trebalo trošiti po osobi oko 100 kg povrća

bez krumpira, odnosno peteročlana obitelj treba­la bi u toku godine oko 500 kg različitog povrća. Ako izuzmemo 10 do 20% svježega zimskog povr­ća iz mediteranskog područja, te povrća iz stakle­nika, sve se to povrće može proizvesti u kućnom vrtu od oko 250 m 2 čiste površine (bez putova).

Aktivni odmor uz rad u vrtu može pridonijeti kućnom budžetu ne samo vrijednost povrća nego i uštedu vremena za nabavu i dopremu. Tako mo­že ostati više vremena za pripremu jela i oživlja­vanje starih recepata naših baka.

Ovom knjigom želimo vam pomoći stručnim savjetima, da to što bolje i uz najmanje truda ostvarite.

Povrtnjak u sklopu hortikulturnog uređenja kuće

ili vikendice

U prigradskim naseljima, većim i manjim mje­stima, u zadnje je vrijeme izgrađeno i još se uvijek gradi mnogo novih kuća. Često su radovi još u toku a pred kućom je već zasađeno cvijeće, zeleni se novoposađeni bor i breza. Čovjek ima potrebu da uljepša svoju okolicu zelenom tratinom, cvije­ćem, ukrasnim grmljem i drvećima.

Kako uklopiti povrtnjak? To nije teško, jer je, srećom, i povrće lijepo. Pogledajmo samo izloge naših cvjećarnica, Rijetko gdje nećete naći pone­ko povrće: papriku, artičoku, tikvicu. Zapravo, ne­ma oštre granice između povrća i ukrasnog bilja. Tako, na primjer, u Japanu se vrlo cijeni lišće od jesenskih krizantema - katarinčica — kao povr­će.

Kad odlučujete kako ćete smjestiti povrtnjak, dobro je imati na umu neke važne momente.

Ako je kuća uz prometnicu, povrtnjak treba smjestiti iza kuće. To je važno zbog zaštite povrća od štetne prašine i izlaznih plinova automobila. Olovo kao jedan od sastojaka tih plinova veoma je štetno za ljudsko zdravlje.

Povrtnjak ne smije biti u sjeni druge zgrade jer većina po vrtnih vrsta treba mnogo svjetla i sunca. Blaga sjena kakve voćke manje je štetna i neke se kulture mogu uz njih uzgajati.

Uz povrtnjak treba predvidjeti mjesto za kom-postište, gdje će se odlagati biljni ostaci, kojih će u toku godine iz vrta biti mnogo.

Kompostište se može prikriti ili kakvom bilj­kom, kao što je grah pritkaš, kukuruz šećerac ili visoki ukrasni suncokret i slično.

Povrtne kulture mogu se uzgajati u pravilnim gredicama, ali i nepravilnim površinama koje mogu stvarno podsjećati na umjetnički park. Tu, svakako, treba više umješnosti, pa zbog toga pre­poručujemo da se ipak držimo gredica (si. 1) .

Evo jednog primjera plana uređenja kuće i okućnice (si. 2).

Ondje gdje je izbor mjesta za povrtnjak moguć, kao na većim okućnicama i uz vikendice, treba obratiti pažnju na položaj.

Povrtnjak ima dobar položaj onda ako je zašti­ćen sa sjeverne strane, jer mu se tlo u proljeće brže zagrijava i ima sunca u toku cijelog dana. Najidealniji je položaj ako je tlo malo nagnuto prema jugu ili jugoistoku. Tada će u povrtnjaku biti dovoljno sunca, zemljište neće biti previše vlažno, te će se svi dijelovi moći iskorištavati ci­jele godine.

Otvoren položaj, tj. nezaštićen od vjetrova, ma­nje je povoljan za povrtnjak. Hladni proljetni vje-

SI. 2. Primjer plana uređenja okoliša kuće za odmor (1 kuća za odmor, 2 garaža, 3 terasa, 4 tratina, 5 cvjetnjak, 6 voćnjak, 7 nasad jagodičastog voća, 8 povrtnjak, 9 kompostište, 10 živica)

trovi mogu oštetiti rano zasijano povrće, pa ono poslije toga raste i sporije i slabije. Vjetrovi brzo osuše tlo i pospješuju isparivanje biljaka, a povrće treba mnogo vlage za svoj rast.

Kako je voda od velikog značenja u uzgoju povrća, potrebno je da se u blizini povrtnjaka na­lazi prikladna voda za zalijevanje, tj. hidrant, bu­nar, cisterna, potok ili si.

Ograda u povrtnjaku

Iz nekoliko razloga ograda je vrlo važna. U vje­trovitim krajevima ograda štiti po vrtne usjeve. Za takve slučajeve najpovoljnija je živica. Osim toga, ograda štiti povrtnjak od nepoželjnih gostiju: ko­koši, zečeva ili bilo koje živine, koja rado zaluta u povrtnjak i može prouzročiti prilične štete.

Hoćemo li izgraditi ogradu iz drvenih letava, kamena ili pak podignuti žičanu ogradu, ovisit će o prilikama, tj. izgradit ćemo od najjeftinijeg i naj­prikladnijeg materijala.

Važnost povrća u prehrani

Povrće je sastavni dio naših svakodnevnih je­lovnika. Njegova vrijednost sastoji se u tome što, uz osnovne hranjive tvari - ugljikohidrate i bje­lančevine, sadrži još i celulozu, mineralne tvari, vitamine, organske kiseline i dr.

Celuloza* nema hranjive vrijednosti, ali daje vo­lumen obroku, pa tako utječe na probavu.

Povrće sadrži razne glikozide,** te druge tvari koje djeluju na probavu — sulforafen i si. (kao rotkvica i rotkva), zatim razna eterična ulja koja daju poseban miris i okus (mrkva, peršin, celer, pastrnjak, hren i si.) te djeluje na bolje iskorišta­vanje ostalih jela, prvenstveno mesa.

Mnoge vrste povrća imaju tzv. fitoncidna*** svojstva (kao npr. luk, hren, češnjak) koja djeluju ljekovito — protiv raznih bakterijskih bolesti.

Povrće, kao i krumpir, odlikuje se najvećom ko­ličinom mineralnih spojeva baznog karaktera, pa se, zahvaljujući tomu, upotrebom povrća u pre­hrani bolje iskorišćuju bjelančevine, kao npr. me­so, jaja, mlijeko i si. *Celuloza - spada u grupu ugljikohidrata, a u ishrani regulira rad

cri jeva (tzv. peristaltiku crijeva).

**Glikozidi, sulforafen, eterična ulja - kemijski spojevi koji povoljno djeluju na probavu.

""Fitoncidi - spojevi različitog kemijskog sastava, koji djeluju ljeko­vito protiv raznih bakterijskih bolesti.

Od minerala koje sadrži povrće osobito su važ­ni kalcij ili vapno i željezo te fosfor i kalij. Kalcij služi kao materijal od kojeg se tvori koštano tkivo organizma. Najbogatije je kalcijem zeljasto i li­snato povrće.

Vrijednost povrća kao sastavnog dijela ljudske hrane u većem stupnju zavisi od načina upotrebe za ishranu.

Prvenstveno u svježem stanju upotrebljava se: salata (lisnata i glavatica), endivija, rotkvica, lišće luka i glavice luka, lišće peršina, celera, te hren. U svježem i u prerađenom stanju upotrebljavaju se: rajčica, krastavci, paprika i si. Pretežno u pre­rađenom stanju upotrebljavaju se: poriluk, kora-bica, cikla, blitva, špinat, grašak, grah mahunar i šparga

Mnogi dosadašnji načini spremanja povrća za hranu često smanjuju njegovu hranjivu vrijed­nost. Kuhanje, npr., povrća na visokoj temperaturi prevodi neke soli u takvo stanje u kojem ih orga­nizam teško iskorištava. Zato je pravilnije da se povrće kuha na slaboj vatri, ali duže vrijeme. Naj­bolji način spremanja povrća smatra se kuhanje u pari. Kuhanje povrća s malom količinom vode ^također je podesno.

Valja napomenuti da kiseljenje kupusa, krasta­vaca i zelenih rajčica ne izaziva znatne gubitke vitamina i mineralnih soli. Pod utjecajem mliječ-no-kiselog vrenja, koje se razvija pri kiseljenju i soljenju dobivaju se proizvodi koje organizam do­bro probavlja.

Potreba povrća za peteročlanu obitelj

Računa se da za zdravu prehranu treba po oso­bi na godinu 80 do 100 kg raznovrsnog povrća bez krumpira, a ako se uključi i krumpir, 160 do 200 kg. Noviji normativi predviđaju slijedeće količine pojedinih vrsta povrća:

Tabela 2

GODIŠNJA POTREBA POVRĆA KG PO OSOBI (u zagradi za 5 osoba)

Plan obiteljskog povrtnjaka

Navest ćemo primjer obiteljskog povrtnjaka za pet osoba. Prema priloženim tabelama 3, 4 i 5 oko 500 kg povrća može se pobrati na oko 250 m2

(čiste površine) koristeći djelomično jednu površi­nu s dvije kulture.

Kao što se vidi iz priloženih tabela, površinu našeg povrtnjaka razdijelili smo na tri dijela. Na jednom je dijelu povrće ljetne sjetve, odnosno sad­nje. Ta ista površina može se koristiti za neke je­senske, odnosno proljetne usjeve, što je u tabeli 3 naznačeno.

Na drugom dijelu dolaze kulture proljetne sje­tve, odnosno sadnje. Tu istu površinu možemo ko­ristiti za neke kulture kasne sjetve, odnosno sad­nje, što je ^akođer naznačeno u tabeli 4.

Na treću površinu dolazi povrće koje ostaje ne­koliko godina na istom mjestu, pa ga i nazivamo višegodišnje (tabela 5).

Ovakav plan može poslužiti za orijentaciju, a svatko na osnovi ovoga može napraviti plan i kombinirati vrste povrća kako njemu to najbolje odgovara, odnosno prema uvjetima uzgoja (s ob­zirom na klimu).

Preporučuje se da se razradi plan po mogućno­sti u toku zime, tako da se na vrijeme može na­baviti potrebno sjeme, kao i sve ostalo što je po-

trebno za rad u povrtnjaku. Poželjno je nabaviti mineralno gnojivo, izgraditi klijalište, nabaviti po­treban alat i drugo.

Osim prikazanog plana, u kojem poslije ili prije jedne kulture dolazi neka druga, može se povrt­njak iskorištavati još intenzivnije, i to tako da se na istoj površini uzgajaju po dvije kulture istovre­meno, tj. da se npr. sije ili sadi neka kultura prije nego što je prethodna pobrana. Npr. špinat ili bli­tva može se sijati u jesen, pa traje do travnja-svibnja. Već u ožujku ili na početku travnja može se u usjev špinata saditi rani kupus ili kelj. Na taj način, do vremena dok se pobere špinat već se dobro ukorijene kelj ili kupus te tako, uz ostalo, dobijemo i na vremenu. Isto tako, u prvo vrijeme vegetacije u proljeće može se u usjev bilo koje kulture sijati npr. rotkvica (povrtnica mjesečarka), koja doraste za potrošnju za 4 —5 tjedna. Svatko može sam izvesti, prema svojim mogućnostima i potrebama, najprikladnije kombinacije.

U navedenom planu (tabele 3 — 5) predvidjeli smo relativno manje prirode, računajući s moguć­nošću neuspjeha nekih kultura.

Osim toga, pretpostavlja se da će se dio povrća konzervirati ili spremiti za zimu u svježem stanju. Tako se, na primjer, planiranih 50 kg zrna graška ne može utrošiti u relativno kratkoj sezoni. Smrzavanjem se grašak odlično konzervira i maksimalno čuva njegova kvaliteta.

Tabela 3

PLAN POVRTNJAKA NA OSNOVI O K O 100 KG POVRĆA PO OSOBI - GODIŠNJE ZA 5 O S O B A

Ljetna sjetva, odnosno sadnja (od svibnja do sredine srpnja)

Jesenska sjetva, odnosno sadnja od srpnja do rujna, i proljetna sjetva, odnosno sadnja od veljače do svibnja djelomično na istoj

površini

Tabela 4

PLAN POVRTNJAKA NA OSNOVI O K O 100 KG PO OSOBI GODIŠNJE ZA 5 O S O B A

Proljetna sjetva, odnosno sadnja

Kasne ljetne sjetve, odnosno sadnje

Tabela 5

VIŠEGODIŠNJE POVRĆE

Ukupne površine prema načinu korištenja: Proljetna sjetva, odnosno sadnja i kasna ljetna sjetva, odnosno sadnja 115 m2

Ljetna sjetva, odnosno sadnja,, te jesenska i rana proljetna sjetva, odnosno sadnja 90 m2

Višegodišnje kulture 45 m2

Ukupno 250 m2

PLAN GODIŠNJE SJETVE I SADNJE U POVRTNJAKU POVRŠINE 250m 2

Brojke na okomici označavaju potrebnu površinu za dotičnu kulturu u m2 (vidi i tabele 3, 4 i 5). Vodoravno su označeni mjeseci u toku kalendarske godine. Tabela prikazuje vrijeme sadnje, vegetacije i berbe pojedine kulture kao i veličinu površine potrebne za uzgoj neke kulture da bi se dobili prinosi potrebni peteročlanoj obitelji. Također je iz tabele vidljivo koje se kulture mogu uzgajati na istom zemljištu ali u različito vrijeme tokom godine. »

Vrtlarsko oruđe i oprema

Za obavljanje poslova u uzgoju povrća treba da imamo i odgovarajuća oruđa i opremu.

SI. 3. a Lopata (riljača, ašov), b motika, c grablj ice, d vile

Za obradu tla (osnovnu, dopunsku) na većim površinama služimo se raznim plugovima, tanju-račama, drljačama, kultivatorima, rotirajućim motikama, frezama itd. Na manjim površinama služimo se ručnim oruđima (slike 3-7). Lopata riljača služi za rigolanje i osnovnu obradu tla pri­je sjetve ili sadnje (si. 3a). Motika je staro klasično oruđe. Služi za osnovnu i dopunsku obradu tla (si. 3b). Motičica ima radno tijelo slično motici (si. 4ab), služi za dopunsku obradu (usitnjavanje tla u klijalištu ili najčešće u vegetaciji za okopavanje između biljaka i uništavanje korova). Grabljice su oruđe za dopunsku obradu (si. 3c). Njima usitnja­vamo i time ravnamo površinu tla neposredno

prije sjetve ili sadnje. Ručni kultivatori mogu ima­ti različiti oblik radnog tijela (si. 5abc), a služe za dopunsku obradu u vegetaciji, kao i uništavanje korova. Grabljice za plijevljenje korova mogu imati različit oblik (si. 6ab). Lopaticu (si. 7a) kori­stimo za vađenje presadnica iz klijališta. Sadilicu (si. 7b) koristimo za sadnju presadnica. Može biti drvena, plastična ili metalna.

Vile (si. 3d) služe za razbacivanje stajskog gnoja, skupljanje i pripremu organskog materijala za pravljenje komposta, slaganje stajskoga gnoja ili slame u klijalište itd. Na našoj površini od 250 m2

sve poslove moći ćemo obaviti ručnim oruđem.

SI. 6. Grabljice za plijevljenje korova

a b

SI. 7. a Lopatica, i b sadilica

Samo ćemo spomenuti da za obradu tla na ma­lim površinama postoje danas tzv. motike na mo­torni pogon ili motorne kopačice jačine 1,8-4,8 kW (2,5-6,5 KS) i jednoosovinski traktori jačine

2,2-13 kW (3-18 KS). Jednoosovinski traktori opremljeni su priključnim ratilima: plug, rotiraju-ća motika, freza, kultivator, kosilica, prikolica, itd.

SI. 8. Ručna prskalica

Povrće sadrži mnogo vode. Prema tome, i u sa­mom uzgoju ono zahtijeva dosta vode. Ako ima­mo mogLićnosti priključenja na hidrant, problem smo uglavnom riješili. Treba samo nabaviti gu­mene ili plastične cijevi dovoljne duljine. Za pre­ciznije zalijevanje na manjoj površini (klijalište, gredica) koristimo kante s »ružom« za zalijevanje.

Za provođenje mjera zaštite od bolesti i štetnika dovoljno je da imamo jednu prskalicu na ručni

pogon i eventualno jedan ručni zaprašivač. Leđne prskalice su od bakrenog, a u novije vrijeme pla­stičnog materijala. Plastične imaju prednost jer su lakše. Rezervoar im je 12-20 1. Danas se rade i vrlo jednostavne plastične prskalice rezervoara 5 1 i manje, a oblikom podsjećaju na »kanistar« (si. 8). Prikladne su za tretiranje malih površina. Jedna takva prskalica najprikladnija je za obitelj­ski povrtnjak.

Za proizvodnju presadnica ili povrća u klijali-štu ili plastičnom tunelu potrebno je imati jedan ili više termometara za mjerenje temperature tla. Termometar je tako izveden da se lako ubode u rahlo klijališno tlo do potrebne dubine.

Tlo i obrada tla

Većina povrtnih kultura zahtijeva plodno tlo, povoljne strukture. Struktura je sposobnost tla da se raspada na čestice. Najpovoljnija je mrvičasta struktura. Takvu strukturu imaju tla bogata hu­musom. U tim tlima najpovoljniji je odnos vode i zraka, najveća je mikrobiološka aktivnost, biljna su hraniva dostupna biljkama.

Humus je organska tvar u tlu. On je hrana i izvor energije mikroorganizmima. Mikroorganiz­mi razgrađuju humus, pri čemu se iz njega oslo­bađaju hraniva za biljke. Trajan humus je glavna rezerva dušika u tlu. Količina humusa različita je u različitim tlima i može iznositi 1-6%. Humus po­većavamo gnojidbom organskim gnojivima.

Reakcija tla utječe na prirod povrća. Ona može biti kisela, neutralna ili alkalna (bazična). Općeni­to, za povrtnjak bi najbolja bila neutralna do sla­bo kisela reakcija tla (pH 6-7). Kiselu reakciju tla popravljamo unošenjem vapna u tlo, a alkalnu gnojivima: stajskim gnojem, amonijevim sulfa­tom, superf osf atom.

Količina hraniva, lako pristupačnih biljkama, glavni je činilac plodnosti tla.

Ako je tlo suviše vlažno, prekomjerna se voda mora ukloniti tako da se iskopaju jarci ili grabe za odvod suvišne vode. Gnojenje vapnom isto ta-

ko koristi za tu svrhu. Takva tla, odnosno teška, da bi postala lakša i rahlija, treba duboko obra­đivati i obilno gnojiti stajskim gnojem ili kompo-stom.

Suviše pjeskovito tlo možemo popraviti obil­nom gnojidbom stajskim gnojem, kompostom a i zelenom gnojidbom, tj. sjetvom lupine ili neke druge lepirnjače, koja se zaore u času kada je obilno razvila zelenu masu.

Na manjim površinama nije teško dobiti za ne­koliko godina dobro vrtno tlo. Tu se obilno gnoji i stalno obraduje, pa se za dvije-tri godine može popraviti i vrlo loše tlo.

Obrada tla

Kad smo već odabrali tlo za povrtnjak, potreb­no je da ga očistimo od korova i eventualno ka­menja, da zatim povrtnjak ogradimo i da ga do­bro pognojimo.

Rigolanje je duboko prekopavanje. Prije nego počnemo s rigolanjem, moramo znati do koje će­mo dubine rigolati. Ako je tlo teško, rigolat ćemo do dubine od 50 cm - ako je tlo nešto lakše, ma­nje zbito, tada ćemo rigolati nešto dublje, a lako pjeskovito tlo do dubine od 70 i više cm. Pri rigo-lanju istodobno možemo tlo i pognojiti organskim gnojivom. Gnoj ne smijemo zakopati u tlo dublje od 20 cm. Prilikom rigolanja uklonit ćemo iz tla razno kamenje, cigle i slične predmete, ukoliko ih ima u tlu.

Obično rigolamo u jesen ili zimi, tako da se do proljeća, prije sjetve i sadnje, tlo može dovoljno sleći. Rigolanjem popravljamo tlo. U rigolanom,

SI. 9. Rigolanje tla uz miješanje slojeva a) Prvo se izbacuju slojevi tla A i B b) Zatim na mjesto sloja B dolazi sloj C, a na mjesto sloja A sloj

D c) Na mjesto sloja D dolazi sloj E, a na mjesto sloja C sloj F

itd.

SI. 10. Rigolanje tla pri kojem se slojevi ne miješaju

a) Prvo se izbacuju slojevi tla A, B i C

b) Zatim na mjesto sloja B dolazi sloj D, a na mjesto sloja A sloj

E

c) Na mjesto sloja D dolazi sloj F, a na mjesto sloja C sloj G itd.

razrahljenom tlu ima obilno zraka. Isto tako, struktura tla je povoljna, pa za vrijeme suše bilje može bolje iskoristiti vlagu u tlu, a u proljeće, ako

tlo sadrži suviše vlage, ona se lakše ocjeđuje u niže slojeve.

Razlikujemo dvije vrste rigolanja — prvo, ako su donji slojevi dobri i plodni baš kao i gornji, onda pri rigolanju možemo izmiješati donje sloje­ve s gornjim (si. 9), te drugo - ako su donji slojevi slabiji i loši, gornje dobre slojeve pri rigolanju ba­camo na posebnu hrpu. Zatim prekopamo donje slojeve, pa na njih poslije toga opet stavljamo gor­nje (si. 10). Dakle, prije nego se odlučimo na rigo­lanje, moramo poznavati svojstva tla, koje misli­mo rigolati.

SI. 11. Jesenska duboka obrada

Jesenska obrada. Duboku jesensku obradu tre­ba u povrtnjaku obaviti što ranije, naročito na te­žim tlima. Ima nekoliko razloga zbog kojih je po­trebno što prije završiti s dubokim jesenskim ko­panjem. Prije nego nastupi zima i mrazovi, treba iskoristiti djelovanje bakterija na svježe obrađe­nim površinama, koje za vrijeme jake zime potpu­no prestaje. Što se tlo ranije obradi, bolje će se i više iskoristiti jesenske kiše.

Na neobrađenim i nepooranim površinama tla voda se slijeva, te ili otječe ili ostaje na površini. Tlo je jače zbijeno, te je manja njegova sposobnost i mogućnost upijanja vode. Nije potrebno isticati od kakve je važnosti da tlo sadrži što veće rezerve vlage, koja je neophodno potrebna preko ljeta, ka­da nema dovoljno oborina. Tlo koje ima veće re­zerve vlage, te koje ima povoljnu strukturu, trebat će manje natapati, istodobno će se utrošiti manje rada, pa će uzgoj biti lakši.

Prekopava se na dubinu od 25 do 30 cm (si. 11). Nakon toga, sve do proljeća, ostaje tlo u gruboj brazdi, tako da se preko zime, pod utjecajem mra­za, dobro izmrvi.

Na jesen se obično gnoji stajskim gnojem. Ako se prekopava na veću dubinu, najprije se gnoj razbaca po parceli, te se ukopa na 15 cm dubine, a tek zatim se duboko prekopa.

Jesenskim se prekopavanjem uništavaju i razni štetnici. Izbacuju se štetnici koji žive u dubljim slojevima na površinu, npr. rovac, grčica, hrušt i drugi, te oni tako na površini uginu, dok ličinke kupusnog bijelca i si. dolaze u niže slojeve gdje se uguše.

Proljetna obrada. Tla koja su na jesen pognoje-na i duboko prekopana bit će jednoličnih osobina i prikladne strukture.

Na jesen duboko prekopana tla ne treba na proljeće ponovno prekopavati, nego samo dobro izgrabljati grabljama. S tim se poslom treba žuri­ti, jer se pod utjecajem sunca tlo brzo suši i tako gubi dragocjenu vlagu.

Ako je pak tlo preko zime bilo pod vodom, pa se jako zbilo, potrebno ga je plitko prekopati, ka­ko bi se za sjetvu ili sadnju priredio tanji sloj svje-žeg i razmrvljenog tla, tj. sloj do dubine od 8 do 12 cm.

Ukoliko nije tlo na jesen prekopano, to se mora prekopati na proljeće. Prekopa se kad tlo nije ni prevlažno, ni presuho na dubinu od 15 do 18 cm. Odmah nakon prekopavanja treba tlo usitniti grabljama.

Obrada za vrijeme uzgoja. Okopavanje je re­dovna mjera obrade koja se primjenjuje za sve po vrtne kulture. Pri tome se uništavaju korovi i rahli površinski sloj tla oko biljaka. S prorahljene površine manje se gubi vlaga tla i bolji je pristup zraka u tlo, što sve pogoduje rastu korijena. Plitko okopavanje neophodno je poslije svakog navod­njavanja ili jače kiše, da se izbjegne stvaranje po-korice i bolje sačuva vlaga tla.

Biljna hraniva i gnojidba povrća

Biljna hraniva, tj. kemijske elemente potrebne za rast biljke dijelimo na makroelemente: kisik (O), vodik (H), ugljik (C), dušik (N), fosfor (P), kalij (K), kalcij (Ca), magnezij (Mg), sumpor (S), željezo (Fe), i mikroelemente kojih biljke trebaju u ma­njim količinama: bor (B), cink (Zn), bakar (Cu), mangan (Mn) i molibden (Mo). Ugljik biljke pri­maju iz zraka procesom fotosinteze, kisik i vodik iz vode, a ostala hraniva iz tla. Svi ovi elementi jednako su važni za pravilan rast i razvoj biljke, bez obzira na količinu koja je potrebna biljci. Osvrnut ćemo se na ulogu nekih makroelemena-ta u ishrani bilja, koje inače gnojidbom redovno svake godine unosimo u tlo.

Dušik je sastavni dio aminokiselina koje izgra­đuju biljne bjelančevine. Od težine bjelančevina na dušik otpada 16 — 18%. Neophodan je za rast biljaka. Nedostatak dušika manifestira se u sla­bom rastu biljke, listovi su sitni, blijedozelene bo­je i ranije se suše, cvatnja je slaba, plodovi sitni, i malo ih je. Prevelika količina dušika produžuje vegetativni rast, uzrokuje previše bujan rast stab­ljike i lišća, usporava sazrijevanje plodova, kvali­teta jestivog dijela plodova je lošija (manje šećera, suhe tvari i C-vitamina).

Fosfor ulazi u gradu veoma važnih spojeva u stanicama svih živih bića. Utječe na pravilan rast, cvatnju i pravovremeno sazrijevanje plodova. Ne­dostatak fosfora, kao i dušika, smanjuje rast, cvat­nju i razvoj plodova, lišće je sitnije, otpada od sta­rijeg prema mlađem. Lišće dobiva crvenkasto-ljubičaste pjege.

Kalij se nalazi u svim mlađim dijelovima biljke. Zato je neophodan za formiranje plodova i rast vegetativnih organa. Smanjuje transpiraciju, pa biljke dobro opskrbljene kalijem bolje podnose sušu. Kalij, također, povećava otpornost prema biljnim bolestima. Najočitiji znak nedostatka kali­ja jest smedenje vrhova i rubova listova. Listovi se uvijaju, rast je slabiji, razvoj plodova uspo­ren.

Ova tri hraniva redovno se gnojidbom unose u tlo, a ostala prema potrebi. O čemu ovisi količina hraniva koju gnojidbom dajemo tlu? Ovisi o po­trebi kulture koju uzgajamo i o opskrbljenosti tla hranivima. Za uzgoj povrća tlo treba da bude opskrbljeno s oko 30 mg P2Os (fosfora) na 100 g tla i 30 mg K 2 0 (kalija) na 100 g tla. Lakša pjesko-vita tla mogu imati i manje, a teža glinena tla trebala bi da imaju veću količinu ovih hraniva.

Dušik se koristi najviše iz humusa. U dobrom tlu treba da je najmanje 5% humusa.

Treba naglasiti da je pri upotrebi pojedinih bilj­nih hraniva, ili u obliku mineralnih gnojiva ili u organskim gnojivima (stajski gnoj, kompost), od osnovne važnosti odnos pojedinih hraniva, tj. od­nos dušika, fosfora i kalija.

Npr., za kupus je najpovoljniji odnos dušika, fosfora i kalija 2:1:3,5. To znači, ako je tlo pregno-jeno dušikom u odnosu na kalij, neće se razvijati čvrste kvalitetne glave.

K o d pojedinih k u l t u r a o z n a č i t ć e m o o d n o s po­jed in ih h r a n i v a z a s k l a d a n r a s t di je la b i l jke koju u z g a j a m o .

Pri podizanju n o v o g povr tn jaka, k a o i s v a k e 3 — 4 g o d i n e ponovo, t r e b a dati t lo na ispit ivanje u o d g o v a r a j u ć i laborator i j . Na n e k o l i k o se m j e s t a l o p a t o m u z m u u z o r c i tla. U z o r c i se u z i m a j u do d u b i n e o b r a d i v o g s lo ja t la ( 2 0 - 3 0 cm), t a k o d a svi slojevi t l a do i spi t ivane d u b i n e budu p o d j e d n a k o zastupl jeni . Pomi ješa ju se za jedno i za a n a l i z u se daje p r o s j e č n i u z o r a k tež ine do 1 kg. A n a l i z o m t raž imo, na jčešće , p o d a t k e o kol ič ini o s n o v n i h h r a n i v a u t lu (N, P, K), kol ič ini h u m u s a i reakc i j i t la (pH).

Gnojiva

G n o j i v a di je l imo na o r g a n s k a ( d o m a ć a ) i m i n e ­r a l n a (tvornička). O b j e vrs te o b o g a ć u j u tlo b i l jn im h r a n i v i m a i t i m e povećava ju p l o d n o s t tla.

D o m a ć a gnoj iva gotovo su sva organskog sa­stava, a nas ta ju na s a m o m g o s p o d a r s t v u ili u l judskim n a s e l j i m a . O r g a n s k a s u g n o j i v a n o s i o c i h u m u s n i h tvari ko je s u v e o m a z n a č a j n e z a plod­nost t la. U o r g a n s k a gnoj iva u b r a j a m o stajski gnoj, kompost , z e l e n u g n o j i d b u i dr.

Stajski gnoj s m j e s a je i z m e t i n a d o m a ć i h životi­n j a i stel je.

Za gno j idbu se kor is t i z re l i s ta j ski gnoj. To je p o l u h u m i f i c i r a n a m a s a , a d o b i v a se l e ž a n j e m s t a j s k o g a g n o j a n e k o l i k o mjeseci . K o l i č i n a h r a n i ­va u s t a j s k o m g n o j u v a r i r a p r e m a vrsti i s taros t i s toke, n a č i n u i s h r a n e s toke i s tupnju zre lost i gno­ja.

Z a i z r a č u n a v a n j e k o l i č i n a h r a n i v a k o j a s e daju tlu g n o j i d b o m s ta j sk im g n o j e m , r a č u n a se da staj­ski gnoj sadrž i 0 ,50% N, 0 , 2 5 % P 2 0 5 , 0,50% K 2 0 i 2 0 % o r g a n s k e tvari. D o z a s t a j s k o g a g n o j a ovisi o ko l ič in i h u m u s a u tlu, opskrb l jenos t i t l a hranivi­m a i dulj ini v r e m e n a o d k a d a j e v r š e n a posljed­n j a g n o j i d b a o r g a n s k i m gnoj ivom. G n o j i d b a s m a ­nje o d 200 k g s t a j s k o g a g n o j a n a 100 m 2 s m a t r a se s l a b o m dozom, a više od 400 kg j a k o m d o z o m gnoj idbe. N a k o n r a z b a c i v a n j a s t a j s k o g a g n o j a p o površini, gno j t r e b a što pri je zakopat i , j e r se g u b i o r g a n s k a tvar i dušik. Za r a n e pro l j e tne ku l ture gnoj i se u jesen, a za k a s n i j e r a n o u prol jeće . G n o ­j i d b a s ta j sk im g n o j e m djeluje v i še godina, na lak­š i m p jeskovi t im t l i m a k r a ć e a n a t e ž i m g l i n a s t i m t l i m a duže. O b i č n o s e r a č u n a d a j e i skor i š ten je h r a n i v a u prvoj godin i 5 0 % , u drugoj 3 0 % , a u t rećoj 2 0 % .

T e ž i n a je 1 m 3 d o b r o g a z r e l o g s ta j skog g n o j a o k o 1000 kg, a o n o g s još n e r a z g r a đ e n i m dijelovi­ma stel je 700 — 800 kg. Ako na 100 m 2 v r t a primi­j e n i m o 1/2 m 3 z r e l o g a gnoja, m o ž e m o t o s m a t r a t i d o b r o m gnoj idbom, p r i k l a d n o m z a k u l t u r e koje i m a j u vel ike zaht jeve u p o g l e d u s t r u k t u r e t l a i v o d n o - z r a č n o g r e ž i m a .

S p e c i f i č a n j e gnoj peradi . I m a k u d i k a m o više h r a n i v a i o r g a n s k e tvari, j e r s a d r ž i m a n j e vode. M o ž e se pr imi jenit i u k r u t o m s t a n j u ili r a z r i j e đ e n vodom. O b i č a v a se mi ješat i i s p l o d n o m z e m l j o m ili t r e s e t o m . Na 1 dio g n o j a d o l a z e 2 - 3 di je la zem­lje. M o ž e se mi ješat i sa s l a m o m i d r u g i m o r g a n ­s k i m o t p a c i m a uz u m j e r e n o v lažen je vodom. U k r u t o m s tan ju gnoj i se d e s e t a k d a n a pri je sjetve, a s v o d o m n e p o s r e d n o prije s jetve ili sadnje.

Kompost je o r g a n s k o gnojivo. Dobi je se, r a d o m m i k r o o r g a n i z a m a , iz s m j e s e r a z n i h o r g a n s k i h ot­p a d a k a k u ć a n s t v a , g o s p o d a r s t v a i nasel ja , pa raz-

likujemo i razne vrste komposta: obični kompost (otpaci iz kućanstva i gospodarstva), kompostira-ni stajski gnoj, kompost od slame ili kukuruzovi­ne, kompost od treseta, kompostirano gradsko smeće itd. Zreli kompost je tamnosmede do sive boje, bogat trajnim humusom, dobro drži vodu i biljna hraniva u tlu. Budući da nam smeće i razni otpaci često čine problem, učinimo od njih korist! Tvari običnog komposta mogu biti životinjskog podrijetla (krv, kosti, perje, dlaka, pa i fekalije do­maćih životinja), biljnog podrijetla (listinac, ostaci kulturnoga poljoprivrednog bilja i korovskog bi­lja, neupotrebljiva stočna hrana i silaža, kuhinjski otpaci, ostaci pri preradi grožđa i voća) i mineral­nog podrijetla (pepeo, čađa, vapneni otpaci poru­šenih ili adaptiranih građevinskih objekata, sme­će iz gospodarskog dvorišta, mulj iz kanala i vo­dotoka).

Treba paziti da se u kompost ne ulažu tvari koje se ne mogu humificirati, kao razni predmeti od stakla, metala i plastike. Isto tako, u kompost se ne smiju stavljati tvari koje mogu štetiti tlu, kulturama koje uzgajamo, te zdravlju ljudi i do­maćih životinja. To su sjeme korova ili dijelovi korova koji se razmnožavaju vegetativno, zaraže­ne biljke i dijelovi povrća, zatim leševi životinja uginulih od zaraznih bolesti, te otrovna sredstva za zaštitu bilja.

Mjesto za spremanje komposta, tzv. komposti-šte, mora biti ravno i ocjedno. Dobro je da se tlo prethodno nabije, pogotovo ako je na lakšem, od­nosno pjeskovitom tlu. Treba birati sjenu drveća ili zgrada. Baza kompostišta, tj. hrpe na koju se odlažu otpaci široka je 1,5 do 2 m, a duljina je prema potrebi, odnosno raspoloživoj količini ma­terijala za odlaganje. Visina je obično 60 do 120 cm. Na površinu tla dobro je najprije staviti sloj

listinca, slame ili pljeve, zatim se slaže sloj otpa­daka, pa sloj zemlje ili mulja i tako redom do vr­ha. Hrpa se izvana oblaže slojem zemlje oko 10 cm, koji štiti od izravnog djelovanja atmosferilija (si. 12).

SI. 12. Shema presjeka tek složene hrpe za kompostiranje; A tlo, B

otpaci, c listinac ili slama

Postupak spremanja komposta sastoji se u pre­bacivanju hrpe 2 do 3 puta na godinu, održavanju povoljne vlažnosti i poticanju mikroorganizama na razlaganje organskih tvari. Prebacivanjem se odstranjuju i eventualne štetne i nepoželjne pri­mjese u kompostu. Prvo miješanje izvodi se oko mjesec dana nakon slaganja hrpe. U nedostatku oborina, kompost se polijeva vodom, a još bolje gnojnicom. Za vrijeme sušnog razdoblja, a poslije kiše ili polijevanja vodom pri prebacivanju hrpe, može se pokriti plastičnom folijom radi boljeg ču­vanja vlage.

Za stimuliranje rada mikroorganizama dobro je dodati kalcij u obliku živog vapna ili vapnenca. Time se ubrzava proces humifikacije. Na 1 m3

komposta daje se u prosjeku 1 0 - 1 5 kg živog vap-

na. Gnojnicom se smije polijevati tek neko vrije­me nakon dodavanja vapna.

Karakteristika je komposta, kao i ostalih organ-sko-humusnih gnojiva, da ne sadrži velike količi­ne biljnih hraniva, već ima obilje trajnog humusa, čime se poboljšava struktura tla, odnos vode i zraka u tlu i povećava mikrobiološka aktivnost tla. Ukratko, gnojidba kompostom povećava plod­nost tla. Za povećanje hranjivog sastava u kom­post se mogu unijeti druga gnojiva. Dušik pove­ćavamo dodavanjem stajskoga gnoja i mineral­nih dušičnih gnojiva. Najpovoljnije mineralno du-šičnb gnojivo jest vapneni dušik ili kalcijev cijana-mid, kojim se održava neutralna ili alkalična reakcija komposta, povoljna za mikrobiološku ak­tivnost. Vapneni dušik dodaje se u količini 1,5 do 2 kg/m3.

Sve dok kompost zri, treba ga čuvati od izrav­noga sunčanog osvjetljenja, smrzavanja, kao i vi­ška ili manjka vode. Dobro je da zreo kompost promrzne.

S obzirom na vrlo različite tvari koje se ulažu u kompost, varira i njegov sastav: 20-30% organ­ske tvari, 0,35% N, 0,20% P2Os i 0,25% K 20. Obično je siromašniji hranivima od stajskoga gnoja, ali sadrži više tvari za trajnije popravljanje plodnosti tla.

Zreo je kompost biološki indiferentan, tj. od­mah po izvršenoj gnojidbi može se sijati ili saditi. Dobro djeluje na težim tlima s nepovoljnom strukturom.

Kompost sazrijeva pola do dvije godine. Gnoji se u količini 200-400 kg/100 m2. Njegovo gnojid-beno djelovanje traje 1 -2 godine. Težina 1 m3 zre­log komposta računa se na 600-800 kg.

Danas se već radi na pronalaženju metoda za brže dozrijevanje komposta. U Laboratoriju za

tehnologiju vrenja i biološku obradu otpadnih vo­da Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Za­grebu može se nabaviti preparat mješovitih mi-krobnih kultura za brže kompostiranje određenih vrsta komposta.

Zelena gnojidba (sideracija) jest unošenje u tlo nadzemne mase u tu svrhu posebno uzgojenih kultura. Vrijednost je zelene gnojidbe u unošenju svježe organske tvari, a kod leguminoza i oboga­ćivanju tla dušikom. Općenito, zelena gnojidba popravlja strukturu tla. Za zelenu gnojidbu kori­ste se: lupine, grahorice, smiljkita, djeteline, bob, repica, ogrštica, gorušica, facelija itd. Ako za naš povrtnjak nemamo osigurano dovoljno organskih gnojiva, pogotovu ako je razina humusa u tlu ni­ska, može zelena gnojidba poslužiti za povećanje humusa i poboljšanje strukture tla.

Usjev za zelenu gnojidbu primjenjuje se kad ima najbujniju zelenu masu, a nema još razvijeno sjeme. Povalja se ili pogazi i ukopa, okrećući slo­jeve.

