Author
others
View
1
Download
0
Embed Size (px)
1
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
POSLOVNO PREGOVARANJE U OKVIRU OSOBNE PRODAJE
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Poslovno pregovaranje
Mentor: prof. dr. sc. Heri Bezić
Student: Sanja Žmegač
Studijski smjer: Poslovna ekonomija
JMBAG: 0081102539
Rijeka,srpanj 2013.
2
Sadržaj
1. UVOD ............................................................................................................................. 4
1.1. Problem i predmet istraživanja .................................................................................... 4
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze............................................................................. 4
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ............................................................................................ 5
1.4. Znanstvene metode ...................................................................................................... 5
1.5. Struktura rada ............................................................................................................... 6
2. TEORETSKE ZNAČAJKE OSOBNE PRODAJE .................................................. 7
2.1. Pojam i definicija osobne prodaje ................................................................................ 7
2.2. Vrste osobne prodaje .................................................................................................... 8
2.2.1. Prodajne prezentacije kao najčešći primjer osobne prodaje ................................... 10
2.3. Razvoj osobne prodaje kroz vrijeme..........................................................................13
2.4. Prednosti i nedostaci osobne prodaje.........................................................................16
3.ULOGA POSLOVNOG PREGOVARANJA U OSOBNOJ PRODAJI.................18
3.1. Poslovno pregovaranje................................................................................................18
3.1.1. Podloga uspješnog pregovaranja ............................................................................. 18
3.1.2. Vrste pregovarača i pregovaračke strategije ........................................................... 21
3.2. Komunikacija u prodaji..............................................................................................23
3.2.1. Verbalna (usmena) komunikacija............................................................................24
3.2.2. Neverbalna komunikacija........................................................................................24
3.3.Važnost poslovnog pregovaranja u prodaji – otkrivanje potreba i ponuda rješenja....27
3.4. Rješavanje konfliktnih situacija ................................................................................. 31
3.4.1. Narav i izvori prodajne rezistencije.........................................................................34
3.4.2. Valjanost ili utemeljenost prigovora.......................................................................37
3.4.3. Standardne vrste prigovora.....................................................................................38
3.4.4. Osnovna strategija ophođenja s prigovorima .......................................................... 40
3
3.5. Etička pitanja u osobnoj prodaji.................................................................................45
4.OSOBNA PRODAJA I POSLOVNO PREGOVARANJE U PRAKSI.................46
4.1. Osobna prodaja dovedena od savršenstva-Zepter.....................................................46
4.2. Amway.......................................................................................................................49
4.3. Auto saloni ................................................................................................................. 50
4.4. Osobna (direktna) prodaja u funkciji promoviranja poduzeća................................... 52
5. ZAKLJUČAK ............................................................................................................. 54
LITERATURA................................................................................................................56
POPIS TABLICA I GRAFIKONA................................................................................57
4
1. UVOD
1.1. Problem i predmet istraživanja
Osobna prodaja jedan je od najstarijih oblika prodaje koji je prisutna u civilizaciji tisućama
godina i povezan je sa samim počecima primitivne trgovine. Ovaj oblik prodaje s vremenom
se mijenjao i evoluirao, prilagođavajući se uvjetima koje je stvaralo tržište. Jedan od ključnih
elemenata osobne prodaje je svakako pregovaranje kako osobna prodaja podrazumijeva
susret dvije različite strane, prodavača i kupca, koji se pojavljuju u interakciji gdje svaka
strana ima vlastite interese. Uspješnost transakcije ovisi o sposobnosti svakoga od njih da na
najbolji način predstavi svoje interese i pregovara s drugom stranom kako bi ih ostvario. U
novije vrijeme osobna prodaja doživjela je promjene zahvaljujući tehnološkom napretku
uslijed kojeg je došlo do drastične promjene tržišnih zahtjeva zbog čega prodaja sve više
uključuje individualni pristup kupcu, a prodavači osim izvrsnog poznavanja karakteristika
proizvoda koje prodaju moraju posjedovati vrsne pregovaračke sposobnosti te poznavanje
individualnog pristupa potrošačima.
U skladu s iznesenom problematikom istraživanja, definiran je i predmet istraživanja: koja je
uloga poslovnog pregovaranja u procesu osobne prodaje, kroz znanstvena i praktična gledišta
te na koji način se ona prilagođava novim trendovima.
Iz problema i predmeta istraživanja proizlazi i objekt istraživanja. Prethodno navedeni
problem istraživanja ima tri objekta istraživanja, a to su: poslovno pregovaranje, osobna
prodaja i promjenjiva okolina koja ih okružuje.
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze
Problem, predmet i objekt istraživanja odredili su okvir za postavljanje radne hipoteze:
osobna prodaja jedan je od najvažnijih i najkompleksnijih oblika prodaje, a pregovaranje je
neodjeljivi dio samog procesa prodaje.
5
Prethodno postavljena radna hipoteza implicira tri pomoćne hipoteze (kr. P. H.), i to:
• P.H.1. Sustavnom analizom i sintezom elemenata komunikacijskih procesa,
psiholoških i ekonomskih čimbenika te poslovnog pregovaranja daje nam okvir za shvaćanje
kompleksnog procesa osobne prodaje
• P.H. 2. Sustavnim proučavanjem teoretskih te praktičnih aspekata modernih uvjeta
prodaje stvorene su osnovne pretpostavke za uspješnost osobne prodaje u novim uvjetima
poslovanja
• P.H.3. Poslovno pregovaranje i osobna prodaja kompleksni su sustavi koji utječu
jedno na drugo
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja
U ovom diplomskom radu svrha i ciljevi istraživanja su u neposrednoj vezi s problemom i
predmetom istraživanja, a fokusiraju se na problematiku uloge pregovaranja u okviru osobne
prodaje. Svrha istraživanja je shvatiti važnost i ulogu poslovnog pregovaranja unutar procesa
prodaje. Cilj ovog rada je istražiti te pomoću znanstvenih metoda definirati, utvrditi i
analizirati osobnu prodaju te njene komponente kao proces koji je podložan konstantnim
promjenama te na koji način poslovno pregovaranje oblikuje osobnu prodaju.
1.4. Znanstvene metode
Rad predstavlja sistematizaciju relevantne građe provedenu na osnovu sustavnog proučavanja
dostupne stručne literature, časopisa i relevantnih sadržaja s interneta. Pri izradi ovog rada
korišten je veći broj znanstvenih metoda u raznim kombinacijama. U obradi podataka
korištene su slijedeće znanstvene metode: metoda klasifikacije, metoda kompilacije, metoda
komparacije, metoda analize i sinteze, metoda indukcije i dedukcije, metoda promatranja te
statističke i grafičke metode.
6
1.5. Struktura rada
Ovaj diplomski rad strukturno je podijeljen u šest tematskih međusobno povezanih dijelova
koji zajedno obrađuju temu Uloga poslovnog pregovaranja u okviru osobne prodaje.
U prvom dijelu, Uvodu, određen je problem, predmet i objekt istraživanja, postavljena je
radna hipoteza te pomoćne hipoteze, svrha i ciljevi istraživanja, navođenje znanstvenih
metoda koje su korištene tijekom izrade rada te je sažeto prikazana struktura rada.
Drugi dio ima naslov Teoretske značajke osobne prodaje. U ovom dijelu rada obrađuje se sam
pojam i definicija osobne prodaje, vrste osobne prodaje, prati se razvoj osobne prodaje kroz
vrijeme usporedno s razvojem samom pristupu trgovini u prethodnom stoljeću, a cjelina se
zaključuje njenim prednostima i nedostacima.
U trećem dijelu govori se o Ulozi poslovnog pregovaranja u osobnoj prodaji. U ovom dijelu
govori se o poslovnom pregovaranju, njegovim vrstama te primjeni u osobnoj prodaji.
Također se govori o načinu komunikacije u osobnoj prodaji kao dijelu pregovaranja te
rješavanju konfliktnih situacija u osobnoj prodaji pomoću različitih strategija poslovnog
pregovaranja.
Četvrti dio nosi naslov Osobna prodaja i poslovno pregovaranje u praksi. Ovdje će se na
temelju nekoliko praktičnih primjera pokazati ono što se tvrdilo u prethodnim cjelinama.
Peta cjelina je Zaključak koji predstavlja sintezu rezultata istraživanja kojima je dokazana
radna hipoteza. U ovom dijelu dan je kratak osvrt na rezultate istraživanja te je time stvorena
zaokružena cjelina koja objedinjuje prethodno navedene spoznaje.
7
2. TEORETSKE ZNAČAJKE OSOBNE PRODAJE
Prodaja je jedna od najvažnijih ljudskih aktivnosti na kojoj se temelji gotovo čitavo
gospodarstvo. Ona je prisutna u nekom svom obliku od samih početaka civilizacije, a s
vremenom se razvijala i postajala sve složeniji sustav kakav poznajemo danas. Postoje mnogi
oblici prodaje, a u ovom radu ćemo govoriti o osobnoj prodaji kao jednom od njenih
najvažnijih i najstarijih oblika.
2.1. Pojam i definicija osobne prodaje
Osobna (direktna) prodaja najstariji je i jedan od najraširenijih oblika prodaje. To je prodaja
kod koje postoji direktan kontakt između prodavača i kupca odnosno takozvana 'face to face'
komunikacija prilikom procesa prodaje.
Osobna prodaja je međuljudski komunikacijski proces u kojem prodavač otkriva i
zadovoljava potrebe kupca s ciljem ostvarenja uzajamnih dugoročnih koristi za obje strane.
( Tomašević Lišanin, 2001:21)
Osobna prodaja je prodajna aktivnost pri kojoj su na istom mjestu istodobno nazočni prodavač
i potencijalan kupac.
Osobna prodaja u sebi sadržava više funkcija, a jedan od njih svakako je i upoznavanje tržišta
i navika potrošača iz prve ruke, odnosno marketinška funkcija.
Iako se uz pojam osobne prodaje često veže predodžba trgovačkog putnika ili prodajnih
prezentacija kojima je jedini cilj prodaja vlastitih proizvoda, riječ je o mnogo složenijem
procesu. Osobnu prodaju često nazivaju i prodajnim kanalom 21. stoljeća. Ono što ju čini
specifičnom je mogućnost stjecanja uvida u kupčeve želje i potrebe na licu mjesta te
mogućnost direktnog kontakta koji se uvijek iznimno cijeni u poslovanju. Dakle, kada je riječ
o modernoj osobnoj prodaji koja je temelj poslovanja ovog stoljeća, riječ je ne samo o prodaji
određenog proizvoda, već o sklapanju dugoročnih partnerskih odnosa između kupca i
prodavača.
8
Naravno, osobna prodaja nije idealan način prodaje u svim situacijama. U današnje vrijeme,
računajući na kompleksnost tržišta i zahtjevnost modernog potrošača, osobna prodaja je sve
osim jednostavan posao pa prema tome za njeno ostvarenje treba mnogo priprema, novaca i
kvalifikacija. Jedan od najvećih nedostataka je upravo visoka cijena osobne prodaje.
'Prednost treba dati osobnoj (direktnoj) prodaji kada nema dovoljno financijskih sredstava za
oglašavanje, kada je potreban osobni prodavač za uspostavljanje kontakta s kupcem, kada je
riječ o pojedinačno skupom proizvodu, kada proizvod zahtjeva demonstraciju rada ili kada je
malo kupaca, pa je ovaj oblik prodaje najisplativiji.' (Poslovni savjetnik br.28., str. 42.-43.)
Iako se osobna prodaja smatra jednim od najskupljih načina prodaje, ali na taj način se odmah
dobiva povratna informacija od klijenta, mogućnost direktnog utjecanja na njegovo
razmišljanje i najvažnije, može se veoma jednostavno izgraditi dobra slika samog poduzeća.
Danas kad je tržište zasićeno jeftinim i šarolikim proizvodima, potrebno je ponuditi nešto više
kako bi se ostavilo dojam na kupca. Nekad je bilo dovoljno proizvesti nešto inovativno i biti
siguran u uspjeh na tržištu. Danas se svaka inovacija koja nije zaštićena patentom u brzom
vremenskom roku može kopirati što će dovesti do zasićenjem tržišta jeftinijim zamjenama.
Osim kvalitete proizvoda, mora postojati i pravilan pristup svakom individualnom kupcu koji
se može postići isključivo na licu mjesta. Svaki kupac želi da mu se posveti pažnja te da se
osjeća posebno.
Tako shvaćenu prodaju obilježava (Tomašević Lišanin, 2010:21)
1. Otkrivanje poslovnih problema ili dobrih prigoda za kupca, te nastojanje i pomaganje
kupcu da ih prepozna i razumije
2. Nuđenje informacija o mogućim rješenjima i pružanje poslije prodajnog usluživanja da bi
se osiguralo dugoročno zadovoljstvo
3. Nagovaranje i uvjeravanje samo su jedan dio prodajnog posla, u ovom pristupu mnogo
manje značajan nego što je slučaj s tradicionalnom pristupu prodaji
4. Dodavanje vrijednosti osnovnoj ponudi poduzeća na temelju njegova takvoga osobnog i
poslovnog odnosa s kupcem koji će rezultirati lojalnošću i otpornošću na ostale konkurentske
ponude.
9
Dakle, osobna prodaja svodi se na osobni kontakt prilikom kojeg prodavač otkriva potreba
potencijalnog kupca te mu u skladu s time nudi rješenja.
2.2. Vrste osobne prodaje
U nastavku će biti navedeni osnovni oblici osobne prodaje koji uključuju jednog prodajnog
predstavnika ili cijeli tim prodajnih predstavnika koji vodi pregovore. Osobna prodaja
prisutna je na svim razinama prodaje, od razine pojedinca do poduzeća.
Postoje razne vrste osobne prodaje, od kojih su najznačajniji sljedeći oblici:
(http://bs.scribd.com/doc/27278679/147/METODE-PRODAJE)
1. Prodajni predstavnik – kupac, osobno ili telefonski
2. Prodajni predstavnik – skupina kupaca, organiziranje prodajne prezentacije
3. Prodajna ekipa – skupina kupaca (djelatnik poduzeća, prodajni predstavnik i inženjer
prodaje organiziraju prodajnu prezentaciju)
4. Prodajna konferencija – prodajni predstavnik i odgovorna osoba poduzeća održavaju
sastanak s kupcima radi rasprave o međusobnim problemima i mogućnostima suradnje
5. Seminari o prodaji – ekipa poduzeća organizira seminar u poduzeću kupaca za tehničku
skupinu djelatnika o dostignućima u području prodaje.
