- 1 -

FILOZOFSKI FAKULTETSVEU�ILIŠTE U ZAGREBUODSJEK ZA PSIHOLOGIJU

POVEZANOST PERCEPCIJE RODITELJSKOG PONAŠANJA I SRAMEŽLJIVOSTI I ASERTIVNOSTI ŠKOLSKE DJECE

DIPLOMSKI RAD

Mentor: Jasmina Vizlerdr.sc. G. Lugomer – Armano Zagreb, 2004.

- 2 -

SADRŽAJ

SAŽETAK..............................................................................................................................1

1. UVOD.....................................................................................................................................2

1.1. RODITELJSKO PONAŠANJE.......................................................................................2 1.1.1. Dimenzije roditeljskog ponašanja.................................................................................2 1.1.2. Stilovi roditeljskog ponašanja.......................................................................................4 1.1.3. �initelji roditeljskog ponašanja....................................................................................6 1.1.4. Mjerenje roditeljskog ponašanja...................................................................................9

1.2. SRAMEŽLJIVOST........................................................................................................10 1.2.1. Definiranje sramežljivosti...........................................................................................10 1.2.2. Razine manifestacije i mjerenje sramežljivosti...........................................................13 1.2.3. Razvoj sramežljivosti..................................................................................................14 1.2.4. Spolne razlike u sramežljivosti...................................................................................16

1.3. ASERTIVNOST............................................................................................................18 1.3.1. Definiranje asertivnosti...............................................................................................18 1.3.2. Mjerenje asertivnosti...................................................................................................21 1.3.3. Razvoj asertivnosti......................................................................................................22 1.3.4. Spolne razlike u asertivnosti.......................................................................................23

2. CILJ I PROBLEMI ISTRAŽIVANJA..................................................................................25

2.1. CILJ ISTRAŽIVANJA..................................................................................................25

2.2. PROBLEMI ISTRAŽIVANJA......................................................................................25

3. METODA..............................................................................................................................26

3.1. ISPITANICI...................................................................................................................26

3.2. INSTRUMENTI.............................................................................................................26

3.3. POSTUPAK...................................................................................................................29

4. REZULTATI.........................................................................................................................31

5. RASPRAVA.........................................................................................................................40

6. ZAKLJU�AK.......................................................................................................................48

7. LITERATURA......................................................................................................................49

8. PRILOZI...............................................................................................................................52

PRILOG 1.............................................................................................................................53 PRILOG 2.............................................................................................................................55

- 1 -

SAŽETAK

Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti doprinos dimenzija roditeljskog

ponašanja tuma�enju sramežljivosti i asertivnosti djece školske dobi, te ispitati spolne razlike

u percipiranom roditeljskom ponašanju, sramežljivosti i asertivnosti.

Istraživanje je provedeno na uzorku od 180 ispitanika oba spola, u�enika osmih

razreda osnovnih škola na gradskom podru�ju grada Samobora, a primijenjena su dva

upitnika: CRPBI–57 (Inventar dje�jih procjena roditeljskog ponašanja), i USA–r (Revidirani

upitnik sramežljivosti i asertivnosti).

Dobiveno je da djeca oba spola podjednako procjenjuju roditeljsko ponašanje na

dimenziji bihevioralne kontrole, dok ponašanje majke procjenjuju kao više prihva�aju�e te

više psihološki kontroliraju�e od o�evog. Ne postoji zna�ajna razlika izme�u dje�aka i

djevoj�ica na istovjetnim dijelovima skale sramežljivosti, me�utim, prema rezultatima na

istovjetnim dijelovima skale asertivnosti, dje�aci iskazuju zna�ajno ve�u asertivnost od

djevoj�ica. Roditeljsko ponašanje i spol djeteta ne doprinose zna�ajno predikciji

sramežljivosti i asertivnosti djece.

- 2 -

1. UVOD

1.1. RODITELJSKO PONAŠANJE

Tema mnogih istraživanja u zadnjih nekoliko desetlje�a jest utjecaj ponašanja

roditelja prema djetetu na razvoj djeteta. Istraživanja pokazuju da je odnos izme�u roditelja i

djeteta temeljan za uspješnu socijalizaciju djeteta i razvoj zdrave li�nosti. To nije

iznena�uju�e s obzirom da je obitelj prva društvena grupa u kojoj se dijete nalazi nakon

ro�enja i u kojoj stje�e prva iskustva, formira stavove, razvija svoje osobne potencijale i

interpersonalne odnose koji se razlikuju od svih interpersonalnih odnosa sa �lanovima grupa

kojima �e u životu pripadati. Obitelj je zna�ajan faktor razvoja i zbog dugog vremenskog

perioda njenog utjecaja na dijete, te i stoga što je obitelj gotovo jedini faktor socijalizacije u

onom periodu dje�jeg života kojeg ve�ina autora smatra najzna�ajnijim za sveukupni razvoj

li�nosti (Lackovi�–Grgin, 1982).

1.1.1. DIMENZIJE RODITELJSKOG PONAŠANJA

Mada postoje razli�iti teorijski i metodološki pristupi te mnogi �initelji koji utje�u

na roditeljsko ponašanje, istraživanja ukazuju na zna�ajnu stabilnost individualnih razlika u

ponašanju roditelja prema djeci tijekom vremena (Collins & Russell, 1991). Bez obzira na

dob djeteta, istraživanja upu�uju na postojanje dviju temeljnih dimenzija roditeljskog

ponašanja (Darling & Steinberg, 1993; Peterson i Rollins, 1987), a to su: 1. emocionalnost i

2. kontrola.

Dimenzija emocionalnosti odnosi se na emocije koje roditelj doživljava i

pokazuje u interakciji s djetetom. To je bipolarna dimenzija. Na jednom kraju dimenzije je

emocionalna toplina, a na drugom emocionalna hladno�a. Mnogi autori upravo emocionalnu

toplinu navode kao aspekt obiteljskog okruženja koji najviše utje�e na dje�ji razvoj (Becker,

1964; Franz, McClelland & Weinberger, 1991; Kandel, 1990; Sears, Maccoby & Levin, 1957;

- 3 -

sve prema Vander–Zanden, 1993). Emocionalno topli roditelji prihva�aju svoju djecu, pružaju

im podršku, razumijevanje, pažnju i brigu. Od tehnika discipliniranja koriste objašnjenja,

ohrabrivanja i pohvale. Emocionalno hladni roditelji zanemaruju svoje dijete, neprijateljski su

raspoloženi prema njemu, odbacuju dijete, kritiziraju ga i kažnjavaju.

Dimenzija kontrole odnosi se na ona ponašanja koja roditelji koriste u interakciji s

djecom kako bi mijenjali njihova ponašanja i unutrašnja stanja (Peterson & Rollins, 1987).

Ova dimenzija je tako�er bipolarna. Na jednom kraju dimenzije su postupci �vrste kontrole

djetetovog ponašanja, a na drugom kraju postupci slabe kontrole. Roditelji koji primjenjuju

�vrstu kontrolu strogo kontroliraju djetetovo ponašanje i paze da se dijete pridržava pravila

koja su oni postavili. Roditelji koji koriste slabu kontrolu postavljaju malo pravila, manje

nadziru ponašanje djeteta, tj. daju mu puno slobode. Istraživanja su pokazala da roditeljska

ponašanja sa oba pola dimenzije kontrole mogu biti rizi�ni faktori po razvoj djeteta. Pre�vrsta

kontrola djetetovog ponašanja može dovesti do zavisnosti, submisivnog ponašanja, do

smanjenja motivacije za postignu�em, te do potisnute hostilnosti. Preblaga kontrola za

posljedicu može imati agresivno i nedosljedno ponašanje (Becker, 1964, prema Vander–

Zanden, 1993).

Budu�i da rezultati istraživanja ukazuju na suprotne efekte roditeljske kontrole na

ponašanje djeteta, neki autori su pokušali definirati poddimenzije dimenzije kontrole. Novija

istraživanja ukazuju na postojanje dvije odvojene i ortogonalne dimenzije roditeljske

kontrole, a to su: psihološka kontrola i bihevioralna kontrola (Barber, Olsen & Shagle, 1994;

Steinberg, Lamborn, Dornbusch & Darling, 1992; Darling & Steinberg, 1993). Glavna je

razlika izme�u ovih dimenzija kontrole u ciljevima koje roditelji žele posti�i njihovom

primjenom. Primjenom psihološke kontrole roditelji nastoje kontrolirati djetetov psihološki

svijet, a primjenom bihevioralne kontrole nastoje kontrolirati djetetovo ponašanje, posebno

nepoželjne oblike ponašanja.

Razvoj djeteta zahtijeva odre�en stupanj psihološke autonomije kako bi ono kroz

razli�ite socijalne interakcije moglo razviti nezavisnost i samostalnost. Pretjerana psihološka

kontrola onemogu�uje proces individuacije i dovodi do razvoja psihološke zavisnosti,

nepovjerenja u vlastiti identitet i ideje, te se javlja strah od gubitka povezanosti sa roditeljima.

No adekvatan razvoj zahtijeva odre�en stupanj regulacije ponašanja kako bi dijete nau�ilo da

socijalna interakcija uklju�uje neka pravila ponašanja i ima odre�enu strukturu koju treba

- 4 -

slijediti kako bi se moglo uklju�iti u socijalne mreže. Dakle, s jedne strane prejako psihološko

kontroliranje djeteta predstavlja faktor rizika u razvoju, no s druge strane, odsutstvo

bihevioralne kontrole tako�er negativno utje�e na djetetov razvoj. Ove dvije dimenzije imaju

razli�it utjecaj na djetetovo ponašanje. Istraživanja pokazuju da je jaka psihološka kontrola

djece povezana sa internaliziranim problemima u adolescenciji, dok je jaka bihevioralna

kontrola povezana sa eksternaliziranim problemima (Barber, Olsen & Shagle, 1994).

1.1.2. STILOVI RODITELJSKOG PONAŠANJA

Osim na razini dimenzija, odnos roditelj–dijete mogu�e je razmatrati i na razini

stilova roditeljskog ponašanja koji predstavljaju kombinacije tih dimenzija (Baumrind,1970;

Darling i Steinberg, 1993; Lamborn, Mounts, Steinberg i Dornbusch, 1991; Maccoby i

Martin, 1983). Dvije najpoznatije klasifikacije stilova roditeljskog ponašanja dali su Maccoby

i Martin (1983), te Diana Baumrind (1970).

Diana Baumrind (1970) navodi tri razli�ita roditeljska stila, a to su: autoritativni,

autoritarni i popustljivi stil.

Autoritativni roditelji postavljaju jasna pravila ponašanja i zahtjeve, uz

objašnjenje razloga primjene odre�enog odgojnog postupka i uzimaju�i u obzir razvojnu dob

djeteta. Takva kontrola primjenjuje se u toploj emocionalnoj atmosferi, te se poštuju potrebe i

prava djeteta. Time se postiže razvoj autonomije kod djeteta i njegovo slobodno izražavanje

vlastitih ideja.

Izme�u autoritarnih roditelja i njihove djece vlada odnos podre�enih i nadre�enih.

Takvi roditelji maksimalno kontroliraju dje�je ponašanje i o�ekuju neupitnu poslušnost.

Koriste stroge tehnike discipliniranja koje uklju�uju i fizi�ko kažnjavanje. Pritom se ne

uzimaju u obzir potrebe i prava djeteta.

Popustljivi roditelji minimiziraju bilo kakvu kontrolu nad djetetom. Dijete se

poti�e da samo donosi svoje odluke i da razvija nezavisnost. Pritom nema nikakvog vo�enja i

- 5 -

kontrole od strane roditelja. Pred dijete se postavlja vrlo malo zahtjeva i o�ekivanja, te se

odobravaju sve djetetove odluke i postupci (Baumrind, 1967; prema Lauer & Lauer, 1994).

Autoritativni i autoritarni roditeljski stil podrazumijevaju �vrstu kontrolu

djetetovog ponašanja. Razlika me�u njima je u dimenziji emocionalnosti, ali i u vrsti kontrole

koju koriste. Autoritativni roditelji više primjenjuju bihevioralnu kontrolu. Autoritarni

roditelji uz bihevioralnu primjenjuju i psihološku, disfunkcionalnu kontrolu (Darling &

Steinberg, 1993). Time onemogu�avaju razvoj autonomije djeteta.

Maccoby i Martin (1983) dodaju još jedan roditeljski stil. Prema njima,

popustljivi roditeljski stil, koji je nisko na dimenziji kontrole, ne uzima u obzir razlike u

emocionalnosti popustljivih roditelja. Zato oni razlikuju autoritativni, autoritarni, permisivni i

zanemaruju�i roditeljski stil (Lamborn, Mounts, Steinberg i Dornbusch, 1991). Ta �etiri stila

nastala su kombinacijom suprotnih polova dimenzija roditeljskog ponašanja. Autoritativni

roditeljski stil �ini kombinacija emocionalne topline i �vrste kontrole, a autoritarni �vrste

kontrole i emocionalne hladno�e. Permisivni roditeljski stil �ini kombinacija emocionalne

topline i slabe kontrole, a novi, zanemaruju�i roditeljski stil nastao je kombinacijom slabe

kontrole i emocionalne hladno�e.

Mnoga istraživanja bavila su se pitanjem utjecaja razli�itih stilova roditeljskog

ponašanja na dje�je ponašanje i razvoj.

Pokazalo se da se autoritativan stil može povezati s najpoželjnijim razvojnim

ishodima kod djece. Autoritativan stil se povezuje s ve�om kompetentnoš�u,

samopouzdanjem, nezavisnoš�u, s ve�im akademskim uspjehom i odgovornim ponašanjem.

Djeca su obi�no znatiželjna, puna energije, kreativna, prijateljski raspoložena prema drugima,

te obi�no razvijaju pozitivna vjerovanja o sebi i o svom postignu�u.

Djeca autoritarnih roditelja pokazuju puno više problema u ponašanju. Teško se

prilago�avaju razli�itim socijalnim situacijama, nepovjerljiva su, agresivna, �udljiva, lako se

uzrujaju. �eš�e su povu�ena, lošeg raspoloženja, uplašena, nesretna, te im nedostaje

spontanosti u ponašanju.

- 6 -

Permisivni roditeljski stil dovodi do agresivnog i impulzivnog ponašanja kod

djece. Djeca su �eš�e nezrela i slabije se snalaze u situacijama u kojima se susre�u s

autoritetima.

Zanemaruju�i roditeljski stil povezuje se s najnepoželjnijim razvojnim ishodima

kod djece. Taj stil ne poti�e zdravi socijalni razvoj. Djeca zanemaruju�ih roditelja ne

sudjeluju primjereno u igri i socijalnim interakcijama, sklona su agresivnom ponašanju prema

drugima ili socijalnoj povu�enosti (Peterson & Rollins, 1987; Baumrind, 1971; Dornbusch i

sur, 1985; MacDonald, 1992; sve prema Vasta, Haith & Miller, 1998).

Pri ovakvoj tipološkoj klasifikaciji roditeljskog ponašanja treba uvažiti �injenicu

da roditeljski stilovi nisu samo kombinacije dimenzija roditeljskog ponašanja. Roditeljski stil

predstavlja pozadinu u kojoj se ostvaruje konkretna interakcija izme�u roditelja i djeteta i

primjenjuju odgojni postupci. Odnosno, roditeljski je stil konstelacija roditeljevih stavova

prema djetetu, koja odre�uje emocionalnu klimu u kojoj se odvijaju konkretni oblici

roditeljskog ponašanja (Keresteš, 1999). Dakle, treba razlikovati roditeljski stil od specifi�nih

roditeljskih ponašanja. Iz toga proizlazi da je utjecaj roditeljskih stilova na razvoj djeteta

neizravan, odnosno da roditeljski stil moderira povezanost roditeljskog ponašanja i razvojnih

ishoda. Isti odgojni postupci primjenjivani u razli�itom kontekstu imat �e razli�ite utjecaje na

dje�je ponašanje. Tako�er, roditeljski stil utje�e i na dje�ju otvorenost prema roditeljskim

utjecajima, pa djeca roditelja razli�itih roditeljskih stilova ne�e biti jednako osjetljiva na

roditeljska ponašanja (Darling i Steinberg, 1993).