Treset također smatramo organskim gnojivom. Pomiješan u površinski dio tla poboljšava struk­turu, manje se stvara pokorica, tlo je propusnije, a bolje čuva vodu u sušnim razdobljima. Danas se nalazi u prodaji prvenstveno za uzgoj ukra­snog bilja. Treba obratiti pažnju na reakciju tre­seta, koja je označena na omotu. Za povrtne kul­ture prednost ima treset neutralne reakcije (pH 6,5).

Mineralna gnojiva su osnova intenzivne poljo­privredne proizvodnje. Općenito, povrće je veliki potrošač biljnih hraniva. Iako možda imamo do­voljno organskih gnojiva, visoke prirode nećemo postići bez gnojidbe mineralnim gnojivima. Za njih kažemo da su glavni izvor biljnih hraniva. Većina je mineralnih gnojiva u granuliranom sta-

nju, p a j e t a k o o l a k š a n o r a v n o m j e r n i j e r a s i p a n j e po površini.

M i n e r a l n a gnoj iva di je l imo na p o j e d i n a č n a i s ložena, p r e m a t o m e s a d r ž e l i j e d n o ili više bi l jnih hraniva .

P o j e d i n a č n a gnoj iva m o g u biti duš ična, fosfor­na, kal i jeva.

Nabro j i t ć e m o n e k a d u š i č n a gnoj iva : r a z n e sa­l i tre (čilska, norveška), K A N (kalci j-amoni jev ni­trat) ili v a p n e n o - a m o n i j e v a sa l i t ra, z a t i m urea, v a p n e n i dušik (kalci jev c i janamid), a m o n i j e v ni­trat, itd. S v a k o ovo d u š i č n o gnoj ivo i m a razl ič i t pos to tak dušika. Tako, npr., u r e a i m a 4 6 % N, KAN i m a 20,5%, 2 5 % ili 2 7 % N, itd. Duš ik je l a k o m o ­bi lno bi l jno hranivo. B r z o se gubi iz tla, pogotovu neki obl ic i dušika. Zal i jevanje p o v r ć a pogoduje još b r ž e m ispiranju d u š i k a u dubl je s lo jeve tla. Zbog t o g a se g n o j i d b a d u š i č n i m g n o j i v i m a izvodi n e p o s r e d n o prije s jetve ili sadn je povrća. Za povr­će duže vegetaci je vrši se p r i h r a n j i v a n j e d u š i č n i m g n o j i v i m a u s a m o j vegetaci j i . Z a t o se ve l ik im ko­l i č i n a m a d u š i k a ne gno j i n a j e d n o m već u više n a ­vrata. Za sva gnoj iva vri jedi pravi lo da se posli je r a s i p a n j a što pri je s p o v r š i n e u n e s u u tlo. To je osobi to v a ž n o z a d u š i č n a g n o j i v a k o j a t r e b a plit­ko unijet i u tlo.

F o s f o r n a p o j e d i n a č n a g n o j i v a j e s u : s u p e r f o s f a t - o b i č n i i k o n c e n t r i r a n i , T h o m a s o v fosfat (Tho-m a s o v a drozga), p e l o f o s i dr. Za r a z l i k u od duši­ka, f o s f o r je s l a b o p o k r e t a n u t lu i biljci. S v a fos­f o r n a gnoj iva daju se u j e d n o m n a v r a t u pr i os­novnoj o b r a d i ili d o p u n s k o j o b r a d i t l a pri je sjetve. J e d n i m di je lom f o s f o r n i m g n o j i v o m m o ž e s e gno-jiti u j e sen .

K a l i j e v a p o j e d i n a č n a g n o j i v a j e su : kal i jeve soli (klorid i sulfat) raz l ič i t ih k o n c e n t r a c i j a K 2 0. Kal i-jev sul fat n a r o č i t o j e povol jan za gno j idbu n e k i h

•Hi

v r s t a p o v r ć a k o j i m a n e pri ja ju kloridi. Ka l i j ev im g n o j i v i m a gnoj i se i s t o v r e m e n o k a d a i fos fornim, a l i se m a n j i dio m o ž e dodat i (pr ihranit i ) u vege­taciji. P o k r e t n o s t ka l i j a je i z m e đ u d u š i k a i fosfo­ra.

Složena mineralna gnojiva m o g u bit i m i j e š a n a i k o m p l e k s n a .

Miješana gnojiva f iz ičke su s m j e s e po jedinač­nih gnojiva.

D a n a s se n a j č e š ć e i na jv iše pro izvode komplek­sna m i n e r a l n a gnoj iva k o j a redovi to s a d r ž e s v a tri g l a v n a b i l jna h r a n i v a (N, P, K), a m o g u sadržat i i o s t a l a m a k r o i m i k r o h r a n i v a , pa i s t i m u l a t o r e r a s t a i n e k e pest icide. T r g o v a č k i , ta se gnoj iva o z n a č a v a j u b r o j e v i m a koji predstavl ja ju b i l j n a h r a n i v a u % akt ivne tvari. Npr., NPK-gnoj ivo -12:12:12 - sadrži 1 2 % N, 1 2 % P 2 0 5 i 1 2 % K 2 0, ili u 100 kg ovog gnoj iva i m a 12 kg dušika, 12 kg f o s f o r a i 12 kg ka l i j a k a o č is t ih h r a n i v a . K o m b i ­n a c i j a 0:20:20 govori da je ovo gnoj ivo b e z duši­ka .

Evo n e k o l i k o p r i m j e r a k o m b i n a c i j a komplek­sn ih m i n e r a l n i h NPK-gnoj iva k o j a se proizvode u n a s : 12:12:12; 14:14:14; 17:8:9, 11:11:16, 7:14:21, 8:16:22, 9:18:18, 10:20:10, 10:20:30, itd.

K a d a gnojit i n e k o m o d r e đ e n o m k o m b i n a c i ­j o m ? Pri osnovnoj o b r a d i t la gno j i s e » formulaci­jom« s v e ć o m k o l i č i n o m f o s f o r a i ka l i j a b e z duši­ka. U preds jetvenoj o b r a d i ili sjetvi i sadnj i uzima­ju se gnoj iva s više f o s f o r a i k a l i j a ili j e d n a k i m o m j e r o m g lavnih h r a n i v a . Z a p r i h r a n j i v a n j e dola­ze u obz i r k o m b i n a c i j e s p o v e ć a n o m k o l i č i n o m d u š i k a ili p o j e d i n a č n a d u š i č n a g n o j i v a (KAN, u r e a i si.).

M i n e r a l n a gnoj iva u preds je tvenoj p r i p r e m i tla, k a o i u toku vegetaci je, r a s i p a m o r u k o m š i r o m po cijeloj površini. Gnoj ivo u n o s i m o u t lo k o p a n j e m

47

motikom ili grabljicama. Pri prihranjivanju valja paziti da gnojivo ne dolazi izravno na biljke ili tik uz posađene presadnice. Korijenov sistem razvija se i u širinu. Zato se gnojivo rasipa po cijeloj gre­dici.

Posebna je grupa mineralnih gnojiva kojima vršimo folijarnu gnojidbu. To je gnojidba preko lista, tj. prskanjem biljaka u vegetaciji. Hraniva lišćem ulaze u biljku. Ta gnojiva pored glavnih hraniva (NPK) obično sadrže i neke mikroelemen-te, a poneka i biljne hormone i vitamine. Mogu biti u krutom i tekućem stanju, a razrjeđuju se vodom. Folijama gnojidba izvodi se kada kultura razvije dovoljno veliku lisnu masu i kada je lišće još u intenzivnom porastu. Folijama gnojidba ne može u potpunosti opskrbiti kulturu biljnim hra-nivima, već samo dopunjava osnovnu gnojidbu tla, pogotovu ako su pogoršani vanjski uvjeti pro­izvodnje, pa je osnovna gnojidba nedostatna za normalan rast biljaka. Prskanje se može provesti u više navrata, a gnojiva za folijarnu prihranu mogu se miješati s većinom sredstava za zaštitu bilja. Navodimo neke trgovačke nazive mineral­nih gnojiva za folijarnu gnojidbu povrća: Folifer-til (22% N, 21% P205, 17% K 20, Mn, Mg, Zn, Cu, B, Fe, Co, Mo) koristi se u koncentraciji 0,15% (15 g/10 1 vode). U klijalištima i staklenicima upotreb­ljava se niža koncentracija (0,075%). Wuksal i Plantan (9% N, 9% P205, 7% K 20, mikroelementi, biljni hormoni i vitamini) koriste se u koncentra­ciji 0,2% (20 ml/10 1 vode).

Dušičnim gnojivom ureom također se može pri-hranjivati preko lista.

Organsko-mineralna gnojiva dobivaju se mije­šanjem organskih tvari (gnojiva) i mineralnih gnojiva. Karakterizira ih visoki postotak organ­ske tvari 25 — 80%, te da sadrže sva makro- i ve­

in

ćinu mikrohraniva. To znači da sjedinjuju sva do­bra svojstva organskih i mineralnih gnojiva. Jed­no takvo tresetno organsko-mineralno gnojivo domaće proizvodnje je Bioter. Sadrži 35 — 40% or­ganske tvari, 2 - 3 % NPK-hraniva, mikroelemen-te. Na 10 m2 površine gnoji se sa 10—15 1.

•li)

Voda i navodnjavanje povrtnjaka

Većina povrtnih kultura troši velike količine hraniva za koje je potrebno, da bi ih biljke mogle koristiti, dovoljno vlage u tlu. Osim toga, sadržaj vode u povrću kreće se između 85 — 97%, pa je za većinu povrća potrebno osigurati dovoljno vode. U većini slučajeva, znači, osnovno je pravilo: bez navodnjavanja nema uzgoja povrća.

Za vrijeme ljetnih vrućina povrće mora dobiti pri svakom zalijevanju 10 pa čak do 25 litara vode na 1 m2, što ovisi i o kraju i o kulturi. Izvori vode mogu biti: bunari, kišnica iz cisterne, jezera, po­toci koji preko ljeta ne presuše, te rijeke. Na ma­lim površinama, u kućnim vrtovima najbolje je na samoj površini povrtnjaka predvidjeti određeno mjesto za vodu. Može se izgraditi i bazen za vodu, ali je još jednostavnije ako jednu, dvije ili više ba-čava ukopamo u tlo, pa ih ili povremeno punimo vodom — iz naprijed navedenih izvora — ili ih pak smjestimo uz kuću, pa skupljamo kišnicu.

Valja napomenuti da voda za navodnjavanje ne smije biti bočata (ne smije imati soli, a to može biti problem u primorskim područjima). Najbolja voda za navodnjavanje jest kišnica.

O vremenu kada je potrebno navodnjavati pro­suđuje se po vlažnosti tla i vanjskom izgledu bilj­ke. Odoka, na brzinu može se vrlo jednostavno

odrediti vlažnost tla tako da se uzme u ruke gru­da zemlje iz dubine 5 — 6 cm i stisne u ruci. Ako se gruda potpuno raspadne, znači da ne sadrži vode ili je pak sadrži jako malo. Međutim, ako se pojedine grude drže na okupu, znači da ima do­voljno vlage u tlu.

Pri upotrebi vode u povrtnjak u moramo znati da li neka kultura zahtijeva vlažno tlo ili pak vlažno tlo i vlažni zrak. Prema tome, razlikujemo natapanje i orošavanje (zalijevanje).

SI. 13. Natapanje između gredica

Pod natapanjem podrazumijevamo dodavanje vode izravno pod biljku, tj. direktno vlaženje tla (si. 13), dok pod zalijevanjem (orošavanjem) podra­zumijevamo takvo dodavanje vode kojom se ovla­zi čitava biljka. To se obično radi tzv. kantom s ružom za zalijevanje ili gumenim ili plastičnim cijevima s ružom za zalijevanje - orošavanje. Za neke povrtne kulture povoljniji je prvi način, tj. natapanje, dok je za neke druge bolje orošavanje. Prvi način upotrebljava se kod rajčice, paprike, patlidžana, dinja, tikva, jer su to biljke koje traže

m n o g o vlage, a l i i s t o d o b n o i m a n j e v l a g e u zraku. P r e m a tome, o r o š a v a n j e b i u o v o m s l u č a j u djelo­va lo nepovol jno n a t e biljke.

Zal i jevanje o r o š a v a n j e m p r e p o r u č u j e s e z a sve k u p u s n j a č e , tj. za kupus, kelj, cv jetaču, i dr. z a t i m s a l a t u i k r a s t a v c e . O v e k u l t u r e uz v l a g u u t lu za­hti jevaju i dovol jno v l a g e u zraku.

O s i m v lažnost i tla, pr i u s t a n o v l j a v a n j u v r e m e ­na za l i jevanja t r e b a voditi r a č u n a i o s tanju r a s t a i r a z v i t k a bil jke. Npr. k u p u s t r e b a o b i l n o zal i jevat i (orošavat i) u č a s u k a d se p o č i n j e glavičiti . R a j č i c e i k r a s t a v c e ne t r e b a n a t a p a t i u č a s u k a d a c v a t e v e ć i n a bi l jaka, o d n o s n o n a t a p a n j e t r e b a t a d a sve­sti n a n a j m a n j u mjeru. Ali č i m poč in ju plodovi dozri jevati, t r e b a obi ln i je i na tapat i . Luk t r e b a ja­če n a t a p a t i na p o č e t k u i u s red in i vegetaci je , a pres tat i s n a t a p a n j e m pod k o n a c vegetaci je . Kor-j e n a s t o p o v r ć e t r e b a r a v n o m j e r n o n a t a p a t i u to­ku č i tave vegetaci je .

Da bi se v l a g a u t lu što dulje s a č u v a l a , p o t r e b n o j e t lo t a k o obrađivat i d a s e spr i ječi i sparavanje, pa se za to p r e p o r u č u j e o k o p a v a n j e i razb i jan je p o k o r i c e posl i je s v a k o g o r o š a v a n j a (zali jevanja) ili n a t a p a n j a .

O s i m toga, v l a g a se u t lu m o ž e sačuvat i , odno­s n o smanj i t i p r e k o m j e r n o i spar ivan je vode z a vrućih d a n a — tzv. m a l č i r a n j e m . Taj je n a č i n da­n a s vr lo, raš i ren, a u k u ć n i m vrtovima, na m a l i m p o v r š i n a m a , m o ž e se vr lo j e d n o s t a v n o i usp ješno primijenit i . M a l č i r a n j e se sastoj i u p r e k r i v a n j u t la o k o bil jke r a z n i m m a t e r i j a l o m , koji o t e ž a v a p r e b r z o sušen je tla. Za m a l č i r a n j e najv iše se upo­treb l java : s l ama, p o k o š e n a t r a v a s t ra t ine, listi­nac, p l a s t i č n e folije i si.

Borba protiv korova

Korovi su bi l jke ko je n i s u cilj uzgoja, a javl jaju se z a j e d n o s k u l t u r o m koju u z g a j a m o . U n a š e m vr tu o d r a n o g p r o l j e ć a d o k a s n e jeseni , o d sjetve i n i c a n j a , pa sve do b e r b e povrća, korov i p r o r a -šćuju tlo z a j e d n o s p o v r ć e m . Da ih ne u n i š t a v a m o , svi z n a m o , b e r b u n e b i s m o n i dočeka l i .

K o r o v i o d u z i m a j u k u l t u r n i m b i l j k a m a vegeta-cijski prostor . O n i su im k o n k u r e n t i za ž ivotne f a k t o r e : svjetlost, vodu i b i l j n a hraniva . R i z o m i (podanci) n e k i h v i šegodišn j ih k o r o v a s tvara ju s m e t n j e u o b r a d i tla. Neki su korovi p r e n o s i o c i bo les t i i š t e t n i k a p o l j o p r i v r e d n o g bilja, pa t a k o i povrća. To su g l a v n e š tete od korova.

B o r b u protiv k o r o v a v o d i m o p r e v e n t i v n o i di­r e k t n o — u n i š t a v a n j e m korova .

Z a n a s s u vr lo v a ž n e m j e r e p r e v e n t i v n o g suzbi­j a n j a korova. S i j e m o č i s to s o r t n o s j e m e koje svo­j o m d e k l a r a c i j o m g a r a n t i r a d a n e sadrži s j e m e n a korova. Bi l jni o s t a c i v r ta koje e v e n t u a l n o koristi­m o z a s p r e m a n j e k o m p o s t a n e smi ju sadržavat i o s j e m e n j e n e k o r o v s k e vrste. O s j e m e n j e n e k o r o v e t r e b a skupit i i spaliti. Svi zahvat i o b r a d e tla, od d u b o k e j e s e n s k o - z i m s k e do p l i tkog o k o p a v a n j a u vegetaci j i , s m a n j u j u z a k o r o v l j e n o s t površ ina. Iz­m j e n a k u l t u r a p o v r ć a (plodored) n a istoj površ ini t a k o đ e r snizuje broj korova, dok čes t i uzgoj iste

vrste povrća na istoj površini pogoduje širenju korova. Malčiranje, pored ostalih dobrih strana, uveliko snizuje i zakorovljenost, naročito primje­na crne folije.

Preventivnim mjerama gotovo nikada ne uni­štimo korove do podnošljive granice, već ih mo­ramo i izravno suzbijati. Korove mehanički suzbi­jamo obradom tla i plijevljenjem. Potpuno razvi­jene korove uništavamo samo dubljom obradom tla. Osjemenjele korove i korove s rizomima plit­ka obrada još više širi. Dok je korov još ispod po­vršine tla ili je tek niknuo, dobro se uništava plit­kom obradom (kultiviranjem). Plijevljenjem se ko­rov čupa iz tla rukom ili prigodnim alatom. Za plijevljenje tlo bi trebalo biti pogodne vlažnosti, da se nadzemni dijelovi korova ne otkinu, što je slučaj kada je tlo suho i tvrdo. Važno je oplijeviti prije nego se korov osjemeni. Oplijevljenu masu korova treba skupiti izvan gredice i ostaviti da se osuši na suncu.

Kemijske metode suzbijanja korova temelje se na primjeni kemijskih tvari - herbicida. Pojavom i primjenom herbicida poljoprivreda je snažno kročila naprijed. Herbicidima se korovi najpotpu­nije uništavaju. Da li za površinu od 250 m 2 našeg vrta koristiti herbicide? Ne, tim više što nema uni­verzalnog herbicida koji bi uništavao sve korov-ske vrste a ne bi bio fitotoksičan za povrtne kul­ture. Najčešće za svaku vrstu povrća treba upotri­jebiti drugi herbicid. Količine herbicida kojima bi­smo suzbijali korov u našim kulturama tako su male da bi nam određivanje točne doze činilo po­teškoće. Evo primjera: Korove u mrkvi možemo suzbiti herbicidom Prometrin u količini 3 kg/ha. Prema našem planu mrkvu uzgajamo na 10 m2. Tu površinu treba prskati s 4-5 dl vode u kojoj je otopljeno 3 g Prometrina. Napominjemo da naj-

manji omoti pesticida iznose 100 g. Nakon tretira­nja herbicidom često ne možemo u istoj kalendar­skoj godini na toj gredici ništa drugo uzgajati. Pri samom prskanju treba paziti da nimalo sredstava ne dođe na susjednu gredicu, na kojoj je salata ili neko drugo povrće, jer može potpuno stradati. Sve su to razlozi zbog kojih na ovoj maloj površini nećemo korove uništavati herbicidima. Zato je mehaničko uništavanje korova, obradom tla i pli­jevljenjem, u našem vrtu osnovna metoda borbe protiv korova.

Plodored

Izmjenu kultura na istoj površini nazivamo plo-doredom.

Povrćarske kulture ne smiju se sijati, odnosno saditi nekoliko godina na istoj parceli. Pojedine vrste povrća napadaju razni štetnici i bolesti, te da suzbijemo njihovo širenje, ne uzgaja se na is­tom tlu stanovita kultura nekoliko godina za re­dom. Zatim razne vrste povrća imaju i razne po­trebe za hranivima, tj. jedne kulture troše neka hraniva više, a druge manje, pa bi uslijed uzgoja samo jedne kulture na istoj površini došlo do ne­pravilnog i jednostranog iskorištavanja hraniva iz tla. Osim toga, razne vrste povrća imaju nejed­nako razvijen korijenov sustav. Npr. krastavci, di­nje, tikve i lubenice razvijaju korijenje u višim slo­jevima tla, ono se grana slično kao nadzemna stabljika, više horizontalno nego vertikalno, pa prema tome i troše ona hraniva koja se nalaze u površinskom sloju tla. Međutim, korjenasto povrće, pa grah mahunar, grašak i još neke vrste razvijaju dosta duboko korijenje, te mogu iskori­štavati hraniva i iz dubljih slojeva tla. Izmjenom tih kultura na jednoj parceli najbolje će se isko­ristiti hraniva u tlu.

Povrće traži relativno dobra, organskim tvari­ma (stajski gnoj, kompost) bogata tla, zatim zahti-

jeva često natapanje, odnosno orošavanje. Pozna­to je da se čestim natapanjem i orošavanjem na­rušava struktura tla, da se brzo troši humus (mi-neralizira se) koji treba obilno nadoknađivati, jer se na takvom, humusnom tlu mogu jedino racio­nalno iskorištavati veće količine vode potrebne za povrće. To ispada kao neki začarani krug: mnogo vode — koje treba povrće, a koja ujedno narušava strukturu tla — mnogo humusa, koji popravlja strukturu tla i omogućuje dalje korište­nje dodane vode.

Humus sadrži i hraniva, ali su ona u našem slučaju od manjeg značenja, jer se mogu i moraju dodati u obliku mineralnih gnojiva.

Međutim, kako sve povrće ne treba istu količi­nu vode, obično gnojimo organskim gnojivima svake druge godine. Na površinama koje smo do­tične godine gnoj ili organskim gnojivima (stajski gnoj ili kompost) uzgajamo kulture koje treba obilno natapati ili orošavati, a to su rajčica, papri­ka, patlidžan, kupusnjače, krastavci, dinje, lubeni­ce i si. — a manje vode traži lukovičasto povrće, mahunjače i korjenjače, te se ono uzgaja na po­vršinama koje smo za prethodne kulture gnojili organskim gnojivima.

Zato često govorimo o povrću koje dolazi na prvo mjesto u plodoredu, tj. za koje je tlo gnojeno organskim gnojivima, te povrće koje dolazi na drugo mjesto u plodoredu tj. koje dolazi iza kul­tura za koje je tlo gnojeno organskim gnojivi­ma.

Zaštićeni prostori

S v a k a p o v r t n a k u l t u r a i m a o d r e đ e n e p o t r e b e za t o p l i n o m bez koje ne m o ž e rast i i razvi jati se. V e ć i broj v r s ta p o t j e č e iz t r o p s k i h područja, k a o ra jč ica, papr ika, k r a s t a v c i i dr. pa su nj ihove po­t r e b e z a t o p l i n o m n a r o č i t o i z ražene . T e s u k u l t u r e vr lo osjetl j ive n a n i s k e t e m p e r a t u r e i spod 0°C p a i h v e ć i n a već z a m a n j e g m r a z a s t rada. Ako tem­p e r a t u r e i n i su ispod n u l e v e ć se s a m o pr ib l iže točki smrzavan ja , već dolazi do j a č i h o š t e ć e n j a od koj ih se bi l jke vr lo t e š k o i s p o r o oporavl ja ju.

Ako ž e l i m o uzgojiti bi l jke u vr i jeme k a d a kli­m a t s k i uvjeti v a m n i s u za nj ih povoljni, u z g a j a m o ih u z a š t i ć e n o m prostoru, gdje n a s t o j i m o stvoriti povol jni je uvjete za r a s t i razvi tak. Za tu se s v r h u kor i s te razl ič i t i t ipovi z a š t i ć e n i h p r o s t o r a k a o kli-ja l i š ta, p o k r i v e n o tlo, mali-tuneli , p l a s t e n i c i i sta­klenic i . S v i m a je n j i m a z a j e d n i č k o da su to prosto­r i p o k r i v e n i p r o z i r n i m m a t e r i j a l o m , koji o m o g u ­ćuje b i l j k a m a dovol jno svjet la a zašt ićuju ih od n i sk ih t e m p e r a t u r a .

Materijali za zaštićene prostore

Staklo je najstari j i p roz i rn i m a t e r i j a l koji se ko­rist i za pokr ivan je k l i ja l i š ta i s t a k l e n i k a . Za klija-l išta i m a n j e s t a k l e n i k e zadovol java o b i č n o r a v n o p r o z o r s k o s tak lo debl j ine 2-3 m m . T r e b a obrat i t i pažnju da u s t a k l u ne b u d e m j e h u r i ć a zraka, j e r o n i djeluju k a o leća, tj. skupl ja ju s u n č e v e zrake, p a m o ž e doći d o o ž e g o t i n a n a b i l jkama. S t a k l o d o b r o p r o p u š t a s u n č e v o svjetlo, uz pre tpos tavku d a j e čisto. O n o p r o p u š t a top l inske zrake, p a s e p r o s t o r z a š t i ć e n s t a k l o m u t o k u d a n a d o b r o za­gri java, a n o ć u spori je h l a d i n e g o vanjski pro­stor.

S t a k l o ne p r o p u š t a v o d e n u p a r u n i plinove, ot­p o r n o je na vodu i r a z n e k e m i j s k e sasto jke, al i j e t e ško i lomljivo, što mu je veliki n e d o s t a t a k . Z b o g t o g a s tak lo m o r a imat i okvir — n a j č e š ć e drveni, a okvi r se p o l a ž e na o d g o v a r a j u ć u potporu.

Plastični materijali kor i s te se u novi je vri jeme, a n j ihova se svojstva s t a l n o usavršava ju.

Folije su l a g a n e , čvrs te i e l a s t i č n e , n e š t o s labi je propuš ta ju sv jet losne z r a k e n e g o staklo, a l i još uvi jek dovol jno za r a s t i d r u g e ž ivotne p r o c e s e u b i l j k a m a . O n e ne m o r a j u biti p r o z i r n e i n a j č e š ć e djeluju k a o z a m a g l j e n e , j e r ra spr šu ju s u n č a n e z r a k e . To je još i bol je, j e r u t a k o z a š t i ć e n o m pro­s toru n e m a s j e n a o d n o s e ć i h kons t rukc i ja .

Za raz l iku od s takla, foli je ko je se upotrebl java­ju za z a š t i ć e n e p r o s t o r e vr lo su t a n k e . O v i s n o o n a m j e n i , kor i s te se debl j ine 0,03-0,2 m m . P r o s t o r p o k r i v e n f o l i j a m a d o b r o se z a g r i j a v a u toku dana, a l i s e n o ć u b r ž e hladi, j e r fol i ja bol je p r o p u š t a o n e t o p l i n s k e z r a k e koje n o ć u izdvaja tlo i bil jka. F o l i j a ne p r o p u š t a vodu ni v o d e n u paru, a z b o g p o v r š i n s k e napetos t i d o s t a se orošava ju - a k o je

vani niska temperatura. To opet smanjuje propu­snost za svjetlost, ali povećava čuvanje topline. Za razliku od stakla, folije djelomično propuštaju ki­sik i ugljični dioksid.

Nedostatak im je što s vremenom stare, sma­njuje im se propusnost za svjetlo te postaju lom­ljive. Zbog toga im je vijek trajanja ograničen pa se moraju mijenjati. Osim toga, zbog statičkog elektriciteta privlače prašinu i ostalu nečistoću iz zraka, što također s vremenom smanjuje propu­snost za svjetlost.

Folije se izrađuju od dvije vrste materijala koje se donekle razlikuju. To su polietilen i polivinil klorid, za koji se češće upotrebljava kratica PVC.

Polietilenske su folije lakše i jeftinije, ali im je vijek trajanja kraći, a uz to su i slabija zaštita u hladnim noćima.

Polivinilske se folije izrađuju u manjim širina­ma od polietilenskih, teže su i nešto skuplje, ali su trajnije i bolje čuvaju toplinu.

Pleksi-staklo jest plastični materijal u obliku ploča, valovitih ploča ili cijelih konstrukcija. Do­sta je skupo, ali ima mnogo dobrih svojstava. Lak­še je od stakla, čvrsto i elastično, trajno gotovo kao staklo, ima dobru propusnost za svjetlost i odlično čuva toplinu, još bolje od stakla.

Danas se na tržištu pojavljuju i valovite polie-sterske ploče za pokrivanje malih plasteničkih konstrukcija. Po svojim su svojstvima slične plek-si-staklu, a jeftinije su od običnog stakla. Trajnost iznosi desetak godina.

Klijališta

Klijališta se najviše koriste za uzgoj presadnica. To je ograđeni prostor pokriven ostakljenim pro­zorom. Ako se klijalište zagrijava samo suncem preko prozora — zovemo ga hladno klijalište. Za proizvodnju presadnica u našim kontinentalnim područjima potrebno je više topline pa se klijali­šta zagrijavaju.

Kako sagraditi jednostavno toplo klijalište za proizvodnju presadnica za vlastite potrebe?

Izabrati dobro zaštićeno mjesto okrenuto pre­ma jugu ili jugozapadu.

Iskopati jamu 1-1,5 m2, dubine 40-50 cm. Prilikom kopanja površinski sloj tla odvojiti po­

sebno za pripremu klijališne zemlje. Iznad ruba jame postaviti okvir od dasaka koji

treba da bude sa sjeverne strane za oko 5 cm viši, tako da prozor ima pad prema jugu (si. 14 i 16).

SI. 14. Klijališni okvir

Preostalom zemljom od iskopane jame obložiti okvir izvana da se bolje čuva toplina.

Pripremiti prozor prema dimenzijama okvira. Ako je prozor ostakljen, bolje je koristiti više ko­mada stakla koje treba složiti poput crepova na krovu, a na donjem rubu okvira načiniti žljebiće,

da se v o d a u s luča ju k i še l a k š e s l i jeva (si. 15 i 16). A k o se na okvir s tavl ja folija, okvi r m o ž e biti i j ednos tavni je izrade. B o l j a je pol iv in i l ska fol i ja a p r e p o r u č u j e m o da se s tave dva s l o j a s r a z m a k o m 3-5 c m , j e r se t a k o bol je č u v a topl ina. Slo j z r a k a m e đ u f o l i j a m a djeluje k a o izolaci j ski jastuk.

Zagrijavanje klijališta

Naj jednostavni j i i naj jeft ini j i n a č i n zagr i j avan ja k l i ja l i š ta jes t zagr i javan je bioenergetskim materi­jalom.

P r o l a z e ć i p o r e d g o s p o d a r s k i h dvor i š ta z imi ili r a n o u p r o l j e ć e vidjeli s te s i g u r n o k a k o se p u š e gnoj i š ta iza š ta la . Š t o se o n d j e d o g a đ a ?

U s t a j s k o m se g n o j u n a l a z i v e l i k a k o l i č i n a mi­k r o o r g a n i z a m a , a o r g a n s k a tvar stel je i v o d a obo­g a ć e n a m i n e r a l n i m t v a r i m a i d e a l n a j e p o d l o g a z a n j ihove ž ivotne p r o c e s e . M i k r o o r g a n i z m i raz­g r a đ u j u o r g a n s k u tvar, pr i č e m u s e o s l o b a đ a to­pl ina.

Topl ina, k o j a se s m i š l j e n o proizvodi i s t im pro­c e s i m a , kor i s t i se za z a g r i j a v a n j e kli jal išta.

U p o l j o p r i v r e d n i m g o s p o d a r s t v i m a zagri java­nje k l i ja l i š ta na j j ednos tavni je j e sv ježim s ta j sk im g n o j e m . Konjski gnoj s m n o g o stel je — najbol j i je, al i g a d a n a s r i jetko gdje ima. G o v e đ i gnoj o b i č n o j e prev i še v lažan p a m u t r e b a pr imi ješa t i s u h e s l a m e , po pri l ic i na 1 dio g n o j a 1 dio s l a m e .

M n o g a g o s p o d a r s t v a d a n a s n e drže k r u p n u stoku, al i i m a j u svinje ili kokoši . I taj se gnoj m o ž e koris t i t i za zagr i javanje k l i ja l i š ta uz d o d a t a k or­g a n s k e tvari (s lame, s j e c k a n e kukuruzovine, ko-

mušine, listinca i si.) i vode da se stvore povoljni uvjeti za rad mikroorganizama.

Cak i oni koji nemaju nikakvoga stajskog gnoja — kao ljudi koji žive u obiteljskim kućama u gra­du i prigradskim naseljima ili vikendaši — mogu zagrijavati malo klijalište organskim otpacima iz vrta i lišćem koje se u jesen treba prikupiti i još dok je suho pokriti plastičnom folijom.

U proljeće - dva do tri tjedna prije prve sjetve — izmiješani organski materijal složi se rahlo u klijališnu jamu sve do gornjeg ruba okvira. Ako niste imali nikakvoga stajskog gnoja, u materijal treba dodati oko 5 kg dušičnoga mineralnog gno­jiva — KAN-a na oko 1 m3 organske mase. Da bi mikroorganizmi brzo počeli djelovati, masa treba da je vlažna. Dodavanjem mlake vode pro­cesi će prije početi.

Na rahlo složeni materijal stavi se prozor, da se za sunčanih dana organska tvar malo ugrije. Za oko 5-6 dana — ovisno o vanjskoj temperaturi — bioenergetski procesi počinju, a za 8-10 dana u unutrašnjosti se digne temperatura na 35-40°C. Sada je moment da se organska masa zbije — smanji količina zraka, da se procesi uspore, kako bi zagrijana organska masa što dulje grijala kli­jališnu zemlju.

Priprema klijališne zemlje

Za vrijeme dok se organska masa zagrijava tre­ba pripremiti klijališnu zemlju. Već smo spome­nuli da gornji sloj tla - prilikom kopanja klijali­šne jame — treba spremiti posebno. Tlo za klija­lište treba da bude naročito dobre strukture, mr-

vičasto, bogato organskom tvari i biljnim hranivi-ma. Ako u gospodarstvu ima zreloga stajskog gnoja ili komposta, dobro se izmiješa sa spome­nutom zemljom dio gnoja na dva dijela zemlje, a komposta može biti i više. Ondje gdje nema gnoja ili komposta dobro je u zemlju dodati obogaćenog treseta, koji se može kupiti u poljoprivrednim apotekama ili drugim specijaliziranim trgovina­ma. Da ne bi presadnice previše bujno rasle zbog obilja dušika u stajskom gnoju, treba dodati još mineralnog gnojiva koji sadrži fosfor i kalij (npr. 0:17:17 NPK oko 200 g/l,5m2).

Na zbijeni bioenergetski materijal, koji je sada oko 5 cm ispod donjeg ruba klijališnog okvira, stavi se sloj 15-20 cm klijališne zemlje, ponovno pokrije klijališnim prozorom i ostavi nekoliko da­na da se zemlja ugrije. Kada zemlja postigne po­trebnu temperaturu 15 ili 20°C, može se priprema­ti za sjetvu (si. 16).

SI. 16. Presjek toplog klijališta pripremljenog za sjetvu; 1 klijališno tlo, 2 bioenergetski materijal i 3 izolacijski sloj (slama, kukuruzovina).

Prva je faza pripreme kopanje - sve do sloja bioenergetskog materijala, što je vrlo važno, zbog potrebe da iz pora tla iziđe sav amonijak nastao

-razgradnjom stajskoga gnoja. Amonijak i u maloj količini može biti štetan za biljke. Zatim se povr­šina izravna grabljicama, rubovi uz klijališni okvir dobro pritisnu, da se kasnijim slijeganjem ne stvori šupljina. Ako se tlo već dugo koristi za proizvodnju povrća, dobro je prije sjetve u povr­šinski sloj rasuti 50 g/1,5 m2 bakrenog vapna, koje će zaštititi mlade biljke u nicanju od bolesti kori-jenova vrata — što se popularno naziva padavi-ca.

Tako je klijalište pripremno za sjetvu.

Hladno klijalište nema — jasno — niti bioener-getskog materijala, nego se samo na već opisani način pripremi klijališna zemlja koja se zagrijava preko stakla ili plastične folije. Takvo klijalište može poslužiti samo za one vrste koje nemaju ve­like zahtjeve za toplinom ili pri kasnijoj sjetvi.

Tople gredice pokrivene specijalno izrađenim pokrivačem od pleksi-stakla (si. 17 u prilogu) vrlo su prikladne za uzgoj presadnica. Zahvaljujući karakteristikama toga materijala i bez posebnog zagrijavanja tla toplina od sunca se dobro čuva, što biljkama pruža mogućnost dobrog razvoja ko-rijenova sustava.

Zaštićeni prostori u toku uzgoja

Zaštita od niskih temperatura, vjetrova, isušiva­nja tla a prema tome brže nicanje i bolji rast i razvoj povrtnih kultura može se postići različitom primjenom plastičnih folija.

Pokriveno tlo. Dva su načina raširena u vrtlar­skoj praksi. Pokrivanje tla, a ne biljaka - naziva

se malč ili mulč, a način gdje se pokrivaju i biljke — pokrivene gredice i mini-tuneli.

Malč. Za pokrivanje tla najčešće se koristi crna polietilenska folija debljine 0,05-0,1 mm i širine 1,2-1,5 m. Gredica pripremljena za sjetvu ili sadnju pokrije se folijom, koja se položi na tlo. Da je vje­tar ne digne, rubovi se zagrnu zemljom. Na mje­stima gdje će se posijati ili posaditi naprave se odgovarajući otvori (nožem, škarama ili kakvom željeznom cijevi koje se rub užari i samo pritisne na foliju). Kakve su prednosti primjene malča?

Tlo ispod crne folije bolje se zagrijava, a u to­plijem tlu sjeme brže niče, presadnice se brže ukorjenjuju i brže nastavljaju rast.

Ispod folije bolje se čuva vlaga tla, što je tako­đer povoljno za nicanje i rast.

Hraniva ostaju na dohvatu korijenovu sustavu, jer ih kiše ne ispiru.

Čuva se struktura površine tla — ne stvara se pokorica, a to znači dovoljno zraka za korijenov sustav.

Ispod crne neprozirne plastike ne raste korov - jer u mraku ništa ne raste.

Plodovi koji su blizu tlu — ostaju čisti, pa je manja mogućnost oštećenja i gnjiloće.

Ovaj se način osobito preporučuje za vrtne ja­gode, ali je koristan i za krastavce, tikvice, rajčicu, papriku i patlidžan. Rani krumpir ispod crne fo­lije gomolje stvara na površini tla, pa se može samo odgrnuti folija, pokupiti gomolje bez ošteće­nja biljke, koja i dalje raste i stvara nove gomo-lje.

Pokrivene gredice. Za rane proljetne kulture: špinat, salatu, grašak, mrkvu, peršin i dr. nakon sjetve ili sadnje gredice se mogu pokriti prozir­nom polietilenskom folijom debljine 0,03 ili 0,05 mm. Prije polaganja na gredicu folija se višestru-

ko presavije i na njoj izbuše rupe promjera oko 1 cm. Na 1 m2 folije treba načiniti 60-80 rupa. Rupe se mogu bušiti svrdlom (električnim ili ručnim), ili užarenom željeznom šipkom, ali se u potonjem slučaju folija ne smije višestruko presavijati, jer se slojevi mogu međusobno zavariti.

Na posijanu ili posađenu gredicu položi se tako pripremljena folija, a rubovi zagrnu zemljom da je vjetar ne digne. Rupice na foliji sprečavaju pre­tjerano zagrijavanje za sunčanih dana, osigura­vaju bolji pristup zraka, smanjuje se vibriranje u slučaju vjetra — da se od udaraca ne oštete mla­de biljke, a kišnica polako kroz rupice dolazi u tlo.

Folija čuva površinsku vlagu i strukturu, pa uza sve prednosti koje smo naveli kod crne folije po­sijano sjeme brže i jednoličnije niče a posađene se biljke bolje primaju i brže nastavljaju rast.

Međutim, to je premali prostor za biljku, pa gre­dica ne smije dugo ostati tako pokrivena. Ako smo pokrili posijanu gredicu, foliju treba skinuti kad se na biljkama razvije prvi pravi list (si. 18).

SI. 18. Detalj pokrivene gredice kada treba skinuti foliju

Ako smo pokrili, na primjer, presađenu salatu, foliju treba skinuti, kad se na presadnicama ra­zvije prvi novi list koji se dobro raspoznaje po boji.

