33
POVIJEST SVAKODNEVICE Francuska “nova historija” 60tih godina prošlog stoljeća Engleska i američka socijalna povijest istraživanja se počinju fokusirati na “mrvice”, odnosno na pojedinosti i priče u pozadini velikih događaja počinju se istraživati studije slučaja casestudies > antropološka metoda koja se fokusira na jednu grupu, jedan lokalitet, jedan događaj i koja po principu pars pro toto (dio se tretira kao cjelina) stvara sliku o određenoj sredini Povijest svakodnevice nastaje u Zapadnoj Njemačkoj 1970tih, a glavni predstavnici su bili: Alf Lüdtke i Hans Medick, a manje Lutz Niethammer Tih godina raste javni interes za povijest, javljaju se “zeleni” i jačaju lijeve političke stranke Willy Brandt (kancelar 1969.1974.) Ostpolitik > mirenje s istočnim blokom i Istočnom Njemačkom javlja se potreba za revizijom povijesti Treći Reich > kako je to bilo moguće? 1980./81. Projekti “Svakodnevni život pod Nacionalsocijalizmom” i “Socijalna povijest svakodnevnog života” dobili su predsjedničku nagradu za njemačku povijest Povijest svakodnevice izranja iz socijalne historije za koju sve više jača interes 1970tih godina SOCIJALNA HISTORIJA proučava: radničku klasu 19. i 20. st., položaj žena, pitanje mobilnosti, obitelj i spolnost, institucije (zatvori, bolnice, tvornice…) i probleme gradskih naselja Povijest svakodnevice ide korak dalje > 1. Želi se odmaknuti od socijalne historije koja ne gleda malog čovjeka kao dio velike povijesti. 2. Želi izbjeći starije metodološke prakse koje narod vežu uz politiku (Marx i Engels). 3. Optužuje analitičku povijest koja ne vidi malog čovjeka 4. Želi se obračunati s nacističkom prošlošću U povijest svakodnevice ČOVJEK i NJEGOVO ISKUSTVO su glavni predmeti istraživanja svakodnevicu se želi prikazati “iznutra” i “odozdo”, a ne istraživačkim pitanjima, pojmovima i teorijama

Povijest svakodnevice

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Povijest svakodnevnog života običnog čovjeka

Citation preview

Page 1: Povijest svakodnevice

POVIJEST SVAKODNEVICE

Francuska “nova historija” 60­tih godina prošlog stoljeća

Engleska i američka socijalna povijest

istraživanja se počinju fokusirati na “mrvice”, odnosno na pojedinosti i priče u pozadini velikih

događaja

počinju se istraživati studije slučaja ­ case­studies > antropološka metoda koja se fokusira na

jednu grupu, jedan lokalitet, jedan događaj i koja po principu pars pro toto (dio se tretira kao

cjelina) stvara sliku o određenoj sredini

Povijest svakodnevice nastaje u Zapadnoj Njemačkoj 1970­tih, a glavni predstavnici su bili: Alf

Lüdtke i Hans Medick, a manje Lutz Niethammer

Tih godina raste javni interes za povijest, javljaju se “zeleni” i jačaju lijeve političke stranke

Willy Brandt (kancelar 1969.­1974.) ­ Ostpolitik > mirenje s istočnim blokom i Istočnom

Njemačkom

javlja se potreba za revizijom povijesti ­ Treći Reich > kako je to bilo moguće?

1980./81. Projekti “Svakodnevni život pod Nacionalsocijalizmom” i “Socijalna povijest

svakodnevnog života” dobili su predsjedničku nagradu za njemačku povijest

Povijest svakodnevice izranja iz socijalne historije za koju sve više jača interes 1970­tih

godina

SOCIJALNA HISTORIJA proučava: radničku klasu 19. i 20. st., položaj žena, pitanje

mobilnosti, obitelj i spolnost, institucije (zatvori, bolnice, tvornice…) i probleme gradskih naselja

Povijest svakodnevice ide korak dalje > 1. Želi se odmaknuti od socijalne historije koja ne

gleda malog čovjeka kao dio velike povijesti.

2. Želi izbjeći starije metodološke prakse koje narod vežu uz politiku (Marx i Engels).

3. Optužuje analitičku povijest koja ne vidi malog čovjeka

4. Želi se obračunati s nacističkom prošlošću

U povijest svakodnevice ČOVJEK i NJEGOVO ISKUSTVO su glavni predmeti istraživanja

svakodnevicu se želi prikazati “iznutra” i “odozdo”, a ne istraživačkim pitanjima, pojmovima i

teorijama

Page 2: Povijest svakodnevice

istražuju se obrasci iz iskustva svakodnevnog života koji se svode na kulturu (a ne samo

društvo)

“Povijesni gubitnici” ­ žrtve povijesnog i ekonomskog napretka koji su bili izostavljeni iz

dosadašnjih istraživanja. Na njih se nije obraćala pažnja.

Povijest svakodnevice povezana je sa sociologijom i antropologijom. Bavi se životima i

patnjama malih ljudi

U istraživanjima povijesti svakodnevice potrebno je:

1. Stvaranje novog terena za dobivanje empirijskih podataka

2. Izbjeći subjektivnost procjene. Potrebno je koristiti metode i teorije etnologije i kulturne

antropologije, te sociologije

3. Potrebna je sistematična decentralizacija, odnosno mikrohistorijski pristup.

4. Ne zanemaruju se velika povijesna događanja.

5. Ne zanemaruju se političke dimenzije povijesti.

6. Istraživanja nam pomažu da temeljitije upoznamo kontekstualnost povijesnih situacija koje su

dovele do sadašnjeg vremena.

Guido von List (1848.­1919.) ­ začetnik neopoganskog pokreta

svastika ­ sanskrt > blagostanje, dobra sreća, simbol sunca i vatre u Aziji i Americi. Službeni

amblem Nacionalsocijalističke partije 1920. kao strogo “nordijski” simbol ­ simbol arijevske

nadmoći

Tada se razvijaju mnoga neopoganska društva u Njemačkoj i Austriji. 1930. tom društvu

priklonio se i Adolf Hitler

Herodot (484.­425.) o Perzijancima ­ etnocentrizam

Gaj Kornelije Tacit (56.­117.) ­ Germania

­ Agricola ­ Tacitov punac, general rimskih legija u Britaniji

Abu Rayhan Al­Biruni (973.­1048.) ­ arapski znanstvenik, prvi pravi profesionalni

antropolog. Proveo je 20 godina u Indiji. Smatra se ocem indologije > proučavao je sanskrt,

vedske zapise, hinduizam, običaje… > kako bi što bolje upoznao neprijatelje

Marko Polo (1254.­1324.) ­ knjiga Il milione

Ibn Battuta (1304.­1368.) ­ marokanski putopisac, iz grada Rabata. Obišao je cijeli islamski

Page 3: Povijest svakodnevice

svijet do južne Indonezije

Stanje u Europi

­ 16. st. > doba velikih geografskih otkrića i putovanja, doba misionarstva, vjerski ratovi

> svijest o visokoj civilizaciji u Kini (umjetnost, etika, mudrost svetih osoba ­

konfucijanizam, književnost…)

> u Indiji: stoljetna tradicija štovanja svetih spisa, meditacija i traganje za Bogom

> Američki Indijanci štuju Vrhovno Biće

Doba prosvjetiteljstva ­ vraćanje temeljnim vrijednostima u Europi

Antropologija ­ 1879. u SAD­u na sveučilištu u Rochesteru osnovana kao sustavna

disciplina. Sastoji se od riječi čovjek i studij. Proučavanje ljudskog roda na svim mjestima kroz

sve vrijeme njegovog postojanja. Cilj ­ pružiti pouzdanu spoznaju o ljudskim bićima, što im je

zajedničko, a što različito

Antropolozi ­ uobličavaju i provjeravaju hipoteze ili moguća tumačenja opaženih pojava.

Razvijaju pouzdane teorije, tumačenja potkrepljuju mnoštvom podataka. Nijedna teorija nije

potpuno sigurna. Nastoje biti objektivni. Upoznavaju se sa najsitnijim detaljima (religija, klima,

hrana, nazivlje i dr.)

FIZIČKA (BIOLOŠKA) ANTROPOLOGIJA ­ proučava ljude kao biološke organizme,

ljudsku evoluciju. Kako smo postali to što jesmo? Proučava ljudsku raznolikost i odnos prema

okolini u kojoj smo živjeli i živimo

ARHEOLOŠKA ANTROPOLOGIJA ­ pručava materijalne ostatke koje su ljudi ostavili

LINGVISTIČKA ANTROPOLOGIJA ­ proučava ljudske jezike

KULTURNA ANTROPOLOGIJA ili ETNOLOGIJA (psihička, socijalna, religijska, urbana) ­

proučava kulturu i standarde po kojima ljudi žive. Nijedna osoba nije kulturnija od druge.

