Povijest Venecije.docx

7/27/2019 Povijest Venecije.docx

1/35

Povijest Venecije - skriptaPOECI MLETAKE POVIJESTI

Kad se govori o mletakoj povijesti vremenski se okvirno obuhvaa doba 5.15. stoljea.

Kao i svako drutvo, ni Mleani nisu od samoga poetka poznavali drutvene i politike institucije

koje su s vremenom usvojili i razvili. U samom poetku, negdje do 1000. g. Mleani su bili ribari

da bi se nakon toga okrenuli pomorstvu to im je donijelo razvijenu trgovinu Sredozemljem. To je

doba kada se stvarala aristokracija i kada su se poeli razvijati obrti.

Najbolje je prouena povijest iza 1000. godine jer su tada Mleani poeli nizati pomorske

pobjede. Ve 1095. g. jepoeo Prvi kriarski rat koji nije zaobiao niti njih, a 1204. g. doivjeli su

svoj vrhunac kad su osvojili Konstantinopol. Tada su Mleani bili vana sila na Sredozemlju,

sudjelovali su u svim vanijim dogaajima i imali su zavidan poloaj spram ostalih talijanskih

drava.

Nakon otkria Amerike, novoga kontinenta, dolo je dekadencije u mletakoj povijesti.Otkrie novog kontinenta je dovelo do premjetanja trgovine na Atlantik dok je Sredozemlje

poelo gubiti na svojoj vanosti, to se odrazilo i na Mletakoj Republici budui da im je glavni

izvor zarade bila trgovina.

Diplomacija koju su Mleani provodili bila je i vie nego uzorna. Sauvali su svoju

neovisnost o drugim dravama. Institucije su im sauvale kontinuitet do 1797. g., do dolaska

Napoleona.

U 17. st. vrhunac je dosegao mletaki obrt.

Za vrijeme Rimskoga Carstva Mletaka je bila X. regija, da bi nakon Rimljana na njeno

podruje stigli Germani. Obala, odnosno Venetia je bila uprava Rimskoga funkcionara,

tj. egzarhaiz Konstantinopola koji je imao svoje sjedite u Ravenni.

U to vrijeme lagunase prostirala na prostoru od Akvileje do Ravenne. Oba grada su bile

bitne luke, a Akvileja se nalazila na potezu ceste koja je vodila preko Alpa do Jadrana. Lidisu

imali funkciju zatite lagune od djelovanja mora, a ujedno su to bile i ljetne rezidencije

aristokracije iz Padove i Akvileje.

Prvi stanovnici Venecije su bili ribari. Kasiodor (5./6. st.) je donio opis naina ivota prvih

stanovnika Venecije do 6. stoljea. Opisuje ih kaodobre pomorce, napominje kako bogati i

siromani ive zajedno, te se slino hrane. U tom razdoblju nema delte rijeka Po i Adige, a lagune

Venecije i Comacchio (suparnik Venecije) tada su bile spojene.

Godine568.dolo je do invazije Langobarda, do migracije iz kontinentalnih gradova i to jedovelo do promjene drutvene strukture. Tih godina podruje grada Venecije je obuhvaalo 118.

skupina otoka od kojih je najvei bioRialto. Najvei gradi je bioTorcello koji je ujedno bio i

najvee trgovako sredite, dok je na SI najvei vjerski centar bio gradiGrado.

Stoljee nakon invazije Langobarda,697. g.lagune su se organizirale u samostalne

organizacije na elu sadudom(dux). Prvi dud je bioPaulutiuskojega su izabrali stanovnici

laguna. To je doba kada je Venecija bila dio Bizanta.

Langobardi su 751. g.osvojili Ravennu i od tad se bizantski utjecaj poinje sve vie iriti

na umjetnost.

Godine 810. Karlo Veliki je poslao svoga sina u osvajanje Venecije i tom pohodu je

opljakanMalamocco, tadanja prijestolnica. Nedugo iza toga Franci su se povukli i Bizant je
http://seminarski-radovi-free.blogspot.com/2011/06/povijest-venecije-skripta.htmlhttp://seminarski-radovi-free.blogspot.com/2011/06/povijest-venecije-skripta.html


2/35

opet uvrstio svoju vlast. Dvije godine nakon pokuaja osvajanja Venecije dolo je do sporazuma

tzv. Aachenski mirpo kojem je Venecija ostala Bizantu kaomletaki dukat.

Nakon arapskih osvajanja Sirije, sjeverne Afrike, panjolske i Sicilije, Venecija se poela

polako otvarati prema Levantu. Venecija koja se tada nalazila na granici bizantskog i

muslimanskog svijeta na Istoku, te izmeu latinskog i germanskog na Zapadu prilagoavala seobjema stranama.

Isprva su glavne luke bile Aquiai Ravennakoje su u Langobardskim ratovima izgubile na

vanosti. Primat je tada dobila luka Comacchiokoja je naslijedila Ravennu, a nalazila se u

posjedu Langobarda. Godine 866. dolo je do mletakih pljaki Commachia zbog kontrole rijenih

ua i to je pravi poetak Venecije, tj. njenoga gospodarenja Jadranskim morem.

to se kopna tie svu vlast je imalo Svetorimsko Carstvo koje je dalo Muslimanima pravo

trgovanja.

U 9. st. bila je rairena trgovina robovima. Robovi su se prvenstveno prodavali Arapima.

Pape su to osudile, pa su mletaki dudevi donijeli odredbe o tome koje se nisu potovale. Osim

te vrste trgovine, jo je jaka bila i trgovina drvom, opet s Arapima to su pape takoer osudile.Pape su te trgovine osudile jer se trgovalo sa Arapima koji su u pogledu Crkve nevjernici, ali

poslovi su bili vaniji od crkvenog stava i zabrana. Mleani su od Arapa kupovali i zlato i eljezo i

ostalu luksuznu robu koja je bila vrlo traena na Zapadu. Trgovali su jo i solju i ribom to

pokazuje koliku su vanost dali prirodnim resursima. Osim toga, razvijena im je bila i

brodogradnja. Nakon 1000. g. politiki uspjesi su se proirili i dalje od Jadrana to je otvorilo i

nove mogunosti mletakim trgovcima.

Jezgra grada bila je trnica na Rialtu u blizini dudeve palae. Specifinost Venecije jest

injenica da kue bogatih i siromanih slojeva drutva nisu bile odvojene.

Oko 1200. g. bilo je oko 60-ak gradskih zajednica. Svaka je zajednica imala svoga svecaza kojeg su se odravala slavlja. Ve oko 1300. g. grad je bio gusto naseljen, i bio je jedan od tri

najvea grada u zapadnoj Europi. Svaka etvrt imala je svoju individualnost, ali je njihova

integracija u jednu cjelinu postala temelj drutvene stabilnosti u gradu.

Oko dudeve palae nalazile su se kuenobilakojima je odgovarala blizina centra vlasti i

najvanije graevine, a to je crkva Sv. Marka koja je ujedno bila i privatna dudeva kapela. Crkva

nije katedrala. Sagraena je u 9. stoljeu. Prijevarom su donesene relikvije Marka Evanelista iz

Aleksandrije. Crkva nije zadrala svoj prvotan izgled. Naime, crkva je kroz naredno vrijeme bila

nadograivana isto kao i dudeva palaa. Godine 1150. sagraen je zvonik, ija je visina iznosila

60 m, na kojemu se nalazio sat i svjetionik za brodove. Trg sv. Marka je u doba sveanosti bio

sredite procesija.

Canal Grandeje glavna prometna arterija i do 14. st. na njegovim obalama su se

nalazile male radionice za gradnju i popravak brodova. Godine 1333. brodograditelji se sele iz

Canal Grandea, a obale se poinju naseljavati. Brodogradilita su poela nicati u istonom dijelu

grada, prema Lidu. Godine 1104. izgradio se Arsenal koji se kasnije pretvorio u tvornicu oruja, a

brodogradilita su bila uz obalu od dudeve palae do Arsenala, ali i po otocima u laguni. Na

najbliim otocima su bila smjetena industrijska predgraa. Na otokMurano se 1292. seli

tvornica stakla. Chioggiaje bila glavni proizvoa soli.

Prostor u blizini Rialta je prvotno bila trnica, a kasnije je to postalo mjesto susreta

trgovaca iz raznih gradova, zemalja.


3/35

Mleani su vjerovali da mijeanje slane i slatke vode uzrokuje malariju. Upravo je zbog

malarije propala trgovina na Torcellu, da bi vlada nakon toga poduzela korake za sprjeavanje

malarije. Promijenili su rijene tokove zbog odvajanja slane i slatke vode.

Tri su glavna ulaza u Veneciju : Lido, Malamoccoi Chioggia. Postojala su dva uvara

Lida, tj. sagraena su bila dva svjetionika.Godine 1407. svi su luki poslovi potpali podadmiralitet za luku.

Za brodove u nevolji su postojale posebne lae s 28 veslaa. To su tzv.brodovi piloti, a

sjedite im je bilo u Poreu.

Od 1423. postojao je otok Lazareta, tj. otok gdje su se smjetali oboljeli. Od 1485.

uvedena je bila karantena, odnosno imperativ da se 40 dana blokiraju brodovi koji su bili sumnjivi

da su zaraeni kugom. Kuga je odigrala veliku ulogu u venecijskoj povijesti. Naime, 1200.

g. Venecija je imala 80 000 tisua stanovnika, a 1400. g. samo 12 000 tisua. Postojala su dva

oblika kuga, plunii bubonski, iako oni tada nisu poznavali razlike. esto su se javljali zajedno.

Pluna je kuga nastala iz bubonske. Na bubonsku kugu karantena nema utjecaja jer ju prenose

buhe putem takora. Bubonska kuga je stigla sa Istoka, iz luke Kaffa na Krimu koju su najviekoristili Venecijanci i enoveani. U roku od pola godine (1347./48.) dolo je smanjenja broja

stanovnitva za 3/5. Nova epidemija je dovela do novoga pada stanovnitva tako da je 1500.

g. bilo otprilike stanovnitva koliko je bilo i 1300. godine. Najvei broj stanovnika je bio 1570. g.,

a iznosio je 190 000 tisua. Epidemije iz 1575.-1577., 1630.-1631. smanjile su broj stanovnika za

1/3. Kasnije je bubonska kuga nestala iz Europe. Posljednja epidemija kuge bila je 1720./1721. g.

i dovela je do masovnog preseljavanja stanovnitva. Tada je smrtnost djece bila vea od

nataliteta. Na selu su mlai od 20 godina inili 50% stanovnitva. Doseljenici koji su stizali

preteno su bili iz kopnenoga dijela mletakih posjeda. Gradski sloj stanovnitva

nobili

uspijevali su se obnoviti nakon epidemija. U vrijeme epidemija nobila je bilo 1 200, zapravooko 150 obitelji. U 16. st. bilo ih 2 500 da bi nakon toga poeo opadati njihov broj.

Oko 1330. g. kao Venecija veliki su jo i gradovi Palermo, Napoli,

Milanoi Firenca. Vanost kontrole Jadrana su brzo uvidjele talijanske obitelji, pogotovo vanost

sjevernoga Jadrana. ObiteljCandianouspostavila je kontrolu sjeverno od crte RavennaPula u

10. st. i time su uspostavili kontrolu nad Mletakim zaljevom. Pietro II. Candiano je osvojio Kopar,

a Pietro III. Candiano se sukobio sa Akvilejom. Nakon propasti Ravenne niti jedan grad nije se

mogao suprotstaviti Veneciji. Po srednjem Jadranu su harali gusarina to je Venecija traila

zatitu Bizanta. Gusarstvom su se bavili Neretljani. Prvi dud Candiano ubijen je od njihove ruke.

Neretljani su bili i trgovci tako da su do 1000. g. mogli stvoriti flotu jednaku mletakoj. Prvi dud

koji je uspjeno ratovao protiv Neretljana bio je Pietro II. Orseolo (991.1009.) koji je elio

zadrati naklonost bizantskog i njemakoga cara radi ravnotee izmeu Istoka i Zapada. Pietro je

imao vane trgovake ugovore sa Bizantom i tako je htio afirmirati svoju snagu. Venecija je

postala zatitnikom trgovine na srednjem Jadranu. Neki su dalmatinski gradovi zvali Veneciju u

pomo protiv Neretljana. Dodatni problem je bio taj to su dalmatinski gradovi ovisili o Ugarskoj te

je Venecija zato ratovala s njima. Pietro II. Orseolo obranio je mletaku vlast i na junom

Jadranu.

