Povijest svijeta

Povijest svijeta

Rijeka, 2009.

POVIJEST SVIJETACopyright © 2005 Peter Delius Verlag, BerlinCopyright za Hrvatsku © 2009 Naklada Uliks, Rijeka

Sva su prava pridržana. Nijedan dio ove knjige nije dopušteno umnažatii prenositi na bilo koji način bez prethodnog pismenog odobrenja nositelja prava.

Autori:

Dr. Klaus Berndl, 8. poglavlje (Europa, str. 530-585), bez str. 569

Markus Hattstein, poglavlja 1, 2, 3, 4 (Islam, 224-241),5 i 8 (Europa, str. 586-649)

Arthur Knebel, 7. poglavlje

Hermann-Josef Udelhoven, poglavlja 4 i 6

Stručni suradnici:

prof. dr. Dominik Bonatz, Drevni Orijent

dr. Christiane Coester, Novija povijest Europe

prof. dr. Renate Dürr, Rani novi vijek u Europi

prof. dr. Marie-Luise Favreau-Lilie, Europski srednji vijek

dr. Karl Heinz Golzio, Indija, Južna Azija

dr. sc. Bernd Hausberger, Drevna i Latinska Amerika

prof. dr. Peter Heine, Povijest islama

prof. dr. Mechthild Leutner, Kina

dr. sc. Carola Metzner-Nebelsick, Rana povijest

dr. Heinrich Schlange-Schöningen, Antika

dr. Christoph Studt, Svjetski ratovi i međuratno razdoblje

dr. Siegfried Weichlein, Suvremena povijest Europe

dr. sc. Thomas Zitelmann, Afrika

Impresum4

Sve slike su iz AKG-Images Berlin/London/Paris osim sljedećih koje su iz DPA - Deutsche Presse Agentur, Hamburg: 11/dolje desno, gore 2. v. lije-vo, gore desno; 12/1 lijevo, 2 lijevo; 13/3 lijevo; 14/1 lijevo, 2 lijevo; 15/4 lijevo, desno; 224/4; 225/6, 9; 432/1; 456/2, 5; 496/4; 502 polje dolje lijevo;508/5; 509/6, 7, polje lijevo; 517/25; 528; 530/2; 531/6-9; 532/1; 533/11; 534/1-4 polje lijevo; 535/5–7, 10, 11; 537/9, polje; 542/polje; 543/8, 9;545/7; 546/5, 7; 547/9–11, 13; 548/1–6; 549/7, 9, 11, Polje; 551/polje; 552/2–5; 553/6–9, polje lijevo i desno; 554/1–4, 6; 555/8–10, 13; 557/polje;559/8, 9, 11; 560/2–5; 561/9–11; 562/1–5; 563/8–10, polje; 564/4, polje; 565/6, 9, polje lijevo; 566/4–6, polje; 567/7–12, polje; 568/2–5; 569/6–10,polje; 570/1–7; 571/8, 10–12, polje; 572/1–3, 5, 6; 573/7–11; 574/1–3, 5; 575/6, 7, 9–12; 576/2; 577/7, 10–13; 578/2, 5, 6, Polje; 579/7, 9–14; 580/1,2, 4, 5; 581/7–11, polje; 582/1, 2, 4, 5; 583/6–11, polje; 584/1–5, polje; 585/6–11; 588/1–3, 7; 589/10, 14, polje; 590/3–5, polje lijevo i desno; 591/6–11; 592/1–8; 593/9–15; 594/1, 2, 4–6; 595/10, 12, 13, polje; 596/1; 597/8, 10–13, polje; 598/1, 4, 6; 599/8, 10–13, polje; 600/2, 6; 601/8–10, 12, 13;602/1–4, 6, 7; 603/9, 10, 12–14, polje; 604/2–8; 605/9–13; 606/2–4; 607/8–10, 12, 13; 608/2, 4, 5; 609/9–13, polje; 610/1–5; 611/11, polje lijevo;612/1–5; 613/6–11; 614/1–6, polje; 615/7, 8, 10, 11; 616/1, 2, 4, 5, polje; 618/3; 619/7, 9, 11, 12; 620/1–7; 621/9–13; 622/1, 4, 5, 7, polje; 623/8, 10–14; 624/2–6; 625/7–11, polje; 626/1, 3; 627/9, 11, polje; 628/2, 3, 5–7; 629/8–12, polje; 630/3–5, 7, 8; 631/9–13, polje; 632/1–8; 633/9, 11, 12, 14,polje; 634/1–7; 635/8–14; 639/8, 9, 13; 640/1, 2, 6, polje; 641/7, 9–12; 642/1–8; 643/9–14, polje; 644/1–6; 645/7–13; 646/1, 2, 4, 5, 7; 647/8, 9, 11;648/1–5; 649/6–8.

ISBN 978-953-7306-42-7

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 120301051

Nakladnik:NAKLADA ULIKSČavalsko 1751000 RijekaTel: 051/ 648 068Fax: 051/ 648 069Mob: 098/431 513

Za nakladnika:

Silvano Frančišković

Urednik hrvatskog izdanja:

Miro Božić

Prijevod:

Nevenka Fabijanić

Stručna recenzija hrvatskog izdanja:

mr. sc. Beata Buzov

Lucija Božić, dipl. pol.

Bojan Kovačević, prof.

Priprema za tisak:

Naklada Uliks, Rijeka

Tiskano u Kini, rujan 2009.

www.naklada-uliks.com

1854. | Sporazum Kanagawa 1864. | Europski napad na Shimonoseki 1871. | Ukinut feudalizam 1877. | Ustanak Satsume 1904.-05. | Rusko-japanski rat 1912. | Car Mutsuhito umire u Tokyu

1863. | Europski napad na Kagoshimu 3. siječanj 1868. | Osvojena carska palača u Kyotu 1877. | Raspušteni samuraji 1895. | Sporazum iz Shimonosekija 1910. | Japan anektirao Koreju

Saigo�Takamori

General Saigo Takamori bio jezapovjednik trupa u Boshin-skom ratu i vodio preko 50 ti-suća samuraja. Uz Kida Ta-kayoshija i Okubu Toshimichi-ja bio je jedan od trojice herojavlade Meijija. Uskoro se povu-kao iz javnog života i osnovaoškolu za samuraje koji su napu-stili svoje položaje. Saigo je1877. u Satsumi vodio ustanaksamuraja, koji su se osjećali obe-čašćeni gubitkom svojih pova-stica. Ozbiljno ozlijeđen ubitki, tražio je odsvojih suboracada mu odrubeglavu kako biizbjegao hva-tanje i daljnjeponiženje.

