Click here to load reader

Povijest Crkve

  • View
    174

  • Download
    9

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Crkvena povijest

Text of Povijest Crkve

PREGLED POVIJESTI CRKVEUVOD Kr anstvo se u prvom stolje u razvijalo unutar gr ko-rimske kulture, uljudbe koja je, u svome kristijaniziranom obliku, propala nakon arapskih prodora. Padom Sirije, Egipta, te ostataka sjeverne Afrike i panjolske pod islam, raspao se klasi ni svijet i njegova kultura. Iako Rim i Carigrad u novonastalim uvjetima nisu doivjeli dramati ne promjene, Antiohija, Aleksandrija i Kartaga potpuno su i nepovratno izgubile dotadanji zna aj. U osmom stolje u kr anstvo se irilo prvenstveno prema sjeveru jer su na jugu Arapi prije ili put. Turski su muslimani, dodue, potom zaposjeli Malu Aziju, dok se Iberijski poluotok vratio u ruke kr ana. Time je tek potvr ena injenica da se rast Crkve nepobitno vezao uz uzlet Europe kao kulturne jedinke. Sredite doga anja postupno se premjestilo sa Sredozemlja na sjever, te su velegradi poput Pariza i Kijeva, zamijenivi tako Antiohiju i Aleksandriju, prerasli u nova intelektualna sredita vjerskog ivota. Srednji je vijek, pak, obiljeila Francuska na ijem su ozemlju dostignuti vrhunci tadanje civilizacije. Tek pojavom talijanske renesanse i njema ke reformacije, u 16. st., francuska se premo susrela s prvim velikim izazovom na koji je odgovorila najve im teologom koji je ikada proizaao iz njezinog okrilja Jeanom Calvinom. ovjek koji je u sebi nosio Lutherov ar, i hladnokrvnu Macchiavellijevu logiku, potaknuo je za etak nove civilizacije i tre e ere kr anstva na Zapadu. No kako ga je francuski narod odbacivao, Calvin je vlastitu teologiju irio me u narodima nizozemskog i engleskog govornog podru ja, ija se drutva i pogled na svijet i danas temelje na zamislima iznesenima u Calvinovom teokratskom gradu-dravi enevi. U Rusiji je, s druge strane, niknuo sasvim drugi oblik kr anstva. Teologija ruske crkve bila je misti na, a njezin izri aj proimao je duhovne doivljaje staraca i njihov hipnoti an utjecaj na ivote tamonjih ljudi. Rusku tradiciju obiljeila su apokalipti na vi enja i utopisti ka sanjarenjaPREGLED POVIJESTI CRKVE 1 Stephen Etches

koja su se racionalnijoj vjeri na Zapadu inila udnima. No, Petra Velikog privla io je sekularizirani oblik zapadnog racionalizma koji e vrhunac doivjeti 1917. godine tijekom Listopadske revolucije. Tek sedamdeset godina kasnije padom komunizma, kao velikog protivnika vjere, kr anstvo dobiva novi zamah u zemljama koje je taj sustav pod inio. No, i danas se ono suo ava s izazovima: materijalizmom na Zapadu i islamom na Istoku. S druge je strane veliki broj idova, u zadnjih nekoliko godina, postalo vjernicima. Padom komunizma, u Rusiji, mnogi se od njih sele u Izrael taj otok zapadnih vrijednosti u rastu em moru militantnog islama. Na Zapadu, pak, ja anjem New agea ponovo se ra a stari krivovjerni gnosticizam, te se ini da se Crkva opet nala tamo odakle je krenula. Prou avanjem povijesti Crkve moemo itekako spoznati vlastiti poloaj te u pravom svjetlu povijesnog i filozofskog vidokruga, izbje i pogreke koje je u prolosti inila Crkva. To no ra lanivi nove pokrete unutar kr anstva lake moemo raspoznati krivovjerstva kada se, ista, pojave u novom ruhu. U okviru povijesti crkve Bog se pojavljuje kao pastir koji vodi svoj narod i ne d se nadmudriti. im vjernicima ponestane revnosti, Bog poti e obnovu i novi val probu enja. U vremenu kada Crkva o ekuje skori dolazak Gospodina, ba kao i u Starom zavjetu, Bog ne doputa da nestane svjetla koje danas svijetli ja e no ikada prije.