1.1.3. �INITELJI RODITELJSKOG PONAŠANJA

Neka istraživanja su se bavila pitanjem zašto se roditelji ponašaju prema svojoj

djeci upravo onako kako se ponašaju, tj. što odre�uje roditeljsko ponašanje. Tri su glavne

skupine �initelja (Belsky, 1984):

1. individualne osobine roditelja

2. osobine djeteta

3. kontekstualni �initelji.

- 7 -

1. Individualne osobine roditelja koje utje�u na roditeljsko ponašanje su: dob

roditelja, spol, osobine li�nosti, ponašanje njihovih roditelja prema njima, znanja i uvjerenja o

dje�jem razvoju i roditeljskom ponašanju, te zadovoljstvo brakom.

Istraživanja pokazuju da je interakcija starijih majki s djecom toplija, pozitivnija i

više stimuliraju�a nego interakcija mla�ih majki s djecom. Tako�er se pokazalo da maloljetne

majke pokazuju više nepoželjnih ponašanja prema svojoj djeci, imaju manje realisti�na

o�ekivanja o dje�jem razvoju i manju osjetljivost za udovoljavanje dje�jim potrebama

(Belsky, 1984).

Spol roditelja je jedan od bitnih �initelja. Majke su više zaokupljene aktivnostima

oko njege djeteta, a interakcija o�eva i djece se više svodi na igru i provo�enje slobodnog

vremena. Tako�er je utvr�eno da majke provode više vremena s djecom nego o�evi. Majke

više koriste postupke psihološkog kontroliranja djeteta, a o�evi više koriste postupke

bihevioralnog kontroliranja (Collins i Russell, 1991).

Osobine li�nosti roditelja i njhov utjecaj najviše dolaze do izražaja u

istraživanjima koja se bave roditeljima s emocionalnim poreme�ajima. Utvr�eno je da

depresivne majke pokazuju manje prihva�anja, topline, spontanosti i strpljivosti, te više

kažnjavaju djecu u odnosu na nedepresivne majke (Conger, McCarty, Yang, Lahley & Kropp,

1984, prema Vander–Zanden, 1993).

2. Osobine djeteta koje najviše utje�u na roditeljsko ponašanje su: spol, dob,

temperament i sposobnosti.

Istraživanja pokazuju da se roditelji razli�ito ponašaju prema djeci razli�itog

spola. Russell i Russell (1987) navode da roditelji šestogodišnje i sedmogodišnje djece

pokazuju više emocionalnosti u interakciji s djevoj�icama, a više dominacije tj. asertivnosti u

interakciji s dje�acima. Neka istraživanja ukazuju i na interakciju spola djeteta i spola

roditelja. Parke i Tinsley (1987), te Lamb (1977) nalaze da u dojena�koj dobi majke više

pri�aju i osmjehuju se djevoj�icama nego dje�acima, a o�evi se više bave sinovima nego

k�erima, osobito ako se radi o prvoro�enom djetetu (prema Keresteš, 1999). U adolescenciji

se više poteško�a javlja u istospolnim interakcijama (majka–k�i, otac–sin) nego u

raznospolnim.

- 8 -

Bitan �initelj roditeljskog ponašanja je i dob djeteta, odnosno logi�no je da se

roditelji ne�e jednako ponašati prema djeci razli�ite dobi. Iako nalazi istraživanja nisu uvijek

konzistentni, op�enito je ipak dobiveno slijede�e: s porastom dobi djeteta dolazi do

smanjivanja roditeljskog prihva�anja, smanjuje se psihološka kontrola, fizi�ko pokazivanje

ljubavi, te vrijeme provedeno s djetetom. Istodobno se pove�ava bihevioralna kontrola,

upotreba verbalnih metoda discipliniranja i naglašavanje djetetove autonomije (prema

Keresteš, 1999).

Na roditeljsko ponašanje utje�e i težak temperament kod djeteta. Campbell (1979)

nalazi da majke djece teškog temperamenta provode manje vremena u interakciji sa svojom

djecom i manje odgovaraju na njihov pla� u dobi od 3.–8. mjeseca (prema Belsky, 1984).

3. Kontekstualni �initelji tako�er uvelike utje�u na interakciju roditelja i djece.

Roditeljsko ponašanje se ne odvija u socijalnoj izolaciji. Bitni kontekstualni �initelji su:

socijalne mreže roditelja, njihovo radno mjesto, te bra�ni odnosi (Belsky, 1984).

Svi ti �initelji mogu biti izvor i stresa i podrške. Stres uzrokovan problemima na

radnom mjestu može promijeniti ponašanje prema djetetu. Utjecaj ima i percepcija bra�nih

odnosa. Ako žena osje�a potporu svog supruga, vjerojatnije je da �e se više baviti i svojom

djecom (Durrett, Richards, Otaki, Pennebaker & Golding, 1986, prema Vander–Zanden,

1993).

Socijalna podrška koja proizlazi iz uklju�enosti u socijalne mreže ima povoljan

utjecaj na ponašanje i smanjuje negativni utjecaj stresa (Vander–Zanden, 1993). Istraživanja

pokazuju da su roditelji sa manje socijalne podrške manje uspješni u odgoju od onih koji su

dobro integrirani u socijalne mreže. Roditelji s manjom socijalnom podrškom vjerojatnije �e

postavljati više pravila i koristiti više autoritarne metode kažnjavanja (Belsky, 1984).

Bitni kontekstualni �initelji su i: socioekonomski status, struktura obitelji (broj

�lanova obitelji, broj djece, redoslijed ro�enja), kulturalni �initelji te razli�iti izvori stresa.

Socioekonomski status utje�e na na�in života �lanova obitelji, na pojmove o ulozi

roditelja i na odnose u obitelji. Majke razli�itog socioekonomskog statusa mogu imati neke

- 9 -

zajedni�ke vrijednosti, ali te vrijednosti mogu ostvarivati na razli�ite na�ine. Majke nižeg

socioekonomskog statusa su više restriktivne, dok majke višeg socioekonomskog statusa više

komuniciraju sa svojom djecom i više ih podržavaju (Peterson i Rollins, 1987).

Socioekonomski status roditelja utje�e na njihovo postupanje prema djetetu.

Dakle, možemo zaklju�iti da roditeljsko ponašanje treba shvatiti kao

višedimenzionalni koncept koji ujedinjuje individualne osobine roditelja i djece, ali i odnose

šire socijalne sredine prema obitelji i ulogama roditelja i djece u njoj.

1.1.4. MJERENJE RODITELJSKOG PONAŠANJA

Roditeljsko ponašanje nije lako mjeriti zbog složenosti i velikog broja �initelja

koji utje�u na roditeljsko ponašanje. U svrhu mjerenja roditeljskog ponašanja koriste se

gotovo sve tehnike poznate u psihologiji (razne projektivne tehnike, tehnike opažanja,

upitnici, intervjui). Naj�eš�i na�ini su opažanje, ili u domu obitelji ili u laboratorijskim

uvjetima, te ispitivanje upitnicima. Opažanje nije ekonomi�na metoda, te obi�no ometa

spontano ponašanje roditelja.

Upitnici su zato tehnika koja se naj�eš�e koristi. Uz primjenu upitnika vezuju se

neke poteško�e, kao što su tendencija davanja socijalno poželjnih odgovora, problem

samoizvješ�ivanja, problem iskrivljenog pam�enja i sl., no upotreba upitnika ima i prednosti.

Upitnici omogu�uju «pogled iznutra», dobivamo podatke o ponašanju u razli�itim situacijama

i tijekom dužih vremenskih perioda, te podatke o ponašanjima koja se ne ispoljavaju �esto, ne

pokazuju se pred drugima ili se mijenjaju u prisutstvu drugih osoba.

Kod primjene upitnika roditeljskog ponašanja od roditelja se traži da odgovore na

pitanja o vlastitom trenutnom ponašanju ili da se prisjete svojih roditeljskih postupaka iz

prošlosti. Ako upitnike roditeljskog ponašanja ispunjavaju djeca od njih se traži da odgovore

na pitanja o svojoj percepciji ponašanja roditelja, ili se od njih traži da se prisjete kako su

roditelji postupali prema njima kad su bili mla�i. Upitnici �esto imaju verzije za oba roditelja

i za dijete.

- 10 -

1.2. SRAMEŽLJIVOST

Ljudi su socijalna bi�a, te ve�inu svojih potreba i aktivnosti ostvaruju kroz

interakciju s drugim ljudima. Sramežljivost je time univerzalno iskustvo svakog pojedinca.

Pojam sramežljivosti je u širokoj upotrebi u svakodnevnom govoru. No, ona još

nije u potpunosti shva�ena i objašnjena. Mnogo znanstvenika u ovom podru�ju bavilo se

upravo pokušajem definiranja sramežljivosti.

1.2.1. DEFINIRANJE SRAMEŽLJIVOSTI

Postoji niz definicija u kojima autori naglašavaju razli�ite aspekte i specifi�nosti

sramežljivosti.

Briggs, Cheek i Jones (1986), definicije sramežljivosti svrstavaju u tri kategorije:

1. Sramežljivost je definirana kao subjektivno iskustvo karakterizirano strahom i

uznemirenoš�u u interpersonalnim odnosima. Ovo shva�anje susre�emo u svakodnevnom

govoru kad netko kaže za sebe ili drugog da se osje�a sramežljivo.

2. Druga skupina definicija odre�uje sramežljivost kroz aspekt ponašanja,

koriste�i termine poput inhibicije, šutljivosti i izbjegavanja socijalnih kontakata.

3. Po tre�ima sramežljivost predstavlja psihološki sindrom kojeg karakterizira

subjektivni osje�aj socijalne anksioznosti i interpersonalna inhibicija koje se javljaju ve� i

zbog potencijalne mogu�nosti evaluacije.

Zajedni�ko ve�ini definicija sramežljivosti je naglašavanje važnosti stvarne ili

zamišljene evaluacije pojedinca od strane okoline, te strah od negativnog ishoda te evaluacije.

To kod osobe izaziva socijalnu anksioznost i interpersonalnu inhibiciju.

- 11 -

Budu�i da postoji niz definicija sramežljivosti, ovdje ih navodimo kronološkim

redoslijedom:

Pilkonis (1977, prema Turner, 1990) definira sramežljivost kao tendenciju

izbjegavanja socijalne interakcije i tendenciju neprikladnog reagiranja u socijalnim

situacijama.

Crozier (1979, prema Turner,1990) definira sramežljivost kao anksioznost i

neugodu u socijalnim situacijama, naro�ito u onima koje uklju�uju vrednovanje i

procjenjivanje od strane autoriteta.

Zimbardo i Radl (1982) odre�uju sramežljivost kao mentalni stav koji

predisponira ljude na izuzetnu zabrinutost u vezi socijalne evaluacije njihovog ponašanja. Kao

takva stvara naro�itu osjetljivost na znakove odbacivanja. Pri tom postoji spremnost za

izbjegavanje ljudi i situacija koje imaju potencijal za kritiziranje, te za suzdržavanjem od

iniciranja akcija koje bi mogle privu�i pažnju na njihovo ja.

Briggs i sur. (1986) definiraju sramežljivost kao pretjeranu i neurotsku pažnju

usmjerenu na sebe u socijalnim situacijama što dovodi do plašljivog i �esto neprimjerenog

vanjskog ponašanja (npr. šutljivost), a i do emocionalnih i kognitivnih poreme�aja.

Leary (1986) odre�uje sramežljivost kao afektivno–bihevioralni sindrom kojeg

karakterizira socijalna anksioznost i interpersonalna inhibicija koje se javljaju zbog

mogu�nosti ili pojave interpersonalne evaluacije.

Van der Molen (1990) navodi da osoba zasigurno može biti prozvana

sramežljivom ako:

1. smatra sebe sramežljivom (u odre�enom stupnju)

2. ispitivanje i/ili opažanje ponašanja dokazuje da se u odre�enim vrstama

socijalnih situacija oni trebaju nositi sa:

a) osje�ajem tenzije, bojažljivoš�u i «osje�ajem inhibiranosti»

b) bihevioralnim problemima (ne znaju kako se ponašati u socijalnim situacijama

ili se ne usude napraviti ono što misle da bi trebali napraviti, pogotovo slobodno govoriti)

c) negativnim mislima o sebi.

- 12 -

Razli�ite definicije sramežljivosti mogu ukazivati i na heterogenost populacije

sramežljivih. Tako neki autori govore o vrstama sramežljivosti.

Zimbardo (1977, prema Turner, 1990) je podijelio sramežljive ljude u tri

skupine:

1. ljudi koji se ne plaše socijalne situacije, ve� jednostavno preferiraju biti sami

2. ljudi koji imaju nisko samopoštovanje, loše socijalne vještine i koji se lako

zbunjuju, što dovodi do toga da nerado prilaze ljudima, iako bi to željeli

3. ljudi koji se osje�aju sputani društvenim i kulturalnim o�ekivanjima. Oni u

svom ponašanju izuzetno paze na društvene norme.

Eysenck (1969, prema Crozier, 1986) govori o dva tipa sramežljivosti:

1. introvertna sramežljivost pri kojoj osobe preferiraju samo�u, ali su sposobne

za socijalnu komunikaciju

2. neuroti�na sramežljivost pri kojoj su osobe anksiozne i nespretne u interakciji

s drugima dok zapravo žele ili imaju potrebu za interakcijom.

Pilkonis (1977, prema Zarevski i Mamula,1998) razlikuje privatnu i javnu

sramežljivost:

1. u privatno sramežljive spada �ak 2/3 sramežljive populacije, a to su one

sramežljive osobe koje okolina ne doživljava sramežljivima, ali se oni tako osje�aju

2. javna sramežljivost ozna�ava osobe koje se osje�aju sramežljivima, a i okolina

ih takvima percipira zbog jasnih bihevioralnih znakova (oboren pogled, zamuckivanje i sl.).

Buss (1986) razlikuje dvije vrste sramežljivosti:

1. bojažljiva sramežljivost koju karakterizira pove�ana pobu�enost autonomnog

živ�anog sustava, bihevioralna inhibicija i kognicije koje se temelje na strahu od negativnog

vrednovanja. Pretpostavka je da je ova vrsta sramežljivosti uro�ena i da je prisutna još prije

šeste godine.

2. samosvjesna sramežljivost koju karakterizira minimalna autonomna

pobu�enost, prevladavanje kognicija usmjerenih na strah od negativne evaluacije i neke

bihevioralne inhibicije koje su manje nego kod prvog tipa sramežljivosti. Primarni uzrok ovog

tipa sramežljivosti je strah od negativnog vrednovanja, te Buss smatra da se taj tip

sramežljivosti razvija nakon formiranja kognitivnog koncepta o sebi, tj. oko šeste godine.

- 13 -

Razli�ite definicije i tipologije sramežljivosti uvjetuju razli�ite strategije njenog

mjerenja, a dobiveni rezultati tako�er ovise o razini manifestacije sramežljivosti koja se

prou�avala.

1.2.2. RAZINE MANIFESTACIJE I MJERENJE SRAMEŽLJIVOSTI

Zimbardo (prema Briggs i Smith, 1986) navodi tri razine manifestacije

sramežljivosti: razinu ponašanja, fiziološke pokazatelje i doživljaj sramežljivosti.

Teoreti�ari kognitivne teorije socijalnog u�enja (prema Briggs i sur, 1986)

tako�er navode tri aspekta sramežljivosti: strah (fobi�na komponenta, prisutnost simptoma

fizi�ke tenzije), deficit socijalnih vještina (bihevioralna komponenta) i iracionalne misli

(kognitivna komponenta).