Samuraj u stavu zanapad

Rat Boshi, kratki građanskirat protiv posljednih sljedbe-nika Tokugawe, doveo je direk-tno do postavljanja Meiji-ja. 6Car Mutsuhito, nazvanMeiji (Prosvjetljen) odredio jeza cilj modernizaciju Japana

značajnim reformama. To seponajviše postiglo uz pomoćnjegovih moćnih ministara Kida Takayoshija, Saiga Taka-morija i Okube Toshimichija.U dekretu iz 1871. ukinute sutradiconalne feudalne struktu-

re i postavljeni guverneri ka-ko bi se zamijenio raniji sustavlokalne samouprave. Europskivojni savjetnici i inžinjeri re-strukturirali su vojsku, indu-striju i 8 transport. Zakoni i obrazovne institucije su

obnovljene po zapadnom mo-delu. Ubrzani tijek ovih pro-mjena je također uzrokovao iotpor. Kad je 1877. ratničkaklasa samuraja raspuštena, mi-nistar rata Yamagata Aritomo– koji je po pruskom modelu,

uveo obaveznu vojnu službu –bio je prisiljen ugušiti ustanakSatsume.

Prusija je poslužila kaomodel kad je pripreman no-vi ustav 1889. koji je formal-no označio Japan kao ustavnumonarhiju. Parlament s gor-njim i donjim domom je os-novan 1890. iako je car još uvijek mogao intervenirati upolitku dekretima ili raspušta-njem donjeg doma. Vojska jeimala pravo uložiti veto na položaje ministara.

Industrijalizacija je zahtije-vala proširenje teritorija zem-lje ponajviše zbog sirovina i tržišta u inozemstvu. Japan je 1870-ih sklopio sporazum s Rusijom oko otoka Kurila sjeverno od Japana i okupi-rao kineske otoke Ryukyu na jugu. Japanci su iskoristiliustanak u Koreji kako bi osvo-jili dodatne kineske teritorije.Pobijedili su u 7Sino-japan-skom ratu 1894.-95. i Spo-razumom iz Shimonosekija zauzeli Tajvan i Pecadores. Ja-pan je pobijedio i u 9 Rusko-japanskom ratu 1904.-1905.koji se vodio zbog Mandžu-rije i Koreje. U sporazumu iz Portsmoutha, New Hamps-hire, 1905. Japan je dobio južnu polovicu otoka Sakha-lin i najam poluotoka Liao-dong. Anektirao je Koreju1910.

Car 0Mutsuhito je umro1912. u Tokyu. Za vrijeme njegove vladavine Japan je postao najbrže industrijalizi-rana zemlja u Aziji i glavnapolitička i vojna sila.

Modernizacija i teritorijalno širenje

Reforme Meijija dovele su Japan u moderno doba i učinile ga vodećom političkom i vojnom silom Azije.

Car Mutsuhito (Prosvjetljeni) s obitelji

Željeznička postaja između Uena iNakasenda

Službena objava rata Japana Rusiji 10.veljače 1904.

Smrt cara Mutsuhita, obojena grafika,1912.

Na početku 19. st. šoguni To-kugawa su pokušali zadržatiJapan izoliranim od Zapada.Međutim, SAD je zahtijevaootvaranje Japana i prisilio1854. Sporazum iz Kanagawe2koji je osigurao Amerikanci-ma korištenje dviju luka za tr-

govinu. 3Europske države su tada potpisale slične spora-zume i 1860. japanski su iza-slanici putovali u Europu kakobi započeli trgovinu sa Zapa-dom. Mnogi sporazumi su bililoši za Japan često osigurava-jući značajne povlastice za Zapad.

Ovo otvaranje zemlje imaloje posljedica u samoj državi.Strance je stanovništvo smatra-lo neprijateljima. Kada je neko-liko nacionalističkih samuraja4napalo strane trgovce europ-ski je ratni brod obasuo topov-skom paljbom Kagoshimu1863. i Shimonoseki 1864.

Utjecajna skupina koja jezahtijevala političku reorga-

nizaciju i uspostavljanje caraoformila se u Japanu. Japanskimodernizatori, kao i naoru-žane strane sile, označili su nadolazeći pad šogunata Tokugawa. Šoguni su priznalida Japan mora prilagoditi svo-je politike novim okolnostima.Njih su pretekli vojni vođeprovincija Satsume, Choshua i Tose koji su osvojili carskupalaču 5u Kyotu 3. siječnja1868. Tokugawa Yoshinobu je caru predao vlast koja je bila u rukama šoguna preko250 godina. Edo je proglašenprijestolnicom 1868. i preime-novan u Tokyo i car Mutsuhi-to (Meiji) se ondje preselio1869.

Kraj osamljenosti i promjene u zemlji

Zapadne države su doprinijele razvoju Japana u tržišno i trgovinsko središte. Kriza u zemlji je dovela do kraja šogunata.

Ukiyo-e:

Slike�lebdećeg�svijeta

Porijeklom iz 17. st. u oblikuakvarelom oslikanih drvenihploča s otiskom s temama iz vi-sokog sloja umjetnost školeUkiyo-e prikazivala je glumce ipolusvijet. Kasnije su oslikava-li prirodu i gradske scene. AndoHiroshige i Hokusai su istaknu-ti slikari škole Ukiyo-e koja jeoslabjela u razdoblju Meiji.

Mjesec nad krajolikom s rijekom,obojeni drvorez, Ando Hiroshige

Samuraj u oklopu Carska palača u Kyotu, oko 1900.

Komercijalni sporazum između SAD-ai Japana, 31. ožujka 1854.

Japan 1854. –1912. g.

Japan je od 17. st. gotovo u potpunosti bio izoliran od Zapada pod šogunima Tokugawa. Vladala je plemenitaška visoka klasa sa šogunom na čelu. Iako je to pru-žilo carstvu dugo mirno razdoblje kulturnog procvata 1, također je spriječilo prodorzapadnjačke modernizacije u tehnologiji i politici. Pod unutrašnjim političkim pritiskom posljednji je šogun prisiljen odstupiti 1868. u korist cara, koji je krenuo smodernizacijom. Za vrijeme razdoblja Meijija Japan je ubrzo preuzeo vodstvo u industrijalizaciji Azije i bio je uspješan u vanjskim poslovima.

1854

. – 1

912.

g.

Mod

erno

dob

a

1854

. – 1

912.

g.