Prodajni predstavnik je osoba koja se bavi posredovanjem u poslovima kupnje i prodaje, a
uglavnom se odnosi na prodaju jednostavnih proizvoda te financijskih usluga kao što su
police osiguranja. To je ujedno i najjednostavniji oblik osobne prodaje.
Prodajna prezentacija jedan je od najčešćih oblika osobne karakteristična za poduzeća koja su
se specijalizirala za ovakav tip prodaje, gdje prodavač organizira prezentaciju za nekolicinu
potencijalnih kupaca. Jednaki princip prodaje postoji kod prodajne ekipe gdje odgovorne
osobe unutar poduzeća organiziraju za skupinu zainteresiranih kupaca prezentaciju unutar
koje će prema vlastitoj stručnosti iznijeti informacije.
Prodajna konferencija i seminari o prodaji sofisticiraniji su oblici osobne prodaje kod kojih je
veći naglasak na dugoročnom odnosu, a osim prodaje bitan je naglasak na razmjeni
informacija i sagledavanju mogućnosti zajedničkog rješavanja problema.
10
2.2.1. Prodajne prezentacije kao najčešći primjer osobne prodaje
Prodajne prezentacije dobro su poznati i uhodan način osobne prodaje. Može se reći da su
one i sinonim za osobnu prodaju u privatnom, ali i poslovnom sektoru. Riječ je o prodaji
'licem u lice' kod koje prodavač potencijalne kupce na prodajnoj prezentaciji upoznaje sa
svojstvima proizvoda te ih na taj način nagovara da ga kupe.
Naravno, prodajna prezentacija nije samo pojavljivanje na mjestu prezentacije i izlaganje
karakteristika proizvoda, već je riječ o kompleksnom procesu koji uključuje pripreme koje
prethode samom posjetu i to tehničke pripreme, psihološke procjene te spoznaja potreba
kupaca te pronalaženje načina da se zadovolje te potrebe te konačno i ugovaranje novih
suradnji. Za ovakvu vrstu prodaje potreban je iskusan prodavač koji je u spreman na kritike.
Prodajna prezentacija ne ograničava se samo na prodajni posjet, već postoje pripremne radnje
i prije samog posjeta kako bi se maksimizirala njegova učinkovitost. Tako će prodavač morati
obaviti niz radnji koje prethode samom prodajnom susretu, a koje uključuju organiziranje
baze podataka o kupcima svim mogućim informacijama koje će mu pomoći da im pristupi na
ispravan način. Nakon toga, prodavač će predvidjeti potencijalni prodajni volumen koji se
može ostvariti sa novim kupcima za pojedini proizvod temeljem podataka koje je prethodno
prikupio. Na kraju, prodavač će posjete potencijalnim kupcima organizirati na način da što
efikasnije iskoristi svoj odlazak, odnosno da u jednom odlasku obiđe što više kupaca.
Iako je prodajno planiranje uvijek značajno, njegova važnost raste u sljedećim situacijama: (
Tomašević Lišanin,2010:228 )
1. Kada je odluka koju kupac treba donijeti složena, traži značajan angažman i visokog je
rizika
2. Kada se očekuju buduće interakcije i pregovaranje s istim kupcem
3. Kada su potrebe kupca unikatne
4. Kada kupac ima pristup velikom broju alternativa i
5. Kada je prodaja kritično važna za prodavača
11
Kada su izvršene sve pripremne radnje i planiranje, počinje sama prezentacija. Cilj ovih
prezentacija je upoznati potencijalne kupce, otkriti njihove potrebe te na iste odgovoriti
rješenjem. Otkrivanje kupčevih potreba i prezentiranje rješenja osnova je pregovaranja.
Većina prodajnih prezentacija ima za cilj sljedeće ( Tomašević Lišanin,2010:267 )
1. Učiniti kupca svjesnim problema ili potrebe,
2. Pokazati kupcu i uvjeriti ga da naš prijedlog , odnosno prodajna ponuda može riješiti
takav problem ili udovoljiti potrebi,
3. Pružiti dokaze da se u nas kao prodavača i u našu organizaciju u ulozi dobavljača može
pouzdati,
4. Motivirati, odnosno uvjeriti potencijalnog kupca da promptno djeluje u rješavanju
problema.
No, nije dovoljno samo organizirati prodajnu prezentaciju. Kako bi prodao proizvod,
prodavač mora prepoznati osobu koja je potencijalni kupac za razliku od onih koji to nisu.
Potencijalni kupac je osoba koja: ( Carlson, 1993:5 ):
1. Ima potrebu
2. Može angažirati profesionalca
3. Ima novac da plati uslugu
Prodavač pristupa kupcu ovisno o vrsti prodajne prezentacije. No, ono što uvijek ostaje isto su
gore navedeni ciljevi. Također je važno da je prodavač svjestan toga da za uspješnu
prezentaciju nije dovoljno samo zaključiti posao, već i stvoriti partnerski odnos s kupcima.
Svaki kupac ima različite potrebe na koje prodavač mora odgovoriti na različite načine. Prema
tome, idealno bi bilo kad bi prodajna prezentacija bila u potpunosti prilagođena kupcu
Osnovni formati prodajnih prezentacija: ( Tomašević Lišanin, 2010:270 )
1. Upamćena ili memorirana prezentacija – ponekad se za ovu vrstu prezentacije koriste još i
nazivi ˝standardna upamćena˝ ili ˝ukalupljena˝ prezentacija. Taj format prezentacije, zapravo,
predstavlja isporuku prodajne poruke koju smo prije dolaska kupcu doslovno naučiti napamet
i pri njenoj se isporuci pridržavamo unaprijed točno dogovorenih elemenata i njihova slijeda.
12
Prodavač jednu istovjetnu prezentaciju koristi u susretu s bilo kojim kupcem. Poneka
poduzeća propisuju unaprijed sročene prezentacije i ne dopuštaju nikakva odstupanja u
njihovoj isporuci. Kreativnost i osobna inicijativa prodavača u takvoj se situaciji svode na
nulu. U drugim se slučajevima dopuštaju samo neznatna odstupanja. Takav pristup ili taktika
pri isporuci prodajne poruke temelje se na pretpostavci da je moguće stimulirati potrebu
kupca putem izravnog izlaganja proizvodu, uz pomoć prodajne prezentacije, ili da us te
potrebe već stimulirane, jer je kupac samostalno učinio napor u potrazi za proizvodom.
Prednosti su te metode u tome što upamćena prezentacija osigurava prodavaču isporuku
cjelovite i točne informacije o proizvodima i poslovnoj politici poduzeća. Iz tih je razloga
koriste i neka poduzeća iz sektora farmaceutike, jer njihovi unapređivači prodaje moraju
točno prenijeti liječnicima mnogo tehničkih informacija u vrlo kratkom vremenu. S obzirom
na to da uključuje najbolje tehnike i pristupe, ta metoda omogućava vrlo brzo uključenje u
posao novih prodavača i osigurava im određenu razinu samopouzdanja. Velik se nedostatak te
metode tiče ograničene učinkovitosti, jer ne nudi nikakvu mogućnost prodavaču da prilagodi
vlastitu prezentaciju specifičnim potrebama kupca i često se iznose obilježja proizvoda koja
kupcu nisu važna. Ta je metoda vrlo nepraktična za prodaju tehničkih proizvoda, koji
zahtijevaju ulazne informacije od kupca i širu raspravu o problemima i koristima. Drugi je
veliki nedostatak tog pristupa taj što prodavač obično vrlo brzo prolazi kroz cijelu
prezentaciju prema samom zaključenju prodaje, što od njega traži da pita za narudžbu i
nekoliko puta tijekom prezentacije. Kupac to može interpretirati kao agresivnu prodajnu
tehniku.
2. Prezentacija na temelju ključnih točaka – ovaj oblik prodajne prezentacije neki autori
prodajne literature zovu također i ˝prodavanje prema formuli˝, ˝persuazivna prodaja
prezentacije˝, a u engleskom se izričaju još susreću pojam outlined presentation. To je također
prezentacija kod koje se unaprijed propisuju, odnosno standardiziraju određeni dijelovi poput
uvoda u prodajnu prezentaciju, standardni odgovori na najčešće vrste prigovora kupaca i
metode vezane uz ishođenje narudžbe. Primjena te metode ostavlja dosta slobode
prodavačima u pristupu kupcima, ali se i navode ključne točke koje treba spomenuti u svakom
susretu. Takve vrste prezentacija obično koriste poduzeća iz sektora financijskih usluga,
posebice za prodaju životnih osiguranja, stambene štednje, ali sve više i proizvođači robe
široke potrošnje u interakciji s trgovcima na malo. Prednosti te vrste prezentacije, kao i kod
prethodne metode, proizlaze iz njene organiziranosti. Za razliku od upamćene prezentacije,
opći je dojam cijelog susreta s kupcem mnogo prirodniji, jer taj format ostavlja više
13
mogućnosti za sudjelovanje kupca. Svoje je ime - ˝prodavanje prema formuli˝ - metoda stekla
zbog toga što u razvijanju i isporuci prodajne prezentacije slijedi jednu od temeljnih
promotivnih formula AIDA – A dolazi od attention, I od interest, D od desire i A od action.
Toj se formuli još ponekad dodaje slovo C od credibiltiy, koje dolazi prije A, ili konačna
djelovanja kupca action.
3. Prezentacija potpuno prilagođena kupcu – ova se vrsta prodajne prezentacije, za razliku od
dviju prethodno analiziranih, razvija i isporučuje kupcu na temelju detaljne prethodne analize
njegovih potreba. Može biti u usmenom ili pismenom obliku. Omogućava upotrebu svih prije
spominjanih komunikacijskih vještina i metoda radi otkrivanja kupčevih potreba i problema, a
uz pomoć pažljivo oblikovanih pitanja i aktivnog slušanja, kako bi se moglo ponuditi
najučinkovitije rješenje. Taj je pristup vrlo važan u nastojanjima razvijanja partnerskih
odnosa, jer prodavač nastupa kao profesionalna osoba koja nastoji pomoći kupcu, a sama
prodaja, kao jedini i isključivi cilj, nije u prvom planu.
Tajna uspješne prodajne prezentacije je u kvalitetnoj pripremi, prepoznavanju potencijalnog
kupca te pravilnom pristupanju kupcu. Najsofisticiraniji pristup prodaje je prezentacija
prilagođena kupcu jer izbjegava zamke prethodnih pristupa kao što su nedovoljno dobra
pripremljenost i krivi pristup.
2.3. Razvoj osobne prodaje kroz vrijeme
Osobna prodaja razvijala se tijekom povijesti sukladno vremenu u kojem se nalazila.
Posljednjih stotinu godina osobna prodaja doživjela je velike promjene. Kao pod-funkcija
marketinga prolazila je gotovo identične promjene kao i sam marketing, što je prikazano u
Tablici 1.
14
Tablica 1. Evolucija osobne prodaje
Era Proizvodnja Prodaja Marketing Partnerstvo
Vremensko
razdoblje
Prije 1939. 1930.-1960. 1960.-1990. Nakon 1990.
Cilj Prodati Prodati Zadovoljiti
kupčeve
potrebe
Izgradnja odnosa
Usmjerenost Kratkoročne
potrebe
prodavača
Kratkoročne
potrebe prodavača
Kratkoročne
potrebe
kupca
Dugoročne potrebe
kupca i prodavača
Uloga
prodavača
Isporučitelj Nagovaratelj Rješavatelj
problema
Stvaratelj vrijednosti
Aktivnosti Preuzimanje
narudžbi,
isporuka robe
Agresivno
uvjeravanje kupca
da kupi proizvod
Povezivanje
postojeće
ponude s
kupčevim
potrebama
Stvaranje novih
mogućnosti
povezivnajem
potrebe kupca sa
sposobnostima
prodavača
(Izvor: Tomašević Lišanin, 2010:22)
U Tablici 1. prikazana je uloga osobne prodaje u različitim vremenskim razdobljima te njena
evolucija kroz vrijeme. Kroz četiri vremenska razdoblja osobne prodaje objašnjen je cilj,
usjmerenost, uloga prodavača i njegove aktivnosti s ciljem prodaje. U nastavku će detaljnije
biti objašnjene karakteristike svakog od navedenog razdoblja.
Osnovni su zadaci prodavača po pojedinim vremenskim razdobljima bili kako slijedi (
Tomašević Lišanin, 2010:23):
Proizvodna era (do 1930.)
Tehnološke i proizvodne mogućnosti te ostali raspoloživi resursi poduzeća nisu bili takvi da
bi stvarali viškove proizvoda pa je uglavnom potražnja za proizvodima nadmašivala ponudu.
U takvoj je situaciji zadatak prodavača bio preuzimanje narudžbi.
15
Prodajna era (1930.-1960.)
Nakon velikog sloma američke burze, koji je izazvao opću gospodarsku krizu ne samo u
Americi, nego i u Europi, nije bilo dovoljno kupaca za sve proizvedene proizvode. U takvoj
se situaciji javila oštra konkurencija među proizvođačima – zadatak je prodavača bio
uvjeravanje kupaca da kupe proizvode čak i ako im nisu bili potrebni. Pritom su se redovito
koristile agresivne prodajne tehnike i slavili prodajni junaci koji su u njima bili najvještiji.
Marketinška era (1960.-1990.)
Javlja se razvijen oblik marketinškog koncepta kao odgovor na sve veću sofisticiranost
kupaca i konkurencije. Takva poslovna filozofija ističe zadovoljstvo kupaca kao ključ uspjeha
poduzeća. Svi se uposlenici trebaju usmjeriti na zadovoljavanje potreba kupaca. Prodavači
postaju rješavači problema, odgovorni su za utvrđivanje potreba kupaca i informiranje,
odnosno demonstriranje kako njihovi proizvodi mogu zadovoljiti takve potrebe. Prodaja
postaje složenom, traži se bolje poznavanje proizvoda i komunikacijskih vještina.