Proučava ponašanje, razgovara sa živim pripadnicima neke kulture

Etnografija/deskripcija ­ istraživač odlazi živjeti s ljudima koje proučava

Opažanje s promatranjem ­ najvrednija metoda istraživanja

Holistički pristup ­ jedan od najznačajnijih principa antropologije

Osnovne istraživačke metode u kulturnoj antropologiji: 1. opažanje 2. sudioničko opažanje 3.

razgovor, otvoreni intervju 4. emski i etski pristup 5. istraživanja usredotočena na jedan

Page 4: Povijest svakodnevice

problem kako bi se razumio veći problem 6. longitudinalna istraživanja ­ praćenje promjena

kroz duži vremenski period

EMSKI pristup ­ istraživaču je bitno samo ono što subjekt misli i govori

ETSKI pristup ­ istraživač sam zaključuje iz onoga što je saznao tijekom istraživanja

Društvo <> pojedinac <> kultura ­ ne može jedno bez drugoga

Supkultura ili podkultura ­ pojedinci koji pripadaju nekoj većoj kulturi i društvu, ali posjeduju

vlastite standarde ponašanja. Njeguju snažne međusobne odnose. Stvaraju osjećaj da su oni u

pravu i da je njihova percepcija ispravna. Nastaju kao rezultat komuniciranja i međudjelovanja

unutar skupine ili kada se samostalna kultura silom stavi pod kontrolu druge kulture (američki

Indijanci, Romi, Čečeni, nacionalne manjine…)

Kultura se uči! ­ ENKULTURACIJA > prenošenje ideja i težnji izraženih jezikom

Kultura se temelji na SIMBOLIMA

Društvo čine pojedinci ­ da bi društvo preživjelo mora uspijeti u balansiranju između interesa

pojedinaca i zahtjeva društva u cjelini

Društvo nudi nagrade za pridržavanje društvenih standarda/normi

Kulturni relativizam ­ spoznaja da nijedna kultura nije bolja od druge i da nijedna nije

kulturno razvijenija od druge, iako je možda jedna na višem stupnju tehnološkog razvitka.

Kulturni relativizam objašnjava pogrešnost etnocentrizma (Herodotov govor o Perzijancima)

Upravo zbog etnocentrizma povjesničari počinju koristiti kulturnu antropologiju koja pridonosi

razumijevanju čudnih aspekata naše kulture i povijesti

1970­tih dolazi do kulminacije kulturne antropologije u povijesti (socijalna povijest, povijest

svakodnevice, mikrohistorija...)

Clifford Geertz (1926.­2006.) ­ “The Interpretation of Cultures”, 1973. ­ o razumijevanju

drugih kultura

­ Gusti opis (“Thick description” ­ istraživanje kulture do

zadnjega detalja

Koristeći antropologiju shvaćamo različitosti povijesnih fenomena. Saznajemo više i bolje

razumijemo dimenzije koje su do sada bile nejasne ili potisnute u objašnjavanju procesa

modernizacije, industrijalizacije, birokratizacije, ekonomskog rasta…

Page 5: Povijest svakodnevice

KULTURNA HISTORIJA

Povijest mentaliteta

Škola Annales

Altagsgeschichte ­ povijest svakodnevice

Historijska antropologija

Mikrohistorija ­ kao historiografski pristup istraživanju povijesti nastaje u Italiji krajem

1970­tih i početko 1980­tih godina

1977. talijanski povjesničar Giovanni Levi poziva Carla Giuzburga na suradnju oko projekta

na mikrohistoriji, do tada nepoznatog termina u širim povjesnim krugovima

Međutim, taj termin javlja se i prije 1977. > Geroge R. Stewart, Pickett’s Charge: A

Microhistory of Final Charge at Gettysburg, 1959.

> Luis Gonzalez: Pueblo en vilo: Microhistoria de San Jose de Garcia, 1968. ­ mikrohistorija

je matria historia. Istražuje podčinjene, ženske, sentimentalne svjetove majki koji se očituju u obitelji i

selu

Fernand Braudel (1902.­ 1985.) ­ krajem 1950­tih mikrohistoriju koristi u negativnom smislu,

kao sinonim za “povijest događaja”, tradicionalna povijest koja takozvanu povijest svijeta gleda

kao djelovanje protagonista koji upravljaju povijesnim događajima kao orkestrom

Jacques Le Goff, 1973. ­ treba se koncentrirati na događaje koji se ponavljaju i na koje nas

upućuje etnologija. Obaraćanje pažnje na svakodnevicu običnog čovjeka, kako predlaže

etnologija, vodi do istraživanja mentaliteta kao nečeg što se najmanje promijenilo kroz povijesnu

evoluciju.

Takva povijest počinje se nazivati nova historija, a zapravo se radi o povijesti mentaliteta.

Braudel ju naziva historijskom antropologijom

Treba posegnuti za antropološkim, etnološkim i etnografskim radovima današnjih

predindustrijskih društava ili folklorističkim istraživanjima koja nam govore o mentalitetu, životu,

načinu razmišljanja takvih ljudi/društva

To dovodi do tzv. serijalne historije ­ pokazuju kako se stvari ponavljaju, kako postoje isti

obrasci ponašanja u svim društvima i periodima

Page 6: Povijest svakodnevice

Carlo Ginzburg

talijanski povjesničar

začetnik mikrohistorijskog pravca

POTICAJ: 1.) u svim dosadašnjim historijskim pristupima “mali pojedinca” se svodi na

statistički broj

2.) arhivski podaci (crkveni, državni, pravosudni…) istražuju se po principu “neka

ti lijeva ruka ne zna što radi desna ruka

3.) Antropologija i etnologija ponudile su aparat pomoću kojeg možemo shvatiti

višedimenzialnost izvora ­ kulturni relativizam i neetnocentričnost

4.) Cijela Italija je jedan veliki arhiv. Osim mnoštva “klasičnih arhiva” postoje i

gradovi, sela, ceste, ulice, ljudi; svi predstavljaju i govore o povijesti. Vrijeme je za novi način čitanja

izvora!

5.) Lav N. Tolstoj ­ “Rat i mir”, 1869. ­ u prijevodu: javni i privatni svijet

Mikrohistorija je intenzivna historijska istraživačka grana koja se usredotočuje na manju

jedinicu istraživanja, te postavlja velika pitanja na malim mjestima

To je etnografska povijest svakodnevice koja se posvećuje ograničenim fenomenima

Istražuje teme poput privatnosti, osobnosti, proživljenih iskustava (strasti) ­ iste teme koje

predlažu pokreti feminizma

Kako doći do tih podataka pomoću arhivske građe?

1.) Pažljivo čitanje manjeg broja izvora

2.) “Paradigma dokaza” ­ način sortiranja fragmentarnih tragova > nepoznati objekti mogu

nekad biti potpuno marginalni, a mogu nam dati važne odgovore

Ako se dovoljno ograničimo na područje istraživnja onda nam izvori dozvoljavaju da tražimo

poveznicu između malog čovjeka i društva

Kvaliteta je bolja od kvantitete

Ime malog čovjeka je početna točka iz koje se niti povijesti spajaju i pletu mrežu

Arhivska istraživanja kao detektivska rekonstrukcija ­ potraga za detaljima i trivijalnim

stvarima

Bilješke inkvizicijskog procesa ­ riječi koje govore okrivljenici stvaraju predodžbu o kozmosu

Page 7: Povijest svakodnevice

ljudi i društva o kojima ništa nismo znali

Ginzburg: Mikrohistorija: 1.) Rekonstruiranje pravog života

2.) Istraživanje nevidljive strukture unutar kojih je taj stvaran život

artikuliran

3.) Ispituje istinitost makrostruktura koje nam se serviraju kroz

povijest. Što je više makrohistorijskih nedoumica više je mikrohistorijskih rekonstrukcija

Primjeri: “Sir i crvi. Kozmos jednog mlinara iz 16. st.”, 1976.

Emanuel le Roy Ladurie, “Montaillou, village occitan de 1294. à 1324.”, 1975. ­

katarsko društvo koje se sklonilo pred inkvizicijom

Robert Darnton: “The Great Cat Massacre and Other Episodes in Frenc

Cultural History”, 1985. ­ Jedan šef tiskare toliko je volio mačke da ih je tretirao bolje nego svoje

zaposlenike. Svijesni toga radnici u tiskari imitirali su i maltretirali mačke kraj šefove kuće kako bi šef

naredio da se mačke uklone. Sa zadovoljtsvom su na to pristali.