Mod

erno

dob

a

4191854. – 1912. g. Japan418 1854. – 1912. g.Japan

Veliki val, obojeni drvorez, Hokusai, 1830.

Japanski napad na kineske branitelje

Europski i američki brodovi u Yokohami

Obojena polja

sadrže citate koji se odnose

na djela ili biografije važnih

osoba.

Uvod u poglavlje

sažima široku skupinu tema

koje se mogu prostirati

od 2 do 12 stranica.

5Kako se služiti knjigom

Vremenska skala

daje kratak pregled glavnih

događaja koja se obrađuju na

stranici.

Brojevi slika

pojavljuju se u tekstu i

smještaju slike u

povijesni kontekst.

Obojene zastavice

označuju razdoblje

i poglavlje teme

koja se obrađuje.

Uokvirena polja

naglašavaju glavni tekst

zanimljivim i važnim

dodatnim podacima.

Naslov poglavlja

zajedno s povijesnim

razdobljem pojavljuje

se pri vrhu svake

stranice.

Sva imena ljudi

koja se spominju u tekstu

mogu se pronaći i u Kazalu.

Kako se služiti knjigom

Jedinstveni dizajn i organizacija ove opširne knjige omo-gućuju jednostavno korištenje i brzo snalaženje. Otva-rajući knjigu na bilo kojoj stranici čitatelj može brzo i s la-koćom otkriti o kojoj je zemlji i o kojem povijesnomrazdoblju riječ.

Uvod na stranicu

sažima temu koja se

obrađuje na toj stranici.

28 Prva carstva

Oko 7000. g. prije Krista

do 200. g. poslije Krista

30 Prve velike civilizacije32 Migracija naroda34 Rane države u Mezopotamiji42 Stari Egipat50 Hetiti52 Kraljevine oko Plodnog polumjeseca 54 Sirija i Palestina58 Židovstvo60 Međani i Perzijsko carstvo Ahemenida64 Nomadi euroazijskih stepa66 Religije Indije, Kine i Japana68 Indija od početaka do invazije Aleksandra Velikog72 Rana Kina do razdoblja ‘Zaraćenih država’

Prva umjetnička djela čovjeka: Spiljskoslikarstvo iz kamenog doba, str. 21

Sumerani: Vrlo napredna civilizacijarazvila se u Mezopotamiji, str. 34

Egipatske piramide: važni spomeniciranih faraona, str. 43

Babilonska kula: ima mitološki iinterkulturalni značaj, str. 41

Sadržaj6

12 Zašto povijest?

16 Pretpovijest

Do otprilike 4000. g. prije Krista

18 Kameno doba: počeci čovječanstva18 Sve je počelo u Africi19 Rani hominoidi20 Teritorijalno širenje21 Naselja i uporaba oruđa22 Vatra i lov23 Jezik i ukop preminulih24 Religija i kultovi25 Umjetnost prvog čovjeka26 Neolitska revolucija27 Kulture razvijene u naseljima na brežuljcima

Ispunjena tajnovitošću i bezvremenskomljepotom: egipatska kraljica Nefertiti, str. 45

74 Antički svijet

Oko 2500 g. prije Krista

do 900 g. poslije Krista

76 Kultura Grka i Rimljana78 Kreta i Mikena – počeci grčke kulture82 Klasična Grčka od kulture polisa do kraja neovisnosti94 Uspon i pad svjetske sile: od Makedonije do ratova

Dijadoha102 Judeja i Arabija prije Rimljana106 Kartaga: svjetska sila i rimski suparnik108 Etruščani: saveznici Rimskog Carstva110 Rim: od početaka do propasti Republike114 Rimsko Carstvo120 Vladavina generala i carskog Rima128 Od Konstantina do uspona Bizanta130 Kršćanstvo136 Armenija i Mala Azija od Dijadoha do Rimljana138 Perzija pod Partima i Sasanidima140 Kelti, Slaveni i germanska plemena146 Velika seoba naroda

148 Nomadska carstva euroazijskih stepa150 Drevna Indija152 Prvi kineski carevi – dinastije Qin i Han154 Prva kraljevstva Sjeverne i Sjeveroistočne Afrike

Partenon, hram na Akropoli: Veličanstveni primjer klasične grčke arhitekture idokaz moći polisa Atene, str. 87

Veliki Kineski zid: Baština prvih kineskihcareva, str. 152

Jedan od najvećih vojskovođa Rima:Gaj Julije Cezar, str. 120

Sadržaj 7

August, prvi rimski car,str. 122

252 Rano moderno doba

16. st. – 18. st.

254 Rano moderno doba256 Njemačko Carstvo: Reformacija i posljedice258 Reformacija266 Tridesetogodišnji rat270 Sveto Rimsko Carstvo pod prosvjetiteljskim

apsolutizmom276 Francuska: od vjerskih ratova do uoči revolucije282 Uspon Engleske288 Nizozemska: od borbe za neovisnost do

francuske okupacije292 Italija papa i prinčeva296 Španjolska i Portugal302 Istočna Europa i Skandinavija306 Uspon Rusije do velike sile308 Osmanlijsko Carstvo, velika sila Istoka312 Sjeverna Afrika314 Perzija pod Safavidima i Qajarima318 Mogulska Indija i europske trgovačke

korporacije322 Kina pod carevima dinastija Ming i Mandžu326 Japan od Muromahija do šogunata Tokugawa330 Jugoistočna Azija332 Afrika334 Drevna američka carstva i

osvajanja Španjolaca i Portugalaca340 Sjeverna Amerika do osnivanja Kanade i SAD-a344 Oceanija i Australija do dolaska Europljana

Progon: Prorok Muhamed se skrivapred neprijateljima, str. 226

Krunidba: Karlo Veliki, franački kralj,okrunjeni car, str. 165

Arhitektura hramova utjelovljuje filozofiju: Angkor Vat, kmerski hram u tropskojdžungli Kambodže, str. 246

Sadržaj8

156 Srednji vijek

5. st. – 15. st.

158 Srednji vijek160 Germanska carstva162 Franačko kraljevstvo166 Sveto Rimsko Carstvo u kasnom

srednjem vijeku174 Švicarska176 Francuska u kasnom srednjem vijeku180 Burgundija i Nizozemska182 Engleska u srednjem vijeku188 Irska i Škotska u srednjem vijeku190 Italija u srednjem vijeku198 Španjolska i Portugal u srednjem vijeku200 Sjeverna Europa202 Istočna Europa206 Rusija210 Bizantsko Carstvo214 Jugoistočna Europa218 Križarski ratovi224 Islam226 Širenje islama236 Mongolsko Carstvo i njegovi nasljednici240 Indija242 Kina nakon dinastije Han244 Japan246 Jugoistočna Azija248 Subsaharska Afrika250 Naselja i rane visoke kulture Amerike

346 Moderno doba

1789. – 1914.