Godine 1002. dolo jespaavanja Barijaod nevjernika, a prije toga je bila ekspedicija

protiv Arapa pri emu su pomogli Bizantu. Godine1080.dolo je ponovo do mletake intervencije

u obrani Bizanta, radi trgovine s Konstantinopolom. Normani koji su 1071. g. zauzeli Amalfi i Bari,htjeli su zauzeti i Bizant i junu Grku. U isto vrijeme Bizant je otvoren je provalama Turaka


4/35

Selduka iz Azije. Tada je bizantski car pozvao u pomo Veneciju koju ne zanima teritorij ve

pomorska premo. Venecija se nadala smanjenju daa i eljela je sprijeiti Normane da zauzmu

tri vane strateke tokeKrf, Valonu i Drajer bi tada mogli kontrolirati ulaz u Jadransko more.

Normani su ve imali nekoliko luka u svojim rukama, a to su Bari, Otrant i Briudisi. Normani su

pokuali1031. g.

osvojiti Dra no tada je stigla mletaka flota pod zapovjednitvom duda. Ta je

bitka opisana u kronici Ane Komnen (ki Aleksija) gdje se napominje kako su Mleani imali duge

i brze brodove na veslakoji su bili preveliki te su onemoguivali manevriranje, ali su bili jako

dobro naoruani. Mletake lake galije su bile brze te su imale samo 20 30 klupa za veslae sa

svake strane. Pobjeda Mleana samo je odgodila osvajanje Draa, ali je jako koristila Venecij i.

Godine 1082.car Aleksije je donio zlatnu bulu u kojoj je Mleanima dodijelio vane trgovake

povlastice. Te su bitke ujedno bile i dokaz da je pomorska obrana Bizantskoga Carstva ovisila o

Mleanima.

Krajem 11. st. dolo je do vane promjene u pomorskoj politici Venecije. Do tada je flota

sluila za obranu Bizantskoga Carstva i za trgovinu Jadranom, a nakon 1100. g. flota se okrenula

srednjem i istonom Sredozemlju. U tome su veliku ulogu imali kriarski ratovi. Godine 1095.papa Urban II.pozvao je na Prvi kriarski rat. Odazvali su se mnogi talijanski i francuski plemii

koji su krenuli u oslobaanje Svete zemlje, a zauzvrat su dobili povlastice, odnosno

odreeni zemljoposjed. enova i Pisa su u kriarske ratove kretale iskljuivo zbog interesa. I

prije njih oni su se obogatili pljakanjem Arapa u sjevernoj Africi, a sada su htjeli povlastice na

istonom Sredozemlju. Venecija je imala veliki interes za Palestinu, ali je u svemu tome igrala i

njena tradicionalna uloga zatite Bizanta. Godine1098.zauzet jeKrf, a 1099.kriari su stigli na

Rodos.

Sljedeih 20. godina Venecija je pokuavala sprijeiti Ugarskoga kralja da preuzme vlast

u gradovima Dalmacije. Kriarima su pomagali i enoveani. Godine 1123. desio se pohodmletake flote u Palestinu (bitka kod Jaffe) pod vodstvom duda Domenica Michielakoji je

zavrio pobjedom Mleana.

Bizantski je car 1118. g. ponitio trgovake povlastice Mleanima koji su poeli pljakati

po carstvu, ali je sve to kratko trajalo. Manuel Komnensklopio je savez sa Venecijom; njegovi

nasljednici obnovili su Mleanima povlastice, ali su ih dali i protivnicima.

Sebastian Ziani,novi dud, usredotoio se na jaanje mletakih pozicija na moru. On je

prvi dud iz te obitelji.

Krajem 12. stoljea gusarenje je bilo opeprisutno : Saraceni, Grci, enoveani,

Ankonitanci, Sicilijanci.

Najvanije pomorske bitke 12. st. odigrale su se pred obalom Palestine i rezultat je taj da

su samo neki pomorski gradovi ostali u rukama krana i kako bi se ostale gradove spasilo

krenulo se u trei kriarski rat pod vodstvom francuskog kralja, Filipa Augusta, i engleskog kralja,

Rikarda Lavljeg Srca. U tom treem kriarskom ratu nema osobitih zasluga Venecije iako se

nastojala ojaati na moru. Vojna i politika situacija bila je nestabilna i uspjeh je ovisio o

sposobnosti prilagodbe. Venecija se istakla u etvrtom kriarskom ratu.

Francuski kriari planirali su se okupiti u Veneciji 1202. godine u brojci od oko 33 tisue

ljudi. U zamjenu za 85 tisua srebrnjaka Venecija je trebala osigurati prijevoz do Orijenta.

Ekspediciji je trebalo 200 brodova. Mletaki dud je sklopio vaan politiki dogovor u zamjenu za

sve to bi se osvojilo na moru i kopnu. Mleani su se obvezali dati 50 naoruanih galija sa 6tisua ljudi koji su se trebali pridruiti kriarima u godini dana. Mleani su gradili brodove i do ljeta


5/35

1202. godine su bili spremni. Kriari nisu nali novce, a umjesto 33 tisue ljudi dolo ih je 10

tisua. DudEnrico Dandolokoji je bio slijep i star oko 80 godina predloio je da se plaanje

duga odgodi, a da kriari za Veneciju osvoje Zadar, suparniki grad na dalmatinskoj obali. Ta

ideja predstavlja obrat jer je Zadar kranski grad to je izazvalo nezadovoljstvo kod kriara, ali to

je bio jedini nain da kriari dou do Orijenta. Dok su se flote kretale prema Zadru dolo jedo promjene koja je odgovarala Veneciji, ali je imala velike posljedice. Odluilo se krenuti na

Konstantinopol da bi se na Bizantsko prijestolje postavilo kriarskog pretendenta. Da bi dobio

podrku zapada on je Bizantskog cara trebao dovesti pod papinsku vlast i dobiti vojsku za rat u

Svetoj Zemlji. Mnogim kriarima se ideja nije svidjela pa su krenuli direktno u Palestinu. Dandolo

je odlino vodio ekspediciju, Konstantinopol je opljakan, sruene su crkve i kue. Tada su

Mleani od kriara dobili novac u obliku relikvija iz Konstantinopola. Kriari i Mleani podijelili su

osvojeno. Dud je postao gospodarom jedne i pol etvrtine Bizantskog Carstva. Zemljini posjedi

su podijeljeni na feude, a svi feudalci, osim duda, zakleli su se na vjernost carstvu. Tako je

stvoreno Latinsko Carstvokoje se odralo nekoliko desetljea ; 1261. godina je kraj carstva.

Vlada novoga carstva je radila u interesu Mleana. Sve povlastice i teritoriji koje su Mleani dobilipotvreni su u njihovu vlast. U dijeljenu teritoriju bilo je vano dobiti posjede koji su omoguavali

morsku kontrolu. Godine 1205. dud Dandolo umire, a nasljeuje ga Pietro Zianikoji se trudio

ojaati poloaj Venecije u dijelovima koji su bili strateki vani, pomorske baze kao to su

Konstantinopol i Kreta iliti Candija. Da bi dobili suverenitet i kako bi zagospodarili Kretom morali

su platiti i boriti se sa enoveanskim gusarima. Venecija je dobila i dio Moreje ( Peloponez).

Osvojeno podruje s trgovakim povlasticama, upravljanje nad Konstantinopolom te pokoravanje

Zadra oznaavalo je prevlast Venecije na Istonom Sredozemlju.

Mletaki brodovi su temelj moi. Galijesu graene u vojnoj slubi. Srednjovjekovni

gusari koristili su zarobljenike u galijama. Trgovako-vojni brod nije koristio vesla. Takvi brodovibili su velikih dimenzija. Galije nisu mogle nositi veliki teret i bile su dosta spore. Galija na vesla

zove se bucintoroiliti zlatna laa koja se za vrijeme sveanosti posebno ukraavala. Od

Venecije do Porea putovalo se jedan dan i jednu no. Brodove je mogla graditi drava ili

privatne osobe. Godine 1104. mletaki arsenal sluio je kao spremite za brodove, oruje i

popravak brodova. Od 13. st. brodovi se nisu vie gradili u arsenalu. Dud je mogao izdati

naredbu da svi radnici u privatnim brodogradilitima dou raditi u dravna. Naoruani brod se od

nenaoruanog broda razlikovao po broju posade. Galija je napravljena kao vojni brod, ali se nije

smatrala naoruanom laom ako je na njoj bilo manje od 60 ljudi. Za plovidbu u ratu ili trgovini

koristili su se esto isti brodovi. Postojao je obiaj da se luka zatvara u zimsko doba zbog manjeg

broja brodoloma. Otvaranje u proljee ovisilo je o vremenu i politikim prilikama. Ponekad su svi

brodovi dobili zapovijed sudjelovati u vanoj vojnoj ekspediciji. Vlada je odreivala dimenzije

broda, opremu, oruje, broj lanova posade. Prije polaska iz luke brodovi su se morali obvezati

da nee napadati prijateljske lae. Svu vlast na brodovima ima kapetan. Bio je jo i notar koji je

brinuo o plaama i teretu. Na brodu je uvijek bilo puno trgovaca i niih slojeva ljudi. Iz 1255.

godine postoji Pomorsk i kodeksRanieria Zena. Po Pomorskom kodeksu kapetan je mogao

postati zakupac broda, oprema i voditelj ekspedicija. Ponekad su mornari bili bogati pa su sami

kupovali oruje, a ponekad su se zaduivali kako bi krenuli na brod. Velike obitelji su ponekad

vladale morem kao na primjer obitelj Contarini.

VLAST VENECIJE NAD JADRANOM


6/35

Vana je ceremonija za vrijeme koje se mletakog duda na posebno ukraenoj galiji

doveze ispred lida. Ta galija se zove bucintoro. Dud baca zlatni prsten u more. Prema legendi

titulu duda i zlatni prsten dudu je dao papa 1177. godine. U legendi se spominje mletaka

pobjeda nad carskom flotom Friedricha Barbarosekoji se doao u Veneciju pokloniti papi. Osamoj bici ne zna se nita, ali je tona povijesna injenica da je 1177. g. mletaki

dudSebastiano Zianiprimio papu i cara koji su tada sklopili mir na kraju neuspjele faze

njemakog cara da zagospodari sjevernom Italijom. Ta godina oznaava mletaku afirmaciju na

Jadranu.

Dok su druge sile kriarske ratove koristile da bi zaposjele teritorije, Venecija je pomou

njih htjela poveati snagu na moru. Veliki dio mletakih prihoda dolazio je od soli. Mletaki

proizvoai morali su sol staviti na raspolaganje posebnom uredu koji je davao upute gdje e se i

po kojoj cijeni sol prodavati Camera del sal. Proizvodnja soli koncentrirana je oko Chioggia.

Protivnici Veneciji u proizvodnji soli su Ravennai Cerviakoje su jo i meusobno protivnice.1238. g. Ravenna je prihvatila izvoziti ito i sol samo u Veneciju. Cervia je opasan mletaki

suparnik, ali je Venecija uspjela postati centar trgovine itom na itavom podruju sjeverne Italije.

Kada urod nije bio dobar ito se uvozilo iz Grke, Egipta, Balkanskog poluotoka i sa Sicilije. Svaki

srednjovjekovni grad je htio biti trgovaki centar koji bi iskljuivao ostale gradove. Ured je branio

da se roba donosi i prodaje na drugim mjestima. To nije znailo da su Mleani monopolizirali

trgovinu na nain iskljuivanja stranaca ve suprotno, strancima su davali povlastice i zatitu.

Osim za vrijeme ratnih sukoba Mleani su primali brodove konkurenata ak i iz Bizanta i enove.

Mletaki zakoni nisu direktno ograniavali trgovinu stanovnika Dalmacije, Ancone, Pulje sa

Istokom ili pak meusobnu trgovaku razmjenu ve se radiloo tome da su nastojali usmjeriti sve

preko Venecije.

Znaajan je sukob koji je trajao od 1308. do 1313. godine izmeuFerrarei Venecije. Taj

sukob je poznatiji pod nazivom Rat za Ferraru. Venecija je pokuala politiki i trgovinski opkoliti

Ferraru. Smrt feudalca koji je gospodario gradom prouzroila je graanski rat u kojemu su

sudjelovali njegovi nasljednici Venecija i papa. Kada je Venecija odbila predati jednu utvrdu,

papa je izdao bulu kojom je mletake podanike oslobodio poslunosti p rema Veneciji i zabranio je

svako trgovanje s njom. Papa nije imao vlastitu vojsku kojom bi protjerao Mleane iz Ferrare, ali

njegove prijetnje ohrabrile su mletake susjede koji su se aktivirali. Unato vojnom porazu u

Ferrari, Venecija nije htjela uzmaknuti pred papinim zahtjevima, a imala je i zatitnicu uVeroni.