Zajedni�ki zaklju�ak je da se sramežljivost može manifestirati na bihevioralnom,

kognitivnom i fiziološkom planu:

1. Na bihevioralnom planu sramežljivi ljudi su prili�no inhibirani. Imaju

poteško�e u interpersonalnoj komunikaciji, teško zapo�inju i održavaju željene oblike

ponašanja, te se �esto doživljavaju kao napete i tihe osobe. Pilkonis (1977, prema Sirovica,

1996) je utvrdio da sramežljivi ispitanici govore rje�e i manje od nesramežljivih ispitanika, da

dulje �ekaju sa zapo�injanjem razgovora i u manjoj mjeri ispunjavaju periode šutnje kad se

pojave. Sramežljivi rje�e traže pomo�, pogotovo od pomaga�a suprotnog spola.

2. Na kognitivnom planu javljaju se negativne, iracionalne misli (negativna

o�ekivanja od sebe i negativna samoevaluacija nakon doga�aja). Tako�er postoji strah od

negativnog vrednovanja od strane drugih. Utisak koji ostavljaju jako je bitan za sramežljive

osobe, a posebno ih zabrinjava da ne ostave negativan utisak. Izbjegavaju situacije gdje mogu

biti socijalno evaluirani kako bi se zaštitili od informacija koje bi potvrdile nedostatak

socijalne kompetencije. To doprinosi njihovoj nesigurnosti, te ponovno pokre�e sumnju u

- 14 -

vlastitu kompetenciju �ime se stvara za�arani krug (Arkin, Lake i Baumgardner, 1986, Van

der Molen, 1990).

3. Na fiziološkom planu javljaju se crvenjenje, znojenje, tremor ruku, lupanje

srca, ubrzanje pulsa, promjene u radu žlijezda slinovnica, te drugi znakovi pove�ane

pobu�enosti autonomnog živ�anog sustava. Cheek i Briggs (1990) navode da izražene

fiziološke manifestacije ima 40–60% sramežljivih, dok ostali dio sramežljive populacije ima

izražene samo emocionalne i kognitivne aspekte sramežljivosti.

Razine manifestacije sramežljivosti upu�uju na forme mjerenja sramežljivosti.

Naj�eš�e se ispituje razli�itim formama samoiskaza. Prema Briggs i Smith (1986) to su:

1. Social Avoidance and Distress Scale (Watson i Friend, 1969), kojom se mjeri

anksioznost nastala uslijed socijalne evaluacije.

2. Stanford Shyness Survey (Zimbardo, 1977) je upitnik koji ispituje da li osoba

misli za sebe je li sramežljiva ili ne, te utvr�uje osje�aje, misli, reakcije povezane sa

sramežljivoš�u. Tako�er ispituje koje osobe i situacije pobu�uju sramežljivost.

3. Social Reticence Scale (Jones i Russell, 1982) ispituje pojedine komponente

sramežljivosti (poteško�e u kontaktu s ljudima, izražavanju mišljenja, osje�aj usamljenosti,

itd.).

4. Shyness Scale (Cheek i Buss, 1981) u kojoj autori razdvajaju konstrukt

sramežljivosti od konstrukta socijabilnosti (u niskoj su, ali zna�ajno negativnoj korelaciji,

r = –0,30).

Tako�er se koriste i bihevioralne mjere kao što su opažanje ponašanja,

ispitivanje socijalnih vještina i socijalnih znanja, a ponekad se ispituju i fiziološke reakcije.

1.2.3. RAZVOJ SRAMEŽLJIVOSTI

- 15 -

Suvremeni pristup sramežljivosti navodi da je sramežljivost višestruko

determinirana i da je funkcija i li�nosti i situacije. Kagan i Reznick (Sladi�, 2001) smatraju da

okolinski uvjeti, posebno oni kroni�ni, odre�uju stupanj u kojem �e se biološka tendencija

aktualizirati k sramežljivosti.

Geneti�ka istraživanja pokazuju da sramežljivost ima snažnu nasljednu

komponentu. Prona�ena je ve�a stabilnost sramežljivosti od druge do dvadesete godine

starosti nego kod nekih drugih crta li�nosti (Zarevski i Mamula, 1998). Pri tome, genetsko

naslje�e daje samo sklonost ka sramežljivosti, odnosno genetski odre�ene interindividualne

razlike na temelju iskustva doživljenog straha i neugode u socijalnim situacijama mogu

dovesti do razvoja sramežljivosti.

Osim nasljedne komponente, na razvoj sramežljivosti utje�u i okolina i nau�ena

socijalna iskustva. Istraživanja su pokazala da je otprilike tre�ina odraslih osoba sramežljiva

zbog fizioloških karakteristika svog temperamenta, dok je kod dvije tre�ine odraslih

sramežljivost posljedica roditeljskih postupaka i odgojnih metoda. Sramežljivost se u�i po

modelu, a tome u prilog idu nalazi da su sramežljive osobe imale sramežljive roditelje �eš�e

od nesramežljivih (Zarevski i Mamula, 1998).

Najsnažniji utjecaj na razvoj sramežljivosti, pogotovo u prvim godinama života,

ima emocionalna veza izme�u roditelja (skrbnika) i djeteta. Ukoliko ta veza ne dovede do

snažnog razvoja privrženosti, koja se razvija kroz svakodnevno hranjenje, maženje i brigu o

djetetu, pove�ava se mogu�nost pojavljivanja nesigurnog i sramežljivog ponašanja u kasnijem

životu. Zbog teško�a u odnosu s roditeljima, ta djeca stvaraju sliku o sebi kao osobama koje

imaju teško�a u odnosima s drugima i o�ekuju neuspjeh i teško�e i s drugim ljudima i

vršnjacima. Dakle, neostvarena privrženost se generalizira na sve ve�i broj situacija i ljudi, pri

�emu se takvi ljudi brzo razo�araju u vezama, osjete se odba�enima, poniženima i sl. S druge

strane, prezašti�ivanje tako�er doprinosi razvoju sramežljivosti tako što dijete nema

mogu�nosti razviti socijalne vještine koje �e mu pomo�i da se sna�e u svijetu koji ga

okružuje. Na to se nadovezuju i previsoka ili preniska o�ekivanja roditelja koja nisu u skladu

s djetetovim psihofizi�kim i emocionalnim razvojem.

Ako odgoj promatramo u kontekstu roditeljskih stilova, istraživanja su pokazala

da je za razvoj sramežljivosti najpogubniji autoritarni odgojni stil (Zarevski i Mamula, 1998).

- 16 -

Takvi roditelji najviše inzistiraju na poslušnosti djeteta i slijepom pokoravanju autoritetu

odraslih. Nedostaju briga i toplina, a autoritarni roditelj je zadovoljan kada je dijete mirno,

tiho i poslušno. Pri tome ne primje�uje nesigurnost koja se �esto razvije u sramežljivost.

Op�enito je najbolji autoritativan odgoj. Takvi roditelji nastoje usmjeriti dje�je ponašanje u

korisne aktivnosti, o svim se temama otvoreno razgovara, kod djeteta se poti�e kriti�ko

mišljenje. To pomaže razvoju dje�je sigurnosti, samopouzdanja i samopoštovanja, te se

umanjuju šanse za razvoj sramežljivosti.

Još je nekoliko kriti�nih perioda koji mogu pridonijeti razvoju sramežljivosti

(Zarevski i Mamula, 1998). Jedan od njih je polazak u vrti� ili školu, kada se djeca moraju

sna�i me�u vršnjacima i novim odraslima te se moraju izboriti za svoj status. Sli�an utjecaj

ima i odlazak u novu sredinu radi studiranja ili zaposlenja. Sramežljivost dostiže vrhunac u

svom razvoju u periodu adolescencije kada se od djece o�ekuje ostvarivanje složenijih i

zahtjevnijih odnosa s vršnjacima, posebno s pripadnicima suprotnog spola. U tim kriti�nim

periodima, razvoju sramežljivosti su posebno podložna djeca �iji su roditelji inzistirali na

perfekcionizmu. Velika je vjerojatnost da i takva djeca postanu perfekcionisti. To može

rezultirati postavljanjem neostvarivo visokih ciljeva u socijalnim situacijama koje ih plaše

�ime im je u samom startu zajam�en neuspjeh. Situaciju otežava i njihova prevelika

samokriti�nost. Razvod braka i ozbiljne krize u obitelji su još jedan faktor koji pogoduje

razvoju sramežljivosti.

Posebno negativan utjecaj na razvoj sramežljivosti ima etiketiranje djeteta kao

sramežljivog ili povu�enog od strane odraslih iz djetetove okoline. Time dijete samo sebe

po�inje percipirati sramežljivim.

1.2.4. SPOLNE RAZLIKE U SRAMEŽLJIVOSTI

Uslijed maturacije i djelovanja razli�itih socijalizacijskih procesa dolazi do

promjena osobina li�nosti pa tako i sramežljivosti. Dobne promjene direktno prate i one

spolne. Naime, kod muškaraca i žena se promjene osobina li�nosti ne odvijaju na istim

uzrastima, niti je intenzitet promjene isti. Tako�er postoje male me�ukulturalne razlike, ali je

u istraživanjima globalno dobiveno slijede�e (prema Zarevski i Mamula, 1998):

- 17 -

1. djevoj�ice su od najranijeg uzrasta pa do adolescencije sramežljivije od

dje�aka, a to se pripisuje razlikama u odgoju

2. u adolescenciji nema više tako izražene razlike, ali zbog spolnih stereotipa

muškarcima je nešto teže jer se od njih o�ekuje da imaju inicijativu kod poziva na izlazak sa

djevojkom, da budu prodorni, asertivni, da dobro zara�uju, a to može stvoriti veliki pritisak na

samosvijest sramežljivih muškaraca. Djevoj�ice u prosjeku dvije godine ranije spolno

sazrijevaju od dje�aka. Ulazak u adolescenciju je raniji tako da su u dobi od 12–13 godina

djevoj�ice sramežljivije, dok dje�aci prolaze kroz to u 14–15. godini. No, te razlike nisu

velike i ovise o dobi spolnog sazrijevanja.

3. sramežljive djevojke ranije stupaju u brak i ranije ra�aju djecu od

nesramežljivih, dok sramežljivi muškarci kasnije stupaju u brak i imaju djecu te kasnije

postižu stabilnu karijeru

4. sramežljivost može biti korištena kao izgovor za nepoduzimanje socijalnih

aktivnosti i time pomaže o�uvati samopoštovanje, a izraženije je kod muškaraca

5. sramežljive žene imaju slabije socijalne vještine od nesramežljivih žena, a

sramežljivi muškarci imaju nižu samoevaluaciju od nesramežljivih

6. u zreloj dobi u zapadnim zemljama spolne razlike u sramežljivosti nestaju

(osim u nekim azijskim i latinoameri�kim zemljama).

- 18 -

1.3. ASERTIVNOST

Asertivnost je u stru�noj psihološkoj literaturi relativno nov termin �ije korijene

nalazimo u Pokretu za ljudska prava 60–tih godina dvadesetog stolje�a u SAD–u (Willis i

Daisley, 1995). U to vrijeme tražio se na�in su�eljavanja etni�kih manjina sa agresijom i

diskriminacijom. Zbog lakog na�ina provo�enja treninga asertivnosti koji dovodi do porasta

samopoštovanja, asertivnost se nametnula kao logi�an izbor.

Krajem 70–tih kao posljedica neravnopravnosti i spolne diskriminacije raste

Pokret za prava žena. Kroz treninge asertivnosti koji su u prvo vrijeme bili organizirani samo

za žene, u Europi tako�er dolazi do popularizacije asertivnosti.

80–tih godina dvadesetog stolje�a i velike tvrtke uvode treninge asertivnosti s

ciljem porasta produktivnosti kao posljedice kvalitetnijih me�uljudskih odnosa.

Od 90–tih godina prošlog stolje�a javlja se potreba za efikasnijom i fleksibilnijom

komunikacijom u svim aspektima ljudskih relacija. Trening asertivnosti dobiva klju�nu ulogu

u smanjivanju sve prisutnije posljedice današnjeg na�ina života–stresa (Zarevski i Mamula,

1998).

1.3.1. DEFINIRANJE ASERTIVNOSTI

I u podru�ju asertivnosti javljaju se poteško�e pri definiranju pojma na jasan i

jednozna�an na�in. Galassi i sur. (1981, prema Lazi�, 2001) navode da se sve postoje�e

definicije asertivnosti mogu svrstati u nekoliko kategorija ovisno o tome gledaju li na

asertivnost kao na:

1. osnovno ljudsko pravo;

2. otvoreno i prikladno ispoljavanje emocija;

3. specifi�ne kategorije reagiranja;

4. funkcionalnu osobinu reakcija.

- 19 -

Najprihva�enija definicija asertivnosti do tada je bila Lazarusova definicija

(1973, prema Baši�, 1996), koja uklju�uje specifi�ne kategorije reakcija kojima bi se moglo

opisati asertivno ponašanje kao:

– sposobnost da se kaže «ne»;

– sposobnost da se traže usluge i da se postavljaju zahtjevi;

– sposobnost izražavanja emocija (kako pozitivnih tako i negativnih);

– sposobnost zapo�injanja, održavanja i završavanja konverzacije.

Kasnije su i mnogi drugi autori dali svoje vi�enje kako definirati pojam

asertivnosti. Ovdje su kronološkim redom navedeni samo najistaknutiji:

Lange i Jakubowski (1976) smatraju da asertivnost uklju�uje branjenje vlastitih

prava, te ispoljavanje misli, osje�aja i vjerovanja na direktan, pošten i prikladan na�in koji ne

sprje�ava druge u ostvarenju njihovih prava. Oni razlikuju slijede�e vrste asertivnosti:

1. bazi�na asertivnost – odnosi se na jednostavnu ekspresiju zauzimanja za

osobna prava, vjerovanja, osje�aje ili mišljenja. Ne uklju�uje druge socijalne vještine, kao što

su empatija, konfrontacija i uvjeravanje.

2. empati�na asertivnost – odnosi se na izražavanje senzitivnosti prema drugoj

osobi pri iznošenju vlastitih osje�aja ili potreba.

3. eskaliraju�a asertivnost – zapo�inje s minimalnim asertivnim odgovorom koji

može obi�no posti�i cilj osobe sa minimalnim naporom i negativnim emocijama, te malom

vjerojatnoš�u negativnih posljedica. Ukoliko druga osoba ne odgovori na minimalnu

asertivnost i nastavi narušavati tu�a prava, osoba postepeno pove�ava asertivnost i postaje

vrlo �vrsta, bez da postane agresivna.

4. konfrontiraju�a asertivnost – koristi se kada su rije�i druge osobe u

kontradikciji s djelima. Ovaj tip asertivnosti uklju�uje objektivno opisivanje što je druga

osoba rekla da treba napraviti, što je odista napravila, nakon �ega se izjasni o vlastitim

željama.

5. asertivnost korištenjem «ja» jezika – ovaj jezik je jako koristan kada ljudi

asertivno izražavaju teške negativne osje�aje. Asertivnost kroz «ja» poruke se bazira na radu

Thomasa Gordona (1970). «Ja» poruka se sastoji od �etiri dijela: 1. objektivni opis ponašanja

druge osobe, 2. izražavanje konkretnih posljedica ponašanja druge osobe na život i osje�aje

onoga koji upu�uje poruku, 3. opisivanje vlastitih osje�aja, 4. izražavanje želja u vezi

konkretnog problema, tj. ponašanja sugovornika.

- 20 -

Morrell (1977, prema Lazi�, 2001) definira asertivnost kao sposobnost

iskazivanja vlastitih misli i osje�aja sigurno i samosvjesno.

Ollendick (1984, prema Živ�i�–Be�irevi�, 1996) odre�uje asertivnost kao

sposobnost izražavanja vlastitih pozitivnih i negativnih misli i osje�aja na neagresivan na�in i

bez kršenja prava drugih osoba. Tako definirana asertivnost izražava se u razli�itim

situacijama kao što je traženje vlastitih prava, interesa i želja, odbijanje neopravdanih

zahtjeva, suprotstavljanje nepravdi. Tako�er može uklju�ivati i ponašanja kao što su pohvala

drugih, davanje i primanje komplimenata.