Era partnerstva (1990.-danas)
Kupci i prodavači su shvatili da mogu razviti stratešku prednost pred konkurencijom
zajedničkom suradnjom. Kupci dobavljače ne promatraju samo kao lako zamjenjiv dio
nabavnog lanca, a proizvođači s druge strane nastoje razviti bliske, dugoročne odnose s manje
odabranih kupaca. Na temelju uzajamnog dijeljenja povjerljivih informacija dobavljači su u
stanju razviti proizvode prilagođene specifičnim potrebama kupaca ili trgovaca, a u svrhu
maksimalnog zadovoljenja njihovih krajnjih kupaca i korisnika.
Dakle, može se zaključiti da se uloga prodavača mijenjala od osobe koja je u proces prodaje
uključena tek preuzimanjem narudžbi do ključne osobe koja ne samo da prodaje, već zajedno
s kupcem utječe na stvaranje same prodajne vrijednosti proizvoda. Ulaskom u informatičko
doba kad Internet postaje ključan oblik komunikacije i oglašavanja, osobna prodaja morat će
se znatno prilagoditi kako bi zadržala dosadašnje tržište.
16
2.4. Prednosti i nedostaci osobne prodaje
Kao i svaki drugi oblik prodajne aktivnosti, osobna prodaja pruža velike mogućnosti, no ima i
vlastita ograničenja.
Prednosti osobne prodaje su direktan kontakt s kupcem kod koje postoji apsolutna
usredotočenost kupca na poruku koju mu prenosi prodavač te činjenici da je ta poruka osobna
zbog čega se stvara osjećaj povjerenja. Osim što znatno povećava vjerojatnost kupnje, ovo
potencijalno može dovesti do stvaranja dugoročnog partnerstva, posebno ako se kupcu nude i
dodatne pogodnosti uz kupnju proizvoda. Ovdje je u pitanju upravo osjećaj važnosti koji
kupac ima kad mu se prodavač direktno obraća i ovo vrijedi kod kupnje bilo jeftinijih dobara
kao što su kozmetika ili parfemi koliko i kod kupnje skupljih dobara kao što je automobil.
Upoznavanje želja i potreba kupaca na samom mjestu prodaje omogućuje kvalitetnom
prodavaču da se prilagođava željama kupaca te da pregovara na način koji je potreban kako bi
zaključio prodaju.
Osim što se prodavač može usredotočiti na kupca, također je bitna povratna informacija koju
kupac može odmah dati. Iskusan prodavač znati će kako iz kupca izvući prave informacije
koje potom mogu biti veoma korisne poduzeću koje se koristi ovakvim načinom prodaje, a
koje prema tome može promijeniti svoj asortiman ili na neki drugi način prilagoditi se
zahtjevima tržišta. Ovo je sve u skladu s izgradnjom dugoročnih odnosa s klijentima.
Osim prikupljanja informacija, osobna prodaja ima i još jednu marketinšku funkciju, a to je
promocija. Prodavač je predstavnik poduzeća za koje radi i prema tome bitno je da ostavi
najbolji mogući dojam. Kao što je prethodno rečeno, ljudi, a ne poduzeća sklapaju poslove te
je upravo to ono što kupac pamti. Nikakva reklama ne može zamijeniti kvalitetnu uslugu
tijekom i nakon prodaje.
Osobna prodaja omogućava bolji «timing» isporuke poruke i omogućava fleksibilnost u
komuniciranju različitih poruka različitim kupcima ili mijenjanje poruke u ovisnosti o
povratnoj informaciji
Najveći nedostatak osobne prodaje je visoka cijena, odnosno činjenica da se može obuhvatiti
relativno ograničeni broj ljudi, dok se reklamnim spotovima i oglasima za relativno niske
iznose obuhvaćaju tisuće pojedinaca.
17
Također, osobna prodaja zahtijeva određenu obuku u koju poduzeće mora uložiti, a koja
zahtijeva vrijeme i novac.
Osobna prodaja iznimno ovisi o ljudskom faktoru, odnosno o izvedbi samog prodavača na
licu mjesta. Ako je riječ o sposobnom prodavaču, ovo može biti izvrstan način za
promoviranje poduzeća.
Unatoč svim svojim nedostatcima osobna prodaja je i dalje atraktivna kao način prodaje.
18
3. ULOGA POSLOVNOG PREGOVARANJA U OSOBNOJ PRODAJI
3.1. Poslovno pregovaranje
Vještine poslovnog pregovaranja značajne su u stjecanju konkurentske prednosti.
„Pregovore možemo definirati kao socijalni proces interakcije i komunikacije među ljudima
sa svrhom postizanja trajnog sporazuma zasnovanog na nekim zajedničkim interesima, a sve
kako bi se postigli zadani ciljevi i izbjegli konflikti“ (Rouse, Rouse, 2005.)
Pregovori imaju izraženu socijalnu dimenziju jer se njima služimo svakodnevno u raznim
situacijama. Ono što razlikuje poslovne pregovore od svakodnevnih je namjera. U ovu vrstu
pregovora stupa se s određenom namjerom rješavanja nekog pitanja te je važna kvalitetna
priprema ne samo pregovarača, već i strukture i mjesta pregovora.
Postoje tri glavna tipa pregovora s obzirom na njihov ishod: (Rouse i Rouse,2005:194)
1. Integrativni
2. Destruktivni
3. Distributivni
Odnosi između pregovaračkih strana koji dovode do ovakvih ishoda prikazani su u sljedećoj
tablici.
Tablica 2. Pregovori s obzirom na njihov ishod
(Izvor: Rouse i Rouse,2005:195)
U Tablici 2. prikazani su mogući ishodi pregovora s obzirom na namjere pregovaračkih
strana. U nastavku će se objasniti svaki od ovih vrsta pregovora.
Strana A pobjeđuje Strana A gubi
Strana B pobjeđuje Integrativni 'win-win' Distributivni 'win-lose'
Strana B gubi Distributivni 'lose-win' Destruktivni 'lose-lose'
19
1. Integrativni pregovori su vrsta pregovora o kojima će se najviše govoriti jer su u pogledu
prodaje jedini pravilan način pregovaranja. Ovakvoj vrsti pregovora cilj je pobjeda obje
strane, zbog čega se nazivaju i win-win strategijom. Ovo je vrsta pregovora kod koje obje
strane shvaćaju kako moraju nešto žrtvovati kako bi postigle konačan dogovor koji će u
konačnici biti pozitivan za obje strane. Ovdje nema mjesta sebičnim pregovaračima koji žele
pozitivan ishod isključivo za sebe, a nije ih briga za zadovoljstvo druge strane. Primjer
ovakvih pregovora je dogovor između kupca i dobavljača u kojem će kupac pristati na raniji
rok isplate, a dobavljač će na sebe preuzeti trošak prijevoza, mogućih carina ili slično.
Dugoročno gledano, ovo je jedina vrsta pregovora koja dovodi do uspješnih budućih suradnji.
2. Distributivni pregovori su ona vrsta pregovora kod kojih su pregovarači usredotočeni
isključivo na vlastiti dobitak. Kod ovakve vrste pregovora samo jedna strana može izaći kao
pobjednik. Ovakve pregovore karakterizira agresivnost i nepopuštanje. Možemo pretpostaviti
da će kod ovakvih pregovora jedna strana biti nadmoćnija, a druga slabija. Do ovakve
situacije može doći i zbog naravi samih pregovarača, odnosno ako je riječ o tvrdim
pregovaračima koji ne žele odstupiti od svojih zahtjeva. Izgledno je da će dobiti možda i više
nego su tražili prilikom pregovora, no dugoročno neće profitirati. Ovakvi pregovori specifični
su za poslove koji se sklapaju jednom te se ne mari za dugoročniju poslovnu suradnju.
3. „Destruktivni pregovori su procesi u kojima jedna ili obje strane nastoje pobijediti čak i kad
postoji opasnost da izgube dok su formalno možda i pobijedili“ (Rouse, Rouse, 2005.) Ovo je
najgora vrsta pregovora i uglavnom vodi do lose-lose situacije. Primjer za to je prosvjed
radnika koji ne odustaju od svojih zahtjeva, dok im Uprava poručuje kako ni oni nemaju
namjeru odustati. Nedavni prosvjed radnika Croatia Airlainesa dogodio se nakon neuspjelih
pregovora oko smanjenja radničkih prava unutar ovog javnog poduzeća. Radnici su odbili
ponudu Uprave jer su smatrali da se na taj način smanjuje njihova ionako preniska plaća i
dovodi ih se na rub egzistencijalnog minimuma, dok je Uprava bila mišljenja da je to jedini
način da se poduzeće spasi od propadanja. Radnici su krenuli u štrajk i odbijali pregovore
ukoliko se ne uzmu u obzir njihovi zahtjevi kako bi dokazali svoju pregovaračku moć.
Istovremeno, Uprava je odbijala njihove zahtjeve opravdavajući se mjerama štednje iako je
svaki dan štrajka samom poduzeću zbog neredovitih letova donosio milijunsku štetu i
narušavao im ugled. Obje strane su svjesne da gube, ali ne odustaju od svojih pregovaračkih
pozicija što u konačnici postaje loše za obje strane.
20
Integrativni pregovori su najbolja odluka jer je riječ o 'win-win' opciji u kojoj svi izlaze kao
pobjednici te se stvara mogućnost budućih suradnji, što je jedna od najvažnijih stvari u
samom pregovaranju i prodaji. Iako je za ovakav ishod potrebno žrtvovati neke zahtjeve,
iskusni pregovarač svjestan je kako mu nisu svi postavljeni zahtjevi jednako važni te kako se
može žrtvovati one manje važnosti kako bi se postigao kvalitetan dogovor, jednako
zadovoljavajući za obje strane. U konačnici, različiti zahtjevi ono su što su doveli dvije strane
za pregovarački stol.
3.1.1. Podloga uspješnog pregovaranja
Kako će izgledati pregovarački proces, ovisi o sudionicima pregovaračkog procesa. No,
postoji ustaljen model kojeg se pridržavaju pregovarači kako bi što uspješnije pregovarali.
Dobra priprema pola je posla.
Priprema za pregovore obuhvaća sedam koraka (Rouse i Rouse, 2005:195):
1. Određivanje svrhe i ciljeva
2. Analiziranje situacije
3. Određivanje predmeta pregovaranja
4. Analiziranje pregovarača
5. Razmatranje zakonskih implikacija
6. Financijska priprema
7. Taktika
Svaki od ovih koraka važan je za kvalitetne pregovore jer obuhvaća ključne točke pregovora.
21
3.1.2. Vrste pregovarača i pregovaračke strategije
Postoji nekoliko različitih pregovaračkih strategija, koje će odrediti tijek pregovora i o kojima
će u konačnici i ovisiti ishod pregovora. Pregovaračka strategija ovisi o vrsti pregovarača,
odnosno o karakteru i motivima pregovaračkih strana. U sljedećoj tablici navedene su različite
strategije koje se koriste u poslovnom pregovaranju.
Tablica 3. Strategije poslovnog pregovaranja
STRATEGIJE FIKSNA POZICIJA
Principijelno
pregovaranje
Kvalitetan sporazum s obostranim pokrićem potreba
Racionalan utrošak vremena, energije i sredstava
Dobri međuljudski odnosi
Najšira od mogućih rješenja
Neplanirana i neočekivana optimalna rješenja
Operativna rješenja i dugoročan poslovni odnos (optimum)
Pouzdanost provedbe rješenja
Tvrdo
pregovaranje
Sporazum jednostrane koristi
Meko
pregovaranje
Sporazum bilo koje vrijednosti
Dobri međuljudski odnosi
Dugoročni poslovni odnosi
Na tome se inzistira!
Pozicijsko
pregovaranje
Sporazum jednostrane koristi
Jednostrana gotova rješenja
Fiktivno
pregovaranje
Sporazum koji se neće postići
Sporazum koji se neće provesti
Izvor: skripta Poslovno pregovaranje
U Tablici 3. su prikazane temeljne strategije pregovaranja s obzirom na motivaciju sudionika
pregovora. U nastavku će se pobliže objasniti strategije u poslovnom pregovaranju s obzirom
na različite vrste pregovarača, no kod osobne prodaje postoji nekoliko vrsta prodavatelja koji
komuniciraju s kupcima na različite načine.
22
1. Principijelno pregovaranje je strategija kod koje su obje pregovaračke strane spremne na
međusobne kompromise. To je najbolja strategija kod pregovora te ujedno i jedina koja može
dovesti do kvalitetnog zaključenja posla u prodaji. Pregovori kod ovakve strategije obično
završavaju integrativnim 'win-win' ishodima. Ova pregovaračka strategija je poželjna kod
osobne prodaje jer omogućava uzajamno ostvarenje ciljeva i dugoročne odnose.
2. Tvrdo pregovaranje je specifično za pregovarače koji se osjećaju nadmoćno u pregovorima
ili su jednostavno odlučili da žele veći dio koristi za sebe. Ovakva strategija obično ima
distributivni 'win-lose' ishod ukoliko druga strana iz nekog razloga prihvati ovakve
pregovore.
3. Meko pregovaranje je sasvim suprotno od prethodnog jer je kod ove vrste pregovora
najvažnije sklopiti ugovor, a uvjeti su manje bitni. Klasičan primjer ovakvog pregovaranja je
u situacijama kad je jedna strana svjesna kako je druga daleko nadmoćnija te se mora
prilagoditi njihovim zahtjevima. S druge strane, može biti riječ o inzistiranju na
uspostavljanju dugoročnih odnosa s tendencijom da se sve drugo stavi po strani. Velika je
vjerojatnost da će se ovakvim pregovaranjem dogovor postići, no on će biti daleko od
kvalitetnog. Upravo je natjecateljski duh ono što pregovore čini pregovorima, a na taj način
ne samo da se strane suprotstavljaju, nego se i dolazi do novih rješenja. U ovoj vrsti
pregovora takve mogućnosti se ne istražuju jer se pristaje uglavnom na sve uvjete kako bi se
zadržali dobri odnosi. Izvjesno je kako će doći do 'lose-win' ishoda po štetu mekog
pregovarača.