Godine 1313. papa je povukao bulu i uklonio prokletstvo koje je bacio na Mleane. Rat za Ferrarubio je veliki vojni obrat za Veneciju jer nije uspjela zagospodariti utvrdom, niti trgovinom izvan

Jadranskoga mora, tj. na Istonom Sredozemlju. Nije niti uspjela organizirati potpunu dominaciju

nad Sredozemljem jer nije imala tehnika sredstva za takav pothvat. Kopneni trgovaki putovi u

Orijentu ili su prekoKaira Damaska Bagdada - Mekei dalje do Indije. Iza 1250. godine

kontrola Venecije nad tim trgovakim putovima kao i premo na moru bili su u suprotnosti

enove. enova do tada (sredina 13. st.) nije nikada imala vie od polovice stanovnika Venecije.

Iza 1102. g. doivjela je veliki procvat. Od zalea enova je bila izolirana planinskim lancem. U to

vrijeme njemake careve u borbi protiv pape podravala jePisa, a Venecija i enova bile su na

papinoj strani. Nakon poraza i smrti cara Friedricha II.1250. godine, Pisa je za Veneciju postala

drugorazredna sila.


7/35

Prvi mletako-enoveki rat nastao je iz serije incidenata uPalestini. Trajao je od 1257.

do 1258. g. i u presudnoj pomorskoj bici ispred Palestinske obale Venecija je pobijedila, a

enova je izgubila polovinu brodova. Vani dogaaj preokrenuo je situaciju. 1261. g. bizantski

car Mihovil Paleologpreuzeo je vlast nad Bizantom i nestalo je Latinsko Carstvo i poela je

obnova Bizantskog Carstva. Mihovil je sa enovom sklopio savez prema kojem se obvezaoprotjerati Mleane i povlastice dati enovi, dok je enova obeala staviti caru na raspolaganje

pomorsku vojnu flotu da bi pomogla njegova nastojanja za obnavljanjem carstva. enova nije

imala puno uspjeha, ali i Venecija je unato pomorskim pobjedama imala velike trokove i jo je

uz to izgubila trgovake pozicije. enoveani su stvorili svoj dio grada u Carigradu, pa su

sljedeih dvadeset godina poveavali ekonomsku i pomorsku mo. Bitna bitka se dogodila 1284.

godine kada je nakon poraza Pise enova dobila prevlast na Tirenskom moru.

Tih godina u mletakoj povijesti imaju bitnu ulogu Mongoli.Mongolsko carstvo najvee

od dotadanjih nalazilo se u Aziji. O Mongolima govore pripovijesti Niccoloai Mattea

Pola.Jedan dio govori o Pekingu kao mongolskoj prijestolnici. Braa Polo prvi su Europljani koji

su preli kineski zid. Mongolski vladar nosi titulukana. Slabo je poznavao kranstvo pa je brauPolo poslao po kranske misionare. Nakon deset godina su se vratili, 1271. g. vodei sa sobom

Niccolovog sina Marca Pola. Marco Polo je ostavio dobar dojam na cara i lanove dvora i u

sljedeih dvadeset godina puno je putovao po Kini i Mongoliji zbliivi se sa ondanjom

civilizacijom. Vrativi se u Veneciju Marco je ispriao svoja putovanja i ljepote koje je posjetio. U

Veneciju se vratio preko Indije i Perzije te Konstantinopola. U ratu izmeu enove i Venecije

1291. g. Marco Polo je uhvaen i baen u zatvor gdje je upoznao Rustichella di Pisakoji je

njegovim priama dao knjievni stil.

Godine 1291. ponovo su na Crnom moru poeli sukobi (Levant) izmeu Venecije i

enove. Rat je poeo 1294. g. i trajao je pet godina, tj. do 1299. godine. Bitkakod Koruledogodila se 1298. g. i to je najvea bitka izmeu Venecije i enove u kojoj je unato

gubitcima pobijedila enova. Nakon poraza kod Korule Venecija je priznala dominaciju enove

u Likurskom primorju.

DRUTVENA POVIJESTOD DUKATA DO KOMUNE

Andrea Dandolo14. st.kroniar i dud; nije znao da je prvi mletaki dud bio bizantski

slubenik stvoren u vrijeme kada je Venecija bila dio Bizanta. Dandolo pripovijeda da su 697.godine Mleani odluili imenovati vou duda duxa. Tu odluku donijeli su plemii i narod. Kult

sv. Marka dao je jainu odluci o nezavisnom suverenitetu. Sv. Marko je za vrijeme prve oluja

donesen u mletaku lagunu gdje je osnovao Akvilejsku crkve i tako je nastao i Mletaki patrijarh.

Po dolasku u Veneciju relikvija sveca nije odnesena patrijarhu ili biskupu ve dudu. Kao i ostali

krani srednjega vijeka smatrali su se religioznima, ali za vrhovnog poglavara zajednice su

smatrali duda, a ne crkvu. Crkva nazvana po sv. Marku sagraena je bila za duda i bila je

privatna kapela, i nikada nije bila katedrala. Ulogu katedrale imala je crkva sv. Petra u

etvrti Castello.Sredite drutvenog ivota bio jeRialtoi San Marco. Castello je imao

drugorazredni poloaj, ak i u crkvenim pitanjima jer je patrijarh stanovao u udaljenom gradu. U

veini srednjovjekovnih gradova upravni autoritet bio je biskup, dok u Veneciji nije bilo tako.

Patrijarh nije bio biskup grada i crkva sv. Marka nije bila njegova crkva.


8/35

Drugi poznati mit vezan za Veneciju odnosi se na vjerovanje da svi stanovnici grada

zajedno rade za njegovu dobrobit i slavu. Taj je mi t procvao u 16. stoljeu i svakako je zasjenio

mnoge epizode otvorenog nasilja u prvim stoljeima mletake povijesti.

DudPietro IV. Candiano pozvao je u Veneciju strane vojnike da bi bio ojaao svoju

vlast. Za pomo se obratio njemakom caruOtonu. Odluci duda suprotstavili su se gradskimonici koji su podravali Bizant i976. g.su zapalili dudevu palau i ubili njega i sina mu.

Dramatina je epizoda obrauna sa dudevom obitelji, ali je injenica da su u Veneciji u 1. st.

mnogi dudevi bili poubijani. Venecija je manje vie bila dosta pogoena svaama monih

obitelji u gradu.

Kasnije, u posljednjim stoljeima ivota Mletake Republike nastao je jo jedan mit o

mletakoj vlasti koji je bio negativan i utjecao je i na sam pad Venecije. Predstavljao je Mletaku

vlast kao tiransku oligarhiju koja se odrala pomou sile koristei se pijunima i trovanjima. Taj

mit nastao je u vrijeme protureformacije, ali se najvie razvio u 18. stoljeu. Vrhunac pada je

doba Napoleona i njegove promidbe za ruenjem Venecije.

U srednjem vijeku postojale su dvije koncepcije po kojima je vlast mogla biti legitimna i

pravedna :

ona vlast koja je od Boga dana i papi i caru ; politika vlast koja pripada zajednici koja bira svoje predstavnike; zakoniti vladari su predstavnici

zajednice i njoj su odgovorni za rad.

Te suprotne izjave vrijedile su i u Veneciji. U Veneciji je bila prihvaena druga koncepcija, ali niti

prva nije bila u potpunosti odbaena jer su Mlean i vjerovali Bibliji prema kojoj sva vlast je od

Boga. U Veneciji je kombinacija prve i druge koncepcije vlasti bila na snazi, to je znailo da

samo zajednica daje vlast dudu, a ta vlast je Boja institucija. Do 11. st. mletaki dud bio

je monarhsa neogranienom vlasti, kasnije je ostao samo kao simbol jedinstva i autoritativnevlasti. Vodio je vojsku, sudstvo i vanjsku politiku, a njegovu su vlast jo od 1032. godine

poeli ograniavati posebni savjetnici. Svakog duda okruivali su njegovi pomonici ljudi sa

iskustvom koji su sredinom 12. stoljea djelovali kao predstavnici komune.

ODNOS DUDA I KOMUNE

Postavi komuna Venecija je slijedila razvoj ostalih talijanskih gradova, ali njezina komuna

bila je jaa. U Padovi, Milanu i Firenci komune su nastale kao organi koji su se neprestano borili

da bi biskupu ili feudalcu oduzeli vlast. Mletaka komuna bila je nastavak ustanove duda podnovim imenom. Ona se dodatno uvrstila povodom pobjede duda Vitale II. Michiela1172.

godine protiv Bizanta. Te je godine dolo i do unutarnjih sukoba pa je dud ubijen, a vlast je

preuzeo savjet. Vitale je ulogu duda shvaao na tradicionalan nain kao vrstu osobne

monarhije, makar i izborne. Njegovi nasljednici shvaali su je kao republiku magistraturu.

Godine 1172. stvoreno je slubeno povjerenstvo koje je trebalo predlagati duda. Sebastian

Zianiprvi je dud kojega je formalno izabralo slubeno povjerenstvo. Vrhunac Zianijeve politike

karijere bio je 1177. godine kada su se susreli papa Aleksandar III. i njemaki car Friedrich

Barbarossa. Nedugo zatim on je umro u samostanu u koji se povukao. Njega je naslijedio Orio

Mastropiero koji je abdicirao prije smrti, vjerojatno jer su Mleani tako eljeli. Njega je pak


9/35

naslijedio Enrico Dandolokoji je stvorio srebrni gro. Nakon njegove smrti dudem je

postao Pietro Zianikoji je vratio mletaku slast nad Levantom.

DRAVNA STRUKTURA MLETAKE REPUBLIKE

Mletaka Republika nije imala pisani ustav. Postojala je dudeva zakletva koja se kasnije

sa ostalim zakonima uvela u statute. Moemo govoriti u mletakom ustavu koji nije kodificiran u

prvim dokumentima nego se sastoji od vie statuta i na vrijedeim obiajima od prije.

Sredinji organi vlasti pravili su piramidu na dnu koje je narodni zboriliti assemblea

popolare, a na vrhu se nalazio doge. Izmeu je bioveliki savjet, 40torica i senati dudevsavjet. Mleani su imali puno povjerenje u razne savjete i povjerenstva, pri emu je svako

povjerenstvo i savjet kontroliralo vie savjeta i povjerenstava i to je bila garancija za potivanje

zakona.

Narodni zbor se okupljao u crkvi sv. Marka. Sazivalo ga se zbog ratifikacije glavnih

zakona i prilikom biranja duda kojeg je povjerenstvo predloilo.

U 13. st. centar vlasti bio je veliki savjet, odnosno consilium maggiorum koji je birao

lanove ostalih savjeta, glasovao o zakonu i davao amnestije. U njemu je bilo 300 400 osoba

svih znaajnijih stanovnika grada. Takav savjet bio je prevelik za donoenje odluka

raspravljanjem i tu funkciju je preuzelo vijee 40-torice koji su bili ujedno i vrh sudstva. Kasnije je

savjet 40-torice zasjenjen ulogom senata iliti consiglio dei pregadiiliconsilium rogatorum,

odnosno vijeem umoljenih. U poetku je senat bio tijelo od 60 lanova kojima je zadaa bila

pripremati dekrete koji su se odnosili na trgovinu, veleposlanstvo i pomorsku flotu. Iznad je bio

dudev savjet. Od 1178. godine dudevih savjetnika bilo je 6 i bio je jo jedan za svaku etvrt.

Slubu su obavljali jednu godinu i nisu mogli biti ponovo izabrani prije isteka od dvije godine od

prethodnog mandata. Sastajali su se pod presjedanjem duda i nazonosti tri lana iz savjeta

40- torice. Tih deset lanova zajedno sa dudem i tri lana 40- torice zvali su se signoriai

predstavljali su vladu u uem smislu. Pod vodstvom duda signoria se trebala suoiti sa krizama,

formulirati prijedloge i sazivati savjete, i uz to se bavila i sudstvom. Poetkom 13.stoljea signoria

je imenovala zapovjednika flota i galija to je kasnije prelo velikom savjetu. Dudev savjet ostaoje glavna izvrna vlast sa zadaom da prisili duda da ne djeluje suprotno odlukama velikog

savjeta. Kako je neki dud pokazao sklonost nepotivanju odluka savjeta 6 torica su mu se

mogla oduprijeti i sprijeiti ga. lanovi svih tijela esto su mijenjani, jedino je dud bio doivotan ili

je sam mogao odstupiti sa vlasti. U 13. stoljeu dudevi su presjedali signoriom, senatom, velikim

savjetom i iz te injenice proizlazi njihova velika mo, vlast i autoritet.