Natalie Zemon Davis: “Povratak Martina Guerrea”, 1983. ­ Radnja se

odvija u francuskom selu u 16. st. Martin Guerre osam je godina bio u braku sa svojom suprugom. Od

oca supruge krao je žito. Ubrzo je pobjego, a sedam godina kasnije vratio se čovjek koji je tvrdio da je

Martin Guerre. Žena ga je prihvatila. U tri godine s njom je ima dvoje djece. Otac žene je u

međuvremenu umro. Očev brat Pierre zakinuo je Martinovu ženu za nasljedstvo i tako se našao u

sukobu sa nedokazanim Martinom. Pierre je saznao da je pravi Martin ostao bez noge u ratu i lokalni

sud je lažnoga Martina osudio na smrtnu kaznu. Martin se žalio višem sudu u Toulouseu. Na karju priče

dolazi pravi Martin, a lažni se kaje za svoje grijehe. Ispričao je kako su ga u jednoj lokalnoj birtiji

zamijenili neki vojnici sa pravim Martinom i tako je sve saznao i preuzeo identitet pravog Martina. Na

kraju je pogubljen.

Marginalni slučajevi funkcioniraju kao putokaz za otkrivanje realnosti koja nije uvijek

dostupna u dokumentima

Page 8: Povijest svakodnevice

Marginalne skupine

preduvjeti za optuživanje za vještičarenje u ranom novom vijeku (ali i danas)

kategorije:

1.) Oni koji se ne pridržavaju društvenih normi

2.) Oni koji izgledom odstupaju od “prihvatljivih normi” (ružni, nakazni, prelijepi…)

3.) Oni koji su za života došli u nepovoljan društveni položaj (udovice, siromasi…)

Sve kategorije potpadaju pod dva osnovna mehanizma selekcije: LJUBOMORA i

ODBOJNOST

Okidači za optužbe i progon:

teško prihvatljiva životnja stanja (bolest, smrt, suše, glad, elementarne nepogode, nevrijeme,

požari…)

traže se krivci, “žrtvena janjad” unutar sumnjivih društvenih grupa ili pojedinaca

Drugi ili Tvorbeni Drugi

Drugi/Drugost ­ suprotno od Isti/istost

­ drugi od mene samog/nas samih

­ “drugačiji”, ali nije “samo” drugačiji, već sličan, a Drugi

Pojam Drugosti je u početku bio prvenstveno vezan za filozofska razmatranja svijesti

pojedinaca

Georg Wilhelm Friedrich Hegel (1770.­1831.) ­ svaka podsvijest traži postojanje drugog te

traži odvajanje od drugog kako bi započela sa sintezom sebe

Edward Wadie Said (1935.­2003.) ­ Orientalism, 1978.

­ drugost se počinje razmatrati u historiografskim,

sociološkim, psihološkim, antropološkim, ekonoskim i političkim konotacijama i implikacijama

konstruiranje Drugog (činjenje nekog Drugim ­ Othering) počinje s gradnjom nacionalnih

identiteta početkom 16. stoljeća, jer čineći nekoga Drugim definiramo Sebe i Iste kao Nas

Drugi ­ nisu uvijek stigmatizirani, ali se određivanjem Drugog želi označiti osobu ili grupu unutar

procesa kojim konstruiramo vlastite uloge, položaje unutar društva i značenja samih sebe. Imati

drugoga je neophodno pri stvaranju identiteta

činiti nekoga Drugim pospješuje razumijeti ono što je ovdje i što je tamo

Page 9: Povijest svakodnevice

činiti nekog Drugim podrazumijeva dehumanizaciju i demonizaciju određenih pojedinaca i grupa

što kasnije opravdava Nas da civiliziramo, izrabljujemo i podjarmljujemo te “inferiorne” Druge

činiti nekoga Drugim može biti unutar rasnih, etničkih, religijskih, političkih i geografski

definiranih kategorija ljudi

etnocentrizam ­ suprotnost kulturnom relativizmu kojeg zagovara kulturna antropologija

Primjeri:

kršćani u Rimskom Carstvu za vrijeme progona (jedu djecu i orgijaju u katakombama,

koketiraju s nadnaravnim bićima…)

heretici ­ kršćani demoniziraju i optužuje heretike za služenje đavlu i sl.

židovi ­ srednjovjekovni antisemitizam, ismijavanje zbog nejedenja svinja…

protestanti ­ pokolj protestanata u noći sv. Bartolomea u Parizu 1572. (povod: ženidba

Henrika IV.)

20. st. ­ holokaust (II. svj. rat), rasna segregacija (SAD), apartheid (JAR)

ASKRIPCIJA i SAMOASKRIPCIJA

pojam koji uvodi norveški socijalni antropolog Fredrik Barth (r. 1928.) govoreći o etničkim

skupinama i njihovim granicama

etnički identitet ne počiva na (objektivnim) kulturnim raznolikostima, već na načinu na koji sami

sebe opisujemo i način na koji nas drugi opisuju

radi se o “grupnoj svijesti” ­ postoji nešto drugačije od nas što se nalazi iza (nama) jasnih

granica (lokalizmi, regionalizmi)

radi se o prednacionalnom stanju

Page 10: Povijest svakodnevice

Brak u ranom novom vijeku

Sklapanje braka u kasnom srednjem vijeku ­ nema jasne granice između zaruka i braka,

dugotrajan proces

1.) ZARUKE ­ međusobni dogovor partnera i njihovih obitelji

2.) RITUAL VEZIVANJA ­ razmjena prstenja (ili nečeg drugog)

3.) SVADBENO SLAVLJE ­ vezano je uz preseljenje mlade

4.) BLAGOSLOV ­ nije obvezan, dolazi prije ili poslije svadbe

u mnogim krajevima (Engleska, južna Francuska, dijelovi Njemačke) nije bilo neuobičajeno da

par počne živjeti zajedno i prije zaruka

o lokalnim običajima ovisi i vrijeme stupanja u spolne odnose ­ prije zaruka, nakon zaruka,

negdje nakon svadbe

proces je dugotrajan i djeca se ponekad rađaju prije sklapanja braka

samo djeca vjenčanih roditelja imaju pravo na nasljedstvo (osim ako oporuka kaže drugačije)

Mišljenje Crkve

za brak je dovoljno: 1.) punoljetnost (muškarac 14 god., žena 12 god.)

2.) dobrovoljni pristanak ­ nije nužno odobrenje obitelji

nije nužan nikakav ritual i Crkva zato pristaje i na tajne brakove (svjetovna vlast često NE)

ritual ipak postoji > izricanje pristanka > Crkva potiče ljude da ga vrše u prisustvu svećenika

koji ne vodi ritual, nego je samo svjedok

iz crkvene perspektive brak je događaj, a ne proces

Protureformacija

Reformacije potiče Crkvu da definira brak

Tridentski koncil (1545.­1563.) definira brak kao sakrament i propisuje fiksne obrede

sklapanja braka

prije sklapanja braka župnik je u crkvi morao tri puta najaviti vjenčanje i ako nije bilo prigovora

ono se održalo

spolni odnosi dopušteni su samo u braku ­ sve ostalo smatra se prostitucijom

Page 11: Povijest svakodnevice

Trebalo je nekoliko stoljeća da se nova pravila uvedu, a stari običaji zadržali su se u Alpama,

Španjolskoj i Francuskoj do sredine 18. st.

Protestantizam

M. Luther ­ brak nije sakrament i mora se prepustiti svjetovnoj vlasti (ali u skladu s Biblijom)

u Engleskoj status braka dugo ostaje nejasan. Početkom 17. st. anglikanska crkva uvodi obred

vjenčanja, ali i dalje priznaje brakove sklopljene samo pristankom

1753. engleski zakon nalaže da se brak mora sklopiti pred svećenikom i da mora biti registriran

što je izazvalo veliki otpor

u Švicarskoj su osnovani posebni sudovi za bračna pitanja

protestantske zemlje i dalje ističu važnost zaruka

u svim protestantskim zajednicama važno je da brak bude javan i da za maloljetni par roditelji

daju pristanak

Razvod

Anglikanska crkva ga ne dopušta

Katolička crkva dopušta ga samo u ekstremnim slučajevima (pokušaj ubojstva, preljub, hereza,

nasilje), a nakon razvoda novi brak nije dozvoljen

većina protestantskih zajednica dopušta razvod u ekstremnim slučajevima, ali vrlo malo njih i iz

manjih razloga

pravoslavne zajednice dopuštaju razvod iz niza razloga. Muškarcu je lakše dobiti razvod nego

ženi. Konzumacija braka je često uvjet za pravovaljanost braka. Impotencija je valjani razlog za

razvod. Ređenje također poništava brak

Značenje imovinskog statusa

u nekim protestantskim zajednicama ekonomska sigurnost je kriterij za sklapanje braka (u