Willis i Daisley (1995) definiraju asertivnost kao formu ponašanja koja

demonstrira poštovanje prema sebi i respekt za druge. Ovo zna�i da se asertivnost odnosi na

rukovo�enje vlastitim osje�ajima o sebi, drugima, kao i s krajnjim rezultatima. Nastavljaju da

biti asertivan zna�i: biti otvoren i iskren sa sobom i drugima; slušati tu�e mišljenje i

pokazivati razumijevanje situacije drugih ljudi; jasno izražavanje ideja, ali ne na ra�un drugih;

postizati funkcionalna rješenja u slu�aju poteško�a; donositi odluke; biti jasan u pogledu svog

stanovišta i ne biti pod utjecajem tu�eg mišljenja; nositi se s konfliktom; zauzimati se za

prava; imati poštovanje prema sebi i drugima; biti jednak s drugima, zadržavaju�i svoju

osobnost; izraziti svoje osje�aje iskreno i s pažnjom; zauzeti se s pažnjom; zauzeti se za sebe.

A ono što se asertivnoš�u postiže, odnosno posljedice asertivnosti su: otvorenost pri

razrješavanju konflikata; pravovremeno uzimanje u obzir potencijalno teških situacija; ve�a

sigurnost; reduciranje straha u rukovo�enju emocionalnih situacija; ljudi postaju ravnopravni

zadržavaju�i svoju jedinstvenost; ljudi zadržavaju svoj ponos; prepoznavanje u�inaka tu�eg

ponašanja.

Zarevski i Mamula (1998) definiraju asertivnost kao oblik ponašanja koji

odre�ujemo kao borbu za svoja prava i izražavanje mišljenja na izravan na�in, te odbijanje

nerazumnih zahtjeva bez osje�aja straha i krivnje.

- 21 -

1.3.2. MJERENJE ASERTIVNOSTI

U podru�ju psihologije li�nosti se u posljednje vrijeme sve ve�a pažnja

posve�uje asertivnosti. To je rezultiralo razvojem odre�enog broja upitnika za mjerenje tog

konstrukta. Glavni ciljevi istraživanja bili su utvrditi da li je asertivnost karakteristika li�nosti

ili situacije, te odrediti odnos asertivnosti prema drugim karakteristikama li�nosti.

Galassi i sur. (1974, prema Baši�, 1996) konstruiraju skalu za mjerenje

asertivnosti kod studenata pod nazivom The College Self Expression Scale – CSES (Skala za

mjerenje asertivnosti kod studenata), sastavljenu od 50 �estica u formi samoiskaza. Autori

navode tri aspekta asertivnosti koje mjeri njihova skala:

1. pozitivna asertivnost – izražavanje osje�aja ljubavi, privrženosti, odobravanja,

divljenja i slaganja

2. negativna asertivnost – izražavanje opravdanih osje�aja bijesa, neslaganja,

nezadovoljstva i zlovolje

3. samoprijegor – pretjerano ispri�avanje, izražena tjeskoba u interpersonalnim

kontaktima, pretjerana briga za osje�aje drugih

CSES je primijenjena na studentima psihologije u Zagrebu (Žužul, Vukosav i

Tadinac, 1985), te je faktorskom analizom utvr�eno osam faktora. Najizraženiji, prvi faktor

odnosi se na izražavanje asertivnosti u razli�itim situacijama koje mogu izazvati anksioznost.

Zatim slijede faktori koji se odnose na izražavanje prava: na poslu, me�u prijateljima, u

obitelji. Sljede�i faktori se odnose na izražavanje pohvala, zauzimanje za svoje principe,

njihovo izražavanje, te kao posljednji, briga da se ne povrijede tu�i osje�aji. Ve�ina autora

smatra da prvi faktor ukazuje na potrebu interakcionisti�kog pristupa asertivnosti (prema

Žužul i sur, 1985).

Nakon toga na Odsjeku za psihologiju u Zagrebu po�inje izrada razli�itih

mjernih instrumenata za operacionalizaciju asertivnosti i sramežljivosti. Nakon izrade skale

sramežljivosti (Jakuš i Zarevski, 1990), Vukosav i Zarevski dodaju skalu asertivnosti, te tako

nastaje Skala sramežljivosti i asertivnosti SSA (Vukosav i Zarevski, 1993).

Daljnje usavršavanje instrumentarija za mjerenje ova dva fenomena rezultiralo je

Upitnikom sramežljivosti i asertivnosti USA–97 (Zarevski i Vukosav,1999).

- 22 -

Nakon niza validacija i pronalaženja onih �estica koje su naj�iš�e zasi�ene s ova

dva faktora, Upitnik dobiva i svoju revidiranu verziju. Ta revidirana verzija Upitnika

sramežljivosti i asertivnosti (USA–r) korištena je za potrebe ove diplomske radnje.

1.3.3. RAZVOJ ASERTIVNOSTI

Iz definicija asertivnosti vidimo da se autori slažu da je asertivnost nau�eno

ponašanje. To potvr�uju Willis i Daisley (1995) kada kažu da asertivnost nije crta li�nosti.

Budu�i se radi o obliku ponašanja, asertivnost je nau�ena i može se nau�iti bez obzira koliko

su od pomo�i ili ne postoje�i obrasci navika u procesu u�enja. Postoje iskrice uro�ene

asertivnosti koje se javljaju oko druge godine, kada dijete u�i re�i «ne». Rijetko je ohrabrena i

potkrijepljena, te je zato �esto i izgubljena. Zato je treba ponovno otkriti i nau�iti. Agresivnost

i pasivnost su forme ponašanja s kojima ljudi imaju manje problema. O�ito da asertivnost

predstavlja najve�i izazov. Sve tri su prirodne forme ponašanja, bitan je samo prikladan

odabir najkonstruktivnije forme ponašanja u nekoj životnoj situaciji. Svatko je sposoban

ponašati se i pasivno i agresivno, ali ve�ina ljudi ima tendenciju ka jednoj vrsti ponašanja.

Tako�er, svi imamo sposobnost asertivnog ponašanja, no mora ga se u�iti više nego li druge

forme ponašanja.

Vrlo važnu ulogu u razvoju asertivnosti kod djece ima odgoj. Pravovremeno

usvajanje odgovaraju�ih oblika asertivnog ponašanja utje�e na razvoj djetetovog

samopoštovanja, te na razvoj vještina za suo�avanje sa stresom (Živ�i�–Be�irevi�, 1996).

Takva djeca bolje izražavaju svoje emocije (pogotovo one negativne), a to dodatno umanjuje

vjerojatnost pojave depresivnih i drugih psihopatoloških reakcija (Kliewer, 1991, prema

Živ�i�–Be�irevi�, 1996). Tako�er, takva djeca bolje vladaju vještinama traženja odgovaraju�e

socijalne podrške u situacijama kada su im bliske osobe, prvenstveno roditelji, nedostupne.

Živ�i�–Be�irevi� (1996) pretpostavlja da je za pojavu asertivnog ponašanja

nužno posjedovanje odgovaraju�ih socijalnih vještina, kao i sposobnost razumijevanja tu�ih

osje�aja.

- 23 -

Kod adolescenata se ovi nalazi potvr�uju. Istraživanja pokazuju da adolescenti

koji svoje osobine percipiraju socijalno poželjnim i asertivnim, ve�inu stresnih doga�aja

percipiraju manje prijete�ima (Wagner i Compas, 1990), a vlastite resurse za suo�avanje

smatraju efikasnijima (Towbes i sur, 1989). Stone, Helder i Schneider (1988) nalaze da su

takvi adolescenti skloniji ponašanju usmjerenom na problem, a ne izbjegavaju�em stilu

ponašanja (sve prema Živ�i�–Be�irevi�, 1996).

Istraživanja asertivnosti na odraslima pokazuju da su osobe višeg

samopoštovanja relativno zašti�enije od negativnih efekata stresa, navode Cohen i Edwards

(1989, prema Bužan�i�, 2001).

U kasnijoj životnoj dobi se javlja specifi�an problem, a to je neasertivnost starijih

ljudi. Zbog op�eg pada kognitivnih sposobnosti i nedostatka specifi�nih znanja nisu svjesni

uskra�enosti nekih prava, a zbog teško�a sa sluhom i sporijeg tempa obrade informacija u

verbalnoj komunikaciji �esto ne iskazuju asertivno ponašanje.

1.3.4. SPOLNE RAZLIKE U ASERTIVNOSTI

Asertivnost pokazuje znatne razlike u odnosu na spol i spolne uloge. Spolne

uloge su vezane s razli�itim na�inima socijalizacije dje�aka i djevoj�ica, te sa spolnim

stereotipima. Asertivno, a ponekad i agresivno ponašanje dje�aka se potkrepljuje, dok se isto

ponašanje kod djevoj�ica naj�eš�e sputava i oštro kritizira kao njima neprimjereno. S tim u

vezi su i rezultati istraživanja Živ�i�–Be�irevi� (1996) koji upu�uju na to da bi porast

asertivnosti s dobi kod dje�aka, a smanjenje kod djevoj�ica mogao biti odraz razli�itih

procesa socijalizacije. Asertivnost je izraženija kod starijih dje�aka u odnosu na mla�e

dje�ake i djevoj�ice op�enito.

Feingoldovo istraživanje (1994) ukazuje na ve�u asertivnost, te ve�e

samopouzdanje muškaraca bez obzira na dob, stupanj obrazovanja i nacionalnost ispitanika.

Razlikujemo maskulinu spolnu ulogu koja je orijentirana na isticanje i

postignu�e, te femininu spolnu ulogu koja je orijentirana na pokazivanje osje�aja i empatiju.

- 24 -

Maskulina je tzv. instrumentalna, a feminina je ekspresivna spolna uloga. Istraživanja

pokazuju da je asertivnost tipi�na i poželjna za maskulino ponašanje. Žene koje u istim

prilikama kao i muškarci pokažu asertivno ponašanje procijenjene su kao manje inteligentne i

manje dopadljive, a u odnosu na žene neasertivnog ponašanja, procjenjuju se �ak i manje

fizi�ki atraktivnima. S druge strane, muškarci asertivnog ponašanja procjenjuju se kao

inteligentniji, obrazovaniji i socijalno vještiji od muškaraca neasertivnog ponašanja (Zarevski

i Mamula, 1998).

Dakle, o�ito je da je ženama teže izraziti asertivno ponašanje. Socijalno

okruženje od žena ne o�ekuje asertivno ponašanje ve� ga potiskuje. S obzirom na današnje

društvene vrijednosti koje uzdižu statusne simbole mo�i i uspjeha, žene su ve� u startu

«hendikepirane» stereotipiziranjem spolnih uloga. No polako sve više obrazovanih i

civiliziranih ljudi smanjuje naglasak na usko definiranje spolnih uloga. Tako je danas sve

popularniji pojam androginosti, koji se odnosi na posjedovanje željenih karakteristika i

feminine i maskuline uloge (prema Zarevski i Mamula, 1998).

- 25 -

2. CILJ I PROBLEMI ISTRAŽIVANJA

2.1. CILJ ISTRAŽIVANJA

Sramežljivost, kao i nedostatak asertivnosti, za ve�inu ljudi predstavlja veliki

problem sa mnogim negativnim posljedicama. Odre�ivanje bitnih faktora u razvoju

sramežljivosti i asertivnosti djece važno je stoga što se u dje�joj dobi stvaraju temelji za

kasniju li�nost pojedinca. Ranija istraživanja su pokazala da važnu ulogu u razvoju

sramežljivosti i asertivnosti ima odgoj.

Stoga je cilj ovog istraživanja provjeriti doprinos dimenzija roditeljskog

ponašanja tuma�enju sramežljivosti i asertivnosti djece školske dobi, te ispitati spolne razlike

u percipiranom roditeljskom ponašanju, sramežljivosti i asertivnosti. U skladu sa ovim

ciljevima postavljeni su sljede�i problemi.

2.2. PROBLEMI ISTRAŽIVANJA

1. Ispitati spolne razlike u dje�joj percepciji roditeljskog ponašanja majki i o�eva.

2. Ispitati spolne razlike u sramežljivosti i asertivnosti školske djece.

3. Ispitati prediktivnost roditeljskog ponašanja za sramežljivost i asertivnost školske djece.

- 26 -

3. METODA

3.1. ISPITANICI

Ispitanici u ovom istraživanju bili su u�enici osmih razreda osnovnih škola na

gradskom podru�ju grada Samobora. U ispitivanju je sudjelovalo ukupno 210 u�enika.

11 ispitanika je isklju�eno iz daljnje obrade zbog toga što potje�u iz obitelji sa

samo jednim roditeljem. Naime, neka su istraživanja pokazala da je cjelovitost obitelji

povezana sa roditeljskim ponašanjem ( Dodge i sur, 1994; Hetherington, 1979; 1988; prema

Keresteš, 1999).

Dio ispitanika je neispravno ili nepotpuno popunio upitnike, što je rezultiralo

daljnjim smanjivanjem uzorka. Kona�an uzorak sastojao se stoga od 180 u�enika. Od toga je

90 u�enika bilo muškog spola, a 90 ženskog.

3.2. INSTRUMENTI

1. Dimenzije roditeljskog ponašanja mjerene su upitnikom CRPBI–57.

Upitnik CRPBI (Children's Reports of Parental Behavior Inventory/Inventar

dje�jih procjena roditeljskog ponašanja) konstruirao je Earl S. Schaefer 1965. godine.

Originalna verzija ima 260 �estica raspodijeljenih u 26 skala sa po 10 �estica. S obzirom na

vremensku neekonomi�nost originalnog upitnika, razvijeno je nekoliko skra�enih verzija.

CRPBI ima �etiri oblika: oblik u kojem dijete procjenjuje ponašanje majke prema sebi, oblik

u kojem dijete procjenjuje ponašanje oca prema sebi, oblik u kojem majka procjenjuje svoje

ponašanje prema djetetu, te oblik u kojem otac procjenjuje svoje ponašanje prema djetetu. U

ovom radu korištena su dva oblika upitnika i to oblik u kojem dijete procjenjuje ponašanje

majke prema sebi i oblik u kojem dijete procjenjuje ponašanje oca prema sebi.

- 27 -

Za potrebe ovog diplomskog rada korištena je prilago�ena i skra�ena verzija

upitnika CRPBI, verzija CRPBI–57 autorice Gordane Keresteš (1999) koja je upitnik i prvi

put primijenila u našoj zemlji. Verzija CRPBI–57 sastoji se od devet skala koje zajedno imaju

57 �estica. Tih devet skala mjeri tri temeljne bipolarne dimenzije roditeljskog ponašanja. Te

dimenzije su: 1.roditeljsko prihva�anje/odbacivanje djeteta, 2.psihološka kontrola/psihološka

autonomija, i 3.�vrsta/slaba bihevioralna kontrola (Keresteš, 1999).

Dimenzija prihva�anja/odbacivanja obuhva�a skale: prihva�anje, usmjerenost na

dijete, prihva�anje individuacije i neprijateljska udaljenost; dimenzija psihološke kontrole

obuhva�a skale: intruzivnost, hostilna kontrola i usa�ivanje anksioznosti; a dimenzija

bihevioralne kontrole skale: slaba disciplina i ekstremna autonomija. Raspored pojedinih

�estica po skalama nalazi se u Prilogu 1.

Zadatak ispitanika je da uz svaku �esticu ozna�i jedan od tri stupnja koji

ozna�ava koliko je neko ponašanje to�no za njegovu/njezinu majku/oca, pri �emu je

1 = neto�no, 2 = djelomice to�no, i 3 = potpuno to�no. Rezultat na svakoj skali dobiva se kao

zbroj rezultata na pripadaju�im �esticama podijeljen brojem �estica, a rezultat na svakoj

dimenziji kao zbroj rezultata na pripadaju�im skalama podijeljen brojem skala. Za skale

neprijateljska udaljenost, slaba disciplina i ekstremna autonomija ra�una se inverzni rezultat.

Najmanji ukupni rezultat i za pojedine skale i za tri dimenzije tako iznosi 1, a najve�i 3. Viši

rezultat ukazuje na ve�e roditeljsko prihva�anje, odnosno ve�u roditeljsku psihološku i

bihevioralnu kontrolu.