4. Pozicijski pregovori veoma su česti, a riječ je o zauzimanju čvrste pozicije glede svog
prijedloga, dok suprotna strana zauzima istom takvu poziciju. Obje strane imaju vlastiti
prijedlog od kojeg ne odustaju te se služe brojnim taktikama kako bi zavarali suprotnu stranu.
Ovo je zapravo sukob dvaju tvrdih pregovarača te može dovesti do iznimno zamorne rasprave
unutar koje nitko ne popušta. Temeljna karakteristika ovakvih pregovora je usredotočenost na
vlastite ciljeve i odbijanje sagledavanje tuđe ponude. Konačno, ako se i postigne nekakav
dogovor on neće biti kompletan jer, iako se čini da su obje strane nešto postigle, propustile su
naći kvalitetna rješenja koja bi im objema išla u korist. teško da će se ostvariti dugoročna
suradnja jer nedostaje povjerenja i volje između dvije strane. Iako mnogi pregovarači misle da
će jedino takvim nastupom dobiti što žele, najčešći ishod ovakvog pregovaranja je
destruktivni 'lose-lose' jer nitko ne ostvaruje potpunu korist.
23
5. Fiktivno pregovaranje sasvim je specifičan oblik pregovaranja. U ovakvim situacijama
jedna strana očito nema konkretnu namjeru završiti pregovore, već je cilj odugovlačiti
suprotnu stranu. Cilj ovakvog ponašanja često je industrijska špijunaža, odnosno promatranje
konkurentske ponude kako bi se procijenile njihove poslovne sposobnosti ili jednostavno
način kojim dovodimo suprotnu stranu u poziciju iscrpljenosti i vremenske stiske.
3.2. Komunikacija u prodaji
Dobra komunikacija osnova je uspješnog pregovaranja i zaključivanja prodajnog posla.
„Kao najvažnije sredstvo stjecanja povjerenja psiholozi će preporučiti kvalitetnu
komunikaciju, a budući da poslove dogovaraju i ispunjavaju ljudi, a ne poduzeća, onda i u
tom segmentu vrijedi pravilo da je dobra komunikacija jedna od pretpostavki gradnje
povjerenja u poslovanju s kupcima kao i sa svim drugim poslovnim partnerima“ (Tomašević
Lišanin, 2010:115)
Ukoliko se pojave bilo kakve prepreke uspješnoj komunikaciji, to može značiti prekid
pregovora te gubitak posla. Zbog toga je važno posvetiti dovoljno vremena razvijanju vlastitih
komunikacijskih sposobnosti, ali i procjeni klijenta te prilagodbe vlastitog komunikacijskog
stila njegovim potrebama.
Tri najvažnije stavke kod komunikacije koje mogu biti od presudne važnosti u uvjerljivosti
ponude su verbalni dio komunikacije, neverbalna komunikacija koja je često zanemarivana
kod osobne prodaje te na kraju i komunikacijska sredstva koja bi nam trebala olakšavati
komunikaciju.
Tijekom komunikacije s kupcem prodavačev cilj je otkriti kupčeve potrebe te ponuditi
konkretno rješenje koje će te potrebe uspješno zadovoljiti.
Psiholog Albert Mehrabian napominje da neverbalni dijelovi poruke mogu biti važniji od
značenja izgovorenih riječi. Mehrabian je poruku podjelio na tri komponente: (Rouse i Rouse;
2005:48)
1. Verbalnu – odnosi se na same riječi
2. Neverbalnu – odnosi se na ton u kojem su riječi izgovorene
24
3. Izražajnu – odnosi se na izraz lica ili govor tijela koji prati riječi
Svaki od ovih komunikacijskih aspekata biti će objašnjeni u nastavku.
3.2.1. Verbalna (usmena) komunikacija
Verbalna komunikacija smatra se najvažnijim dijelom poslovnog pregovaranja. Uspjeh
pregovarača u bilo kojem području djelovanja ovisi o njegovim verbalnim sposobnostima i
većina pregovarača toga je i svjesna. U poslovnoj kulturi gdje je konkurentnost najvažnija,
elokventnost služi kako bi se ponuda učinila atraktivnijom. Kod osobne prodaje ne koristi se
agresivno verbalno nadmetanje, što može biti situacija kod nekih vrsta poslovnog
pregovaranja, već se pažljivim biranjem riječi sklapa mozaik kvalitetne ponude.
Verbalna komunikacija ima iznimnu moć jer se njome direktno i nedvosmisleno obraća
pojedincu ili skupini osoba. Korištenje ključnih riječi može biti iznimno važno.
3.2.2. Neverbalna komunikacija
U poslovnom pregovaranju, čak i kada ne govore, pregovarači odašilju poruke putem
neverbalne komunikacije.
Neverbalna komunikacija odnosi se na sva namjerna ili nenamjerna značenja koja nemaju
oblik napisane ili izgovorene riječi.
Neverbalna komunikacija u teoriji i praksi dugo vremena je bila zanemarivana kao usputan
sadržaj verbalne komunikacije, no psiholozi zaključuju kako je upravo neverbalna
komunikacija najsnažniji odašiljatelj poruka u komuniciranju.
25
Grafikon 1. Utjecaj komunikacijskih komponenti na sadržaj poruke
(Izvor: izradila studentica prema Rouse i Rouse, 2005:49)
U Ilustraciji 1. Prikazan je utjecaj pojedinih komponenti na cjelokupnu komunikaciju. Ono što
je izgovoreno ima tek 10 % utjecaja na dojam pri čemu je mnogo važnije kako je to
izgovaramo jer se 40 % utjecaja sadrži u tonu glasa kojim smo to izrekli i čak 50 % u govoru
tijela.
Ova ideja svakako ima smisla ako se uzme u obzir kako su ljudi vizualna bića te ono što vide
snažno utječe na cjelokupni dojam situacije. Prilikom pregovaranja, iznimno se mnogo pažnje
obraća na ambijent u kojem se pregovara kako bi se ostavio ispravan dojam ili čak pozitivno
ili negativno utjecalo na suprotnu stranu. No istovremeno se zanemaruje osnovni dojam koji
šalje sam pregovarač, odnosno način na koji se odnosi prilikom pregovora.
Kako se govor tijela smatra nesvjesnom reakcijom, tijekom pregovora ljudi će često pratiti
govor tijela svog sugovornika kako bi provjerili je li on u skladu s izgovorenim. Ukoliko
tijekom pregovora pregovarač primijeti da netko ima agresivno i neprirodno držanje, malo će
pomoći ljubazne riječi. Štoviše, to je jedan od načina na koji iskusni pregovarači mogu otkriti
koliko su iskrene namjere suprotne strane.
26
Najbolji primjer je kupnja novog automobila. Prodavač opisuje svojstva automobila i govori
kako je to apsolutno najbolji model na tržištu i nabraja njegove nevjerojatne prednosti, a
istovremeno govori s prekidima, tiho te neprestano gleda u pod, meškolji se i nervozan je.
Potencijalni kupac će zaključiti da nije siguran u ono što govori ili da ga čak želi prevariti.
Neverbalna komunikacija ne uključuje samo položaj i kretnje tijela, već i druge elemente.
Različite komponente neverbalnih kodova grupiramo u nekoliko kategorija: (Rouse, Rouse,
2005:48):
1. Prajezik
2. Izrazi lica
3. Govor tijela
4. Pogled (primjerice, gledanje sugovornika u oči)
Prajezik su glasovi (osim riječi) i pauze u govoru. To mogu biti visina, volumen (glasno ili
tiho), intenzitet, tvrdoća, odnosno sve što podrazumijevamo pod 'tonom glasa'. Komponente
prajezika su i upadice kao što je 'hmmm' te te tihe pauze, zapinjanje u govoru i mucanje.
Svaki glas koji nema formalno značenje spada u ovu kategoriju neverbalne komunikacije.
(Rouse i Rouse, 2005:48) Prajezikom se često nesvjesno otkriva kako se pojedinac osjeća,
posebno ukoliko je nesiguran, nervozan ili sumnjičav.
Pod izrazom lica mislimo na različite pokrete lica kao što su podizanje obrva, zatvorene ili
poluzatvorene oči, širenje nosnica, položaj usta ili određene načine na koje ljudi ( često
nesvjesno ) pomiču mišiće lica, uključujući potpuno opušten izraz. (Rouse i Rouse, 2005:49)
Jednako kao i prajezik, izrazi lica šalju snažan signal sugovorniku koji tako može odrediti
raspoloženje pojedinca.
Govor tijela obuhvaća mnoge različite signale. Pokreti tijela ili položaji govore više nego
izrazi lica pa ih je teže čitati. Govor tijela je važan, u razgovoru uglavnom ima veći utjecaj od
riječi. (Rouse i Rouse, 2005:49).
Pogled je bitan za komunikaciju jer tradicionalno skretanje pogleda znači neiskrenost, dok se
gledanje sugovornika ravno u oči obično percipira kao iskrenost i samouvjerenost.
Sve su ovo često nesvjesne reakcije koje u određenom trenutku pregovarač ne kontrolira te su
zbog toga i najuvjerljiviji dokaz njegovih namjera.
27
3.3.Važnost poslovnog pregovaranja u prodaji – otkrivanje potreba i ponuda rješenja
Na neki način može se reći da se cijeli proces prodaje svodi upravo na pregovaranje. Dakle,
prodaja je pregovaranje. Još od vremena primitivne trgovine kad su ljudi trgovali na principu
robne razmjene, postojala je potreba za pregovorima kako bi se odredila vrijednost sasvim
različitih roba. Taj princip se zadržao i do danas. Jedno od osnovnih pravila trgovanja govori
kako vrijednost robe za kupca nije njena stvarna vrijednost, već vrijednost koju predstavlja
samom tom kupcu. Uvjeravanje kupca kako određena roba ima upravo vrijednosti koje su mu
potrebne, jedan je od najvažnijih aspekta prodaje. Stjecanje povjerenja ključ je dugoročnih
partnerskih odnosa, a kako bi se to ostvarilo, potrebno je uspostaviti prikladnu komunikaciju.
Pregovaranje znači otkrivanje potreba te zatim načina na koji se te potrebe mogu zadovoljiti
uz uvjet da nijedna strana ne izađe oštećena.
Otkrivanje potreba jedan je od najvažnijih uvjeta uspješne prodaje. Ukoliko prodavač nije u
stanju otkriti temeljne potrebe i probleme svog kupca, tada ne može pristupiti ni njihovom
rješavanju.
Uspješni se prodavači, prema određenim empirijskim istraživanjima, značajno razlikuju od
neuspješnih, ili manje uspješnih, upravo prema sposobnosti otkrivanja potreba potencijalnog
kupca. (Tomašević Lišanin, 2010:274)
Važno je prije da prodavač prije iznošenja ponude pažljivo sasluša kupca i odredi njegove
potrebe.
U procesu pregovaranja važno je utvrditi razliku između različitih vrsta potreba ( Tomašević
Lišanin, 2010:274)
1. Eksplicitne potrebe
2. Implicitne potrebe
Eksplicitne potrebe su one potrebe koje kupac iznosi tijekom razgovora, odnosno one želje i
potrebe koje su jasno i nedvosmisleno izrečene. Lako ih je prepoznati te je stoga lakše i
pregovarati oko zadovoljenja istih. Primjer ovakve potrebe je ako kupac kaže: „Potreban mi je
bolji sustav zaštite računalne mreže“. Dakle, kupac je izričito rekao što ga muči, a prodavač
na to može odgovoriti vlastitom ponudom kao rješenjem njegovog problema.
28
Implicitne potrebe veći su izazov za prodavača. Ovo su problemi koje će se spomenuti u
razgovoru kao dio poteškoća s kojima se kupac susreće tijekom svakodnevnog života ili
poslovanja. Tako je potrebno obratiti pažnju na izjave koje zvuče kao problem na koji
prodavač ima rješenje kao što je: „Već drugi put u mjesec dana pojavio se virus na računalu.
Neprestano moram sanirati štete zbog toga.“ Ovo može značiti da nije zadovoljan trenutnom
zaštitom ili jednostavno da ne posjeduje takav program jer nikad nije razmišljao da mu je
potreban. U pregovaranju se takve ˝potrebe iza potrebe˝ obično nazivaju temeljnim interesom
i može biti mnogo takvih osnovnih interesa koji se skrivaju iz izražene pregovaračke pozicije
kupca. Zadiranje ispod površine i dubljim poznavanjem tih pozadinskih interesa mogu se
stvoriti win-win rješenja i onda kada se ona na prvi pogled čine nemogućima.
Potrebe se otkrivaju kroz komunikaciju s kupcem i to postavljanjem pitanja. Bitno je da
prodavač ne pretjeruje s pitanjima, što može stvoriti određenu dozu rezerviranosti i
rezistencije kod kupca, već da suptilno postavi ključna pitanja koja će mu dati odgovore na
najvažnija pitanja iz kojih se može izvući sve podatke koje ga zanimaju.
Postoji nekoliko načina za saznavanje potreba: (Tomašević Lišanin, 2010:276)
1. Otvorena i zatvorena pitanja
2. SPIN tehnika
Tehnika zatvorena i otvorena pitanja koristi se tako da se najprije započne komunikacija
jednostavnijim zatvorenim pitanjima, a zatim se nastavi kompleksnijim. Dakle, zatvorena
pitanja su jednostavna pitanja na koja se traži jednostavan i konkretan odgovor. Primjer za to
je kad prodavač pita kupca je li ikada koristio neki proizvod ili uslugu. Odgovor je sveden na
jednostavno da ili ne, no to je samo način da se započne konverzacija s kupcem te da se
doznaju neke osnovne informacije o kojima onda ovisi daljnja ponuda.
Otvorena pitanja daju mogućnost da se dođe do većih količina informacija jer su oblikovana
tako da se sugovornika primorava da odgovara opsežno. Nakon što su prethodno skupljene
osnovne informacije ( je li sugovornik koristio određeni proizvod koji se nudi, je li bio
zadovoljan, je li nezadovoljan nekim osnovnim karakteristikama samog proizvoda ), potrebno
je saznati više o samom kupcu, odnosno njegovim stavovima, razmišljanjima i ciljevima.
Opsežnim odgovaranjem ne samo da se može doći do mnogo više informacija već se i radi
psihološka procjena kupca, njegovih eksplicitnih i implicitnih potreba.