Lokalna vlast bila je gotovo jednako birokratizirana kao i centralna. Njezini nositelji su

imali drugaije nazive.Podestati= Chioggia, Murano, Burano, veliki dio istarskih i dalmatinskih

gradova (Labin, Savienta, Bale). Izvan Jadranskog podruja postojali su upravitelji koji su bili

suvereni Palestina i mletake utvrde na Kreti. Konstantinopol je bio poseban sluaj; imao je

jednog upravitelja, koji je kasnije postao lokalni upraviteljBailoa bio je slan iz Venecije.


10/35

Mletaka vlada bila je aristokratska u smislu da se radi o vlasti manjine i bila je

oligarhijska u smislu uskoga kruga ljudi. Uvijek je od velikog znaaja omjer procjene jesu li

mletaki nobili vladali u interesu zajednice ili su gledali vlastitu dobrobit.

MLETAKI UMJETNICI I POMORCI

Nakon to je Venecija postala pomorski centar od trgovine je dobila nove poticaje za

daljnji razvoj. Gotovi svi tipovi manufakturalnog rada odvijali su se u kui majstora-radnika to je

imalo svoje prednosti. Sam majstor moe si odrediti ritam rada, moe zaposliti obitelj i mlade

pripravnike. Najznaajnija srednjovjekovna industrija bila je tekstilna. U Veneciji su znatno bile

razvijene i druge industrije kao to su kemijska, proizvodnja stakla, cigli. Za te industrije bile su

potrebne pei i bunari.

Poar iz 1291. g. prouzroio je toliku tetu da su se proizvoai preselili izvan grada na

otok Murano. Uglavnom su proizvoai bili vlasnici pei gdje se staklo pravilo. Poznata je pria o

staklaru Giorgiu Ballarinu, emigrantu iz Splita, koji je radio u vrijeme stare staklarske obitelji.Jednoga dana je naao tajne formule za pravljenje stakla, ukrao ih i dao suparnikoj obitelji.

Pretpostavlja se da pria potjee iz 15. stoljea, a pokazuje dva vana elementa potrebna za

uspjeh: poetni kapitali tajnost posla.

Venecija je bila poznata i po proizvodnji lea za naoale, boca, pladnjeva. Najvee

industrijsko sredite bio jeArsenal. Pomorska industrija nije imala cehove jer su mornari bili jako

brojni. U 12. i 13. st. teko je razlikovati pomorca od trgovca. U prvim desetljeima 14. st.

tehniki napredak prouzroio je poveanje radnih mjesta na brodu. Mnogi mornari radili su i kao

veslai na galijama. Veslanje u poetku nije bio poniavajui rad. Vesla je tako zaraivao za

ivot, kasnije je dolo do inferiornosti, ali i tada je to bio traen posao. Smatra se da je treina

veslaa dolazila iz Dalmacije. Veslai su esto naputali brod tako da 1392. g. donesen zakon

po kojem onaj tko ode s broda mora u zatvor dok ne plati kaznu. Time su se zatvori popunili jer

ljudi nisu imali novca za plaanje kazne, pa je donesen drugi zakon prema kojem su morali

radom na galiji isplatiti kaznu. Kuga iz 13. st. smanjila je br. stanovnika tako da je prouzroila

nestanak radne snage.

RAZDOBLJE SLABLJENJA MLETAKE MOI

U veem dijelu Europe sredina i druga polovica 14. st. predstavlja krizno doba. Nakon

urote Tiepolo Querini1310. g. ekonomska kriza 40-tih godina poveala je nezadovoljstvo. UVeneciji nakon kuge 1348. g. prepolovljen je broj stanovnika. Uskoro su poeli ratovi s enovom.

enova se kao i Venecija prilino obogatila za vrijeme tehnikog napretka u 13. st. i zato je u

14. st. bila najopasnija protivnica Venecije. Ratni sukob se dogodio u dva navrata :1350-1355.

g. III. enoveki rat;1378-1381. g.IV. enoveki rat. U tim ratovima vanu ulogu

ima nesposobnost dobivanja apsolutne premoi nad morem. Ni Venecija ni enova nisu bile u

mogunosti poraziti protivnika na nain kako je to enova uinila sa Pisom, a Venecija sa

Comacchiom. Obje su sile mislile da mogu doi do pobjede, ali su dogaaji pokazali suprotno.

Ratovi s enovom imaju nekoliko znaajnih poglavlja u mletakoj povijesti zbog hrabrih vojnih

akcija te posljedica koje su donijele ili poraz ili pobjedu a odrazile su se na drutvenu strukturu i

politiki sustav u Veneciji.


11/35

U treem ratu su dvije se sukobile dvije sile oko Crnog i Egejskog mora. Na tom podruju

nakon II. rata s Venecijojm enova je dobila primat zahvaljujui trgovakim kolonijama na

otoku Khiosui lukama Kaffana Krimu. Nakon 20-tih godina 14. st. Venecija je odustala od

obnavljanja Latinskog Carstva i poela je njegovati prijateljske odnose s Bizantom. Bizantskom

caru je ponudila pomo protiv Turaka i enove. Ponovo je dola do izraaja njezina ulogazatitnice Bizanta. Dogaaj iz prve godine rata, tj. 1350. g., pokazuje koliko se Venecija

promijenila. Flota od 35 galija naoruala se pod zapovjednikomMarcom Ruzzinijem. Nakon

kuge 1348. g. bilo je teko nai posadu za galije. Shvativi da ne moe opremiti flotu dovoljno

veliku za pobjedu Venecija je poela traiti saveznike koji bi se borili za nju. Na zapadnom

Sredozemlju kao pomorski narod bili su vaniKatalonci, protivnici enove koji su se s njom

sukobili oko Sardinije. Venecija je isplanirala zauzeti enoveke posjede na Levantu, Khiosu i

Peru vratiti Bizantu, te u Likurskom moru unititienoveku flotu. Venecija je ukupno uspjela nai

oko 80 galija kada je zapoeo sukob. enova je opremila 64 galije i zapovjednik je bio

admiral Paganino Doria, a Venecija je promijenila zapovjednika i postavila Niccoloa Pisanija.

Poetkom 1352. g. doloje do bitke kod Bospora i bilo je mnogo rtava. Obje su sile tvrdile da supobjednice. Strateki je pobijedila enova jer su se Mleani i Katalonci povukli. Osim toga turski

Sultan pomogao je enovekim vojnicima.Mir iz 1355. g.ostavio je mnoga pitanja otvorenima.

Malo prije kraja III. rata umro je mletaki dud Andrea Dandolo, vojni zapovjednik, lan ugledne

obitelji iz koje je u dobi od 22 godine bio zabran za prokuratora sv. Marka. Sa 36 godina izabrali

su ga za duda. Svojim pravnim spisima htio je pokazati da je Venecija uvijek bila u pravu. On je

autor i poznate povijesne kronike zbog koje je uivao ugled. Naslijedio ga je Marino Falierokoji

je tk. bio vojni zapovjednik i koji je uguio pobunu u Zadru. Osim po toj pobuni ostao je

zapamen i po uroti protiv graanskog plemstva. Nakon to je otkrivena bio je giljotiniran u

dudevoj palai. Nije objanjeno zato je on bio odluio provesti urotu protiv drave kojoj je bio naelu. Jedno od moguih objanjenja je da se nalazio na elu ratoborne struje koja nije bila

zadovoljna rezultatom rata s enovom. Mletaka povijest je bila obiljeena vanim dogaajima i u

intervalu izmeu ratova.

Godine 1355. ugarski kralj je posegnuo za Dalmacijom tako da ju je Venecija iste te

godine predala Ugarskom Kraljevstvu. Do 1409. g. Venecija nije imala Dalmaciju. Novo ponienje

dobili su i na Cipru s kojeg su nakon svae s enovom morali povui svoje trgovce. Zatim je na

Kreti dolo do pobune mletakih doseljenika protiv velikih poreza nametnutih od Venecije. Voe

pobune udruile su se sa grkim plemenima na otoku. Za pomo su se obratili enovi. Vojska je

uguila pobunu. Unato gubitku Dalmacije, mletaki brodovi i dalje su dominirali Jadranom,

osobito sjevernim. Godine 1374. g. Venecija je dola u posjed luke Famagustekoju je koristila

za plovidbu u Palestinu i Siriju.

etvrti rat s enovom trajao je od 1378-1381. g. i dokaz je povezanosti mletakog

drutva i snage njegovih republikih institucija. Protiv Venecije je stvorena koalicija u kojoj su

sudjelovali Padova, enova i Ugarska. Rat je izbio vezano uz nastojanja oko kontrole trgovine na

Crnom moru i u ratu su veliku vanost odigrale dvije linosti:Carlo Zenokojemu je bila

pretpostavljena karijera crkvenog velikodostojnika u Padovi, no zavrio je kao trgovac u Grkoj;

mletaki pomorski generalVettore Pisanikoji je puno plovio na trgovakim galijama stekao je

veliku popularnost. Kada je izbio rat on je odluio napasti enoveku flotu u Likurskom moru. Po

relativno malim dimenzijama flote koje su sudjelovale moemo uoiti posljedice kuge i oskudicetijekom stoljea. Nakon to je dobio bitku Pisani se vratio u bazu na Jadranskom moru, u Pulu.


12/35

Imao je 24 galije, a enova 22. U bitci koja je uslijedila enoveki general je ubijen, a Pisani je

pobjegao, nakon ega je Venecija izgubila. Padova i enova su 1379. g. napale Chioggiu nakon

ega je Venecija odluila blokirati ulaz u luku. Zbog bjeanja iz bitke Pisani je zavrio u zatvoru

optuen da je vodio bitku neorganizirano. Postojao je zakon o smrtnoj kazni za zapovjednika flote

koji se povue prije kraja bitke. Dud je predloio da se kazna ogranii na globu i da se Pisanitrajno iskljui sa visokih funkcija. Kompromisna je kazna bila 6 mjeseci zatvora i iskljuenje sa

funkcija. Plemstvo je bilo ljubomorno na Pisanija i nije im se svidjela popularnost kod mornara.

Tek nakon pada Chioggije plemstvo je shvatilo da je za obranu grada Veneciji potrebno imati

stanovnitvo na svojoj strani. Tada su odluili osloboditi Pisanija iz zatvora i vratiti mu vrhovno

zapovjednitvo nad flotom. Mletaki dud je tada bio Andrea Contarini. Pisani je izradio

izvanredan plan za poraz enove kod Chioggije. Osamdesetogodinji dud pruio mu je podrku

kao i Zeno koji se vratio u pomo s Egejskog mora. Mleani su uskoro zagospodarili itavom

lagunom, a enoveani su se nali opkoljeni u Chioggiji. Taj IV. Rat poznatiji je pod

nazivom rat za Chioggiju. U njemu je Venecija prvi put koristila topove montirane na galiju.

Oni su u poetku bili neprecizni, ali enoveki zapovjednik Doria je poginuo ba od topa. Rat jepoznat i po tome to je sudjelovalo jako puno plaenika. Zavren je porazom enove.Mirom u

Torinu 1381. g.Venecija je priznala enovi povlastice na Cipru. Da bi ojaala svoje povlastice

morala se obvezati plaanje poreza Ugarskoj koja je i dalje imala Dalmaciju.

Nakon sklapanja mira u Torinu 30 novih obitelji dobilo je nasljedno pravo pripadanja

velikom savjetu. Tih 30 obitelji imale su posebne zasluge u ratu s enovom. To dodavanje obitelji

dovelo je do poveanja broja i snage sloja nobila. Do tada su dudevi bili pripadnici starih obitelji

Dandolo, Michiele, Morosini, Contarini, Zeno, Gradenigo, Faliero te Cornaro (Cornero). Nakon

80-tih godina ta imena i dalje nalazimo na vanim poloajima, ali nisu vie na mjestu dudeva.

Dudevi sada postaju pripadnici iz novih obitelji. Nisu u potpunosti poznati uzroci te drutvenepromjene. Radilo se vjerojatno o zavisti 30 novih obitelji koje su smatrale da su stare obitelji ve

dovoljno poznate i nagraenevisokim funkcijama.