Pouzdanost pojedinih skala kre�e se u rasponu od 0.49 do 0.73. To su dosta niski

koeficijenti pouzdanosti, ali s obzirom na razmjerno mali broj �estica u pojedinim skalama (8

ili 5), uglavnom zadovoljavaju�i. Koeficijenti pouzdanosti za dimenzije kre�u se od 0.57 za

o�evu bihevioralnu kontrolu do 0.84 za o�evo prihva�anje.

2. Revidirani upitnik sramežljivosti i asertivnosti USA–r korišten je za mjerenje

sramežljivosti i asertivnosti školske djece.

- 28 -

Autori po�etne verzije skale asertivnosti su Vukosav i Zarevski (1997). Upitnik

sramežljivosti, �iju su prvu verziju još 1990. godine sastavili Zarevski i Jakuš, revidirao je

Zarevski (1997). Ovu posljednju reviziju upitnika napravili su Zarevski i Vukosav (2002).

Upitnik USA–r namijenjen je za mjerenje sramežljivosti i asertivnosti. Upitnik

se sastoji od dvije skale: skale sramežljivosti i skale asertivnosti. �ini ga ukupno 37

podražajnih situacija, odnosno 37 �estica s opisima specifi�nih životnih situacija. Pri tome

prve �etiri situacije sadržavaju svaka po tri �estice, što zna�i da upitnik sadrži ukupno 45

reakcija. Te prve �etiri situacije spadaju u skalu sramežljivosti koja time osim ukupnog

rezultata ima i �etiri subskale: subskalu koja se odnosi na heteroseksualne interakcije, te

subskalu kognitivnih, subskalu emocionalnih i subskalu fizioloških reakcija na situacije

heteroseksualne interakcije.

Upitnik ima dvije verzije: upitnik sramežljivosti i asertivnosti namijenjen

muškim ispitanicima (USAM–r), dok je druga verzija namijenjena ženskim ispitanicima

(USAF–r). Razlikuju se u nekoliko �estica iz prvog dijela skale sramežljivosti (�estice 1, 2 i

4) koje opisuju situacije heteroseksualne interakcije. Te �estice su prilago�ene razlikama koje

postoje u ponašanju žena i muškaraca, a posljedica su usvajanja spolnih uloga. Sve su ostale

�estice jednake tj. sadrže opis jednakih situacija. Broj reakcija u obje verzije upitnika je time

isti, tj. 45 reakcija. Obje forme upitnika priložene su u Prilogu 2.

Zadatak ispitanika je odabrati jedan od �etiri ponu�ena odgovora koji najbolje

reprezentira njegovo ponašanje, a u prve �etiri situacije i osje�aje, te fiziološko reagiranje, u

danoj situaciji.

Izabere li ispitanik odgovor:

a) dobiva 1 bod (kod prva �etiri pitanja se jednako vrednuju odgovori e, i)

b) dobiva 2 boda (kod prva �etiri pitanja se jednako vrednuju odgovori f, j)

c) dobiva 3 boda (kod prva �etiri pitanja se jednako vrednuju odgovori g, k)

d) dobiva 4 boda (kod prva �etiri pitanja se jednako vrednuju odgovori h, l)

Ukupni rezultat formira se kao jednostavna linearna kombinacija rezultata

pojedinih �estica skale sramežljivosti i skale asertivnosti.

- 29 -

Zbroj odgovora na �estice koje se odnose na sramežljivost predstavlja ukupan

rezultat na skali sramežljivosti. Što je on ve�i, ve�a je sramežljivost. �estice na ovoj skali

opisuju razli�ite situacije: interakcija sa suprotnim spolom, prijateljima i obitelji, traženje

pomo�i, susrete s nepoznatim osobama, situacije kad se osoba nalazi u centru pažnje, itd. U

upitniku namijenjenom ženama (USAF–r) zbroj odgovora na prvih 26 �estica predstavlja

ukupan rezultat na skali sramežljivosti (situacije 1–18 u upitniku) , dok u verziji za muškarce

(USAM–r) taj rezultat �ini zbroj odgovora na prvih 21 �esticu (situacije 1–13 u upitniku).

Zbroj odgovora na �estice koje se odnose na asertivnost predstavlja ukupan

rezultat na skali asertivnosti. Što je on ve�i, asertivnost je manja. �estice na ovoj skali opisuju

situacije kao što su: iznošenje mišljenja, postavljanje zahtjeva, odbijanje nerazumnih zahtjeva,

sigurnost u nastupu, itd. U USAF–r ukupan rezultat na skali asertivnosti �ini zbroj odgovora

od 27. do 45. �estice (situacije 19–37 u upitniku), a u USAM–r isti rezultat �ini zbroj

odgovora od 22. do 45. �estice (situacije 14–37 u upitniku).

Valja napomenuti da �e ispitanici, ukoliko odgovaraju isklju�ivo prvim

odgovorom, vrlo vjerojatno od okoline biti percipirani kao bezobzirni, netakti�ni i bez dobrih

manira (Zarevski i Vukosav, 1999).

3.3. POSTUPAK

Ispitivanje je provedeno grupno tijekom travnja 2003. godine u 9 odjeljenja 8.

razreda dviju osnovnih škola u Samoboru. Provodila ga je autorica ovog rada i to za vrijeme

redovne školske nastave. Ispitivanje je provedeno bez prisutnosti nastavnika. Vrijeme

ispitivanja je unaprijed dogovoreno, no ispitanici nisu bili obaviješteni o ispitivanju. Grupe su

se sastojale od 20 do 28 ispitanika. Za popunjavanje upitnika osiguran je jedan školski sat.

Ispitanicima je prvo objašnjena svrha ispitivanja, te im je podijeljen set upitnika.

Prije ispunjavanja upitnika ispitanicima je �itana uputa za sva tri upitnika. Ispitivanje je bilo

anonimno te su ispitanici zamoljeni za iskrenost u odgovaranju. Od osobnih podataka trebali

su samo zaokružiti spol, te navesti op�i uspjeh na kraju prošle školske godine. Ispitanici su

upozoreni da odgovore iz Upitnika sramežljivosti i asertivnosti upisuju u poseban list za

- 30 -

odgovore. Tako�er su zamoljeni da ne preska�u pitanja, odnosno da na kraju provjere da li su

na sva pitanja odgovorili.

Redoslijed popunjavanja upitnika variran je od odjeljenja do odjeljenja kako bi

se izbjegao utjecaj redoslijeda popunjavanja upitnika na odgovore. Naime, CRPBI za majku i

oca sadrže jednake �estice pa su neki ispitanici mogli prepisivati odgovore s jednog upitnika

na drugi ili nesvjesno davati sli�ne odgovore. Zato je polovica ispitanika ispunjavala prvo

CRPBI za majku, a polovica CRPBI za oca, te je izme�u dva upitnika roditeljskog ponašanja

umetnut Upitnik sramežljivosti i asertivnosti. To�nije, polovica ispitanika ispunjavala je prvo

CRPBI za majku, zatim Upitnik sramežljivosti i asertivnosti (USA), te na kraju CRPBI za

oca. Druga polovica ispitanika popunjavala je upitnike obrnutim redoslijedom: prvo CRPBI

upitnik za oca, zatim Upitnik sramežljivosti i asertivnosti, te na kraju CRPBI za majku.

- 31 -

4. REZULTATI

U obradi rezultata prvo �e biti prikazani osnovni statisti�ki pokazatelji korištenih

varijabli koje se ti�u roditeljskog ponašanja, te sramežljivosti i asertivnosti djece: aritmeti�ka

sredina (M), standardna devijacija (�) , najmanji i najve�i rezultat, podaci o pouzdanosti

korištenih instrumenata pomo�u Cronbach alpha koeficijenta i podaci dobiveni testiranjem

normaliteta distribucije Kolmogorov–Smirnovljevim testom podudarnosti. Budu�i da se

ukupni rezultati na skali sramežljivosti i asertivnosti za muški i ženski spol ra�unaju iz

razli�itih �estica, tako je i sva dalja obrada tih rezultata ra�ena posebno za dje�ake, posebno

za djevoj�ice.

Tablica 1. Osnovni statisti�ki pokazatelji za varijable roditeljskog ponašanja (N = 180).

skala M � min max K-S-Z Cronbach alpha broj �estica

POM 2,17 0,23 1,44 2,64 0,89 0,88 29

PKM 1,68 0,35 1,00 2,76 1,08 0,83 18

BKM 2,11 0,32 1,10 2,80 1,09 0,62 10

POO 2,07 0,22 1,56 2,53 0,78 0,91 29

PKO 1,63 0,35 1,00 2,81 0,98 0,84 18

BKO 2,08 0,34 1,20 3,00 1,24 0,67 10

Legenda:

POM – rezultat na skali maj�inog prihva�anja

PKM – rezultat na skali maj�ine psihološke kontrole

BKM – rezultat na skali maj�ine bihevioralne kontrole

POO – rezultat na skali o�evog prihva�anja

PKO – rezultat na skali o�eve psihološke kontrole

BKO – rezultat na skali o�eve bihevioralne kontrole

- 32 -

Tablica 2. Osnovni statisti�ki pokazatelji za skale sramežljivosti i asertivnosti za muške i

ženske ispitanike (N dje�aka = 90, N djevoj�ica = 90).

skala M � min max K-S-Z Cronbach alpha broj �estica

sramm 39,03 9,49 23 69 1,07 0,86 21

aserm 51,12 11,44 27 80 0,57 0,82 24

sramf 49,12 9,30 29 70 0,98 0,82 26

aserf 43,83 9,11 25 70 0,57 0,83 19

Legenda:

sramm – rezultat na skali sramežljivosti za dje�ake

aserm – rezultat na skali asertivnosti za dje�ake

sramf – rezultat na skali sramežljivosti za djevoj�ice

aserf – rezultat na skali asertivnosti za djevoj�ice

Kolmogorov–Smirnovljevim testom testirana je normalnost distribucija rezultata

na skalama roditeljskog ponašanja, te skalama sramežljivosti i asertivnosti. Ni jedna

distribucija ne odstupa zna�ajno od normalne krivulje na razini zna�ajnosti od 5%. Dobiveni

rezultati su u skladu s o�ekivanjem jer se navedene varijable raspodjeljuju po na�elu

zvonolike krivulje.

S ciljem odre�ivanja pouzdanosti korištenih upitnika izra�unati su koeficijenti

nutarnje konzistencije. Cronbach alpha koeficijenti izra�unati su na temelju pojedina�nih

�estica svake skale CRPBI–a, te posebno za skalu sramežljivosti i skalu asertivnosti za muški

i ženski spol. Za skale CRPBI–a koeficijenti se kre�u u rasponu od 0,62 do 0,91. Najve�u

pouzdanost imaju dimenzije maj�inog i o�evog prihva�anja djeteta, 0,88 za majku i 0,91 za

oca. Najmanju pouzdanost imaju dimenzije bihevioralne kontrole, kako maj�ine (0,62), tako i

o�eve (0,67). Dobiveni koeficijenti pouzdanosti podjednaki su onima navedenim u literaturi,

�ak i nešto viši. Skale sramežljivosti i asertivnosti za oba spola pokazuju zadovoljavaju�u

pouzdanost, koja se kre�e u rasponu od 0,82 za skalu sramežljivosti kod djevoj�ica do 0,86 za

skalu sramežljivosti kod dje�aka. Dobiveni rezultati su vrlo sli�ni vrijednostima prikazanim u

literaturi (Zarevski i Mamula, 1998).

- 33 -

Prvi problem ovog istraživanja bio je ispitati spolne razlike u dje�joj percepciji

roditeljskog ponašanja majki i o�eva. Da bi se odgovorilo na ovaj problem u obradi rezultata

korištena je analiza varijance s ponovljenim mjerenjima. U skladu s tim odredili smo

varijancu izme�u obitelji sa muškim odnosno ženskim djetetom, kao efekt spola djeteta

(nezavisan faktor), te varijancu unutar obitelji, izme�u procjena ponašanja muškog i ženskog

roditelja, kao efekt spola roditelja (zavisan faktor). Rezultati provedenih analiza prikazani su

u tablicama 3 i 4.

Tablica 3. Aritmeti�ke sredine i standardne devijacije procjena roditeljskog ponašanja majki i

o�eva od strane dje�aka (N = 90) i djevoj�ica (N = 90).

Prihva�anje–odbacivanje Psihološka kontrola Bihevioralna kontrola

majka otac majka otac majka otac

M � M � M � M � M � M �

dje�aci 2,14 0,22 2,07 0,23 1,74 0,35 1,65 0,33 2,13 0,30 2,07 0,34

djevoj�ice 2,20 0,23 2,07 0,22 1,63 0,34 1,60 0,37 2,10 0,33 2,09 0,33

zajedno 2,17 0,23 2,07 0,22 1,68 0,35 1,63 0,35 2,12 0,32 2,08 0,34

Tablica 4. Osnovni rezultati složene analize varijance, za svaku od tri dimenzije

roditeljskog ponašanja, u funkciji spola djeteta i spola roditelja.

Izvor varijabiliteta F–omjer p

Spol djeteta 1,20 0,28

Spol roditelja 43,10 0,00Prihva�anje –odbacivanje

Interakcija 3,26 0,07

Spol djeteta 3,04 0,08

Spol roditelja 4,80 0,03Psihološka kontrola

Interakcija 1,03 0,31

Spol djeteta 0,04 0,84

Spol roditelja 1,98 0,16Bihevioralna kontrola

Interakcija 0,67 0,41

- 34 -

Dobiveni rezultati pokazuju da je glavni efekt spola roditelja statisti�ki zna�ajan

za dvije dimenzije roditeljskog ponašanja, odnosno, to zna�i da postoji statisti�ki zna�ajna

razlika izme�u procjena roditeljskog ponašanja majke i oca kako ih vide njihova djeca. Dvije

dimenzije na kojima se majka i otac procjenjuju razli�ito su dimenzija prihva�anje–

odbacivanje (F = 43,10, p < 0,01) i dimenzija psihološke kontrole (F = 4,80, p < 0,05).

Prosje�ne vrijednosti procjena maj�inog ponašanja na skalama te dvije dimenzije ve�e su od

prosje�nih vrijednosti procjena o�evog ponašanja na istim tim skalama. To zna�i da djeca

procjenjuju ponašanje majki kao više prihva�aju�e od ponašanja o�eva (Mmajka= 2,17,

Motac= 2,07, ukupno za dje�ake i djevoj�ice). Majke tako�er više psihološki kontroliraju svoju

djecu od o�eva (Mmajka= 1,68, Motac= 1,63). Na dimenziji bihevioralne kontrole procjene

ponašanja majki i o�eva ne razlikuju se zna�ajno.

Nije utvr�en statisti�ki zna�ajan F–omjer za drugi glavni efekt, odnosno efekt

spola djeteta, niti na jednoj od procjenjivanih dimenzija roditeljskog ponašanja. Odnosno, nije

na�ena statisti�ki zna�ajna razlika izme�u procjena dje�aka i djevoj�ica. Iz toga proizlazi da

dje�aci i djevoj�ice procjenjuju roditeljsko ponašanje podjednako prihva�aju�e, te psihološki i

bihevioralno kontroliraju�e, odnosno roditelji se podjednako ponašaju prema djeci bez obzira

na spol djeteta.

F–omjer interakcije izme�u varijabli spola roditelja i spola djeteta tako�er nije

statisti�ki zna�ajan niti na jednoj od procjenjivanih dimenzija roditeljskog ponašanja. To

zna�i da ne postoji statisti�ki zna�ajna razlika u procjenama roditeljskog ponašanja majki

izme�u dje�aka i djevoj�ica, kao ni u procjenama ponašanja o�eva koje daju djeca razli�itog

spola.

Obzirom da je analizama varijance utvr�eno da ne postoji statisti�ki zna�ajna

razlika u procjenama roditeljskog ponašanja majki i o�eva prema djeci muškog ili ženskog

spola niti na jednoj dimenziji, možemo zaklju�iti da djecu oba spola možemo promatrati kao

jedinstvenu skupinu s obzirom na dimenzije roditeljskog ponašanja. Pitanje je možemo li

djecu promatrati kao jedinstvenu skupinu neovisno o spolu i s obzirom na rezultate dobivene

na Upitniku sramežljivosti i asertivnosti.