Usjevi salate, rotkvice, korabice, mrkve i drugih kultura mogu biti i dulje vremena pokriveni per-foriranom folijom, kod kultura kraće vegetacije gotovo do berbe. U tom slučaju po 1 m2 folije tre­ba načiniti 500-1000 rupa promjera oko 1 cm. Raz­mak rupa tada iznosi 2,5-4 cm x 4-5 cm. Zagrnuti rubovi folije moraju biti dovoljno široki. Rast se biljaka omogućuje kasnijim djelomičnim odgrta­njem i popuštanjem rubova folije. Na taj se način postiže ranija berba za 10-20 dana.

Mini-tunel. To je također pokrivena gredica, ali se ona priredi tako da su joj rubovi uzdiguti oko 10 cm a folija napeta preko tih rubova. Za mini--tunel se također koristi izbušena folija (si. 19). Sve prednosti ove folije jednake su kao i u pokrivene gredice, samo što ovdje biljke imaju više prostora pa folija može duže ostati što je taj prostor ve­ći.

SI. 19. Mini-tunel

Niski tuneli. Rane proljetne kulture mogu stići za berbu dva do tri tjedna ranije, ako se uzgajaju u tunelima od plastičnih folija. Isto tako, kasne jesenske i neke zimske kulture mogu dulje u je­sen ostati svježe i neoštećene od kiša i mraze-va.

Kao što se vidi na slici (si. 20 u prilogu), i niskim tunelom se pokriva gredica, ali tu je folija polo­žena na armaturu svijenu u luk i pričvršćena iz­vana uzicom ili plastičnim kopčama. Za pokriva­nje tunela upotrebljava se polietilenska i PVC-

SI. 23. Mali staklenik

fol i ja debl j ine 0,10 ili 0,20 mm i š i r i n e p r e m a š i r ini g r e d i c e i visini luka. Uvijek t r e b a r a č u n a t i da sa s t r a n e o s t a n e n a j m a n j e 2 0 c m foli je k o j a ć e s e z a g r n u t i z e m l j o m d a v je tar n e d igne tunel .

Tako, n p r , za t u n e l š i r i n e na bazi 1 m, v is ine 0,60 m p o t r e b n a je š i r i n a foli je od 2 m.

N o s e ć i lukovi m o g u se n a č i n i t i od l jeskovih p r u t o v a debl j ine 3-4 c m , od debl je p o c i n č a n e ž ice br. 23 ili od p l a s t i č n i h cijevi p r o m j e r a 1,5-2 cm (si.

21 i 22 u pri logu). J e d a n luk za n a v e d e n u g r e d i c u d u g a č a k je 2,7 m a t e ž i n a mu je 580 g. U t u n e l u ovakvih d i m e n z i j a n a svaki m e t a r dul j ine t u n e l a dolazi po j e d a n luk.

V r l o j e v a ž n o d a s e fol i ja d o b r o učvrs t i n a ar­maturu, t e n a čvrst k o l a c n a č e l u i z a č e l j u tune la . S j e v e r n a s t r a n a d o b r o s e z a g r n e z e m l j o m a j u ž n a s a m o p r o v i z o r n o j e r se s te s t r a n e p r e m a potreb i t u n e l z rač i .

Za s u n č a n i h d a n a u prol jeće, a k o je t u n e l zatvo­ren, t e m p e r a t u r a u tune lu m o ž e se povisiti i i z n a d 30°C što j e nepovol jno za kulturu. Ako n e m a m o m o g u ć n o s t i da vodimo b r i g u o z račen ju , bol je je upotr i jebit i foli ju s r u p i c a m a .

U trgovini se m o g u n a b a v i t i i tunel i ve l ik ih di­m e n z i j a u koje se m o ž e ući, a l i to je p r i k l a d n o za o n e g o s p o d a r e koji p o v r ć e pro izvode n e s a m o z a v las t i tu p o t r o š n j u n e g o i za prodaju.

Isto tako, l jubitelji v r t l a r s t v a koji za to i m a j u m o g u ć n o s t i n a južnoj s t r a n i k u ć e p o n e k a d g r a d e i s t a k l e n i k (si. 23) koji se z a g r i j a v a u s i s t e m u cen­t r a l n o g a g r i j a n j a kuće. T a k o se m o ž e i z imi pro­izvoditi p o v r ć e i cvi jeće, a l i to ne m o ž e biti t a k o e k o n o m i č n o k a o š to j e n a v e l i k i m gospodarstv i­m a .

Sjeme, sjetva i vegetativno razmnažanje povrća

V e ć i n a povr tnih v r s t a r a z m n a ž a s e s j e m e n o m a s a m o n e k e vegeta t ivno - d i je lov ima bi l jke -g o m o l j e m , l u k o v i c o m ili d i je lom lukovice, d i je lom p o d a n k a , ili z e l e n o m r e z n i c o m .

Sjeme

K v a l i t e t n o s j e m e i m a s p o s o b n o s t d a s e i z n j e g a razvi ja n o v a bil jka, k o j a po svoj im o s n o v n i m ka­r a k t e r i s t i k a m a o d g o v a r a roditel j skoj biljci ili sje­dinjuje d o b r a i još p o b o l j š a v a d o b r a svojstva ro­ditel jskih parova, a k o se rad i o h i b r i d n o m s jeme­nu.

S v a k o s j e m e ne m o r a biti kval i tetno. U to su se m n o g i uvjerili k a d su, na pr imjer, na t ržnic i kupil i k r a s n u c r v e n u paradajz-papr iku, p a j e r j e b i l a ta­ko l i jepa ostavil i s j e m e da ga posiju s l i jedeće go­dine. I a k o je p a p r i k a iz koje su s j e m e izvadili b i l a s latka, d o g o d i n e j e m e d u s l a t k i m p a p r i k a m a bilo i ljute, a m e d u p a r a d a j z - p a p r i k a m a i o n i h koje to više n i su bile, n e g o su i m a l e raz l ič i te obl ike, m a l o izdužene, pa č a k i m a l o zaš i l jene. Š t o se d o g o d i l o ? Cvijet iz k o j e g a se r a z v i l a l i jepa c r v e n a paradajz-

p a p r i k a posjet io je n e k i k u k a c i d o n i o m a l o pelu-da s d r u g o g cvi jeta n e k e zaš i l j ene l jute papr ike . N e k o l i k o s j e m e n i h z a m e t a k a bilo j e o p l o đ e n o t im p e l u d o m i t a k o su iz s j e m e n a s l a t k e p a p r i k e izra­sle bi l jke l jutih p lodova i r a z l i č i t o g obl ika.

To i ne b i b i l a n a j v e ć a n e s r e ć a . Međut im, m n o ­g e s e bi l jne bolest i p r e n o s e s j e m e n o m , p a a k o j e s a m o j e d n o z a r a ž e n o s jeme, i z n j e g a će izrast i bo­l e s n a bil jka, od koje će se b o l e s t širiti na zdrave bil jke, pa sav trud m o ž e bit i u z a l u d a n .

Zato je na jbol je kupit i s jeme, j e r se sve s j e m e koje se proda je p a k i r a n o , proizvodi pod s t r u č n i m r u k o v o d s t v o m i n a d z o r o m , pa je to na j s igurni j i n a č i n d a s e izb jegnu n e u g o d n a i znenađen ja .

Na s v a k o m , pa i n a j m a n j e m p a k i r a n j u od n e k o ­l iko g r a m a s j e m e n a , ot isnut i su o s n o v n i p o d a c i o s j e m e n u . Od tih je p o d a t a k a na jvažni ja klijavost, p a o t o m e s v a k a k o t r e b a voditi r a č u n a . Ako, n a pr imjer, p i še da je kli javost 7 0 % , to z n a č i da od svak ih 10 s j e m e n k i s a m o 7 m o ž e dati zdravu kli­cu, pa pri sjetvi o t o m e t r e b a voditi r a č u n a . Ako n a m je o s t a l o s j e m e n a od p r o š l e godine, a čuva l i s m o g a n a s u h o m i h l a d n o m mjestu, i p a k m o r a ­m o r a č u n a t i d a s e kl i javost smanj i l a . S j e m e koje j e s l u č a j n o os ta lo n a v l a ž n o m m j e s t u bol je j e n e sijati.

K o l i k o s j e m e n a t r e b a m o ? U o b i t e l j s k o m povr tn jaku p o v r š i n e su m a l e i ri­

j e t k o p r e l a z e 10 m z za j e d n u vrs tu i sortu. Zato će u već ini s l u č a j e v a bit i d o s t a t n a j e d n a k e s i c a naj­m a n j e g p a k i r a n j a , j e r su te k o l i č i n e v e ć i n o m pri­l a g o đ e n e p o t r e b a m a obi te l j skog vrta. Ipak, pro­vjerite p o t r e b u s j e m e n a u t a b l i c a m a na kra ju knjige.

Sjetva

V e ć p r i l i k o m s j e t v e t r e b a m i s l i t i d a s v a k a b i l j k a k o j a ć e s e i z s j e m e n a r a z v i t i t r e b a svo j v e g e t a c i j -s k i p r o s t o r . N a j i d e a l n i j e b i b i l o k a d b i ta j p r o s t o r b i o k r u g , a l i j e t o t e š k o i z v e d i v o , p a j e z a p r a v o ta j p r o s t o r k v a d r a t ili p r a v o k u t n i k . A k o n a j e d n o m m j e s t u r a s t u dv i j e ili v i š e b i l j a k a , o n e k o r i s t e h r a ­n i v a i v o d u s i s t o g a v e g e t a c i j s k o g p r o s t o r a , p a n i j e d n a n e ć e m o ć i d o s e ć i svo j p u n i r a z v o j . Z a t o r a s p o r e d s j e m e n a p r i s je tv i t r e b a d a p r i b l i ž n o o d ­g o v a r a ž e l j e n o m r a s p o r e d u b i l j a k a . . V e ć j e s p o m e ­n u t o d a p r i t o m e t r e b a v o d i t i r a č u n a o k l i j a v o s t i s j e m e n a i r a č u n a t i s a m o s k l i j a v i m s j e m e n k a m a . M e đ u t i m , n i s v a k a k l i j a v a s j e m e n k a n e ć e s e r a ­zv i t i u b i l jku . T o o s o b i t o v r i j e d i z a s i t n o s j e m e , k o d k o j e g s u v e ć i g u b i c i z b o g n e r a v n o g t la , p r e d u b o ­k o g ili p r e p l i t k o g p o l o ž a j a s j e m e n k e , p o k o r i c e i si. Z a t o u v i j e k t r e b a p r e d v i d j e t i i r e z e r v u , k o j a j e t o v e ć a š t o j e s j e m e s i t n i j e .

D u b i n a s j e t v e v r l o j e v a ž n a , a m o ž e s e s v e s t i n a j e d n o s t a v n o p r a v i l o d a s j e m e t r e b a b i t i p o k r i v e n o s l o j e m z e m l j e koj i o d g o v a r a s e d m e r o s t r u k o m p r o m j e r u s j e m e n a , N p r . , p r o m j e r s j e m e n a p a p r i ­k e j e s t o k o 3 m m , p a z a p a p r i k u o d g o v a r a d u b i n a s j e t v e od 7 x 3 m m , o d n o s n o o k o 2 c m .

R a z l i k u j e m o 3 n a č i n a s j e t v e : u redove, u kućice i omaške.

N a j č e š ć e se si je u redove (si. 24 a). M a l o m m o -t i č i c o m i z v u č e s e b r a z d a u z d u ž u z i c e n a ž e l j e n i r a z m a k , s j e m e n k e p o l o ž e n a d n o b r a z d e , z a g r n u i m a l o p r i t i s n u d a s j e m e d o d e u d o t i c a j s č e s t i c a ­m a v l a ž n o g t l a i o d m a h p o č n e b u b r i t i .

S a m o n e k e v r s t e s i ju se u kućice (si. 24 b), tj. po n e k o l i k o s j e m e n k i z a j e d n o n a o d r e đ e n o m r a z m a ­k u u r e d u , k a o n a p r i m j e r g r a h m a h u n a r i z r n a š .

O v a j n a č i n s j e t v e i m a p r e d n o s t n a t e ž i m g l i n o v i -t i m t l i m a n a k o j i m a s e l a k o s t v a r a p o k o r i c a . V i š e b i l j a k a z a j e d n o i m a j u v i š e s n a g e u n i c a n j u , p a b o l j e i j e d n o l i č n i j e n i č u (si. 25).

SI. 24. Načini sjetve: A u redove (špinat), B u kućice (niski grah mahunar) i C omaške (matovilac)

SI. 25. Više biljaka zajedno lakše probijaju pokoricu

Omaške (si. 24 c) se n a j č e š ć e s i ju b i l j k e k r a t k e v e g e t a c i j e i o n e k o j i h t r e b a m n o g o p o j e d i n i c i p o ­v r š i n e — k a o m a t o v i l a c , š p i n a t , r o t k v i c a i si. B a ­c a j u ć i s j e m e s v i s i n e , o n o s e s l u č a j n o r a s p o r e đ u j e , a o n d a g r a b l j i c a m a u k o p a u p o v r š i n s k i s loj b e z p o v l a č e n j a g r a b l j i c a . T a k o s v a k a b i l j k a i m a v i š e m o g u ć n o s t i d a d o b i j e m a n j i a l i p r a v i l n i j i v e g e t a -ci jski p r o s t o r , a v i š e j e b i l j a k a p o j e d i n i c i p o v r š i n e , p a i v e ć i p r i r o d . O v a j n a č i n s j e t v e i m a i svo j n e -

dostatak. Ako se t a k v a g r e d i c a zakorovi, plijevlje-nje je vr lo s p o r i d o s a d a n posao, j e r t r e b a d o b r o paziti gdje je biljka, a gdje korov. Pr i pli jevl jenju b i l j a k a ko je su p o s i j a n e u r e d o v e ili u kuć ice , ko­r o v u m e d u r e d o v i m a m o ž e m o l a k o uništit i i m o ­tikom, a kasni je isplijeviti s a m o redove.

Vegetativno razmnažanje

N e k e p o v r t n e k u l t u r e u našo j k l imi u o p ć e ne d o n o s e s j e m e - k a o č e š n j a k , luk koz jak i h ren, a n e k e donose, al i se z b o g drug ih r a z l o g a uzga­ja ju iz vegeta t ivn ih di je lova bi l jke: gomol ja , di je la lukovice ili di jela p o d a n k a .

Za sve ove ku l ture vri jedi pravi lo da se za sad­nju u z i m a s a m o zdravi i kval i te tni s a d n i m a t e r i j a l i z a b r a n od najbol j ih b i l j a k a iz svoje sorte.

-Uzgoj presadnica

M n o g e p o v r t n e k u l t u r e uzgaja ju se iz presadni­c a . M l a d e bi l jke uzgo je s e n a m a l o m prostoru, gdje im se m o g u pružiti povoljniji uvjeti, a k a d se bi l jke o jačaju, p r e s a đ u j u s e n a s t a l n o mjesto.

K o j e se k u l t u r e uzga ja ju iz p r e s a d n i c a ?

To su, u p r v o m redu, k u l t u r e koje pot ječu iz t r o p s k i h p o d r u č j a p a imaju ve l ike p o t r e b e z a to­p l i n o m . U vr i j eme sjetve u n a š i m k l i m a t s k i m uvje­t i m a n e m a dovol jno topline, p a s e p r e s a d n i c e uz­gaja ju u z a š t i ć e n o m pros toru, top l im kl i ja l i š t ima, top l im g r e d i c a m a ili h l a d n i m k l i j a l i š t ima (ra jčica, papr ika, pat l idžan, kras tavc i , tikvice).

U z a š t i ć e n o m p r o s t o r u r a n o u p r o l j e ć e uzgaja ju se p r e s a d n i c e i o n i h k u l t u r a ko je n e m a j u to l iko vel ike zaht jeve z a top l inom, a l i ž e l i m o d a o n e ra­ni je s t i gnu za b e r b u n e g o što b i st igle da s m o ih si jali vani (salata, k u p u s n j a č e , c ikla, blitva, c e l e r i dr.).

N e k e l je tne i j e s e n s k e k u l t u r e t a k o đ e r se uzga­ja ju iz p r e s a d n i c a , za koje ni je p o t r e b a n z a š t i ć e n i prostor, n e g o s e uzgaja ju n a o t v o r e n i m gredica­ma gdje j e m o g u ć e č e š ć e za l i jevanje i bo l ja n jega, p a s e već o j a č a l e bi l jke p r e s a đ u j u n a s t a l n o mje­sto ( k a s n e k u p u s n j a č e , endivija, z i m s k a sa lata, po­riluk, luk s r e b r e n a c i dr.). T a k o se bol je kor i s te

površine, jer se na taj način na istoj površini mo­gu uzgojiti dvije kulture.

Navest ćemo jedan primjer načina uzgoja za svaku navedenu grupu.

Uzgoj presadnica rajčice

Toplo klijalište ili toplu gredicu treba pripremi­ti za sjetvu 60-70 dana prije mogućeg presađiva­nja, tj. kad prođe opasnost od mrazova. To je u našim kontinentalnim područjima 5—15. svibnja, a u mediteranskim oko sredine travnja. Znači, u kontinentalnom području treba sijati u prvoj po­lovici ožujka, a u mediteranskom u veljači.

Sije se u redove razmaka 10 cm koji se načine daščicom na dubini oko 2 cm, oko 1 cm sjemenka od sjemenke. Zagrne se i zalije mlakom vodom. Klijalište ostaje pokriveno sve do nicanja. Ako su noći hladne, dobro je preko stakla ili folije staviti još jednu zaštitu (hasuru od slame ili trstike, ne­koliko slojeva novina, ploču do stiropora i si.). Ako je tlo u klijalištu dobro zagrijano, rajčica će nik­nuti za 6 - 8 dana.

Tada klijalište treba početi oprezno zračiti u po­dnevnim satima, otvarajući prozore s južne stra­ne (si. 26 i 27). Ako površinski sloj tla zasuši, za­lijeva se mlakom vodom (oko 20°C) kantom s ru­žom, da se izbjegne prejaki mlaz.

Prvi jednostavni listići (supke ili kotiledoni) pr­vo su na vrhu sastavljeni, onda se rastave, a oko tri tjedna nakon nicanja razvija se prvi pravi list (si. 28).

To je momenat kada se rajčica pikira (si. 29). Dio uzgoja presadnica do pikiranja može se izvesti i

u kući, u prostoriji koja se grije na dobro osvijet­ljenu sunčanu prozoru. Za 50 presadnica rajčice za pikiranje bit će dovoljno 7 — 8 čaša od jogurta ili manji broj većih cvjetnih lonaca.

SI. 26. Zračenje klijališta s južne strane SI. 27. Zračnik

SI. 28. Nicanje rajčice

Pikiranje je, zapravo, presađivanje u drugo to­plo klijalište, ili u isto, ali na veći razmak (red od reda 8-10 cm i biljka od biljke 5 - 8 cm). Pri pi-kiranju biljka se presadi dublje, gotovo do kotile-dona jer to pospješuje razvoj korijenja. Prvih 4 - 5

SI. 29. Jedan od načina pikiranja

d a n a n a k o n p ik i ran ja , a k o j e s u n č a n o vr i jeme, kl i ja l i š te t r e b a m a l o zas jeni t i d a b i l jč ice n e g u b e prev i še vode, d o k se još n i su d o b r o ukor i jeni le . N a k o n m a n j e g zastoja, p i k i r a n e bi l jke poč in ju in­tenzivni je ras t i i do v r e m e n a sadn je p r e s a d n i c a je v i s o k a o k o 30 c m , i m a razvi jenih 7 — 8 l i s tova i z a m e t n u t u prvu cv jetnu g r a n č i c u (si. 30). Pet do šes t d a n a pri je presađivan ja , k l i ja l i šne p r o z o r e ili foli ju t r e b a dan ju s a s v i m skidati, a a k o v r i j e m e

SI. 30. Presadnica rajčice

dopušta, ne t r e b a n i n o ć u pokrivati , da se bi l jke bol je p r i l a g o d e v a n j s k i m uvjet ima. Ako u kli jali-štu bi l jke previše b r z o rastu, pa pri jeti o p a s n o s t da l i šće i vegetac i j sk i v rh dodiruju s tak lo prozora, t r e b a o g r a n i č i t i zal i jevanje. A k o se to i uz ograni­č e n o zal i jevanje dogodi, t r e b a m a l o n a d i g n u t i kli-ja l i šn i okvir — p o d m e t n u t i c ig lu ili n e š t o s l ično. U s l u č a j u m r a z a , a k o l i šće ili vrhovi b i l j a k a dodi­ruju s taklo, doći će do j a č e g o š t e ć e n j a .

J e d a n d a n pri je p r e s a đ i v a n j a t r e b a kl i jal ište do­b r o zaliti, da se bil jke l a k š e v a d e i da se kor i j enov sus tav p r i l i k o m v a đ e n j a što m a n j e ošteti. S l i č a n je n a č i n uzgo ja p r e s a d n i c a p a p r i k e i pat l idžana, dok se p r e s a d n i c e k r a s t a v a c a , tikvica, d in ja i lu­b e n i c a uzgaja ju b e z pik i ranja, siju u l o n c e ili po-l ie t i lensku kesicu, da se za jedno s g r u d o m zeml je p r e s a d e n a s t a l n o mjesto, j e r s u vr lo osjetl j ive n a o š t e ć e n j e kor i jena.

Uzgoj presadnica ranog kupusa, cvjetače, kelja i korabice

R a n e k u p u s n j a č e u k o n t i n e n t a l n o m se područ­ju m o g u presađivat i u prvoj polovici travnja, a u m e d i t e r a n s k o m o k o m j e s e c d a n a rani je . Si je se u kl i ja l i š te oko šest t j e d a n a pri je sadnje. Najbol je je sijati u redove n a r a z m a k 7 — 1 0 c m r e d o d r e d a 1 o k o 1 cm s j e m e n k u od s j e m e n k e na d u b i n u o k o 2 c m . A k o je kl i jal ište dovol jno toplo, k u p u s n j a č e n i č u za 6 —8 dana . Zal i jevanje i z r a č e n j e isto je k a o i za ra jč icu, s a m o što k u p u s n j a č e t r e b a još više zrač i t i n e g o ra jč icu. T a k o đ e r p r e s a d n i c e tre­b a d o b r o pr ipremit i z a presađivan je , ostavl ja jući kl i ja l i š te o t v o r e n o i p r e k o n o ć i n e k o l i k o d a n a pri-

je presađivanja. Dobra presadnica kupusnjača ima kratku čvrstu stabljiku i 5 — 6 listova (si. 31).

SI. 31. Presadnica kupusa

Uzgoj presadnica poriluka

Jesenski poriluk sadi se u prvoj polovici srpnja. Za proizvodnju presadnica treba 2 mjeseca, pa ga, prema tome, treba sijati u svibnju. Temperature su u to vrijeme povoljne i vani pa se za uzgoj presadnica pripremi gredica vrlo dobre strukture i pognoji organskim gnojem. Bolje je sijati u redo­ve, jer se presadnice lakše čuvaju od korova. Raz­mak redova je 10 cm a u redu oko 1 cm sjemenka od sjemenke. Kako je sjeme sitno, ne treba ga si­jati dublje od 2 cm. Ako je tlo teško i lako se stvara pokorica, dobro je staviti na površinu malo trese­ta izmiješanog sa zemljom. Sjeme luka vrlo sporo niče i zbog toga treba voditi računa da površinski sloj uvijek bude vlažan. Ako naklijalo sjeme ili sasvim mlada klica zasuši, može uginuti.

Nicanje se može očekivati za 2 —3 tjedna, a i poslije nicanja biljke se sporo razvijaju, pa ih u to vrijeme treba redovno zalijevati i čuvati od ko­rova. Dobra presadnica poriluka debljine je olov­ke. Prije presađivanja treba dobro zaliti, a izvađe­nim presadnicama skrati se lišće na oko polovicu. Tako mlada biljka troši manje vode, dok se još dobro ne ukorijeni.

Iz ovih se primjera vidi da za uzgoj nekih pre­sadnica treba više truda i svakodnevne pažnje, pa je u nekim slučajevima jednostavnije kupiti pre­sadnice od specijaliziranih proizvođača, koji tre­ba da garantiraju kvalitetu, sortu i zdravstveno stanje presadnice.

U slijedećem pregledu uzgoja presadnica u kontinentalnom i mediteranskom području nave­deni su rokovi sjetve i sadnje, koji se najčešće pri­mjenjuju. Međutim, moguća je i koji tjedan ranija ili kasnija sjetva i sadnja, ovisno o sorti i mjesnim prilikama. Pri tome svakako treba voditi računa o pojavi kasnog proljetnog mraza za kulture koje ga ne podnose.

Još se neke kulture mogu uzgojiti iz presadnica, ali je jednostavniji uzgoj direktnom sjetvom, pa ih stoga ovdje nismo uključili.

Sorte povrća

S v a k a p o v r t n a v r s t a o b u h v a ć a b r o j n e sorte--skupine b i l j aka m a n j e ili v iše i z j e d n a č e n i h os­n o v n i h svojstava. T k o nije č u o za kupus varaždin­ski, m r k v u n a n t e s , ra jč icu No 10 x b i z o n ?

S v e su ove sor te n a s t a l e u p r o c e s u se lekci je raz­l ič i t im z n a n s t v e n i m m e t o d a m a . S e l e k c i j s k i r a d n a p o v r ć u vrlo je i n t e n z i v a n u svijetu, t a k o d a n a s postoji n a t i suće sorti. S v a k a o d njih s e l e k c i o n i r a ­n a j e d a zadovolj i o d r e đ e n e zaht jeve što s e t iče uzgoja, n a m j e n e i kva l i te te proizvoda. T a k o su, na primjer, s e l e k c i o n i r a n e sor te raz l ič i te dul j ine ve­getaci je, pa ih o b i č n o di je l imo u rane, s r e d n j e ra­ne, s redn je k a s n e i k a s n e . Negdje je p o ž e l j n a ve­l ika bu jnos t rasta, negd je s r e d n j a a negd je i s l a b o b u j a n rast. S v e ć i m b r o j e m b i l j a k a m a n j e bujnost i nek i put se post iže veći i kval i tetni j i prirod. T r a ž i se o t p o r n o s t na n i s k e t e m p e r a t u r e za z i m s k e i r a n e pro l j e tne kulture, z a t i m o t p o r n o s t n a v isoke t e m p e r a t u r e i sušu za l je tne kul ture . O d r e đ e n a kva l i ta t ivna svojstva t a k o đ e r su v a ž n a — oblik, v e l i č i n a i b o j a jes t ivog dijela, sadrža j hran j iv ih tvari i v i tamina, o d r e đ e n a č v r s t o ć a i t ra jnost kva­litete pri čuvanju.

M e đ u na jvažni ja svojstva — s v a k a k o — s p a d a o t p o r n o s t na boles t i i š te tnike, j e r se o t p o r n e sor te m a n j e t re t i ra ju s r e d s t v i m a za zašt i tu bi l ja (pesti-

c i d i m a ) p a j e m a n j a o p a s n o s t o d tih s r e d s t a v a z a l judsko zdravl je u s luča ju n e s t r u č n e pr imjene .

N e k e se sor te već vr lo dugo uzgajaju, a l i se ne­p r e s t a n o pobol jšavaju, pa d o l a z e pod i s t im ime­n o m , k a o s o r t a m r k v e n a n t e s , n e k e brzo nes ta ju a d o l a z e nove. Zato savjet za i zbor sor te t r e b a uvijek p o n o v n o potražit i . P r i l i k o m k u p o v i n e sje­m e n a ili p r e s a d n i c a t r e b a provjerit i j e l i s o r t a pri­k l a d n a z a o n u n a m j e n u koju s m o željeli.

Zaštita povrća od bolesti i štetnika

Sve vrste povrća mogu napasti mnogobrojne bolesti i štetnici.

Možemo li u našem vrtu uzgojiti povrće bez ikakve zaštite? Ako ne, što o zaštiti od bolesti i štetnika moramo znati?

Bolesti su poremećaji u rastu biljke. Neparazit-ske bolesti nastaju utjecajem klimatskih faktora, nedostatkom pojedinih hraniva u tlu i si. Patogeni mikroorganizmi uzročnici su parazitskih bolesti.

Štetnici mogu biti: insekti (kukci), stonoge, gri­nje, nematode, puževi, ptice i neki sisavci.

Grinje (preglji) su sićušne životinjice. Neke se vrste vide prostim okom, a najčešće tek pod po­većalom. Napadaju zelene dijelove biljke (lišće). Nematode (giistaci) su nametnici koji uglavnom prave štete na korijenju biljaka, jer žive u tlu. Valjkastog su oblika, duljine oko 1 mm.

I bolesti i štetnici napadaju sve dijelove biljke: korijen, stabljiku, list, cvijet, plod, sjeme. Bolesti i štetnici onemogućuju normalan rast i razvoj bilj­ke, jestivi dio biljke je oštećen ili se nije razvio, a može doći i do uginuća čitave biljke.

Danas je često nemoguće proizvesti pojedino povrće bez zaštite kemijskim metodama. Sve dru­ge metode zaštite od bolesti i štetnika mogu samo smanjiti upotrebu kemijskih metoda. Tako uzgo-

jem otpornih sorti na određene vrste bolesti i štet­nika, pravilnim korištenjem plodoreda, sjetvom i sadnjom zdravog sjemena i sadnica, pravovreme­nom i pravilnom obradom, gnojidbom, navodnja­vanjem i kultivacijom, samo smanjujemo tretira­nje povrća kemijskim sredstvima. Kemijska sred­stva za zaštitu bilja ili pesticidi suzbijaju gotovo sve vrste biljnih bolesti i štetnika. Veliki im je ne­dostatak otrovnost za čovjeka i ostala živa bića u toku primjene ili pak kasnije prilikom potrošnje povrća.

Pesticidima se provodi zaštita nadzemnih bilj­nih dijelova, zatim tretiranje tla i sjemena. Koriste se u tekućem (prskanje, raspršivanje, zamagljiva­nje, zatim zalijevanje i uštrcavanje u tlo) i u kru­tom obliku (zaprašivanje i rasipanje granula).

Koje ćemo metode primjene pesticida koristiti u našem vrtu? To će najčešće biti prskanje otopi­nom pesticida koji je kao komercijalni preparat u obliku prašiva ili tekućine. Rjeđe ćemo vršiti zalijevanje tla i biljaka, zaprašivanje biljaka pra-šivom i rasipanje granula po tlu. Pesticidi imaju naziv prema svojoj aktivnoj tvari, dok u prometu dobivaju razne komercijalne nazive. Npr., dime-toat je insekticid za suzbijanje nekih štetnih inse-kata, a u trgovini ga kupujemo pod nazivom: Ro-gor 40, Fosfamid 40, Sistemin 40, itd.

Prema stupnju opasnosti aktivne tvari, svi pe­sticidi svrstani su u četiri skupine: najopasnije, veoma opasne, opasne i neznatno opasne, što je regulirano Zakonom o otrovima (1977). Na omotu preparata postoji deklaracija koja, uz ostale po­datke, ima i oznaku skupine otrova kojoj preparat pripada. Pažljivo pročitajte sve što na omotu pre­parata piše!

Pesticidi se razgrađuju u biljnim dijelovima ili u tlu različitim brzinama. Za nas će biti osobito

važno da se svaka upotrijebljena kemijska tvar u zaštiti povrća razgradi do časa berbe, odnosno potrošnje. Prema tome, birat ćemo preparate ma­nje otrovnosti, koji se brže razlazu, a držat ćemo se i propisanog roka do kada je dopušteno zadnje tretiranje pred berbu. Vrijeme koje mora proći od zadnje primjene pesticida do berbe povrća zove se karenca. Karenca je, također, navedena u uputi za primjenu koja se mora izdati kupcu zajedno s omotom preparata. U toj uputi opisan je i način primjene kao i doza (kilograma ili litara na hek­tar) ili koncentracija u postocima (kg ili 1 na 100 litara vode). Povećanje koncentracije iznad propi­sane dovodi do nagomilavanja otrova.

Ako za neki preparat u uputi piše da se primje­njuje u koncentraciji 0,1%, znači da se u 10 1 vode otopi 10 grama prašiva ili 10 mililitara (10 cm3) tekućeg preparata.

Prema planu našeg povrtnjaka, za prskanje bi­lo koje kulture dovoljno će biti i manje tekućine od 10 1. Mjerenje ovako malih količina sredstava stvara teškoće. Sredstva u obliku tekućina točno se izmjere menzurom od 10 ili 25 ml. Sredstva u obliku prašiva moraju se izvagati na preciznoj va­gi. Ako se isto prašivo češće koristi, obujam izva-ganog prašiva može se odrediti u nekoj uskoj po-sudici. Na taj način, isto sredstvo ne treba ponovo vagati.

Izmjerenu količinu tekućeg sredstva najbolje je uz miješanje otopiti u manje vode u posebnoj po­sudi, a zatim uliti u prskalicu. Prašivo se sipa u malu količinu vode, miješanjem se napravi kaša, a zatim se dolijeva još vode. Korištenu posudu isplahnut ćemo vodom koju također ulijemo u prskalicu i prskalicu dopunimo vodom do potreb­nog volumena.

Priprema tekućine za prskanje najopasnija je faza rukovanja pesticidima. Nepropusne rukavi­ce i štitnik za lice spriječit će dodir pesticida s kožom ili njegovo udisanje. Prašivo valja oprezno sipati da ne dođe do nepotrebnog prašenja i udi­sanja.

Ne valja tretirati po vjetru. Za vrijeme rada ne smije se pušiti ni jesti.

Prskalicu treba dobro oprati. Prati na takvom mjestu da ostaci sredstava ne dopru u tekuću ili stajaću vodu, i gdje nema opasnosti za domaće životinje.

Neupotrijebljene ostatke pesticida treba zako­pati u tlo daleko od bunara i tekućih voda, a pa­pirnatu ambalažu spaliti.

Pesticidi se čuvaju na suhom i hladnom mjestu, u prostoriji gdje ne stoje živežne namirnice. Naj­bolje je da su zaključani u posebnom ormariću, gdje su nedostupni djeci ili životinjama.

Zaključak bi bio slijedeći: za svako prvo tretira­nje nove bolesti ili štetnika treba konzultirati od­govarajuće stručnjake.

Treba se strogo držati uputa o načinu primjene, koncentraciji, mjerama zaštite pri radu i propisa­noj karenci. Prskati samo ono što je nužno!

Ponekad ne možemo suzbiti određenu bolest kada se ona pojavi. U tom je slučaju već prekasno. Za te vrste bolesti tretiranje se provodi preventiv­no, tj. prije pojave simptoma bolesti.

Jedna od preventivnih mjera zaštite od bolesti jest dezinfekcija klijališnog tla ili tla nekoga dru­gog zaštićenog prostora. Na tom tlu uzgajamo presadnice povrća. Težimo da im, što je više mo­guće, damo optimalne uvjete za rast i razvoj. Vi­soka relativna vlaga zraka i vlaga tla te povoljni toplinski uvjeti, također su optimalno mjesto za razvoj bolesti i štetnika. Najčešće to tlo i slijedećih

godina služi za uzgoj presadnica istih kultura. Ta­ko dolazi do akumulacije istih uzročnika bolesti.Iz klijališnog tla zaraza se može prenijeti na gredi­ce. Presadnice mogu u klijalištu stradati od bole­sti od najranije faze, odmah nakon nicanja. To je bolest »palež klica« ili »padavica«. Tek iznikle bilj-čice polegnu i osuše se. S razvitkom prvih pravih listova mogu se pojaviti i druge bolesti. Ako smo sijali zdravo sjeme, izvor zaraze je klijališno tlo.

Kako klijališno tlo najjednostavnije dezinficira­ti? Postoji više sredstava za kemijsku dezinfekciju tla, kao što su formalin, dazomet, metam i neka druga otrovnija, pa ih ovdje ne spominjemo.

Formalin je staro sredstvo za dezinfekciju tla. U prometu se nalazi kao 40%-tni formaldehid. Dva decilitra otope se u 10 1 vode. Primjenjuje se u količini 10-20 l/m2, ili 25-30 l/m3 tla. Najbolje je dezinfekciju obaviti u jesen. Tlo se zajedno s raz-gradenim bioenergetskim materijalom izvadi iz klijališta i slaže u hrpu. Pri tom se polijeva oto­pinom formalina i miješa. Preporučuje se dezin­ficirati suho tlo. Mokro i smrznuto tlo ne može se dezinficirati. Dezinficirano tlo pokrije se pla­stičnom folijom. Od dezinfekcije do sjetve mora proći najmanje 15 dana.

Basamid-granulat trgovački je naziv za dazo­met. Dolazi u obliku mikrogranula. Granule se miješaju s tlom. Tlo se pokriva plastičnom folijom. Dezinficira se najmanje mjesec dana prije sjetve. Doza primjene: 40-60 g/m2, ili 200-250 g/m3 tla.

Žuvapin je trgovački naziv za metam. Primje­njuje se zalijevanjem površine u dozi 100—200 ml/ m2, uz utrošak najmanje 5 1 vode po m2. Sjetva ili sadnja je moguća 3-4 tjedna nakon tretiranja.

Navedena sredstva djeluju u tlu u obliku plina. Stoga valja obavezno osigurati plastičnu foliju za pokrivanje površine ili hrpe dezinficiranog tla.

Optimalni temperaturni uvjeti za dezinfekciju je­su 15-20° C u tlu. Tretirano tlo ne bi smjelo imati manje od 10° C niti više od 25° C. Zbog toga je, za ranu proljetnu sjetvu ili sadnju na takvom tlu, de­zinfekciju najbolje obaviti u jesen.

Ako nije obavljena dezinfekcija tla, neke uzroč­nike bolesti presadnica možemo suzbiti i zalijeva­njem tla iza sjetve i kasnije, u toku rasta presad­nica, sredstvima na bazi kaptana, Urama i cineba. Koriste se u koncentraciji 0,2-0,3 % (20—30 g/10 1 vode). Zalijevanjem se troši 3-5 1 vode na m2. Osim zalijevanjem, navedeni preparati mogu se koristi­ti i rasipavanjem ravnomjerno po površini tla pri­je sjetve ili sadnje. Obradom se unesu u tlo na 10-20 cm dubine. Troši se oko 10 g preparata na m2.

Odmah po razvitku prvoga pravog lista presad­nice se prskaju svakih 4-7 dana nekim od prepa­rata na bazi cineba, propineba, mankozeba, kap­tana, metirama.

U uzgoju povrća često mogu velike štete napra­viti štetnici u tlu. To su žičnjaci, grčice hrušta, ro-vac, podgrizajuće sovice i dr. Njihove štete najbo­lje se vide kada po sadnji kupusa ili rajčice nađe­mo nekoliko biljaka odgriženih u zemlji. Tada je obično kasno provoditi efikasnu zaštitu. Prije sje­tve ili sadnje, kada grabljicama pripremamo tlo, rasipamo po tlu odgovarajući insekticid. Grablji­cama ga unesemo u tlo. Insekticidi protiv štetnika u tlu su u obliku granula, lako ih rasipamo, ne zadržavaju se na koži, niti ih možemo udisati.

Evo nekoliko komercijalnih preparata: Akotion G-5, Galition G-5 (10 g/m2 — nije za kupusnjače), Dursban G-7,5 (6 g/m2 — nije za mrkvu), Volaton G-5 (10 g/m2), Volaton G-10 (5 g/m2), Basudin 10 granulat (6 g/m2).

Za p r e s a d n i c e u kli jalištu, t e k iznikle bi l jke ili p o s a đ e n e n a gredici, puževi s u čes t i gosti. S r e d ­stvo protiv p u ž e v a (Pužomor, Polžopin, L imax, M e s u r o l ) r a s i p a se po t lu o k o b i l j a k a ili o k o klija-l i šnog okv i ra a k o puževi u l a z e u kl i ja l i š te ko je z r a č i m o .

Ako se u vrtu pojave poljski mišev i i v o l u h a r i c e , ko je m o g u učini t i z n a t n e štete, m o ž e m o i h suzbit i o t r o v n i m m a m c i m a . O t r o v n i m a m c i p r o d a j u s e pod r a z n i m n a z i v i m a : F a c i r o n - m a m a c , G r a i n s Quick, C i n k f o s f i d - m a m a c .

Stav l ja ju se u h o d n i k e š te tn ih g l o d a r a p r e m a pr i loženo j uputi. To su osobi to o p a s n i otrovi i tre­ba se s t rogo pr idržavat i svih u p u t a o p r i m j e n i i čuvanju.