29
SPIN tehnika akronim je za prodajnu tehniku koja pomoću jednostavne formule može brzo
otkriti potrebe potencijalnog kupca. Akronim SPIN nastao je od početnih slova engleskih
riječi: situation, problem, implication i needs payoff. U hrvatskom prijevodu to znači:
situacija, problem, posljedice i rješenja i zapravo opisuje proces komunikacije s potencijalnim
kupcem. Ovo su pitanja koja su poredana tako da daju mogućnost za dobivanje uvida u
trenutnu situaciju potencijalnog kupca kako bi se zatim ponudilo rješenje.
Unutar ove tehnike postoje: (Tomašević Lišanin, 2010:279)
1. Situacijska pitanja služe za otkrivanje pozadinske situacije potencijalnog kupca. Bitno je da
se ova pitanja postavljaju pri prvom susretu, no nije preporučljivo pretjerivati s njima jer bi
potencijalni kupac mogao postati nervozan.
2. Problemska pitanja kojima se ispituje postojanje nezadovoljstva i potrebe za promjenom
trenutne situacije. Ovdje je važno obratiti pažnju i na ono što se ne govori, odnosno implicitne
potrebe. Ovo je pitanje koje iskazuje zanimanje za probleme kupca pa je poželjno da se
postavljaju u većem omjeru nego prethodna kako bi se uspostavio osjećaj važnosti i
usredotočenosti na njegove probleme.
3. Implikacijska (posljedična) pitanja moraju se oprezno koristiti kako bi se upozorilo kupca
na moguće štetne posljedice zadržavanja trenutnog stanja. Ova pitanja imaju izvrstan učinak
kod donositelja odluke, dakle idealna su za osobnu prodaju.
4. Solucijska pitanja predstavljaju konačnicu zaključivanja potreba kupaca. Prethodnim
pitanjem smo da se neki način uznemirilo kupca tjerajući ga da razmišlja o potencijalno lošim
stvarima koje će se dogoditi ako zadrži trenutno stanje, a sada je vrijeme da mu se ponudi
rješenje koje je daleko bolje od trenutnog. Ovakva pitanja fokusiraju se na to da sam
potencijalni kupac dođe do zaključka na koji način bi kupnja proizvoda poboljšala njegov
život ili poslovanje. Pitanje bi glasilo: Na koji način smatrate da bi kupnja programa za zaštitu
od virusa utjecala na vaš rad?“
SPIN tehnika iznimno je efikasna jer se u kratkom roku može od problema doći do rješenja i
to na način da se ne gura vlastiti proizvod, već da se potencijalnog kupca kroz zanimanje za
njegovo trenutno stanje natjera da postane svjestan nužnosti promjene koju će mu biti
predložena. Ova tehnika jednako je uspješna prilikom jednokratne prodaje kao i prilikom
razvijanja dugoročnih odnosa.
30
Konačno, kad je prodavač otkrilo probleme i potrebe sugovornika, vrijeme je za prelazak na
konačnu fazu pregovora, a to je prezentiranje rješenja. Tek u ovoj fazi će prodavač početi
govoriti o vlastitom proizvodu: (Tomašević Lišanin, 2010:282)
1. Isticanje koristi - kod isticanja koristi prodavač ističe korisnost, odnosno način na koji
proizvod može koristiti kupcu. Prodavač koji unedogled nabraja nevjerojatna tehnička
svojstva proizvoda vjerojatno će samo zbuniti kupca kojeg zanima koliko mu proizvod može
biti koristan. Prema tome, dobar prodavač i pregovarač znati će kako vrhunska tehnička
obilježja proizvoda pretvoriti u nevjerojatne koristi za kupca. Tako prilikom kupnje
automobila prodavač neće govoriti o inovativnim tehničkim svojstvima ABS sustava, već će
jednostavno reći: „Novi ABS sustav u ovom modelu čini vožnju sigurnijom u svim
vremenskim uvjetima no ikad prije.“
2. Diferencijacija ukupne vrijednosti - jednostavno znači uvjeravanje potencijalnih kupaca
kako je proizvod koji prodavač pokušava prodati „best deal on market“, odnosno najbolja
alternativa koja se nudi. Kupci su jako dobro svjesni žestoke konkurencije na tržištu te kako
zahvaljujući tome imaju veliku pregovaračku moć, no u konačnici će uvijek kupiti onaj
proizvod koji će im donijeti više koristi, pri čemu ni cijena nije najvažniji dio ponude. Ovdje
treba ponuditi sigurnost, kvalitetu, visok stupanj odgovornosti i nakon kupnje te post prodajne
usluge.
3. Gradnja povjerenja i pojačanje uvjerenosti prodavatelja - možda je i temelj uspješnog
pregovaranja. Jednako kao što potencijalnog kupca više zanima korisnost nego dokazana
kvaliteta proizvoda, isto tako ga zanima i osoba koja prodaje. Situacija u kojoj se po pristojnoj
cijeni prodaje nevjerojatno kvalitetan proizvod koji je prošao sva testiranja te ima garanciju
povrata novca ukoliko kupac nije zadovoljan. Pretpostavka je da će se on prodavati sam od
sebe, no to nije uvijek točno. Ukoliko ga prodaje nervozan prodavač koji često griješi
prilikom nabrajanja njegovih prednosti i korisnih svojstava, koji nije sposoban odgovoriti na
pitanja potencijalnih kupaca i općenito daje dojam neiskrene i neorganizirane osobe, s pravom
će potencijalni kupci posumnjati u iskrenost same ponude.
4. Verbalna komunikacija pažljivim odabirom riječi koje na najbolji način prenose misli i
poruke, njihovom emocionalnom obojenošću i intonacijom, mudrim korištenjem stanki i
vokalnih infleksija te drugim elementima retoričkih sposobnosti, prodavač je u stanju ostvariti
različite učinke na kupca i njegovu percepciju. Jasno, tečno, koncizno i dinamično izražavanje
poduprijet će sliku o prodavaču kao stručnoj i samouvjerenoj osobi, dok će spor, tih, monoton
31
i govor koji zapinje, ostaviti vrlo vjerojatno sasvim drukčije dojmove. Kada se govori o
verbalnoj komunikaciji i njenu utjecaju na međusobno razumijevanje, preporučljivo je u
prezentaciji razbiti konkretne i specifične riječi umjesto apstraktnih i dvosmislenih. Preciznost
izražavanja smanjuje mogućnost pogrešnog razumijevanja i interpretacije, pa stoga i moguće
kasnije nesporazume.
5. Neverbalna komunikacija – bitno je da tijekom prezentacije prodavač ima pod kontrolom
vlastito držanje, kretanje tijela i izraze lica. Uspravan i stabilan položaj tijela, širi pokreti
ruku, smirenost i odmjerenost u iskoraku, odašilju pozitivne signale o samouvjerenosti. Bitno
je ostvariti upravo takve učinke, jer ako netko djeluje nesigurno i bojažljivo, to odražava da
nema dovoljno povjerenja u sebe, kao vjerojatno ni u postizanje pozitivnih ishoda prodajnih
napora. Takav se stav može vrlo lako prenijeti na kupca, jer ako ne vjerujemo sami sebi, kako
bismo mogli očekivati da nam drugi vjeruju.
6. Odjeća i pojavnost - najbolje se opisuje poznatom uzrečicom „Odjeća čini čovjeka.“ U
svijetu prodaje to je apsolutno istina. Iako se podrazumijeva da će prodavač uvijek biti čist i
uredan, postoje neke stvari koje mogu pokvariti cjelokupan dojam, a na što se mora paziti.
Prodavač je prije svega pouzdan i organiziran, a ne kreativan, zanimljiv s bilo kakvim
pretjeranim obilježjima.
7. Provjera kupčevih reakcija - finalni je čin prije privođenja pregovaranja kraju. Postoji
mogućnost da potencijalni kupac ima neku nejasnoću ili prigovor što naravno odmah treba
razjasniti. Ukoliko su takvi zahtjevi ignorirani iz bilo kojeg razloga, daje se dojam neozbiljne
i arogantne osobe te u tom slučaju i najbolja prezentacija propada. Uvijek je dobro pitati
publiku za njihovo mišljenje kako bi se shvatilo kako se može popraviti dojam. To se zove i
pokusno zaključenje prodaje jer se traži povratna informacija kako bi se ocijenilo koja je
vjerojatnost konačne prodaje. Čak i tijekom same prezentacije potrebno je upitati publiku
nekoliko jednostavnih pitanja kako bi se vidjela njihova reakcija, npr: „ Smatrate li da ovaj
proizvod zadovoljava vaše želje?“
Ukoliko je odgovor potvrdan, prodavač je siguran kako je prezentacija bila uspješna. Ako je
odgovor negativan, potrebno je utvrditi razloge takvog razmišljanja te pokušati zajedno s
sugovornicima pronaći rješenje.
32
3.4. Rješavanje konfliktnih situacija
Ponekad se prodavač nađe u situaciji kad je suočen s određenim otporom kupaca prema
njegovoj prezentaciji. Prigovori su sastavni dio osobne prodaje jer su prodavač i kupac u
suštini dvije suprotstavljene strane koje u pregovorima oko zaključenja kupnje žele proći što
povoljnije. Ovo je iznimno važna stvar kod prodajnih pregovora jer može biti upravo stavka
koja će prevagnuti i to je ono što razlikuje iskusnog i pripremljenog prodavača koji vidi
prigovor kao izazov i percipira ga kao zanimanje potencijalnog kupca za proizvod te koji će
zaključiti prodaju od neiskusnog koji zbog pesimizma ne zaključuje prodaju. U ovakvim
situacijama važno je ne reagirati protunapadom, već pokušati riješiti situaciju tako da obje
strane izađu neoštećene, odnosno primijeniti win-win princip.
Prodajnu rezistenciju, otpor ili opiranje kupca na putu do uspješnog zaključenja prodaje,
možemo definirati kao bilo koju vrstu ponašanja, verbalnoga ili neverbalnoga, za koje nam se
čini, ili to može biti stvarno tako, da nepovoljno utječe na vjerojatnost ostvarenja prodaje.
(Tomašević Lišanin, 2010:295)
Veoma rijetko prigovori znače kupčevu nezainteresiranost, iznerviranost i gotovo nikad nisu
osobno usmjereni te ih tako prodavač neće ni doživjeti. Iskusan prodavač iskoristiti će ih kako
bi naučio nešto o razmišljanju i ponašanju potencijalnog kupca,
Prigovori su sastavni dio prodaje. Kada kupac iznosi prigovore: pri dogovaranju susreta, pri
pristupanju kupcu i započinjanju susreta, za vrijeme prezentacije, pri zaključenju prodaje, u
poslije prodajnom susretu.
Prodavač mora zauzeti ispravan stav kad se nađe u ovakvoj situaciji i pokušati shvatiti razlog
klijentovog stava. Razlozi zbog kojih kupac iznosi prigovor mogu biti nepovjerenje u samog
prodavača ili organizaciju zbog nekih loših iskustava, nerazumijevanje, osobnih stavova,
izazova...
Stavovi za ophođenje s prigovorima: (Tomašević Lišanin, 2010.)
1. Pozitivan stav kao element uspjeha
2. Win-win pregovarački pristup u rješavanju prigovora
33
Pozitivan stav ne znači dosadnu upornost, već uvjerenje da se na prigovor može pronaći
kvalitetan protu-argument. To je jedini način da se postigne win-win rješenje koje je ključ
uspješne prodaje.
Kako postići win win rješenje: (Tomašević Lišanin, 2010.)
1. Planiranje i priprema kao sredstvo preduhitrenja prigovora – dobra pripremljenost je
potrebna uvijek kada želimo ostvariti dobre rezultate.
2. Očekivanje prigovora kao element pregovaranja – osnovni su prigovori zajednički većini
kupaca i ne mijenjaju se bitno s vremenom. Uz pomoć prodajne obuke i akumuliranog
iskustva prodavači stječu spoznaju o tome koje se vrste ili skupine prigovora često pojavljuju,
a u prodajnoj organizaciji možda već postoje razrađeni napuci o tome kako se najbolje nositi s
pojedinom vrstom prigovora.
3. Jasno i istinito izražavanje – jednostavan, jasan i izravan govor te iskrenost prodavača
jedina su primjerena sredstva izgradnje povjerenja i smanjenja tjeskobe kupca.
4. Izbjegavanje negativnosti – kada pregovaramo s kupcem, uvijek treba imati na umu da
mnogo toga ovisi o uspješnom ishodu: narudžba, provizija, osobna reputacija, reputacija
poduzeća…. Ako se prepustimo emocijama i izgubimo nadzor nad onim što govorimo i kako
se ponašamo, pregovaranje može prerasti u vrlo oštru i konfrotirajuću igru obilježenu
ljutnjom, frustracijama ili čak i vrijeđanjima, što će više ugroziti nego pridonijeti izgledima za
uspješno ostvarenje posla. Obje strane u pregovorima nastoje sklopiti najbolji posao za
vlastitu organizaciju. Kao posljedica toga nastojanja javlja se konflikt interesa vezano uz
cijenu , isporuku, uvjete plaćanja…Zbog štete koje obično nanosi, vrlo je važno kontrolirati
napetosti i eventualnu ljutnju, prije svega vlastitu. Njeno nastajanje i izražavanje trebamo
pokušati potpuno izbjeći oslanjajući se na emocionalnu inteligenciju i na za to prikladne
tehnike opuštanja.
5. Pažljivo slušanje – kupci ponekad samo žele da ih netko sasluša i umanji njihovu
zabrinutost. To je zato što prodajni proces traži od kupca preuzimanje određenih rizika. To
posebice vrijedi za kupca koji prvi put posluje s našim poduzećem, ali je slično i s
dugogodišnjim kupcima, jer se treba prisjetiti kako prodajni proces zapravo počiva na
promjeni ili mijenjanju postojeće situacije.
34
6. Izgradnja vrijednosti – najuspješnije je sredstvo u pregovaranju s kupcima dobro osmišljena
ponuda vrijednosti. Pažljivo pojašnjenje i isticanje koristi koje proizlazi iz poslovanja s našim
poduzećem, kupnje naših proizvoda, usluga i nas samih značajno pomažu u uklanjanju
kupčevih zabrinutosti tijekom prodajne prezentacije.