Dakle, drugi problem ovog istraživanja bio je ispitati spolne razlike u

sramežljivosti i asertivnosti školske djece. Da bi se odgovorilo na ovaj problem korišten je

- 35 -

t –test za velike nezavisne uzorke. No, budu�i da se ukupni rezultati na skali sramežljivosti i

asertivnosti za muški i ženski spol ra�unaju iz razli�itih �estica, odnosno neke se �estice

projiciraju na razli�ite skale, pri odre�ivanju razlika me�u skupinama uzete su u obzir samo

one �estice koje su zajedni�ke dvjema skupinama u skali sramežljivosti, odnosno u skali

asertivnosti. Tako se kod oba spola prvih 21 �esticu projicira na skalu sramežljivosti, te su

odre�eni prosjeci i testirana razlika u odgovorima na te �estice. Zadnjih 19 �estica projicira se

kod oba spola na skalu asertivnosti te je razlika u asertivnosti testirana pomo�u prosje�nih

rezultata na zadnjih 19 �estica. Dobiveni rezultati prikazani su u tablicama 5 i 6.

Tablica 5. Aritmeti�ke sredine i standardne devijacije rezultata na prvih 21 �esticu skale

sramežljivosti za oba spola, te t–vrijednost razlike izme�u rezultata tih dviju

skupina.

spol N M � t – vrijednost df p

dje�aci 90 39,03 9,49

djevoj�ice 90 40,08 8,00

0,80 178 0,43

Tablica 6. Aritmeti�ke sredine i standardne devijacije rezultata na zadnjih 19 �estica skale

asertivnosti za oba spola, te t–vrijednost razlike izme�u rezultata tih dviju

skupina.

spol N M � t – vrijednost df p

dje�aci 90 40,68 9,20

djevoj�ice 90 43,83 9,11

2,31 178 0,02

Rezultati pokazuju da ne postoji statisti�ki zna�ajna razlika na istovjetnim

dijelovima skale sramežljivosti izme�u dje�aka i djevoj�ica. Me�utim, dje�aci i djevoj�ice se

statisti�ki zna�ajno razlikuju prema rezultatima na istovjetnim dijelovima skale asertivnosti uz

razinu zna�ajnosti od 5% i to u smjeru ve�e asertivnosti dje�aka.

- 36 -

Tre�i problem ovog istraživanja bio je ispitati prediktivnost roditeljskog

ponašanja za sramežljivost i asertivnost školske djece.

Da bi utvrdili postoji li povezanost dimenzija roditeljskog ponašanja,

sramežljivosti i asertivnosti, prvo su izra�unati koeficijenti korelacije me�u varijablama

roditeljskog ponašanja, te sramežljivosti i asertivnosti dje�aka i djevoj�ica. Rezultati dobiveni

koreliranjem svih varijabli prikazani su u tablici 7.

Iz rezultata prikazanih u tablici 7 možemo ustanoviti samo tri zna�ajne

povezanosti roditeljskog ponašanja sa osobinama kod djece. Pri tome nijedna varijabla

maj�inog ponašanja nije statisti�ki zna�ajno povezana sa dje�jim osobinama. O�evo

prihva�anje djeteta u statisti�ki je zna�ajnoj pozitivnoj korelaciji sa ve�im rezultatom na Skali

asertivnosti, odnosno sa neasertivnoš�u dje�aka (0,22, p < 0,05), dok je o�eva psihološka

kontrola pozitivno povezana sa sramežljivoš�u kod djevoj�ica (0,27, p < 0,05). Neasertivnost

dje�aka tako�er je pozitivno povezana sa o�evom bihevioralnom kontrolom (0,25, p < 0,05).

Gotovo sve dimenzije roditeljskog ponašanja su statisti�ki zna�ajno povezane.

Pri tome, najve�i su koeficijenti korelacije izme�u procjena maj�inog i o�evog ponašanja na

istim dimenzijama, 0,54, p < 0,01 za dimenziju prihva�anje, 0,52, p < 0,01 za dimenziju

psihološke kontrole, te 0,41, p < 0,01 za bihevioralnu kontrolu. Tako�er je visoka povezanost

o�evog prihva�anja i njegove bihevioralne kontrole, 0,50, p < 0,01, a o�eva bihevioralna

kontrola u zna�ajnoj je negativnoj korelaciji i sa njegovom psihološkom kontrolom, –0,28,

p < 0,01. Kod majke je utvr�ena visoka povezanost izme�u njenog prihva�anja i bihevioralne

kontrole, 0,32, p < 0,01. Što se ti�e povezanosti razli�itih dimenzija kod dva roditelja, najviša

je povezanost izme�u o�evog prihva�anja i maj�ine bihevioralne kontrole, 0,25, p < 0,01.

Nešto niža, ali zna�ajna korelacija postoji izme�u maj�inog prihva�anja i o�eve bihevioralne

kontrole, 0,16, p < 0,05, te izme�u o�eve psihološke i maj�ine bihevioralne kontrole, 0,15,

p < 0,05.

Utvr�ena je i o�ekivana povezanost izme�u dviju dimenzija kod djece.

Sramežljivost i neasertivnost kod dje�aka su u visokoj pozitivnoj korelaciji, 0,43, p < 0,01.

Isti smjer povezanosti, sa još nešto višim koeficijentom, utvr�en je i kod djevoj�ica, 0,56,

p < 0,01. Ove dimenzije nisu korelirane izme�u dje�aka i djevoj�ica, budu�i se ukupni

rezultati na sramežljivosti i asertivnosti kod dje�aka i djevoj�ica ra�unaju iz razli�itih �estica.

Tablica 7. Koeficijenti korelacije izme�u svih varijabli.

POM PKM BKM POO PKO BKO sramm aserm sramf aserf

POM 0,09 0,32** 0,54** 0,16* 0,16* 0,01 0,12 – 0,04 – 0,10

PKM – 0,08 0,04 0,52** – 0,01 0,09 – 0,10 0,14 – 0,05

BKM 0,25** 0,15* 0,41** – 0,06 0,05 – 0,03 0,11

POO – 0,06 0,50** – 0,07 0,22* 0,01 – 0,04

PKO – 0,28** – 0,13 – 0,12 0,27* 0,17

BKO 0,04 0,25* – 0,07 – 0,03

sramm 0,43**

aserm

sramf 0,56**

aserf

* p < 0,05 ** p < 0,01

Legenda:POM – rezultat na skali maj�inog prihva�anja, N=180 sramm – rezultat na skali sramežljivosti za dje�ake, N=90PKM – rezultat na skali maj�ine psihološke kontrole, N=180 aserm – rezultat na skali neasertivnosti za dje�ake, N=90BKM – rezultat na skali maj�ine bihevioralne kontrole, N=180 sramf – rezultat na skali sramežljivosti za djevoj�ice, N=90POO – rezultat na skali o�evog prihva�anja, N=180 aserf – rezultat na skali neasertivnosti za djevoj�ice, N=90PKO – rezultat na skali o�eve psihološke kontrole, N=180BKO – rezultat na skali o�eve bihevioralne kontrole, N=180

38

Da bi se odredio doprinos roditeljskog ponašanja u tuma�enju sramežljivosti i

asertivnosti djeteta, provedene su regresijske analize s dimenzijama roditeljskog ponašanja i

spolom djeteta kao prediktorima, te rezultatima na skali sramežljivosti i skali asertivnosti kao

kriterijem. Budu�i da je u istraživanju sudjelovalo svega 90 dje�aka i 90 djevoj�ica, tj. radi se

o relativno malim uzorcima, nije imalo smisla raditi regresiju posebno za dje�ake, posebno za

djevoj�ice, ve� je regresijska analiza provedena za cijeli uzorak. Uz ve�i broj ispitanika u

regresijskoj analizi, tj. uz ve�i broj stupnjeva slobode, taj uzorak i dobiveni rezultati postaju

reprezentativniji za populaciju, tj. sigurniji smo u zaklju�ke koje izvodimo na razini

populacije na temelju tako dobivenih rezultata. No, kao što je navedeno kod testiranja razlika

izme�u dje�aka i djevoj�ica, ukupni rezultati na skali sramežljivosti i skali asertivnosti za

muški i ženski spol se ra�unaju iz razli�itih �estica, odnosno, neke se �estice projiciraju na

razli�ite skale. Zato su u kriterijsku varijablu uzete samo one �estice koje su zajedni�ke

dvjema skupinama na skali sramežljivosti, odnosno, na skali asertivnosti. Kako bi utvrdili

utjecaj spola uvršten je i prediktor spola u obje regresije. Dakle, provedene su dvije

regresijske analize sa po šest prediktora roditeljskog ponašanja i prediktorom spola djeteta, te

sa jednim kriterijem kod djece. Rezultati provedenih regresijskih analiza nalaze se u tablicama

8 i 9.

Rezultati prikazani u tablici 8 pokazuju da dimenzije roditeljskog ponašanja i

spol djeteta ne pridonose zna�ajno predikciji sramežljivosti djece.

Rezultati u tablici 9 pokazuju da dimenzije roditeljskog ponašanja i spol djeteta

tako�er ne pridonose zna�ajno predikciji asertivnosti djece.

Tablica 8. Rezultati regresijske analize provedene s dimenzijama roditeljskog ponašanja i spolom djeteta kao prediktorima i sramežljivoš�u djece kao kriterijem.

R R² R²kor F p �spol �POM �PKM �BKM �POO �PKO �BKO

sram 0,14 0,02 – 0,02 0,46 0,86 0,07 0,02 0,07 – 0,08 – 0,07 0,04 0,07

Tablica 9. Rezultati regresijske analize provedene s dimenzijama roditeljskog ponašanja i spolom djeteta kao prediktorima i asertivnoš�u djece kao kriterijem.

R R² R²kor F p �spol �POM �PKM �BKM �POO �PKO �BKO

aser 0,26 0,07 0,03 1,73 0,11 0,17* – 0,09 – 0,15 – 0,01 0,10 0,17 0,11

* p < 0,05

Legenda:

spol – spol djeteta

POM – maj�ino prihva�anje

PKM – maj�ina psihološka kontrola

BKM – maj�ina bihevioralna kontrola

POO – o�evo prihva�anje

PKO – o�eva psihološka kontrola

BKO – o�eva bihevioralna kontrola

sram – sramežljivost djece, tj. rezultat na prvih 21 �esticu skale sramežljivosti

aser – asertivnost djece, tj. rezultat na zadnjih 19 �estica skale asertivnosti

40

5. RASPRAVA

Prvi problem ovog istraživanja bio je ispitati spolne razlike u dje�joj percepciji

roditeljskog ponašanja majki i o�eva, odnosno, utvrditi da li se o�evi i majke razlikuju na

dimenzijama roditeljskog ponašanja i da li se razli�ito ponašaju prema djeci razli�itog spola.

Da bi se odgovorilo na taj problem, provedene su analize varijance s ponovljenim

mjerenjima za svaku od dimenzija roditeljskog ponašanja, pri �emu je odre�ena varijanca

izme�u obitelji sa muškim odnosno ženskim djetetom, kao efekt spola djeteta (nezavisan

faktor), i varijanca unutar obitelji, izme�u procjena ponašanja muškog i ženskog roditelja, kao

efekt spola roditelja (zavisan faktor). Dobiveni rezultati pokazuju da je glavni efekt spola

roditelja statisti�ki zna�ajan za dvije dimenzije roditeljskog ponašanja, odnosno, da postoji

statisti�ki zna�ajna razlika izme�u procjena roditeljskog ponašanja majke i oca kako ih vide

njihova djeca. Dvije dimenzije na kojima se majka i otac procjenjuju razli�ito su dimenzija

prihva�anje–odbacivanje (F = 43,10, p < 0,01) i dimenzija psihološke kontrole (F = 4,80, p <

0,05). U oba slu�aja majke postižu viši rezultat od o�eva, iz �ega proizlazi da djeca

procjenjuju ponašanje majki kao više prihva�aju�e od ponašanja o�eva, te više psihološki

kontroliraju�im od o�eva. Na dimenziji bihevioralne kontrole procjene ponašanja majki i

o�eva ne razlikuju se zna�ajno. Glavni efekt spola djeteta nije se pokazao statisti�ki zna�ajan

niti za jednu dimenziju roditeljskog ponašanja. Iz toga proizlazi da djeca oba spola

procjenjuju roditeljsko ponašanje podjednako na sve tri dimenzije. Interakcija spola roditelja i

spola djeteta tako�er nije statisti�ki zna�ajna niti za jednu dimenziju roditeljskog ponašanja.

Dobivene razlike u ponašanjima o�eva i majki, naro�ito na te dvije dimenzije, u

skladu su s podacima iz literature. Prema Collinsu i Russellu (1991) interakciju izme�u majke

i djeteta karakterizira više topline i razumijevanja od interakcije oca i djeteta. Osim toga

majke pokazuju više pažnje i osje�aja prema djetetu od o�eva. Lamb (1977), Parke (1979) i

Clarke–Stewart (1978) izvještavaju o ve�em njegovanju majki od o�eva, te ve�oj o�evoj

uklju�enosti u aktivne socijalne igre s djecom (prema Maccoby, 1983). Burger i sur. (1975)

pronalaze ve�e prihva�anje majki u odnosu na o�eve kod djece iz drugog razreda, te ve�u

psihološku kontrolu majki u odnosu na o�eve kod djece od prvog do �etvrtog razreda (prema

Keresteš, 1999). Pletikapi� (1993) je tako�er pokazala da maj�ino ponašanje u odnosu na

o�evo karakterizira više izražavanje ljubavi i topline, a manje ignoriranje i zanemarivanje.

Podaci koje je dobila Keresteš (1999) ukazuju da su majke više prihva�aju�e i sklonije

41

psihološkom kontroliranju djeteta od o�eva. Šavor (2001) nalazi da se majke i o�evi zna�ajno

razlikuju na sve tri dimenzije roditeljskog ponašanja, odnosno, da majke na sve tri dimenzije

postižu zna�ajno više rezultate od o�eva.

Svi ovi podaci govore o jasnom utjecaju spola roditelja na roditeljsko ponašanje.

Možemo ih objasniti time da su majke više u kontaktu s djecom i više se njima bave od o�eva.

Time djeca procjenjuju majke brižnijima, njihovo ponašanje više prihva�aju�im, a više su i u

prilici kontrolirati dijete. Podjednaki podaci su dobiveni i u istraživanjima u kojima djeca

procjenjuju svoj doživljaj roditeljskog ponašanja i u onima u kojima roditelji procjenjuju

vlastito roditeljsko ponašanje.

Rezultati o utjecaju spola djeteta na ponašanje roditelja nisu konzistentni. Neka

istraživanja pokazuju da se roditelji razli�ito ponašaju prema djeci razli�itog spola. Rezultati

tih istraživanja govore da su roditelji više prihva�aju�i prema djeci ženskog spola, a više

kontroliraju djecu muškog spola. U drugim istraživanjima – npr. Schludermann i

Schludermann, 1983; Litovsky i Dusek, 1985 (prema Keresteš, 1999), te u radu Šavor (2001)

i Kanuri� (2002), rezultati ne ukazuju na utjecaj spola djeteta na roditeljsko ponašanje. Isto je

dobiveno i u ovom istraživanju.

Nemogu�nost dokazivanja povezanosti spola djeteta i roditeljskog ponašanja

može se jednim dijelom objasniti slabostima korištenih mjernih instrumenata. U ovom je radu

roditeljsko ponašanje mjereno samo na temelju procjena djece. U nekim drugim

istraživanjima, gdje su ovi efekti potvr�eni, podaci o roditeljskom ponašanju prikupljeni su na

više razli�itih na�ina. U budu�im istraživanjima trebalo bi uzeti u obzir metodološka

poboljšanja koja pove�avaju vjerojatnost potvr�ivanja hipoteza koje proizlaze iz teorijskih

razmatranja.