Augsburgu siromasima je zabranjeno sklapanje braka)

cehovi članovima dopuštaju brak tek kada izuče svoj zanat

sluge i kmetovi od svog gospodara traže dozvolu za brak

Page 12: Povijest svakodnevice

česte su nevjenčane zajednice i vanbračna djeca

u katoličkim zajednicama ređenje je često način zbrinjavanja prekobrojnih članova obitelji

Brak i kućanstvo

načini zasnivanja kućanstva:

1.) u nekim krajevima par ne živi zajedno (Koruška, Švicarska, dijelovi Ugarske i Balkana)

2.) mladenka dolazi u mladoženjinu obitelj (slavenske zemlje, južna Europa)

3.) par zasniva novo kućanstvo (sjeverozapadna Europa)

4.) mladoženja dolazi živjeti u obitelj mladenke (Bretagna, Apulija)

česta su odstupanja od pravila

Miraz

ako mladenka dolazi živjeti k mladoženji sa sobom donosi: sanduk/ormar, odjeću i krevet

(najvažnije)

mladenka često donosi i nešto novaca i preslicu, a ponekad i nešto zemlje i stoke

ako se zasniva novo kućanstvo i muž donosi miraz > u pravilu muž kupuje kuću, a žena ju

oprema

u brak se stupa tek kada par ima sredstva za uzdržavanje

prema kraju novog vijeka dob stupanja u brak uglavnom raste, kao i broj neoženjenih

negdje žena mora sama zaraditi svoj miraz (služavka, prodaja tkanja ­ na Sardiniji). Žena stupa

u brak u dobi od 25 ili više godina

tamo gdje miraz plaćaju roditelji žene se udaju mlađe (15­20 god.)

tamo gdje se mladenka seli u mladoženjinu kuću miraz u novcu nije problem. Parovi se

vjenčavaju rano i manje je neženja (slavenske zemlje)

Mogućnost izbora

U Poljskoj i Italiji bili su pokušaji ograničavanja prava na brak radi kontrole broja stanovnika

najsiromašniji često su imali najviše slobode

zemljoposjednici ponekad sve ostavljaju najstarijem sinu (ili najmlađem što je bio slučaj u

Page 13: Povijest svakodnevice

Austriji), a ostali se ne žene i njemu služe

ako se mlađi sin želi ženiti, mora otići s imanja

POSLUŠNOST ­ na nekim područjima mlađi sin mora do smrti biti poslušan svome ocu ili

starijem bratu > suživot često nije funkcionirao > ubojstva i odlasci s imanja

u nekim područjima roditelji daju miraz mlađim sinovima (Engleska, Provansa), a negdje je to

bilo zakonom zabranjeno (Austrija, Francuska)

Gdje mlađi sinovi nisu dobivali ništa mogli su:

1.) ostati kod kuće (često su imali nezakonitu djecu)

2.) zarediti se

3.) otići u vojsku ili izučiti neki zanat

4.) otići u Ameriku

Gdje je postojala manufakturna proizvodnja bezemljaši su se češće ženili

Plemstvo

50% plemića ostajalo je neoženjeno

u katoličkim zemljama mlađi sinovi plemića postaju svećenici

tamo gdje nije bila sramota da se plemkinja uda za neplemića bilo je više vjenčanih (Katalonija)

­ takva praksa na nekim se područjima strogo osuđivala

Ženska prava

postojale su dobrotvorne udruge za miraze

sluškinje su često za plaću dobivale miraz

mirazom u pravilu raspolaže muž, ali ako on umre, vraća se ženi

djeca su se u slučaju smrti oca dodijeljivala majci

gdje je kućanstvo zajedničko ženski miraz nije bitan, često se ne daje; tamo nije sramota ni da

žena zarađuje

Page 14: Povijest svakodnevice

Svadba

svadbeni pokloni kao statusni simbol, bili su javni

mladenkin miraz se prilikom preseljenja javno prikazuje

luksuzne gozbe (čak i na selima)

običaj razmjene prstenja raste kako raste utjecaj Crkve na obred vjenčanja. Međutim ne

razmijenjuju se uvijek prsteni

često samo muž daje predmet ­ patrijarhat

blagoslov kreveta

obred prve bračne noći ­ negdje dokaz djevičanstva (slavenske zemlje), negdje potvrda braka

(Italija)

vjenčanje označava i početak punoljetnosti. Žena simbolično nosi novu frizuru ili maramu na

glavi koja ukazuje na to da je udana

Uređenja stana u ranom novom vijeku

Seoska kuća ­ većina Europljana u ranom novom vijeku živi na selu, a gradovi stalno rastu

(najviše u Nizozemskoj). U zapadnoj Europi broj kmetova pada, a u istočnoj Europi raste

sela su ili raštrkana ili centralizirana. Zemunice dugo opstaju (do 19. st. ­ jednostavnost)

Sve do kraja srednjeg vijeka dominantne su kvadratne nastambe s jednom prostorijom i

ognjištem u sredini (megaron). Kuće su drvene ili zemljane. Tek u 19. st. širi se upotreba cigle i

kamena. Od renesanse nadalje širi se moda izgradnje seoskih vila ­ buduće središnje točke

novih naselja.

Kroz rani novi vijek raste diferencijacija na selu ­ bogati grade veće kuće

Grijanje > problem ­ kako kombinirati zapaljive kuće i grijanje?

1.) Ognjište ­ relativno sigurno, mnogo kuća ga zadržava

2.) Kamin ­ opasan i skup; nije se mnogo koristio na selu

3.) Peć ­ sigurnija i bolje zadržava toplinu, vrlo popularna

u sjevernoj i istočnoj Europi uglavnom se koriste peći; među južnim Slavenima ognjišta, u južnoj

i djelomice sjeverozapadnoj Europi kamini

peći su u početku glinene ili kamene, kasnije ciglene; oko njih ili na njima se često spavalo

Page 15: Povijest svakodnevice

Izolacija > prozori su mali ili ih nema, često su luksuz. U Italiji se od 16. st. širi uporaba stakla

kao izolatora

Vatra > teško ju je upaliti; uglavnom se održava upaljenom (ako je moguće)

cijena drva raste prema kraju ranog novog vijeka (krčenje šuma ­ sve se više koristi ugljen,

siromasi pale gnoj)

vatra je središnji dio kućanstva i često jedini izvor svjetlosti i topline

kako se širi uporaba peći i svjetiljki počinju se graditi veće kuće s više katova i prostorija ­

odvaja se stambeni prostor od štale

za to se koriste čvršći materijali (debla, cigla, crijep) ­ ovisno o dostupnosti

često ljudi i životinje žive u istom prostoru, pogotovo među siromašnim ­ zbog topline! Kod

bogatijih štala se nalazi u prizemlju

ako je kuća veća, obično se glavna soba odvaja od kuhinje koja je puna dima (često nema

dimnjaka) ­ negdje je ta podjela simbolična

više prostorija grije se istom peći

Namještaj > kreveti ­ malobrojni jer su skupi, često čine polovicu vrijednosti imovine kućanstva. Više

članova obitelji spava u istom krevetu, spava se i na klupama, škrinjama, na peći i na podu.

u 2. polovici 17. st. u istočnoj Engleskoj 90% siromašnih posjeduje krevete, a u Virginiji velika

većina kolonista nema krevet

Stol ­ uglavnom ga posjeduju svi, a stolice i klupe ima vrlo mali broj ljudi

Manje od polovice siromašnih kućanstava ima ORMAR

Manji predmeti > početkom 18. st. ⅓ stanovništva posjeduje metalno i zemljano posuđe i sat

(ogroman porast u odnosu na 17. st.)

početkom 18. st. oko polovice kućanstava posjeduje svjetiljke, a krajem ranog novog vijeka

gotovo svi (ipak svjetiljka je luksuz, a svijeće su se oporezivale)

količina posteljine se od 16. do kraja 18. st. udvostručila

Istočna Engleska i sjeverna Italija bogatije su od ostatka Europe

Gradska kuća > u Europi se povećava broj velikih i srednjih gradova. Zbog skučenosti (zidine) teži se

maksimalnom iskorištenju prostora ­ povećava se broj katova. Nastaju i prave stambene zgrade (prvo

u Italiji). Sredinom 18. st. najviše ima zgrada sa četiri kata, ali ima i viših. Visoke zgrade bile su problem