Statistički podaci govore kako su konfliktne situacije jedan od najčešćih razloga neuspješnog
zaključenja posla. Postoji niz razloga zbog kojih dolazi do njih, no jedina ispravna reakcija je
pripremljenost te pozitivan stav što će uspješno opasnu situaciju koja može dovesti do
nesporazuma pretvoriti u priliku.
3.4.1. Narav i izvori prodajne rezistencije
Prodajna rezistencija u većini slučajeva je reakcija koja se javlja spontano, ukoliko se
potencijalnom kupcu ne svidi neki dio ponude, no u rjeđim slučajevima može biti riječ o
namjernom ometanju.
Logičke čimbenike neki autori nazivaju još i praktičnim. Psihološki uzorkovana rezistencija
tumači se kao nepostojanje volje ili želje za kupnjom, a utemeljena je na stavovima,
emocijama ili predrasudama. Takva je rezistencija vrlo subjektivna i varira od osobe do
osobe. Logička se rezistencija sastoji od nespremnosti na kupnju koja se temelji na opipljivim
elementima: na cijeni, na datume isporuke ili na specifikaciji proizvoda.
Namjerna prodajna rezistencija je proizvoljno ili hotimično ponašanje kupca čija je osnovna
svrha opstrukcija prodajnog procesa. Takav se oblik ponašanja pojavljuje kada kupac želi
obaviti kupnju, ali na različite načine otežava prodavaču jer želi da se prodavač potrudi oko
njega kao kupca i nastoji dodatno istaknuti vrijednost vlastite volje i spremnosti za sklapanje
određenog posla. (Tomašević Lišanin, 2010:302)
1. Psihološki uzroci prodajne rezistencije: (Tomašević Lišanin, 2010:303)
a) Opiranje ometanju – u svim situacijama u kojima kupac nije inicirao kontakt, posjet
prodavača uzrokuje određenu vrstu ometanja. Kupac mora prestati raditi određene
stvari ili odgoditi neke druge aktivnosti da bi primio i saslušao prodavača. Kada se
prodavač samoinicijativno, nenajavljeno i nepozvano pojavi, odnosno susret nije
unaprijed dogovoren, osjećaj ˝smetanja˝ je mnogo veći. Ako kupac nema nikakvog
interesa za vrstu proizvoda koje prodavač prodaje, onda se može čak i jako uzrujati.
35
Da bismo smanjili tu vrstu rezistencije ili otpora, savjetuje se nekoliko stvari: trebamo
se pažljivo odnositi prema našoj fizičkoj pojavnosti i osobnim manirama kako bismo
bili dopadljivi na prvi pogled. Osim toga može nam pomoći i glas koji treba odražavati
osobu koja nije tu da bi samo govorila nego je spremna i slušati. Drugi je način
dogovoriti prodajni susret unaprijed.
b) Preferiranje ustaljenih navika - u prodaji postoji određeni paradoks – s jedne strane
vrijedi činjenica da za uspješnu prodaju treba spoznati i razumjeti navike potencijalnih
kupaca, a s druge strane, prema svojoj naravni, prodaja neizostavno počiva upravo na
promjeni navika. Da biste uopće mogli zaključiti prodaju, morate od kupca prethodno
ishoditi određenu vrstu sporazuma ili suglasnosti da je spreman na određenu
promjenu. To implicira da će najvjerojatnije morati prestati raditi nešto na ustaljen
način i prihvatiti nov – zamijetiti stari automobil novim, promijeniti obrasce i načine
osobne štednje… Važan je zadatak prodavača pokazati kupcu kako se proizvodi i
usluge uklapaju u njegov životni stil ili preferirane obrasce poslovanja. Ako uspijemo
prikazati u svjetlu u kojem oni povećavaju životno zadovoljstvo ili poslovni uspjeh,
ako je riječ o poduzeću, bit će privlačniji kupcu. Drugi se način smanjenja te vrste
prodajne rezistencije sastoji od umanjenja očite razlike između nove i stare navike. To
se čini uz pomoć jezika i pojmova s kojima je kupac upoznat, prizivanjem iskustva
ljudi koje kupac poznaje i općenito minimizirajući aspekte koji upućuju na istaknutu
novinu u kupčevoj upotrebi novog proizvoda i usluge.
c) Svijest o ograničenosti sredstava – bez obzira na to da li je riječ o kućnom proračunu,
raspoloživim sredstvima za trošenje u poduzeću, proračunu države…. čini se da
iskazane ili doživljene potrebe gotovo uvijek u određenoj mjeri nadilaze raspoložive
resurse. Stoga je većina kupaca u situaciji da mora odoljeti određenim ponudama ili
poslovnim prijedlozima za koje ne osjeća veliku potrebu. Zbog toga prodavač mora
pomoći kupcu da dosegne razinu svijesti o potrebi za proizvodom koja će nadići
postojeću želju da se ne izlaže trošku.
d) Opiranje dominaciji – narav je prodajnog procesa takva da ga prodavač mora u znatnoj
mjeri nadzirati , a to znači i dominirati. Treba biti svjestan potrebe kupca da on
zapravo kontrolira prodajni proces. Dobar prodavač će uvijek nastojati omogućiti
kupcu da se osjeća važnim i superiornim i tako eliminirati ovaj izvor otpora.
e) Predodžbe ideje o proizvodu ili usluzi – često kupci imaju određene predodžbe i
stavove vezano uz određeni proizvod ili uslugu. Takve ideje i osjećaji, iako ponekad
neutemeljeni, mogu rezultirati zatvorenošću prema kupnji. Prvi je korak prihvatiti
36
činjenicu da su kupčeva vjerovanja jaka jednako kao da su utemeljena u realnosti.
Trebate također pokazati da cijenite njegovo stajalište. Ako je moguće, možemo se
poslužiti nekim drugim nekonzistentnim vjerovanjem i povezati ga s kupnjom,
umjesto da izravno preispitujemo predrasudu kupca.
f) Nesklonost odlučivanju – uzrok okolišanja može biti u nedostatku kupčeva
samopouzdanja. Dobra je tehnika u tom slučaju pozvati se na iskustvo zadovoljnog
kupca. Do nezaključenja ili prolongiranja zaključenja prodaje može doći i zato što sam
prodavač, zbog vlastitog otpora ili straha od ove faze prodajnog procesa, ne stvara
dovoljno pozitivnog pritiska ili prigoda da se prodaja zaključi
g) Neurotičan stav prema novcu – kad emocije vezane uz odvajanje od novca tako
eskaliraju da nadilaze razmjere značenja i količine sredstava koje treba investirati,
onda možete posumnjati da vaš potencijalni kupac ima neurotičan stav prema novcu.
U takvoj situaciji mudro je obustaviti svaki daljnji napor vezan uz prodaju i povući se.
2. Logični uzroci prodajne rezistencije (Tomašević Lišanin, 2010.)
a) Cijena – usko povezana s kvalitetom, uslugom, imidžom i drugim čimbenicima u
svijesti kupca i prodavača. Prije obrazlaganja cijene prodavač treba istražiti percepciju
potencijalnog kupca o očekivanoj vrijednosti. U svakoj prodajnoj situaciji kupac
odvaguje očekivanu vrijednost u odnosu prema traženoj cijeni. Takva vrijednost
uključuje, osim cijene samog proizvoda, prateće troškove koji mogu bitno korigirati
nabavnu cijenu proizvoda, bilo da je riječ o troškovima isporuke ili troškovima
kasnijeg održavanja ili potrošnje energije. U obrazloženju je cijene potrebno
predstaviti i istaknuti dodane vrijednosti koje proizlaze iu poslovanja s vašim
poduzećem, poznatom, primjerice, prema pouzdanosti isporuka, fleksibilnosti u izboru
obilježja proizvoda, vrhunskom poslijeprodajnom usluživanju kupaca i
jednostavnošću poslovanja s vašim prodajnim i marketinškim timovima koji vode
vrhunsku brigu o kupcima.
b) Rasporedi isporuka – vrijednost pravodobnih i čestih isporuka ovisi o sustavu
proizvodnje kupca. S razvojem proizvodnje prema načelu just-in-time raste značenje
logističkih rješenja potpuno prilagođenih kupčevim potrebama. Slično je i sa
zahtjevima trgovačkih lanaca u sektoru maloprodaje koji se s jedne strane ne žele
opterećivati velikim količinama i troškovima zaliha, a s druge strane izbjegavaju
nepopularan nedostatak robe na policama. Ako su naši postojeći standardni rasporedi
isporuke to zbog čega se kupac brine, treba nastojati unaprijed priskrbiti informaciju o
37
proizvodnom ili prodajnom ciklusu kupca i vidjeti koliko su mogućnosti isporuke
doista u neskladu s njegovim zahtjevima. Ako je kupac važan, onda bi svakako u
sklopu programa usluživanja kupaca trebalo razmotriti mogućnosti i troškove
udovoljavanja njegovim posebnim zahtjevima.
c) Specifikacije – tražena obilježja proizvoda obično definiraju istraživači i inženjeri u
organizaciji kupca i služe nabavnom odjelu kao smjernica za naručivanje i pribavljanje
određene vrste roba i usluga. Nabavljači su često vrlo predani uvjetima iz specifikacije
i upravo zbog njihova postojanja određeni proizvod možda na prvi pogled ne
udovoljava zahtjevima. Zato je važno unaprijed od tehničkog osoblja doznati
postojeću fleksibilnost ili toleranciju u odnosu prema postojećim specifikacijama.
Osim spomenutih, postoji još čitav niz drugih oblika logičke prodajne rezistencije koja može
imati svoje izvore u bilo kojem elementu na kojem se temelji konkurentska prednost. Oni
mogu biti vidljivi ili nevidljivi, ticati se imidža, uposlenika, ili članova tima.
3. Neverbalna ili pasivna rezistencija – rezistencija ili otpor kupca, ili potencijalnog kupca,
može biti sastavnim dijelom gotovo svakog pregovaranja o kupnji, međutim ne mora uvijek
biti u obliku aktivnog otpora. Rezistencija se ponekad pokazuje šutnjom ili neverbalnim
gestama i kretnjama. Neke od njih jesu: nezadovoljno odmahivanje glavom, previše izražajan
pogled i li buljenje, nemir i stalno pogledavanje na sat… uoči li prodavač takve pasivne vrste
prodajne rezistencije, mora naći načina da svojom prezentacijom pobudi zanimanje kupca, a
najbolji je način da ga izravno uključi u interakciju i potakne na glasnu artikulaciju vlastite
zabrinutosti.
3.4.2. Valjanost ili utemeljenost prigovora
Prodavačeva reakcija na prigovore uvelike ovisi o tome s kakvim se vrstama prigovora
suočava. Važno je shvatiti razloge zbog kojih je došlo do neslaganja s potencijalnim kupcem.
Postoje situacije u kojima se i sam prodavač može naći zbunjen jer unatoč vrhunski
odrađenom poslu i potpunoj iskrenosti s potencijalnim kupcima i dalje postoje
nezadovoljstva.
Prigovore, kao neizbježan element prodaje i prodavanja, možemo promatrati i u svjetlu
pitanja je li doista riječ o stvarnim ili valjanim prigovorima ili onima koji to nisu: (Tomašević
Lišanin, 2010:308)
38
1. Nevaljani prigovori
2. Valjani prigovori
Nevaljani prigovori su prigovori koji služe isključivo kako bi se smelo prodavača i tako
prolongiralo proces kupnje u slučaju kad kupac nije siguran želi li zaista kupiti proizvod. To
su nevažne primjedbe koje zapravo nemaju veze sa samim proizvodom ili prodajom.
Pri nevažnim prigovorima, ili u pregovaranju popularno zvanim tehnikama: ˝ inzistiranje na
minornim točkama˝, ˝navođenje na krivi trag˝, ˝taktika dimne zavjese˝ i sl., kupci umjesto da
se ponašaju otvoreno i izravno , koriste određene taktike i igre kojima žele ostvariti određene
ustuke na onim stavkama koje su im doista važne. (Tomašević Lišanin, 2010:308)
Skriveni prigovori su vrsta prigovora koje kupci iz nekog razloga nisu voljni obznaniti javno
te ih zato prikrivaju iza nekih lažnih zabrinutosti. Moguće je da je kupac već dogovorio
kupnju ili ima ugovor s drugim prodavačem te će sabotirati kupnju nevažnim argumentima.
Valjani prigovori imaju stvarnu osnovu te pomoću njih kupac izražava svoju znatiželju i
zabrinutost glede kupnje. Prodavač bi trebao prepoznati ovakvu vrstu zabrinutosti te pravim
argumentima objasniti i otkloniti sumnje kod potencijalnog kupca.
Ponekad je teško raspoznati o kakvoj je vrsti prigovora riječ, no ukoliko potencijalni kupac ne
odustaje od svojih uvjerenja ni nakon što su mu izneseni kvalitetni kontra argumenti,
prodavač će shvatiti kako su njegovi prigovori neutemeljeni te je najbolje da ne ulazi u
konflikte s takvom osobom.
3.4.3. Standardne vrste prigovora
Standardni prigovori uključuju očekivane prigovore koji se pojavljuju zbog realnih razloga.
Iako se pretpostavlja da je cijena najvažniji čimbenik prigovaranja te je vjerojatno najčešće
spominjani prigovor, ali obično to nije i apsolutno najvažniji kriterij izbora dobavljača.
Postoje različiti razlozi nezadovoljstva kod kupaca: (Tomašević Lišanin, 2010:310)
1. Prigovori vezani uz potrebu – ako nema potrebu, kupac vjerojatno nema previše razloga
razgovarati s prodavačem. U postupku kvalifikacije prodavač je trebao izdvojiti one za koje
smatra da imaju potrebu od onih kojima je postojanje potrebe za našim proizvodom apsolutno
teško pretpostaviti. U takvim situacijama možemo ponovno pokušati prodavati kupcu nakon
39
nekog vremena, kada će se uvjeti možda promijeniti u našu korist. Ponekad je posao
prodavača da probudi potrebu u svijesti kupca.
2. Prigovori vezani uz proizvod – često proizvodi ili usluge imaju određena obilježja koja se
ne sviđaju kupcu ili ime nedostaju obilježja koja bi volio imati, a mi ih ne možemo isporučiti.