Naime, o�ekujemo razli�ito ponašanje roditelja prema djeci razli�itog spola. U

pozadini o�ekivanih efekata su razli�ita o�ekivanja koja roditelji, te �itavo društvo, imaju

prema dje�acima i djevoj�icama. Od djevoj�ica se o�ekuje da usvoje one vrijednosti i ona

ponašanja koja su u skladu sa ženskom spolnom ulogom, a od dje�aka ona koja su u skladu s

muškom spolnom ulogom. Upravo te razlike u roditeljskom o�ekivanju dovode do razli�itih

ciljeva u odgoju, a to povla�i za sobom i upotrebu razli�itih odgojnih postupaka i specifi�nih

roditeljskih ponašanja prema djeci razli�itog spola (prema Kanuri�, 2002). Jedno mogu�e

42

objašnjenje za nedobivanje ovih razlika u novijim istraživanjima jest što se razlike izme�u

muške i ženske uloge smanjuju, odnosno nisu više toliko naglašene ni u odgoju. Sve se više

isti�e pojam androginosti koji uklju�uje pozitivne osobine obje uloge. Odnosno, i kod dje�aka

se potencira nježnost, obazrivost, prosocijalno ponašanje, kao što se i djevoj�ice u�i da budu

nezavisne, dominantne i sl. Ponašanje roditelja s obzirom na spol djeteta je problem koji

zahtijeva daljnja istraživanja. Budu�a istraživanja mogla bi uklju�iti i upitnik za roditelje o

shva�anju spolnih uloga, te ispitati kako je to povezano sa njihovim odgojem muške,

odnosno, ženske djece.

Drugi problem ovog istraživanja bio je ispitati spolne razlike u sramežljivosti i

asertivnosti školske djece. Da bi se odgovorilo na ovaj problem korišten je t–test za velike

nezavisne uzorke. No, budu�i da se ukupni rezultati na skali sramežljivosti i asertivnosti za

muški i ženski spol ra�unaju iz razli�itih �estica, odnosno neke se �estice projiciraju na

razli�ite skale, pri odre�ivanju razlika me�u skupinama uzete su u obzir samo one �estice koje

su zajedni�ke dvjema skupinama na skali sramežljivosti, odnosno na skali asertivnosti.

Rezultati pokazuju da ne postoji statisti�ki zna�ajna razlika na istovjetnim dijelovima skale

sramežljivosti izme�u dje�aka i djevoj�ica. Me�utim, dje�aci i djevoj�ice se statisti�ki

zna�ajno razlikuju prema rezultatima na istovjetnim dijelovima skale asertivnosti (t = 2,31,

p < 0,05) i to u smjeru ve�e asertivnosti dje�aka.

Utvr�eno je da su djevoj�ice od najranijeg uzrasta do adolescencije sramežljivije

od dje�aka. U adolescenciji više nema tako izražene razlike u zastupljenosti sramežljivosti.

Prema Zimbardu (1986), kod djevojaka se otprilike dvije godine ranije nego kod mladi�a

zapažaju pubertetske psihofizi�ke promjene, a u vezi s tim i pojava sramežljivosti uslijed rasta

samosvijesti. U dobi od 12–13 godina djevoj�ice su sramežljivije od dje�aka, me�utim,

dje�aci s 14–15 godina, ulaskom u adolescentski period, postaju sramežljiviji od djevoj�ica

iste dobi. Skale sramežljivosti �esto sadrže �estice koje zahva�aju i socijabilnost, koja je više

naglašena kod djevojaka, što tako�er može biti razlog manje sramežljivosti djevojaka na skali

sramežljivosti.

Budu�i da se ispitanici u ovom istraživanju nalaze upravo u navedenim godinama

pove�ane sramežljivosti, odnosno 14–15 godina, koja se u tim godinama izjedna�ava me�u

43

spolovima, možemo zaklju�iti da je nedobivanje statisti�ki zna�ajne razlike izme�u djevoj�ica

i dje�aka ove dobi u skladu s navedenim postavkama iz literature.

U odgoju ve�ine roditelja poti�e se i potkrepljuje asertivno ponašanje dje�aka,

dok se isti oblici ponašanja kod djevoj�ica potiskuju i kritiziraju kao njima neprimjereni. Sve

to uzrokuje da se u razli�itim mjerama asertivnosti redovito opažaju niži rezultati žena od

muškaraca. To potvr�uju i rezultati Živ�i�–Be�irevi� (1996) koji upu�uju na to da bi porast

asertivnosti s dobi kod dje�aka, a smanjenje kod djevoj�ica mogao biti odraz razli�itih

socijalizacijskih procesa. Feingoldovo istraživanje (1994) ukazuje na ve�u asertivnost

muškaraca bez obzira na dob, stupanj obrazovanja i nacionalnost ispitanika.

Dakle, rezultati dobiveni u ovom istraživanju u skladu su s podacima iz

literature. Dje�aci su zna�ajno asertivniji od djevoj�ica. I sada se postavlja pitanje utjecaja

roditeljskog ponašanja i odgoja na ove razlike.

Zato je tre�i problem ovog istraživanja bio ispitati prediktivnost roditeljskog

ponašanja za sramežljivost i asertivnost školske djece.

Da bi utvrdili postoji li povezanost dimenzija roditeljskog ponašanja,

sramežljivosti i asertivnosti, prvo su izra�unati Pearsonovi koeficijenti korelacije me�u

varijablama roditeljskog ponašanja, te sramežljivosti i asertivnosti dje�aka i djevoj�ica.

Da bi se odredio doprinos roditeljskog ponašanja u tuma�enju sramežljivosti i asertivnosti

djeteta, provedene su regresijske analize s dimenzijama roditeljskog ponašanja i spolom

djeteta kao prediktorima, te rezultatima na skali sramežljivosti i skali asertivnosti kao

kriterijem. Budu�i da je u istraživanju sudjelovalo svega 90 dje�aka i 90 djevoj�ica, tj. radi se

o relativno malim uzorcima, nije imalo smisla raditi regresiju posebno za dje�ake, posebno za

djevoj�ice, ve� je regresijska analiza provedena za cijeli uzorak. Uz ve�i broj ispitanika u

regresijskoj analizi, tj. uz ve�i broj stupnjeva slobode, sigurniji smo u zaklju�ke koje

izvodimo na razini populacije. No, kako se ukupni rezultati na skali sramežljivosti i skali

asertivnosti za muški i ženski spol ra�unaju iz razli�itih �estica, odnosno neke se �estice

projiciraju na razli�ite skale, u kriterijsku varijablu uzete su samo one �estice koje su

zajedni�ke dvjema skupinama na skali sramežljivosti, odnosno na skali asertivnosti. Kako bi

utvrdili utjecaj spola djeteta na kriterij, uvršten je i prediktor spola u obje regresije. Dakle,

44

provedene su dvije regresijske analize sa po šest prediktora roditeljskog ponašanja i

prediktorom spola djeteta, te sa jednim kriterijem kod djece, zajedno za dje�ake i djevoj�ice.

Rezultate �emo promatrati i na razini interkorelacijske matrice i na razini regresijske analize.

Pošto su navedene varijable me�usobno povezane, njihovim uvrštavanjem u regresijsku

analizu nužno dobivamo rezultate prema kojima neki zna�ajan pojedina�ni prediktor postaje

nezna�ajan.

Utvr�ene su samo tri zna�ajne povezanosti roditeljskog ponašanja sa osobinama

kod djece. Pri tome, nijedna varijabla maj�inog ponašanja nije statisti�ki zna�ajno povezana

sa dje�jim osobinama. O�evo prihva�anje u statisti�ki je zna�ajnoj pozitivnoj korelaciji sa

ve�im rezultatom na skali asertivnosti, odnosno sa manjom asertivnoš�u dje�aka (0,22,

p < 0,05). Neasertivnost dje�aka tako�er je pozitivno povezana sa o�evom bihevioralnom

kontrolom (0,25, p < 0,05), dok je o�eva psihološka kontrola pozitivno povezana sa

sramežljivoš�u kod djevoj�ica (0,27, p < 0,05).

Rezultati provedenih regresijskih analiza ukazuju da dimenzije roditeljskog

ponašanja i spol djeteta ne pridonose zna�ajno predikciji sramežljivosti i asertivnosti djece.

Hipoteze od kojih smo krenuli su da roditeljsko ponašanje utje�e na

sramežljivost i asertivnost djece. O�ekujemo da manje prihva�anje roditelja, te ve�a

psihološka i bihevioralna kontrola doprinose razvoju sramežljivosti i neasertivnosti kod djece.

Nezna�ajnost korištenih prediktora u predikciji dje�jeg ponašanja nije u skladu s

o�ekivanjem.

Istraživanja pokazuju da je kod otprilike dvije tre�ine odraslih sramežljivost

posljedica roditeljskih postupaka i odgojnih metoda. Najsnažniji utjecaj na razvoj

sramežljivosti, pogotovo u prvim godinama života, ima emocionalna veza izme�u roditelja

(skrbnika) i djeteta. Ukoliko ta veza ne dovede do snažnog razvoja privrženosti, pove�ava se

mogu�nost pojavljivanja sramežljivog ponašanja kasnije u životu. S druge strane,

prezašti�ivanje tako�er doprinosi razvoju sramežljivosti tako što dijete ne razvije potrebne

socijalne vještine. I previsoka i preniska roditeljska o�ekivanja doprinose razvoju

sramežljivosti.

45

Istraživanja su tako�er pokazala da je za razvoj sramežljivosti najpogubniji

autoritarni roditeljski stil (Zarevski i Mamula,1998), koji uklju�uje emocionalnu hladno�u i

�vrstu roditeljsku kontrolu. Op�enito je najbolji autoritativan odgoj koji poti�e razvoj

samopouzdanja i samopoštovanja, a umanjuje šanse za razvoj sramežljivosti.

Prediktori roditeljskog ponašanja nisu se pokazali zna�ajnim u predikciji

sramežljivosti djece. No, dobivena je jedna zna�ajna korelacija, u o�ekivanom smjeru, izme�u

psihološke kontrole oca i sramežljivosti djevoj�ica.

Vrlo važnu ulogu u razvoju asertivnosti kod djece tako�er ima odgoj.

Dobiveni rezultati i ovdje nisu u skladu s o�ekivanjem. Sli�no kao kod sramežljivosti, ali u

obrnutom smjeru, o�ekujemo da je ve�a asertivnost povezana sa ve�im prihva�anjem, te

manjom psihološkom i bihevioralnom kontrolom roditelja. Prediktori roditeljskog ponašanja

nisu se pokazali zna�ajnim u predikciji asertivnosti djece, me�utim, dobivene su dvije

zna�ajne povezanosti ponašanja oca i asertivnosti dje�aka, pri �emu je ve�a bihevioralna

kontrola o�ekivano povezana sa neasertivnoš�u dje�aka, dok je neo�ekivan smjer povezanosti

ve�eg o�evog prihva�anja sa manjom asertivnoš�u dje�aka. Me�utim, obje su korelacije

relativno niske i postaju nezna�ajne u skupu više prediktora.

Na kraju bi bilo potrebno osvrnuti se na dobivene rezultate, odnosno na mogu�e

razloge zbog kojih nisu dobiveni o�ekivani rezultati. U toku provo�enja istraživanja, naišlo se

na neke poteško�e s kojima se nije unaprijed ra�unalo.

U svakom je istraživanju važna motivacija ispitanika za rad koja je u

provo�enju ovog istraživanja bila prili�no niska kod nekih ispitanika. To se moglo uo�iti iz

njihovog ponašanja u toku samog ispitivanja. Naime, djeci je zamorno odgovarati na tri

upitnika, tim više što su dva gotovo identi�na (CRPBI–57 za o�eve i majke sadrži iste

tvrdnje), a tre�i, USA, prili�no duga�ak. Zbog toga su neki možda bili nepažljivi u davanju

odgovora, mogli su davati odgovore po slu�aju ili prepisivati odgovore sa jednog upitnika na

drugi. Ovo se, kao što je ve� navedeno, pokušalo sprije�iti tako da se izme�u dva Upitnika

roditeljskog ponašanja ispunjavao Upitnik sramežljivosti i asertivnosti. Sve je to moglo

utjecati na rezultate tako da su dobivene povezanosti niže od o�ekivanih.

46

Na dobivanje ovakvih rezultata mogla je utjecati i iskrenost ispitanika. Mogu�e

je da su ona djeca koja imaju problemati�ne obiteljske odnose «uljepšavala» sliku obiteljske

situacije, odnosno, da su davali socijalno poželjne odgovore. Ona djeca �ija je obiteljska

situacija zadovoljavaju�a, nisu imala potrebu iskrivljavati svoje odgovore. Iz tog razloga su

obje te skupine ispitanika na kraju mogle dobiti procjene ponašanja roditelja koje su vrlo

sli�ne. S druge strane, s obzirom na «kriti�ne» pubertetske godine naših ispitanika, možemo

o�ekivati pristrane i iskrivljene procjene roditeljskog ponašanja u smjeru ve�e kriti�nosti i

precjenjivanja strogosti roditelja. Ovo je tako�er moglo utjecati na niske povezanosti

roditeljskog ponašanja i dje�je sramežljivosti i asertivnosti. Mogu�e poboljšanje u budu�im

istraživanjima predstavljalo bi prikupljanje podataka o roditeljskom ponašanja iz više

razli�itih izvora.

Pri ispunjavanju Upitnika sramežljivosti i asertivnosti može se tako�er postaviti

pitanje vjerodostojnosti samoiskaza. Naime, ispitanici su sami procjenjivali svoje ponašanje

na skalama sramežljivosti i asertivnosti, pri �emu ispitanik nema odmak od sebe i svog

ponašanja, te može cenzurirati odgovore ili davati socijalno poželjne odgovore. Dodavanjem

procjena vršnjaka ili opažanjem ponašanja u konkretnim situacijama, nedostaci koji se vežu

uz samoiskaz bili bi smanjeni. Ovdje tako�er o�ekujemo manju iskrenost muških ispitanika.

Muški ispitanici su manje skloni iskazati sramežljivost budu�i da ona nije socijalno poželjna

za maskulino ponašanje u našem društvu. I ovo je moglo umanjiti povezanost roditeljskog

ponašanja i sramežljivosti dje�aka.

Uz sve navedeno, roditeljsko ponašanje je samo jedan od �initelja dje�jeg

razvoja, a time i razvoja sramežljivosti i asertivnosti djeteta, te time objašnjava manji dio

varijance ovih varijabli. Obitelj je primarni kontekst u kojem se odvija dje�ji razvoj, ali se

interakcije unutar obitelji ne odvijaju u socijalnoj izolaciji. Obitelj je samo jedan od sustava

unutar kojih se dijete razvija (Bronfenbrenner, 1986). Širi socijalni kontekst, kulturalne,

ekonomske i politi�ke prilike u kojima obitelj živi utje�u, kako na roditeljsko ponašanje, tako

i na dijete neovisno o roditeljskom ponašanju. Tijekom odrastanja postoje drugi važni

doga�aji i izvori podrške koji utje�u na razvoj sramežljivosti, a još više na razvoj asertivnosti

djeteta, ukoliko je promatramo kao socijalnu vještinu.

Nadalje, ve� je spomenuto da izme�u sramežljivosti i asertivnosti postoji

negativna korelacija (Zarevski i Mamula, 1998), što može zna�iti da posjedovanje socijalnih

47

vještina smanjuje vjerojatnost razvijanja sramežljivog ponašanja. Mogu�e je da asertivnost,

kao socijalna vještina iskrivljava stvarnu korelaciju izme�u ostalih varijabli. Budu�a

istraživanja mogla bi ispitati da li asertivnost kao socijalna vještina ima ulogu medijatora u

povezanosti roditeljskog ponašanja i sramežljivosti, odnosno, da li možda djeluje kao

svojevrsni «ublaživa�» negativnih efekata nekih loših odgojnih postupaka tako što djeci

omogu�ava da se izbore za svoja prava i zadrže samopoštovanje.