Page 16: Povijest svakodnevice

jer su se nerijetko rušile

gradski prostor je vrlo skup i teško ga je dobiti

Kupaonice ­ većina gradova nema kanalizacije. U kućama se koriste noćne posude, a mnoge

imaju i nužnike s odvodom u septičku jamu. Često više kuća ili zgrada koristi zajednički nužnik

u dvorištu

krajem ranog novog vijeka svaka zgrada ima barem jedan nužnik

Vodokotlić je izumljen već krajem 16. st., ali se počeo masovno koristiti tek nakon kraja ranog

novog vijeka. Već u 16. st. u palače i kuće bogatih počinje se uvoditi tekuću vodu (ponekad

imaju i pipe za toplu i hladnu vodu). Ipak većina kućanstava crpi vodu iz bunara ili pumpe

u Parizu je tek 1782. pokušano uvođenje vodovoda, ali taj plan je propao jer nitko nije htio

platiti

Osvjetljenje i grijanje ­ u 18. st. povećava se broj javnih svjetiljki. Krajem stoljeća veliki gradovi

imaju dobru uličnu rasvjetu

početkom 18. st. prozore se počinje masovno ostakljivati i postaju veći

broj svjetiljki raste, pogotovo nakon sredine 18. st. (početkom 18 .st. u Parizu svako kućanstvo

ima oko pet svjetiljki)

većinom se koriste svijećnjaci

većina gradskih kuća i zgrada ima kamine

sredinom 18. st. broj kamina raste, a ugrađuju se i peći

Hijerarhija grijanja → sobe za poslugu nemaju grijanje

regionalne razlike: u Francuskoj i Engleskoj preferiraju kamine, a u Njemačkoj peći

koriste se i posude za žar, a kreveti se često zagrijavaju grijačima

Namještaj

Krevet → i dalje najskuplji. Nalazi se u središtu sobe kako bi se pokazao gostima (ponos i

razmetanje)

tek u 15. st. postaju važan dio namještaja (do tad se spavalo na slamaricama)

djeca i sluge imali su manje krevete na kotačima

krevet se često zastire zastorima radi topline i privatnosti ­ u početku vise sa stropa, a kasnije se

grade kreveti sa baldahinima

Page 17: Povijest svakodnevice

čak i najsiromašniji građani imaju mnogo posteljine

ako je moguće stavlja se više madraca

najčešće ispune za madrac: vuna, perje, vunene deke, komadi tkanine

ukrasni pokrivači ­ reprezentacija

u 18. st. raste broj kreveta → djeca i sluge spavaju u odvojenim prostorijama

u prosjeku dvije osobe po krevetu, u siromašnijim obiteljima i više

bogati građani → cijela spavaća soba, ali samo za pokazivanje; u njoj se ne spava

Stol i stolice

ima ih više nego na selima

u 17. st. u Parizu najsiromašniji imaju po dva stola

imućniji imaju i naslonjače (od početka 17. st.) i kauče (kraj 17. st.)

u siromašnijim kućama sjedi se na krevetu

Ostali predmeti

vrlo malo knjiga, posuđa više nego na selu

od 16. st. škrinje se zamjenjuju sa više ormara

Prostorije

U 15. st. u Italiji se počinju graditi gradske palače za ugodno stanovanje → prostorije se

odvajaju prema funkcijama

spavaća soba je centar kuće

u 16. st. počinje se dodavati i predsoblje, nužnici i manje prostorije

oko spavaće sobe formira se STAN ­ više njih može se nalaziti u istoj zgradi

početkom ranog novog vijeka nema prostora za jelo

prostorije stana su sve do 18. st. raspoređene vertikalno ­ isti stan na više katova

prema kraju ranog novog vijeka prestaje se primati goste u spavaćoj sobi, formiraju se i

privatne sobice, a stanovi se sažimaju na jednom katu

tek krajem 18. st. u većini kuća odvajaju se prostorije prema funkciji, a u tome prednjači

Engleska

Page 18: Povijest svakodnevice

Komunikacija među prostorijama

sve prostorije su više­manje prohodne ­ nema hodnika

stanovi: od manje privatnih do privatnih dijelova (tajnim prolazima olakšava se komunikacija)

krajem 16. st. hodnici se vrlo rijetko koriste

osobni sluge uvijek spavaju pokraj gospodareve sobe ili u njoj

u 18. st. maksimalno se nastoji odvojiti sluge od gospodara → u sobe se ugrađuju zvonca,

sustav pomoćnih prolaza i stubišta

Prehrana i oblici ponašanja u novovjekovnoj Europi

Postavljanje i izgled stola prema sudu suvremenika krajem 17. st.

izvještaj plemića Jouvin de Rocheforta o objedu u južnotirolskoj alpskoj kući

Girolamo Cirellio iz Riminija ­ postavljanje stola u seoskoj kući njegova vremena

upotreba stolova, stolica, posuđa, stolnjaka i pribora za jelo nisu uvijek bili uobičajeni

poslovica iz Kalabrije: “Za stolom i stolićem prepoznaje se građanin.”

stolnjak kao ideja ­ kasna antika (magija ­ gatanje preko fleke na stolu)

ŽLICA → upotrebljavali su je Egipćani, a Rimljani su imali dvije vrste

tijekom srednjeg vijeka uglavnom od drveta, početkom novog vijeka od bogatijih materijala i s

ukrasima

NOŽ → duga povijest, oštrica postoji itkako postoji čovjek

nož za kućansku uporabu ­ strah od noža na stolu, odsustvo u kineskoj kuhinji

renesansa ­ zaobljeni nož, rasprostranjuje se s običajem rezanja mesa na tanjuru

VILICA → prestanak nabadanja hrane na nož označuje pojavu vilice

oblik vilice kod pripreme jela koristili su još Rimljani

u 10. i 11. st. Bizant i Venecija imaju današnju vilicu

primjer: svadbena gozba grčke princeze Argillo i sina venecijanskog dužda iz 955.

specifičan oblik ­ često smatrana demonskim simbolom, upotreba dugo smatrana grijehom

u Italiji se pojavljuje u 14. i 15. st., u Njemačkoj tek u 17. st.

u 18. st. je učestalija među srednjim slojevima

Page 19: Povijest svakodnevice

u 19. st. počinju je svi koristiti

Od početka 16. st. u proginjenom društvu javlja se tendencija da se svakom uzvaniku daje

tanjur, čaša, žlica i nož te nekoliko ubrusa koje sluge mijenjaju tijekom obroka jednako kao i

stolnjake

u nižim društvenim slojevima upotreba tanjura, ubrusa i vlastitog pribora za jelo dugotrajan je

proces (u zapadnom svijetu)

svaki Nijemac imao je svoju žlicu, vilicu i nož

Francuzi su žvakali zatvorenih ustiju, a Nijemci ne

Sjedenje za istim stolom označava zajedništvo, obitelj i prihvaćanje

živjeti “od istoga kruha i vina”, “živjeti od istoga lonca, vatre i soli” → jesti zajedno i pripadati

istoj obitelji su pojmovi koji su imali isto značenje

U novom vijeku kuhinje plemićke obitelji i visokih društvenih slojeva bile su radne prostorije

isključivo rezervirane za muškarce (žene su mogle biti vještice)

spremanje hrane zahtijevalo je osobe od potpunog povjerenja (muškarci)

rađenje maslaca ­ isključivo muški posao → vjerovalo se da potentni muškarci zgrušavaju

menstruaciju, pa su zato dobri i za maslac

žena se smatrala nečistom jer je imala menstruaciju i pazila je na djecu te glupom (muškarac je

smatran pametnijim)

sposobnost i pouzdanost osoblja: ovisi život gospodara (strah od trovanja), ovisi čast kuće i

gospodareve obitelji

GOZBE: pokazuje se raskoš i bogatstvo gospodara kuće, pokazuje se društveni položaj

vlasti gozbe pokušavaju ograničiti zakonima (Venecija)

uobičajeni obrok ruskih careva: oko 150 različitih jela, 50 raznih jakih pića, 10 vrsti piva

Tek u 18. i 19. st. u kuhinje viših društvenih slojeva puštaju se žene

u nižim slojevima žena je tradicionalno pripremala hranu

žene kao hraniteljice/dojilje (10% plemkinja davalo im je djecu na brigu) ­ muž je izabirao

Page 20: Povijest svakodnevice

dojilju jer se vjerovalo da će dijete biti onakvo kakva je dojilja

Način kuhanja ­ lonac obješen na lanac kamina, niski stolac, posuđe položeno na pod, tronošci

na koje se polaže lonac, a kojeg grije ugljen

kuhanje se s poda diže tek u novom vijeku

Kada i koliko su jeli ne možemo točno reći

PUČANI → svaki put kad bi došli do hrane

RADNICI NA POLJU → u vrijeme velikih žetvi i berbi i do 7 obroka dnevno

PLEMIĆI → cijeli dan za stolom prilikom jela

pučani nemaju nikakvog ritma u prehrani i zbog toga ih prezire viši sloj

uzimanje jela u određeno vrijeme značilo je uljudnost

Talijani u 16. st. ručali su u 14h, a večerali u 21h

elita kasnije jede (povratak iz kazališta, sa zabava i plesova)

