Povratak Filipa Latinovica

  • Published on
    08-Nov-2014

  • View
    98

  • Download
    5

Embed Size (px)

Transcript

<p>MIROSLAV KRLEA</p> <p>POVRATAK FILIPA LATINOVICZA</p> <p>Svitalo je, kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor.Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u ovom zakutku, a znao je jo uvijek sve kako dolazi: i truli slinavi krovovi i jabuka fratarskoga tornja i siva, vjetrom isprana jednokatnica na dnu mranog drvoreda, Meduzina glava od sadre nad tekim, okovanim hrastovim vratima i hladna kvaka. Dvadeset i tri godine su prole od onog jutra, kada se dovukao pod ova vrata kao izgubljeni sin: sedmogimnazijalac, koji je ukrao svojoj majci stotinjarku, tri dana i tri noi pio i lumpao sa javnim enama i kelnericama, a onda se vratio i naao zakljuana vrata i ostao na ulici, te otada ivi na ulici ve mnogo godina, a nita se nije promijenilo uglavnom. Zastao je pred stranim zakljuanim vratima, i kao i onog jutra imao je osjeaj hladnog gvozdenog dodira te teke, masivne kvake u koljci svoga dlana: znao je, kako e ta vrata biti teka pod njegovom rukom i znao je, kako se lie mie u kronjama kestenova i uo je jednu lastavicu, kako je prhnula iznad njegove glave, a bilo mu je (onog jutra) kao da sanja: bio je sav aav, umoran, neispavan, osjeajui kako mu neto plazi oko okovratnika: po svoj prilici stjenica. Nikada nee zaboraviti onog mranog svitanja i one pijane, posljednje, tree noi i onog sivog jutra dok ivi.5/255</p> <p>Na uglu, gdje se je kao mali deko igrao sa svojim bijelim janjcem, stajalo je gradilite obzidano kao ovjek visokim zidom i na tom visokom zidu bile su naslikane reklame za enske steznike i koksove patent-pei: steznici su bili vitki, stegnuti u pasu, a ispod jedne gvozdene patent-pei lizao je plamen. Da, tu pod zidom, tu je onog jutra stao i nije mogao dalje. Osjeao je srce u grlu, u nogama, u zglobovima, u prstima, meu rebrima, u mesu, i tako sav samo jedno tamno krvavo srce, prislonio se uza zid da ne padne. Dugo je stajao pod vitkim enskim steznicima, a prsti su mu bili puni praine i maltera, jer je zid bio star, pljesniv, s pjegama od salitre. Proao je pokraj njega jedan pekarski naunik s mreom topla peciva: zamirisale su emlje i ulo se dugo iza ugla kako pekar vue svoje papue po asfaltu. Zastao je Filip kod tog starog i trulog zida i dotaknuo ga rukom kao da dira jedan dragi i zaboravljeni grob. Kia je s vjetrom izlizala steznike: ispod morta provirivale su na sve strane cigle, a tek na jednom mjestu ostao je jo modrikasti jeziac koksovog plamena pod stalkom naslikane gvozdene patent-pei; ugledavi taj davno pokojni znamen, Filip je osjetio kako se u njemu rastvaraju daleke, pomrle slike, i tako mu je bilo kao da pred neshvatljivo ogromnim prostorima stoji potpuno sam. uli su se ljudski koraci iza ugla. Proao je pekarski naunik s mreom topla peciva: zamirisale su emlje i ulo se dugo iza ugla kako pekar vue svoje papue po asfaltu. Nigdje nije bilo nikoga. Prazna ulica, sa starim sivim tornjem na dnu drvoreda i tihim odsjajima blagoga jutra po zatvorenim oknima, zavjese, cvjetovi u loncima, zakljuana vrata, verige, lavlje glave, kameni pragovi i mjedene ploe stanara; gdje-gdje po koje sta-</p> <p>6/255</p> <p>rinsko zvonce. Pod jednokatnicom stajala je svjetiljka. Ona ista, koja je svijetlila nad krevetom njegovih najpaklenijih djeakih kriza: taj upaljeni naranasti odraz promatrao je noi i noi na stropu izmeu zmajskih obraza i glicinija i modrog jorgovana, a plamiac je svjetiljin izgarao i micao se neprekidno, kao bolesna ribica izmeu etiri stakla prljave posude. Sve je bilo sivo, a kua je izgledala neobino mranom, upravo tamnosmeom. Meduzina glava nad ulaznim vratima zgrila se sva kao da umire, a usne su joj bile nateene, zmije riovke u glavi tuste, uznemirene, a vrata ulazna