N a g l a š a v a m o da u t lu n a š e g v r t a h o d n i k e buš i i k r t ica . O n a se u g l a v n o m h r a n i š t e t n i c i m a u tlu. Z b o g t o g a j e k o r i s n a i n i k a k o je ne s m i j e m o uni­štavati . Š t o p o n e k a d , rujući u t lu i i zbacu juć i s t l o m m l a d e bi l jč ice i p r e s a d n i c e , č in i štetu, m o r a ­mo joj oprostit i . Ako prav i štete, n a s t o j i m o je otje­rati. U kr t ič in hodnik, na dubini 15-20 cm, s tav imo k r p i c e n a m o č e n e u n a f t u ili b e n z i n ili k o m a d i ć e ka l i j eva karb ida .

O s i m n a v e d e n i h z a j e d n i č k i h š te toč ina, svaku p o v r t n u k u l t u r u n a p a d a j u i s p e c i f i č n e boles t i i š tetnici . U t a b e l a r n o m p r e g l e d u n a v o d e se g l a v n e z n a č a j n e bolest i i š te tnic i povrća, koji se m o g u pojavit i posli je s jetve ili sadn je na g r e d i c a m a , te m o g u ć n o s t i suzbi jan ja k e m i j s k i m s r e d s t v i m a (ta­b e l a 10). Ovaj p r e g l e d n a m ne govori da ć e m o uvi­jek m o r a t i vršiti zašt i tu protiv svih n a v e d e n i h šte­toč ina, a t a k o đ e r n i i z d a l e k a ne o b u h v a ć a sve vrs te bi l jnih boles t i i š t e t n i k a koji se m o g u pojavi­t i u n a š e m vrtu. M o ž e m o n a g l a s i t i da je z a š t i t a r a j č i c e i l u k a prot iv p l a m e n j a č e j e d i n a s t a l n a mje­ra zašt i te, a sve drugo r a d i m o p r e m a potrebi .

Na većini povr tn ih v r s t a javl jaju se š te tni insek-ti - l i sne uši. S i s a n j e m s o k o v a iz z e l e n i h di je lova bi l jke n a s t a j u r a z n e d e f o r m a c i j e (kovrčan je listo­va) i zastoj u rastu. P o n e k a d ć e m o m o r a t i i nj ih suzbijati. Evo n e k o l i k o p r e p a r a t a :

Pr i p r s k a n j u luka, kupusa, cv je tače i s l ičn ih kul­t u r a ko je i m a j u v o š t a n u p r e v l a k u na lišću, u oto­p i n u se doda je p r e p a r a t S a n d o v i t u k o n c e n t r a c i j i 0,1 —0,15%. Na taj se n a č i n post iže bol je p r i a n j a n j e k a p l j i c a na l i šću i duže t ra je d je lovanje pest icida.

V a ž n o j e z n a t i d a sve z a r a ž e n e o s t a t k e p o v r ć a ne s m i j e m o ostavit i na gredic i niti ih staviti u kompost . T r e b a ih skupit i i zapalit i . T a k o s m o eli­m i n i r a l i j e d a n dio p r i m a r n o g izvora z a r a z e bilj­n ih bolest i .

Klimatske prilike i mogućnosti uzgoja različitih

povrtnih kultura

U našoj zemlji vladaju, općenito uzevši, dva kli-mata: kontinentalni i mediteranski.

Kontinentalni klimat odlikuje se relativno to­plim ljetima i hladnim zimama. U tom klimatu ima krajeva gdje je veći ili manji utjecaj planinske klime, pa su u tom slučaju ljeta umjerenija i ima više oborina.

Mediteranska se klima odlikuje toplim ljetima i umjerenim zimama. I u tom području ima raz­nih varijanata. U Istri i Hrv. primorju temperatu­re su nešto niže nego u Južnoj Dalmaciji.

U povrtnih vrsta između ostalih uvjeta (vlaga, svojstva tla) rok sjetve i sadnje ovisi i o tempera­turama.

Jedan od važnih pokazatelja temperaturnih uvjeta jesu mrazovi.

Npr., rajčicu, papriku, patlidžan, krastavce i si. možemo sijati, odnosno presađivati kad prođe opasnost od mrazova, a uzgajati sve do jesensko-zimskih mrazeva.

U tome je razlika, za te i njima slične kulture, u duljini vegetacije u kontinentalnim i mediteran­skim područjima.

U kontinentalnim područjima obično još do sre­dine svibnja može doći do mrazova. Bezmrazno razdoblje u tom je području sve do konca rujna.

Iz toga proizlazi da sve povrće koje je osjetljivo na mrazove, a to su rajčica, paprika, patlidžan, krastavci, dinje, lubenice i si., možemo uzgajati od sredine svibnja do sredine rujna,

U mediteranskom području vegetacija je dulja, jer u pravilu, već od sredine travnja nema mra­zova pa sve do kraja listopada (a i dalje).

Prema tome, tu se može uzgajati navedeno povrće od sredine travnja do konca Listopada, a to je oko 2 mjeseca dulje nego u kontinentalnom području.

S obzirom na svojstva nekih povrtnih kultura, u kontinentalnim se područjima mogu sijati na jesen, s time da dolaze za trošnju slijedeće godine u rano proljeće ili ljeti (matovilac, luk srebrenac, češnjak, zimska salata, špinat, zimske sorte kelja).

U mediteranskom području mogućnosti su mnogo veće i, uz navedene kulture, koje se uzga­jaju u kontinentalnom području zimi, uzgajaju se u toku zime: endivija, kupus, kelj, cvjetača (sije se i sade u lipnju-srpnju a beru od listopada do travnja).

Uzgoj povrća uz kuću ili vikendicu ima nešto povoljnije klimatske uvjete nego što su u dotič­nom kraju, jer je vrt uz kuću obično zaštićen od vjetrova, pretjeranog isušivanja tla, te tempera­turnih kolebanja.

Prema tome, pri planiranju uzgoja povrća u kućnom vrtu, treba da uzmemo u obzir kakvi su općenito klimatski uvjeti, te kakvi su tzv. mikro-klimatski uvjeti u našem vrtu (položaj vrta, zašti-ćenost od vjetrova i si.).

U daljnjem izlaganju (specijalnom dijelu) izne­seni rokovi sjetve i sadnje orijentacijski su točni, ali ih moramo prilagoditi našim konkretnim uvje­tima, pa eventualno pomaknuti za nekoliko dana na raniju ili kasniju sjetvu, odnosno sadnju.

Zeljasto povrće — kupusnjače

U ovu g r u p u p o v r ć a u b r a j a m o : kupus, kelj gla­vati i l isnati, c rveni kupus, cv jetaču, kelj pupčar , brokulu, rašt iku, k o r a b i c u i k i n e s k i kupus. S v e ze­l jasto povrće, os im k o r a b i c e , t r e b a uzgajat i n a t lu koje je u j e s e n o b i l n o g n o j e n o s ta j sk im g n o j e m ili u pro l j eće k o m p o s t o m . Zel jas to p o v r ć e razvi ja m n o g o z e l e n e m a s e i za n j e n u izgradnju t roš i m n o g o hraniva, od koj ih su n a j v a ž n i j a d u š i č n a . D a i m o s i g u r a m o dovol jno h r a n e , p o t r e b n o j e os im s t a j s k o g a g n o j a upotreb l javat i i m i n e r a l n a gnojiva.

Zel jas to p o v r ć e o b i č n o ne s i j emo izravno u po­lje, n e g o najpri je u z g o j i m o p r e s a d n i c e u kli jalištu, ili na p o s e b n o za tu s v r h u p r i r e đ e n o j gredici . Ho­ć e m o l i si jati u k l i ja l i š ta ili v a n i na p o s e b n e gre­dice, ovisi p r v e n s t v e n o o g o d i š n j e m dobu. P o t a n j e 0 t o m e bit će g o v o r a pr i opisu u z g o j a pojedinih kul tura .

Zel jas to p o v r ć e pot ječe iz k r a j e v a s u m j e r e n o m k l i m o m , gdje, n a r o č i t o u v r i j e m e svi janja g lavica, i m a dovol jno v lage u zraku. S u š n a i v r u ć a l je ta n e p o d e s n a su za uzgoj ze l j a s tog povrća.

K u p u s n j a č e s a d r ž e niz hran j iv ih tvari. M a k s i ­m a l n a k o l i č i n a b j e l a n č e v i n a n a l a z i se u p u p č a r u 1 l i s n a t o m kelju, cvjetači, te k i n e s k o m kupusu.

Prilog I ZELJASTO POVRĆE

Kineski kupus Nagaoka F t

Poriluk

a

Kopar Korijandor

SI. 17. Salata na toploj gredici pokrivenoj pleksi-staklom (foto: E. Leskovec)

SI. 20. Gredica jagoda pokrivena niskim tunelom na žicanoj armaturi

SI. 22. Ista gredica slikana zimi

Kupusnjače sadrže i neke esencijalne aminoki-seline kao što su arginin, fenilalanin, lizin.

Od vitamina valja spomenuti C-vitamin (askor-binska kiselina), tiamin (B,-aneurin), riboflavin, (BJ, niacin (nikotinska kiselina PP), biotin (vitamin H), karoten (provitamin A) i druge.

Od mineralnih tvari sadrže kalij, kalcij, te fos­for. Veće količine kalija, fosfora i željeza ima ki­neski kupus. Cvjetača i kelj pupčar imaju veće količine fosfora i kalcija, i to u obliku topljivih soli.

Kupus Brassica oleracea var. capitata

Uzgoj kupusa raširen je i poznat gotovo u svim našim krajevima. Za kupus treba tlo obilno gnojiti stajskim gnojem ili kompostom, a osim toga treba gnojiti i mineralnim gnojivima. Kupus naročito mnogo troši kalija. Ako u tlu nema dovoljno ka­lija, tada i uz ostale dovoljne količine drugih hra­niva kao, npr., vapna, dušika i fosfora, kupus neće razviti lijepe, čvrste glave, nego rahle, mekane glavice neprijatnog okusa i mirisa. Pored gnojid­be organskim gnojivima prije sadnje treba dodati 120 g/m2 kompleksnog NPK-gnojiva 7:14:21, te još 50 g/m2 KAN-a pred početak glavičenja.

Tlo za kupus treba u jesen duboko prekopati, a neposredno prije sadnje usitniti i tako prirediti za sadnju.

Rani kupus sijemo najprije u klijalište, a sred­nje kasni i kasni na za tu svrhu priređenu gredicu u vrtu te, kad uzraste, tj. kad razvije 3 — 5 listića, presađujemo vani na otvoreno. Gredicu, na kojoj

kanimo sijati srednje kasni i kasni kupus, pripre­mimo na položaju, koji je zaštićen od sjevernih vjetrova i koji je, po mogućnosti, okrenut k jugu. Njega presadnica u klijalištu ili sandučićima te i onih na gredici sastoji se u prorjeđivanju, rahlje-nju medu redovima, zalijevanju i plijevljenju. Za­lijevamo prema potrebi svakih nekoliko dana, da­kle, ne prečesto, ali dajemo obilno vode, tako da se tlo natopi do 10 cm dubine. Na 1 m2 dajemo otprilike jednu kantu, tj. 1 0 - 1 2 1 odjednom. Na dan sadnje, odnosno vađenja presadnice treba barem 2 - 3 puta prije dobro zaliti. Tada ćemo ih lako vaditi, korijenje će biti oblijepljeno zemljom, pa će se prilikom sadnje lakše primiti. Presadnice zeljastog povrća sadimo obično nešto dublje nego što je to bilo u klijalištu ili na gredici.

Najpovoljnije je ako kupus presađujemo kad je oblačno i bez vjetra. Biljka se tada najmanje isu-šuje i dobro se primi, pogotovu ako ima u tlu do­voljno vlage. Zato je bolje tlo prije presađivanja obilno natopiti, a ako nam to nije moguće, svaka­ko ga trebamo zaliti odmah nakon presađivanja.

Kupus presađujemo tako da sadilicom načini­mo rupu u koju stavimo presadnicu (si. 32). Tu moramo paziti da korijen posadimo okomito, tj.

da ga ne svinemo. Tada zabodemo sadilicu pokraj presadnice i dobro prigrnemo zemlju uz biljku. Nakon sadnje svaku biljku treba obilno zaliti. U toku vegetacije potrebno je kupus nekoliko puta okopati i prema potrebi zalijevati. Kupus najbolje uspijeva ako ima dovoljno vlage, ne samo u tlu nego i u zraku. Naročito je potrebna dovoljna vla­ga u vrijeme svijanja glavica. Rani kupus sadimo na razmake 50x50 cm, kasni na 60x60 cm ili 60x70 cm razmaka.

U sjevernim (kontinentalnim) krajevima najviše se uzgaja kasni kupus, koji se u pravilu sije u travnju ili svibnju, a presađuje u lipnju ih srpnju, tako da dospijeva za potrošnju od listopada dalje. To su: varaždinski, futoški, kranjsko ogroglo, emona, rubin i dr.

U tim krajevima mogu se uzgajati i rane i sred­nje rane sorte kupusa. Rane sorte sijemo u veljači, a presađujemo u travnju, da dozru u lipnju. Uzgoj ranih sorti kupusa u sjevernim krajevima često je otežan ako nastupe rane proljetne suše, te ako dovoljno ne zalijevamo. Zato, ako želimo osigurati siguran prirod ranog kupusa, ne smijemo zaka­sniti sa sjetvom ili sadnjom, te osigurati redovito zalijevanje (orošavanje). Za rani uzgoj u tom po­dručju uzgajaju se rane sorte: ditmar, prva žetva, junski, nomer pervi i si.

Srednje rane sorte siju se u travnju, presađuju u svibnju a dospijevaju ljeti. Za taj rok prikladne su sorte: slava, kopenhaški i si.

U našim mediteranskim krajevima vladaju bla­ge Zime, ima dovoljno vlage u zraku. U tim se krajevima uzgaja kupus u toku zime. Sije se i pre­sađuje od sredine lipnja do konca kolovoza, te dolazi za potrošnju već od listopada, a traje do travnja. Važan je izbor sorti za ta područja. Sva-

kako je potrebno naglasiti da ne dolaze u obzir sorte koje se jaroviziraju, a to znači koje će, prije nego razviju očekivanu glavu, »prorasti«, »potje­rati« postrane izboje. Za taj rok dolaze u obzir sorte tipa langedijker.

Uz to kupus se može sijati, odnosno saditi od siječnja do ožujka, a brati od travnja do svibnja--lipnja. Za taj rok uzgajaju se sorte ditmar, slava i slične, ali uz obavezno zalijevanje.

Kupus beremo kad glavice postignu potrebnu veličinu i tvrdoću. Kasne sorte ne valja brati pre­rano, jer se teže čuvaju. Na 1 m2 može se dobiti 2-3 kg ranog kupusa, te 3-5 kg kasnog kupusa. Za 1 m2 potrebne su 3-4 presadnice.

Cvjetača ili karfiol Brassica oleracea var. botrytis subvar.

cauliflora

Cvjetača je vrlo dragocjeno povrće, od kojega možemo priređivati svakovrsna ukusna jela, oso­bito za djecu i bolesnike. I cvjetača spada među ono povrće za koje je potrebno tlo obilno gnojiti stajskim gnojem ili kompostom, a uz to i kom­pleksnim mineralnim gnojivom 100 g/m2 7:14:21 NPK, te pri početku bujnijeg razvoja lišća sa još 50 g/m2 KAN-a.

Cvjetača zahtijeva bolje tlo nego kupus, te mno­go veću njegu i pažnju pri uzgoju. Najbolje uspi­jeva na tlima koja obiluju dovoljnim količinama hraniva.

Cvjetaču, slično kao i kupus, najprije treba sijati u klijališta ili na otvorene gredice, a tek kad ra­zvije 3-5 listova, presađujemo je na polje ili vrt.

U našim sjevernijim krajevima uspijevaju rane i kasne sorte cvjetače. Rane sorte treba sijati u veljači u klijalište, a presađivati vani na otvoreno u ožujku ili travnju. Kasne sorte siju se u travnju ili svibnju, a presađuju u lipnju tako da u jesen dospiju za trošnju. Za rani uzgoj dolaze u obzir erfurtska rana, snježna gruda, white top za kasni ljetno-jesenski uzgoj master, idol i si.

Uzgoj rane cvjetače u nas najviše je rasprostra­njen u Dalmaciji, Hrv. primorju i Istri. Blaga zima, te dovoljna vlaga u zraku, uz ostale povoljne uvje­te — tlo, gnojenje, obrada — vrlo povoljno utječu na razvoj cvjetače. Cvjetača se u mediteranskom području sije, odnosno sadi od lipnja do konca kolovoza, a bere se od studenog do travnja. Za to područje dolaze u obzir domaća populacija tipa trogirska rana, srednje rane i kasne, te aprilex, armado, armado tardo i si.

Vrlo dobro može uspijevati rana cvjetača"! u našim planinskim krajevima: treba je sijati od ožujka dalje, a presađivati u svibnju.

Cvjetaču presađujemo kao i kupus. Rane sorte sadimo na razmake 50 x 50 cm, a kasne na 60 x 60 cm ili 80x70 cm razmaka. Za 1 m2 potrebne su 2-4 presadnice.

Njega cvjetače nakon sadnje sastoji se u okopa­vanju tla i zalijevanju te prignojavanju KAN-om. Kada se razvije cvat, treba ga zasjenjivati, da bi ostao lijep, bijel i svjež. Zasjenjujemo ga najjedno­stavnije prekrivanjem jednim ili sa dva lista. Na­kon berbe cvjetača još raste, tj. na račun rezer­vnih hraniva u lišću razvija se cvat. Zato ne valja odmah od cvata otkinuti sve listove, ako je ne na­mjeravamo odmah trošiti. Na 1 m2 može se dobiti 2-4 kg cvata, a i više.

Kelj Brassica oleracea var. sabauda

Iako uzgoj kelja nije toliko rasprostranjen kao uzgoj kupusa, ipak je kelj poznato povrće te se naročito u zimskim mjesecima mnogo upotreblja­va za varivo. Sve što smo kazali o uzgoju kupusa, vrijedi i za kelj, koji je uz to mnogo otporniji pre­ma niskim temperaturama, te može vrlo dugo ostati u vrtu, a za blagih zima može vani prezi­miti. Štoviše, kada mu mraz malo »ofuri« lišće, još je boljeg okusa.

Isto kao i kod kupusa, imamo ranih i kasnih sorti kelja. Rane sorte u sjevernim krajevima tre­ba sijati u veljači, i to u klijališta. Kasni kelj sije se u isto vrijeme kada se sije i kasni kupus, a možemo ga sijati i ljeti, s tim da ga u jesen pre­sadimo na otvoreno, te tako već rano u proljeće dospije za potrošnju.

U mediteranskim se područjima kelj sije, odno­sno sadi od lipnja do kolovoza, bere od rujna do travnja, a može se uzgajati u tom području i u proljeće kao i kupus.

Preporučuju se rane sorte: kapucinski, verbote, te ozime Advent Bonner, srednje rana željezna glava, srednje kasne Vertus i Hammer. Sorte Winterfurst, Wirosa proširene su u mediteran­skom području.

Rane sorte kelja sadimo na razmake 50 x 50 cm i 60x60 cm kasne. Prirodi ranih sorti prosječno su 1-2 kg na 1 m2, a kasnih 2-3 kg. Za 1 m2 potreb­ne su 3-4 presadnice.

Ako na stabljici ranih sorti kelja poslije berbe ostavimo 2-3 donja lista, iz pazušca listova izbit će po 1-2 manje glavice, koje su za jelo vrlo do­brog okusa. Njega je u toku vegetacije ista kao i

kod kupusa (okopavanje, prignojavanje, zalijeva­nje).

Gnoji se kao i kupus.

Korabica Brassica oleracea var. gongylodes

Za razliku od ostalih kupusnjača, korabica naj­bolje uspijeva na tlu koje smo gnojili stajskim gnojem prošle godine, odnosno za prethodnu kul­turu. Kompleksnim mineralnim gnojivom gnoji se kao i za kupus, a u početku formiranja zadeb­ljale stabljike dodaje se još 30 g/m2 KAN-a.

Korabicu uzgajamo radi zadebljale stabljike, koja je nalik na jabuku. Najbolje uspijeva na ne­što lakšim tlima. Ima ranih i kasnih sorti korabi-ce. Rane sorte narastu za upotrebu za 10-15 tjeda­na, a kasne za 15-20 tjedana, pa je zato možemo uzgajati preko čitave godine. Rane sorte korabice treba sijati u klijalište a na otvorene gredice od travnja pa sve do kolovoza; u toplijim krajevima sijemo je vani na gredice sve od ožujka do rujna, i to u razmacima 3-4 tjedna između svake sjetve, tako da uvijek možemo imati svježe mlade kora­bice, jer, naročito ljeti, brzo odrveni, postane ru-bena, pa nije za jelo. Kad razvije 3-4 lista, presa­đujemo je na otvoreno, i to na razmake 25 x 30 cm ili 30x30 cm. Na 1 m2 treba 11-16 presadnica. Sje­tvu u klijalište treba započeti već u veljači, a za­tim kasnije, kao što smo spomenuli, na otvorenu gredicu.

Neke rane sorte korabice možemo uspješno uz­gajati i u planinskim predjelima, pa tako i u ljet­noj sezoni i u ovim područjima imamo 2-3 berbe

korabice. U toku rasta korabicu treba okopati 2-3 puta, a za vrijeme suše zalijevati, da ne bi odrve­njela prije vremena. Ako ljeti odrežemo korabici samo dvije trećine glave, tako da na preostalom dijelu ostane nekoliko listova, u toku ljeta u pa-zušcima tih listova izrast će male korabice, pa ta­ko možemo postići dvostruki prirod. Na 1 m2 mo­žemo dobiti 1-3 kg korabice. Od ranih sorti treba spomenuti: bečka plava, bečka bijela, srednje ra­na delikates i kasna golijat.

Brokula Brassica oleracea var. botrytis subvar. cymosa

Brokula se uzgaja najviše u Dalmaciji. Slična je cvjetači, pa se i nju uzgaja radi cvatova. Cvatovi se razvijaju na izduženim mesnatim peteljkama, koje nam isto tako služe za hranu. Brokula je po­znata i pod imenom kavulin ili kaulin.

Uzgajamo je i gnojimo na isti način kao i cvje­taču u mediteranskom području, te u razdoblju od prosinca dalje daje odlično zimsko povrće.

Presadnice brokule presađujemo 4-6 tjedana nakon sjetve, na razmake 70 x 60 cm, a beremo je postepeno, već prema tome kako se razvijaju iz­bo j i s cvatom, tj. beremo odozdo prema gore, i to u času kad se potpuno razvije cvat.

Osim navedenog, uzgaja se tip brokule koja je nalik cvjetači, s tim da se u centru razvije skupina zelenih cvatnih izboja 7,5 do 15 cm u promjeru.

Sve što smo kazali o rokovima sjetve i sadnje u pojedinim područjima te o uzgoju i njezi cvje­tače, vrijedi i za brokulu.

Kelj pupčar Brassica oleracea var. gemmifera

Kelj pupčar je u nas malo poznat i počeo se više uzgajati posljednjih godina. Uzgaja se radi zele­nih glavica, koje se razvijaju u pazušcima listova uzduž stabljike. Ima dvaput više bjelančevina ne­go, kupus, te je stoga vrlo cijenjeno i hranjivo povrće. Kad se već razviju male glavice, dobro je gornji dio stabljike prikratiti, tako da se spriječi rast biljke u visinu, a ujedno omogući i bolji ra­zvoj malih glavica, Beremo ih prema dozrijeva­nju, tj. odozdo prema gore.

Kelj pupčar gnoji se kao i kupus, a prignojava dva puta sa po 50 g/m2 KAN-a. Od svih kupus-njača na zimu je najotporniji.

U našim sjevernim krajevima kelj pupčar sije se obično kada i kasni kupus, a presađuje na raz­mak 70x50 cm.

U mediteranskom se području uzgaja kao zim­ska kultura: sije se od lipnja, presađuje u srpnju, kolovozu, a bere od prosinca do ožujka. Da gla­vice sazru za berbu, treba oko 220 — 240 dana, tj. 7-7,5 mjeseci. Sadi se na razmake 60x60 cm (ra­ne sorte) ili 50 x 80 cm, odnosno 70 x 80 cm (kasne sorte) a za 1 m2 potrebne su 3 — 4 presadnice. Na 1 mz možemo dobiti 0,5-0,8 kg glavica.

Sorte: Rossella, Peer Gynt i Fi

R a š t i k a Brassica oleracea var. acephala

Raštika je najviše raširena u našim južnim i to­plijim krajevima (Istra, Hrv. primorje, Dalmacija), iako vrlo dobro uspijeva i u ostalim krajevima,

kao i u planinskim predjelima. Uzgajamo je radi lišća te postranih izboja koji se razvijaju u pazuš-cu lista.

Raštika vrlo dobro iskorištava hraniva, preosta­la nakon uzgoja povrća, za koje se obilno gnojilo stajskim gnojem ili kompostom. Uspijeva na sva­kom tlu, te od svih kupusnjača ima najmanje za­htjeve na tlo i na obradu. Dovoljno je da tlo gno-jimo samo mineralnim gnojivima, slično kao i ku­pus.

U mediteranskom se području sije i sadi kada i kupus za uzgoj preko zime, a u sjevernim kra­jevima kada i rani ili kasni kupus. Čim razvije 3 — 5 listova, presađujemo na razmake 6 0 x 8 0 cm, 1 to sve do konca kolovoza. Na 1 m2 treba oko 3 presadnice. Nakon presađivanja potrebno je bilj­ke dobro zaliti, a u toku razvoja okopavati, plije-viti i obirati listove. Vrlo su dobrog okusa mladi, tek razvijeni izboji. Na 1 m2 možemo dobiti oko 2 —5 kg lišća i izbojaka raštike. Listove i još više postrane mlade izboje raštike upotrebljavamo za varivo.

Kineski kupus Brassica pekinensis

Dovoljno vlage u tlu kao i u zraku, te prohladno vrijeme, uz tlo bogato humusom uvjeti su za uzgoj kineskoga kupusa. Gnoji se slično kao kupus.

Za jesenski uzgoj sije se na kraju srpnja, pa se bere u listopadu — studenom. Sije se na razmake 3 0 - 5 0 cm medu redovima. Prilikom prorjeđiva-nja biljke se ostavljaju u redovima na 3 0 - 4 0 cm razmaka.

Za ranu proizvodnju u sjevernim područjima sije se na kraju siječnja u zaštićenom prostoru pa se uzgoje presadnice. Nakon dva tjedna biljke se pikiraju na razmake 3 - 4 cm. Pri kraju veljače pikirane se biljke sade u drugi zaštićeni prostor na razmake 1 6 x 1 6 cm. Kad biljka razvije lisne rozete od 100 do 150 g, vadi se svaki drugi red i koristi kao salata. Ostale se beru kad dostignu težinu 2 0 0 - 3 0 0 g. Mogu se postići prirodi od 1,5 do 3 kg/m2. Njega je u toku vegetacije kao i kod cvjetače.

Sorte: Granat, Nagaoka F. i dr.

Lisnato povrće

U ovu grupu ide sve ono povrće koje se uzgaja radi lišća. Izuzetak su kupusnjače, koje tvore po­sebnu skupinu. Po načinu pripreme za jelo neko se uživa svježe - salata, radič, matovilac, endivi­ja, neka pak kao varivo - špinat, blitva.

Salata Lactuca sativa

Salata i endivija prvenstveno su izvor mnogih vitamina, kao što su askorbinska kiselina, zatim tokoferol, tiamin (vitamin B,). Uz to sadrži organ­ske kiseline (jabučnu, limunsku).

Od mineralnih tvari valja spomenuti kalij, kal­cij, fosfor, magnezij i silicij.

Posebni okus salata, slično kao i endivija, ima od specifičnih tvari gorkastog okusa (laktucin i hiosciamin). Salata se može uzgajati gotovo u to­ku cijele godine, tj. od ranog proljeća, pa i preko zime. To omogućuje veliki broj sorti - zimskih, ljetnih i proljetnih, kao i onih koje se uzgajaju u zaštićenom prostoru (klijališta, plastenici, stakle­nici).

Salata najbolje uspijeva u područjima s blagom klimom. Suviše žarka, vruća ljeta nisu podesna za uzgoj salate. Zato ju je potrebno za vrijeme jačih vrućina zalijevati (orošavati).

Za proizvodnju salate treba tlo dobro pripremi­ti i obraditi prije sjetve, odnosno sadnje. Gnoji se kompleksnim mineralnim gnojivom 7:14:21 NPK, 70 g/m2 prije sadnje ili sjetve, a u toku rasta još sa 20 g/m2 KAN-a.

Salata se sije ili direktno ili se uzgaja iz presad­nica. Presadnice se uzgoje na gredici ili u klijali­štu, a za presađivanje upotrebljavaju se samo zdrave i lijepo razvijene. Salata se presađuje na razmake 30 cm red od reda, 25 cm biljka od biljke, odnosno 2 0 x 2 0 u zimskom uzgoju ili u zatvore­nom prostoru. Prednost uzgoja iz presadnica jest u tome što se biljke brže i jednakomjernije razvi­jaju, a i sjemena treba mnogo manje. Pri uzgoju iz presadnica treba oko 1 5 - 2 5 presadnica, dok za direktnu sjetvu treba 0 , 5 - 1 g sjemena na 1 m2.

Najraniju salatu možemo proizvesti u klijalištu ili u niskom tunelu (sorte svibanjska kraljica i Bottnerova).

Ljetna salata može se uzgajati u toku čitavog ljeta ili direktnom sjetvom ili uzgojem iz presad­nica. Najraširenije ljetne sorte u nas jesu: ljub­ljanska ledenka, zagrebačka kristalka, Cazart i si.

Ozima salata se sije krajem kolovoza ili počet­kom rujna, a presađuje krajem rujna do sredine listopada.

Najraširenije u nas ozime sorte jesu nansen i rjavka iz grupe maslenki, novije sorte Posavka i Vegorka iz grupe kristalki, te u primorskim pod­ručjima dalmatinska ledenka.

Salata ima sitno sjeme, pa ako se sije direktno, pomiješa se s pijeskom ili pilovinom, da prilikom sjetve bolje i jednoličnije pada. Na 1 m2 može se postići prirod od 1 do 3 kg pa i više.

Endivija Cichorium endivia

U nas se mnogo uzgaja endivija kao jesenska i zimska salata. Najčešće se sije kasnije, za jesen­sku i zimsku potrošnju.

Endivija razvija veliku rozetu sa mnogo lišća ili pak svija lišće, tvoreći glavu slično kao salata gla­vatica. Lišće joj je valovito i na rubu jače ili slabije nazubljeno.

Najpovoljnije tlo za uzgoj endivije duboko je obrađeno, humusno, vrtno tlo. Uzgaja se poslije kulture gnojene stajskim gnojem ili kompostom. Prije sadnje primjenjuje se 70 g/m2 kompleksnog NPK-gnojiva 7:14:21, a kad počne intenzivnije ra­sti, još sa 20 g/m2 KAN-a.

Za jesensku, odnosno zimsku potrošnju, sije se endivija na kraju lipnja i početkom srpnja, i to ili direktno ili na gredicu s koje se kasnije, nakon 4 — 6 tjedana presadnice presađuju na stalno mje­sto. Sadi se na razmake 4 0 x 4 0 cm, a sije se u redove na razmake od 40 cm, pa se kasnije pror-jeđuje na razmake 3 5 - 4 0 cm. Endivija razvija mnogo bujnije lišće nego salata glavatica, pa se zato i uzgaja na većim razmacima. Za 1 m2 treba cea 6 - 7 presadnica, dok za direktnu sjetvu 0 , 5 - 1 g g/m2 sjemena.

Njega endivije u toku vegetacije sastoji se u pli-jevljenju, okopavanju i zalijevanju, sve dok joj li­šće ne prekrije tlo.

Endivija se može uzgajati kao druga kultura u vrtu, i to: nakon ranoga kupusa, graška, rane ko-rabice i si. Već 4—4,5 mjeseca nakon sjetve endivi­ja je prikladna za berbu, odnosno potrošnju.

U mediteranskom području endivija se uzgaja za potrošnju preko zime pa se sije od lipnja do rujna, a presađuje od srpnja do listopada.

Na 1 m2 može se dobiti 1 — 3 kg. U nas se uzga­jaju sorte: eskariol žuta, eskariol zelena bubikopf, i kopica.

Radić Cichorium intybus var. foliosum

Naročito se mnogo radič uzgaja u našim pri­morskim krajevima, gdje se troši u toku jeseni, zime i proljeća. U tim se područjima sije od lipnja do rujna.

U kontinentalnim područjima radič se sije u lipnju, i to plitko u redove na 3 0 — 4 0 cm razmaka. Kad biljke razviju 3 — 4 listića, prorjeduje se na 15 cm razmaka. Za 1 m2 treba oko 1 — 1,5 g sjemena, Radič se može uzgajati i iz presadnica, pa je u tom slučaju potrebno oko 22 — 25 presadnica na 1 m2. Gnoji se sa 2,5 g dušika, 2 g fosfora i 5 — 5,5 g kalija na 1 m2.

Za vrijeme vegetacije potrebno je okapati i za­lijevati. Čim se lišće počinje bujnije razvijati, po­činje i berba. U Dalmaciji i Primorju, često radič i kose, a može biti i četiri do šest otkosa u toku godine. U tom slučaju može se gusto sijati. Na 1 m2 može se dobiti prirod od 0 , 5 - 1 kg pa i više.

Novoselekcionirane sorte radića razvijaju veli­ko lišće, koje tvori izdužene ili okrugle glavice.

U nas dolaze sorte Pan di zucchero, crveni tre-viški, verona, milanski žuti i drugi.

Posebne sorte radića uzgajaju se za pospješiva­nje. To su sorte tzv. witloof - tipa, a naziv witloof znači bijelog lišća. Njihovo lišće ima uspravan rast, lisne su plojke izdužene. To se lišće ne bere već se pušta da se razvije što veća lisna masa. Na taj se način razviju deblji korijenovi.

SI. 33. Presjek priručne posude u kojoj su korijeni radiča stavljeni u umjereno vlažno tlo. Stavljanjem manje količine na pospješivanje, sva­kih 7 - 1 0 dana, možemo od studenog do veljače imati stalno svježu salatu.

U kontinentalnom području siju se u lipnju. Ovisno o dužini vegetacije sorte kao i od početka pospješivanja, korijenovi se vade od rujna do stu­denog*. Idealna veličina korijena je s promjerom 5 - 6 cm na »glavi« korijena. Da se postigne ta debljina, lišće se ne reže u toku vegetacije.

Poslije vađenja korijenovi se s lišćem ostave 4-5 dana. Zatim se lišće odreže, pri čemu se ne smije povrijediti vegetacijski vrh na »glavi« korijena. Reže se tako, da se ostavlja 2 cm lišća na »glavi« * Pospješivanje je postupak za ubrzanje rasta pod »umjetnim« uvjetima.

korijena. Do početka pospješivanja korijenovi se čuvaju u umjereno vlažnom pijesku, u podrumu ili trapu.

Praktičan je način pospješivanja u sanduku (ja­bučaru ili si.). U folijom obloženi sanduk na dno se stavi malo vlažnog komposta i korijeni slože gusto jedan do drugog, tako da im pupovi budu na istoj razini. Između korijena dodaje se samo toliko komposta da se popune eventualne šuplji­ne. Sanduk se drži na umjereno toplom mjestu (temperatura: 14-20°C), ali ne gdje je suhi zrak, pokrije crnom folijom tako da iznad korijena bu­de još dvadesetak centimetara slobodnog prosto­ra, te svaka 2 — 3 dana vlazi. Za oko tri tjedna iz svakog vršnog pupa na korijenu razvije se bijela izdužena glavica, nježnog krhkog lišća, što je izvr­sna zimska salata.

U jednom sanduku jabučaru dobije se oko 5 kg glavica radiča. (Vidi prilog V.)

M a t o v i l a c Valerianella olitoria

Matovilac raste u nas samonikao, a bere se pre­ko zime i rano u proljeće. Međutim, matovilac se uzgaja i u vrtovima. Sije se u rujnu.

Matovilac ima sitno sjeme, koje slabo i nejedno-lično niče, ako se posije u grubo pripremljeno tlo. Zato je potrebno za matovilac tlo dobro pripremi­ti i usitniti. Matovilac se obično sije omaške, ali, kao i kod ostalih kultura, bolje je sijati u redove. Sije se na razmake 10-20 cm red od reda.

Za 1 m2 treba 1,2 g sjemena. Na 1 m2 mogu se postići prirodi od 0,5 do 0,6 kg.

Poznate su sorte ljubljanski i holandski.

Špinat Spinacea oleracea

Špinat ima osobitu vrijednost u prehrani sla­bokrvnih i mladih organizama zbog velike količi­ne željeza (4-6 mg/100 g lišća). U listovima špinata nađen je i jod.

Špinat je dobar izvor vitamina C. Od organskih kiselina špinat sadrži i oksalne

kiseline, te limunske i jabučne. Špinat je bogat i dušičnim tvarima, odnosno aminokiselinama.

U lišću i peteljci špinata u okviru dušičnih tvari dolaze i nitrati. Nakon berbe ako duže stoji, nitra­ti mogu prijeći u nitrite, koji su štetni. Idealno je ako imamo špinat iz vlastitog vrta, koji odmah ub­ranog pripremamo. Špinat se mora dobr isprati jer time ispiremo djelomično i nitrate. Preporuču­je se svježe pripremljeno odmah jesti. Prigrijani špinat može biti štetan posebno za djecu do 1 go­dine. Špinat se sije rano u proljeće, sredinom kolovoza ili u listopadu. Prema tome, špinat se može sijati i kao postrni usjev poslije neke druge povrtne kulture, tj. poslije ranog kupusa ili kelja, nakon krastavaca, dinja ili bilo koje kulture, koja se po-bere do sredine rujna. (Pogledaj kalendar sjetve str. 206 i 210.)

U proljeće, nakon zimskog špinata još se može tlo iskoristiti uzgojem rajčice, paprike ili bilo koje druge povrtne kulture, koja se sadi ili sije od sre­dine svibnja i kasnije. Na 1 m2 gnoji se sa 100 g/m2

kompleksnog NPK-gnojiva 7:14:21. Špinat se sije u redove na razmake 20-25 cm red

od reda. Između biljaka razmak je 3 — 5 cm. Za 1 m2 treba oko 2,5 do 3,0 g sjemena.

Za jačih zima, ukoliko nema snijega, korisno je špinat pokrivati slamom, da bi se bolje sačuvao od smrzavanja.

Proljetni i ljetni uzgoj špinata često nije pouz­dan, jer čim nastupe dulji i topliji dani, može brzo razvijati cvjetnu stabljiku, cvijet i plod, te lišće po­staje tvrdo i neukusno. Zato treba odabirati sorte otporne prema prijevremenoj cvatnji. Za tu se svrhu preporučuje sorta Wobli.

Pri branju lišće se može optrgavati, a ne čupati. Središnji dio iz kojeg se razvija novo lišće ne smi­je se prilikom obiranja ozlijediti. Na 1 m2 površine mogu se postići prirodi 0,5-1 kg.

U nas su najviše raširene sorte špinata Virof-lay, matador, za jesensku i zimsku proizvodnju.

Blitva Beta vulgaris var. cicla

Blitva ili mangold sije se na dobro priređeno i gnojeno tlo. Osim kompostom ili zrelim stajskim gnojem, dobro je gnojiti i mineralnim gnojivima. Sije se u redove na razmake 30-40 cm. Čim biljke niknu, treba ih prorijediti na razmake od 20 do 35 cm u redu i okopati. Za 1 m2 treba oko 1-2 g sjemena. Blitva se može uzgajati i iz presadnica, koje se presađuju na razmake 30 x 40 cm. U tom slučaju treba oko 8-9 presadnica na 1 m2.

Sije se za ljetnu potrošnju u ožujku, travnju, a za jesensku u kolovozu, a gnoji se kao špinat.

Uzgoj blitve raširen je naročito mnogo u medi­teranskom području, gdje se uzgaja preko zime. U nas su u prodaji sorte srebrnolisna i Lukulus.