Što se jelo?

plodovi koji rastu visoko su pozitivni i bliži Bogu

plodovi koji rastu nisko i u zemlji bliži su đavlu i stoga su nečisti

krilate životinje (rode, labudovi, ždralovi) bile su plemićka hrana

svinja i repa bila je za niže slojeve

vjerovalo se da progutane namirnice oblikuju karakter

početkom novog vijeka hrana je služila za obilježavanje društvenih razlika

viši slojevi društva ­ pretjerana konzumacija

primjer: dvor Erika Švedskog ­ 6500 kalorija dnevno, društvo kardinala Mazarina u 17. st. ­

7000­8000 kalorija dnevno

zdravlje → kostobolja ­ bolest europske elite

Prehrana ­ odraz u vjerskim razlikama

protestanti odbili postiti tijekom korizme jedenjem kobasica (Zürich)

katolici: 140­160 nemrsnih dana

Poljaci su jeli svinjetinu kako bi naglasili odvojenost od muslimana

Page 21: Povijest svakodnevice

Od polovice 16. st. stanovnici Europe bilježe demografski rast (ali količina hrane ne raste)

16. st. ­ 84 000 000 stanovnika

1700. g. ­ 125 000 000 stanovnika

do krja 18. st. ­ 195 000 000 stanovnika

opada potrošnja mesa, raste potrošnja kruha (loše kvalitete), konzumiraju se mahunarke ­

manje vrijedne žitarice

ŽITARICE ­ 75­90% dnevnog kalorijskog unosa

raste konzumacija soli ­ konzerviranje mesa i ribe

godišnje po glavi stanovnika trošilo se oko 3­4 do 8 kg soli

tamo gdje je nedostajalo soli dolazilo je do bolesti gušavosti

raste potrošnja šećera

nove vrste hrane (protiv gladi): RIŽA (južna Azija ­ preko Arapa u Španjolskoj, vrlo

rasprostranjena u Nizozemskoj), HELJDA (uzgoj na siromašnom tlu i u planinama),

PAPRIKA i FEFERON (zamijenjuju preskupi papar koji zbog Turaka ne dolazi u Europu),

RAJČICA (rasprostranjena u Italiji), GRAH (uklopio se u tradicionalne mahunarke),

KUKURUZ ( od 1493. vrlo brzo se rasprostranjuje po cijeloj Europi, dugo vremena stočna

hrana, nije bio podložan porezima, od 18. st. brže se širi ­ veliki prinos donosi oporezivanje)

Kukuruzna palenta → središnji element prehrane seljaka u nekim dijelovima Europe

bolest pelagra ­ manjak vitamina B3

KRUMPIR ­ slabije prihvaćen nego kukuruz zato što raste ispod zemlje (nečist), za životinje i

najniže slojeve, 70­tih godina 18. st. povećanje upotrebe zbog gladi. Osobito rasprostranjen u

siromašnoj Irskoj ­ u 18. st. glavni prehrambeni proizvod

Bijeli tartuf ­ naziv u Italiji, smatrali su da uzrokuje nadimanje i gubu

Irska ­ 1740.­1741. ­ ⅓ stanovništva je ovisna o krumpiru, a 25% nacije umrlo je od krumpirove

plijesni

Page 22: Povijest svakodnevice

Novi napitci

ČAJ ­ iz Kine u Nizozemsku stiže preko Indije početkom 17. st.; osobito je rasprostranjen u

Engleskoj (prvo ga koristi elita, pa se proširuje i na ostalo pučanstvo)

KAVA ­ iz Azije, od druge polovice 17. st. U Njemačkoj tipično ženski napitak, a u Londonu

kava je zahvatili muškarce

ČOKOLADA ­ iz Amerike

Alkoholna pića

Spirito → terapijske sposobnosti, od 17. st. iz ljekarni prelazi u krčme i gostionice i nastaju

brojne vrste (rum, viski, vodka, likeri, jabukovača)

VODA i MLIJEKO ­ napitci širokih masa, VINO ­ Sredozemlje, PIVO ­ sjever i istok (vino i

pivu pije građanstvo i plemstvo)

Što je u fokusu svakodnevice?

PRIVATNI ŽIVOT ­ Što je privatni život?

1.) Od kojeg trenutka u povijesti možemo govoriti o privatnom životu?

2.) Je li privatnost antropološka konstanta ili je konstruirana?

Norbert Elias, O procesu modernizacije, 1978.

Hans Peter Duerr, Golotinja i sram. Mit u civilizacijskom procesu, 1988.

Sadržaji privatnog života: golotinja, spolnost, susprezanje nagona, osjećaju, intimnost, diskrecija,

mokrenje, defekacija, puštanje vjetrova, ljubav, blud, zaokupljenost samim sobom

ELIAS → Dimenzija privatnosti počinje se formirati u renesansi (rani novi vijek, merkantilizam, raspad

velikih obitelji, individualizam)

jačanje utjecaja dvorskog društva na niže slojeve

jača podjela rada i početak socijalnog preplitanja unutar društvenih slojeva ­ međuovisnost

slojeva

počinju se razvijati nove norme, potrebna je neometana komunikacija

Page 23: Povijest svakodnevice

dolazi do promjene ponašanja u smislu civilizacijskog napretka

teče kao neplanirana cjelina

nastajanje moderne centralizirane države s apsolutnim vladarom i svojim upravnim oblastima

sve navedeno → postaje javni život

javnost sama po sebi konstruira nešto suprotno ­ privatnost → CIVILIZACIJSKA TEORIJA

DUERR → Civilizacijska teorija je laž! Ona je mit nastao zajedno s kolonizacijskim težnjama i

ideologijama

u renesansi su ljudi bili daleko povezaniji s pripadnicima svoje skupine nego danas i zato je

neposredni društveni nadzor bio neizbježan

nema novih konstruiranja privatnosti. Država (javnost) nema veze s privatnošću

privatnost nije univerzalan pojam, oduvijek je prisutna u čovjekovoj kulturi ­ konstantan dio

čovjekova bića

Alf Lüdtke

1.) Stvaranje novog terena za dobivanje empirijskih podataka

arhivski izvori

kuharice i računi za hranu, liječničke (travarske) isprave, dnevnici i bilješke

u predgrađima gradskih komuna grade se civilni hospiciji i bolnice

gradske isprave, statuti i godišnji izvještaji općina i gradova

sudske isprave: presude i optužbe

javnobilježničke isprave i oporuke

2.) Izvori umjetniče provenijencije

Književnost, kiparstvo, slikarstvo, fotografija, film

Ovi izvori govore i o samom vremenu u kojem su nastali, a ne samo o temi koju

obrađuju/prikazuju.

Pieter Brugel Stariji (16. st.) ­ nizozemski slikar svakodnevice i seoskog života

Page 24: Povijest svakodnevice

3.) Narativni izvori

usmena književnost (epovi, vjerovanja, pučka religioznost, običaji), putopisi, dnevnici,

autobiografije

umjesto stvarnosti često susrećemo predrasude autora koje nastojimo nadići

kulturno­antropološkim metodama

Dubrovnik

1205.­1358. → priznaje mletačku vlast, ali ostaje autonomna gradska komuna

koristi veze s Venecijom i trgovinski se povezuje s istokom i zaleđem

proširuje svoju vlast na Lastovo, Pelješac i Ston

Dubrovački statut 1272. sastavljen je iz 8 knjiga

Zadarskim mirom iz 1358. mletačka Dalmacija i otoci pripali su Ludoviku I. Anžuvincu

Višegradski ugovor 1358. ­ privilegij dubrovačkoj komuni

1458. Dubrovačka Republika sklapa sporazum s Osmanskim Carstvom → plaća 12 500

dukata, a zauzvrat ostaje neovisna i dobiva beneficije u trgovini

1808. Marmont ukida Dubrovačku Republiku i pripaja ju Talijanskom Kraljevstvu

Od 1810. do 1814. pripada Ilirskim provincijama

Od 1815. do 1918. pripada Habsburškoj Monarhiji

vladavina vlastele → VELIKO VIJEĆE ­ punoljetni muškarci iz patricijskih obitelji (donose

zakone, rješavaju državnopravna pitanja, biraju službenike i kneza)

MALO VIJEĆE ­ čine ga knez i 11 vijećnika (izvršno tijelo, briga oko komunalnih poslova i

organizacija svečanosti

SENAT (VIJEĆE UMOLJENIH) ­ svojevrsna vlada Republike

na čelu Republike stoji knez (mandat od mjesec dana), također i čuvar državnog pečata

do pred kraj 15. st. postojali su i knezovi konavoski, stonski, slanski, šipanski, lastovski,

lopudski, koločepski

1667. ­ veliki potres, obnova kneževa dvora trajala je do 18. st.

