Povijesti Bliskog i Srednjeg Istokana univerzitetu u LondonuARAPI U POVIJESTIKULTURAZagreb1956Naslov originalaTHE ARABS IN HISTORYbyBERNARD LEWISHutchinson's University LibraryLondon, 1950PreveoJOSIP UPANOVSADRAJ Predgovor Uvod I. Arabija prije islama II. Muhamed i pojava islama III. Doba osvajanja IV. Arapsko kraljevstvo V. Islamsko carstvo VI. Pobuna u islamu VII. Arapi u Evropi VIII. Islamska civilizacija IX. Suton arapske moi X. Utjecaj Zapada Kronoloka tablica Vanija bibliografija Biljeka o piscu Napomena prevodioca Pogovor1PREDGOVOROvo nije toliko povijest Arapa, koliko pokuaj da se ona protumai. Umjesto da zbijemtako golem predmet u goli okvir datuma i dogaaja, nastojao sam da izdvojim i ispitamneka temeljna pitanja mjesto Arapa u povijesti ovjeanstva, njihova zajednikasvojstva, njihove tekovine i bitne znaajke nekoliko razdoblja njihova razvitka.U ovakvom djelu nije mogue, a niti je ustvari poeljno naznaiti izvore za svakuinjenicu i za svako tumaenje. Orijentalisti e smjesta opaziti, koliko dugujemmajstorima islamskih studija, ivima i mrtvima. to se tie ostalih, mogu samo openitoizraziti zahvalnost mojim prethodnicima, nastavnicima, kolegama i studentima, koji sumi svi pomogli, na razliite naine, da stvorim pogled na arapsku povijest, izloen naovim stranicama.Dugujem posebnu zahvalnost profesoru H. A. R. Gibbu, Dr. U. Heydtu i Dr. D. S. Riceu,to su itali i dali primjedbe na rukopis, kao i gospoici J. Bridges, koja je priredilaIndeks.B. L.UVODto je to Arapin? Poznato je, da je teko definirati etnike nazive, a meu njima nazivArapin nije najlaki. Jedna bi se definicija mogla odmah odbaciti. Arapi su moda nacija,ali jo nisu nacionalnost u dravnom smislu. Nacionalnost ovjeka, koji se sam nazivaArapinom, moe biti opisana u njegovoj putnici kao sirijska ili libanonska, palestinska iliegipatska, iraka ili saudijsko-arabijska, ali ne kao arapska. Postoje arapske drave, paak i Liga arapskih drava, ali jo nema jedinstvene Arapske drave, koje bi svi Arapi bilidravljani.Ali ako arapstvo nema dravne sadrine, ono nije nita manje stvarno, i Arapin nijemanje ponosan na svoju arapsku pripadnost i manje svijestan veza, to ga vezuju sdrugim Arapima u prolosti i sadanjosti. Da li je onda jezik inilac, to ujedinjuje dali je Arapin naprosto onaj, kojem je materinji jezik arapski? To je jednostavan odgovor,koji na prvi pogled zadovoljava pa ipak tu ima tekoa. Da li je idov iz Iraka iliJemena, koji govori arapski, ili kranin iz Egipta i Libanona, koji isto tako govoriarapski, Arapin? Istraiva moe dobiti razliite odgovore od samih tih ljudi i odnjihovih muslimanskih susjeda. Da li je Arapin ak i musliman iz Egipta, koji govoriarapski? Mnogi se smatraju Arapima, ali ne svi, a naziv Arapin jo se uvijek upotrebljavau svagdanjem govoru: u Egiptu i Iraku jo i zato, da bi se razlikovali beduini iz okolnihpustinja od domorodakog seljatva iz velikih rijenih dolina. U nekim se krajevimaodbojna rije Arabofon upotrebljava, da bi se razlikovali oni, koji samo govore arapski,od onih, koji jesu pravi Arapi.Pred nekoliko je godina jedan skup arapskih voa definirao Arapina ovim rijeima:Tko god ivi u naoj zemlji, govori naim jezikom, odgojen je u naoj kulturi i ponosi senaom slavom, on je jedan od nas. S time moemo usporediti definiciju iz vrlomjerodavnog zapadnog izvora profesora Gibba iz Oxforda: Arapi su svi oni, za kojeje sredinji dogaaj u povijesti poslanje Muhamedovo i uspomena na Arapsko carstvo ikoji usto njeguju arapski jezik i njegovo kulturno naslijee kao zajedniku batinu.Primijetit ete, da ni jedna definicija nije posve lingvistika. Obje dodaju kulturna, ajedna i vjerska obiljeja. Obje moramo tumaiti historijski, jer samo ako upoznamopovijest naroda, koji se zovu Arapi, moemo se nadati, da emo razumjeti znaenje tognaziva od njegove primitivne ograniene upotrebe u drevnim vremenima do dananjegirokog, ali prilino nejasnog znaenja. Kako emo vidjeti, u tom se dugom perioduznaenje rijei Arapin neprestano mijenjalo, i budui da je ta promjena bila polagana,2sloena i opsena, ustanovit emo, da se taj