RANA CRKVARana crkva djeluje od prvog, do po etka osmog stolje a (kada zapo inje srednji vijek). U osmom stolje u rimsko drutveno ure enje doivljava potpuni slom, a kr anska crkva iskora uje na Zapad. Isto razdoblje moemo podijeliti na zadnju etapu Rimskog Carstva (oko 476. g.) i mra no doba koje je trajalo od 5. do 10. stolje a kad je Europa ovisila o milosti lutaju ih barbara. Osnovne odrednice ranog razdoblja su: 1) idovstvo, 2) Rimsko Carstvo, te 3) gr ka filozofija.

PREGLED POVIJESTI CRKVE 2

Stephen Etches

IDOVIPrema Enciklopediji Judaica, u Palestini je u Isusovo vrijeme prebivalo oko 2,5 milijuna idova, dok ih je oko 5,5 milijuna ivjelo u ostalim dijelovima Rimskog Carstva ine i deset posto njegovog stanovnitva. U Galileji su, u odnosu na pogane, idovi bili manjina. U Babilonu je postojala velika idovska kolonija, a u Rimu se nalazilo dvanaest sinagoga. Vie je idova ivjelo u Siriji nego u Palestini, a u Aleksandriji su bili brojniji nego u Jeruzalemu (oko 30.000). U Efezu je od dvjesto tisu a stanovnika, deset tisu a bilo idova. Ove su dvije skupine u velikoj mjeri povezivali trgovci koji su zara eni novac slali za odravanje Hrama (tzv. hramski porez). idovska knjievnost: U sreditu idovskog vjerovanja bilo je Sveto Pismo tj. Stari zavjet koji je postojao u razli itim ina icama. No, 90. g. nakon Krista, na koncilu u Jamniji, masoretski tekst je proglaen isklju ivo prihvatljivim dok su ostale ina ice bile zabranjene. idovi iz zapadne dijaspore koristili su gr ki prijevod s hebrejskog (tzv. Septuagintu), dok se na Istoku rabio aramejski Targum omiljena ina ica kr ana idovskoga podrijetla. Suo eni s kr anima i njihovim dokazima o Isusu kao Mesiji, idovi su prihvatili nove gr ke prijevode kojima su istisnuli Septuagintu (npr. Simahovo, Teodizijevo i Akvilino izdanje). Iz sinagoke zbirke biblijskih odlomaka izostavili su 53. poglavlje Izaije koje se ni danas ne nalazi u idovskim lekcionarima. Ortodoksni idovi priznavali su isklju ivo palestinski kanon Pisma slijede i redoslijed knjiga: Zakon, Proroci i Spisi. Septuaginta je, pak, koristila kr anima prihvatljiv vremenski redoslijed, kao i redoslijed prema vrsti pojedine knjige. O mogu em postojanju tzv. aleksandrijskog kanona, koji bi prihvatio apokrifne knjige, nema dokaza. Knjievnici (hebr: soferim) bili su uvari, prepisiva i i tuma i Zakona (Tore). Do 3. stolje a, nakon Krista, isklju ivo su se sluili usmenom predajom (predajom Starjeina). Rabi Juda ha-Nasi (135. 220.) zapisao je predaju tzv. Minu (tuma enje Zakona) koja je uvrtena u Talmud (u enje). Od palestinskog Talmuda iz 450. godine znatno je ve i babilonski Talmud iz 50. godine. Izme u 200. 500. g., idovi su Talmudu dodali tzv. Gmaru tj. dopunu ili dovretak kao komentar i tuma enje Mine. Talmud se sastojao iz est dijelova: a) Poljoprivrednih zakona b) Zakona o idovskim blagdanima c) Zakona o enama i razvodu d) Gra anskog zakonodavstva, zakona o trgovini e) Zakona o prinoenju rtava u Hramu; hramskih odredaba, te zakona o istom i ne istom (tuma enja o stvarima koje ovjeka ine (ne)sposobnim da bude u Bojoj prisutnosti u Hramu) f) Zakona o sve enicima u Hramu