Da bi nadoknadila Dalmaciju, Venecija je dobila Krf. Prvi put ga je zauzela 1204. g., a

konano ga je dobila 1386.g. i stalno ga je imala do pada 1797. g. Krf je temeljito utvren kulama

i katelima. Tih godina znaajnu ulogu imaju Turci Otomani. Turci su 1386.g.u

bitci kod Nikopoljaporazili kransku vojsku. Njihova vojska je na kopnu bila nepobjediva, ali

pomorsku flotu nisu uspjeli izgraditi. Venecija je htjela izbjei rat sa Turcima, ali nije eljela

propustiti priliku doi u posjed vanijih luka (Levant, Dra, Patras, Atena). Za mnoge od tih luka

razlog za posjedovanjem je bila elja da ih enova ne dobije.

Za vrijeme rata za Chioggiu padovanski monikFrancesco Carraraustao je protiv

Venecije iako mu je ona pomogla doi na vlast. Obitelj Carrara je vodila agresivnu politiku. Od

Austrije je kupila grad Treviso, a zagospodarila je dijelom Furlanije. Protiv nje Mleani su se

udruili sa milanskom obitelji XXXXX. Obitelj Carrara je unitena, a posjedi su podijeljeni izmeu

Venecije i Milana.

U 14. st. mletaka vladajua struktura doivjela je jednu promjenu. Vlast se koncentrirala

u rukama senata iju je mo poveala meunarodna diplomacija. Opadanjem moi Pruskog

Carstva porasla je i snaga Venecije i 1409. g. ona je kupnjom ponovo dobila Dalmaciju. Unato

postojeim problemima Mletaka Republika vrsto je drala trgovinski monopol na Jadranu.

Hegemonija trgovakog plemstva kao vladajueg stalea jo je ojaala. Samo su plemiki nobi li


13/35

mogli ui u bilo koji dravni savjet. Od 14. st. senat je upravljao financijama, diplomacijom,

ratovanjima, trgovakom i pomorskom politikom.

MLETAKA UMJETNOST

Umjetnost se stoljeima inspirirala Orijentom. Najznamenitija graevina jestbazilika Sv.

Markaotkriva orijentalno podrijetlo najstarije mletake umjetnosti. Vrlo je uoljiva slinost sa

crkvama u Bizantskom carstvu, tj. istoka. Trg ispred crkve u 12. st. je stvorio dud Sebastian

Ziani. Mletake su palae bile graene isto ubizantskom stilu. Od 30-tih godina 14. st. koristi

se gotika struktura gradnjeza religijsku arhitekturu. Mletaki gotiki stil doivio je vrhunac u

dudevoj palai koju su vie stoljea gradili razliiti majstori.

MLETAKA POVIJEST U 15. STOLJEU

U tom razdoblju za Mletaku Republiku postala je vana kontrola nad kopnenim dijelomdrave. Glavno pitanje vezano uz povijest 15. st. jest jesu li se Mleani drati dalje od

tzv. talijanske politikesve dok neka jaka drava nije poela ugroavati trgovinske interese. Prva

opasnost za Veneciju dola je sa Zapada od gospodara Verone, tj. obiteljiScaligeri. Kratkim

ratom 1339. g.pod mletaku vlast je doao Treviso, a Scaligeri su potjerani iz Padove. Pomou

Venecije u Padovu su doli predstavnici obitelji Carrara. Kada su i Carrare postale opasne za

Veneciju, ona se protiv njih udruila sa gospodarimaVisconti. Carrare su unitene pa je od

1404. do 1406. g. Venecija pod svoju vlast dobila Padovu, Vicencu i Veronu. Mleani nisu

jednako postupili sa Carrarima i Scaligerima. U Veroni su Mleani ouvali spomenike obitelji

Scaligeri elei se prikazati njihovim nasljednicima. Obitelj Carrara bila je optuena da je

zatrovala padovanske zdence i zato su lanovi te obitelji bili zadavljeni nalogom savjeta

desetorice. Nain na koji se Venecija obraunala sa Carrarima pokazuje da je njezin

republikanski dravni aparat bio u stanju voditi nesmiljenu politiku borbu. Od kuge je 1402. g.

umro posljednji nasljednik obitelji Visconti i u Milanu poinje graanski rat. Dvadesetak godina

poslije, Visconti se uspjeno vraaju u Milano i Lombardiju. Milano poinje ugroavati Firencu

koja se za pomo obraa Veneciji. Humanisti iz plemikih redova jako su se zalagali za savez sa

Firencom, a vodio ih je Francesco Foscari ( agresivna politika). Njegov protivnik bio je stari

dudTommasoMocenigio. Kada je dud umro Foscari je postao dud, ali je savez sa Firencom

protiv Milana oznaio poetak tridesetogodinjih tzv. Lombardijskih ratova. U trenutku kad se

angairala u ratovanju u Padskoj nizini Venecija je poela znatno manje troiti za obranuprekomorskih posjeda. Vrlo kasno je uoila svoju kobnu pogreku. Rat sa Milanom je prilika za

unitenje enove. Godine 1431. moe se govoriti opetom enovekom ratu. U njemu je

Venecija zaposjela Bresciu i Bergamo i proirila je vlast prema zapadu na Lombardiju. Ali, obitelj

Visconti udruila se saAragoncima, a aragonski kralj postao je vladar Napuljskog

kraljevstvana jugu Italije. Da bi odrala ravnoteu na strani Firence i Venecije stala je i

papinska drava. itav je Apeninski poluotok bio u ratu, ali je sredite operacija bilo u Lombardiji.

Lombardijski ratovi bili su jednim dijelom rijeni zbog vanosti kontrole rijeka Poi Adige. Za rat

na rijekama pravili su se posebni brodovi. Mletaka rijena flota ni u emu nije zaostajala za

pomorskom. Tako je poznata obrana Brescie koju je izveo Francesco Barbaro. Za takav oblik

rata sve su talijanske drave i Venecija imaleplaenike condottiere.Moe se openito


14/35

zakljuiti da je Venecija imala puno vie uspjeha sa plaenicima vie od drugih gradskih drava,

ali je imala i problema jer su condottieri vrlo esto pravili tajne ugovore sa neprijateljima. Poznati

je plaenikFrancesco Bussonezvan Caramagnolakoji je bio protjeran 1432. g. (grad dobio

ime po njemu). Od mletakih plaenika najpoznatiji je Bratolomeo Colleonikoji je Mletakoj

Republici za rat sa Turcima ostavio 100 000 dukata, a za uzvrat je traio da mu podignu kip natrgu Sv. Marka. Kip jest podignut, no ne na trgu ve ispred crkve Sv. Ivana i Pavla. U talijanskim

okvirima najslavniji je bio plaenikFrancesco Sforza milanski vojvoda koji je ratovao sa

Venecijom i koji je 1447. g. nakon smrti posljednjeg nasljednika obitelji Visconti oenio njegovu

ker i tako dobio titulu milanski vojvoda. Pomogla mu je Firenca, tj. firentinski vojvoda Cosimo

(De') Medici. Firenca je eljela zadrati mletaku ekspanziju i Sforza je 1454. g. sklopiomir u

Lodiju. Tim mirom se odredio savez pet najjaih drava na poluotoku:Mletaka Republika,

Milansko vojvodstvo, Firentinsko vojvodstvo, Napuljsko Kraljevstvo, Papinska drava.

Venecija je postala najjai lan saveza. Osim na Apeninskom poluotoku ona je trebala

misliti na posjede na Levantu. U svojoj borbi protiv Turaka Venecija nije bila sama. Pape su esto

pozivale na kriarske pohode protiv Turaka, ali talijanske drave su Veneciju optuivale da potiemir sa Turcima kada to odgovara njenim interesima. Savez koji je papa sklopio trebao je sprijeiti

Tursko osvajanje Konstantinopola do ega je ipak dolo 1453. g. Deset godina kasnije 1463. g.

stvorena je koalicija na elu sa humanistom Enejom SilviomPiccolominijem(papa Pio II) koji

je rodom iz mjesta Corsignano koji je kasnije preimenovan u Pienzu. Taj je plan propao jer je

papa umro za vrijeme pohoda. Mletaka Republika je nastavila rat protiv Turaka, ali je imala mali

uspjeha. Pape su davale nesigurnu potporu, a Zapadne sile su joj jo manje pomagale.

ezdesetih godina Venecija je dobila Albaniju, ali na alost je zavladala samo nekim utvrdama jer

su ostale dole u ruke Osmanlijama. Tako je bila stvorenaTaljinaska Albanija. Turski sultan je

1470. g. osvojio mletaku lukuNegropontna Egejskom moru. Mirom iz 1479. g. Venecija jetrajno izgubila luku, a za svoje povlastice morala je platiti 10 000 dukata godinje. Osmanlije su

se doepale i albanske utvrdeSkadar. U posljednjoj fazi rata sa Osmanlijama Mleani su podrali

dolazak plemkinje Katarine Cornarona ciparsko prijestolje u nadi da e otok postati mletaki

posjed. Tako je i bilo, no vrlo kratko vrijeme. Godine 1482. g. nakon smrti turskog sultana papa je

zatraio Mletaki savez protiv Napuljskog Kraljevstva obeavi im za uzvrat utvrdu Ferraru.

Milano i Firenca bile su protiv toga, Venecija se morala povui iako je ugovorom iz 1474. g.

zadrala teritorij na uu rijeke Po. U to je vrijeme Venecija bila najvea drava Apeninskog

poluotoka jer nije htjela promijeniti institucije da bi time stekla naklonost drugih talijanskih drava.

No i dalje je njena slaba toka bila ovisnost o plaenicima.

STVARANJE TALIJANSKIH REGIONALNIH DRAVA

Prijelazom iz gradske u regionalnu dravu u pojedinim provincijama Fjorentinske

Republike u 14. i 15. st. feudalne seoske gospode gotovo vie i nema. Ako i postoje forme

politike organizacije autonomne od gradskih vlasti one se odnose na tzv.federacije seoskih

zajednicaili manjih gradova bez biskupske ili municipijalne prolosti, ali su samostalnije od

veine gradova pa ime je organiziran contado(okolni prostor).

Provincija Toskanau regionalnu dravu ulazi sa jakim urbanim karakterom. To obiljeje

ako i ima paralelu na primjer u drugim talijanskim podrujima ne vrijedi za sve dijelove poluotoka.


15/35

U Padskoj nizini gradska komuna regionalnoj dravi nije u nasljedstvo ostavila jedinstven i

kompaktan contado. Urbani centar je proirio svoj utjecaj na selo, ali je sposobnost da selo

kontrolira bila slaba. Na podruju od rijeke Po do Apenina postojali su mnogi kateli centri

seoskih feudalnih obitelji iz kojih su feudalci mogli dobro kontrolirati sela i okolicu. Seoski feudalci

ponekad su bili vojno i politiki vrlo jaki i njihova mo nije uvijek oslabjela stvaranjem regionalnihdrava. Unato tome to regionalna drava nije oslabila seoske feudalce injenica je da je

samo takva drava mogla kontrolirati sredita seoske moi i vlasti. Obitelj Visconti esto je

izdavala naredbe gospodi raznih katela. Iako rezultati nisu izostajali seoski feudalci uvali su

svoju politiku mo. ak i kada se stvaranjem regionalnih drava smanjila obrambena mo tih

seoskih katela, njihovi gospodari su dobili vanu ulogu kao zatitnici svojih podanika kod

porezne politike. Gradska i dravna cijena koja se morala platiti da bi se mirnim putem feudalna

gospodstva na selu ukljuila u instituciju feudalnu dravu bila je da im se morala priznati velika

autonomija. Tako je Lombardija stvorena kao zbroj vie autonomija koju su dobili manji gradovi,

sela i seoski feudalci. Snaga tih partikularizama bila je takva da su se u vrijeme stvaranja

regionalnih drava na Apeninima raale mlade dravice oko katela. To su nepravilne politiketvorevine koje postoje kao elementi smetnje i svaa sa susjedima koje ele privui i pokoriti

svojim administrativnim strukturama.

Lombardija i Toskana dole su do stupnja regionalne dravnosti razliitim putovima i sa

razliitom politiko-institucionalnom tradicijom. Ali ipak, ponovno pojavljivanje feudalnih ustanova

u Lombardiji i drugdje ne treba gledati kao korak unatrag u procesu feudalizacije. Nastanak

regionalnih drava predstavlja obrat u odnosu selo grad. Osobito su vanu ulogu odigrale

gradske povlastice koje je trebalo proiriti na contado. Za mnoge dijelove Padske nizine namjera

vladara da podijeli vie vlasti ve postojeim obiteljima izvan gradskog podruja podrazumijevala

je jaanje feudalaca i feudalnih gospodara u katelima na izvangradskim podrujima. Nije bilarijetka pojava da su plaenici dobivali feudalne posjedeumjesto plaa. Radilo se o paralelnom

procesu koji je iao zajedno sa stvaranjem regionalnih drava.