naziv mogao u jedno te isto vrijemeupotrebljavati u razliitom smislu i da je rijetko kada bilo mogue dati opu standardnudefiniciju njegova sadraja.Porijeklo rijei Arapin jo uvijek nije jasno, premda su filolozi pruili objanjenjarazliite uvjerljivosti. Neki smatraju, da je ta rije izvedena iz semitskog korijena, kojiznai zapad, i da su je prvi primijenili stanovnici Mezopotamije na narode zapadno odEufratske doline. Ta je etimologija sporna ve s lingvistikih razloga i izvrgnutaprigovoru, da su taj naziv upotrebljavali i sami Arapi, i da nije vjerojatno, da bi ljudiopisali sami sebe rijeju, koja oznauje njihov poloaj u odnosu na druge. Uspjeniji subili pokuaji da se ta rije vee s pojmom nomadstva. To je uinjeno na razne naine:povezujui je s hebrejskom rijeju Arbh mrana zemlja ili stepska zemlja;povezujui je s hebrejskom rijeju Ereb to znai izmijean i stoga neorganiziranivot kao suprotnost organiziranom i ureenom ivotu u sjedilakim zajednicama, tosu ga nomadi odbacivali i prezirali; s korijenom Abhr kretati se ili prolaziti odkoje je vjerojatno izvedena naa rije Hebrej. Asocijacija s nomadstvom opravdana jezbog injenice, to su, ini se, sami Arapi upotrebljavali tu rije vrlo rano, da birazlikovali beduine od gradskog stanovnitva, koje je govorilo arapski, i seoskihstanovnika, i to se u stanovitoj mjeri ini sve do danas. Tradicionalna arapskaetimologija, koja izvodi ime iz glagola koji znai izraziti ili izrei, predstavlja gotovosigurno preokretanje historijskog procesa. Slian sluaj mogli bismo nai u izvoenjurijei deutlich od deutsch ova posljednja rije dolazi od germanskog korijena,koji znai narod.Najraniji, prikaz Arabije i Arapa, to je dopro do nas, nalazi se u desetom poglavljuGeneze, gdje su spomenuti po imenu mnogi narodi i oblasti poluotoka. Meutim rijeArapin ne nalazi se u tom tekstu, ve se prvi put pojavljuje u jednom asirskom natpisu iz8R3. p n. e., u kojem je kralj Salmanasar III, zabiljeio poraz urote pobunjenikihknezova, to su im ga nanijele asirske snage; jedan od njih bio je Gindibu Aribi, koji jepo dunosti pridonio 1000 deva snagama saveza. Od tog vremena pa do estog stoljeap. n. e., esto se spominju u asirskim i babilonskim natpisima Aribi, Arabu i Urbi. U timnatpisima zabiljeen je primitak danka od aripskih vladara, koji se obino sastojao oddeva i drugih stvari koje upuuju na pustinjsko porijeklo, a tu i tamo govore o vojnimpohodima u zemlju Aribi. Jedan od kasnijih natpisa popraen je ilustracijama o Aribima injihovim devama. Ti pohodi protiv Aribija, dakako, nisu bili osvajaki ratovi, negokaznene ekspedicije sraunate na to, da natjeraju lutajue nomade na poslunost, kojuduguju kao asirski vazali. Sluili su glavnoj svrsi da osiguraju asirske pogranine zemljei saobraajne linije. Aribi s tih natpisa su nomadska plemena, koja ive na dalekomsjeveru Arabije, vjerojatno u sirsko-arapskoj pustinji. Oni nisu ukljueni u cvatuusjedilaku civilizaciju jugozapadne Arabije, koja se odvojeno spominje u asirskimzapisima. Mogu se poistovetiti s Arapima iz posljednjih knjiga Staroga zavjeta. Oko 530.p. n. e. naziv Arabaja poinje se pojavljivati u perzijskim dokumentima pisanimklinastim pismomOd klasinih pisaca prvi ih spominje Eshil, koji u Prometeju govori o Arabiji kaodalekoj zemlji, odakle dolaze ratnici s kopljima otra iljka. Magos Arabos, to sespominje u Perzijancima kao jedan od zapovjednika u Kserksovoj vojsci, bio je modatakoer Arapin. Upravo u grkim spisima po prvi put nalazimo geografski naziv Arabija,obrazovan analogno kao Italija i t. d. Herodot, a za njim i veina drugih grkih i latinskihpisaca proteu nazive Arabija i Arapin na itav poluotok i sve njegove stanovnikeukljuujui i june Arape, pa ak i istonu pustinju u Egiptu izmeu Nila i Crvenog mora.Tako se ini, da u to vrijeme taj naziv obuhvaa sve pustinjske predjele Bliskog iSrednjeg Istoka naseljene narodima semitskog jezika. I opet se u grkoj literaturinajprije uobiajio naziv Saracen. Ta se rije prvi put pojavljuje u starim natpisima, i inise, da je to ine posebnog pustinjskog plemena na podruju Sinaja. U grkoj