Page 25: Povijest svakodnevice

tamnice i sudište u istom dijelu zgrade (donjem)

na polukatu ključarev stan

na 1. katu kneževe odaje, dvorane i kancelarije Senata

u potkrovlju kuhinja

tamnice su se svake godine krečile u bijelo

u radnoj sobi kneza: naočale (nisu bile osobne)

pisma su se uvijek raskuživala dimom tamjana ili octom

Atrij ­ javna površina, procesija za sv. Vlaha

jedna kava stoji kao jedan dl ulja (pila se svaki dan)

jedan sorbet (sladoled) stoji kao 1,5 kg svježe govedine

posebno voće za turske poslanike

limunada vrlo popularna

uriniralo se u staklene posude

Život zatvorenika

Zatvorenici → desetak u prosjeku. Pretežno muški, ali ima i žena. Djeca ­ ako žena rodi. Često

bježe, sami se hrane i oblače, imaju priliku za ispovijed i sv. Misu ­ vlast ih liječi i brine se za

njihovu dušu. Osuđene na smrt pogubljuju u atriju (batinjanje ili sječa glave ili tajno davljenjem)

Dubrovnik 14.­16. st.

period humanizma i renesanse

proizvodnja tkanine, cehovi, tekstilne manufakture

1459. u odluci Velikog vijeća stoji da je Dubrovnik postao veliki grad i da ima puno kriminala

1857. imao je 6 500 stanovnika, 1991. 47 300, a 2001. 30 400

1428. ­ Radnici se moraju isplatiti u novcu ili u robi i hrani po tržišnim cijenama da bi se

razumno živjelo. ⅓ mora se isplatiti u novcu, a ostalo u žitu, usoljenom mesu i tkanini (u vinu

ne!)

nezadovoljni radnici imaju pravo vagati robu u carinarnicama

radnik ne smije biti otpušten radi prepirke oko plaće ili globe koju je morao platiti poslodavac

1504. ­ Plaća se mora isplatiti u potpunosti od subote do subote i prije zaključavanja mjesečnih

knjiga (u Stonu knez nadgledava isplatu)

Page 26: Povijest svakodnevice

1574. ­ Plaća se isplaćuje samo u novcu. Kazna 50 perpera ako se plaća ne isplati.

Dubrovnik je imao sve rigoroznije kazne i sve zaštićenije radnike što je bila rijetka pojava u

tadašnjoj Europi

1272. ­ čl. 44. 4. knjige Statuta: Djeca moraju brinuti o svojim siromašnim roditeljima i roditelji

o siromašnoj djeci, bila ona zakonita ili vanbračna

1359. ­ Općina Dubrovnik dodjeljuje prihode opatu Lokruma koji je time dužan skrbiti za

siromašne

1406. ­ Drvene kuće siromaha moraju se srušiti i sagraditi nove, kamene i suhozidne

1432. ­ Osnovano nahodište

poč. 15. st. putopisac Philippus de Diversis hvali Dubrovnik i njegovu skrb za siromašne

1478. šipanski i stonski kneževi ne moraju posjećivati svoja područja više od jedanput u

mandatu

1540. ­ osnovan Domus Christi → ubožnica i bolnica. Žene ne mogu ući u bolnicu. Može se

ostati do ozdravljenja. Prije ulaska obavlja se sveta ispovijed i redovito se služi sv. Misa. Mogli

su ući i ljudi drugih vjera pod uvjetom da poštuju svoju religijsku praksu.

vlast naplaćuje dugove u ime siromašnih i bolesnih, oprašta zatvorske kazne. Globe se mogu

zamijeniti zatvorskom kaznom. Dopušta se prodaja zemlje za potrebe prehranjivanja

Odnos prema djeci

NAHODIŠTE → briga za djecu koja su došla na svijet kao Božja slika, da budu krštena i da

žive u humanim uvjetima.

dužnosnicima se dopuštaju odlasci na porode, a nekima se dopušta i odlazak iz političkog života

radi velike obitelji

Dubrovčani priznaju svoju nezakonitu djecu. Kazne mlađima od 16 godina su blaže

Međutim, bilo je mnogo slučajeva čedomorstva

Odnos prema starijima

1417. stariji od 70 godina oslobođeni su dužnosti izvan gradskih zidina

1428. ­ od 16. do 65. godine su ratno sposobni

starijima se odobrava prodaja zemlje za prehranjivanje. Oslobođeni su stražarenja. Mirovina se

isplaćivala dugogodišnjim dužnosnicima (vijećnici, liječnici…)

Page 27: Povijest svakodnevice

Post tertiam campanam (nakon 3. zvona, 23h)

13.­14. st.

zabranjuje se nošenje oružja, kretanje bez otvorene svjetiljke, rad krčmi (dupla kazna)

zakon noćnih aktivnosti kršili su: mladi plemići, pučani, seljaci, bludnice, stražari, sluškinje,

krčmarice, pijanci, vojnici, mornari, Vlasi, obrtnici, klerici i stranci ­ svi osim žena plemkinja

⅔ slučajeva odnosi se na tjelesne zločine

postojale su kazne za psovanje, prostačenje i uvrede, skidanje i gaženje kape

animozitet prema sstrancima, napose prema Vlasima

1284. Paskve Marinelli pjevao podoknice ­ prvi zapis o tome.

Tek od 15. st. vlast će biti više angažirana oko morala i reda u javnom životu

DUBROVNIK

1296. ­ jedan od prvih gradova s kanalizacijom

1301. ­ uvedena liječnička služba

1377. ­ izumljena karantena

1395. ­ zakon o pomorskom osiguranju

1416. ­ prvi u Europi ukinuo ropstvo

ENGLESKA u 19. st.

1851. u Engleskoj više od 50% stanovništva živi u gradu

poljoprivredom se bavi samo 7% stanovništva

80% stanovništva su radnici

srednja klasa (10% stanovnika ­ liječnici, bankari, trgovci, odvjetnici, inženjeri) → imaju bar i

sluškinju

rad u tvornici ­ nema više rada kod kuće s obitelji

tekstilna industrija

12h rada dnevno ­ djeca također

1833. ­ djeca do 9 godina ne smiju raditi u tvornici

od 9 do 13 godina ­ smiju raditi samo 12h dnevno i ne više od 48h sati tjedno

od 13 do 18 godina ­ do 63h dnevno

Page 28: Povijest svakodnevice

djeca od 9 do 13 godina moraju imati 2h dnevno za učenje

Djeca­dimnjačari → 1875. zabranjeno zbog čestih smrtnih slučajeva

1820. uvedena je plinska rasvjeta. U Zagrebu je uvedena 31. listopada 1863.

od početka 19. st. posebna bratstva naveliko popločuju ulice u svojim kvartovima, periferije

ostaju blatnjave

zahodi na pijesak

do kraja 19. st. većina kuća u centru Londona imala je zahode s ispiranjem vode

svi veći gradovi do kraja 19. st. dobivaju kanalizaciju i vodovod

proizvodi se industrijski namještaj

do 1880. radničke kuće barem u jednoj sobi imaju plinsku svjetiljku

1800. Humphry Davy → prvo svjetlo

1878. sir Joseph Swan izumio žarulju. Thomas A. Edison ju je kopirao 1879.

struja sporo dolazi u kuće jer su žarulje skupe

Prva električki osvjetljena zgrada je kazalište SAVOY u centru Londona

31. prosinca 1894. prva žarulja u Hrvatskoj u Zadru

17. listopada 1907. prva električki osvjetljena zgrada u Hrvatskoj bila je Zagrebačka

pivovara

Hrana

radnička klasa poč. 19. st. živi od kruha, maslaca i slanine

parobrod i željeznica ­ brzi transport robe ­ žito iz Amerike ­ pojeftinjuje kruh

1870. izumljen je margarin

1880. svima je dostupna konzervirana hrana

široka uporaba šećera

iz kolonija dolazi kikiriki u ljusci ­ izrazito hranjiv

1847. izmišljena čokoladna pločica

1854. ­ Garibaldi kolačić → u nedostatku hrane Garibaldijevi vojnici dobivali su ovaj kolačić

sastavljen od dva dijela mekanog tijesta sa grožđicama

Page 29: Povijest svakodnevice

19. st. ­ stoljeće igara

1863. Londonsko nogometno udruženje izdaje pravila nogometa

1872. odigrana je prva međunarodna utakmica između Škotske i Engleske

1895. ­ prvi nogometni savez na kontinentu, u Švicarskoj

1912. ­ nogometni savez u Hrvatskoj

1878. ­ prva nogometna utakmica u Hrvatskoj→ hrvatski radnici u brodogradilištu pobijedili su

engleske mornare 4:1

1880. → Županja → hrvatski šumari pobijedili engleske inženjere 2:1

Prvi hrvatski nogometni klub → PNIŠK (Prvi nogometni i športski klub) 1903.