Povezanost roditeljskih odgojnih postupaka s dje�jim ponašanjem možemo

promatrati kroz utjecaj roditeljskih postupaka na dje�je ponašanje, kao i kroz utjecaj dje�jeg

ponašanja na roditeljsko ponašanje. Npr., sramežljivost ne mora biti posljedica odgojnih

postupaka, nego možemo pretpostaviti da �e dijete koje je sramežljivo biti podložnije utjecaju

odgoja roditelja, odnosno osjetljivije na neke roditeljske postupke. Da bismo mogli razdvojiti

efekte roditeljskog ponašanja od ostalih faktora koji utje�u na razvoj te bolje identificirati

vezu izme�u roditeljskog ponašanja, sramežljivosti i asertivnosti, potrebno je provesti

longitudinalnu studiju koja �e biti usmjerena na interakciju izme�u roditeljskog ponašanja,

djeteta, obitelji i faktora socijalnog okruženja. Me�utim, �ak i u tako provedenoj studiji, treba

biti oprezan pri pretpostavljanju linearne povezanosti izme�u roditeljskih postupaka kao

uzroka i o�ekivanih efekata kao posljedica.

48

6. ZAKLJU�AK

Prvi problem ovog diplomskog rada bio je ispitati spolne razlike u dje�joj

percepciji roditeljskog ponašanja majki i o�eva. Utvr�ena je statisti�ki zna�ajna razlika u

procjenama ponašanja majki i o�eva na dvije dimenzije roditeljskog ponašanja. Djeca

procjenjuju ponašanje svojih majki kao više prihva�aju�e te više psihološki kontroliraju�e od

ponašanja o�eva. Majke i o�evi ne razlikuju se zna�ajno na dimenziji bihevioralne kontrole. I

dje�aci i djevoj�ice, me�utim, podjednako procjenjuju ponašanje roditelja oba spola. Prema

dje�jim procjenama, majke i o�evi se podjednako ponašaju prema djeci oba spola.

Drugi problem ovog rada bio je ispitati spolne razlike u sramežljivosti i

asertivnosti školske djece. Rezultati pokazuju da ne postoji statisti�ki zna�ajna razlika izme�u

dje�aka i djevoj�ica na istovjetnim dijelovima skale sramežljivosti. Me�utim, dje�aci i

djevoj�ice se statisti�ki zna�ajno razlikuju prema rezultatima na istovjetnim dijelovima skale

asertivnosti, i to u smjeru ve�e asertivnosti dje�aka.

Tre�i problem ovog rada bio je ispitati prediktivnost roditeljskog ponašanja za

sramežljivost i asertivnost školske djece. Rezultati provedenih regresijskih analiza ukazuju da

roditeljsko ponašanje i spol djeteta ne pridonose zna�ajno predikciji sramežljivosti i

asertivnosti djece.

49

7. LITERATURA

1. Arkin, R.M., Lake, E.A., Baumgardner, A.H. (1986). Shyness and Self – Presentation. U

W.H. Jones, J.M. Cheek i S.R. Briggs (Ur.). Shyness: Perspectives on research and

treatment, 189 – 204. New York: Plenum Press.

2. Barber, B.K., Olsen, J.E. & Shagle, S.C. (1994). Association between parental

psychological and behavioral control and youth internalized and externalized behaviors.

Child development, 65 (4), 1120 – 1136.

3. Baši�, A. (1996). Ispitivanje povezanosti sramežljivosti sa asertivnoš�u i agresivnoš�u.

Diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet: Odsjek za psihologiju.

4. Baumrind, D. (1970). Socialization and instrumental competence in young children. Young

Children, 26 (2), 104 – 119.

5. Belsky, J. (1984). The determinants of parenting: A process model. Child development,

55, 83 – 96.

6. Briggs, S.R., Cheek, J.M., Jones, W.H. (1986). Introduction. U W.H. Jones, J.M. Cheek i

S.R. Briggs (Ur.). Shyness: Perspectives on research and treatment, 1 – 14. New York:

Plenum Press.

7. Briggs, S.R., Smith, T.G. (1986). The measurement of Shyness. U W.H. Jones, J.M. Cheek

i S.R. Briggs (Ur.). Shyness: Perspectives on research and treatment, 47 – 60. New York:

Plenum Press.

8. Bronfenbrenner, U. (1986). Ecology of the family as a context for human development:

Research Perspectives. Developmental Psychology, 22 (6), 723 – 742.

9. Buss, A.H. (1986). A Theory of Shyness. U W.H. Jones, J.M. Cheek i S.R. Briggs (Ur.).

Shyness: Perspectives on research and treatment, 39 – 46. New York: Plenum Press.

10. Bužan�i�, A. (2001). Evaluacija upitnika sramežljivosti i asertivnosti. Diplomski rad.

Zagreb: Filozofski fakultet, Odsjek za psihologiju.

11. Cheek, J.M. i Briggs, S.R. (1990). Shyness as a personality trait. U W.R. Crozier (Ur.).

Shyness and Embarrassment: Perspectives from social psychology, 315 –337. Cambridge:

Cambridge University press.

12. Collins, W.A. & Russell, G. (1991). Mother–child and father–child relationship in middle

childhood and adolescence: A developmental analysis. Developmental Review, 11,

99–136.

13. Crozier, W.R. (1986). Individual Differences in Shyness. U W.H. Jones, J.M. Cheek

i S.R. Briggs (Ur.). Shyness: Perspectives on research and treatment, 133 – 146.

New York: Plenum Press.

50

14. Darling, N. & Steinberg, L. (1993). Parenting style as context: An integrative model.

Psychology Bulletin, 113 (3), 487 – 496.

15. Kanuri�, K. (2002). Povezanost roditeljskog ponašanja i agresivnog ponašanja djece

školske dobi. Diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet, Odsjek za psihologiju.

16. Keresteš, G. (1999). Agresivno i prosocijalno ponašanje školske djece u kontekstu ratnih

zbivanja: provjera posreduju�eg utjecaja roditeljskog ponašanja. Doktorska disertacija.

Zagreb: Filozofski fakultet, Odsjek za psihologiju.

17. Lackovi� – Grgin, K. (1982). Problemi istraživanja utjecaja otvorenih oblika roditeljskog

ponašanja na socijalizaciju djece. Primijenjena psihologija, 3, 42 – 49.

18. Lackovi� – Grgin, K. (1982). Roditeljski stil rukovo�enja i socijalno ponašanje u�enika,

sažetak doktorskog rada. Primijenjena psihologija, 1 – 4, 74 – 76.

19. Lamborn, S.D., Mounts, N.S., Steinberg, L. & Dornbusch, S.M. (1991). Patterns of

competence and adjustment among adolescents from authoritative, authoritarian,

indulgent and neglectful families. Child Development, 62, 1049 – 1065.

20. Lange, A.J., Jakubowski P. (1976). Responsible Assertive Behaviour. Illinois: Research

Press.

21. Lauer, R.H. & Lauer, J.C. (1994). The quest for intimacy. Madison, Wisconsin, Iowa.

22. Lazi� A. (2001). Evaluacija upitnika sramežljivosti i asertivnosti i ispitivanje povezanosti

samoprocjene i procjene. Diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet, Odsjek za

psihologiju.

23. Leary, M.R. (1986). Affective and Behavioural Component of Shyness: Implications of

Theory, Measurement and Research. U W.H. Jones, J.M. Cheek i S.R. Briggs (Ur.).

Shyness: Perspectives on research and treatment, 27 – 38. New York: Plenum Press.

24. Maccoby, E.E. & Martin, J.A. (1983). Socialization in the context of the family: Parent –

– child interaction. In P. Mussen (Series ed.) & E.M. Hertherington (Ed.), Handbook of

Child psychology (4th ed): Vol. 4. Socialization, personality and social development ( pp.

1 – 101). New York: Wiley.

25. Peterson, G.W. & Rollins, B.C. (1987). Parent – child socialization. In M.B. Sussman &

S.U. Steinmetz (Eds.), Handbook of marriage and the family (pp. 471 – 507). New York:

Plenum.

26. Pletikapi�, T. (1993). Percepcija roditeljskog ponašanja i kauzalno atribuiranje školskog

uspjeha. Diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet, Odsjek za psihologiju.

27. Sirovica,J.(1996). Ispitivanje povezanosti sramežljivosti i usamljenosti sa sociometrijskim

statusom. Diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet, Odsjek za psihologiju.

51

28. Sladi�, I. (2001). Evaluacija Upitnika proaktivnosti. Diplomski rad. Zagreb: Filozofski

fakultet, Odsjek za psihologiju.

29. Steinberg, L., Lamborn, S.D., Dornbusch, S.M. & Darling, N. (1992). Impact of parenting

practices on adolescent achievement: Autoritative parenting, school involvement, and

encouragement to succeed. Child Development, 63, 1266 – 1281.

30. Šavor, M. (2001). Povezanost sociodemografskih varijabli, dimenzija roditeljskog

ponašanja i eksternalnosti djece. Diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet, Odsjek za

psihologiju.

31. Turner, S., Beidel, D., Townsley, R. (1990). Social phobia relationship to shyness. Behav.

Res. Ther., Vol. 28, No. 6, 497 – 505.

32. Vander – Zanden, J.W. (1993). Human development (5th ed.). New York: McGraw – Hill.

33. Van der Molen, H.T. (1990). A definition of shyness and its implications for clinical

practice. U W.R. Crozier (Ur.). Shyness and Embarrassment: Perspectives from social

psychology, 255 – 285. Cambridge: Cambridge University press.

34. Vasta, R., Haith, M.H. & Miller, S.A. (1998). Dje�ja psihologija. Naklada Slap,

Jastrebarsko.

35. Willis, L., Daisley, J. (1995). The Assertive Trainer. London: McGraw Hill Book

Company.

36. Zarevski, P., Mamula, M. (1998). Pobijedite sramežljivost. Jastrebarsko: Naklada Slap.

37. Zarevski, P., Vukosav, Ž. (1999). Koliko se razlikuju sramežljivost i asertivnost u

muškaraca i žena u Hrvatskoj. Suvremena psihologija 2, 1 – 2, 21 – 29.

38. Zarevski, P., Vukosav, Ž. (1999). Priru�nik za upitnik sramežljivosti i asertivnosti.

Jastrebarsko: Naklada Slap.

39. Zarevski, P., Vukosav, Ž. (2002). Priru�nik za revidirani upitnik sramežljivosti i

asertivnosti. Jastrebarsko: Naklada Slap.

40. Zimbardo, P.G., Radl, S.L. (1982). The Shy child. New York: McGraw – Hill Book

Company.

41. Živ�i� – Be�irevi�, I. (1996). Konstrukcija skale samoprocjene asertivnog ponašanja

djece. Rijeka: Godišnjak Zavoda za psihologiju, br. 4 – 5, 85 – 90.

42. Žužul, M., Vukosav, Ž., Tadinac, M. (1985). Neke karakteristike CSES skale za

ispitivanje asertivnosti. Primijenjena psihologija, 3 – 4, 280 – 284.

52

8. PRILOZI

PRILOG 1. Pripadnost pojedinih �estica skra�ene verzije upitnika CRPBI pojedinim

skalama i dimenzijama (verzija za procjenu maj�inog ponašanja).

PRILOG 2. Revidirani upitnik sramežljivosti i asertivnosti USA–r (verzije za oba spola:

USAM–r, verzija za muške ispitanike i USAF–r, verzija za ženske ispitanike).

53

PRILOG 1

Pripadnost pojedinih �estica skra�ene verzije upitnika CRPBI pojedinim skalama idimenzijama (verzija za procjenu maj�inog ponašanja).

PRIHVA�ANJE – ODBACIVANJE

Prihva�anje:1. Nakon što s majkom razgovaram o svojim brigama, osje�am se bolje.7. Moja majka gotovo uvijek razgovara sa mnom toplim i prijateljskim glasom.24. Moja majka mi se vrlo �esto nasmiješi.28. Kad sam uzrujan, majka me može oraspoložiti.33. Moja majka uživa raditi nešto zajedno sa mnom.41. Kad sam tužan, majka me razveseli.45. Moja majka me �esto hvali.52. Moja je majka ponosna na ono što �inim.

Usmjerenost na dijete:8. Moja majka uvijek misli na to kako �e me razveseliti.17. Moja mi majka poklanja puno brige i pažnje.34. Osje�am se kao da sam najvažnija osoba u maj�inom životu.46. Moja je majka �itav svoj život posvetila svojoj djeci.53. Moja majka gotovo svo svoje slobodno vrijeme provodi sa svojom djecom.

Prihva�anje individuacije:10. Moja mi majka dopušta da joj kažem ako mislim da su moje zamisli bolje od njezinih.13. Moja bi majka htjela da sam odlu�im kako �u nešto u�initi.20. Moja majka želi da joj kažem ako mi se ne svi�a na�in na koji postupa sa mnom.21. Kad nešto radimo zajedno, majka mi dopušta da joj pomognem odlu�iti kako �emo to u�initi.35. Moja majka uistinu želi znati što ja osje�am o ne�emu.36. Moja majka nastoji razumjeti kako ja o ne�emu razmišljam.47. Kad god je to mogu�e, majka mi dopušta da sam izaberem što �u u�initi.49. S mojom je majkom lako razgovarati.

Neprijateljska udaljenost:4. Moja majka ne pri�a baš puno sa mnom.6. Moja majka provodi vrlo malo vremena sa mnom.15. �ini se da moja majka ne misli baš �esto na mene.27. Moja majka ne pokazuje da me voli.31. Moja majka ne dijeli sa mnom baš puno aktivnosti.37. Moja se majka žali da joj idem na živce.44. Moja se majka uvijek žali na mene.50. Moja bi majka željela da sam ja druga�ija osoba.

54

PSIHOLOŠKA KONTROLA – PSIHOLOŠKA AUTONOMIJA

Intruzivnost:2. Moja majka uvijek želi to�no znati gdje sam i što radim.9. Moja majka uvijek provjerava što sam radio u školi ili vani.18. Moja majka traži od mene da joj ispri�am sve što se doga�a kad sam izvan ku�e.25. Majka me stalno detaljno ispituje o mojim prijateljima, kako bi bila sigurna da su oni za mene dobro društvo.38. Moja se majka raspituje kod drugih što radim izvan ku�e.

Hostilna kontrola:5. Majka mi uvijek govori kako bih se trebao ponašati.12. Moja mi majka to�no govori kako da nešto u�inim.19. Moja majka ne zaboravlja baš brzo moje pogreške.29. Moja bi majka voljela da mi stalno može govoriti što da radim.39. Moja se majka jako razljuti na mene kad ne pomažem u ku�i.42. Moja majka želi kontrolirati sve što radim.48. Moja me majka stalno pokušava promijeniti.54. Mojoj se majci ne svi�a kako se ponašam kod ku�e.

Usa�ivanje anksioznosti:14. Ako prekršim obe�anje, majka mi dugo nakon toga ne vjeruje.22. Moja majka kaže da �u jednog dana biti kažnjen za svoje loše ponašanje.30. Moja majka misli i govori o mojem lošem ponašanju još dugo nakon toga.43. Moja majka misli da je svako loše ponašanje vrlo ozbiljno i da �e imati daljnje posljedice.56. Kad u�inim bilo što loše, majka me uvijek ponovno za to grdi.

SLABA – �VRSTA KONTROLA

Slaba disciplina:3. Moja je majka blaga prema meni.11. Moja mi majka lako oprosti kad nešto pogriješim.26. Moja mi majka oprašta moje loše ponašanje.40. Moja majka ne zahtijeva da je poslušam u ne�emu ako se požalim ili pobunim.55. Moju je majku lako nagovoriti na nešto.

Ekstremna autonomija:16. Kad idem van, majka mi ne kaže u koliko se sati moram vratiti ku�i.23. Moja mi majka daje slobode koliko god želim.32. Moja mi majka dopušta da idem gdje god želim bez da je pitam.51. Moja mi majka dopušta da idem van uvijek kad želim.57. Moja mi majka dopušta da radim sve što volim.

55

PRILOG 2. Revidirani upitnik sramežljivosti i asertivnosti USA–r (verzije za oba spola:

USAM–r, verzija za muške ispitanike i USAF–r, verzija za ženske ispitanike).