Obino je bila naglaena sklonost vladara da to vie kontrolira katele stvarajui time

perifernu birokraciju. Ponegdje je postojala i namjerna politika sklonost da se gradovi oslabe

tako da im se smanje podruja utjecaja. Na taj se nain izmeu gradova i okolice otvara nova

faza konflikata. Gradska vlast postala je slabija na poluotoku. Nastaju svae oko nadlenosti

gradskih magistrata izvan grada, svae oko fiskalnih nadlenosti gradske uprave i oko granica

autonomskih seoskih zajednica. Nakon ratne faze u prijelazu 14/15. st. u novom sustavu

regionalne dravegrad i gradski slojevi pokuavaju nai prostora za ponovnu afirmaciju i

konsolidaciju svojih povlastica. Tada seoske zajednice na podruju sudstva prestaju ovisiti o

gradu. Postoje iznimke u kojima su i dalje na snazi statutske norme koje odreena komuna davno

prije stvorila i prema kojima sa i dalje afirmira vlast nad contadom. Sudska aktivnost raznih

rektora u gradu koliko god usmjeravana iz prijestolnice nije mogla ne biti pod utjecajem lokalnih

obiaja. Nije ju se moglo obaviti bez pomoi niih gradskih magistrata. Gradske vlasti prilino su

dobro ouvale svoje prerogative na podrujima financija. Moe se zakljuiti da iako gradska

komuna nije u potpunosti mogla obavljati punu vlast nad teritorijem koji je bio pod njenim

nadzorom, gradske su povlastice ipak bile dosta ouvane. Npr., u selu gdje je zemlja bila u

vlasnitvu graana, feudalac je izgubio potpuno pravo sudske vlasti. Stvaranjem regionalnih

gradskih drava na poetku 15. st. u Italiji nastaje kompletan institucijski sustav koji je sposobanzamijeniti gradske drave. Upravo takvi sustavi zbog naglaenih raznolikosti dali su snagu


16/35

partikularizmima nad kojima stoje. Tada stvorene strukture se odravaju stoljeima kasnije. U

mnogim, ali ne svim, podrujima Apeninskog poluotoka to je vrijeme kada grad u novom

dravnom ustrojstvu postaje jai od contada. Ali, on gubi svoju bitku sa centralnom vlau koja

mu namee svoje odluke. I dalje ostaje iva elja graana za donoenjem odluka neovisno o

carskoj vlasti zbog ega dolazi do borbi protiv vladarevih odluka. Unato svemu ne moe senegirati da je grad naao veliki prostor za svoju autonomiju i da je bio privilegiran u odnosu na

teritorij koji ga je okruivao. Grad postaje institucija i to mona sa velikim ovlastima i

mogunostima da takve ovlasti obavlja. Odnosi izmeu grada i teritorija koji ga okruuje bit e

vrlo neujednaen.

MILANSKO VOJVODSTVO

Feudalni ugovori su postali zastarjela forma, dok su darovanja postala tipian oblik za

koncesiju davanja u 15. stoljeu. Uslijed toga javila se potreba za definiranjem sadraja

koncesije. Polovinom 15. st. dolo je do prvog vala feudalizacije i Milansko vojvodstvo dobiva

karakteristike koje ostaju nepromijenjene tijekom stoljea.

Izdana su bila dva dekreta :

1437. g. odredio se iznos fiskalnih davanja feudalcima (imali su neke fiskalne povlastice), a od1437. g. pripadaju im samo dae za kruh, vino i meso; financije.

1441 g. ograniena su jurisdikcijska prava feudalaca nad graanima. U vojvodini sumagistrati mogli dobiti sve pritube protiv feudalnih sudova. Ule su i neke stare form e npr.

obaveza prisege vjernosti koja se treba obaviti unutar jedne godine i jednoga dana ime sepokazivala superiornost vojvode nad bivim carskim feudima, tj. lokalnim seoskim feudalcima.

Time su poveali politiku vlast vojvode.

Sve su to znakovi feudalizacijekoja je znak slabosti tadanje politike, odustajanje od

direktnoga teritorijalnoga suvereniteta. Pojava feudalnih ugovora nije upropastila politiku vlast

milanskoga vojvode. Njemu dolaze same optube protiv feudalaca (antifeudalna politika ob.

Visconti), ali to nije upereno protiv itavoga feudalnog sustava i time se ne ugroava postojanje

milanske drave.

Pravna forma je najprikladnija za stavljanja partikularizama pod nadzor kad ih se ve nije

moglo unititi. Visconti kaomilanske vojvode priznavali su feudalnu superiornost, podvrgavajuise odreenoj feudalnoj disciplini.

Novi oblici feudalizma negativno djeluju na vlast komuna, ali ne predstavljaju opasnost

suverenitetu vojvode. Ograniava se politika mo gradova, a to znai sve veu stabilnost vlasti

milanskog vojvode. Afirmacija njegove feudalne superiornosti nad carskim feudima znai jaanje

teritorijalne drave i nadilaenje partikularizama s ciljem stvaranja jo snanijih dravnih

struktura.

U 15. st. javlja se tenja za stvaranjem ravnotee na Apeninskom poluotoku. Novi zahtjevi

za ravnoteom dolaze i u suprotnost s posebnostima malih drava. Predstavljaju konstantni faktor

politikih nestabilnosti. Najmanje dravne tvorevine uglavnom postaju postupno inkorporirane u

vee i time nastaje nova hijerarhija vlasti s novim zonama utjecaja na talijansku ravnoteu.


17/35

Godine 1454.dolo je domira u Lodiju(Lombardija) te su nakon toga vojni i politiki aspekti

partikularizama morali otii u slubu ravnotee kojoj je teio itav Apeninski poluotok.

U drugoj polovici 15. st., tonije1476. g. dolo je urote u kojoj je ubijen milanski

vojvoda Galeazzo Maria Sforza. To i vrijeme kada neke obitelji nestaju sa scene,

npr. Rossinestaju 1482., a Palavicino

1457.

nestaju sa politike scene, odnosno nisu vieautonomni ve postaju feudalno ovisni o drugima.

Rolando Palavicino svoju snagu temelji na vojnoj i politikoj moi. Osjea se neprekidno

natjecanje s drugim talijanskim feudalcima u Padskoj nizini. Stvaraju se savezi uz zadravanje

samostalnosti. Nasljednik mu je bio Gian Francesco Palavicino i potpuno je bio u slubi

milanskog vojvode koji mu je davao feude i unitete Milanski dvor je postao mjesto okupljanja

tzv. nove aristokracije.

Iluzija o samostalnosti feudalne drave uvijek se javlja u doba kriza jer i dalje postoji

davanje feuda od njemakoga cara. Stari feudalni partikularizam uklapa se u novu dravu, ne

trai vie politiku autonomiju ve je vezan uz administrativno sredite, tj. milanski dvor.

SPECIFINOSTI FEUDALNE DRAVE 13-15. STOLJEA

Oita je postala afirmacija principa feudalne superiornosti milanskog vojvode nad bivim

carskim feudima i ostalim seoskim lokalnim feudalcima iz ega je proizala poveana politika

vlast vojvode. Ta se pojava ne moe uvijek smatrati pozitivnom u stvaranju moderne drave jer

feudalizam je na neki nain znak slabosti u politici. I na neki nain odustaje od direktnog

teritorijalnog suvereniteta. Pojava stvaranja feudalnih ugovora nije unitila politiku vlast

milanskog vojvode. Dokumentacija tog vremena jasno razlikuje ono to je po feudalnom pravu

legitimno od onoga to se smatra zloupotrebom i uzurpacijom. Mnoge odredbe su se tumaile

kao antifeudalistika politika. ObiteljVisconti je bila protiv partikularizama u vojnom ili politikom

smislu. U nemogunosti da unite partikularizme uvoenje feudalnih odnosa nudi jednu pravnu

formu koja je najprikladnija da se partikularizmi stave pod kontrolu.

Carska investitura vie nego to definira podinjeni odnos vazala prema feudalnom

gospodaru postaje legitimna forma koja daje pravnu osnovicu vlastitoj autonomnoj vlasti. Neto

drukije predstavlja feudalna investitura dobivena od ob. Visconti. Iako se ini da je ona u

suprotnosti s tenjama male drave za autonomijom to je zato jer priznati feudalnu superiornost

milanskom vojvodi znai prihvatiti odnos ovisnosti o njemu i podvrgnuti se odreenoj feudalnojdisciplini. To znai ui u teritorij drave koja u svoje strukture eli primiti i isto feudalna podruja.

Nove feudalizacije mogu poniziti teritorijalne pretenzije gradskih komuna, a mogu ak i tetiti

ivotu feudalnih podanika, ali ne predstavljaju opasnost za suverenitet vojvode i zbog toga se

moe rei da afirmacija te superiornosti milanskog vojvode nad carskim feudima i lokalnim

seoskim feudima znai jaanje te teritorijalne drave. Jo predstavlja i nadilaenje

partikularizama s ciljem stvaranja jo jaih dravnih struktura. Novi zahtjevi za ravnoteu

na poluotoku sada prelaze u suprotnost s posebnostima malih drava koje predstavljaju stalni

imbenik politike nestabilnosti koja se svakog trena moe pretvoriti u rat. Najmanje dravice

uglavnom su postupno bile inkorporirane u vee. Nastala je nova hijerarhija vlasti s novom zonom

utjecaja na ravnoteu. Nakon mira u Lodiju vojni i politiki aspekti partikularizama odlaze u slubu


18/35

sustava ravnotee kojoj tei itava Italija. Ponekad je ravnotea bila naprasno prekinuta kao

npr. 1476. g.kada je bio ubijen milanski vojvoda Galeazzo Maria Sforza.

U drugoj polovici 15. st. neke feudalne obitelji vie ne nalaze prostora za sebe i zato

nestaju sa politike scene u smislu da vie nisu autonomni ve postaju feudalci ovisni o dravi.

Iluzija o maloj feudalnoj dravi ako samostalnoj i neovisnoj stalno se vraala u periodimapolitikih kriza i to najvie u vrijeme talijanskih ratova.

OBITELJ PALLAVICINI I NASELJE MERCATO

Mercato je planinsko podruje na granici izmeuParme i Piacenze. Povratak Parme pod

obitelj Visconti oznaava dolazak energijskog obnavljanja njihove centralne vlasti. Na Parmskom

podruju snage partikularizama su dobivale poticaj zbog slabosti centralne vlasti i tu u znatno

dubljem razdoblju nego bilo gdje u milanskom vojvodstvu. Upravo se zbog toga inilo potrebnim i

na Parmu proiriti teritorijalnu pravnu reorganizaciju koju milanski vojvoda Maria

ViscontiFilippou drugim dijelovima ve obavio, ali Parma je dugo uvala elju zasamostalnou i bila je protiv centralne politike Viscontijevih. Od 1421. g. kada je potpala pod

vlast Viscontijevih traila je vraanje teritorijskog poretka od prije. Vojvoda Filippo Maria Visconti

obeao je da e to uiniti paje Parma pomislila da je doao pravi trenutak za pokretanjem pitanja

o svojem pravu nad nekim selima na podruju Apenina (Mercato, Careno, Canesio, Mariano,

Serravalle). Sela su u planinama i teko su pristupana i zato su njihovi odnosi s gradovima bili

nezdravi u ranom srednjem vijeku. Ta mjesta su imala autonomiju u odnosu na Parmu i

Piacenzu.

U 15. st. sposobnost Parme i Piacenze da kontroliraju ta sela i to je vrijeme kriza. Tada se

na tom podruju pojavila politika snaga markike obitelj i Pallavicinoiz Pellegrina. Izmeugodina 1404.-1406. Pallavicini su zauzeli Carento, Canesio, Serravalle i Mariano. Njihova vlast

trajala je do 1420. g., a da Parma i Piacenza nisu pokuale to usporiti. U sklopu nove plime,

Parma je eljela potvrditi svoje pravne i porezne ovlasti nad tim mjestima. Na tom podruju je bila

velika trnica u istoimenom naselju Mercato ispod katela Pellegrino na obali

rjeiceStirone. Izmeu ostalog tu su se prodavali i konji za prenoenje tereta i po planinama.