Na 1 m2 može se dobiti 2-3 kg lišća blitve.

Novozelandski špinat Tetragonia expansa

Novozelandski špinat voli vlagu i toplinu. Što je ljeto toplije, te ako ima dovoljno vlage u tlu, davat će i veće prinose. Sije se od travnja do svib­nja direktno na priređeno tlo, a može se uzgajati i iz presadnica. U tom se slučaju u ožujku sije u klijalište. Kako sjeme polagano niče, najbolje je prije sjetve namočiti ga dva do tri dana u mlačnu vodu, da bi omekšalo drvenasto tkivo. Može se sijati i u jesen, ali sjeme onda niče tek na proljeće. Sije se u kućice na razmake 20 x 80 cm. Za vrijeme vegetacije treba 1-2 puta okopati i plijeviti. Može­mo ga gnojiti kao i špinat.

Lišće se u toku ljeta obire, te što se više obire, jače razvija nove izboje. Cvjetove treba stalno ot­kidati.

Na 1 m2 treba 1 g sjemena, a na istoj se površini može dobiti 2-3 kg lišća. Novozelandski špinat uz­gaja se u toku ljeta, kada se špinat manje uzgaja (jer brzo »tjera« u sjeme). Potječe iz Novog Zelan­da, pa mu odatle i ime. Dolazi na drugo mjesto u plodoredu, tj. iza povrtnih vrsta za koje je gno­jeno humusnim gnojivima.

Loboda Atriplex hortense

Loboda se uzgaja u toku ljeta, a lišće služi ili kao salata, u zelenom, ili za varivo slično kao špi­nat. Loboda nema neke naročite zahtjeve niti na tlo niti na položaj, a ne zahtijeva ni neku naročitu

njegu. Sije se od ožujka do kolovoza u redove na razmak 30-40 cm. Za 1 m2 treba 1-1,5 g sjemena. Čim se razvije 2-5 listova, biljka se prorjeđuje na razmake 20-25 cm. U toku vegetacije treba okopa­vati, plijeviti i naročito za vrijeme vrućih dana zalijevati. Da bi se postrano lišće što bolje razvilo, dobro je otkinuti vrh biljke. Na 1 m2 mogu se po­stići prirodi od 1,0 do 1,5 kg pa i više.

Komorač — Finocchio Foeniculum vulgare var. dulce

Komorač je za nas nova po vrtna kultura. Divlji komorač raste u mediteranskom području, a lišće se odavno upotrebljava u poznatim jelima dalma­tinske kuhinje.

Povrtni komorač ima jako zadebljale lisne ru­kavce, koji omataju spavajuće pupove, pa tako formiraju neku vrstu lukovice. Taj dio zajedno s malo najmlađeg lišća upotrebljava se za salatu, ili kuhan »na lešo« začinjen octom i uljem, ili ma­slacem s mrvicama. Ima dosta eteričnih ulja, pa ima vrlo intenzivan miris i aromu. Bogat je vita­minima i mineralnim solima, a po osnovnim hra­njivim sastojinama može se usporediti s mrkvom. Zapravo, ugljikohidrata ima podjednako, a bje­lančevina dvostruko više nego mrkva.

Komorač ima snažan i dubok korijen, pa dobro uspijeva na duboko obrađenom tlu, koje je pret­hodne godine gnojeno organskim gnojivima. Prije sjetve ili sadnje treba pognojiti mineralnim gno­jivom. Najbolje bi odgovaralo kompleksno NPK-gnojivo 7:14:21 u količini 100 g/m2.

Ima više načina uzgoja komorača. Za kontinen­talna područja komorač je najbolje uzgajati kao jesensku kulturu, a za mediteransko kao zimsku. Može se uzgajati iz presadnica i direktnom sje­tvom, ali je jednostavnije direktnom sjetvom.

U kontinentalnim područjima sije se na koncu lipnja na razmak redova 40-60 cm, a u redu 5-10 cm. Nakon nicanja dobro je malo prorijediti tako da biljka od biljke ostane na oko 15 cm. Za suhog vremena treba zalijevati. Kada lisni rukavci poč­nu zadebljavati, dobro je prignojiti dušičnim gno­jivom (KAN oko 20 g/m2).

Talijanske sorte Mamuth i napuljski do sredine listopada razviju zadebljali dio od 200 do 300 g. Pri berbi glavica se odreže malo iznad korijena, otkinu dva vanjska lisna rukavca i odreže sve li­šće osim najmlađeg.

Komorač može podnijeti blage mrazove, pa se zato u mediteranskom području može uzgajati kao zimska kultura. Od jačih mrazeva štiti se za-grtanjem.

Sije se u kolovozu na već opisani način, a bere od prosinca do ožujka.

Korjenasto povrće

U ovu grupu spadaju one vrste povrća koje uz­gajamo radi zadebljalog korijena. To su: podzem­na koraba, rotkva, rotkvica, mrkva, peršin, pastr­njak, celer, cikla, bijeli korijen, crni korijen i hren. Sve ove vrste povrća obično su dvogodišnje biljke, tj. u prvoj godini razvijaju zadebljali korijen, a tek u drugoj cvatu i daju sjeme. Sve korjenasto povr­će dolazi nakon povrća za koje je tlo bilo u pret­hodnom usjevu gnojeno kompostom ili stajskim gnojem odnosno ne voli tlo koje je gnojeno staj­skim gnojem ili kompostom neposredno prije sje­tve. Sijemo ih direktno. Izuzetak je celer, koji naj­bolje uspijeva na tlima gnojenim kompostom ili stajskim gnojem, a i sijemo ga najprije u klijalište, a tek nakon pikiranja presađujemo na otvoreno.

Za mrkvu, celer, pastrnjak i peršin, karakteri­stično je da su bogati mirisnim tvarima, koje po­tječu od eteričnih ulja.

Zato te vrste povrća često služe i za začine pri pripremi jela.

Za mrkvu je posebno važno istaknuti da sadrži karotene koji imaju provitaminsko djelovanje vi­tamina A.

Vitamin A regulira vid i naročito je važan za malu djecu, odnosno djecu u uzrastu. Uz to mrkva sadrži šećera, mineralnih soli, a i ostalih vitami­na.

Lišće peršina bogato je vitaminom C (askorbin-ska kiselina), isto vrijedi za lišće celera i pastrnja­ka. Korijeni tih kultura sadrže šećere, mineralne soli, te se, posebno celer i pastrnjak, mogu prire­đivati kao salata. Djeluju vrlo osvježavajuće i vrlo su ugodnog okusa.

Podzemna koraba Brassica napus napobrassica

Podzemna koraba sadrži cea 20% suhe tvari. Oko 50% od suhe tvari otpada na razne šećere.

Za podzemnu korabu karakteristična je prisut­nost eteričnih ulja koja joj daju poseban okus.

Od vitamina valja spomenuti C-vitamin. Sadrži kalij, kalcij, željezo, fosfor, mangan.

Podzemna koraba dosta je raširena u Sloveniji i vrlo dobro uspijeva u svim krajevima s umjere­nom klimom (Gorski kotar i si.). Vruća suha ljeta nisu podesna za uzgoj podzemne korabe. Može­mo je sijati od travnja pa sve do srpnja, tj. kao glavni usjev, ako je sijemo u proljeće, ili kao postr-ni, ako je sijemo ljeti nakon neke druge povrtne kulture, kao npr. ranoga graška, ranoga kupusa i si. Tlo za uzgoj treba gnojiti mineralnim gnoji­vima, naročito kalijevim.

Sijemo je direktno, i to 2 — 3 g sjemena na 1 m2. Sijemo je u redove s razmacima 50 — 60 cm, a

kasnije je prorjeđujemo, tako da biljka od biljke bude udaljena 30-40 cm. Podzemnu korabu mo­žemo uzgajati iz presadnice, tj. najprije je posije-mo na priređene gredice, kao npr. kupus, pa je kasnije presađujemo na razmake 60-50 cm red od reda, a 30-40 cm biljku od biljke.

U planinskim predjelima sije se u travnju obič­no kao glavna kultura, dok je u toplijim nizinskim krajevima povoljnija kasna sjetva ili postrna u lipnju, tako da se razraste i dozri poslije velikih ljetnih vrućina. Do berbe za potrošnju potrebno je 4 - 5 mjeseci (od kolovoza do studenog). Na 1 m2 možemo dobiti 3 — 6 kg korijena, te 0,5—1 kg lišća (koje može služiti kao hrana za zečeve i si.).

Rotkva Raphanus sativus var. maior

Rotkva od suhih tvari ima najviše šećera (pre­vladava glukoza). Zatim sadrži neke aminokiseli-ne.

Od vitamina valja spomenuti askorbinsku kise-linu-vitamin C. Uz to rotkva predstavlja izvor važ­nih mineralnih elemenata kao što su kalij, kalcij, željezo, fosfor, mangan i neke druge, a sadrži i neke karakteristične specifične tvari koje joj daju poseban miris i okus kao što su sulforafeni.

Rotkva ili povrtnica ima vrlo dobar okus i hra­njivo je povrće, iako se u nas malo upotrebljava. Uzgajamo je radi zadebljalog korijena, koji je so­čan i ugodnoga ljutog okusa. Rotkva nema velike zahtjeve prema tlu i obradi, te vrlo dobro uspijeva i kao medukultura. Gnoji se sa 60 g/m2 komplek­snog NPK-gnojiva 12:12:12. Sije se direktno. Ljetne i jesenske sorte siju se u svibnju i lipnju, a dospi­jevaju za berbu od kolovoza do listopada. Zimske se sorte siju od lipnja do kolovoza a beru se u studenom i prosincu. Ljetne sorte treba sijati na razmake 20-25 cm, a jesenske i zimske 30-40 cm red od reda. Za 1 m2 treba 2 - 5 g sjemena.

N a k o n n i c a n j a p r o r j e đ u j e m o j e n a r a z m a k e 1 0 - 1 5 c m bi l jka o d bil jke.

Rotkvu m o r a m o plijeviti i okopavat i , a l j e tne sor te i redovi to zali jevati, o d n o s n o n a t a p a t i . Na 1 m 2 m o ž e m o dobit i o k o 1 - 1 , 5 kg r a n i h sorti, a ljet­n ih i z i m s k i h o k o 2 - 2 , 5 kg. P r e m a ob l iku k o r i j e n a r a z l i k u j e m o dugul jaste, v r e t e n a s t e , o k r u g l e i si., a p r e m a boji d i je l imo ih na bijele, sive, c r n e , crvene, žute i l jubičaste . M e s o im je uvi jek bi je le boje . U n a s d o l a z e sor te c r n a z i m s k a i b i je la z imska .

R o t k v i c a Raphanus sativus var. radicula

R o t k v i c a je j e d n o g o d i š n j a bil jka, tj. već u godini s jetve c v a t e i daje s jeme. U z g a j a m o je k a o i rotkvu rad i z a d e b l j a l o g kor i jena, koji je m e s n a t i sočan, a l i i sitniji od k o r i j e n a rotkve. Po ob l iku raz l ikuju se dugul jaste, ova lne, o k r u g l e i si. sorte, a po boji k o ž i c e bijele, c rvene, š a r e n e i si. M e s o je bi je lo ili crvenkasto-bi je lo. U povol jn im uv je t ima m o ž e da dozr i za 25 — 30 d a n a , z b o g č e g a je i n a z i v a m o rot­k v i c a ili p o v r t n i c a m j e s e č a r k a . S v e što s m o kaza l i o uzgoju, gnoj idbi i njezi rotkve, vrijedi i za rot­kvicu. M o ž e m o je sijati u toku č i tave godine, a l i se najv iše uzga ja i si je od ve l jače —ožujka te pot­kra j ljeta, j e r ljeti b r z o t j e r a u s jeme. Ako ž e l i m o rotkvicu uzgajat i ljeti, m o r a m o o b i l n o zali jevati, te g r e d i c e pokrivat i h a s u r a m a od 6 sat i n a v e č e do 6 sat i ujutro. T a k o ć e m o zapri ječi t i »tjeranje«, od­n o s n o razvoj cv je tne stabl j ike, a o m o g u ć i t i razvoj z a d e b l j a l o g kor i jena. Za na j ran i ju proizvodnju -s jetva u v e l j a č i - o ž u j k u - si je se u kl i jal išta. Za uzgoj ro tkv ice tlo m o r a biti f ino usitnjeno. Najbo-

lje je n a k o n sjetve pokri t i t lo t a n k i m s l o j e m fine, vr tne, s ipke zemlje. Na 1 m 2 t r e b a o k o 10—15 g s j e m e n a , a s i jemo je u r a z m a k e 2 — 4 cm bi l jka od bi l jke i 1 0 - 1 5 cm r e d od reda. Na 1 m 2 m o ž e m o dobit i 0,8— 1 kg pr i roda. N a j r a š i r e n i j e sor te u n a s j e s u : n o n plus ultra, S a x a i Nat iona l .

Ne b e r e m o n i k a d a više n e g o što to m o ž e m o po­trošiti, j e r rotkv ica brzo u v e n e i t i m e gubi na kva­liteti. Zato se i sije u n e k o l i k o navra ta .

M r k v a Daucus carrota

M r k v a je u n a s n a j r a s p r o s t r a n j e n i j a p o v r t n a k u l t u r a iz g r u p e k o r j e n a s t o g p o v r ć a . To je dvogo­dišn ja bil jka, k o j a u prvoj godin i razv i ja zadebl ja­li, s o č a n kori jen, radi k o j e g je i u z g a j a m o . Na te­ž im t l i m a s l a b e s t r u k t u r e o t e ž a n j e r a s t kor i jena, pa č e s t o dolazi do n e p r a v i l n o g r a s t a i račvan ja , a o t e ž a n o je i vađenje. D o b r o , v r t n o tlo, na k o j e m u toku n e k o l i k o g o d i n a u z g a j a m o povrće, k a o npr. kupus, k r a s t a v c e , papr iku, ra jč ice, dinje i si. vr lo je p o d e s n o za uzgoj mrkve.

M r k v a se m o ž e uzgajat i u sv im n a š i m područ­j ima. P r e m a dulj ini vege tac i j e r a z l i k u j e m o : rane, s r e d n j e i k a s n e sorte. Ako nije suviše h ladno, a tlo j e p r i k l a d n o vlažno, r a n e s o r t e m o ž e m o sijati od k o n c a vel jače, te u ožujku. S r e d n j e r a n e i ka­s n e s o r t e m o ž e m o si jati od sv ibn ja do k o n c a lip­nja. K a s n e sor te r a s t u dulje v r e m e n a i daju v e ć e pr i rode. U m e d i t e r a n s k o m područ ju m o ž e m o sija­t i m r k v u od r a n o g p r o l j e ć a do jeseni , pa dolazi za pot rošn ju u toku ci je le godine. S j e m e n i č e vr lo sporo. D a b r ž e n ikne, n a v l a ž u j e m o s j e m e n a sob-

noj temperaturi (18-22°C), i to 1-2 dana, pa tek nakon toga sijemo u redove razmaka 20 — 25 cm. Čim nikne, prorjedujemo biljke na razmake 8—10 cm što ovisi o sorti. Neke sitne sorte mrkve mogu se sijati i gušće, kao npr. pariška rana. Na 1 m2

treba 2 —8 g sjemena (ovisno o gustoći i sorti). Tlo za sjetvu mrkve treba duboko prekopati,

obično do 25 cm, tako da bi se što više prorahlilo i time osigurali najbolji uvjeti za razvoj korijena. Prije sjetve gnoji se kompleksnim NPK-mineralnim gnojivom 7:14:21, i to 150 g/m2, a uz drugo okopavanje treba prihraniti sa 30' g/m2

KAN-a. Njega mrkve sastoji se u prorjeđivanju, okopavanju, plijevljenju i prihranjivanju.

Mrkvu vadimo za suhog vremena, jer vlažne brzo gnjiju. Sitnije sorte možemo čupati rukom, a krupnije vadimo motikom.

Prinos ovisi o sorti, pa tako: rane male sorte mogu dati 1 do 2 kg, kasne i krupnije i oko 2,5-5 kg a i više na 1 m2. Za najraniju proizvodnju naj-podesnija je sorta pariška rana, zatim su u nas vrlo rasprostranjene sorte nantes, šantenaj, braunšvajska i neke druge.

Peršin Petroselinum hortense

Uzgajamo ga ne samo radi zadebljalog korijena nego i radi lišća, koje služi za začin. Lišće peršina bogato je, kao što je već spomenuto, vitaminom C. Tlo za sjetvu priređujemo na isti način kao i za mrkvu. Sjeme peršina niče vrlo sporo, isto kao i mrkve, te je vrlo dobro da ga prije sjetve držimo navlaženo na sobnoj temperaturi. Sijemo od pro-

ljeća, odnosno rokovi sjetve u sjevernim područ­jima kao i u mediteranskom, slični su s rokovima sjetve mrkve. Sije se u redove, na razmak 20 — 25 cm red od reda. Za 1 m2 treba oko 1 — 6 g sjemena. Nakon sjetve prekrijemo sjeme slojem 1—2 cm sipke zemlje. Kad nikne, prorjedujemo biljke na razmake 3—5 cm. Gnojimo kao i za mrkvu.

Lišće peršina možemo obirati u toku cijele go­dine, samo pri tom moramo paziti da ne oštetimo srednji dio lišća, tj. tzv. srce, jer upravo iz tog di­jela raste novo lišće. Korijen peršina treba brati po mogućnosti za lijepog, suhog vremena. Na 1 m2 dobijemo 2 - 4 kg korijena i oko 0,3 — 0,8 kg li­šća.

U toku zime možemo imati svježeg lišća perši­na na taj način da korijen usadimo u sandučić i držimo u toploj prostoriji ili ga posadimo u polu-toplo klijalište. Poznate su u nas sorte delikates, berlinski i drugi.

Sorte peršina listaša (mooskrause, non plus ul­tra) imaju vrlo bujno i dekorativno lišće, a korijen im je nepravilan i račvast pa se ne upotrebljava.

Pastrnjak Pastinaca sativa

U nas je slabo raširen, iako uspijeva u svim na­šim krajevima. Korijen se upotrebljava kao varivo ili salata, te za začin kao peršin, mrkva i celer. Sijemo ga u proljeće, tako da dozre do jeseni, a u toplijim krajevima možemo ga sijati u jesen, ta­ko da dozre za berbu do proljeća. Uzgoj je sličan uzgoju mrkve. Za 1 m2 treba 2 — 6 g sjemena. Kli-javost sjemena vrlo je mala, oko 50 — 70%, pa ga zato treba sijati nešto gušće, i to u redovima s razmakom 30—50 cm. Kad nikne i razvije 3 — 5 li­stića, prorjedujemo biljke na razmake 10—15 cm.

Od sjetve do branja korijena treba oko 150- 175 dana.

Na 1 m2 možemo dobiti 4 - 6 kg pa i više kori­jena. Sorta Podravkin bijeli najviše je raširena.

Celer Apium graveolens

U nas je dobro poznat uzgoj celera korjenaša, a manje uzgoj celera bjelaša, koji se uzgaja radi zadebljalih lisnih peteljki, te celera listaša koji se uzgaja radi listova. Celer, koji je u nas raširen, uzgajamo radi zadebljalog, okruglog korijena pa i lišća. Korijen je sočan i aromatičan, te se prire­đuje kao salata, a može i kao začin (korijen i list).

Tlo treba obilno pognojiti stajskim gnojem ili kompostom. Prije sadnje treba dodati 200 g/m2

kompleksnog NPK-gnojiva 7:14:21 a pri drugom okopavanju još 40 g/m2 KAN-a. Celer je vrlo osjet­ljiv na pomanjkanje vapna u tlu, pa osobito tla kisele reakcije treba gnojiti vapnom.

Sije se u klijalište, i to u veljači ili na početku ožujka. Prije presađivanja u vrt presadnice pikira-mo na razmake 5 — 8 cm.

Od sjetve do presađivanja treba 2—3 mjeseca, jer se presadnice razvijaju vrlo sporo. Presađivati ga treba sredinom svibnja ili u lipnju, i to u vlaž­no tlo. Ukoliko je tlo suho, a prije sadnje nismo zalili, potrebno je biljke obilno natopiti nakon sadnje, i to: 5 - 8 1 na 1 m2. Presadnice sadimo u redove s razmakom 30-40 cm red od reda i oko 25-35 cm biljka od biljke. Za 1 m2 potrebno je oko 9-14 presadnica.

Celer se mnogo bolje razvija u uvjetima umje­rene, vlažne klime nego u suviše sušnim predje­lima. Stoga ukoliko je suho i vruće ljeto, moramo redovito zalijevati. Njega celera u toku rasta sa­stoji se u okopavanju, plijevljenju i prihranjivanju.

Rane sorte celera dorastu za 18 — 22 tjedna, a kasne za 24 — 30 tjedana. U nas su raširene sorte: praški orijaš, Dolvi i Volltreffer.

Kako celer sadimo tek u svibnju ili lipnju, to obično dolazi poslije ranoga graška, špinata, zim­skog luka srebrenca, zimske salate ili kojega dru­gog zimskog usjeva. U tom slučaju treba prije sadnje tlo gnojiti zrelim gnojem ili kompostom. Na 1 m2 možemo dobiti 2 — 4 kg korijena i oko 0,5-0,8 kg lišća.

Cikla Beta vulgaris subsp. rubra

Korijen cikle ima oko 18% suhe tvari. U suhoj tvari prevladavaju šećeri.

Korijen sadrži vitamine C (askorbinsku kiseli­nu), vitamin B, (tiamin) zatim minerale kalij, natrij i kalcij. Biljni sok djeluje kao purgativ.

Cikla se može uzgajati u svim našim područji­ma. To je dvogodišnja biljka, koju uzgajamo radi zadebljalog sočnog korijena. Cikla je vrlo osjetlji­va na kiselu reakciju tla, pa zato treba u jesen gnojiti i vapnom.

Prije sjetve gnoji se kompleksnim NPK-gnojivom 7:14:21, i to 100 g/m2, a pri drugom oko­pavanju dodaje se još 20 g/m2 KAN-a.

R a n e sor te m o g u s e sijati n a p o č e t k u ožu jka u kli jalište, a presađ iva t i na k o n c u travnja. M o g u se sijati i na o t v o r e n o m na k o n c u ožujka. Od s jetve do b e r b e t r e b a 90 do 100 d a n a , pa t a k o od proljet­ne s jetve i m a m o p r i r o d e već u toku ljeta. Za ka­sniju u p o t r e b u u t o k u zime, s i j emo c ik lu od svib­n ja do k o n c a lipnja, a o n a dozre za 120 —150 d a n a , tj. u l i s topadu ili na p o č e t k u s tudenog.

Cik lu s i jemo u r e d o v e s m e đ u s o b n o m udal jeno­sti 25 — 30 c m . Na 1 m 2 t r e b a o k o 2 - 3 g s j e m e n a . K a d b i l j č ice niknu, p r o r j e đ u j e m o i h n a r a z m a k e 1 0 - 1 5 cm. Njega c i k l e sas to j i se u okopavanju, pli jevljenju i zal i jevanju. K a d se l i šće p o č n e sušiti, z n a k j e da t r e b a z a p o č e t i s b e r b o m . Š t o r a n i j e b e r e m o , c ik la j e bo l j eg o k u s a z a je lo.

U n a š i m j u ž n i m i p r i m o r s k i m k r a j e v i m a može­mo cik lu ostaviti p r e k o z i m e u polju i vadit i je p r e m a potrebi . Na 1 m 2 m o ž e m o dobit i 3 —4 kg kor i jena. Na j raš i ren i j e sor te u n a s su eg ipatska, Detroit i B ikor .

Crni korijen Scorzonera hispanica

U z g a j a s e rad i m e s n a t o g , k r h k o g a k o r i j e n a pri­j a t n o g o k u s a i b l a g o g mir i sa . Pr i ređu je se s l i č n o k a o cv je tača.

C r n i kor i j en voli lako, r a h l o i više p jeskovito tlo b o g a t o o r g a n s k i m s a s t o j c i m a . N e voli d i r e k t n o g n o j e n j e s ta jskim g n o j e m . S i j e m o ga r a n o u pro­l jeće sve do svibnja, i to u redove d u b o k o 2 — 3 c m , a n a r a z m a k 2 5 - 3 0 c m . Z a 1 m 2 t r e b a 2 - 4 g sje­m e n a . N a k o n s jetve s j e m e p o k r i j e m o t a n k i m slo­j e m k o m p o s t a . Z a n i c a n j e t r e b a m n o g o v l a g e k a o

i mrkva . K a d n ikne, r a z r j e đ u j e m o g a n a r a z m a k u r e d o v i m a 1 0 - 1 5 c m , a pl i jev imo i o k o p a v a m o p o potrebi . Č i m p r i m i j e t i m o d a n e k a b i l jka t j e r a cvjetnu stabl j iku, m o r a m o je odrezat i , da se bol je razvi je kori jen. V a d i se od r u j n a do s tudenog. Za v r i j e m e z i m e m o ž e bit i u zemlj i te se vadi po po­t r e b i z a k u h a n j e .

Pri v a đ e n j u k o r i j e n a t r e b a paziti d a g a n e pre­l o m i m o ili ne povr i jedimo.

Vrtni turovac, bijeli korijen Tragopogon porrifolius

U z g a j a se radi jes t ivog kor i j ena . To je dvogodi­š n j a kul tura, k o j a pot ječe iz j u ž n e Evrope. N a r a s t e o k o 60 c m , listovi su s l ični por i luku. C v a t e u l ipnju i s rpnju u drugoj godin i vegetaci je , a l i vr lo č e s t o c v a t e već u prvoj godini . K o r i j e n je dug oko 15 do 30 c m , p r o m j e r a 2 do 3,5, b o j e je žute izvana, a i z n u t r a bi jele.

S i je s e o d ožujka d o sv ibn ja n a dubokim, ra-z r a h l j e n i m t l i m a u r a z m a c i m a od 20 do 25 cm. Na 1 m 2 t r e b a oko 2 g s j e m e n a . K a d razvi je n e k o l i k o l istića, razr jeđuje s e u r e d u n a r a z m a k e oko 8 - 1 0 cm bi l jka od bil jke. Dospi jeva u l is topadu. Ako c v a t e v e ć u prvoj godini, t r e b a cvjetove uklanjat i .

Iz u z g o j a sve ga više pot i skuje c r n i kori jen.

Hren Armoracia lapathifolia

Hren ima veću količinu eteričnih ulja posebnog mirisa i okusa, uz to sadrži tvari baktericidnih svojstava (fitoncide) koje onemogućuju rast raz­nih štetnih mikroorganizama. Hren je relativno bogat askorbinskom kiselinom (vitaminom C) ko­je ima i preko 200 mg/100 g, pa se, po toj osobini približuje paprici. Slično kao i rotkva, rotkvica i podzemna koraba, hren predstavlja izvor najvaž­nijih mineralnih soli, kao što su kalij, kalcij, želje­zo, fosfor i mangan.

Divlji hren je višegodišnja biljka, koja raste sa­monikla i u nas. Kultivirani hren razvija veće i deblje podanke i obično se proizvodi svake godi­ne iznova, tako da je u tom slučaju jednogodišnja kultura, ali može ostati i nekoliko godina u tlu, pa je višegodišnja.

Budući da se uzgaja radi zadebljalog podanka, najbolje uspijeva na rahlim, laganim tlima boga­tim hranivima. Ako bismo hren uzgajali na pre­teškom tlu, razvio bi suviše žilav i drvenast poda-nak. Zato se prije sadnje reznica treba tlo preko­pati na 30 — 40 cm dubine. Hren se može saditi u jesen ili na proljeće. Najčešće se sadi u proljeće, već u ožujku ili travnju.

Hren se razmnaža dijelovima podanka. Za sad­nju se uzimaju reznice debljine oko 1 cm i duge oko 20 — 25 cm. Reznice se priređuju na jesen, te ukoliko se odmah i ne sade, do proljeća se čuvaju, na taj način što ih preko zime utrapimo u podru­mu u umjereno vlažan pijesak. Prije sadnje isko­paju se jarci koji su međusobno udaljeni oko 50 cm. Sadnice se sade u međusobnoj udaljenosti od 40 cm. Povoljnija je sadnja ako se sadnice polažu

više vodoravno, odnosno malo ukoso tako da gor­nji dio bude izvinut prema gore. Ako se tako sadi, jarci ne trebaju biti dublji od 10 cm. Poslije sadnje reznice se zatrpaju zemljom.

Nakon 15-20 dana počinje hren razvijati listo­ve. U toku vegetacije hren treba nekoliko puta okopati. Na kraju listopada i početku studenog počinju se sušiti nadzemni dijelovi hrena. To je znak da treba početi s vađenjem hrena. Međutim, hren može u zemlji i prezimiti. Nakon vađenja hren se očisti od postranih žila, sortira i veže u snopove. Preko zime se čuva u podrumima za-trapljen. Tom prilikom posebno se sortiraju po-danci za sadnju. Hren se vrlo lagano ukorjenjuje i razmnaža, pa često ostaje i kao korov ako se svi dijelovi pažljivo ne odstrane.

Na 1 m2 treba oko 3 - 4 reznika, a može se ra­čunati s prirodom od najmanje 0,7 — 1,5 kg na 1 m2.

Plodovito povrće

U ovu grupu svrstavamo one kulture koje uzga­jamo radi jestivih plodova. Neki se plodovi koriste dok su još sasvim mladi, a sjeme im još nije pot­puno razvijeno, kao mlade tikvice, krastavci, pa­prika, patlidžan i bamija, a drugi se koriste u zre­lom stanju, kad im je i sjeme zrelo, kao dinje, lu­benice, rajčica, tikve pečenice i paprika. Zrela pa­prika ima obično crveno ili narančasto meso, a mladi plodovi su zeleni ili žuti.

Plodovito povrće ima više ili manje različitih vitamina, ovisno o vrsti, mineralnih tvari, organ­skih kiselina, a zbog aromatskih tvari dobro se uklapaju u svako jelo. Iako u pojedinim vrstama nema tako mnogo vitamina, dnevni obroci su do­sta veliki, pa su svejedno vrijedni izvori vitamina. Na primjer dva ploda rajčice srednje veličine (100 g) sadrže dnevnu potrebu vitamina C za odraslu osobu.

Sve ove vrste potječu iz tropskih područja, pa su vrlo osjetljive i na blage mrazeve. Još im je jedna zajednička karakteristika, da najbolje uspi­jevaju na tlima obilno gnojenim organskim gno­jivima.

R a j č i c a Lycopersicum esculentum

U svijetu je jedna od najraširenijih povrtnih kultura, zahvaljujući svojoj mnogostranoj upotre­bi u svim svjetskim kuhinjama. Troši se svježa, kao salata, kuhana i konzervirana u najrazličiti-jim jelima, a u zadnje vrijeme sve se više propa­gira njena upotreba kao voća - bez začina i bilo kakvog pripremanja.

Za potrebe domaćinstva u kućnom vrtu rajčica se uzgaja iz presadnica, jer se tako postigne ra­nija berba, a uz dobru njegu bere se do prvoga jesenskog mraza. O uzgoju presadnica već je bilo govora u ranijem poglavlju (str. 78).

Zbog ravnomjerne zriobe dobro je uzeti dvije sorte - jednu ranu - jednu četvrtinu ili jednu trećinu presadnica, i jednu srednje kasnu, bujnu i produktivnu sortu. Za ranu proizvodnju najbolje su hibridne sorte kao MilO, Mil3 ili rapid, a za ljetnu proizvodnju moguć je veći izbor. Dobre su sorte jabučara Saint Pierre i Rutgers s krup­nim i mesnatim plodovima. Sve su spomenute sorte visoke - pa pravovremeno treba misliti na potporu - kolce, kolce i trstiku, kolce i žicu ili slično. Ondje gdje je teško nabaviti dobru potporu za visoke sorte, bolje je uzgajati niske. Ako želimo kvalitetne plodove, i te sorte trebaju potporu, ali to mogu biti i manji kolci (80 cm - lm) i jedan red žice, trstike ili si. Kao nisku ranu sortu može se preporučiti zagrebačka rana, a od kasnijih He­inz 1370 ili Campbell 1327. Već smo spomenuli da ne treba saditi prije nego što prođe opas­nost od kasnih proljetnih mrazova. Međutim, i prohladno vrijeme bez mrazova nije povoljno za ukorjenjivanje, pa je bolje malo pričekati. Pri vi-

šim temperaturama presadnice se brzo prilago­đuju vanjskim uvjetima.

Ako se ipak želi ranije presaditi, da bi se ranije bralo, iznad redova treba postaviti tunel od pla­stične folije. Tako će se u prvo vrijeme u tunelu postići nekoliko stupnjeva viša temperatura, što će pogodovati razvoju. Nakon 3 tjedna tunel se skine.

Ako smo tlo pognojili organskim gnojem prije sadnje, dobro je još prignojiti mineralnim gnojem - kombinacija NPK 7:14:21 - 100 g/m2 bit će do­voljna za početnu fazu razvitka.

Razmak sadnje ovisi o sorti i potpori. Rani hi-bridi i niske sorte sade se na manji razmak, a visoke kasne i bujne sorte na veći.

Razmaci za rane i niske sorte (si. 34): 80 x 30 cm, 60 4- 80 x 30 cm, 80 x 40 cm, 60 +

80 x 40 cm Razmaci za visoke sorte (si. 35): 80 x 50 cm, 60 + 100 x 60 cm, 100 x 50 cm

Ako se uzme 1/4 raznih hibridnih sorti i 3/4 srednje kasnih za planiranu površinu od 17 m2

potrebno je 13-19 presadnica ranih sorti i 26-33 srednje kasnih.

Pri upotrebi niskih sorti trebat će ukupno 53-81 presadnica.

Presadnice se mogu posaditi na dva načina: okomito ili koso (slika 35). Ako nema dovoljno vo­de za zalijevanje, treba saditi okomito, jer uz ta­kvu sadnju korijen bolje koristi vodu iz dubljih slojeva. Koso posađena presadnica razvija korijen u površinskom sloju tla, koji je bogatiji. Pri oba načina sadi se dublje nego što je biljka bila u kli-jalištu. Poslije sadnje treba dobro zaliti.

P o t p o r a se m o ž e postavi t i pri je ili posl i je sadnje, al i j e vr lo v a ž n o d a u n a p r i j e d z n a m o k a k o ć e m o je postaviti. Ako se kor i s t i o b i č n i k o l a c (vis ina naj­m a n j e 1,5 m), k o l a c se zabi je uz bi l jku sa s j everne s t r a n e . Debl j i k o l c i ( p r o m j e r a p r e s j e k a 8-10 c m ) m o g u s e postavit i s l i č n o k a o z a v i n o g r a d (s l ika

SI. 37. Armatura za vezanje rajčice; a tri reda žice, b jedan red žice (vezanje uz špagu) i c jedan red žice (dva reda rajčice vežu se uz špagu)

37): a) r a z m a k k o l a c a 4 m - 3 r e d a žice, b) r a z m a k k o l a c a 4 m - 1 r e d ž ice (bil jke se vode uz uzicu). U var i jant i b) umjes to ž ice m o ž e se korist i t i trsti-

ka. Ako su kolci dovol jno čvrsti, na j e d a n red žice m o g u se vezati i dva r e d a r a j č i c e (s l ika 37c).

K a d s e p o s a đ e n e bi l jke d o b r o ukor i jene, p o č n u in tenz ivno rast i i već 8-10 d a n a n a k o n sadn je po­javit će se prvi cvijet. I s t o v r e m e n o iz p a z u h a sva­k o g l i s ta pojavl juju se p o s t r a n e g r a n e — koje zo­v e m o zaperc i .

U r a n i h h i b r i d a o d s t r a n j u j e m o sve zaperke , a k a d s e razvi je č e t v r t a ili p e t a c v j e t n a g r a n č i c a , i z n a d n je os tav l j amo 3 l i s ta i p r i k r a ć u j e m o vrh. To se u vr t larskoj p r a k s i n a z i v a p i n c i r a n j e . Plodo­vi o v a k o f o r m i r a n e bil jke pri je će sazret i i bit će krupnij i .

S r e d n j e k a s n e sor te m o ž e m o p i n c i r a t i n a isti n a č i n , al i m o ž e m o ostavit i i j e d n u s e k u n d a r n u g r a n u (onu k o j a j e i spod prve cv je tne g r a n č i c e ) , na kojoj će se t a k o đ e r n a k o n 3 l i s ta pojaviti cvjet­n a g r a n č i c a . T a k o ć e m o post ić i v e ć u rodnost .

Niske sor te o b i č n o se ne p i n c i r a j u ili se pinci-ra ju s a m o s e k u n d a r n e g r a n e ko je se po jave i z pa­z u h a prvih 4-5 l istova. O v e s o r t e j a č e g r a n a j u i na g r a n a m a n o s e cv je tne g r a n č i c e , p a s e t i m e posti­že b o l j a rodnost .

V e z a n j e u z potporu t r e b a p r a v o v r e m e n o počet i d a n a m bi l jka uslijed k i še n e legne . V e z a t i t r e b a l a b a v o m petl jom, j e r će s t a b l j i k a još ras t i u širinu, p a t r e b a r a č u n a t i d a s e vezivo n e usi ječe.

O n d j e gdje v e ž e m o bi l jke s a m o uz j e d n u žicu, ko ju p o s t a v i m o na vis inu o k o 1,2 m, s v a k a se bilj­ka veže l a b a v o m p e t e l j o m pr i zemlji, a u z i c a za­veže za ž icu (si. 38). K a k o b i l jka raste, t a k o se omo-t a v a o k o uzice n a s l i č a n n a č i n k a k o s e visoki g r a h pen je o k o pritke. M e đ u t i m , b i l jka r a j č i c e t o n e ć e učini t i s a m a , m o r a m o joj m a l o pomoći .

U t o k u r a s t a d o b r o je r a j č i c u dvaput pr ihrani t i . Prvi put k a d a plodovi n a prvoj g r a n č i c i d o s e g n u v e l i č i n u o r a h a , a drugi put k a d prvi plodovi poč-

n u crvenjet i . N a vr lo p l o d n i m t l i m a p r i h r a n j u j u se s o k o 20 g KAN-a/m 2 , a na s i r o m a š n i m 50 g / m 2

k o m p l e k s n o g g n o j i v a N P K 12:12:12.

SI. 38. Način vezanja špage za biljku rajčice ako se ko­risti armatura prema slici 37 b) i c).

Z a d o m a ć u u p o t r e b u na jbol je j e b r a t i s a s v i m zrel i crveni, al i još čvrst i plod, j e r je on na jbogat i j i v i t a m i n i m a . Pre tkra j sezone, k a d t e m p e r a t u r e u j e s e n p o č n u padat i - z e l e n e p lodove koji su još zdravi bol je je p o b r a t i i s p r e m i t i ih na h l a d n o mjes to (oko 10°C). T a k v i plodovi p o s t u p n o dozrije­vaju još o k o m j e s e c d a n a . Ako ž e l i m o da b r z o do-zru, s tav imo ih 2-3 d a n a na s o b n u t e m p e r a t u r u .

R a n e sor te m o g u dat i do 1 kg po biljci, a s redn je k a s n e do 1,5 kg p loda.

U m e d i t e r a n s k o m području, gdje je razdobl je b e z m r a z o v a duže, m o ž e s e uzga jat i k a s n a ra jč ica . S i je se d i r e k t n o u k u ć i c e po 3-4 s j e m e n k e k o n c e m svibnja, na iste r a z m a k e k a o i r a n a ra jč ica, ili se uzgoje p r e s a d n i c e uz s jetvu s r e d i n o m sv ibn ja i p r e s a đ i v a n j e p o č e t k o m s r p n j a - k a o drug i usjev.

Prvi plodovi bit će zrel i potkra j kolovoza, pa se m o g u b r a t i d o b r i zdravi p lodovi sve do k a s n e je­seni . K a d p o č n e razdobl je kiša, i z n a d r e d a m o ž e se postavit i t u n e l od folije, š to će još više produžit i b e r b u .