U Engleskoj: 1823. donesena pravila za ragbi, 1867. za boks, 1875. za tenis i 1895. za

odbojku

Franjo Bučar (1866.­1946.)

U Stockholmu naučio pravila brojih sportova, preveo ih i donio u Zagreb

Srednja klasa počinje odlaziti na more gdje šeće uz obalu i odlazi na koncerte

u Hrvatskoj prvo morsko turističko odredište bila je Opatija u kojoj je 1882. izgrađen Hotel

Kvarner

Clement Clark Moore 1823. → “A Visit from St. Nicholas” ­ u pjesmi spominje veselog

debeljka, sv. Nicholasa u letećim saonicama koje vuku jeleni. Djeci ostavlja darove u čarapama

1835. → Henry Fox Talbot ­ fotografija. Jeftina kamera izumljena 1888.

1837. → izumljen telegram

1847. → kloroform kao anestetik

1859. → Manchester ­ prvi parkovi za djecu

1863. → prvi šoping centar u Londonu

→ prva podzemna željeznica ­ London

1876. → Graham Bell ­ telefon

1897. → cjepivo za tifus

1928. → Alexander Fleming izumio penicilin. Bio je na Brijunima gdje je dao isušiti močvare i

tako je riješio problem malarije

Page 30: Povijest svakodnevice

Louis Pasteur (1822.­1895.) → sterilizacija tekućina i cjepivo protiv bjesnoće

HRVATSKA

1890. ­ 90% seljačkoge stanovništva

1931. ­ 76% zemljoradnika

Antun Radić na oko 100 stranica postavio je što je više pitanja mogao o životu seljaka i o

određenom selu

najbolje odgovore dali su Milan Lang (Samobor) i Vatroslav Rožić (Prigorje)

agrarna prenapučenost ­ proizvodnja ne zadovoljava potrebe svih članova

posjedi su usitnjeni

tradicionalan način proizvodnje → nema umjetnih gnojiva, kvaliteta oruđa je slaba

miješano gospodarstvo ­ ne uzgaja se jedna kultura

pritisak da se proizvodi za tržište → seljak prodaje i ono što mu je potrebno

raspadanje zadruga pod pritiskom modernizacije i industrijalizacije

pokušaj agrarne reforme nije uspio

komasacija nemoguća

većina investicija odlazi u Srbiju, slaba industrijalizacija sela

unutarnje migracije ­ odlazak u bogatije krajeve, migracije u grad

emigracija pred Prvi svjetski rat → kasnije oslabila

Politička ideologija braće Radić

seljaštvo glavna pokretačka sila hrvatskog naroda

seljak mora biti uzoran

Hrvatsko seljačko prosvjetno i dobrotvorno društvo ­ “Seljačka sloga” osnovana je u

Buševcu 18. travnja 1920.

aktivnosti Buševačke Sloge: čitanje novina, predavanja o suvremenoj poljoprivredi, suzbijanje

nepismenosti i praznovjerja, međusobno potpomaganje, urednost i uređenje dvorišta, briga oko

javnog ponašanja članova, higijena

1923. osnovan je Epidemiološki zavod, a 1926. preustrojen je i preimenovan od strane dr.

Andrije Štampara (1888.­1958.) u Higijenski zavod sa Školom narodnog zdravlja

Page 31: Povijest svakodnevice

ISTRA

Venecija osvajala sve više prostora, a prvenstveno priobalne krajeve Istre

Poreč je osvojen 1267., Umag 1269., Novigrad 1270., Sveti Lovreč 1271., Motovun 1278.,

kopar 1279., Piran i Rovinj 1283.

Istra stalno na tromeđi sukoba

Hrvatska ­ ugarski kralj Ludovik I. Anžuvinac više puta napada Veneciju preko Istre

u 15. i 16. st. ugarsko­hrvatski vladari i njemački carevi pokušavali su prodrijeti do Venecije

Mlečani navješćuju rat Austriji i dolazi do Uskočkog rata (1615.­1618.) → kulminacija

obračuna u Istri

Katolici iz BIH pred Turcima bježe u Senj (Petar Kružić) i ratuju protiv Mlečana

U tri godine Istra je poharana i izgubila je polovicu stanovništva

doseljavaju se grupe sa Levanta i Crnogorci

Austrija izgubila rat i uskoci su se morali preseliti na Žumberak

1797. Napolen ukida Mletačku Republiku

1814. Pazin glavni grad Istre

Demografska i prehrambena kriza u Istri 1810.­1817. poklapa se sa epidemijom gladi i krizom

smrtnosti u Europi 1815.­1820.

1500.­1820. → Europa: 1.) Drastične oscilacije mortaliteta u kratkim razdobljima

2.) Niska razina životnog vijeka (30 godina)

3.) Visoka smrt dojenčadi

4.) Zarazne bolesti

1.) ZARAZNE BOLESTI

epidemija kuge: 14. st.

epidemija kolere: 1820.

upala pluća, groznice, tuberkuloza, upala porebrice, povratne groznice

pjegavi tifus 1817. širili su vojnici na povratku kućama (prenosi se ušima)

svemu doprinosi slaba higijena i glad, slabi organizam

2.) RATOVI

3.) GLAD

Page 32: Povijest svakodnevice

zajedno vodi u smrt

4 jahača apokalipse → ponovno jašu i dolazi sudnji dan (glad, smrt, rat i bolest)

Albert Dierdech: “Jahači apokalipse brže jašu što su više cijene hrane!”

početak 19. st. izuzetno hladno razdoblje

propadaju trsovi, masline, žito zbog hladnih magli koje dolaze s juga u lipnju i srpnju, kasnija

sadnja, kasnija žetva , visoka cijena hrane = glad

malo ledeno doba 1580.­1850.

Istarski seljaci nemaju ni obrta od kojeg bi zarađivali, a geografski položaj im ne omogućuje da

dođu do hrane

glad → slaba otpornost organizma, smanjenje radne sposobnosti, bolesti, slaba reprodukcija

očigledna glad ­ izazvana privremenim nestašicama

okultna glad ­ konačna nedovoljna ishranjenost, seljaci se prilagođavaju ne trošenjem energije

lijeni seljaci ­ nedostatak hrane, vitamina i proteina

uzroci pada nataliteta→ spontani pobačaji radi izgladnjelosti i teških zdravstvenih prilika,

opadanje spolnih odnosa zbog bolesti, korištenje kontracepcije i voljna kontrola

Stopa mortaliteta 1817. u Istri iznosila je 114, 5 promila, a mortalitet dojenčadi 337, 9 promila

Danas: mortalitet 11,5 promila, smrt dojenčadi 4, 5 promila

Sedam sakramenti žbandajskih → upute, zapovijedi istarskoj sirotinji kako ukrasti hranu,

pojesti je i čuvati tajnu

lutajući prosjaci ­ 10% ukupnog stanovništva (među njima i djeca)

psihopatološke promjene i tjelesne deformacije

Vizitacijski zapisi pulskog biskupa Eleonora Pagella iz 1690. godine

zadaća biskupa poslije Tridentskog koncila (1545.­1565.)

tri sela jugoistočne Istre: Krnica, Galižana i Fažana

Biskup obišao i zapisao pučku religioznost i životnu svakodnevicu tih triju župa

propitivanje crkvenih zakona i poroka župljana

Prijepori oko liječničke condotte u Rovinju

prijepori u rovinjskom Općinskom oko liječnike condotte ­ ugovora koji je mjesna vlast

sklapala s liječnikom. Vijeće je nastojalo izglasati takve propise koji će spriječiti zloporabe,

Page 33: Povijest svakodnevice

nezakonite povlastice, nepotizam i zanemarivanje liječničkih dužnosti. Osobito je bio sporan

članak općinskog statuta prema kojemu je bilo zabranjeno za liječnika birati osobu rođenu u

Rovinju

1662. Vijeće je donijelo odluku da za liječnika ne može biti izabran nijedan građanin ili žitelj

Rovinja

1704. postignut je dogovor da za liječnike, uz strance, mogu biti izabrani i Rovinjci, no da se i

jedni i drugi moraju natjecati za tu službu

Rovinj je u 18. st. plaćao tri liječnika ­ dvojicu opće prakse i jednog kirurga