Seljaci iz okolnih mjesta su esto dolazili na trnicu sa svojim proizvodima.

Godine 1421. Parmi su vraeni Mariano, Serravalle i moda Canesio, a markiz iz

Pellegrina je zadrao Careno. Mercato su prepustili slubenicima Parmske komune i tada je izbila

svaa izmeu Parme i Piacenze. Sudski proces od2.9.1421. g. zavrio je. Parmski arhiv uva

zapise sa procesa. Iz dokumenata se moe vidjeti da je vlast markiza nad Mercatom bila

legitimna. Nije postojala koncesija koja bi se mogla pokazati kao dokaz za obavljanje sudskog

prava. Parmska komuna osporila je markika prava po kojima su Pallavicini vrili nad mjestom po

kojem su dobili ime. Samo po svojem obitavalitu oni bi bili markizi, tj. njihov status ne bi bio

povezan sa teritorijem. Vlast obitelji Visconti nije bila dovoljna za dobivanje fiskalnih i

jurisdikcijskih ovlasti. Izneseni argumenti su u prvi plan stavili pitanje : Sporni teritorij se nalazi

unutar ili van Parmskog distrikta? Podruje oko kojeg su se posvaali parmske komune i komune

iz Pellegrina se nalazio izmeu brda Sant'Antonio i Santa Cristina, tj. gdje rjeica Stirone (izvor) u

jakom zavoju silazi prema sjeveru. Danas to podruje spada pod naselje Pellegrino Parmesse i

jo se vide ostaci starog katele Pellegrina na brdu. Odmah upada u oi nepostojanje naselja


19/35

Mercato. Staru utvrdu u iduim su stoljeima esto popravljali i prepravljali tako da su danas

znatno promijenili i veliinu i oblik.

Fizionomija kompleksa promijenjena je 1430.-1450. g. kada su dodani obrambeni objekti i

to po elji vlasnikaNiccoloa Piccininija. Osim o utvrdi postoje i vijesti o naselju Pellegrino, ali

ondanje naselje pod tim imenom ne odgovara dananjem koje je smjeteno nie i na desnojobali rjeice. Dokumenti iz 14. st. ga stavljaju na lijevu obalu blizu katela. Dokazana je da

ondanji Mercato odgovara dananjem naselju Pellegrino Parmesse. Naziv Mercato koristi se do

kraja 18. stoljea. Glavni problem je predstavljala biskupska granica. Parma je smatrala da

granica ide po rjeici Stirone. Po tome su Careno i Mercarto spadali pod Parmu, a Pellegrino i

dvije planine (Antonio i Cristina) pod Piacenzu. Rjeica Stirone predstavljala je i granicu izmeu

notarskih okruja Parme i Piacenze. Svi svjedoci pozvani na sudski proces prihvatili su takvu

granicu. Bez temelja je ostala tvrdnja da je Parma nad Mercatom imala jurisdikcijske i fiskalne

ovlasti. Predstavnici Parme inzistirali su na biskupskim granicama jer su smatrali da se poklapaju

sa granicama gradske komune Parme. Nepotrebni su drukiji teritorijalni oblici. Vrlo su oskudni

bili dokazi da je Mercator nekada spadao pod parmski porezni distrikt, ali to ne znai da jejurisdikciju nad njim imala Piacenza. Piacenza je pokuala proiriti kontrolu preko Stirone, ali je

nesigurna granica biskupije iteljima omoguila obranu njihovih imuniteta.

Nakon 1420. g. itelji su se branili od oba grada pa je pokuaj Parme da pokori Mercato

izazvao veliku opoziciju. Iz sudskih akata bilo je vidljivo da su pravi gospodari Mercata bili markizi

Pallavicini. Oni su 1347. g. dobili povlasticu s jurisdikcijskim i fiskalnim pravima nad Mercatom.

Malobrojni dokazi koji postoje za sljedea stoljea pokazuju da im je vlast bila vrsta (stabilan

element vojne i politike vlasti na podruju). To najbolje dokazuje zauzimanje i ruenje utvrde

Mariano 1380. g. u dogovoru s milanskim vojvodom. Parmska komuna je za vrijeme sudskog

procesa htjela osporiti markiku vlast i proglasiti je nezakonitom. Navela je da je do vlastimarkike vlasti dolo kad se Parma nije mogla braniti, a itelji se morali pokoriti jaemu. Zemljini

posjedi koje je obitelj imala oko utvrde bili su i na podruju Parme. Parmska komuna osporavala

je i jurisdikcijska prava markiza nad Mercatom, ali nije dovodila u pitanje tko je vlasnik naselja.

Parma je htjela dokazati da je naselje naraslo u 40 godina, a da prije nije gotovo ni

postojalo. Razvoj naselja objanjava zato je parmska komuna htjela energino nametnuti svoju

jurisdikciju nad teritorijem na kojem se nalazila tako velika i vana trnica. Pokuaj parmske

komune da presjee prirodne veze izmeu Mercata i katela bio je neprirodan. Stanovnici

Mercata htjeli su obraniti ekonomski procvat mjesta i zato su htjeli ostati izvan gradskog distrikta i

prihvatiti feudalce Pallavicine. Pallavicini su uzurpirali nasilno jurisdikcijske i fiskalne ovlasti.

Parma na sudu tvrdi da su tirani i da je vlast nelegitimna. Dokumenti sa sudskog procesa ne

spominju sukobe izmeu markiza i lokalnih vlasti. ini se da je jaanje drave dovelo i do jaanja

partikularizama. Fiskalni imunitet koji su stanovnici htjeli imati da bi se obranili od Parme mogli su

dobiti samo uz podrku markiza.

Godine 1427. g. markizi su dobili sveanu potvrdu posjeda i otada je pripadnost Mercata

Pellegrinu stalno potvrena i u izvorima, zato nije bilo nikakvih posljedica kada su stanovnici

Mercata doivjeli propast politike uloge obitelji Pallavicini.

Kao i drugi lokalni monici i oni su se nali u igri tajnih pregovora i saveza sa jaima od

sebe. Godine 1427. g.pali su u nemilost vojvode, poslije su se pomirili, ali su intrige ponovile pa

je vojvodina vojska zauzela utvrdu markiza. Obitelj je neko vrijeme ovisila o Milanu, a onda prelau posjed Niccoloa Piccininija nasljednika. Kasnije su sa novim milanskim


20/35

vojvodom Sforza sklopili nove ugovore kojima se garantirao teritorijalni integritet i kojima je

priznata autonomija u odnosu na Parmu i Piacenzu. Ali, markizat je stavljen pod

direktnu vojvodinu vlast. U toj je fazi Parma pokuala iskoristiti pri liku jer nije bilo feudalnog

gospodara koji bi branio posjede i htjela je prikljuiti si sela. Uspjela jedan dio prikljuiti, ali nije

dobila Mercato, Careno i Mariano. Takva teritorijalna podjela 1472. g. je potvrena kada jeinvestiturom poznatom plaeniku condottieru obitelj Sforza Ludovicu Foglijaniju dodijelila feud

Pallavicino.

Godine 1530. g. Parma je posljednji put neuspjeno pokuala doi do nekih sela. itavo

15. st. broj stanovnika se poveavao, a1502. g. stanovnici Mercata dobili su kontrolu nad

trnicom. Tek krajem 18. st. trnica poinje propadati, a tada nestaje i ime Mercato.

Drugi primjer je obitelj Anguissola i naselja Riva, Grazzano i Montesanto.Za te

posjede vezuje seGiovanni Aguissolaplemi iz Piacenze koji je bio jedan od prvih nobila svoga

grada, a okoristio se politikom davanjima feudalnih koncesija od strane milanskog vojvode F. M.

Viscontija. Tridesetih godina 15. st. on je milanskim vojvodom bio rodbinski povezan. Zahvaljujui

rodbinskoj vezi 1438. g. dobio je Rivu i Grazzano, a neto kasnije Montesanto i Castione. ObiteljAnguissola je imala posjede u rivi, ali je zemlja pripadala crkvi. Tako je nastao njegov kompaktni

teritorijalni posjed, od ega je Grazzano najvei posjed, a najutvrenija je bila Riva. Obitelj

Anguissola je imala i selo Cassano. U tim selima je bilo 250-300 tzv. homines (mukih osoba).

Giovanni je od podanika dobio zakletvu vjernosti te je imenovao podestata i poeo ubirati poreze.

Obitelj Anguissola je za te posjede (Riva, Grazzano i Montesanto) bila i prije vezana. Iz ta tri

mjesta su u 12. st. lanovi obitelji doli u Piacenzu da bi se bavili bankarstvom i trgovinom.

Stvorili su drutvoSocietas anguxolorumkoje se nalo na vrhuncu poetkom 14. stoljea.

Obitelj se jako obogatila i povezala sa piacenskim plemiima te poela sve aktivnije sudjelovati u

politikom ivotu. Nakon dolaska milanskih vladara sklopili su savez sa F. M. Viscontijem i uli uslubu na njegovom dvoru, okrenuvi se nakon toga starim posjedima. Godine 1435.dobili su

Rivu, a 1488. g. Grazzano. Te povlastice su bile fiskalnog karaktera i odnosile su se na

zemljine posjede. Godine1438.potvrena su kao feudalno vlasnitvo priznato od strane

milanske drave.

Pitanje je do kada je vlasnitvo obitelji nad zemljom i katelima ostalo odvojena od

vlasnitva nad stanovnicima? Piacenza je ustala protiv koncesija milanskom vojvodi jer je

smatrala da nisu legitimne. Feudalci su htjeli iskoristiti postojee neprecizne klauzule da bi

ostvarili prava. Piacenza je ustala protiv obitelji Anguissola smatrajui nepostojeom vlast obitelji

prije koncesija od milanskog vojvode. Giovanni Anguissola priznao je 1438. g.kao poetak svoje

jurisdikcije nad spornim podrujem, ali bez toga stanovnici su bili na njegovoj strani. Jesu li

stanovnici stali na njegovu stranu dobrovoljno ili prisilno? Koji su temelji feudalne vlasti? Ako je

bilo dobrovoljno zato su pristali? Obitelj je titila podanike i prihvaala ih za vrijeme ratova i

opasnosti. Feudalna prava Giovannija A. ila su i izvan granica njegovog vlasnitva, obuhvaala

su i seljake koji nisu ovisili o njemu, pa ak i cijela sela u kojima nije imao posjede, a to je zbog

fiskalne zatite koje je on davao. Branio ih je od Piacenze, a to je uz vojnu zatitu bio glavni uzrok

da mu se stanovnici priklone. Smatra s eda je imao vee posjede u 14. nego u 15. st., ali vlast

nad zemljom nije uvijek predstavljala temelj za politiku mo.

Ugovor sa selom Castioneimao je za cilj irenje politike vlasti u selu gdje do sada nije

imao nikakvu politiku mo. Do tada je jurisdikcijsku vlast nad Castionem imalaobitelj Fulgosi. Snaga obitelji je znatno oslabila dolaskom Aguissola. etrdesetih godina 15. st.


21/35

obranio je i druga sela od poreza iz Piacenze. Do 1430. g. daese daju u zakup i redovito se

ubiru, a nakon toga su stanovnici odbili plaati te dae zato to je optuen Anguissola. Na sudu je

Anguissolu zastupao Antonio Satorelii sve je ilo u prilog Anguissoli pa je komuna Piacenza

morala priznati jurisdikciju. Godine 1436. Anguissola je zauzeo sela Cadeo,

Luzzano i Graffignanote je svoje povlastice proirio na ta mjesta. Godine1439. donijetaje uredba da se stare povlastice mogu potvrditi nakon to ih potvrdi vojvodin magistrat i nakon

to se plati odreena svota. GrofAnguissola je to i uinio, meutim utjecaj Viscontija je bio sve

jai.

Postojanje jake feudalne vlasti izvan milanskog vojvodstva omoguilo je seoski

feudalizam. Razvio se ugovor da kada su seljaci u opasnosti mogu skloniti u feudalevu utvrdu.

Meutim i feudalci ovise o pojedinim feudalcima. Tako su djelovali i Anguissole, a to je eljela

unititi komuna Piacenza elei stvoriti vlast koju bi obavljale gradske komune.

Godine 1459. Francesco Sforza potvrdio je sve povlastice Anguissoli. Feudalizam

potpuno zavrava1481.,tada su Riva i Grazzano potpuno feudalizirani, a gradska komuna nije

mogla sprijeiti politiki utjecaj trgovine nad utvrdama. Dolazi do suradnje sa svim oblicima vlasti,dan je imunitet podanicima.