ogromna, okovana, kao tvravna. Ta sjeverna strana jednokatnice bila je isprana vjetrom, a Filipu je bila potpuno strana pomisao, da je pod tim krovom te sive, zelenkaste jednokatnice (jedamput, davno) raslo njegovo vlastito, krvavo, tako neizrecivo intenzivno djetinjstvo. Ovamo su se preselili ve u gospodskoj fazi mamine karijere: kada je mati prodala trafiku u Fratarskoj ulici i kada je kanonik Lovro javno dolazio k njima na crnu kavu i domino. Sve je znao kako dolazi: i kvaka u ruci, i teak masivan otpor vratnica, i dugi neprozraeni hodnik namazan sivom uljenom bojom, i drvene stube, i veliki, bijelo uokvireni prozor u meukatu s izgledom u vrt. Stojei pred stranom i zakljuanom kuom, Filipu je palo na um kako bi bilo da ue. Pristupio je tiho vratima, primio za teku, hladnu kvaku, kvaka je popustila i vrata su se otvorila: kua nije bila zakljuana. Zatvorio je za sobom neujno ulazna vrata i polagano kao tat, da se nije ulo savreno nita, na prstima, bez daha, dovukao se do prozora u meukatu. Prozor je bio otvoren, a vrt je ve bio pun bijele jutarnje svjetlosti. U starom, ogromnom, razlistanom orahu bilo je mnogo cvrkuta ptijeg. Stajao</p> <p>7/255</p> <p>je tiho taj stari vrt sa svoje etiri simetrine, bijele staze, sa rascvalim utim ruama i staklenim kuglama i patuljcima i vodoskokom i zlatnim ribicama kao netaknut, savreno uredan, poliven, obrezan, kao da se nije nita dogodilo i kao da se u ivotu uope nita ne dogaa. Pod zidom, obraslim vinjagom, iza gustog zimzelena vidio se krov kokoinjca. "Tepihklopfer" je bio pred kokoinjcem, onaj isti tepihklopfer na kome je Filip palio vatromet u predveerje Karolinine svadbe. Karolina stanovala je sa svojim ocem u pivnici i njen otac znao je da puni i preparira krepane ptice i da im ispunja oi arenom staklovinom, a Karolina je bila debela, dvanaest godina starija od Filipa i prala je flae u pivovari. Filip bio se patio zbog te debele Karoline pune tri godine, jalovo i bolno. Kao prezrelo, razdrto, neuravnoteeno dijete, sa dubokim i mranim kompleksima moralnog ponienja u sebi, pun neiste krvi i osjeaja mranog progona, rastrgan s ljubavnim motivima na razne, blesave, male, naivne djevojice (svoje vrnjakinje), Filip je osjetio jednoga dana u zdjeli svoga krila debela, tusta stegna dobroudne Karoline. Dogodilo se to dolje u Karolininoj kuhinji, kod kipuih lonaca i usijane parherdske ploe; on je sjedio na kuhinjskom stolcu i gledao Karolinu kako pere rublje, a Karolina, nalivi pun lonac kipue vode u korito i ekajui da se ta voda ohladi, sjela je u Filipovo krilo. Filip je u ono vrijeme itao Zolinu Nanu, slikao akvarele, pio prve ae piva s gaenjem i bljuvao od pete cigarete, i taj mali deko, koji je igrajui ah i nogomet bio s jedne strane sklon jo najnaivnijem podjetinjenju, a s druge rastrgan izmeu najbjesomunijih poroka, osjetio je iznenada u svom krilu debelu, mokru, znojavu, usijanu Karolininu stranjicu. Ta sluajna, nesmotrena,</p> <p>8/255</p> <p>bezazlena Karolinina kretnja ostala mu je najpadaviavijom, najsladostrasnijom emocijom itavog djetinjstva. Koliko se samo nagledao blijedih obrisa kostanjevekih vinograda, kamo je Karolina otputovala sa svojim vincilirom, i trei za psima, lovei koljke i gledajui kako se kope kopuni, on je prosanjao noi i noi u bunilu, snatrei o tom nepovratnom nadnaravnom uitku, kada mu je Karolina bila u krilu. Palei na tom tepihklopferu svoj posljednji vatromet u predveerje Karolinine svadbe, on je bio na rubu samoubijstva od alosti; itavog tog ljeta skakao je s najvieg ramena baroknog svetog Florijana u vodu pod mostom, samo da bi se voda zakrvarila nad njim. Jer je kolala meu acima legenda, da je jedamput jedan mlinar skoio sa svetoga Florijana i da ga vie nikada nisu izvukli, nego se je samo voda zakrvarila nad njim. Vatromet u predveerje Karolinine svadbe! Krvava voda pod mostom! Koliko