Kupci mogu izraziti svoje nesviđanje s bilo kojim svojstvom proizvoda, poput dizajna, boje,
stila ili okusa, pratećih jamstava i servisnih usluga…. Ponekad se prigovori vezani uz
proizvod i koristi koje isporučuje javljaju samo zato što kupac nije razumio sve o čemu se u
prezentaciji govorilo. Nerazumijevanje može biti posljedica korištenja tehničkih pojmova koji
kupcu nisu poznati, nesigurnosti vezano uz koristi od usluga koje prate proizvod ili nešto
drugo. Ponekad će prigovor kupca zapravo biti zahtjev za više informacija, jer možda
prodavač nije dao dovoljno pouzdanih dokaza vezano uz specifičnu korist. Traženje dodatnih
informacija može biti i posljedica postojećeg konflikta kupca u izboru između našega i
konkurentskog proizvoda. Bez obzira na to što je uzrok, kupci koji prigovaraju jer trebaju više
informacija obično su zainteresirani za ponudu, pa postoje dobri izgledi da ćemo s njima
ostvariti željeno obvezivanje ii djelovanje.
3. Prigovori vezani uz izvor ili dobavljača – pouzdanost i ugled dobavljača vrlo je važan
kriterij donošenja odluke o kupnji na poslovnim tržištima. Zaključenje posla s poduzećem
koje financijski ne stoji najbolje, koje ne može osigurati potrebne količine proizvoda i
pravodobne isporuke, ili s poduzećem koje je punilo novinske stupce zbog različitih
poslovnih malverzacija upravljačke strukture ili neetičnog ponašanja prema kupcima ili
vlastitim zaposlenicima, nosi sa sobom brojne rizike koji nadilaze razinu prihvatljivosti na
strani kupca, pa čak i onda kada su cijene vrlo konkurentne u odnosu prema drugim
ponuđačima.
4. Prigovori vezani uz cijenu – ovaj prigovor obično zahtjeva od prodavača da na uvjerljiv
način opravda postojeću razinu cijena i da pokaže ili obrazloži kupcu kako si može priuštiti
takvu investiciju uli uklopiti izdatak u proračun, ako ne ove godine, onda možda u nekom
sljedećem proračunskom razdoblju. Prigovor na cijenu više je puta samo pokušaj kupca da
uvjeri prodavača u snižavanje cijene. Sniziti cijenu samo zato što to kupac traži, nije dobra
alternativa za prodavača. Snižavanje cijena automatski znači udar ne samo na proviziju
prodavača nego i na ukupne prihode i zasluženu dobit poduzeća iz kojih je potrebno podmiriti
niz već postojećih troškova. Vlastitu cijenu treba braniti da pokažemo kako korist od
proizvoda i različite dodane vrijednosti nadilaze ukupni trošak ili potrebno ulaganje kupca.
40
5. Prigovori vezani uz vrijeme – ili odugovlačenje, kupac koristi kako bi odgodio donošenje
odluke za neki budući rok. Dok je pri kompleksnim rješenjima kupcu je možda uistinu
potrebno vrijeme za promišljanje o prijedlogu, često se kupci služe takvim prigovorom kao
isprikom kojom se žele, na neizravan način, riješiti prodavača, a da formalno ne dobiju njega
ni njegov prijedlog. Prodavač mora dobro procijeniti kada je riječ o valjanom prigovoru, a
kada je to isprika. U slučaju valjanog prigovora, prodavač može navesti kupcu razloge zašto
je bolje djelovati sada ili uskoro nego čekati. Čekanje može imati određene posljedice, poput
porasta cijena, promjene nove stope poreza….
Postoji, dakle cijeli niz opravdanih prigovora koji opterećuju kupca te onemogućuju
kvalitetne pregovore. Prigovore treba prepoznati te, ukoliko na njih nije moguće utjecati,
ponuditi razumno opravdanje.
3.4.4. Osnovna strategija ophođenja s prigovorima
Uspješno rješavanje prigovora znači poznavanje strategija pregovaranja kojima se one
uspješno rješavaju. Postoje različite vrste prigovora od kojih neki odražavaju stvarni strah
kupca, dok drugi služe samo za odugovlačenje. Poznavanje prigovora pomaže u uspješnosti
njihova rješavanja.
Ophođenje s prigovorima bitan je i odlučujući dio u procesu poslovnog pregovaranja.
Djelotvoran i učinkovit pristup ophođenju s prigovorima uključuje sljedeće elemente i njihov
slijed: pažljivo slušanje prigovora, ispravno razumijevanje, suglasnost o legitimnosti
prigovora, odluku o vremenu i načinu odgovaranja na prigovor, provjeru zadovoljstva kupca
našim odgovorom , nastavljanje s prezentacijom i traženje obvezivanja kupca. (Tomašević
Lišanin,2010:313)
1. Pojavljivanje prigovora – prigovori se mogu javiti u bilo kojoj fazi prodajnog procesa i
treba im pristupiti sa stavom, jer, osim što kupac ima potpuno pravo izražavati vlastite
zabrinutosti i tražiti informacije, to je ujedno znak postojanja zanimanja za ponuđena rješenja.
2. Razumijevanje prigovora – u ovoj fazi potrebno je razaznati što to zapravo muči kupca i što
uzrokuje njegovo okolišanje u donošenju odluke o kupnji. Ako kupac kaže da je cijena
previsoka, postavlja se pitanje u odnosu prema čemu? Konkurentskim proizvodima?
Ograničenju vlastitog proračuna?
41
3. Traženje informacija – ponekad će nam se činiti da kupac iznosi određeni prigovor ili
zabrinutost, a zapravo može biti riječ samo o tome da kupac traži dodatne informacije. Zbog
toga je važno slušati i opažati, jer ako kupac traži više informacija, veliki su izgledi da je
upravo u fazi u kojoj su mu potrebna dodatna osiguranja. Našom smo prezentacijom
najvjerojatnije uspjeli potaknuti želju kupca da kupi proizvod, ali se želi uvjeriti da smo mi
ujedno i najbolji ponuđač.
4. Uvjetovanje kupnje – ponekad će kupac izraziti određeni prigovor koji se pretvara u uvjet
pod kojim je spreman kupiti. Ako prodavač uspije udovoljiti tom uvjetu, kupac će kupiti.
Prodavač mora procijeniti je li određeni prigovor apsolutni uvjet koji kupac traži i molimo li
mu pomoći u njegovu ostvarenju. Ako to nismo u stanju, trebamo ljubazno okončati naš
razgovor.
5. Beznadni prigovori – to je još jedna vrsta nevaljanih prigovora. Nevaljani su stoga što takve
prigovore ne možemo riješiti ili odgovoriti na njih. Primjeri za beznadne prigovore su kada
kupac kaže da već posjeduje proizvod koji mu želimo prodati ili da mu se jako sviđa naš
proizvod i htio bi ga imati, ali nema potrebna sredstva niti kreditnu sposobnost za njegovu
kupnju i dr. druga su skupina prigovora oni na koje je moguće odgovoriti. Njih možemo
procijeniti vezano uz to je li riječ o glavnim ili minornim prigovorima, s obzirom na njihovu
važnost za kupca. Razlika je u tome koliko ćemo vremena posvetiti svakoj od tih dviju
skupina. Na minorne, ili potpuno nevažne prigovore koje kupac iznosi spontano u usputno,
odgovorit ćemo ne dajući im previše vremena i pozornosti te se vrlo brzo nakon toga vratiti
prezentaciji, dok ćemo važnim prigovorima dati mnogo veću pozornost, jer su povezani s
važnim kupovnim motivima potencijalnoga ili postojećeg kupca. Prigovori se mogu
vrednovati i s obzirom na njihovu narav i ustanoviti jesu li logični, odnosno praktični ili
psihološki, odnosno skriveni. Stvarni su prigovori opipljivi, poput cijene. Ako kupac na
dovoljno jasan način iznese stvarni prigovor vezano uz proizvod ili druge opipljive elemente,
trebali biste biti u stanju na njih odgovoriti. Ako je riječ o čistoj isprici za nedjelovanje iza
koje se skriva stvarni razlog otpora, neće biti moguće zaključiti prodaju dok se god ne otkriju
i razriješe i ti prikriveni razlozi.
6. Potvrda legitimnosti – uvijek kada je to oportuno, dobro je kupcu potvrditi , ili barem u
onom dijelu u kojem to možemo složiti se s valjanošću njegovih razloga kad postavlja
određeno pitanje ili iznosi vlastitu zabrinutost. Naravno, to je moguće učiniti u situacijama
kada je prigovor valjan. S nevaljanim ili neutemeljenim prigovorima postupamo tako da
42
ljubazno, ali odlučno skrenemo pozornost na stvarne činjenice za koje imamo nedvosmislene
materijalne dokaze.
7. Odluka o tome kada i kako odgovoriti na prigovor – na prigovor treba odgovoriti prije
svega istinito i pozivajući se na najrecentnije informacije. U nekim je posebnim okolnostima
dobro odgoditi odgovor na postavljeno pitanje ili zahtjev za informaciju do neke kasnije točke
u prezentaciji, kada ćemo biti u boljoj poziciji udovoljiti takvom zahtjevu. Anderson i
Dubinsky ističu tri situacije u kojima je oportuno odgoditi odgovaranje na prigovor: 1)
Prerano pojavljivanje prigovora na cijenu, 2) klijent uzastopno i učestalo iznosi prigovore koji
su uvredljivi ili neugodni i 3) logični razlozi za razmatranje prigovora poslije u prezentaciji.
Postoje pregovaračke taktike koje se koriste u situacijama kad se prodavač suoči s kritikama
ili negodovanjem publike. Ovo su taktike koje se mogu koristiti kao odgovor u takvoj
situaciji: (Tomašević Lišanin, 2010:319):
1. Izravno nijekanje – u situaciji u kojoj kupac iznosi prigovore zasnovane na nepotpunoj ili
netočnoj informaciji, dužnost je prodavača odgovoriti tako što će osigurati točne informacije
ili korigirati izrečene ˝činjenice˝. Tu metodu treba koristiti s dosta opreza, i to samo onda ako
je riječ o krajnje diskriminirajućim i potpuno netočnim informacijama koje mogu potpuno
uništiti prezentaciju. Npr. kada kupac kaže: ˝Govori se da imate problema s nabavom
sirovine, kako ćete onda ispuniti ugovorne obveze˝; a prodavač mu odgovori: ˝Ne znam kako
ste došli do te informacije, ali moram reći da ona nije točna imamo čvrste poslovne odnose s
vrlo pouzdanim partnerima i dosad nije bilo nikakvih zastoja u proizvodnji. U ostalom to
možete provjeriti kod drugih naših kupaca.˝
2. Neizravno nijekanje – pregovaračka taktika ophođenja s prigovorima koja u svom izražaju
sadrži ˝da, ali˝ pristup prigovoru kupca. Osim što je to vjerojatno najčešće korištena tehnika,
ujedno predstavlja i vrlo taktičan način negiranje valjanosti prigovora bez bojazni da ćemo
uvrijediti kupca. Temelji se na uvažavanju činjenice da nitko od nas ne voli da mu se izravno
kontrira. Primjer: ˝Da razumijem zašto se brinete zbog toga. Imajući na umu ono što se
nedavno moglo čitati u novinama, mislim da mnogi dijele vašu zabrinutost, ali s druge strane i
sami znate na koje sve načine novinari interpretiraju određene izjave i napuhuju informacije, a
sve zbog vlastite koristi. Na temelju informacija koje sam upravo stavio na raspolaganje i
sami se možete uvjeriti da to ne može biti istina˝.
43
3. Indirektno nijekanje – nikada ne treba koristiti ako je kupac iznio valjan prigovor. Može ga
se upotrijebiti kod svih vrsta osobnosti, a posebno je učinkovit kod ljubaznih i analitičara.
4. Metoda bumerang – ovu metodu u literaturi možemo sresti još pod nazivima ˝tranzicija˝ ili
˝kapitalizacija˝. Pri njenoj upotrebi prodavač pretvara ili prevodi prigovor u razlog zašto
djelovati sada. Vrlo je učinkovita u mnogim situacijama i može se koristiti pri dogovaranju
susreta, tijekom prezentacije, pri zaključenju prodaje ili u fazi poslijeprodajnog usluživanja. S
obzirom na to da može djelovati pomalo agresivno i previše ˝prodavački˝, potrebno ju je
upotrebljavati pažljivo i promišljeno. Primjer: Pri prodaji životnog osiguranja, potencijalni
kupac kaže:˝Samac sam i nemam potrebu za životnim osiguranjem, nemam nikoga koga bih
morao zbrinuti˝, a prodavač mu može odgovoriti: ˝baš zato što ste sami, trebate još više misliti
na bezbrižnu starost, a životno osiguranje vrlo je isplativo ulaganje, što ga prije zaključite to
više na kraju profitirate˝.
5. Kompenzacija – ovu metodu možemo primijeniti na više načina. Jedan je od njih kada
kupac uspoređuje određeno obilježje našeg proizvoda sa superiornijim obilježjem proizvoda
konkurencije. Pritom treba biti svjestan da niti jedan proizvod koji danas postoji na tržištu
nije savršen i da uvijek postoji mogućnosti da bude još bolji. Vrlo su često postojeća obilježja
proizvoda definirana sukladno određenoj formuli troškova i koristi kako za samog
proizvođača tako i za kupce kojima je proizvod namijenjen. Primjer: u salonu automobila
određene marke kupac ističe kako ponuđeni model nema peta vrata, a prodavač mu odgovara:
˝Da, istina, ovaj model nema peta vrata jer se ne radi u toj izvedbi, ali je zato u postojeću
cijenu uključen čitav niz opreme koja inače ne ide u standardni paket. Možete ga također
dobiti odmah po obavljenoj uplati, dok se svi drugi modeli čekaju najmanje mjesec dana.
Uostalom, ne bi li vam bilo žao prevoziti teret i glomazne stvari u ovako luksuznom
automobilu˝? U odgovaranju na ovaj prigovor kupca, upotrijebljena je kombinacija metoda
kompenzacije, bumeranga i postavljanja pitanja.