Paprika Capsicum annuum

P a p r i k a je k a o i r a j č i c a b i l j k a topl ih područja, pa se z b o g t o g a u n a s u z g a j a iz p r e s a d n i c a . Uzgoj p r e s a d n i c a p a p r i k e ne raz l iku je se m n o g o od uz­g o j a p r e s a d n i c a ra jč ice . Z a k a s n i j u p a p r i k u pre­s a d n i c e se o b i č n o ne pikiraju. Si je se u ve l jači ili p o č e t k o m ožu jka u toplo kl i ja l i š te u redove, uz r a z m a k r e d o v a 8-10 cm i r a z m a k u r e d u 1-1,5 cm. D o b r a p r e s a d n i c a p a p r i k e v i s o k a j e o k o 2 0 c m , d e b e l a na baz i 3-4 mm i i m a o k o 5-7 listova.

P r i p r e m a t l a i g n o j i d b a i s ta je k a o i za ra jč icu, a p r e s a đ i v a n j e n e k o l i k o d a n a posl i je ra jč ice, j e r j e p a p r i k a još osjetl j ivi ja n a h l a d n o ć u n e g o rajči­ca .

S a d i se na r a z m a k r e d o v a 50-60 c m , a u r e d u 15-20 c m . P a p r i k a i m a p o v r š i n s k i kori jen, p a j e t r e b a č e š ć e i obi lni je zali jevati .

K o j e ć e m o sor te izabrat i , ovisi o područ ju gdje se p a p r i k a uzgaja. O n d j e gdje su d u g a t o p l a ljeta, k a o u m e d i t e r a n s k o m području, i s točnoj S lavoni j i i Vojvodini m o g u se uzga jat i sor te s d u ž o m vege­t a c i j o m k a o što su b a b u r e AL-12 i š o r o k šari, te kapi je - koje se najv iše t r o š e zre le-crvene. Za po­d r u č j a s k r a ć i m l j e tom bo l j e su r a n i j e sor te k a o b a b u r a P-26 te p a r a d a j z - p a p r i k a B o t i n e č k a žuta. O n e ć e pri je počet i rodit i p a ć e d o prvih m r a -

zova dati veći prirod. Papriku treba brati kad je plod potpuno narastao, čvrst i jedar. Ako na jed­noj biljci ostavimo plodove da sazru, ona prestaje cvasti. Ondje gdje plodove beremo, biljka dalje cvate i donosi nove plodove. Zelena ili žuta papri­ka vrlo je bogata vitaminom C, a zrela - crvena paprika ima ga nešto manje, ali zato ima više pro-vitamina A, više suhe tvari i šećera, te više mine­ralnih tvari. Prirod paprike može biti vrlo različit - a najviše ovisi o duljini berbe od 1-4 kg/m2.

Ako se želi pospješiti berba, nakon presađiva­nja redovi paprike mogu se pokriti tunelom s fo­lijom.

Patlidžan Solarium melongena

Patlidžan je biljka vrlo srodna rajčici i paprici, pa se i uzgoj mnogo ne razlikuje od rajčice i pa­prike. Uzgaja se iz presadnica, koje su nešto veće nego presadnice paprika, pa u klijalištu trebaju malo veći prostor (10 cm red od reda i 2-3 cm biljka od biljke). Dobre presadnice mogu se dobiti i bez pikiranja.

Priprema tla i gnojidba ista je kao i za rajčicu i papriku, a zbog velike potrebe za toplinom -̂adi se kao i paprika ili koji dan kasnije. Sadi se na razmak 60 cm red od reda i 40 cm biljka od biljke. U toplijim područjima razmak može biti i veći jer se ondje biljka bujnije razvija.

Ima sorti s jajolikim, kruškolikim ili valjkastim plodom. Plod je zreo za berbu kad ima oko 300 g, sjajne je ljubičasto-plave boje i jedar. Na 1 m2

može se dobiti 1,5-3,0 kg plodova.

Krastavac Cucumis sativus

Druga skupina plodovitog povrća - krastavci, tikvice, dinje i lubenice spadaju u porodicu tikve-njača, a također potječu iz tropskih područja. Zbog toga za svoj razvoj trebaju mnogo topli­ne.

Biljka krastavca u povoljnim uvjetima raste vr­lo brzo. Pedeset do sedamdeset dana nakon sjetve može se očekivati prva berba. Zahvaljujući tome, krastavci se mogu uzgajati i u područjima s krat­kim ljetom, a ondje gdje su ljeta duga, obično se siju u dva navrata.

Krastavci vole dobro gnoj eno tlo organskim gnojivima, a treba paziti da se ne pretjera s mi­neralnom gnojidbom. Prije sjetve bit će dovoljno 50 g/m2 kompleksnog gnojiva NPK 7:14:21. U toku rasta može se 2 do 3 puta prihranjivati KAN-om po 10 g/m2.

Krastavci se uzgajaju iz presadnica samo ako želimo ranu proizvodnju. Za tu svrhu sijemo po 3 do 5 sjemenki u cvjetne lonce promjera najma­nje 10 cm. Umjesto lonca može se koristiti polie-tilenska kesica veličine 12x15 cm ili slična, koja se napuni dobrom klijališnom zemljom. Može se miješati i malo treseta. Lonci se stave u toplo kli­jalište te na temperaturi od 20° krastavci niknu za 4-5 dana. U jednom loncu ne treba ostaviti više od 3 biljke. Suvišne biljke ne smiju se čupati, nego se odrežu nožem. Uz dobru njegu, zračenje i za­lijevanje presadnice su spremne za presađivanje kad razviju 3 prava lista, a to je 30 do 40 dana nakon sjetve (si. 39).

Presadnice se mogu saditi na stalno mjesto kad prođe opasnost od mraza i kad se tlo ugrije. Ako

smo planirali da ih uzgajamo u niskom tunelu, mogu se saditi oko dva do tri tjedna ranije nego bi bilo normalno saditi vani.

SI. 39. Presadnica krastavca

Gredica za pokrivanje treba da je široka najma­nje 1 m. Po sredini gredice sadi se jedan red kra­stavaca. Presadnice se pažljivo izvade iz lonca ili se raspore kesice a 2-3 biljke s grudom zemlje posade se tako da budu malo izdignute iznad ra­zine tla. Dobro je upotrijebiti i crnu polietilensku foliju kao malč, kako je već opisano na str. 66 a iznad gredice postavi se tunel.

Za ovaj način uzgoja upotrebljavaju se obično krupno-plodne sorte kao sunčani potok, dugi ze­leni i si.

Oko deset dana nakon sadnje krastavci će po­četi cvasti. U to vrijeme treba tunele zračiti da se omogući let pčela i ostalih kukaca, koji vrše oplodnju. Od zametanja ploda do berbe plodova dugih 15-25 cm i teških oko 300 g treba daljnjih 15-20 dana. U to vrijeme već se može skinuti folija. Krastavci obično cvatu i zameću mnogo plodova, ali je vrlo važno da se svi plodovi beru, pa i oni koji su slučajno kržljavi i nepravilni. Ako na biljci sazre samo jedan plod, ona će prestati cvasti. Zdrava i neoštećena biljka može donositi plodove sve do jeseni.

Krastavci se najviše siju direktno kad prođe opasnost od mrazova. To je, kako je već spomenu­to, u kontinentalnom području u prvoj polovici svibnja, a u mediteranskom u toku travnja.

Kako krastavac razvija veliku vriježu, sije se u redove na razmak 1 — 1,5 m a biljka od biljke u redu 5-10 cm. Redovna njega i zalijevanje pospje­šuje rast i povećava rodnost. Zastoj u rastu uslijed suše ili niskih temperatura, oštećenja vriježa ili lišća može izazvati pojavu gorčine u plodovi­ma.

Uzgoj krastavaca za konzerviranje ne razlikuje se od uzgoja salatnih krastavaca, ali se za tu na­mjenu koriste druge sorte. Najraširenije su i za sada najbolje hibridne sorte kao parifin, VVitlo i Nais mix. Krastavci za konzerviranje beru se sva­ki dan, ako želimo sasvim male krastavce do 9 cm duljine. Ako volimo one malo veće, treba brati svaka 2—3 dana. Krastavci za konzerviranje mo­gu se sijati i kasnije, osobito ako želimo da nam glavnina berbe bude na kraju kolovoza i početku rujna. Onda treba sijati u drugoj polovici lipnja, i to nešto gušće nego u proljetnoj sjetvi.

Salatni krastavci mogu dati vrlo velike prirode i do 5 kg/m 2 - a konzervni 1-2 kg, jer se beru sitniji.

Tikvice, bundeve, buče Cucurbita pepo

Tikvice imaju višestruku namjenu. Koriste se ili sasvim mladi plodovi, cijeli, ili nešto stariji, ali bez sjemeništa. Tikva pečenica — Cucurbita maxima koristi se i zrela, a dobro se čuva i preko zime.

Ima dugu vegetaciju pa u hladnijim područjima ne uspije sasvim sazrijeti.

Tikvice se odlično uklapaju u dijetalne jelovni­ke, jer imaju sasvim malo celuloze, a od hranjivih sastojaka prevladavaju ugljikohidrati. Od vitami­na karakteristična je B-skupina.

Tikvice se siju kad prođe opasnost mrazova. U kontinentalnom području prva berba može se očekivati u srpnju, a u mediteranskom već u dru­goj polovici lipnja. Zdrave biljke beru se do prvog mraza.

Za kućni vrt najprikladnije su sorte »bez vrije-ža«, tj. one koje imaju vrlo kratke vriježe, pa se previše ne šire, kao beogradska ili Vegetable Marrow bijele kore, te Cocozelle zelene prugaste.

Tikvice vole bogato tlo, pa se gnoje na isti način kao i krastavci.

Siju se u kućice po 3-4 sjemenke na razmak 150 cm red od reda i 50 cm kućica od kućice.

Ukoliko se želi nešto ranija berba, tikvice se mogu sijati u »tople kućice« oko tri tjedna ranije. Iskopa se jama dubine oko 40 cm i napuni svježim stajskim gnojem ili smjesom biljnih ostataka i ko­košjega gnoja te dobro zalije. Na površinu se stavi oko 10 cm komposta, posiju tikvice i pokriju po-lietilenskom folijom, na sličan način kao za mini--tunele.

Još ranija berba (oko mjesec dana) može se po­stići ako se uzgoje presadnice u zaštićenom pro­storu, ali u loncu ili kesici, jer tikvice treba pre­sađivati s grudom zemlje, da se korijen ne ošteti. Na toplu kućicu presade se već razvijene 2-3 bilj­ke sa 3 lista, ali u tom slučaju treba osigurati ar­maturu za foliju. Biljke tikvice brzo rastu, pa vi­sina tunela treba da bude najmanje 40-50 cm. Kad biljka naraste do te visine, folija se skine.

Tikvice mogu dati velike prirode pa i do 5 kg/ m2.

Zvjezdaste tikvice (patison) je tip tikve (Cucurbi-ta pepo) koja se u zadnje vrijeme sve više koristi za konzerviranje. Uzgaja se kao i svaka druga tik­va, ali se beru sasvim mladi plodovi promjera do 10 cm i konzerviraju na isti način kao krastavci. Razvijeni plod ima oblik diska veličine tanjura s valovitim rubom.

Dinje i lubenice Cucumis melo i Citrulus aedulis

Dinje i lubenice najbolje uspijevaju u područji­ma s dugim toplim ljetom, jer za zriobu plodova zahtijevaju mnogo topline. Zbog toga se mogu uz­gajati samo u nekim područjima kontinentalne klime, a u mediteranskom području ondje gdje su prikladna tla.

Dinje i lubenice najbolje uspijevaju na dubokim strukturnim tlima s mnogo organske tvari i neu­tralne reakcije, a ne bi se smjele uzgajati na istom tlu 5-8 godina.

Ako u bližoj okolici ima netko tko uzgaja dinje i lubenice za tržište, može se očekivati da će uzgoj uspjeti i u vrtu. Ako to nije slučaj, mali su izgledi za uspjeh, pa je bolje i ne pokušavati jer one za­uzimaju dosta mjesta u vrtu.

Za dinje i lubenice treba svakako dobro pogno­jiti organskim gnojivima, a prije sjetve još i kom­pleksnim mineralnim gnojivom NPK 7:14:21, 200 g/m2. Na početku cvatnje može se još dodati 50 g/m2 KAN-a.

Sije se u k u ć i c e po 3-4 s j e m e n k e , dinje na raz­m a k 100 x 60 cm, a l u b e n i c e 180 x 60 cm. P o č e t a k z r i o b e m o ž e m o očekivat i n a p o č e t k u kolovoza. Najbol ju kval i tetu i m a j u s a s v i m zrel i plodovi. Po­z n a m o ih po t o m e š to se plod dinje l a k o odvaja od petel jke. Zre lu l u b e n i c u je teže poznati . Ako je z a d n j a v i t ica pri je p l o d a suha, a p lod na pr i t i sak p u c k e t a ili n a k u c a n j e daje j a s a n zvuk, m o ž e m o o č e k i v a t i d a j e l u b e n i c a zre la .

B a m i j a Hibiscus esculentus

B a m i j a j e p o v r t n a k u l t u r a k o j a s e najviše uzga­ja u B o s n i i H e r c e g o v i n i i Makedoni j i . Upotreb l ja­vaju se s a s v i m m l a d i plodovi, n a j č e š ć e u j e l i m a o d m i j e š a n o g povrća .

B a m i j a se sije u s red in i travnja, a dospi jeva za b e r b u o d s r p n j a d o prvih m r a z o v a , a k o s e m l a d i plodovi r e d o v n o obiru. S i je s e n a r a z m a k 30-40 c m r e d od r e d a i 20-25 cm b i l j k a od bil jke. Uz r e d o v n o o k o p a v a n j e i za l i jevanje m o ž e se ubra t i o k o 0,5 kg svježih p l o d o v a po m 2 . Plodovi se p o n e k a d suše n a n i z a n i u vi jence, pa se kor i s te u toku zime.

Lukovičasto povrće

Z a j e d n i č k a j e o s o b i n a p o v r ć a i z te s k u p i n e da se u z g a j a radi p o d z e m n e s tabl j ike — lukovice. Po­r i l u k se uzga ja i rad i zadebl ja l ih, m e s n a t i h listo­va.

L u k o v i č a s t o povrće, osobi to luk i češn jak, zahti­jeva ju za uzgoj, u v r i j e m e dozr i jevan ja lukovica, top lo i s u h o vr i j eme pa u n a s u m n o g i m n a š i m k r a j e v i m a posto je vr lo d o b r i k l i m a t s k i uvjeti za uzgoj t ih kul tura .

R a z n e vrs te l u k a (luk, češn jak, pori luk, v l a s a c i dr.) i m a j u ne s a m o hran j iv ih o s o b i n a n e g o i lje­kovitih. E t e r i č n o ulje od koj ih i p o t j e č e k a r a k t e r i ­s t i č a n m i r i s l u k a i č e š n j a k a , k a o i os ta l ih v r s t a luka, pos jeduju tzv. f i t o n c i d n a svojstva. Pod fiton-c i d i m a p o d r a z u m i j e v a m o tvar i b i l jnog podri jet la, r a z n o g sastava, koj i s p r e č a v a j u r a s t r a z n i h štet­n i h m i k r o o r g a n i z a m a . T a k o f i toncidi l u k a i j o š više č e š n j a k a pos jeduju b a k t e r i c i d n a , f u n g i c i d n a te l jekovi ta svojstva.

U z s p o m e n u t e f i toncide, r a z n e vrs te l u k a sadr­že š e ć e r e , a m i n o k i s e l i n e , a od v i t a m i n a va l ja spo­m e n u t i a s k o r b i n s k u k i s e l i n u (v i tamin C), ko je u ve l ik im k o l i č i n a m a i m a z e l e n o l i šće luka, t e tia-m i n (B,), r iboflavin (B 2) i d ruge v i tamine. Lukovi s a d r ž e i r a z n e m i n e r a l n e tvari.

Luk Allium čepa

Luk je t rogodi šn ja kul tura. Prve g o d i n e iz sje­m e n a dobi je s e l u č i c a ili a rpadžik, d r u g e g o d i n e iz l u č i c e dobi ju se g lave luka, š to i j e s t g l a v n a s v r h a uzgo ja luka, a t e k t r e ć e g o d i n e dobi je se s j e m e iz g lave luka. U izv jesnim s l u č a j e v i m a m o ­že luk biti i dvogodišnji, tj. a k o se d i r e k t n o iz sje­m e n a u z g a j a v e ć a g l a v a ( lukovica) ili pak, k a o što je to s luča j u proizvodnji l u k a s r e b r e n c a , a k o se luk proizvodi iz p r e s a d n i c a .

U n a s je najviše r a š i r e n uzgoj l u k a iz l u č i c a ili a r p a d ž i k a . Najbol je j e luk uzgajat i n a g r e d i c a m a . Pr i p r i p r e m a n j u g r e d i c a tlo se d o b r o razrahl i , a u jedno pri uzgoju n a g r e d i c a m a n e postoj i opa­snost od preve l ike vlage. U n a š i m s j e v e r n i m kra­j e v i m a sadi se l u č i c a u ožujku za proizvodnju lu­ka, a u m e d i t e r a n s k o m p o d r u č j u u vel jači. Sa sad­n j o m se ne smije kasnit i . P o z n a t o je da luk razv i ja plitko, č u p a v o kori jenje, te a k o se r a n i j e sadi, d o k još n i s u nas tup i le v e ć e vrućine, l u č i c a ć e s e d o b r o ukori jenit i . Ako se k a s n i j e sadi, n a d z e m n i će dije­lovi b r z o potjerati, pa će kor i j enov sustav, koji se p o l a g a n o razvija, zaos ta t i z a r a z v o j e m n a d z e m ­n o g dijela, tj. n e ć e biti u m o g u ć n o s t i da opskrbl ju­je ci je lu biljku, i b i l jka će zaos ta t i u ras tu.

Luk s e sadi iza k u l t u r e g n o j e n e o r g a n s k i m gno­j ivima, a pri je sadn je gnoj i se sa 120 g / m z k o m ­p l e k s n o g m i n e r a l n o g N P K - g n o j i v a 7:14:21. Ako se pr imi jet i d a luk s p o r o n a p r e d u j e , m o ž e s e pr ihra­niti sa 20 g / m 2 KAN-a.

Isto tako, u prvo v r i j e m e vegetaci je, luk zahti je­v a više vlage, p a t r e b a natapat i , a l i p o d k o n a c vegetaci je , osobi to u v r i j eme dozri jevanja, najpo­voljni je je s u h o i toplo vr i jeme.

S a d i se na r a z m a k e 10 cm l u č i c a od l u č i c e i 15 — 20 cm r e d od reda. Na l a k š i m se t l i m a sadi dublje, a na tež im pl iće.

N a 1 m z p o v r š i n e t r e b a o k o 5 0 - 6 0 k o m a d a lu­č ica . Z a proizvodnju g l a v a l u k a na jbo l je s u l u č i c e ve l ič ine od 1,5 do 2,4 c m . Ako s a d i m o v e ć e lučice, izvjestan broj b i l j a k a v e ć će i s te g o d i n e ot ić i u s jeme.

L u č i c e za proizvodnju l u k a dobiva ju se s je tvom s j e m e n a . Si je se u isto v r i j eme k a d a se sadi lučica, tj. u m e d i t e r a n s k o m područ ju u veljači, a u sjever­n i m p o d r u č j i m a u ožujku. S i je se gus to (na 1 m 2

o k o 10 g s jemena), t a k o da bi se dobi le l u č i c e pro­m j e r a 1,5 — 2,4 cm, k a o što s m o s p o m e n u l i . Krup­nije l u č i c e vr lo č e s t o u m j e s t o l u k o v i c a »tjeraju« u s jeme.

Na 1 m2 m o ž e se dobit i 1 — 1,5 kg lučica . D o l a z e u obz i r d o m a ć e s o r t e turopol j ska, h e r c e ­

g o v a č k a , ptujska, kupus insk i j a b u č a r , rapski , te s t r a n e k a o što je h o l a n d s k i žuti.

M l a d i luk ili l u k a c dobiva se s a d n j o m l u č i c a ili a rpadž ika , koje su p r e k r u p n e za proizvodnju gla­va luka. P r o m j e r tih l u č i c a iznosi o k o 2,5 — 3 cm. S a d e se s a s v i m pli tko na r a z m a k e 10 x 10 cm, od polovice r u j n a ili r a n o u prol jeće . T r o š e se u ze­l e n o m stanju, tj. č i m n a d z e m n i dijelovi dos t ignu v i s inu 3 0 - 4 0 cm, a to je o b i č n o o k o 1,5 m j e s e c n a k o n sadnje . Ze len i luk je vr lo d o b r o g okusa, u z e l e n i m di je lov ima i m a m n o g o v i tamina, n a r o č i t o v i t a m i n a C. Troš i se u v r i j e m e k a d a n e m a m n o g o svježe h r a n e , pa j e za to vr lo ci jenjen.

Luk srebrenac (ozimi luk) Allium čepa

Luk s r e b r e n a c ili o z i m i luk uzga ja se za naj­ran i ju potrošnju. Taj je luk v r lo o tporan, d o b r o p o d n o s i h l a d n o ć u te se i sadi na jesen, a p r e k o z i m e osta je vani. Razv i ja bi jelu g lav icu (zato se i n a z i v a s r e b r e n a c ) , o k u s mu je m n o g o b laž i i slađi, a b e r e se č i m razvi je z e l e n e dijelove. Troš i se naj­više u z e l e n o m stanju, a a k o ga o s t a v i m o dul je u polju, razvi ja p l o s n a t e b i je le g l a v e p r o s j e č n e teži­n e o d o k o 3 0 - 4 0 g . Dozr i j eva o b i č n o o d k o n c a t r a v n j a do k o n c a lipnja, d a k l e u v r i j eme k a d a su već proš logodi šn je z a l i h e l u k a p o t r o š e n e . Nije pri­k l a d a n z a č u v a n j e p r e k o zime, p a s e m o r a trošit i o d m a h n a k o n berbe .

Z a s r e b r e n a c ili oz imi l u k b u d u ć i d a s e uzga ja n a k o n ku l ture z a ko je j e g n o j e n o k o m p o s t o m m o ­že se i skorist i t i još j e d n o m i s ta p o v r š i n a u istoj godini. O z i m i luk os ta je u t lu u toku ci je le z ime, za to ga t r e b a saditi na l a k š i m i p r o p u s n i j i m t l ima. Na t e ž i m t l i m a za j a č i h i v lažni j ih z i m a m o ž e stra­dati.

S i je se u k o l o v o z u na gred ice . N a k o n s jetve m o ­r a s e svaki d a n zali jevati . D o b r o j e s j e m e pokri t i t a n k i m s l o j e m k o m p o s t a , t a k o d a s e što v iše s m a ­nji i sušivanje. Č i m nikne, zal i jeva se s v a k a 2 — 3 d a n a .

P r e s a d n i c e d o r a s t u z a p r e s a đ i v a n j e z a 4 0 - 6 0 d a n a . Ako s e redovi to zali jevaju, p r e s a d n i c e ć e s e b rže razviti.

S r e b r e n a c ili oz imi luk p r e s a đ u j e s e n a k o n c u r u j n a ili p o č e t k u l i s topada. T l o za sadn ju l u k a se us i tni a p r e s a d n i c e s e s a d e n a r a z m a k 2 0 c m r e d od r e d a i 10 cm bi l jka od bil jke. Za 1 m 2 t r e b a o k o 5 0 p r e s a d n i c a . P r e p o r u č u j e s e uzgoj n a p o v i š e n i m

g r e d i c a m a , t a k o d a n e s t r a d a o d suv i ška vlage. S prol jeća, č i m p r e s t a n u o p a s n o s t i od smrzava­

nja s r e b r e n a c ili oz imi luk pl i tko se okopa. Da se u b r z a razvoj z e l e n i h dijelova, d o b r o je o v r š n o gnojiti . G n o j i se isto k a o luk - KAN-om.

Na 1 m 2 m o ž e se dobit i 1—2 kg luka, što zavisi od t o g a u k o m e se s tadi ju luk bere, tj. je l i luk m l a đ i ili stariji.

D o l a z e u obz i r sor te : apri lski , majski, junski .

Češnjak Allium sativum

Č e š n j a k se m o ž e uzgajat i ili k a o prol je tni ili k a o j e s e n s k i usjev. T lo se s r e d n j e d u b o k o p r e k o p a , a z a t i m s e š to bol je usitni. S a d i s e o b i č n o n a r a z m a ­ke 10 x 15 c m . Na 1 m 2 t r e b a pr i t a k v o m n a č i n u o k o 5 0 - 6 0 č e š n j e v a ( 8 - 1 0 g l a v i c a češn jaka) . Z a sadnju su pr ikladni j i krupni j i češnjevi .

Pro l je tn i se č e š n j a k sadi u ve l jač i u m e d i t e r a n ­s k o m području, o d n o s n o u ožujku u k o n t i n e n t a l ­n o m , a ozimi u j e s e n na k r a j u r u j n a ili p o č e t k u l i s topada. Š t o se r a n i j e sadi, to je bol je - j e r će s e bol je ukori jenit i . O z i m i s e č e š n j a k sadi n a o k o 3 cm dubine, a prol je tni n e š t o p l iće — do 1 cm dubine. P r e p o r u č u j e se uzgoj k a o i k o d luka. Pri je s a d n j e gnoj i s e k o m p l e k s n i m N P K - g n o j i v o m 12:12:12, i to 70 g/m 2 .

U t o k u vegetac i je č e š n j a k se m o r a 2 — 3 p u t a okopat i . Ako se j e s e n s k i č e š n j a k sadi d o s t a dubo­ko, na dubini od oko 3 c m , p o t r e b n o ga je u t o k u lipnja, da m o ž e bol je sazreti , s a s v i m pli tko odgr-nuti. Pro l je tn i č e š n j a k daje m a n j e p r i r o d e od je­senskog . Č e š n j a k sazr i jeva u srpnju i kolovozu.

Vrijeme berbe poznaje se po tome što lišće po­žuti, a stabljika se posuši. Nakon vađenja, ostavlja se 3 — 4 dana na polju da se dobro prosuši. Ako se ne može sušiti na vrtu, suši se u natkritom prostoru, i to u tankom sloju. Za sušenje mora se češnjak nekoliko puta preokrenuti tako da se što jednoličnije posuši. Kad je suh, češnjak se slaže ili sortira prema krupnoći. Najbolje se čuva tako da se plete u vijenac (u tom se slučaju stabljika ne prikraćuje). Čuva se slično kao i luk, na zrač­nom i suhom mjestu.

Jesenski ekotipovi češnjaka imaju krupniju gla­vicu s manje češnjeva. Proljetni se bolje čuva, sve do svibnja.

Kozjak (ljutika) Allium ascalonicum

Kozjak, ljutika ili šalota najbolje uspijeva na plodnom, nešto lakšem tlu, koje sadrži i nešto vapna. Gnoji se kao luk. Uzgaja se iz malih luko­vica, koje se sade oko 4 - 5 cm duboko, i to od kolovoza do polovice rujna. Može se, međutim, sa­diti i u proljeće, kao i češnjak, već pri koncu ve­ljače ih u ožujku.'Sadi se na razmake 20 cm red od reda i 10-15 cm biljka od biljke. Za 1 mz treba 50 — 60 lučica, a na istoj površini mogu se postići prirodi 1—2, pa i više kilograma.

Zreo kozjak poznaje se po tome što se nadzem­ni dijelovi biljke posuše, a to je od jesenskog uz­goja obično u lipnju ili srpnju, odnosno od proljet­nog uzgoja u kolovozu. Nakon vađenja ostavljaju se biljke 2 — 3 dana da se prosuše, a poslije toga se pojedine lučice odijele, pa se čuvaju na tavanu ili nekom drugom suhom i prikladnom mjestu u tankom sloju.

Vlasac (luk rezanac) Allium schoenoprasum

Luk vlasac raste samonikao u nas na našim planinskim livadama i nekim drugim područjima. Uzgaja se radi mladih, tankih nježnih listića za dodatak salatama koji se, čim dostignu visinu od oko 15 — 20 cm počnu brati. Lišće se postupno obi­re u toku nekoliko mjeseci. To je višegodišnja kul­tura. Može se razmnažati ili sjemenom ili dijelje­njem busova. Sjeme se sije u proljeće na razmak od 20 cm. Sadnja dijeljenjem busova mnogo je praktičnija i više raširena. Može se saditi u pro­ljeće ili jesen na dobro priređeno tlo i na razmake 20 x 25 cm. Gnoji se kao i luk.

Zimski luk Allium fistulosum

Zimski luk kao i vlasac jest višegodišnja vrsta luka. Uzgaja se radi lišća i izduženih sočnih luko­vica. Razmnaža se slično kao i vlasac, ili sjeme­nom ili diobom busova. Ovaj drugi način mnogo je više udomaćen. Sije se od ožujka do početka svibnja.

Ako se razmnaža dijeljenjem busova, tada se sadi u srpnju ili kolovozu, i to na razmake 25 — 30 cm red od reda i oko 35 cm biljka od biljke. Obire se slično kao i vlasac.

Stogodišnji luk Allium scorodoprasum

Stogodišnji luk je trajnica, koja se uzgaja neko­liko godina na istom mjestu, po tome mu i ime »stogodišnji«, a služi za potrošnju zelenih dijelova. Za razliku od ostalih vrsta luka, a i većine biljaka, na tom luku, na cvjetnim stapkama, umjesto cvje­tova, razviju se male lučice, koji dozru na kraju srpnja i u kolovozu. Te se lučice sade ili na jesen ili u proljeće, te zeleni dijelovi koji se iz njih razvi­ju služe za potrošnju. Lučice ostaju u tlu, kao što smo već spomenuli, nekoliko godina, svejednako rastu, i cijele godine razvijaju zelene dijelove, pa tako ima zelenog mladog luka u toku cijele godi­ne.

Poriluk Allium porrum

Poriluk je u nas vrlo raširena povrtna kultura. To je dvogodišnje povrće koje prve godine razvije samo listove, koji su na donjem dijelu odebljali, međusobno se pokrivaju i svijetle su boje, dok su u gornjem dijelu produljeni i zeleni.

Poriluk uspijeva u svakom tlu bogatom humu­som, tj. dobro pognojenom kompostom ili staj­skim gnojem. Osjetljiv je na pomanjkanje dušika u tlu.

Prije sadnje tlo se gnoji kompleksnim mineral­nim gnojivom 7:14:21 100 g/m2, a pri drugom oko-

pavanju prihrani se sa 30 g/m2 KAN-a. Vrlo dobro podnosi hladnoću. Budući da se poriluk može proizvoditi za proljetnu, ljetnu ili zimsku potroš­nju, sije se, odnosno sadi, u različito vrijeme. Za ljetnu potrošnju sije se u ožujku u klijališta, a pre­sađuje u svibnju — lipnju. Za kasniju potrošnju si­je se vani na otvoreno u svibnju i lipnju, a presa­đuje u kolovozu. Sjeme niče polagano, za 2—3 tjedna. Gredica za sjetvu (za uzgoj presadnica) mora se dobro prirediti, tlo treba usitniti, tako da sjeme može nicati što jednoličnije. Presadnice se presađuju kada se razviju oko 5—6 mm u promje­ru (otprilike debljine olovke).

U sušnim godinama, osobito neposredno nakon sadnje potrebno je poriluk zalijevati.

Pri sadnji prikraćuje se presadnicama vršak korijena i lišća. Sadi se u redove međusobno raz­maknute 30 cm, a biljka od biljke 15 cm. Na 1 m2

treba oko 22 presadnice. Ljetnom sadnjom poriluka za zimsku potrošnju

iskorišćuje se još jednom ista površina, a poslije berbe neke od ranijih kultura.

Sadi se dublje nego su bile presadnice u klija-lištu. Da se donji dio bolje i ljepše razvije i da bude kvalitetniji, često se poriluk sadi u jarke du­boke oko 15 cm, a koji se za vrijeme rasta pori­luka postupno nagrću. Isto se to može postići ako se i u toku vegetacije poriluk nagrće.

Kasno posađen poriluk često ne izraste za po­trošnju do kasne jeseni, ali prezimi na gredici, te u proljeće potjera i odeblja do svibnja.

Poriluk, koji je izrastao za potrošnju do zime, može se pred zimu vaditi i posebno utrapiti, a možemo ga ostaviti i u zemlji i vaditi po potrebi.

Poriluk se utrapljuje u vrtu na zaklonjeno mje­sto ili u podrum u pijesak.

Na 1 m* m o ž e se dobit i 1 - 5 kg pa i više, š to u m n o g o m e ovisi o uzgoju, sort i i ra jonu.

Od sort i p o r i l u k a na jv i še se u n a s u z g a j a k a r e n -tan, d o m a ć i dugi i E l e p h a n t .

Mahunarke

O v e se ku l ture uzgaja ju radi p l o d o v a - m a h u ­na. S p a d a j u u p o r o d i c u lep i rn jača, kojoj je zajed­n i č k a k a r a k t e r i s t i k a d a n a k o r i j e n u i m a j u s im­b i o t s k e bakter i je , p o s r e d s t v o m koj ih se snabdi je­vaju d u š i k o m iz z r a k a . Z a t o ove k u l t u r e o b i č n o u z g a j a m o n a tlu, koje j e z a p r e t h o d n u k u l t u r u g n o j e n o o r g a n s k i m gnoj iv ima.

U ovu g r u p u u b r a j a m o g r a š a k , g r a h m a h u n a r i bob, a i m a i drug ih vrsta, ko je se u n a s r jeđe k o r i s t e k a o povrće .

Z a ove j e vrs te k a r a k t e r i s t i č n o d a i m a j u d o s t a b j e l a n č e v i n a , pa su po hranj ivo j vr i jednost i m e đ u prv ima.

Grašak Pisum sativum

R a z l i k u j e m o dvije g r u p e sor t i g r a š k a : n i ske i v isoke. Niske su još do 80 cm a v i soke p r e k o 1 m. K a k o j e s e z o n a b e r b e g r a š k a k r a t k a , a k o uzgaja­m o n i s k e sorte, na jbo l je j e uzeti b a r e m tr i : j e d n u r a n u k a o m a l i P r o v a n s a l a c , Č u d o A m e r i k e ili K a -r i n a j e d n u s rednje r a n u k a o I s k r a ili K o s m a j i jed-

nu kasnu kao Palanački G-65 ili novosadski kasni. Visoke sorte imaju više mahuna po biljci pa da se duže beru, kao npr. sorta telefon. U nekim kraje­vima uzgaja se i grašak šećerac, koji se jede zajed­no s mahunom poput graha mahunara, dok su još mahune vrlo mlade a zrno nije naraslo do svo­je pune veličine. Ove sorte nemaju tvrdi sloj unu­tar mahune. Poznata je sorta hajnrihov rani.

Grašak je kultura umjerene klime, pa nema ve­like potrebe za toplinom. Naprotiv, visoke ljetne temperature nepovoljne su za grašak. Ako ipak grašak posijemo kasno, pa je rast i razvitak u uvjetima visokih temperatura, biljka ostaje niska i zakržljala, ako procvate donese najviše jednu do dvije mahune. Zato se grašak sije rano u proljeće, čim to vremenske prilike dopuste, a još se može sijati u kontinentalnim područjima do sredine travnja. U mediteranskom području sije se preko zime u studenom ili prosincu, jer ondje može pre­zimiti bez šteta.

Tlo za grašak treba u jesen duboko prekopati i pognojiti mineralnim gnojivima koje sadrže fos­for i kalij. Kombinacija kompleksnih gnojiva 7:14:21 NPK 70 g/l m2 bit će dovoljna a u pripre­mi za sjetvu dodaje se još malo dušičnog gnojiva (10 g/m2).

Treba izbjegavati površine na kojima za jake kiše stoji voda.

Način sjetve ovisi o tome da li sijemo niski ili visoki grašak. Niski grašak dat će dobre prirode ako sijemo na slijedeći način: 3-4 reda na razmak 20 cm u trake a između traka 60 cm. Razmak zrna u redu treba da je 3 do 5 cm. Visoki grašak treba potporu, grane s dosta sitnih grančica za koje će se grašak sam držati svojim viticama. Te je sorte bolje sijati u dvoredove na 20 cm red od reda, a između dvoredova treba da je razmak od najma-

nje 80 cm. Grane za potporu, ovisno o veličini, treba staviti na svakih 30 do 50 cm u međuredove.

Grašak brzo raste i obično ne treba mnogo nje­ge. Ako smo ga sijali na koncu veljače ili u ožujku, početak berbe ranih sorti možemo očekivati na koncu svibnjp ili početku lipnja. Srednje i kasne sorte sijemo malo kasnije pa ih beremo u toku lipnja i početkom srpnja. U mediteranskom po­dručju u nekim godinama bere se već u travnju.

Grašak treba brati čim se mahune ispune zr­nom i po mogućnosti odmah pripremati. Ako ubrani ili očišćeni grašak namjeravamo pripre­mati sutra, svakako ga treba staviti u hladnjak jer inače brzo gubi kvalitetu. Niske sorte beru se do tri puta, a visoke 5 — 7 puta. Prirodi mahuna mogu biti 1,0—1,5 kg/l m2, a od .1 kg mahuna može se dobiti 350 — 450 g zrna.

U krajevima gdje ljeta nisu jako vruća rane sor­te graška mogu se sijati u drugoj polovici srpnja, a beru se pri kraju rujna. U mediteranskom po­dručju sije se u drugoj polovici kolovoza, a bere u listopadu. Ako nema kiše u vrijeme nicanja a i kasnije, potrebno je zalijevati. Prirodi su manji a i kvaliteta nije kao pri sjetvi u proljeće.

Grah mahunar Phaseolus vulgaris

Grah mahunar i zrnaš potječu iz tropskih po­dručja pa su zato vrlo osjetljivi na niske tempe­rature, a sasvim stradaju i od manjeg mraza. Zbog toga uzgoj graha dolazi u obzir samo u raz­doblju bez mraza.

Grah mahunar kao i grašak ima dvije grupe sorti: niske i visoke. Niske su sorte zelenih mahu­na starozagorski, Panonka, Jasenica i Groffy a žutih mahuna Palanačka rana.

Poznata je visoka sorta žutih mahuna jeruza­lemski i zelenih mahuna cipro.

Priprema tla za mahune može se provesti u proljeće. Gnojidba je slična kao i za grašak.

Može se sijati u kućice ili u redove. Niske sorte siju se na razmak red od reda 50 —

60 cm a zrno do zrna u redu oko 5 cm. Ako se sije u kućicu, razmak kućica je 30 cm sa 5 —6 zrna u kućici. Visoke sorte siju se na veće razmake, a širina i raspored redova ovisi o potpori. Ako se stavljaju pritke (dugački tanji kolci, koji se obično slože u piramidu i na vrhu vežu radi čvrstoće), onda se sije u kućici na razmak 70x70 cm s 5 - 8 zrna u kućici. Grah se može uzgajati na uzicu koja se veže na žicu razapetu između jačih kolaca (slika 40).

SI. 40. Armatura za visoki grah mahunar; a) pritke, b) kolci uz razmak 4 - 5 m, jedan red žice - grah se penje uz uzicu

Sije se kad prođe opasnost mrazeva. To je u sjevernim područjima na početku svibnja, a u me­diteranskom području u travnju.

Niske sorte stignu za berbu u prvoj polovici srpnja. Obično se beru 2 - 3 puta u razdoblju od oko dva tjedna. Zbog toga ako sijemo samo niske

sorte treba sijati otprilike svaka dva tjedna do sredine srpnja, kako bismo imali mahune u toku cijelog ljeta. Kasnije sjetve svakako će trebati za­lijevati.

Kod visokih mahuna kasnije počinjemo brati, ali se zato dugo beru, praktički sve do prvoga jesenskog mraza.

Mahune treba brati mlade, jedre, dok je još zr­no sasvim malo, tada su krhke i bez konca. Prirod niskih mahuna može biti oko 1,5 kg/l mz a visokih i do 2,5 kg.

Bob Vicia faba

Bob uspijeva kako u toplijim područjima, tako i u hladnijim. U našim toplijim krajevima bob se sije od listopada do ožujka, a u hladnijim od ožuj­ka do najkasnije travnja.

Najbolje uspijeva bob na nešto težim tlima bo­gatim vapnom. Za bob, premda je lepirnjača, tre­ba tlo za uzgoj u jeseni pognojiti stajskim gnojem ili kompostom. Osim toga, dobro je gnojiti i mine­ralnim gnojivima. Prije sjetve gnoji se komplek­snim NPK-gnojivom 7:14:21 i to 100 g/m2.