348 Građansko doba350 Francuska revolucija354 Francuska revolucija 1789. – 1799.360 Napoleonova dominacija368 Industrijska revolucija započinje

u Europi374 Njemačke države: preoblikovanje

Austrije i Prusije380 Carska Njemačka384 Austro-Ugarska386 Francuska390 Velika Britanija394 Zemlje Beneluksa396 Italija od Bečkog kongresa do

početka Prvog svjetskog rata398 Portugal i Španjolska400 Skandinavija402 Rusija od Sporazuma iz Tilsita do

abdikacije posljednjeg cara406 Balkan408 Osmanlijsko Carstvo410 Egipat412 Perzija i Afganistan414 Indija416 Kina do posljednjeg cara418 Japan420 Jugoistočna Azija

422 Izgradnja afričkih država i kolonizacija426 SAD: počeci i uspon do svjetske sile432 Latinska Amerika

Osvajanja: Španjolski vojnici osvajajumeksičko carstvo Azteka, str. 335

Reformacija: Luter brani svoje idejepred carem Karlom V., str. 256

Palača Versailles: Spavaonica Luja XIV.,kralja Francuske, str. 279

Jurišanje na Bastillu: Početak Francuskerevolucije, str. 350

Sadržaj 9

Francuski car Napoleon Bonaparte,str. 360

Sadržaj10

Prvi svjetski rat: Ljudi i životinje nose za-štitne maske, str. 440

Lenjin, vođa boljševičke Oktobarskerevolucije u Rusiji, str. 480

Svjetska gospodarska kriza: pad burze,tzv. Crni četvrtak, str. 506

Propadandni plakat za jedinice SS-a,str. 510

500 Britanski Commonwealth: emancipacija britanskih kolonija

502 Afrika pod kolonijalnom upravom504 Etiopija i Egipat: između podjarmljivanja i

neovisnosti506 Euforija i depresija: SAD između dva rata508 Latinska Amerika510 Drugi svjetski rat514 Drugi svjetski rat 1939. – 1945.

436 Svjetski ratovi i međuratno razdoblje

1914. – 1945.

438 Razdoblje svjetskih ratova440 Prvi svjetski rat446 Ideologije 20. stoljeća448 Nepopularna demokracija:

Njemački Reich450 Pod svastikom: nacistička Njemačka454 Austrija: od Habsburškog Carstva do

Njemačkog “Ostmarka”456 Švicarska: otok stabilnosti458 Francuska: nesigurnost i okupacija462 Britanija između dva rata466 Irska: podjela i neovisnost468 Belgija i Nizozemska: predmeti njemačke

politike moći470 Italija pod fašizmom472 Španjolska i Portugal474 Skandinavija i Baltik476 Poljska478 Mađarska i Čehoslovačka480 Sovjetski Savez484 Jugoistočna Europa između dva rata486 Propast Osmanlijskog Carstva488 Reorganizacija Arabije490 Iran i Afganistan: borba za neovisnost492 Put Indije ka neovisnosti494 Kina između carstva i komunizma496 Carski Japan i Jugoistočna Azija Androgena elegancija:

Dvije dame iz 1920-ih,str. 506

528 Suvremeni svijet

Od 1945. do danas

530 Suvremena povijest nakon 1945. 532 Trendovi u svjetskoj politici536 Put ka europskom ujedinjenju538 Njemačka546 Austrija548 Švicarska550 Ujedinjeno Kraljevstvo: od Commonwealtha do

Europske unije554 Irska556 Francuska560 Belgija, Nizozemska i Luksemburg564 Italija568 Španjolska: od vojne diktature do

ustavne monarhije572 Portugal574 Sjeverna Europa576 Istočna i Srednja Europa580 Jugoslavija i države sljednice582 Grčka i Turska586 Sovjetski Savez i države sljednice594 Sjeverozapadna Afrika596 Izrael598 Arapski svijet i Bliski Istok610 Pakistan i Indija612 Jugoistočna Azija618 Kina, Japan i Koreja624 Australija, Novi Zeland i Oceanija

Sadržaj 11

Stanovnici Berlina slave rušenje Zida,str. 544

Prokazivanje za vrijeme kineske‘Kulturne revolucije’, str. 619

Trenuci terora: drugi avion trenutakprije sudara s WTC-om, str. 643

626 Afrika poslije neovisnosti njezinih naroda634 Kanada636 SAD: globalna sila644 Latinska Amerika648 Globalizacija

650 Kazalo

Djeca bježe u Vijetnamu nakonameričkog napada napalm bombom,str. 617

Nelson Mandela i Willem de Klerk se rukuju i tako zapečaćujukraj apartheida, str. 633

12

Internet nam daje najnovije podatke o trenutnim događajima, ali se naše povijesnoznanje temelji na radu znanstvenika.

Vrijeme u kojem živimo je pomahnitalo, a 24-satnevijesti kojima smo neprestano izloženi stvaraju nam

osjećaj da smo u zaostatku za vremenom ili da smo neva-žni. Na internetu 1, tračevi u nanosekundi stječu statusčinjenica. Mislimo da do znanja o održivom razvojumožemo doći jednim klikom miša. Naša je povijest kojuistražujemo na Googleu kao brza hrana, spremna za brzukonzumaciju. Stigao je web, virtualni vulkan koji izbacujemasu u svim smjerovima, bez ikakve zapreke koja bi spri-ječila protok nefiltriranih riječi i iskrivljenih slika. Zapelismo i pokušavamo pronaći smisao u zasljepljujućoj maglikrivih informacija. Povijesna istina predstavlja robu dokoje je teško doći.