se je ve vode zakrvarilo nad njim, a on jo uvijek pliva i jo se uvijek mie! I onog jutra, kada se je bio vraao ovim stubama kao pokajnik, kao tat, koji je ukrao stotinjarku (a dolazi od bludnih i prljavih pijanih ena), i onog jutra, kada ga je roena majka izbacila na ulicu s moralnim zgraanjem, i onda se je nad njim zakrvarila blatna i sudbonosna mutna voda. Kako je tu treperio na tom prozoru onoga jutra, vie mrtav nego iv, i kako je nesnosno dugo trajalo ono ekanje tu, na tom mjestu: no pred tim, kada je imao jo etrdeset kruna i kada je bila jo i ta mogunost otvorena da otputuje nekamo daleko, i ta no bila je strana! I ona posljednja no, kada je nestajala forinta za forintom i kada se je matematskom sigurnou pribliavala katastrofa, bila je sablasna i smrtonosna. Ali sada je tu pred njim stajalo ono najtee: trebalo je popeti se jo etrnaest stepenica i pozvoniti na vratima</p> <p>9/255</p> <p>lijevo u prvome spratu. On je stajao onog davnog svitanja nad ovim prozorom valjda vie od jedne ure nepomino i ne bi se ni onda bio pokrenuo, da nije uo kako se otvaraju vrata negdje u prizemlju i kako netko dolazi. Njemu je izgledalo, kao da taj netko dolazi ovamo u prvi kat. To je bila ustala jedna slukinja i s tavom punom kukuruznog brana ila je hraniti pilie. Tako se je naao pred maminim vratima; smea, uljenom bojom namazana vrata, sa kvakom od ute mjedi i staklenim, utom mjedi optoenim kolutom, koji je izgledao kao minijatura prozora na lai. Iza tog metalnog kotaia bio je poklopac sputen. "Ploica u drvenom okviru. " Ime i prezime njegove mame. Udovice. Njemu tako dobro poznato ime i prezime njegove mame. Tu stanuje ta gospoa, koja hoda u crnini, udovica, njegova mama, trafikantica iz Fratarske ulice, a njen sin, sedmogimnazijalac, vratio se iz bordela, a sve je tek na poetku. "Kako je pozvonio i kada? " "Dugo nije bilo nikoga; sve je bilo tiho kao izumrlo. " Pozvonio je opet. (Baterije elektrinog zvonca kod njih nisu nikada bile naroito pune i zvuk zvona bio je sasvim slab.) To mu je neobino prijalo. Spava. Dugo spava. I bolje je, da se sve dogodi to kasnije. Onda poslije duge zvonjave otvorila su se vrata od sobe i ule su se papue na drvenim daskama. To je bila ona. Otvorio se poklopac na mjedenom kotaiu i on je osjetio njen hladan, neumoljiv pogled. Javio se njen strog i surov glas. Zapitala ga je to eli? I to u pluralu: "to elite?" "Pa ja sam, otvori mi!" Isti taj strogi i surov glas opet se je javio iza zakljuanih vrata, da ga taj glas ne pozna i neka se vrati tamo, odakle je doao. Tamo i spada. I opet u pluralu: "Tamo i spadate."</p> <p>10/255</p> <p>Njemu je bilo kao da e se onesvijestiti, no za svega tog mutnog razgovaranja kroz rupicu dogleda usred drvene daske, na ovaj tajanstveni okovani koluti, on je osjeao, da se tu radi o nekakvim vanim neprekoraivostima. O demarkaciji. I kada se spustio poklopac i kada se opet ulo smucanje pustenih papua po drvenim daskama, i to, kako su se iznutra, u stanu, zatvorila vrata od sobe, Filipu je bilo jasno, da su ostala jedna vrata zakljuana pred njim konano i nepovratno. Tako se je okrenuo, spustio niz stube i tako je ostao na ulici dvadeset i tri godine potpuno sam. A sada se vratio u taj zabitni provincijalni zakutak, i jutro je proljetno, i on se naao u prvome spratu te strane, vlane kue, te ne bi bilo zgodno da netko primijeti tog nepoznatog prolaznika, kako se u sivom svitanju vue po tuim, praznim kuama. Tako isto na prstima, korak po korak, oprezno, sustegnutog daha, kao to se je uvukao, Filip se je prokrijumario opet natrag na ulicu, gdje je pod gustim kronjama kestenova jo bilo sasvim tamno, zelenkasto i mrano.