Bob se sije u redove ili kućice. Ako se sije u kućice, sije se na razmake 40 x 60 cm i stavlja se po 5 —6 zrna u kućicu. Ako se sije u redove, sije se u razmake 30-50 cm medu redovima i oko 20-30 cm u redu. Na 1 m2 treba oko 10-40 g sje­mena. Dubina sjetve iznosi 5 — 8 cm. Njega boba za vrijeme vegetacije sastoji se u okopavanju, ogr-tanju i plijevljenju, a za većih vrućina i u natapa­nju.

U p r a k s i je r a š i r e n o i p i n c i r a n j e (otkidanje vr­hova) b o b a . N a i m e , iza 10-14. l i s ta o tk ine se vrh pa se t i m e zaustavi r a s t u visinu. Hranj ivi sokovi na taj se n a č i n z a d r ž e u d o n j e m dijelu stabl j ike, p a s e i skorišćuju z a brži razv i tak z a m e t n u t i h m a ­h u n a . B e r b a m a h u n a b o b a u g l a v n o m ovisi o vre­m e n u sjetve. Bob, koji s m o si jali s j e s e n i u medi­t e r a n s k o m području, dospi jeva za b e r b u u trav­nju, a od sjetve na kra ju z i m e ili p o č e t k a p r o l j e ć a dospi jeva u svibnju, a u k o n t i n e n t a l n o m područ ju b e r e se od l ipnja do srpnja.

M a h u n e z e l e n o g b o b a b e r u s e k a d a dos t ignu ve l ič inu od tri č e t v r t i n e svoje k o n a č n e ve l ič ine. Na 1 m z m o ž e se post ići p r i rod 2 — 3 kg.

U n a s do laze u uzgoju n e k e d o m a ć e p o p u l a c i j e (srednje b u j n o g rasta), te s o r t a A c q u a d u l c e .

Kukuruz šećerac Zea mays saccharata

K u k u r u z š e ć e r a c n e s p a d a u g r u p u m a h u n a r k i , a t e ško b i s m o ga svrs ta l i i u d r u g e grupe. Po na­č i n u p r i m j e n e i po n e k i m k a r a k t e r i s t i k a m a na j­bliži j e g rašku. O r u n j e n o ili o b r e z a n o m l a d o z r n o k u k u r u z a š e ć e r c a pr i ređu je s e k a o var ivo n a isti n a č i n k a o g rašak, a s l i č n o se kor is t i i za j u h e ili pire. K u h a n i ili p e č e n i kl ipovi k u k u r u z a š e ć e r c a p r a v a su d e l i k a t e s a u u s p o r e d b i s h i b r i d i m a koji se uzgaja ju za s t o č n u h r a n u i industr i j sku prera­du.

K a k o se iz l a t i n s k o g i m e n a vidi, to je p o s e b n i vari jetet. Zre lo z r n o k u k u r u z a š e ć e r c a s m e ž u r a n o je i s tak las to, a koris t i se s a m o u takozvanoj mli­j e č n o j zr iobi i na pr i je lazu iz m l i j e č n e u v o š t a n u

zriobu. Najbolja mu je kval iteta za kuhanje kad se svila na kl ipovima sasuši, z r n o je dobro razvi­jeno i na lagani prit isak noktom iz njega probije mlijeko. Za kuhanje i pečenje još je dobar onaj iz kojeg na pritisak izlazi k a š a s t a mli ječna m a s a .

Kukuruz š e ć e r a c dospijeva za berbu za 70 — 90 dana, ovisno o sorti, pa se m o ž e sijati od sredine travnja do p o č e t k a srpnja. Budući da brzo prezri-jeva, bolje ga je sijati u više n a v r a t a . Prije sjetve t r e b a pognojiti kompleksnim minera ln im gnoji­v o m 12:12:12 i to 80 g/m2, a pri s v a k o m okopava­nju dobro je dodati po 30 g/m 2 KAN-a.

Sije se na r a z m a k 70 x 25 cm po dvije sjemenke, a pri p r v o m okopavanju ostavlja se s a m o po jed­na biljka. Od svake biljke m o ž e m o očekivati naj­manje jedan klip.

Kukuruz š e ć e r a c bogat je jednostavnim šećeri­ma i v i tamin ima B-skupine, ali n a k o n berbe brzo gubi svoju kvalitetu. Ako ga n e ć e m o o d m a h kori­stiti, t r e b a ga držati u hladnjaku u komušini.

Višegodišnje povrće

Š p a r g a , r a b a r b a r a , a r t i č o k a i k i s e l i c a pr ipada ju raz l ič i t im b o t a n i č k i m p o r o d i c a m a , a z a j e d n i č k o i m j e d a s e j e d a n p u t p o s a đ e n e i skor i š tava ju više godina . Z b o g t o g a se pri je sadn je t lo d u b o k o obra­đuje i o b i l n o gnoj i o r g a n s k i m i m i n e r a l n i m gno­j ivima.

Šparga Asparagus officinalis

Š p a r g a j e v i šegodi šn ja bil jka, od koje se k a o p o v r ć e kor i s te m l a d i izboji koji se razvi ja ju u pro­l jeće iz p o d z e m n e s tabl j ike-podanka.

Kor i s t i se u svibnju i lipnju, a u m e d i t e r a n s k o m područ ju u t ravnju i svibnju. U n e k i m se godina­ma m l a d e s tabl j ike pojavl juju već u ožujku. Na tržiš tu š p a r g a i m a v isoku ci jenu, j e r u proizvodnji za t rž iš te pr i rodi n i su visoki, a za b e r b u t r e b a m n o g o r a d n e s n a g e . T o j e r a z l o g više d a uzgaja­mo š p a r g u u v la s t i tom vrtu i u p r o l j e ć e obogat i­m o je lovnik ov im k v a l i t e t n i m p o v r ć e m pr i j a tne a r o m e u z bogat s tvo v i t a m i n a .

Š p a r g a osta je n a i s t o m m j e s t u 10—15 godina . Zato z a nju b i r a m o s u n č a n o mjes to u z ogradu, d a n e s m e t a pri o b r a d i z a d r u g e kul ture . B i l jka spar­ge i m a r a z g r a n a t u p o d z e m n u s tabl j iku — poda-n a k o b r a s t a o v e l i k o m m a s o m d e b e l o g kori jenja. Z b o g t o g a z a o s n i v a n j e g r e d i c e š p a r g e o b v e z a t n o t r e b a r igo la t i — k o p a t i do d u b i n e 60 cm — te do­nje s lo jeve pognoj i t i k o m b i n i r a n i m m i n e r a l n i m g n o j i v o m 4:14:11 N P K ili s l i č n i m u k o j e m prevla­davaju f o s f o r i kalij, i to 1 0 0 - 1 5 0 g/m 2 .

Z a p e t e r o č l a n u obitel j bit ć e dovol jno 6 - 1 0 bi­l j a k a šparge . G r e d i c a z a š p a r g u t r e b a d a j e š i r o k a n a j m a n j e 1 m a d u g a č k a 4 —6 m. Bi l jke š p a r g e s a d e se po s redini na r a z m a k 60 cm, a a k o i m a m o m a l o pros tora , m o ž e i g u š ć e (40-50 cm).

Z a uzgoj p r e s a d n i c a š p a r g e p o t r e b n a j e c i je la v e g e t a c i j s k a g o d i n a - s i j emo je u prol jeće, a sa­d i m o s l i j edeće prol jeće . Z b o g t o g a j e j ednos tavni je kupiti p r e s a d n i c e šparge, j e r se t i m e uštedi godi­n u d a n a , p a ć e m o pri je p o č e t i berbu.

R a n o u p r o l j e ć e d u b o k o p r e k o p a n u i pognoje-n u g r e d i c u t r e b a još p o s e b n o pr i redi t i z a sadnju. S r e d i n u g r e d i c e t r e b a o b i l n o pognoj i t i o r g a n s k i m g n o j i v o m — z r e l i m s t a j s k i m g n o j e m ili k o m p o -s t o m a p r e s a d n i c e sadit i na d u b i n u 10—15 cm. Pr i t o m e t r e b a paziti d a kor i jen je b u d e p r a v i l n o ra­s p o r e đ e n o .

U godin i sadn je i u s l i jedećoj godini š p a r g u ne t r e b a brat i , j e r su joj svi z e l e n i dijelovi p o t r e b n i da stvori što veći p o d a n a k i m a s u kori jenja. T e k u t rećo j godin i š p a r g a se m o ž e p o č e t i b r a t i i to o g r a n i č e n o — u t o k u tri t j e d n a do m j e s e c d a n a .

K a d a m l a d i izboj d o s e g n e v i s inu 15 — 20 cm a v rh mu je još z a t v o r e n (ne pojavl juju se s e k u n d a r ­n e g r a n č i c e ) , izboj j e d o b a r z a upotrebu. P o d r e ž e se n o ž e m 1 — 2 cm ispod p o v r š i n e tla. Uz to t r e b a pazit i da se ne ozli jede m a n j i izboji koji će dospje-

ti za berbu slijedećih dana. Takvi se izboji obično nazivaju zelena šparga. Oni su svijetlozelene boje, a u nekih sorti vrh je ljubičast.

U zemljama sjeverne Evrope prevladava upo­treba tzv. bijele šparge. Razlika je samo u načinu berbe. Prije početka tjeranja (ožujak-travanj) re­dovi šparge nagrnu se rahlom zemljom, a humci poravnaju. Mladi izboji beru se čim se pojave na površini humka (1-2 cm), na taj način da se zem­lja odgrne, a izboj odreže specijalnim nožem na dubini 15-20 cm, te tlo ponovno poravna. Jedno­stavniji i bolji način za dobivanje bijele šparge jest pokrivanje gredice crnom polietilenskom fo­lijom debljine 0,05 mm. Folija se položi iznad reda šparge slično kao za malč, ali ne smije biti zateg­nuta, nego treba ostaviti dovoljno širine da je iz­boji šparge mogu nadići 10-20 cm. Jedna se stra­na dobro zagrne zemljom, a druga samo malo pričvrsti grudama zemlje ili kamenjem, da se mo­že lako otkriti i ponovno pokriti poslije berbe. Is­pod crne folije — u mraku izboji ostaju bijeli, a beru se kao i zelena šparga kada narastu 15-20 cm.

Zelena šparga je nježnija, mekša, aromatičnija i ima 2 - 3 puta više vitamina nego bijela šparga. Ako je prvi put uvodimo u naš godišnji jelovnik, treba dati prednost zelenoj špargi. Jedna biljka šparge u toku 6 - 8 tjedana berbe može dati 12-15 izboj a.

Nakon završetka berbe špargu treba pognojiti kombiniranim mineralnim gnojivom 12:12:12 NPK 100 g/m2 i zatim okopati. Grmovi šparge pre­ko ljeta lijep su ukras u vrtu. U kasnu jesen suhe se stabljike odrežu i koriste u kompostu. Svake treće godine u jesen špargu treba pognojiti or­ganskim gnojivom.

Rabarbara Rheum undulatum

Rabarbara je također trajna biljka, od koje se u proljeće koriste lisne peteljke. Listovi rabarbare su veliki, a lisne peteljke duge 40 — 60 cm i debele 1,5 — 2 cm. Peteljke rabarbare bogate su organ­skim kiselinama — jabučnom i limunskom, pa kompot, savijača, umaci i juhe od rabarbare dje­luju pikantno i osvježavajuće.

Gredica za rabarbaru priprema se na isti način kao i za špargu, a i veličina im može biti jednaka. Za razliku od šparge, rabarbara podnosi blagu sjenu, pa može biti i blizu kakvog stabla i sa sje­verne strane vrta.

Razmnaža se vegetativno dijeljenjem podanka, pa zasnivanje novog nasada presadnice treba na­baviti iz rasadnika.

Sadi se što ranije u proljeće, čim vremenske pri­like dozvole. Na gredici širine 1 m biljke se sade na razmak 60-80 cm, na dubinu 10-15 cm. U godini nakon sadnje rabarbara se ne bere, a u drugoj godini nakon sadnje mogu se ubrati tek 3 — 4 lista po biljci. Treće godine može se redovno brati. Listovi se beru čim razviju svoju punu ve­ličinu. Peteljka se uhvati što bliže bazi i naglim pokretom prema gore otkine list. Na taj način na stabljici ostaje najmanji ožiljak. Zatim se otkine lisna plojka, koja može ostati na gredici. Za vrije­me berbe gredice će biti sasvim pokrivene plojka-ma, a to je neka vrsta malča, koji štiti od suvišnog gubitka vlage tla i od korova.

Listovi rabarbare beru se 6 - 8 tjedana u toku travnja i svibnja. Lisne peteljke više nisu upotreb­ljive kada na presjeku postanu spužvaste.

K a d a s e p r e s t a n e iskorištavat i , t r e b a j e pogno­jiti na isti n a č i n k a o i š p a r g u i okopat i da se une­su gnoj iva i zaštit i od korova. Cv je tne pupove tre­ba r e d o v n o otkidati. Cvjetovi su vr lo dekorat ivni , a l i j a k o iscrpl juju biljku, što u t ječe na s m a n j e n j e p r i r o d a s l i jedeće godine .

R a b a r b a r a se i skor i š tava 10—12 godina, a z a t i m s e o s n i v a novi n a s a d di je l jenjem p o d a n k a na jbo­lje bil jke.

R a b a r b a r a je b i l jka p r o h l a d n e i v lažne k l ime. Bol je uspi jeva na tež im i d u b o k i m tl ima.

Artičoka Cynara scolymus

A r t i č o k a j e v i šegodišn ja b i l j k a m e d i t e r a n s k o g područ ja . U k o n t i n e n t a l n o m p o d r u č j u ne m o ž e prez imi t i o s i m u g o d i n a m a s i z n i m n o b l a g o m zi­m o m . K a k o je g l a v n a b e r b a u drugoj i t rećo j go­dini uzgoja, u k o n t i n e n t a l n o m područ ju uzgoj ne­m a opravdan ja .

B i l j k a je v e o m a d e k o r a t i v n a s ve l ik im s r e b r n a -s to-ze lenim listovima, a k a o p o v r ć e kor i s te se cva­tovi d o k još n i su otvoreni .

P r i p r e m a g r e d i c e z a z a s n i v a n j e n a s a d a ar t ičo­ke gotovo je j e d n a k a k a o i za špargu. A r t i č o k a se r a z m n a ž a n a j č e š ć e vegetat ivno, z e l e n i m r e z n i c a -ma koje se dobiju od s tar i j ih d o b r o razvi jenih bi­l jaka. R a n o u prol jeće, k a d a r t i č o k a p o č n e tjerati, o b i č n o p o t j e r a više izboja. P o s t r a n i izboji se odre-žu, a os tav l ja s a m o j e d a n do d v a c e n t r a l n a . Ako služi za r a z m n o ž a v a n j e , p o s t r a n i se izboji odrežu s d j e l i ć e m kori jena, a t r e b a da i m a j u 3 - 4 d o b r o

f o r m i r a n a lista. R e z n i c e s e p o s a d e n a pr ipreml je­n u g r e d i c u n a r a z m a k 8 0 c m b i l j k a o d bi l jke i o b i l n o zali jevaju sve d o k s e d o b r o n e pr ime. Z a obi te l j ske p o t r e b e dovol jno j e 6 — 1 0 b i l jaka.

Ako se bi l jke d o b r o razviju i u toku l jeta zali­jevaju, c v a t n j a počinje iste g o d i n e u ru jnu i listo­padu. S l i j e d e ć e g o d i n e c v a t e u p r o l j e ć e u t ravnju i svibnju, a a k o i m a dovol jno v l a g e ljeti, i a k o se svi cvatovi oberu, c v a t e još j e d n o m u ru jnu i listo­padu. J e d n a d o b r a b i l jka da je 3 — 4 k r u p n a c v a t a i d e s e t a k sitnijih. N a k o n t r e ć e g o d i n e c v a t n j a je m a n j e izdašna, pa se u četvrtoj godin i o b i č n o za­s n i v a novi n a s a d .

Cvatovi se b e r u dok su još s a s v i m zatvoreni, a donji z e l e n i l istići se p o č n u m a l o odvajati. Ako se n e ć e o d m a h koristiti, cvatovi se b e r u s duž im pe­t e l j k a m a i 2 —3 lista. T a k o d u ž e os ta ju svježi.

N a k o n z a v r š e t k a vegetaci je , l i šće o d u m r e , na­s a d se očist i od l i š ć a i o d r e ž u stabl j ike, pognoj i na isti n a č i n k a o š p a r g a i okopa.

Kiselica Rumex sp.

Dvije se vrs te k i se l ice uzgaja ju k a o p o v r ć e : o b i č n a k i s e l i c a — Rumex acetosa i Rumex patien-tia, koju u S lavoni j i i Vojvodini zovu još i zelje i od n je pr i ređuju pro l je tnu s a r m u .

O b j e su k i se l ice t ra jne bil jke koje se m o g u raz-m n a ž a t i s j e m e n o m i vegeta t ivno — di je l jenjem busa. O b i č n a k i s e l i c a i m a s i tni je l istove koji se u pro l j eće obiru i kor i s te za juhe, u m a k e , a n e k i č a k i za var ivo s l i č n o špinatu. U l i šću k i se l ice i m a do­s t a o r g a n s k i h k i s e l i n a p a djeluje osvježujuće. Ki-

s e l i c a i m a d u g e kopl ja s te l istove. T o s u bi l jke u m j e r e n e v l a ž n e k l ime. Z a p o t r e b e j e d n o g d o m a ­ć i n s t v a dovol jno je 4 — 6 b i l jaka. S a d e se o k o 60 cm bi l jka od bil jke, r a n o u prol jeće . I skor i š tava ju se od d r u g e godine. Cv je tne s t a p k e t r e b a otkidati, j e r j a k o iscrpl juju bil jke. O s t a j u na i s t o m tlu 3 — 4 go­dine, a n a k o n t o g a t r e b a obnovi t i n a s a d .

Mirodijsko bilje

Mirodi j sko bilje sadrži r a z n e tvari, p o s e b n o ete­r i č n a ulja, gl ikozide, o r g a n s k e kise l ine, koje imaju p o s e b a n m i r i s i daju s p e c i f i č a n okus, te s luže ili k a o d o d a t a k j e l ima, upravo z b o g s p e c i f i č n o g oku­sa i mir i sa , ili za p r i p r e m u r a z n i h čajeva, zbog l jekovitog djelovanja.

Od m i r o d i j s k o g bil ja kor is t i se ili l i šće ili s j e m e ili oboje.

M n o g e vrste m i r o d i j s k o g bi l ja pot ječu iz po­d r u č j a S r e d o z e m l j a , gdje r a s t u s a m o n i k l e .

T e š k o je za n e k o p o v r ć e odredi t i s p a d a l i u mi­rodi j sko bilje, tj. k a o d o d a t a k j e l ima, ili za pr ipre­mu j e l a (salate, v a r i v a i s l ično). T a k v o je povrće, npr., luk, peršin, te mrkva, pas t rn jak, c e l e r — koji se k o r i s t e i za p r i p r e m u j e l a a i k a o d o d a t a k je­l ima.

Ovdje u k r a t k o o p i s u j e m o n e k e vrs te koje su u n a s r a š i r e n e i poznate, p a j e k o r i s n o d a s e n a d u i u n a š e m povrtnjaku.

Majoran Majomna hortensis

D o m o v i n a maj o r a n a jes t s j e v e r n a Afrika. T o j e j e d n o g o d i š n j a ili v i šegodišn ja bil jka, 30 do 50 cm visoka.

Uzgaja se radi suhe zeleni koja sadrži 1,0 do 2,0% eteričnog ulja, a djeluje povoljno na nervni sustav.

Maj oran traži lagana humozna tla. Budući da je osjetljiv na mrazove, sije se najprije u topla kli­jališta. Van se sije tek od travnja, ali samo na sun­čanim toplim položajima.

Nakon sjetve sjeme se pokrije i sve do nicanja drži se stalno vlažno. Za 1 m2 treba oko 16 — 20 presadnica (ako se presađuje), a ako se direktno sije, treba za istu površinu oko 0,6 g sjemena. Ka­ko je sjeme sitno, pomiješa se s pijeskom. U svib­nju se presađuje na razmake 10x15 cm. J o š se mo­že sijati u svibnju u hladna klijališta ili pak vani na posebne gredice. U tom slučaju presađuje se u srpnju. Njega majorana u toku vegetacije sastoji se u okopavanju, plijevljenju i zalijevanju. Prva berba dolazi prije cvatnje. U dobrim godinama moguće su dvije berbe.

Na 1 m2 može se dobiti 0,3 kg zelene mase.

Mažuran Thymus vulgaris

Mažuran se uzgaja radi lišća, koje se koristi kao začin ili čaj. Ulje, koje se dobiva iz lišća i cvjetnih grančica, upotrebljava se u medicini.

Domovina mažurana je južna Evropa. Naraste 15 do 50 cm visoko.

Vrtlari razlikuju dva tipa mažurana: francuski ili ljetni mažuran i njemački ili zimski mažuran. Prvi je jednogodišnji a drugi višegodišnji, ali najviše ostaje na jednom mjestu 2 do 3 godine. Mažuran voli sunčane položaje, sije se u travnju

dosta gusto (za 1 m2 treba 5 do 10 g sjemena). Ne podnosi kisela tla. Ako je klima nepovoljna, sije se u klijališta, a kasnije u svibnju i lipnju sadi na razmake od 15 do 25 cm. Dvogodišnja kultura da­je u svibnju prirod 0,2-0,3 kg na 1 m2 zelene ma­se. Druga berba dolazi na koncu srpnja ih u ko­lovozu i daje na istoj površini 0,8—1 kg/m2 zelene mase.

Mažuran se može razmnažati i dijeljenjem.

Bosiljak Ocimum basilicum

Bosiljak je jednogodišnja biljka, čije svježe ili sušeno lišće služi za začin, te kao čaj za umirenje. Naraste 10 do 40 cm visine, cvate od srpnja do rujna.

Bosiljak je biljka koja voli toplinu. Sije se u ožuj­ku ili travnju u polutopla klijališta ili cvjetne lon­ce u sobi, a u mediteranskom području vani na gredice. U svibnju se presađuje na razmake od 20 do 30 cm. Za 1 m2 treba oko 1 6 - 1 7 presadnica. Ne bere (reže) se prije cvatnje. Često je moguć i drugi rez u jesen. Prirod na 1 m2 iznosi od dva reza 0,2-0,3 kg.

Menta Mentha piperita

U nas je još poznata pod imenom paprena me­tvica. Kao jedna od najstarijih ljekovitih i kultur­nih biljaka, bila je paprena metvica u velikoj upo-

trebi u starih naroda. U listovima se biljke i u cvjetovima nalazi, pored ostalih tvari, i eterično ulje s mentolom.

Uzgaja se radi suhog i svježeg lišća, koje služi kao začin. Osim toga, iz lišća se dobiva eterično ulje i mentol.

Najbolje uspijeva na laganim, umjereno vlaž­nim i hranjivim tlima. Razmnaža se ili sjemenom ili dijeljenjem korijena. Sije se u proljeće na po­sebne gredice, koje se moraju zalijevati. Za 1 mz

treba 0,5 g sjemena. Budući da je sjeme vrlo sitno, nakon sjetve ga ne treba pokrivati zemljom. Ra-sađuje se na razmake 30 cm biljka od biljke i 35 cm red od reda. Na 1 m2 treba oko 9—10 presad­nica. Razmnaža se ili u travnju — svibnju ili pak s jeseni.

Kultivira se oko tri godine. Treba gnojiti u pro­ljeće mineralnim gnojivima.

Godišnje ima dva reza. Jedan prije cvatnje, a jedan nakon cvatnje. Nakon berbe suši se na sje-novitim mjestima.

Pčelinja metvica Melissa officinalis

Poznata je još pod imenom matičnjak. Odlikuje se kao i mnoge druge usnatice vrlo ugodnim i slatkastim mirisom, koji je sličan mirisu limuna. Trajna je biljka, vrlo razgranjene stabljike i široko jajastih i na rubu jako nazubljenih listova sa do­sta dugim peteljkama. Domovina joj se nalazi u istočnim mediteranskim zemljama od Italije dalje na istok. U nas raste ne samo kao kulturna biljka nego i poludivlja. Već je i u starom vijeku pčelinja

metvica bila poznata i kao ljekovita i kao medo­nosna biljka.

Uzgaja se radi lišća, koje služi kao začin, a mno­go se koristi u medicini.

Pčelinja metvica voli dobro, lagano, više suho nego vlažno tlo. Na vlažnim, neprozračenim tlima naročito je osjetljiva prema mrazu. Razmnaža se ili sjemenom ili vegetativnim dijeljenjem izboja. Sije se u travnju ili u hladna klijališta ili pak na priređene gredice. Presađuje se na razmake 25x30 cm. Treba 12— 13 presadnica na 1 m2. Ako se sije direktno, treba za istu površinu 20 g sjemena. Ako se razmnaža vegetativno, za diobu se upotreblja­vaju dvo- ili trogodišnje biljke, a sade se na pro­ljeće ili još bolje na jesen. Bere se na početku cvat­nje. Moguće je godišnje brati 2 — 3 puta. Prirod je oko 0,1—0,4 kg suhog lišća na 1 m2.

Ružmarin Rosmarinus officinalis

Najbujnije se razvija ružmarin u Dalmaciji, na otocima Jadranskog mora, u gornjoj Italiji i u br­dovitim dijelovima južne Francuske. Kao gusti grm naraste i do 2 m, ima uske i na rubu prema dolje svinute i trajne listove i na ograncima, među listovima, dosta razdaleko smještene plavičaste sitne cvjetove, koji se razvijaju gotovo u toku či­tave godine. Kao kulturna biljka bio je ružmarin poznat još prije naše ere.

Uzgaja se radi listova za začin, koji sadrže ete­ričnog ulja. Destilacijom dobiva se ulje koje služi u medicini.

Ružmarin traži tlo gnojeno stajskim gnojem. Najčešće se razmnaža s pomoću reznica u klija-lištima, ali i s pomoću sjemena.

Portulak Portulaca oleracea

Nekada je rastao samo u Evropi i Aziji. Sada ga nalazimo kao korov po čitavom svijetu. Vrlo je otporan prema suši. Naraste 8 do 20 cm visoko, a cvate od svibnja do rujna. Tri tjedna nakon sje­tve već se lišće može koristiti za jelo (priprema se kao salata). Može se sijati od studenog svaka tri tjedna u polutopla klijališta ili pak u sandučiće koji se drže u staklenicima. Portulak u klijalištu treba neprestano zračiti, jer inače biljke stradaju. Sije se omaške, nakon sjetve ne treba sjeme po­krivati zemljom. Nakon prvog reza pokrije se usjev slojem komposta od 1 cm.

Portulak treba za svoj razvoj mnogo topline i vlažnosti. Na otvoreno se sije od svibnja.

Ruta Ruta graveolens

To je trajnica visoka 30 do 60 cm, potječe iz juž­ne Evrope. Tipična je biljka mediteranskog po­dručja, koja se mnogo iskorištavala u antička vre­mena. Otporna je prema niskim temperaturama, tako da dolazi i na visinama do 1.100 m.

Uzgaja se radi listova, koji se beru prije cvatnje. Rutino ulje dobiva se ekstrakcijom iz svježe biljke. Čitava biljka ima jak miris, koji potječe od ulja što se nalazi u žlijezdama po zeljastim biljnim dijelo­vima.

Sije se u travnju na umjereno vlažno tlo u re­dove. U srpnju ili kolovozu biljke se razrijede na razmake od 30 do 40 cm ; tako ostaju za cijelo vri­jeme uzgoja. Glavni prirod dolazi tek između 6. i 8. godine. Godišnje daje tri berbe (reza). Na 1 m2

dobije se oko 6 do 7 kg godišnje. Može se razmnažati i dijeljenjem. Traži dobro

tlo. Gnoji se svako proljeće kompostom. Lišće se upotrebljava kao začin.

Boreč Borago officinalis

To je jednogodišnja biljka sa slabijim i jako raz-granjenim korijenom, na koji se nastavlja do 60 cm visoka i dlakava stabljika. Lišće ima vrlo krat­ku peteljku, ovalnog je ili jajastog oblika, s dlaka­ma i na jednoj i na drugoj strani. U nas u Dalma­ciji i Hrv. primorju raste u poludivljem stanju. Kultura mu počinje tek u vrijeme Arapa u Špa­njolskoj.

Uzgaja se radi lišća, koje usitnjeno služi kao dodatak salati ili kao povrće. Cvate od lipnja do kolovoza.

Uzgoj boreča vrlo je jednostavan. Na mjestu gdje se uzgaja, kasnije se sam zasijava. Nije izbir­ljiv na tlo. Najbolje uspijeva na vlažnim, pjeskovi-tim, vapnenim tlima. Može se sijati na proljeće ili na jesen.

Pelin Artemisia absinthium

P e l i n je t ra jn ica, r a s t e k a o p o l u g r m i i m a drve­n a s t e donje dijelove, a n a r a s t e v i soko 60 do 125 c m . N a r a z g r a n j e n o j s e s tabl j ic i i b r o j n i m g r a n a ­m a n a l a z e t r o s t r u k o p e r a s t o razdi je l jeni listovi, p o k r i v e n i g u s t i m s v i l e n i m d l a č i c a m a . O k r u g l a s t e se i vr lo b r o j n e cv je tne g l a v i c e n a l a z e na b o g a t o r a z g r a n j e n i m u s p r a v n i m o g r a n c i m a . Cvate o d s r p n j a d o rujna. P e l i n r a s t e n a n e o b r a đ e n i m mje­s t i m a uz zidove i staze, u v i n o g r a d i m a , po s u h i m k a m e n i m o b r o n c i m a po čitavoj Aziji i Evropi. Li­š ć e se i z a v r š e c i na g l a v i c a m a s a b i r u u s rpnju i kolovozu. S a d r ž i g o r k u tvar g l ikozid abs int in . Li­š ć e s luži k a o začin, te u p r i p r e m i l i k e r a i si.

Najbol je uspi jeva n a top l im s u n č a n i m položaji­m a . Si je se u p r o l j e ć e na p o s e b n e g r e d i c e ili se, a k o je h l a d n o , sije u kl i jal išta. R a s a đ u j e se na raz­m a k e od 50 do 75 c m . M o ž e se presađ iva t i l jeti ili na j e sen . Za 1 m 2 t r e b a 0,1 g s j e m e n a . Od d r u g e g o d i n e b e r e s e godišn je dvaput. B e r b o m s e poči­nje b r z o n a k o n p o č e t k a cvatnje . N a j e d a n m 2 do­bi je se 1 do 2,5 kg svježe i 0,3 do 0,5 kg s u h e m a s e . S j e m e dozr i jeva u ko lovozu i rujnu.

Maslačak Taraxacum officinale

M a s l a č a k r a s t e svagdje n a t r a v n j a c i m a č i tave s j everne polutke. V a r i r a u razvoju i g rađ i vegeta­tivnih di je lova k a o i u veličini, ob l iku i s a s t a v u

cv je tn ih g lav ica . U sv im se d i j e l o v i m a ove bi l jke n a l a z i m l i j e č n i sok, koj i se ci jedi iz oz l i j eđenog dijela. V j e r o j a t n o je da su m a s l a č a k k a o l i jek i p o v r ć e p o z n a v a l i v e ć i s t a r i G r c i i R i m l j a n i . Sa s i g u r n o š ć u z n a m o d a s u g a kor is t i l i a r a p s k i li ječ­nici . O t a d a je m a s l a č a k u s t a l n o j upotrebi . U z g a j a se r a d i l išća, koji s luži k a o s a l a t a .

M a s l a č a k je o t p o r a n na sušu. S i je se u ožujku ili travnju, a od sv ibn ja do l ipn ja r a s a đ u j e se na r a z m a k e od 30 do 80 cm (ili 30x30 cm - ovisi o sorti). M o ž e se si jati i u kolovozu, pa se p r e s a đ u j e u l i s topadu. V r l o j e z a h v a l a n na o v r š n o g n o j e n j e m i n e r a l n i m gnoj iv ima. M o ž e s e bi jel it i* t a k o d a se b i l j k a oveže. K o r i j e n m o ž e služiti za pospješi­v a n j e p r e k o z ime. U z g a j a s e s l i č n o k a o kor i j en r a d i ć a .

Kiml Carum carvi

Š t o s e t iče z a h t j e v a p r e m a tlu, k i m l n e m a n e k e s p e c i j a l n e zahtjeve. V e ć i n a vr tn ih t a l a p r i k l a d n a s u z a uzgoj k imla . T e š k a , v l a ž n a t l a n i s u p o d e s n a za uzgoj k imla , isto k a o n i p je skov i ta tla.

Pr i uzgo ju r a z l i k u j e m o uzgoj d i r e k t n o m sje­tvom, i uzgoj iz p r e s a d n i c a .

K a k o se k i m l b e r e t e k u drugoj godini, prve se g o d i n e m o ž e podsi jat i u n e k i drug i usjev te n a k o n b e r b e t o g us jeva os ta je k i m l s a m n a polju.

A k o s e u z g a j a k a o podusjev, o b r a d a s e r a v n a p r e m a g l a v n o m usjevu. S i je se u redove, i to d o s t a

*Bijeljenje (etioliranje) je postupak kojim se dobiva bijelo lišće bez zelenila. To se postiže vezanjem lišća rozete, pa unu­tarnji listovi zbog pomanjkanja svjetla pobijele.

r a n o , t a k o da se bi l jke pr i je j e s e n i d o b r o razvi ju k a k o bi u z i m u u š l e što snažni je . U p r o l j e ć e se sije u ožujku ili travnju. J e s e n s k a s jetva i m a p r e d n o s t i p r e d pro l je tnom, j e r se b i l jka s n a ž n i j e razvije. Si je se na r a z m a k e od 25 do 42 c m , o d n o s n o n a j č e š ć e 30 do 35 cm, a t r e b a 0,6 do 1 g na 1 m 2 . Si je se na d u b i n u od 1 do 3 c m .

Ako se k i m l sije k a o čisti usjev, isto se t a k o m o ­že sijati u j e s e n ili u prol jeće . U t o k u vege tac i j e p o t r e b n o j e n e k o l i k o p u t a okopavat i .

Uzgoj iz p r e s a d n i c a jes t povoljniji, j e r se bi l jka b r ž e i bol je razvija. S i je se na d o b r o p r i r e đ e n e g r e d i c e u travnju ( m o ž e se sijati u p o l u t o p l a kli­ja l i š ta) a k o su n a r o č i t o povol jni uvjeti. M o ž e se sijati još u srpnju, i to s jeme, koje je te g o d i n e dozrelo, t a k o d a v e ć s l i j edeće g o d i n e d o b i j e m o prirod. P r e s a đ u j u se od s r p n j a do rujna. U k o l i k o je top lo vr i jeme, t r e b a sadit i r a n o u jutro ili pod-veče, a a k o je tlo suviše suho, t r e b a n a k o n sadn je bi l jke d o b r o zaliti.

U godin i dozr i jevanja s j e m e n a , n j e g a i o b r a d a su isti, b e z o b z i r a na to rad i l i se o uzgo ju direkt­n o m s je tvom ili i z p r e s a d n i c a . Na pro l j eće t r e b a gnoj i t i m i n e r a l n i m gnoj iv ima, k o j a se dodaju pri­l i k o m okopavanja . Pri g n o j e n j u m o r a m o biti op­rezni da se ne gnoj i suviše v e l i k o m k o l i č i n o m du­š i č n i h gnojiva, j e r ć e m o dobit i s l a b o s jeme. Zato je bol je gnoj i t i t i m g n o j i v i m a za predusjev. Ukoli­k o s m o p r e d z i m u us jev pokr i l i s l a m o m , n a pro­l jeće je t r e b a što pri je uklonit i . U toku vege tac i j e t r e b a č e š ć e okopavat i , da b i se suzbil i korovi.

Č i m plodići posta ju smeđi, p o č i n j e žetva. Pri t o m m o r a m o paziti d a s j e m e n e prezri, j e r m o ž e doći d o os ipanja . Dozr i jevan je dolazi o b i č n o n a k o n c u lipnja, p o č e t k u srpnja. M o ž e se žnjeti sr­p o m ili rezat i š k a r a m a . Najpovol jni je je b r a t i uju-

tro ili podveče, j e r je u to v r i j e m e m a n j e os ipan je s j e m e n a .

Pr i rod i s e k r e ć u o d o k o 6 - 1 0 dkg z r n a n a 1 m 2 .

S j e m e se suši u t a n k i m s l o j e v i m a i na z r a č n o m mjestu.

S j e m e (plodići) upotreb l java ju se k a o začin, za­t i m za pravl jenje ul ja ko je s luži za d o d a t a k like­r ima. U pučkoj m e d i c i n i služi k a o s redstvo za re­g u l i r a n j e probave .

Aniš Pimpinella anisum

Aniš t raž i toplu i dovol jno v l a ž n u kl imu. K a k o n a k o n dozr i jevanja s j e m e n a m o ž e doći, usl i jed os ipanja, do gubi taka, vr lo se č e s t o a n i š sije k a o m e đ u u s j e v u mrkvi, t a k o da bi se j e d a n p r i r o d k o m p e n z i r a o drugim.

Aniš na jbol je uspi jeva n a p lodnim, h u m u s n i m t l ima. T r e b a izb jegavat i g n o j e n j e svježim s ta j sk im g n o j e m . Gnoj i s e m i n e r a l n i m gnoj iv ima.

S j e m e se sije što rani je u p r o l j e ć e u ožujku ili u travnju. Si je se u redove u r a z m a k e od 20 do 35 ili 40 c m . D u b i n a sjetve iznosi 1 do 2 c m . Na 1 m 2 t r e b a za r e d o m i č n u sjetvu o k o 2 g, a za s jetvu o m a š k e 2 - 3 g s j e m e n a . B u d u ć i d a s j e m e polaga­no niče, p o t r e b n o ga je pri je s jetve n a m a k a t i 12 sa t i u toploj vodi. Da bi se i z b j e g l a n e j e d n o l i č n a p r e g u s t a sjetva, d o b r o je s j e m e p o m i j e š a t i pije­s k o m ih s u h o m zeml jom. Ako su bi l jke suviše gu­sto pos i jane, t r e b a ih n a k o n n i c a n j a prori jediti . U toku vege tac i j e p o t r e b n o j e n e k o l i k o p u t a okopa­vati.

Sjeme dozrijeva nejednolično, a počinje dozrije­vati u srpnju i traje do konca kolovoza. Znak do-zrelosti jest požutjela stabljika i zemljastosmeđa boja sjemena.

Aniš se uzgaja, osim radi sjemena, i radi lišća koje se upotrebljava kao začin.

Prirodi po jedinici površine iznose 0,5 do 0,9 kg/ m2 sjemena.

U pučkoj medicini aniš se upotrebljava za regu­liranje probave.

Korijandar Coriandrum sativum

Uzgoj mu je sličan s uzgojem aniša. Ipak su pri­rodi sigurniji. Najbolje uspijeva u umjereno toploj klimi sa dovoljno atmosferske vlage. U suviše ne­povoljnim klimatskim uvjetima sa mnogo obori­na u toku ljeta daje plodove slabe kvalitete, odno­sno plodovi slabo dozrijevaju. Tlo treba da je plodno, s dovoljnom količinom vapna i treba da je dovoljno propusno. U prvo vrijeme razvitka, treba korijandar dovoljno vlage. Zbog toga po­trebno je za korijandar još s jeseni duboko tlo prekopati i usitniti. Budući da korijandar ima re­lativno kratak vegetacijski period, potrebno mu je dovoljno hraniva u tom periodu, naročito u vrije­me dozrijevanja plodova. Ima naročito veliku po­trebu za fosfornim gnojivima, koja pospješuju do­zrijevanje i povećavaju količinu eteričnih ulja u plodu. I slabo topljive fosforne soli može korijan­dar dobro koristiti.

Sije se u travnju na razmake 20 — 30 cm red od reda. Nakon nicanja se prorjeduje. Za l m2 treba

oko 1,5-2,0 g sjemena. Sjeme se bere u rujnu. Na 1 m2 može se postići 14 dkg sjemena. Sve ostalo je isto kao kod aniša.

Oba plodića, koja su žute ili smeđe boje, drže se dosta čvrsto zajedno.

Uzgaja se radi plodova (sjemena) koji se upo­trebljavaju za začine i domaći lijek, slično kao kiml za reguliranje probave.