Povremeno moramo stati na tren, doći do daha, sabra-ti se, izravnati ovratnike i shvatiti da povijest svijeta, kaosve ostalo vrijedno truda, zahtijeva temeljito proučavanjevelike kvalitete. To je razlog zašto se u ovo doba ‘istina’koje se nalaze u tabloidima okrećem Društvu National

Geographic, znanstvenoj i obrazovnoj organizaciji koja jefinancirala Hirama Binghama i njegovo ponovno otkrićeMachu Picchua 1911. godine jednako kao i uspješnupotragu Roberta Ballarda za ostacima Titanika 1985.godine. U sjedištu Društva koje izgleda poput bunkera, u17. ulici u Washingtonu, proveo sam mnoge besane noćiradeći na posebnim projektima. Zgrada je toliko velika daobuhvaća cijeli gradski blok. Kada prođete supercroca, jed-nog od najvećih krokodila na svijetu, i kosture dinosaurakoji se nalaze u predvorju muzejskog izgleda, uđete u pri-vatne urede i nezaključane laboratorije, tada shvatite da je

Društvo zapravo naš tumač kulture, povijesti i geografije.Urednici, istraživači, znanstvenici i povjesničari čineneumorne istraživače povijesti. I oni nemaju granica:oceansko dno, krateri na Marsu, bojišta građanskih rato-va i rimski ostaci, što god vam padne na pamet, National

Geographic to istražuje i izvještava o znanju jednako kao io znanosti; njihov je cilj obrazovati nas o našem svijetu io našoj galaksiji.

Što nas dovodi do ove knjige? Jedna pametna osobajednom mi je rekla da je prvo pravilo sakupljanja znanjashvaćanje koliko toga zapravo ne znamo. Čitanje i uživa-nje u predivnim ilustracijama ove zgodne knjige nazivaPovijest svijeta podsjetilo me na onaj korisni dio narodnemudrosti. S obzirom da naše živote živimo prema napri-jed, dan po dan i sat po sat, rijetko imamo razloga da seosvrnemo unatrag. “Čini se da je sve što pripada prošlostipalo u more”, napisao je Henry Miller u svom romanuRakova obratnica. “Sjećanja postoje, no slike su izgubileživost, čine se mrtvima i nesuvislima, poput mumija kojeje nagrizlo vrijeme i koje su zapele u kaljuži.”

Miller je u pravu. 2 Ruperta Murdocha i DonaldaTrumpa smatramo ‘mogulima’, no ne znamo ništa o indij-skom Mogulskom Carstvu iz 14. stoljeća. Neki od nasnedjeljom radi molitve posjećuju luteranske i metodisti-čke crkve te se nazivaju 3 ‘protestantima’ bez da išta zna-ju o mir u Augsburgu potpisanom 1955. godine. Naše jekolektivo pamćenje kratkotrajno. Dovoljno je teško raz-mišljati o patnjama vojnika 4 Drugog svjetskog rata, akamoli procjenjivati kušnje ‘Pekinškog čovjeka’, jednog

Uvod

Zašto povijest?

1 2

Moguli prošlosti i sadašnjosti: Australski medijski mogul Rupert Murdoch i prikazdvora velikih indijskih mogula 17. stoljeća.

Uvod 13

od najstarijih arheoloških nalaza ljudskih ostataka. Nje-gova je starost između 300 i 400 tisuća godina, a tijelo jeotkriveno pokraj Pekinga 1920-ih. No, tko zna? Možda jepostojao neki drugi Pekinški čovjek 400 tisuća godina pri-je njega. Mi smo ga otkrili pukim slučajem. Što da jedno-stavno nismo iskopali njegove milijune godina stare pret-hodnike? Naravno. On je naš predak iz razdoblja samogpostanka čovjeka.

Međutim, njegove kosti postavljaju više pitanja negošto pružaju odgovora. Zbog toga je tako teško točno odre-diti povijest. Zahtijevamo odgovore, no kada ih dobijemo,oni samo vode do novih pitanja. To je krug koji izazivaogorčenje i koji je čak i neumornog Arnolda Toynbeeja iDurantove izbacio iz njihovih istraživačkih sjedala.

Ovaj krug odgovora i pitanja iskusio sam i sam doksam radio za National Geographic na knjizi o vizualnojpovijesti naziva Mississippi: Making of a Nation (Mississippi:

Stvaranje naroda), djelu koje sadrži na stotine slika u boji ijoš više povijesnih činjenica. Zajedno sa snovima koji subili izvor energije ljudskog duha, rijeka je stvorila povi-jest: istraživanje, izgradnja carstva i izumi. Svaku smo isti-nu spoznali putujući rijekom; činjenica da su drevni Indi-janci Hopewell živjeli na istočnoj obali Mississippija i nakraju nestali dovodi nas do toga da postavimo dodatnapitanja poput “Zašto su nestali?”

Budimo realni. Jedina sigurnost koja postoji jest ta daništa nije zauvijek sigurno. Bilo da proučavamo njemačkeprinčeve, grčke bogove, vladare Inka ili moreplovce Ocea-nije, naše će znanje o njima sigurno biti krajnje ograniče-no. Povijest svijeta, gledana pod suvremenim mikrosko-pom, razlama se na milijarde i milijarde posve različitihkultura, ljudi i događaja, s brojnim tajnama o svakoj činje-

nici koju znamo o njima. Nesigurnost je vrhovni vladar upovijesnoj domeni, a oni koji tvrde da su pronašli kona-čne odgovore nisu u pravu. Povijest svijeta je ciklona kojauklanja svaku česticu i olujni oblak koji je ikada postojaopod njenim naslovom. Što nije povijest svijeta? Nije ničudo što su oni koji su se stvarno uhvatili u koštac s defi-nicijom ‘povijesti svijeta’, poput Descartesa i Nietzschea,poludjeli. Jednostavno postoji previše toga što bi trebaloobuhvatiti pa često zanemarujemo prošlost. Većina se lju-di ne može sjetiti o čemu su razmišljali dan prije, a kamo-li što su Konfucije i Aristotel mislili stoljećima prije. Stogaje njihovo rješenje razumno: povlačenje. Zašto razmišlja-ti o beskrajnoj, nezasitnoj i neodgonetljivoj prošlosti?

To je pošteno pitanje: “Zašto proučavati povijest svije-ta?” Prečesto je rutinski odgovor taj da nam ona pomažeda postanemo dobro obaviješteni građani. Glupost. Veći-ni nas prilično je dobro i bez da znamo da je Dioniziježivio od 430. do 367. g. prije Krista ili da je Orrorin tugenensis

“Milenijski čovjek” pronađen u Keniji 2000. g. Zašto jepotrebno znati da je Hefestion umro 324. g. prije Krista ilida je Marija Terezija preuzela kontrolu nad Bohemijom iMađarskom 1740. g.? Na koji način poznavanje tih činje-nica unapređuje naše trenutno stanje? Da bih dobio teodgovore, okrećem se filozofu Williamu Jamesu koji jeinzistirao na tome kako ljudi, za razliku od drugih živihbića, žude za ili čak zahtijevaju “divlje činjenice bez zavla-čenja ili podijele na kategorije”. To je ono što ljudi žele. Au naše postmodernističko doba, vizualne nam slike,poput divnih ilustracija u ovoj profinjenoj knjizi, pomažuda potaknemo našu zaboravljenu znatiželju. Tim se slika-ma pokazalo nemogućim oduprijeti i uz njih nema mje-sta dosadi.