</p> <p>11/255</p> <p>PTICE, vode i livade, sve je to bilo lagano jutarnje, proljetno gibanje slika, kao san trepetljivo micanje sjena i osvjetljenja, a ipak Filip nikako nije mogao progutati svoje potitenosti, to ga je stegla u grlu kao neshvatljivo klupko alosti. Brzovlak stigao je na kaptolski kolodvor neto poslije tri, a sada je ve oko grada stao da raste proziran sjaj modrog, svjeeg, travanjskog jutra, punog svjetlosti nad njivama i nad oranicama. Svileni vjetar jutarnji, teki, bijeli, trudni travanjski oblaci, mirisi na poljima i boje u daljinama, sve je raslo kao tiha instrumentacija modrog jutarnjeg buenja. Iz daljine, iz otvorenog terena, preko oranica razlijegala se bronana jutarnja zvonjava, a nad zelenkastom bakrenom jabukom kaptolske fratarske crkve gomilahu se teki, bijeli oblaci, te se vrapci pod kronjama platana uznemirie glasno, kao pred ranu jutarnju kiu. Da, tu je leao pred Filipom u miru jutarnjem Kaptol, sjedite gornjopanonskog i ilirskog biskupa, slavna protuturska tvrava esnaestoga vijeka, na rubu posavskoga blata i movara, grad Filipova djetinjstva i prve mladosti, gdje ga nije bilo toliko godina, a gdje mu se jutros priinilo sve tako poznatim, a opet toliko stranim, kao</p> <p>12/255</p> <p>da je negdje davno ve umro i kao da kroz koprene nejasne neshvatljivosti prozire zaboravljene obrise mrtvih stvari i dogaaja. Preko etalita, gdje su pod platanama cvali krugovi crvenih i utih tulipana, vukla su se niz drvored polagano mesarska kola, pretovarena krvavim goveim butovima; jedna se plavkasta telea noga zaplitala meu bice, te je tako izgledalo kao da e tu plavkastu teleu nogu toak prelomiti u zglobu. Fasciniran tom plavkastom, oguljenom teleom nogom, zaputio se je Filip za mesarskim kolima preko mosta, pa uz mahovinom obrasle sive fratarske plotove naao se u Fratarskoj ulici. Na dnu dudovog drvoreda, pod strmim krovom jedne duge prizemnice, odmah kraj prvog prozora uz smei plot, stajala su visoka, zelenkasta, drvena vrata, zatvorena, zakljuana lokotom i gvozdenom motkom, sa limenom tablom i natpisom: kraljevska mala prodaja duhana. Tu je davno, prije trideset godina stajala trafika njegove majke, gospoe Regine, a tu stoji jo i danas trafika kao u vrijeme njegova djetinjstva, kada su vode kapale po zaralim ljebovima i uli se dralovi kako plau u tamnim noima visoko nad gradom. Tu jo uvijek stoji stuba od trule cigle, a prag su izglodali takori. I roleta je na oknu isto tako poderana kao i prije trideset godina, a tamo, iza rolete, ona vlana, pljesniva, mrana soba s trulim podom, gdje se on toliko nakleao iza eljezne pei u kutu. Klei Filip u polumraku i potpuno je sam u sobi, samo se izvana uju koraci prolaznika od duda do plota, od plota do zida, uza zid pokraj prvog prozora i preko ljebastog kanala, u kome je gnjila zelenkastomasna voda puna slame i pahuljica od ivadi. Zagledao se Filip u taj kanal pod drvenim mostiem, pun slame, smea i pahuljica od ivadi, a jedna mala laica od novinskog papira, ta draga djeja pustolovna korablja, zapela je</p> <p>13/255</p> <p>o ciglu, sva mokra i namoena, pred potonuem. Sagnuo se Filip, da podigne svoju malu brodolomnu djeju laicu iz smrdljive lokve (nad kojom je toliko sati prosanjao o dalekim moreplovcima), ali mu se to ve u isti tren priinilo preglupim: tako je stao pred trafikantiin prozor i zagledavi se u one mrlje na musavom staklu ostao je nepomino, dugo. Tu odmah iza zida stajao je mamin eliptini politirani stol, a na stolu crvenkasti barunasti album s fotografijama. Crveni barunasti album, ta skupocjena, tajanstvena knjiga bila je okovana zlatnim plehom, a imala je na prednjim koricama herolda u vitekom oklopu s trubom: preko trube bio je prevjeen stijeg s dva raskriljena ogromna orla. Taj izblijedjeli barunasti album s vitokim trubaem, to je bila jedna od onih tajanstvenih svetinja, koju je bilo zabranjeno dirati. To se je svetogre kanjavalo dugotrajnim kleanjem iza pei, gdje je zaudaralo po takorima. A tu uz prozor, na drugoj strani te ogulje...</p>