OBITELJ ANGUISSOLA I NJIHOVO VLASNITVOU PADSKOJ NIZINI

Giovanni Anguissola sklopio je sporazum sa stanovnicima sela Castione. U poetku nije

imao prava nad tim naseljem jer je pripadalo obitelji Fulgosiiz Piacenze. Ne zna se tono na

temelju ega je jurisdikcija uvijek pripadala Piacenzi. Poznato je da su osjeaji vjernosti prema

starim gospodarima oslabjeli snagom vlasti obitelji Anguissola. On je intervenirao i oslobodio

neka druga mjesta od nasrtljivosti piacenskih poreznika. Sve do 1430. g. ini se da nije bilo

problema u prikupljanju poreza, ali kasnije stanovnici nisu htjeli plaati, a Giovannija Anguissolu

su optuili za to. Uinjena je i sudska arbitraa tijekomkoje je ispitani svjedoci i njihove izjave ile

su u prilog obitelji Anguissola. Osim ovih mjesta Anguissola je obratio pozornost

na Cadeo (zauzeo 30-tih godina 15. st.), Graffignano i Luzzanoje zauzeo 1436. g., a 1455. g.

je zauzeo Veano. Moe se rei da je lako proirio povlastice na nova naselja i zato to je to u

milanskom vojvodstvu bila uobiajena pojava. Giovanni je tada dobio potvrdu starih povlastica

plativi ih novcem, tj. iskoristivi utjecaj koji je imao na milanskog vojvodu 1431. godine.

Dokumenti iz sukoba izmeu Piacenze i obitelji Anguissola pokazuju postojanje oblika feudalne

vlasti izvan institucijskih struktura milanskog vojvodstva pri emu je ta vlast bila vrlo jaka.

Taj tzv. seoski feudalizam u 14. i 15. st. postojao je posvuda u sjevernoj Italiji, a najvitalniji

je bio u Padskoj nizini. Valja uoiti reciprocitet usluga i automatski ugovor koji nastaje kada se

seljaci u opasnosti sklanjaju u utvrdu feudalca. Jaki feudalac koji ima utvrdu u kojoj titi podanike

daje zapovijedi. Piacenza je htjela unititi takav sustav osobne ovisnosti i stvoriti javnu vlast koju

bi obavljale gradske komune. Godine 1459. je milanski vojvoda Francesco Sforza potvrdiopovlastice Anguissoli i time je proces potpune feudalizacije posvuda je zavr io. Gradska komuna


22/35

eljela je sprijeiti veliku politiku mo koju su Anguissole imale nad svojim podanicima i

utvrdama.

Sljedei primjer za partikularizme jeEmilia. U Emiliji postoji stara razdvojenost izmeu

bizantskog i langobardskog dijela. Nedostatak jedinstvene politike organizacije i nepostojanje

velike i jake regionalne drave i zbog toga je partikularizam bio nestabilan to se vidi u vremenutalijanskih ratova poetkom 16. stoljea. U Emiliji ne postoji veliki gradovi koji gravitiraju centru i

contado. Najjai grad Bolonja zadovoljio se unitavanjem starih seoskih feudalaca. Bolonja nije

uspjela postati gravitacijsko sredite i time zapoeti proces stvaranja regionalne drave. Pokrajina

Emilija u 15. st. obiljeena je nepostojanjem jake vlasti pri emu je postojala vlast komune

Bologne i vojvodstva obitelji Este, a to nisu vrsti elementi. Politike organizacije zbog toga na

podruju Emilije irile su se susjednom dravom milanskog vojvodstva na dio do Parme, Firence,

na planinski dio Apenina i mantovanski markizat na podruju rijeke Po. Zbog toga je Emilija

granina zona i razlog svae velikih talijanskih monika (Venecija, Milano, Firenca, Papinska

drava). Nastala je naglaena slabost dravnih struktura. U Emiliji je drutvo poelo traiti

oslonce partikularizama izvan dravne strukture jer su bile nedovoljno jake i to je obiljeje svih tihdrava u 15. st., a najvie se uoava na primjeru Emilije, tj. njenog zapadnog dijela. Od

predstavnika stare i nove feudalne aristokracije obitelji Visconti i Este dobili su feudalnu vlast nad

gradovima. Cijena koju su platili bilo je priznanje koncesija, posjeda i utvrda. Godine 1331. obitelj

Este je od starih vlasnika obitelji Piodobila Modenu, a za uzvrat priznaje vlast obitelji Pio nad

utvrdom Santo Felice i Carpi. Godine 1335. Reggio u Emiliji iz obitelji Fogliani prelazi u ruke

obitelji Gonzaga, a Fogliani dobivaju Scandiano. Iste godine obitelj Visconti od

obitelji Scotti dobiva Piacenzu, a daje utvrduFiorenzuola. Osobito brojni bili su feudalni

ugovori Ferrare i Milana sa malim udjelima lokalne vlasti koji su esto imali esto loe definiran

pravni poloaj oko legitimnih vlasti.Razni vladari stalno su eljeli usmjeravati i discipliniratipartikularizme, ali tek kad su partikularizmi poprimili politiki i vojno opasne oblike. Tek su tada

intervenirali silom guei lokalne pobune. Uspjesi do kojih su doli, slavljenje pojedinih feudalnih

oblika uz uvrivanje vlasti regionalne drave najee ne oznaavaju definitivno raspadanje

feudalne strukture. Nastaju samo novi feudalni oblici pa je tako zapadni dio Emilije bio pokriven

gustom mreom feudalnih jurisdikcija. Tako je u parmskoj komuni teritorija bilo feudalizirano,

tj. odvojeno od jurisdikcije gradskih magistratura.

U Emiliji je utjecaj grada na contado bio manji nego u drugim talijanskim komunama.

Mnogi graani u Lombardiji, Toskani ili Venetu ako su i izgubili politiku autonomiju uspjeli su

spasiti dosta iroke fiskalne i administrativne ovlasti na svom teritoriju. Te ovlasti sankcionirale su

povlateni dio graana u odnosu na njegovo okruje. Na to su pretendirali i graani u Emiliji, ali

im je nazonost feudalca predstavljala smetnju. Neki feudalci eljeli su biti privilegirani unutar

drave, ali su priznavali vrhovnuvlast milanskog i ferarskog vojvode. Unato tome teili su dobiti

velike autonomije koje bi njihove posjede pretvorile u male feudalne drave. Bilo je jako puno

feudalnih obitelji s takvim pretenzijama. Nisu u tome uspjele obitelji Terzi, Fogliano, da

Sassuolo i Cavalcabo. Propao je i pokuajNiccoloa Piccinina, ali su uspjene bile

obitelji Rossi, Pallavicini, Landi i Torelli, a utvrda Guastalla na rijeci Po.Autonomija vlasti

vidjela se i u zahtjevu za stvaranjem posebne jurisdikcije i odreivanjem njenog odnosa prema

Milanu i Ferrari. Taj odnos nije smio biti preest. Bilo je dosta feudalaca koji su odbili razne

slube i time onemoguili pretvaranje starih politike aristokracije u birokraciju u slubi vojvode.Moe se rei da su feudalne obitelji manje teile dvoru u Milanu i Ferrari, a vie okretanju prema


23/35

vanjskim dravama sklapajui saveze. To se najbolje vidi u politici sklapanja brakova kada su se

tako htjele povezati i sa ak vrlo udaljenim vladarskim kuama. Meusobne veze vidjele su se i

na podruju ratova. Svaka vanija obitelj imala je barem jednog condottiera u slubi najvanijih

monika i izvan Italije. Takav nain razmiljanja bio je suprotan ideologiji toga vremena kada

velika regionalna drava hoe to direktniju vlast nad svim stanovnicima na svom podruju.Eliminirajui posebne feudalne jurisdikcije misao male feudalne drave openito se temelji na

utvrenoj politikoj strukturi. Obitelji Pio, Pallavicini, Rossi i ostali nisu nikada negirale

superiornost milanskog ili ferarskog vojvode. Milanski vojvoda bio je vrhovni gospodar teritorija na

isti nain kao to je car bio vrhovni gospodar milanskog vojvodstva. To nije odnos izmeu vladara

i podlonika ve su to dva monika poredana po autoritetu.

Postoji niz obitelji ija sudbina potvruje takve tendencije. Veliku prekretnicu predstavljaju

talijanski ratovi kada ravnotea na poluotok opet dolazi u pitanje.

TOSKANSKO VOJVODSTVOFIRENCA

Toskansko vojvodstvo je primjer sporog jaanja regionalne drave. Toskanske

(firentinske) vojvode bili su promotori nove centralistike politike koja je bila u suprotnosti sa

starim partikularistikim elementima. Najvanije su godine one na kraju 14. i poetkom 15. st.

kada se Firentinska Republika brzo iri. Razlikuje se nekoliko cjelina, npr. contado Pise,

Pistoiae, dolina rijeke Arno i Val di Nievolo. Od 80-tih godina 14. st. do 20-tih 15. st. Firenca,

tj. Toskana se proirila na podruje Pise,Arezza, Livorna i Cortonea. Podruje Pistoiae bilo je

karakteristino za procese koji su se tada odvijali. Jo na poetku 15. st. unato tome to je tu

desetljeima bila nazona firentinska vlast na podruju sudstva i administracije nije dolo do

velikih promjena u contadu. ini se da Firenca nije bila sklona uplitanju pa je Pistoii prepustilasvaku jurisdikciju. Sudac za najvanije parnice u Pistoi bio je i dalje podestat. Stanovnici Pistoie

upravljali su svojim contadom pomou gradskih slubenika i magistratura. Sve do1399.

godine.Podestata je bio savjet graana te Pistoie. Poetkom 15. st. je dolo do promjena. Neki

kancelari iz Pistoie povezali su se sa milanskom vojvodom i podigli pobunu pa je izbila opasnost

da Pistoia pone podravati Viscontijeve. Firenca je poslala vojnike1401. godine. Savjet

graana Pistoie vlast je povjerio Firentincima koji su to iskoristili i komuni oduzeli njene slobode.

Tada je odreeno da se contado Pistoie treba smatrati firentinskim teritorijem. Za graane sa

slavnim i starim komunalnim tradicijama to je bilo veliko ponienje. Od 15. st. podestati i

slubenici Pistoie morali su biti Firentinci. Vrlo slino bio je ureen i contado Pise tk. odmah

nakon firentinskog zauzimanja. I to podruje je kao i Pistoia bilo podijeljeno na manje distrikte na

elu s podestatom, a s dolaskom firentinske dominacije podruje Pistoie je prikljueno contadu

Firence. Teritorijalna jurisdikcija pistoijskih podestata smanjena je. Podestati, notari i kapetani

morali su biti Firentinci kao i u Pistoi.

Pisanski distrikt na jugu se prostirao do utvrde Campigliei dijeli o se na tri dijela,

tri vikarijata : Val dera, Colline i Val di Serchio i Valdarno (juno od Livorna). U 13. st. vikarijati

su imali obiljeja izvanredne magistrature, uglavnom privremene s policijskom i vojnom funkcijom.

Ta se institucija stvarala u nesigurnim graninim podrujima. Vikari su slubovali nekoliko mjeseci

i bavili su se pobunama, razbojnicima i zloincima. Bilo ih je i u 14. i 15. st. i kada je rije o

Toskani tada su stvoreni i neki novi. Godine 1373. stvorena su dva nova vikarijata u firentinskimAlpama. Godine 1404. sjeverno od Firence stvoren je vikarijat Bagno di Romagna,


24/35

godine 1415. vikarijat Mugello sjeverno od Firence i Val d'Elsa sjeverno od Firence. Vikarijati su

bili magistrature izmeu centralne vlasti i manjih upravnih jedinica na elu s podestatima. U to

vrijeme dobivaju i politiko-administrativnu ulogu.

Na firentinskom podruju bile su zanimljive i seoske zajednice koje su imale statute.

Firentinska vlast je traila da se i seoske i gradske zajednice i dalje upravljaju pomou vlastitihstatuta. U sastavljanju statuta sudjelovali su i firentinski slubenici koji su doli na lice mjesta, tj.

lokalnu zajednicu. Statuti su funkcionirali prema vlastitim odredbama, ali prema dravnim. Treba

rei da je ponekad sustav ureda, savjeta i magistratura djelovao kao teak birokratski aparat koji

je postojao zato to ga je zahtijevala Firenca.

Politiki je Firenca stvarala sustav magist

Documents

Povijest Venecije.docx