Vjera 340 milijuna protestanata temelji se na reformaciji koja je započela 1517. g.objavom 95 Teza Martina Luthera.

Američki vojnici za vrijeme Drugog svjetskog rata i revolucionari na barikadama uParizu 1848: u borbi protiv represije i za slobodu građana.

3 4

14 Uvod

Zamislite najjasniju uspomenu astronauta 1 NeilaArmstronga kao prvog čovjeka koji je hodao po Mjesecu.Kada sam prije nekoliko godina razgovarao s njim o misi-ji Apolla 11 iz 1969. g., kazao mi je: “Bilo je to vidjeti Zem-lju. Bila je veličanstvena.” Govorio je o tome kako je vidioGrenland i Antarktik, o tome kako je gledao odbljesaksunčevih zraka o jezero Čad u Središnjoj Africi, sve iz nje-gove perspektive solarnog sustava. Vidio je populacijusvijeta kao ujedinjenu cjelinu.

Otkada je osnovano u drugoj polovici 19. st., DruštvoNational Geographic bori se za širenje znanja o našem svije-tu, sve od meteora do gnjezdišta plamenaca i motela sneonskim natpisima koji se protežu napuštenim dijelovi-ma autoceste Route 66. Obično nam jedna slika National

Geographica govori više o pojedinom građanskom ratu uAfrici ili lansiranju svemirske letjelice ili pak sastanku navrhu skupine G-8 od kilometara novinarske proze. Radise o živopisnim slikama koje se zadržavaju u našoj svije-sti. Slike, poput onih koje se nalaze u ovoj knjizi, privlačepažnju naših uspavanih osjetila. Ostaju prisutne i postajujedna vrsta kulturne valute. Izazivaju čuđenje. Sjajne slikenude trajan izvor hrane. Stalno nas progone. Poput Mic-helangelovog kipa ili Picassovog akta, savršena fotografija,jednom viđena, zauvijek ostaje u nečijem sjećanju.

Ono što je najdojmljivije u vezi ove knjige jest broj odgotovo 4 tisuće slika koje služe kao dodatak tekstu. Onepomažu čitatelju da ostane usredotočen. Pri početku čita-nja pružaju pomoć, pomažu da se mašta uhvati ukoštac spovijesnim događajima. Dok razmatrate ovu knjigu,mogli biste pitati “Zašto još jedna povijest svijeta?” Ovo sepitanje odnosi na mene osobno. Ne postoji ništa što moževiše obeshrabiti autora poput mene od šetnje 2 hodnici-

ma bizantskih knjižnica pritom gledajući tisuće knjigauredno posloženih na prenatrpanim policama. Sve je nasvom mjestu, no čini se tako sterilnim i beživotnim. I sva-ka se knjiga čini poput zrna pijeska na plaži bez povratka.Previše je otisnutih stranica da bi znali otkuda početi ilišto učiniti. To je razlog zašto mladi često smatraju povi-jest dosadnom. Sada je scenarij već jednako poznat kao islika Normana Rockwella: adolescenti odu u knjižnicu,uzmu knjigu o povijesti, postane im dosadno i u roku odsat vremena postanu omamljeni od zamora, spremni daizađu na svježi zrak ili započnu zanimljiv razgovor ili, jošbolje, odu spavati. Većina ovih ogromnih knjiga u knjiži-cama izgleda poput mrtvih riječi, poput prašnjave mrt-vačnice nestvarnog obrazovanja i tradicionalnog razmi-šljanja.

Ova knjiga nije jedan od onih suhoparnih znanstvenihsvezaka. Povijest svijeta izaziva osjetila, poput snažnog udi-saja mirisnih soli i snagom povijesti na skladan, zabavan inadahnut način razbuđuje um koji se nalazi duboko upodsvjesti. Njezine su stranice pune života, bacaju iskre usvim smjerovima, u njima je više života nego u gotovobilo kojoj drugoj ‘povijesti svijeta’. Njen je smisao da poti-če znatiželju. Ona sama po sebi nije potpuna. Bilo da sečita od korice do korice ili da se baca pogled na nju radibrzog zadovoljstva, konačni je rezultat izuzetan. Vlasnikse osjeća mudrim samim time što se ova knjiga nalazi ukući, na stoliću za kavu ili noćnom ormariću. Riječi i slikeu ovoj knjizi djeluju istinito i njihovo predstavljanje u baj-tima informacija omogućuju osobi koja ih čita da doživijedno gotovo interaktivno iskustvo. Boje i slike blješte.One su razlog zbog kojeg se zadržavate, zbog kojeg nebježite. One ponovno pokreću maštu. Zbog njih želite

Čovječanstvo pomiče nove granice na Zemlji i na nebu. Znatiželja i žeđ za znanjemstalno nanovo mijenjaju poglede na svijet.

Više od skladišta knjiga: Aleksandrijska bilioteka u Egiptu i Sudska biblioteka uBeču svjedoče o kulturi i duhu svoga vremena.

1 2

Uvod 15

vidjeti 3 Sfingu, Kineski zid i Nacionalni park GrandCanyon. Počnete žaliti zbog činjenice da ste tratili vrijemečrčkajući po papiru na satovima geografije u srednjoj ško-li ili na predavanjima Odsjeka za povijest na fakultetu.Sada je prekasno.

Ova posljednja tvrdnja zaslužuje detaljnije objašnje-nje. Kada smo bili mladi, svi smo mi bili Huckleberry Fin-novi i Tom Sawyeri, nestrpljivi da se oslobodimo sputava-jućih okova učionice i prepustimo uzbuđenjima Missis-sippija. Većina bi nas umjesto posla za koji smo prikovaniod devet do pet radije bila svjetski putnici koji kupovinuobavljaju u Bombaju u Indiji ili gledaju kroz otvorenihotelski prozor u bernskim Alpama u Švicarskoj. Povijestnudi bijeg od stvarnosti, i što više znamo o našoj prošlo-sti, na više mjesta možemo pobjeći. Povijest svijeta neštoje poput čarobnog autobusa kojim putujemo kroz vrije-me; njena potpuna jasnoća ponovno oživljava razdobljakoja su iza nas. Stoljeća stupaju na pozornicu sa svih stra-na, nakratko izvedu svoj ples i odu, ostavljajući prostoraza neko drugo razdoblje koje će na glasan i iznenadannačin postati središtem pažnje. Kada već ne možemoposjetiti najudaljenije indonezijske otoke svijeta u 15. st.ili u današnje vrijeme otputovati u Šangaj 4, barem ihmožemo zamisliti listajući ove stranice.