Kopar Anethum graveolens

Uzgaja se radi sjemena (plodića). Uzgoj kopra vrlo je jednostavan, jer nema naročite zahtjeve prema tlu i gnojidbi. Na manjim površinama mo­že se sijati kao podusjev u mrkvu, peršin, špinat, luk i si. (u odnosu 1:10 kopar: mrkva-sjeme). Za 1 m2 treba 0,8 do 1 g sjemena. Sije se na razmake od 20 do 25 cm između redova, a kasnije se raz-rjeđuje u redovima na razmake od 5 —8 cm. Sa 1 m2 može se dobiti 1,5 — 2 kg zelene mase.

Sjeme dozrijeva od srpnja do kolovoza. Kako sjeme, kada dozre, vrlo lagano ispada, mora se pri berbi biti pažljiv. Pokošene biljke vežu se u snopiće i ostavljaju na vrtu da se dosuše, nakon toga se ovrše, to jest odvoji se sjeme od ostalog dijela biljke. Prirod sjemena iznosi 6 do 16 dkg na 1 m2.

Upotrebljava se kao začin, a u pučkoj medicini kao sredstvo za reguliranje probave.

Gljive

Pečurke

Gljive u b r a j a m o m e d u na jkval i te tni je p o v r ć e j e r su n j ihove b j e l a n č e v i n e po sas tavu s l i č n e bje­l a n č e v i n a m a život injskog podri jet la. I m a j u za­s tupl jene sve e s e n c i j a l n e a m i n o k i s e l i n e . O s i m to­ga, b o g a t e su v i t a m i n i m a B skupine.

Glj ive p e č u r k e ili š a m p i n j o n i — Agaricus bispo-rus uzgaja ju se u p o d r u m i m a , n a p u š t e n i m rudar­s k i m o k n i m a i t u n e l i m a , te p o s e b n o s a g r a đ e n i m z g r a d a m a . T k o nije p o m i s l i o k a k o b i b i lo z g o d n o i m a t i g l j ivarnik u v l a s t i t o m p o d r u m u i u b r a t i svježe gljive k a d g o d p o ž e l i ?

To, m e đ u t i m , nije t a k o j e d n o s t a v n o . Za u s p j e š a n uzgoj gl j iva p e č u r k i p o t r e b n a su d o s t a v e l i k a ula­ganja, p a b i pro izvodnja s a m o z a v las t i te p o t r e b e b i l a i prev i še skupa.

Ovaj k r a t k i opis proizvodnje nije u p u t a k a k o uzga jat i gljive, n e g o j e n a m i j e n j e n b o l j e m razumi­j e v a n j u te proizvodnje.

Gljive p e č u r k e su saprofit i . Za svoj r a s t i razvoj ne t r e b a j u svjetlost, žive na o r g a n s k o j tvari u ra­s p a d a n j u - r a z g r a d n j i i iz nje u z i m a j u p o t r e b n e s a s t o j k e za svoj život: ugljik, dušik, m i n e r a l n e soli uz vodu i z r a k iz p r i r o d n e okol ine.

Z a uzgoj gl j iva koris t i s e k o m p o s t p r i r e đ e n n a o d r e đ e n i nač in, k a k o b i o m o g u ć i o razvoj gljive p e č u r k e a ne drug ih gl j iva i o s t a l i h o r g a n i z a m a .

O s n o v n a s a s t o j i n a za uzgoj gl j iva jes t svježi konjsk i gnoj koji se k o m p o s t i r a u s t rogo kontro­l i r a n i m uv je t ima uz d o d a v a n j e raz l ič i t ih dodata­k a u t o k u s a m o g p r o c e s a . O s i m k o n j s k o g gnoja, za k o m p o s t se kor i s te i raz l ič i te s m j e s e od pšenič­ne, r a ž e n e ih r iž ine s l a m e s d je te l insk im s i jenom, k o m i n o m , k u k u r u z n i m o k l a s c i m a s d o d a t k o m k r v n o g b r a š n a , k o k o š j e g gnoja , d u š i č n i h m i n e r a l ­n ih gnojiva, drug ih m i n e r a l n i h tvari, m i k r o e l e m e -n a t a i vode.

P r o c e s k o m p o s t i r a n j a t ra je o k o dva t j edna u z prevr tan je , z račen je , d o d a t a k vode i p o t r e b n i h aditiva. K o m p o s t se s laže u s a n d u k e , pol ice ili v r e ć e u k o j i m a se uzgaja ju gljive. N a j č e š ć e se upo­trebl java ju drveni ili p l a s t i č n i s a n d u c i .

T a k a v s e k o m p o s t p a s t e r i z i r a pr i t e m p e r a t u r i od 60°C d o v o d o m vruće p a r e (investici ja) ili uz drugi n a č i n zagr i javanja, pr i č e m u t r e b a d a i spar i sav a m o n i j a k . N a k o n h l a đ e n j a n a 25°C n a t a k a v se k o m p o s t »sije« gljiva.

Gljive s e n e r a z m n a ž a j u s j e m e n o m , n e g o spora-ma ili d i j e lov ima tk iva — micel i ja . T a k a v se mi-celi j proizvodi u s p e c i j a l n i m l a b o r a t o r i j i m a i na-sađuje n a n e k l i j a v a z r n a p š e n i c e ili prosa, k o j a o n d a služi k a o »sjeme«.

Pr i t e m p e r a t u r i od 25°C i v isokoj vlazi z r a k a mi-celi j p r o r a s t e k o m p o s t za o k o 14 d a n a . O n d a se p o k r i v a t a n k i m s l o j e m s p e c i j a l n e s m j e s e s t rese­tom, te ostavi u i s t im u v j e t i m a još o k o t jedan da­n a .

T a d a j e micel i j s p r e m a n z a s t v a r a n j e p lodnih tijela, tj. o n i h di je lova ko je t r o š i m o k a o povrće. S a n d u c i se s tave na s t a l n o mjes to i drže pri tem­p e r a t u r i od 16°C uz s t a l n o v laženje. P l o d n a t i jela r a s t u u v a l o v i m a 8 t jedana. N a k o n t o g a je kom­post i scrp l jen i m o ž e se koris t i t i još s a m o za gno­j idbu vrta.

Ljubitelji gljiva mogli bi s uspjehom provoditi ovu zadnju fazu proizvodnje, ako bi se našli spe­cijalizirani proizvođači koji bi za njih pripremali kompost, izveli pasterizaciju i proveli proces pre­rastanja micelija, te prodavali priređene sanduke za proces plodonošenja.

Možda će ovi reci potaći tu ideju.

Mogućnosti uzgoja još nekih vrsta gljiva Osim plemenite pečurke (šampinjona), ljubitelji

gljiva mogu uzgajati i druge vrste gljiva kao što su: bukovača (Pleurotus sp.), slamnatica (Stropha-ria rugoso-annulata), velika gnojištarka (Copri-nus comatus), baršunasta panjevčica (Flamrnuli-na velutipes) i nadaleko poznata »gljiva za dug ži­vot« Shii take (Lentinus edodes).

Kao supstrat za uzgoj može poslužiti: slama, si­jeno, kukuruzni oklasci, pamučni otpad, piljevina, drvena strugotina i slični materijali.

Osnovni postupak pripreme materijala je vrlo sličan za sve navedene gljive, a to je sterilizacija, odnosno pasterizacija u prvoj fazi, a zatim zasija-vanje micelija u supstrat kao druga faza, te inku­bacija (proraštanje supstrata) kao treća faza. Plodnošenje (fruktifikacija) je specifična, i zahtije­va održavanje temperatura i vlage u onim grani­cama kakve su potrebne za pojedinu vrstu gljiva.

Jednostavnost uzgoja, kao i lako dostupni i re­lativno jeftini materijali za supstrat pobuđuju sve veće zanimanje ljubitelja gljiva za vlastitim uzgo­jem. Ako još pridodamo da iskorištenje u odnosu na težinu supstrata može biti od cea 20% (kod bu-kovače, slamnatice, gnojištarke) pa sve do 50% (kod baršunaste panjevčice i Shii take), vidimo da hobi uzgoj može prerasti u vrlo rentabilan posao.

Spremanje i čuvanje povrća preko zime

Mnoge povrtne vrste mogu se spremiti i čuvati duže ili kraće vrijeme za kasniju upotrebu. To je većina korjenastog povrća: mrkva, peršin, celer, pastrnjak, cikla, rotkva, postrna repa i podzemna koraba, zatim neke kupusnjače: kasni kupus, kelj, korabica i kelj pupčar, te endivija i radič, lukovi i krumpir.

Najjednostavniji način jest čuvanje u podrumu, koji je dosta hladan, čist i zračan.

Povrće koje se sprema mora biti zdravo, čisto, neoštećeno i dovoljno zrelo za spremanje.

Korjenasto povrće najbolje je čuvati u vlažnom pijesku. Slaže se red po red, a između redova se stavlja najmanje 2 — 3 cm pijeska. Peršin i celer obično slažemo ukoso, i to tako da lišće bude okrenuto gore, da se sačuva i dio lišća. Ostale kor­jenasto vrste mogu se slagati u slojeve oko 20 cm i pokriti pijeskom.

Kupusnjače, endiviju i radič za spremanje vadi­mo s korijenom, te samo korijen ukopamo u pi­jesak, pazeći da se glavice ne dodiruju. Kelj pup­čar se ostavlja na stabljici. Sve ove vrste bolje će se čuvati ako je temperatura u podrumu bliže 0°C a vlaga zraka veća. U takvim uvjetima svi su ži­votni procesi usporeni, a isušivanje smanjeno, pa će spremljeno povrće ostati svježe i jedro.

Luk se bolje čuva na tavanu, gdje je manja vla­ga zraka, u plitkim letvaricama, manjim mreža-

stim v r e ć a m a ili u vijencima. Ako se luk ili če­šnjak smrzne, ne smije se dirati dok se ne odmr-zne. U t o m slučaju smrzavan je n e ć e štetiti.

Ondje gdje n e m a pr ik ladnog p o d r u m a sve na­vedene vrste, os im lukova, m o g u se čuvati u tra­pu.

K a k o količine pa i potrebe pojedinih v r s t a nisu jednake, a nisu ni velike kao u g o s p o d a r s t v i m a koja imaju robnu proizvodnju, bit će praktičnije da se n a č i n e dva do tri t rapa. U jednom t r a p u spremit će se s a m o krumpir, u d r u g o m osta lo korjenasto povrće, a u t r e ć e m kupusnjače i osta le vrste.

T r a p t r e b a smjestiti na povišeno mjesto, gdje ne prijeti opasnost i za najjačih kiša da će stajati vo­da. Evo pr imjera kako se m o ž e načiniti t r a p za korjenasto povrće (si. 41). Obilježi se pravokutnik

SI. 4 1 . Primjer slaganja povrća u trap; 1 celer, 2 peršin, 3 mrkva, 4 postrna repa, 5 cikla, 6 rotkva, 7 sloj slame, 8 sloj zemlje

širine 1,2 m a duljine p r e m a količini p o v r ć a koja se n a m j e r a v a spremiti. Da se o s i g u r a cirkulaci ja zraka, uzduž t r a p a stavi se i konstrukci ja od le-t a v a (si. 42), a na sredini o k o m i t a ventilacija koja m o ž e biti nač in jena od letvica ili s n o p a trstike debljine oko 15 cm. Čisto, zdravo, suho i neošte­ć e n o povrće s laže se u hrpu, koja je na osnovi

š i roka oko 80 cm a v isoka oko 60 cm. Ako se spre­maju razl ičite vrste, s lažu se tako da se — otva­rajući t r a p — s a m o s jedne s t r a n e m o ž e lako doći do željene količine povrća. P o v r ć e se pokrije slo­jem slame, a preko nje dolazi sloj zemlje iz j a r k a koji se iskopa oko trapa.

SI. 42. Konstrukcija od letava za horizontalnu ventilaciju trapa

Za velikih h l a d n o ć a t r e b a ventilacije zatvoriti. Kupusnjače, endivija i rad ič m o g u se trapiti ta­

ko da se biljke izvade s korijenom, iskopaju braz­de i biljke oč išćene od vanjskog l išća slažu u braz­de j edna do druge, ali da se ne dodiruju. Zatim se djelomično z a g r n u zemljom i odozgo pokriju preosta l im lišćem. Ako nastupe veće hladnoće, preko l i šća se n a b a c i još 1 0 — 1 5 cm zemlje.

M n o g i d a n a s imaju hladnjake za duboko zamr­zavanje u kojima se m o g u tra jno čuvat i namirni­ce, a m e đ u njima i svježe povrće. Za taj n a č i n čuvanja - konzerviranja dolaze u p r v o m redu o n e vrste, koje se ne m o g u duže čuvati na v e ć opisani način, a pr ipremaju se kuhanjem.

Najčešće se zamrzavaju: grašak, mahune, špi­nat, kukuruz š e ć e r a c , cvjetača, rajčica, paprika, a m o ž e se z a m r z a v a t i i poriluk, kelj p u p č a r i d r u g o a k o za to i m a dovoljno mjesta u hladnjaku.

P o v r ć e se pr ipremi kao za kuhanje, a zat im se na nekoliko m i n u t a uroni u ključalu vodu, da se unište encimi, koji i u z a m r z n u t o m povrću m o g u izazvati nepoželjne promjene. K a d a se ocijedi vo­da i ohladi, stavlja se na zamrzavanje .

Tabela 12

KALENDAR SJETVE I BERBE POVRĆA

Kont inenta lno

KODE SE UZGAJA DIREKTNOM SJETVOM

p o d r u č j e

Tabela 13

KALENDAR SJETVE I BERBE POVRĆA

M e d i t e r a n s k o

KODE SE UZGAJA DIREKTNOM SJETVOM

p o d r u č j e

Tabela 14

KALENDAR SJETVE, SADNJE I BERBE

Kont inenta lno

POVRĆA KOJE SE UZGAJA IZ PRESADNICA

p o d r u č j e

Tabela 15

KALENDAR SDETVE, SADNDE I BERBE

M e d i t e r a n s k o

POVRĆA KODE SE UZGADA IZ PRESADNICA

p o d r u č j e

Kalendar radova po mjesecima

Kontinentalno područje

Siječanj

B e r e se : m a t o v i l a c , pori luk, h r e n (ako n e m a sni­jega, a t lo ni je smrznuto) . R a z r a đ u j e s e p l a n u z g o j a p o v r ć a . P o p r a v l j a se ili n a b a v l j a dot ra ja l i a l a t i os ta l i po­t r e b n i inventar . N a b a v l j a s e s j e m e z a s jetvu p r e m a p lanu. N a b a v l j a j u se g n o j i v a i n a j p o t r e b n i j a s r e d s t v a za zaš t i tu bil ja. P r e g l e d a v a se p o v r ć e u p o d r u m u i tavanu, odstra­njuje s e koje j e p o č e l o trunuti . Z a h l a d n i h d a n a v e n t i l a c i j a t r a p a s e zatvara, z a topli j ih otvara.

Veljača

Si je se : rotkvica, g r a š a k . S i je se u z a š t i ć e n o m p r o s t o r u : k u p u s rani , kel j ra­ni, c v j e t a č a r a n a , k o r a b i c a r a n a , s a l a t a , ra jč ica, papr ika , pat l idžan. S a d i se : luk kozjak. B e r e se : matov i lac , pori luk, h r e n . D o p u n j u j u se n a b a v k e iz s i ječnja. D e t a l j n o se p r e g l e d a v a p o v r ć e u s p r e m i š t i m a i ods t ran ju je sve b o l e s n o . A k o ni je p r i p r e m l j e n o u jesen, a v r i j e m e je toplo, p r i p r e m a se k l i ja l i šno t lo i d e z i n f i c i r a se.

P r i k u p l j a s e b i o e n e r g e t s k i m a t e r i j a l z a zagr i java­nje z a š t i ć e n o g prostora, zbi ja se i p o k r i v a do upo­trebe, p u n i se u k l i ja l i šnu j a m u za uzgoj presad­n i c a r a n o g povrća. P r i p r e m a se kl i ja l i š te ili drugi z a š t i ć e n i p r o s t o r za sjetvu. Ako je v r i j eme toplo, a t lo se d o b r o prosu­šilo, o b a v l j a se o b r a d a , g n o j i d b a i p r e d s j e t v e n a p r i p r e m a t l a za k u l t u r e koje se siju ili s a d e k r a ­j e m m j e s e c a i u ožujku.

Ožujak

Si je se : mrkva, perš in, pas t rn jak, rotkva, rotkvica, c r n i kori jen, špinat, bob, g r a š a k . S i je se u z a š t i ć e n o m p r o s t o r u : k u p u s rani , kelj ra­ni, c v j e t a č a r a n a , k o r a b i c a r a n a , ce ler , sa lata, ra j­č ica , papr ika, pat l idžan, pori luk. S a d i se : luk, češn jak, luk kozjak, sa la ta , r a b a r b a r a , h r e n .

B e r e se : matov i lac , pori luk, h r e n . P u n i se kl i ja l i š te b i o e n e r g e t s k i m m a t e r i j a l o m i k l i j a l i š n i m t lom. V r š e se p o t r e b n e r a d n j e u uzgo ju p r e s a d n i c a : za­li jevanje, z račen je , z a š t i t a od b o l e s t i i e v e n t u a l n o o d š te tn ika, p o k r i v a n j e h a s u r a m a z a h ladni j ih no­ći. O b a v l j a se o b r a d a i g n o j i d b a t l a pri je s jetve ili sadnje, uz e v e n t u a l n o k o r i š t e n j e s r e d s t a v a za za­št i tu od š t e t n i k a u tlu. S l a ž e s e h r p a z a k o m p o s t i r a n j e .

Travanj

Si je se : mrkva, peršin, c ikla, p o d z e m n a k o r a b a , rotkva, rotkvica, c r n i kori jen, špinat, bob, g r a š a k ,

k u p u s kasni , kel j kasni , c v j e t a č a k a s n a , k o r a b i c a k a s n a , šparga, pori luk, sa la ta . S a d i se.- kupus rani , kelj rani, c v j e t a č a r a n a , k o r a ­b i c a r a n a , sa lata, šparga, h r e n . B e r e se : rotkvica, špinat, m a t o v i l a c , sa la ta , luk s r e b r e n a c , pori luk, r a b a r b a r a , h r e n . Obav l ja ju se m j e r e n j e g e p r e s a d n i c a u zaš t iće­n o m p r o s t o r u n a v e d e n e u ožujku. Pik i ra ju se : ra jč ica , papr ika , pat l idžan, ce ler . Vrš i se p r e d s j e t v e n a p r i p r e m a tla. Zal i jevaju s e p o s a đ e n e p r e s a d n i c e a k o j e toplo vr i jeme, zal i jeva se i iza s jetve na o t v o r e n o m a k o je t lo suho.

Provodi se z a š t i t a od boles t i i š t e t n i k a p r e m a po­trebi.

Svibanj

Si je se : c ikla, p o d z e m n a k o r a b a , rotkva, c r n i ko­rijen, g r a h m a h u n a r , kras tavci , tikvice, dinje, lu­b e n i c e , kupus kasni, kel j kasni , kelj p u p č a r , cvje­t a č a k a s n a , k o r a b i c a k a s n a , pori luk, sa lata, kuku­ruz š e ć e r a c . S a d i se : ce ler , sa la ta , ra jč ica, papr ika , pat l idžan, pori luk. B e r e se : r o t k v a l jetna, rotkvica, špinat, bob, gra­šak, k o r a b i c a r a n a , sa la ta , šparga, r a b a r b a r a , luk s r e b r e n a c . K a l e s e p r e s a d n i c e k u l t u r a pr i je sadn je n a otvo­r e n o m . P r i p r e m a se tlo za s jetvu ili s a d n j u uz e v e n t u a l n o t r e t i r a n j e protiv š t e t n i k a u tlu. N a v o d n j a v a se pr i sadnji, a po p o t r e b i i k u l t u r e s i j ane ili s a đ e n e rani je . Provodi se zaš t i ta prot iv p l a m e n j a č e luka, a po p o t r e b i i protiv drug ih š t e t n i k a i bolesti .

Vrš i se okopavanje , pli jevl jenje k o r o v a i pr ihranj i­van je r a n i h kul tura. P r e b a c u j e s e h r p a z a k o m p o s t i r a n j e .

Lipanj

Si je se-, mrkva, c ikla, p o d z e m n a k o r a b a , rotkva, k o r a b i c a k a s n a , g r a h m a h u n a r , pori luk, sa lata, endivija, radič, k o m o r a č , k u k u r u z š e ć e r a c . S a d i se : k u p u s kasni , kelj kasni , kel j p u p č a r , cvje­t a č a k a s n a , k o r a b i c a k a s n a , s a l a t a , pori luk. B e r e se : mrkva, perš in, c ikla, r o t k v a l jetna, bob, g r a š a k , k u p u s rani, kel j rani, c v j e t a č a r a n a , kora­b i c a r a n a , sa lata, šparga , r a b a r b a r a , luk s rebre­n a c .

P r i p r e m a se tlo za s jetvu ili sadnju. N a v o d n j a v a se iza s jetve ili sadn je i t i j ekom vege­taci je, a k o je vruće. V r š i se z a š t i t a protiv p l a m e n j a č e l u k a i ra jč ice, k a o i protiv drug ih bi l jnih b o l e s t i i š te tn ika . O k o p a v a se i pli jeve korovi . P i n c i r a se ra jč ica, veže uz a r m a t u r u . P r e k o p a v a se tlo iza b e r b e o z i m i h ili r a n i h pro­l jetnih kul tura .

Srpanj

Sije se : p o d z e m n a k o r a b a , rotkva, k o r a b i c a k a s n a , g r a h m a h u n a r , endivija, pori luk. S a d i se : k u p u s kasni , kelj kasn i , k o r a b i c a k a s n a , s a l a t a , radič, pori luk. B e r e se : mrkva, perš in, c ikla, r o t k v a l jetna, g r a h m a h u n a r , bob, g rašak , kras tavc i , tikvice, dinje, ku­pus rani , kel j rani , c v j e t a č a r a n a , k o r a b i c a r a n a , s a l a t a , ra jč ica, poriluk, luk kozjak.

P r i p r e m a se tlo za s jetvu ili sadnju. Zbog v e ć e p o t r e b e z a vodom, o b a v e z n o s e navod­njava. Vrš i se zaš t i ta protiv p l a m e n j a č e na ra jč ic i i luku i e v e n t u a l n o protiv drugih boles t i ili š t e t n i k a a k o se pojave. O k o p a v a se posli je k i še ili navodnjavan ja . P r e k o p a j u se g r e d i c e s koj ih je u b r a n o povrće. P r e b a c u j e s e h r p a z a k o m p o s t i r a n j e .

Kolovoz

Sije se : špinat, s a l a t a z imska, l u k s r e b r e n a c , kine­ski kupus (prvi t jedan). S a d i se : k o r a b i c a k a s n a , endivija, pori luk, luk koz­jak. B e r e se : mrkva, peršin, c ikla, p o d z e m n a k o r a b a , r o t k v a l jetna, g r a h m a h u n a r , kras tavc i , tikvice, di­nje, l u b e n i c e , luk, češn jak, luk kozjak, k o r a b i c a k a s n a , sa la ta , ra jč ica, papr ika, pat l idžan, pori luk, k u k u r u z š e ć e r a c . P r i p r e m a se tlo za s jetvu ili sadnju. N a v o d n j a v a s e p r e m a potrebi . Provodi se z a š t i t a od boles t i i š t e t n i k a p r e m a po­trebi . O k o p a v a j u se i pli jeve od k o r o v a k u l t u r e s i j ane ili s a d e n e p o č e t k o m ljeta. P r e k o p a v a se tlo posl i je b e r b e .

Rujan

Si je se : špinat, matov i lac . S a d i se : s a l a t a z imska, luk s r e b r e n a c , češn jak, luk kozjak. B e r e se.- mrkva, perš in, pas t rn jak, c ikla, podzem­n a k o r a b a , rotkva l jetna, c r n i kori jen, g r a h m a h u -

n a r , kras tavci , tikvice, dinje, l u b e n i c e , kupus ka­sni, kelj kasni , c v j e t a č a k a s n a , k o r a b i c a k a s n a , sa­lata, endivija, radič, ra jč ica , papr ika, pat l idžan, k u k u r u z š e ć e r a c . P r i p r e m a se t lo za s jetvu ili sad­nju o z i m i h kul tura. Vrš i s e j e s e n s k a d u b o k a obra­d a t l a n a g r e d i c a m a s koj ih j e p o v r ć e u b r a n o . P r e b a c u j e s e h r p a z a k o m p o s t i r a n j e .

Listopad

Si je se : š p i n a t ozimi. S a d i se : s a l a t a z imska, luk s r e b r e n a c , kelj Advent B o n n e r . B e r e s e : mrkva, peršin, pas t rn jak, c ikla, podzem­na k o r a b a , c r n i kori jen, špinat, dinje, lubenice , ku­p u s kasni , kelj kasni , kelj pupčar , c v j e t a č a k a s n a , k o r a b i c a k a s n a , ce ler , sa la ta , endivija, radič, patli­džan, hren, k o m o r a č , k i n e s k i kupus. P r i p r e m a se tlo za s jetvu ili s a d n j u o z i m i h k u l t u r a ko je n i s u p o s i j a n e (posađene) u rujnu. S p r e m a s e p o v r ć e z a d u g o t r a j n o čuvanje . V a d i se tlo i r a z g r a đ e n i b i o e n e r g e t s k i m a t e r i j a l iz k l i ja l i š ta i d e z i n f i c i r a se. Vrš i s e j e s e n s k a d u b o k a o b r a d a tla.

Studeni

B e r e se : mrkva , peršin, c ikla, p o d z e m n a k o r a b a , r o t k v a z imska, c r n i kori jen, špinat, kelj pupčar , c v j e t a č a k a s n a , ce ler , s a l a t a , endivija, radič, pori­luk, hren, k i n e s k i kupus. S p r e m a s e p r e o s t a l o p o v r ć e z a d u g o t r a j n o čuva­nje. Vrš i s e j e s e n s k a d u b o k a o b r a d a t la n a preos­t a l i m g r e d i c a m a .

Z a t v a r a s e vent i laci ja , a k o j a k o zahladi , n a spre­m i š t i m a i t rapov ima.

Prosinac

B e r e se : ro tkva z imska, m a t o v i l a c , poriluk, hren . Z a t v a r a se v e n t i l a c i j a na p o d r u m u i t r a p u za vri­j e m e h l a d n i h d a n a , o t v a r a a k o j e toplo.

Mediteransko područje

Siječanj

Si je se : g rašak , bob. S i je se u z a š t i ć e n o m p r o s t o r u : k u p u s prol jetni, kel j prol jetni, s a l a t a prol je tna. B e r e se : mrkva, perš in, blitva, k u p u s zimski, kelj zimski, kel j pupčar , cv je tača, sa la ta , endivija, ra­dič, raš t ika, špinat, pori luk. R a z r a đ u j e s e p l a n u z g o j a povrća . N a b a v l j a s e s j e m e z a sjetvu p r e m a p lanu. Nabav l ja ju se g n o j i v a i n a j p o t r e b n i j a s r e d s t v a za zaš t i tu bil ja.

P r e g l e d a v a se p o v r ć e u p o d r u m u i tavanu, odstra­njuje se o n o koje j e p o č e l o trunuti . Ako n i je p r i p r e m l j e n o u jesen, a v r i j e m e je toplo, p r i p r e m a se k l i ja l i šno tlo i d e z i n f i c i r a se. P r i k u p l j a s e b i o e n e r g e t s k i m a t e r i j a l z a zagr i java­nje z a š t i ć e n o g pros tora , zbi ja se i p o k r i v a do upo­trebe, p u n i se u k l i ja l i šnu j a m u za uzgoj presad­n i c a r a n o g povrća.

P r i p r e m a s e z a š t i ć e n i p r o s t o r z a sjetvu.

Ako je v r i j eme toplo, a t lo se d o b r o prosuši lo, o b a v l j a se o b r a d a , g n o j i d b a i p r e d s j e t v e n a pr ipre­m a tla.

Veljača

Si je se : mrkva, peršin, c ikla, g rašak , bob, luk. S i je se u z a š t i ć e n o m p r o s t o r u : k u p u s proljetni, kel j prol jetni, s a l a t a prol je tna, ra jč ica , papr ika, pat l idžan. S a d i se : češn jak, k u p u s prol jetni, kelj prol jetni, ar­t ičoka. B e r e se : mrkva, perš in, blitva, k u p u s zimski, kel j zimski, kel j pupčar , cv je tača, sa la ta , endivija, ra­dič, raš t ika, špinat, pori luk. D e t a l j n o se p r e g l e d a v a sve p o v r ć e u s p r e m i š t i m a i ods t ran ju je sve b o l e s n o . P u n i se kl i jal ište b i o e n e r g e t s k i m m a t e r i j a l o m i k l i j a l i šn im t l o m i p r i p r e m a se za sjetvu. V r š e se p o t r e b n e radn je u uzgoju p r e s a d n i c a : za­li jevanje, z račen je , z a š t i t a od bole t i i e v e n t u a l n o o d š tetnika, pokr ivan je h a s u r a m a z a h l a d n i j i h no­ći. O b a v l j a se o b r a d a i g n o j i d b a t l a pri je s jetve ili sadnje, uz e v e n t u a l n o k o r i š t e n j e s r e d s t v a protiv š t e t n i k a u tlu.

Ožujak

Si je se : mrkva, peršin, c ikla, bob, šparga . S i je se u z a š t i ć e n o m p r o s t o r u : ra jč ica, papr ika , pat l idžan. S a d i se : k u p u s prol jetni, kelj prol jetni, s a l a t a pro­l jetna, šparga , a r t i č o k a .

B e r e se : mrkva , perš in, blitva, g r a š a k , k u p u s zim­ski, kelj zimski, kelj p u p č a r , cv je tača, sa lata, endi­vija, radič, šparga, raš t ika, špinat, luk s r e b r e n a c . O b a v l j a j u se m j e r e n j e g e p r e s a d n i c a u zaš t iće­n o m p r o s t o r u n a v e d e n e u vel jači. Pik i ra ju se : ra jč ica, papr ika , pat l idžan, ce ler . V r š i s e p r e d s j e t v e n a p r i p r e m a tla. Zal i jevaju se p o s a đ e n e p r e s a d n i c e a k o j e toplo vr i jeme, zal i jeva se i iza s jetve na o t v o r e n o m a k o je tlo suho.

Provodi se zaš t i ta od boles t i i š t e t n i k a p r e m a po­trebi . S l a ž e s e h r p a z a k o m p o s t i r a n j e .

Travanj

Si je se : mrkva, peršin, c ikla, g r a h m a h u n a r , kra­stavci, tikvice, dinje, l u b e n i c e , ra jč ica, papr ika, pa­tl idžan. S a d i se : ra jč ica, papr ika , pat l idžan. B e r e se : mrkva, perš in, g r a š a k , bob, k u p u s zimski, kel j zimski, cv jetača, sa la ta , šparga , a r t i č o k a , ra­štika, luk s r e b r e n a c . K a l e s e p r e s a d n i c e toplol jubivih k u l t u r a pri je sadn je n a o t v o r e n o m . P r i p r e m a se tlo za s jetvu ili s a d n j u uz e v e n t u a l n o t re t i ran je protiv š t e t n i k a u tlu. N a v o d n j a v a se pr i sadnji, a po p o t r e b i i k u l t u r e s i j ane ili s a đ e n e rani je . Provodi se zaš t i ta protiv p l a m e n j a č e luka, a po p o t r e b i i protiv drug ih boles t i i š te tnika. O k o p a v a j u se, pli jeve od k o r o v a i p r i h r a n j u j u ra­n e kul ture .

Svibanj

Si je se : mrkva , perš in, c ikla, g r a h m a h u n a r . S a d i se : ra jč ica, papr ika , pat l idžan. B e r e se : mrkva , peršin, c ik la , g r a š a k , bob, k u p u s prol jetni, kel j prol jetni, s a l a t a , šparga, a r t i č o k a , luk s r e b r e n a c . P r i p r e m a se tlo za s jetvu ili sadnju. N a v o d n j a v a se iza s jetve ili sadn je t i j e k o m vege­tac i je a k o j e vruće. V r š i se z a š t i t a protiv p l a m e n j a č e l u k a i ra jč ice , k a o i prot iv drug ih bi l jnih b o l e s t i i š te tnika. O k o p a v a se i pli jeve korovi. P i n c i r a se ra jč ica, veže uz a r m a t u r u . P r e k o p a v a se tlo iza b e r b e o z i m i h ili r a n i h pro­l jetnih kul tura. P r e b a c u j e s e h r p a z a k o m p o s t i r a n j e .

Lipanj

Si je se : mrkva, peršin, cikla, g r a h m a h u n a r , k u p u s zimski, kel j zimski, kelj pupčar , cv je tača, sa la ta , radič, raš t ika . S a d i se : ra jč ica , papr ika, pat l idžan. B e r e se : mrkva, peršin, c ikla, g r a h m a h u n a r , tikvi­ce, k u p u s prol jetni, kelj prol jetni, sa la ta , ra jč ica, papr ika , pat l idžan. P r i p r e m a se t lo za s jetvu ili sadnju. Z b o g v e ć e p o t r e b e z a vodom, o b a v e z n o s e navod­njava.

Vrš i se z a š t i t a protiv p l a m e n j a č e na ra jč ic i i luku i e v e n t u a l n o protiv drug ih bolest i , i š t e t n i k a a k o se pojave. O k o p a v a se posl i je k i še ili n a v o d n j a v a n j a . P r e k o p a v a j u se g r e d i c e s koj ih je u b r a n o povrće.

Srpanj

Si je se : mrkva , perš in, c ikla, g r a h m a h u n a r , k u p u s zimski, kelj zimski, cv je tača, s a l a t a , radič, endivija, pori luk. S a d i se : k u p u s zimski, kelj zimski, kelj pupčar , cv je tača, sa la ta . B e r e se : mrkva, perš in, c ikla, g r a h m a h u n a r , kra­stavci, tikvice, dinje, l u b e n i c e , luk, češn jak, ra jč ica , papr ika, pat l idžan. P r i p r e m a se t lo za s jetvu ili sadnju. Z b o g v e ć e p o t r e b e z a vodom, o b a v e z n o s e navod­njava. Provodi se zaš t i ta od boles t i i š t e t n i k a p r e m a po­trebi . O k o p a v a se posli je k i še ili navodnjavan ja . P r e k o p a se tlo posl i je b e r b e . P r e b a c u j e s e h r p a z a k o m p o s t i r a n j e .

Kolovoz

Si je se : mrkva, perš in, blitva, g r a h m a h u n a r , sa la­ta, radič , endivija, špinat, pori luk, luk s r e b r e n a c . S a d i se : k u p u s zimski, kel j zimski, kel j pupčar , cv je tača, sa lata, radič, endivija, raš t ika, pori luk. B e r e se : mrkva, peršin, c ik la , g r a h m a h u n a r , kra­stavci, tikvice, dinje, l u b e n i c e , luk, češn jak, ra jč ica , papr ika, pat l idžan. P r i p r e m a se tlo za s jetvu ili sadnju. Z b o g v e ć e p o t r e b e z a vodom, o b a v e z n o s e navod­njava. Provodi se z a š t i t a od b o l e s t i i š t e t n i k a p r e m a po­trebi . O k o p a v a se posl i je k i š e ili n a v o d n j a v a n j a . P r e k o p a se tlo posli je b e r b e .

Rujan

Sije se : mrkva, peršin, sa la ta , radič, špinat. S a d i se : češn jak, sa lata, radič, endivija, a r t ičoka, pori luk. B e r e se : mrkva, peršin, c ikla, g r a h m a h u n a r , kra­stavci, tikvice, dinje, lubenice , sa la ta , radič, rajči­ca , papr ika, pat l idžan, a r t i č o k a . P r i p r e m a se tlo za s jetvu ili sadnju. N a v o d n j a v a s e p r e m a potrebi . Z a š t i t a od bolest i i š t e t n i k a provodi se p r e m a po­trebi . P r e k o p a v a se tlo posl i je b e r b e . P r e b a c u j e s e h r p a z a k o m p o s t i r a n j e .

Listopad

Sije se : mrkva, peršin, bob, špinat . S a d i se : češnjak, sa la ta , radič, a r t i č o k a , luk sre­b r e n a c . B e r e se : mrkva, peršin, blitva, g r a h m a h u n a r , kra­stavci, tikvice, dinje, lubenice, k u p u s zimski, kelj zimski, sa la ta , radič, endivija, ra jč ica, papr ika, pa­tl idžan, a r t ičoka, raš t ika, špinat. P r i p r e m a se t lo za s jetvu ili sadnju. V a d i se tlo i r a z g r a d e n i b i o e n e r g e t s k i m a t e r i j a l iz k l i ja l i š ta i d e z i n f i c i r a se. Vrš i s e j e s e n s k a d u b o k a o b r a d a t la.

Studeni

Sije se : mrkva, peršin, g r a š a k , bob. B e r e se : mrkva , perš in, c ikla, blitva, k u p u s zimski, kel j zimski, cv je tača, sa la ta , radič, endivija, rašti­ka, špinat, pori luk.

P r i p r e m a se t lo za s jetvu ili sadnju. S p r e m a s e p o v r ć e z a d u g o t r a j n o čuvanje . V a d i se i dez in f ic i ra t lo iz kl i jal išta. V r š i s e j e s e n s k a d u b o k a o b r a d a tla.

Prosinac

Sije se : g rašak , bob. B e r e se : mrkva, peršin, c ikla, blitva, k u p u s zimski, kel j zimski, kelj pupčar , cv je tača, sa lata, endivija, radič, raš t ika, špinat, pori luk. V r š i s e j e s e n s k a d u b o k a o b r a d a t la. P r i k u p l j a s e b i o e n e r g e t s k i m a t e r i j a l z a zagri java­nje k l i ja l i š ta i č u v a do u p o t r e b e . P o p r a v l j a se ili n a b a v l j a dotra ja l i a l a t i os ta l i po­t r e b n i inventar .

RAZNA IMENA ISTOG POVRĆA

Kupus — zelje Cvjetača — karfiol Korabica — keleraba Brokula — kavulin Rašt ika — raštan, lisnati kupus Kineski kupus — kinesko zelje

Radič — salatna cikori ja Matovilac — motovilac, poljska salata Špinat — spanać Blitva — mangold Novozelandski špinat — novozelandski spanać Komorač - morača

Peršin — peršun Pastrnjak — pastrnak Cikla — cvekla Crni korijen — španjolski zmijak Vrtni turovac — bijeli korijen Hren — ren Podzemna koraba — broskva Rotkva — povrtnica Rotkvica — povrtnica mjesečarka

Luk — crni luk Luk srebrenac — ozimi luk, luk orijaš Češnjak — beli luk, bijeli luk Kozjak — ljutika Vlasac — vlasac, luk drobnjak Zimski luk - arš lama Poriluk - praziluk

Rajčica — paradajz, crveni patlidžan Patlidžan — plavi patlidžan Tikvica — bundeva, buča Dinja — pipun, bostan Lubenica — karpuza, bostan Bamija — bamnja

Grašak — biž Grah mahunar — boranija

Šparga — špargla Kiselica — zelje, štavelj

Maj oran — mažuran Mažuran — majčina dušica, timijan Bosiljak, bosiok, bosilje Menta — paprena metvica, nana Pčelinja metvica — matičnjak Ružmarin — ružmarin Portulak — tušac Ruta — rutva, petoprsnica Boreć — boražina, lisičina Maslačak — žutenica Kiml — kim, kumin Aniš — slatki januš Korijander — paprić, čimavica Kopar - mirodija

RAZNA IMENA ISTIH M J E S E C I

U ovoj knjizi mjeseci su nazvani hrvatskim narodnim ime­nima. Da bismo čitaocima koji govore srpskohrvatskom jezič­nom varijantom olakšali snalaženje, usporedno navodimo redni broj mjeseca i internacionalni naziv mjeseca kako su preuzeti u našem jeziku.

I siječanj II veljača

III ožujak IV travanj V svibanj

VI lipanj

— januar — februar — mart — april — maj — juni

VII srpanj VIII kolovoz

IX rujan X listopad

XI studeni XII prosinac

juli august septembar oktobar novembar decembar