PREGLED POVIJESTI CRKVE 3

Stephen Etches

Kako su bili nezadovoljni propisima iz Starog zavjeta, vezanim uz navedena pitanja, knjievnici su razradili iste zakone. Mojsijev zakon, prilago en promjenjivim uvjetima ivota izraelskog naroda, predstavljao je sredinje na elo Talmuda (knjige koja je snano odraavala farizejski na in razmiljanja). idovska dijaspora ivjela je u Babilonu i u Egiptu. Zajednicom u Izraelu upravljao je glavni rabin tj. nasi, dok je u Babilonu istu dunost obavljao eksilarh iz Davidove loze. Takva zajednica isticala se vjerom, kao i privreno u Jeruzalemu. Sinagoga je, kao kulturno i obrazovno sredite te mjesto bogosluja, bila sredite ivota iseljenitva. Bogosluje se uglavnom sastojalo od molitve, itanja iz Tore i izlaganja. idovi u iseljenitvu bili su poznati po istom i mirnom obiteljskom ivotu. U zajednici su se bavili karitativnim radom, posje ivali bolesne, brinuli se za obitelji umrlih, iskazivali gostoprimstvo strancima i davali priloge za siromane. Neidovi ih esto nisu shva ali (uostalom tako je bilo i s prvim kr anima), i to iz sljede ih razloga: 1) idovi nisu sudjelovali u poganskim bogoslujima 2) Nisu jeli svinjetinu, kao ni meso rtvovano idolima 3) Obrezivali su djecu, to je bilo odbojno poganima Poboni neznaboci, tzv. bogobojazni, okupljali su se u sinagogama u dijaspori. Oni me u njima, koji su eljeli postati lanovima sinagoge, morali su biti obrezani ili uobi ajenije krteni. U dijaspori idovi nisu zahtijevali obrezivanje obra enika, no takvoj su se praksi protivile palestinske vlasti. idovi u Palestini: hram, i u manjoj mjeri sinagoge, bili su idovska sredita u Palestini. Kao rimski protektorat idovi su isprva imali poloaj povlatenog naroda. Okolnosti su se izmijenile 4. g. nakon Krista, nakon Arhelajeve represivnog vladavanja, kada je Sirija dobila prokuratora odnosno zastupnika guvernera u Antiohiji. Ipak idovi su morali pla ati rimske poreze, koji su iznosili 30 do 40 posto prihoda, kao i glavarinu. Isus i idovstvo: Jedinstvena Isusova osobnost i u enje bile su bliske pobonim idovima iz skupine hakamim (tj. mudracima). Cilj im je bilo promicanje svetosti u svim drutvenim krugovima. Mudraci su vlastite zamisli irili po kolama i sinagogama. Neki farizeji (primjerice Hillel) bili su njihovi sljedbenici te su kao takvi simpatizirali Isusa. Farizeji su bili podijeljeni u dvije kole: amaiovu (strou) i Hillelovu (liberalnu). amai je stavljao naglasak na pojedinosti sadrane u Tori. Njegova poruka bila je: izgubljeni ste ako ste neposluni i najmanjim odredbama Zakona. Hillel ( iji je sljedbenik bio Gamaliel) vjerovao je pak kako je bit Tore istovjetna duhu Zakona. Bitno je drati se duha Zakona. Hillel je vjerovao kako je vano omogu iti i idovima i obra enicima da budu posluni Zakonu, te je tako bio blii Isusu od amaia. Isus je zapravo doveo Hillelovo u enje do logi nog zaklju ka, tzv. idovskog univerzalizma, utemeljivi novu religiju kr anstvo.

PREGLED POVIJESTI CRKVE 4

Stephen Etches

Eti kom idovstvu Isus je dao jasnu perspektivu smrti, suda i zagrobnog ivota. S vlastitom teologijom upoznao je pobone idove, obi ne ljude iz puka (hebr. am ha-arec), Samarijance, ne iste, te ak i neidove. Narod je pou avao javno, a povjerljivo u enje ostavljao je za vlastite sljedbenike. Njegovo u enje bilo je usredoto eno na vlastitu sudbinu kao Sluge patnika i Mesiju. idovi odbacuju kr anstvo idovsko drut