National Geographicu i dolikuje to što objavljuje ovupovijest svijeta, s obzirom na to da se radi o organizacijičiji je doseg svjetskih razmjera. Iako mnogi u Americi tovjerojatno ne znaju, Društvo National Geographic, osim naengleskom, objavljuje časopise i knjige na mnogim dru-gim jezicima poput japanskog, španjolskog, hebrejskog,grčkog, hrvatskog, francuskog, njemačkog, poljskog,indonezijskog, korejskog, portugalskog, kineskog, češkog,

rumunjskog, ruskog, norveškog, turskog i nizozemskog.No, njihove sjajne slike ne trebaju prijevod. Njihova jeprivlačnost sveopća. Primjer toga naslovna je stranicačasopisa iz 1985. g. na kojoj se nalazila afganistanska dje-vojčica nezaboravnih zelenih očiju čiji je pogled bio upe-ren ravno u fotoaparat. Bol prikazana na toj fotografiji bilaje izuzetna. Nakon operacije Trajna sloboda (Operation

Enduring Freedom) provedena je istraga kako bi se pronašlaova djevojka koja je dirnula mnoga srca diljem svijeta.Kada se 2002. godine pokazalo da je siromašna pripadni-ca plemena Paštun koje je živjelo tobože nomadskim nači-nom života upravo ona, svijet je klicao. Časopis je objavionastavak njezine priče i prikazao kako ona izgleda danas.Na neki su način slike Sharbat Gule, to joj je ime, jednakoopominjale na užas rata kao i na otpornost ljudskog duha.

Društvo National Geographic na sličan način pronalazipovijest kroz slike i ilustracije koje se nalaze u ovoj velikojknjizi. Da sam ja taj koji treba popisati ovu knjigu u knji-žari, stavio bih ju na policu pod nazivom ‘primjenjivapovijest’. Ovo je knjiga koju treba posjedovati, cijeniti ikoristiti. Ona je dar National Geographica u kojem uživacijela obitelj i zaslužuje istaknuto mjesto u kućnoj biblio-teci. No, ne zaboravite: konačnom znanju niste ni blizu. Ustvari, vaše je putovanje tek započelo.

Douglas Brinkley, New OrleansLipanj 2005. g.

Nadahnjujuća baština faraona: Priča o kraljici Kleopatri i dalje nadahnjuje pisce,skladatelje i režisere.

Razvoj civilizacije: Futuristički Šangaj vodi kroz 21. st., dok nas istovremenooduševljavaju korijeni civilizacije antičkih kultura.

43

15816

PretpovijestDo otprilike 4000. g. prije Krista

17

Rekonstrukcija scene lova iz kasnog kamenog doba, oko 30.000 – 25.000 pr. Kr. Za kromanjonce jemamut bio željeni plijen jer su mogli iskoristiti meso, kožu i kljove.

K ada se usporedi s poviješću čovječanstva, barem ovim na Zemlji, istra-

živanje razvoja, korijena i odnosa ljudi je, ustvari, vrlo mlado. Do 18. st.

biblijska priča o nastanku čovjeka – “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na

sliku Božju stvori ga; muško i žensko, stvori ih.” – bila je prihvaćena kao ne-

pobitna istina u mnogim dijelovima svijeta. Zatim se, pojavio – Charles

Darwin – najpoznatiji i najprihvaćeniji prirodoslovac. Znanstvenici su sum-

njali u poseban status koji je Biblija dodijelila ljudima i sagledavali su razvoj

ljudi u kontekstu teorije evolucije. Od tada se ova teorija podupire i dalje

razvija otkrićima kostura, primitivnih alata i ostacima prvih naselja. Nji-

hova klasifikacija, datiranje i procjena korištenjem suvremenih tehnologija

omogućili su nastanak vrlo točnog poimanja o porijeklu čovjeka.

prije 6 milijuna g. | Orrorin tugenensis prije 4,2–3,9 milijuna g. | Australopithecus

prije 5,5-4 milijuna g. | Ardipithecus ramidus prije 4-3 milijuna g. | Australopithecus afarensis

18 Od početaka do otprilike 4000. g. prije Krista

Priča 2o porijeklu čovjeka ievoluciji bila je u 19. st. pred-metom žestokih kontroverzi.Postojale su dvije struje misli.Prema doktrini nastanka mo-noteističkih religija, čovjeka jestvorio Bog, nakon čega se onrazvio. Nasuprot toj teoriji sta-jala je teorija evolucije Charle-sa Darwina, prema kojoj se ži-

vot 3, 4, 5, 6 stalno razvijao i ukojoj je naglasio povezanostporijekla čovjeka i životinj-skog svijeta, posebno primata.Darwinova je teorija ponudilanapredne i profinjene intelek-tualne, društvene i kreativnesposobnosti ranog čovjeka.Svoju je teoriju prikazao u od-nosu na korištenje oruđa i ži-

votni stil čovjeka, odlovaca i sakupljačado prvih ratara i sto-čara.

Istovremeno se u19. st. započelo sasustavnim obilježa-vanjima i klasifikaci-jama fosila hominoi-

da i kamenog oru-đa. Posebna se paž-nja posvećivala da-

taciji fosila, međutim, točno jedatiranje otkrivenih ostatakapostalo pouzdano tek 1947. g.otkrićem metode datiranja s C-14, profesora Willarda F. Lib-byja sa Sveučilišta u Chicagu.

Budući da su najstariji ho-minoidi pronađeni u IstočnojAfrici, nastala je teorija koja je Afriku obilježila ‘kolijev-kom čovječanstva’. Ova je teza podržana s otkrićem ‘bebe Taung’ 1924. g., fosilomAustralopithecusa africanusa, starim 2,2 milijuna godina.

Kameno doba: počeci čovječanstvaD

o ot

prili

ke 4

000.

g. p

r. K

r.Pr

etpo

vije

st

Sve je počelo u Africi

Razvojem teorije evolucije i potkrepljujućim identifikacijamai klasifikacijama ostataka hominoida pronađenima još u 19.st., danas je opće privaćena teza o afričkom porijeklu ljudi.

Podjela�pretpovijesti

Pretpovijest se dijeli na staro kameno doba ili paleolitik, mlađe kameno doba ili neolitik, brončano doba i željezno doba:

Donji paleolitik: 2,5 milijuna godina – 250.000 g. pr. Kr.Srednji paleolitik: 250.000 – 30.000 g. pr. Kr.Gornji paleolitik: 30.000 – 10.000 g. pr. Kr.Neolitik: 10.000/8000 – 4000./1800. g. pr. Kr.Brončano doba: 4000. – 700. g. pr. Kr. (Srednjiistok)oko 1800. – 800. g. pr. Kr. (Europa)Željezno doba: 1100./800. g. pr. Kr.

Pretpovijest čovječanstva odvijala se krozgeološko razdoblje kvartar:Rani pleistocen:1,8 milijuna – 800.000 g. pr. Kr.Srednji pleistocen:800.000 – 127.000 g. pr. Kr.Kasni pleistocen:127.000 – 10.000. g. pr. Kr.Holocen (nakon ledenog doba):10.000. g. pr. Kr. – danas

Evolucija od Australopithecusa anamensisa (plavo)do Homo habilisa , Homo rudolfensisa , Homo

erectusa i arhaičnog Homo sapiensa do Homo

neanderthalensisa i Homo sapiensa sapiensa

Kameno doba: počeci čovječanstvaOd početaka do otprilike 4000. g. prije Krista

Čak ni danas još uvijek ne postoje konačni odgovori na pitanje o porijeklu čovjeka. Go-dine 1871. Charles Darwin je izazvao odgovore koje je pružala Biblija o postanku svi-jeta svojom teorijom o evoluciji. Prema teoriji evolucije čovjek je 1 porijeklom nastaood antropoida. Afrika, na kojoj su pronađeni najraniji hominoidi, smatra se ‘kolijevkomčovječanstva’. Evolucija današnjih Homo sapiensa može se pratiti po ostacima kostura,oruđa, prvih naseobina – i spiljskog slikarstva – koji su preživjeli do današnjih dana.

Evolucija od čovjekolikog majmuna do Homo sapiensa

Paleolitsko strugalo

1

2

3 4 5 6

S lijeva: (3) Australopithecus

anamensis (prije otprilike 4,2 milijunag.), (4) Autralopithecus afarensis

(prije otprilike 4-3 milijuna g.), (5) Australopithecus africanus

(prije otprilike 2,8-2 milijuna g.) i (6) Homo erectus (prije otprilike 1,9 milijuna-200.000 g.), rekonstrukcija.

prije oko 2,8-2 mil. g. | Australopithecus africanus prije 1,9 mil. – 200.000 g. | Homo erectus

prije 2,3-1,5 mil. g. | Homo habilis prije 1,6 milijuna g. | Prva kremena

19Od početaka do otprilike 4000. g. prije Krista

Slijedeći Darwinovu teoriju,paleontolozi su tražili ‘karikukoja nedostaje’ između čovje-ka i njegovog najbližeg rođaka,čimpanze. Od tada su otkrive-ne mnoge vrste hominoida, odkojih nisu sve direktni precimodernog Homo sapiensa.

Dugo se Ardipithecus ramidus,koji je živio prije 5,5 do 4 miliju-na godina na području današnjeEtiopije, smatrao najranijim ho-minoidom. Međutim, 2000. g. jeotkriven Orrorin tugenensis (Mile-

nijski čovjek). Živio je prije ot-prilike šest milijuna godina uKeniji. Sljedeća faza nakon Ardi-pithecusa bio je Australopithecus 7,8, koji je živio prije 3,7 – 1,3 mi-lijuna godina i već je koristioprimitivno oruđe od oblutaka.Australopithecus afarensis je po-stao poznat kroz ‘Lucy’ čiji jekostur pronađen 1974.

Sljedeća razvojna faza bio jeHomo genus. Homo habilis, koji ježivio prije 1,5 – 2,3 milijuna go-dina, imao je veći mozak i jeo

raznovrsniju hranu od ranijihhominoida. Nova je prehranauključivala meso i životinjskumast. Do tada su hominoidi biliisključivo vegetarijanci. Homohabilis je bio prvi hominoid kojije napustio šumu i q lovio u sa-vanama. Njemu se pripisujenajranije klesano kameno oru-đe, koje je vjerojatno koristioza razbijanje kostiju kako bidošao do koštane srži.

Homo ergaster (Homo erectus),koji je živio otprilike prije 1,8 –1 mil. godina, raširio se čitavimafričkim kontinentom i bio jeprvi hominoid koji je veličinomi proporcijama sličio moder-nom čovjeku. Hodao je uspra-vno, spremao zalihe hrane i ra-dio kamena umjetnička djela.Prije otprilike 1,6 mil. godinaizradio je prvu ručnu sjekiru 9 ,0koju je koristio i kao pijuk.Homo ergaster je bio i prvi homi-

noid koji je putovao dalje odAfrike, postupno naseljavajućinajbliže dijelove Azije i Europe.

Kameno doba: počeci čovječanstva

Rani hominoidi

Prema najnovijim se istraživanjima počeci čovjeka mogu pratiti do prije više od šest milijunagodina. U nizu naprednih faza najraniji su hominoidi ubrzo razvili mnogobrojne vještine. Svremenom su, iako sporo, ljudi počeli napuštati svoju afričku ‘kolijevku’.

lijevo: Lubanje Australopithecusa africanusa i Australopithecusa boisei

desno: Lubanja Australopithecusa s dodanom donjom vilicom

Australopithecus u lovu u nizini, paleolitik

“Lucy”

Niti jedno drugo otkriće homi-noida nije izazvalo toliko divlje-nja kao gotovo čitav kostur du-ljine 107 cm, žene Australopit-hecusa afarensisa, koji je otkri-ven u regiji Afar u sjeveroistoč-noj Etiopiji 1974. g. Nazvan jeLucy po pjesmi Beatlesa koja jesvirala u istraživačkom kampu.Tisak ju je nazvao ‘karikom ko-ja nedostaje’. Pripada filogen-skoj liniji čovjeka i ima sve ana-tomske preduvjete uspravnoghoda. Njezine kosti i zubi pru-žaju vrijedne informacije o nje-zinu načinu života.

7 8

gore i iznad: Ručne sjekire odkremena, paleolitik

Do

otpr

ilike

400

0. g

. pr.

Kr.

Pret

povi

jest

9

10

11