6. Postavljanje pitanja – ova metoda može poslužiti tako da na prigovor kupca odgovaramo
vlastitim protupitanjem. Cilj nam je mentalno uključiti i potaknuti kupca da sam nađe i
definira ispravan odgovor na vlastitu zabrinutost. Primjer: Kupac:˝Možete li robu isporučiti
istodobno na sve naše lokacije? Prodavač: svakako. Je li isporuka općenito ono zbog čega se
najviše brinete?˝
7. Feel-felt-found – riječ je o vrlo prepoznatljivoj pregovaračkoj metodi koja se koristi u
situaciji kada kupac iznosi svoje mišljenje ili stavove koji stoje na putu zaključenju prodaje, a
44
zapravo postoje indikacije da nisu sasvim opravdani. S obzirom na to da kupac ima pravo na
svoja vjerovanja i osjećaje prema nekomu i nečemu, bilo bi krajnje kontraproduktivno reći mu
kako nije u pravu. Zbog toga se koriste određene analogije, situacije slične onoj u kojoj je
kupac, da bi ga se neizravno navelo na određene zaključke. Često se za usporedbu koristi
iskustvo neke treće osobe, prema mogućnosti nekoga koga kupac poznaje, da bi se pokazalo
kako je ta osoba imala slične dvojbe ali se nakon korištenja proizvoda uvjerila u suprotno.
Metodu je potrebno koristiti upravo prema predloženoj formuli, odnosno promjena slijeda nije
preporučljiva, pogotovo ne da krenemo s posljednjim elementom i kažemo nešto poput: ˝Ipak,
uvjerit ćete se˝. Način funkcioniranja ove metode može se vidjeti na sljedećem
pojednostavljenom primjeru: ˝Razumijem zašto tako mislite. I trgovac na kraju ulice je mislio
da ljudi neće kod njega dolaziti kupovati novine i da nema mjesta za njih, međutim sada,
nakon što je pristao na našu ponudu, uvjerio se da neki od kupaca upravo zbog novina
redovito dolaze svaki dan, a usput onda i još ponešto kupe˝. Tu metodu možemo koristi kod
svih tipova osobnosti, a najprikladnija je za izraženije i ljubazne, kojima je stalo do mišljenja
drugih.
8. Prelaženje preko prigovora – u situaciji kada kupac iznese određene prigovore minorne
važnosti ili ako izrazi svoje mišljenje s kojim se prodavač ne mora slagati, a nije u izravnoj
vezi s postojećom prezentacijom, može biti oportuno uz ljubazan izraz lica i na drugi način
pokazati da smo čuli što je kupac rekao i jednostavno prijeći preko toga. Ponekad se mogu
zanemariti nevažne ili neozbiljne primjedbe, međutim ovu metodu nikada ne smijemo
upotrijebiti kada je riječ o valjanim i kupcu važnim razlozima za donošenje odluke o kupnji.
Kupac koji je već došao u salon određenog proizvođača automobila može reći nešto
poput:˝Jako mi se sviđa ovaj model, ali mi nije jasno zašto ste ga promovirali uz pomoć one
prepotentne pjevačice koju ne mogu smisliti˝. Prodavač može, oslanjajući se na humor, reći
nešto poput:˝ne znam, valjda se sviđa nekome od šefova˝.
Nakon što je odgovorio na pitanja kupca, prodavač mora provjeriti je li kupac zadovoljan
takvim odgovorom. Ako i dalje postoji negodovanje ili zabrinutost, treba mu posvetiti više
pažnje sve dok se ne uvjeri u iskrenost prodavačeve ponude.
45
3.5. Etička pitanja u osobnoj prodaji
Poslovna etika može se opisati kao ponašanje u skladu s pravilima morala u poslovnom
okruženju.
Ciljevi i načini djelovanja osobne prodaje kroz vrijeme su se mijenjali i prilagođavali ovisno o
ukusima i potrebama kupaca. Konačno zadovoljstvo kupca temeljni je zadatak osobne prodaje
te je bilo koji drugi koncept koji se ne temelji na takvom shvaćanju danas neprihvatljiv.
Bilo kakvo svjesno obmanjivanje kupaca ili nemarnost prema preuzetim obvezama prema
kupcima spada u teška kršenja poslovne etike osobne prodaje i rezultirat će ne samo gubitkom
povjerenja u prodavača, već i mogućim pravnim postupcima.
Poslovna etika mijenjala se s vremenom te se može zaključiti kako su danas kupci pravno
zaštićeni od raznih prijevara ili neetičnog ponašanja koje bi mogli pokušati poduzeti
prodavači.
46
4.OSOBNA PRODAJA I POSLOVNO PREGOVARANJE U PRAKSI
U ovom poglavlju bit će prikazani praktični pogledi na osobnu prodaju te govoriti o
poduzećima koja su izgradila poslovna carstva na jednostavnom tipu osobne prodaje koji
uključuje kupac – prodavač odnos.
Također će se spomenuti i jedan od klasičnih oblika osobne prodaje koji pokazuje kako se u
praksi pregovara kad je riječ o skupocjenim dobrima te na koje se sve načine kupcu olakšava
proces donošenja odluke kupnje.
Na kraju će se spomenuti i jedan novi koncept, a to je korištenje osobne prodaje za promociju
proizvoda koji je novi na tržištu te time i promociju samog poduzeća.
4.1. Osobna prodaja dovedena od savršenstva – Zepter
Zepter International je poduzeće koje se bavi proizvodnjom, distribucijom i prodajom
proizvoda visoke kvalitete široke palete potrošnje. Zepter je kompanija koja je do danas
postala sinonim za osobnu prodaju te ime koje je poznato u gotovo svakom kućanstvu diljem
svijeta. Svojim pristupom prodaji postala je jedan od pionira moderne osobne prodaje koji ne
samo da je koristio osobnu prodaju kao kanal distribucije, već ju je i prenio na sasvim novu
razinu.
Zepter International do danas posluje u preko četrdeset zemalja svijeta na pet kontinenata. U
svojoj ponudi Zepter nudi široki asortiman proizvoda, od kozmetike i medicinskih preparata
do posuđa i luksuznog pribora. Iako u ponudi ima velik broj kvalitetnih proizvoda, to nije
ključni element uspjeha ovog poduzeća. To su prije svega visoko motivirani i educirani
prodavači koji putem osobne prodaje uvjeravaju kupce kako je upravo njihov proizvod ono
što im je potrebno. Dakle, Zepter je najveći dio svog poslovanja posvetio upravo obuci više
od 100.000 zaposlenika čiji cilj nije samo nuditi proizvode, već uspješnim pregovaranjem
postižu izvrsne prodajne rezultate. Zahvaljujući njima, Zepter se može pohvaliti brojkom od
50 milijuna potencijalnih kupaca koji godišnje posjećuju njihove prezentacije.
47
Ovo poduzeće dobro je poznato i u Hrvatskoj, a prezentacije Zepterovih proizvoda bile su
iznimno popularne. Ovakav pristup prodaji bio je revolucionaran i iznimno zanimljiv
hrvatskom tržištu te se može reći da je gotovo svako kućanstvo imalo barem jedan proizvod iz
njihove linije.
Jedan od najvažnijih razloga ovakve vrste prodaje u Zepteru navode činjenicu kako u
klasičnoj prodaji prodavači često nisu dovoljno motivirani ni informirani da kupcima pruže
sve informacije o proizvodu, ali također i činjenica kako ne postoji povratna informacija o
zadovoljstvu kupaca i poslije kupovna usluga zahvaljujući kojoj i kupci imaju više povjerenja
u samu kupnju proizvoda. Nakon kupnje samog proizvoda, kupca bi se kontaktiralo nakon
nekog vremena i pitalo o zadovoljstvu kupljenim proizvodom te mu se ponudilo da kupi nove
proizvode koji su u aktualnoj ponudi. Također, ukoliko je postojao problem u kvaliteti,
proizvodi su se mogli odnijeti u Zepter servis.
Filozofija Zeptera je jednostavna, a sastoji se od toga da se prodajom kvalitetnih proizvoda
može i bez reklame doprijeti do širokih masa ljudi ako im se pristupi na pravi način .
Zepterovi prodavači ne samo da prodaju proizvod, već ga i reklamiraju, biraju kupce te brinu
o njihovom zadovoljstvu proizvodom i nakon kupnje. Nakon takvog pozitivnog iskustva,
velik broj ljudi odlučuje se pridružiti Zepterovom timu. Dakle, bilo tko zainteresiran ima
priliku upoznati se sa načinom rada i postati dio tima nakon što prođe obuku.
Osnovni ciljevi Zepterovih prezentacija obuhvaćaju: ( Vlašić G., Mandelli A., Mumel D.:
„Interaktivni marketing/ Interaktivna marketinška komunikacija“ – Poslovni slučaj)
1. Prezentiranje proizvoda
2. Educiranje kupaca
3. Prodaja proizvoda
4. Dogovaranje novih prezentacija
5. Uključivanje novih suradnika koji će raditi za Zepter
Kako bi bili sigurni da njihovi prodajni stručnjaci daju sve od sebe, Zepter je izdao i priručnik
„Vještine direktne prodaje“ koji objašnjava pravila postupanja na prezentacijama, odnosno
koji je najbolji način da se kupce navede na kupnju. Bitno je naglasiti da se ne primjenjuje
48
kritiziranje konkurencije, već isključivo hvaljenje vlastitog proizvoda. Na taj način kupac
stječe dojam o stručnosti i poštenju prodavača.
Velika pažnja pridaje se načinu govora i obraćanja prisutnima, govoru tijela te naravno
izbjegavanju konfliktnih situacija. Kako bi izbjegli neugodni prizvuk mnogih poslovnih
ponuda, pažljivo se biraju riječi kojima se obraća potencijalnim kupcima. Tako je postalo
pravilo da se izbjegavaju izrazi poput: „Artikl košta“ ili još gore „Ovo će vas koštati“ te se
umjesto toga koriste mnogo mekši izrazi poput „Proizvod je vrijedan“. Na ovaj način
pozornost se skreće na korist koju će kupac izvući iz sklapanja ugovora skretanjem pozornosti
na vrijednost proizvoda, a ne na cijenu koju će morati platiti. Isto tako, Zepterov prodavač
nikad neće koristiti izraz „krivo ste me razumjeli“, već će se poslužiti mnogo neutralnijim
„Krivo sam se izrazio“ poštujući zlatno pravilo pregovaranja u trgovini koje glasi: kupac je
uvijek u pravu.
U Zepteru su svjesni da nije dovoljno da je govornik informiran i ljubazan, to je tek osnova
dobre prezentacije. U Zepteru se pazi na sve detalje kako bi osigurali da su sudionici sasvim
usredotočeni na prodavačevu ponudu te kako bi stvorili ugodnu atmosferu unutar koje se
osjeća povjerenje. Hvaljenje vlastitog proizvoda i ni u kojem slučaju blaćenje konkurencije
osigurava upravo takav dojam, a manji broj ljudi na prezentacijama daje veću mogućnost da
se govornik koncentrira na ljude kojima se obraća. Kasnijom brigom sa zadovoljstvom
proizvoda produžuje se ova bliska suradnja te se stvara osjećaj partnerstva.
Dakle, iako se sama prodaja ne odvija u njihovim dućanima, već u kućanstvima kupaca,
Zepter stvara ugodnu atmosferu uz koju se kupci osjećaju sigurnije kupovati. To je jedna od
najboljih taktika prodaje jer je stjecanjem kupčevog povjerenja obavljeno pola posla u prodaji
proizvoda.
49
4.2. Amway
Ono što je svakako zanimljivo kod osobne prodaje ovakve vrste je direktno nagrađivanje
prodavača koji obavlja sve funkcije u prodaji. Dakle, poduzeća koja se bave ovakvom vrstom
direktne prodaje ne oslanjaju se na skupe reklame kako bi pridobile potrošače, već isključivo
na svoje prodavače. Oni su ti koji su odgovorni za kvalitetnu prezentaciju proizvoda i njegovu
prodaju. Dakle, ključ je u oslanjanju na ljudski faktor, odnosno važnost osobne interakcije.
S globalnom prodajom od 10,9 milijardi američkih dolara u 2011., Amway je jedna od
najvećih svjetskih tvrtki koje se bave direktnom prodajom. Osnovan 1959. sa sjedištem u
SAD-u, Amway nudi proizvode i poslovnu mogućnost u više od 80 zemalja i teritorija diljem
svijeta putem više od tri milijuna distributera.
Na koji način djeluje Amway organizacija (http://www.amway.hr/en/start-a-business/how-
amway-works):
Prvi korak: Učenje. Jedini put do potpunog razumijevanja vaših proizvoda jest kroz njihovo
korištenje. Dok ih predstavljate kao rješenje za vaše stranke vrlo je važno znati kako ovi
proizvodi djeluju.
Drugi korak: Prodaja. Kako budete više znali o proizvodima tako ćete sve više i više
prepoznavati ljude oko vas koji traže upravo ono što vi nudite kroz svoj Amwayev posao.
Maloprodaja je najlakši način da zaradite novac kroz vaš Amwayev posao.
Treći korak: Sponzoriranje. Za neke od vaših prijatelja, vaši proizvodi su rješenja koja su
tražili. Za neke druge će privlačna biti upravo Amwayeva poslovna prilika, ukoliko traže
posao s kojim mogu ostvariti svoje ciljeve. Ako budete njihov sponzor, možete dobivati
nagradu i za njihov postignuti volumen prodaje.
50
4.3. Auto saloni
Kupnja automobila u auto salonima predstavlja specifičan oblik osobne prodaje. U
prethodnim situacijama naveden je primjer osobne prodaje kad kupac kupuje potrošna dobra
kratkog vijeka koja su zamjenjiva te je vjerojatnost da će se u relativno kratkom roku
razmišljanja odlučiti na kupnju takvih proizvoda. Kada se govori o kupnji automobila, bilo
rabljenog ili novog, ovdje je riječ o velikoj investiciji te prema tome potrebno je ovakvoj vrsti
osobne prodaje pristupiti s više priprema i razmišljanja.
Kako izgleda pregovaranje u okviru osobne prodaje unutar ovog segmenta?
Kupnja automobila može se odvijati između prodavača i fizičke osobe ili pak prodavača i
pravne osobe. U obje situacije proces pregovaranja je sličan. Ovdje je čest slučaj da prodavač
igra na kartu emocija, odnosno da koristi kupčeve osobne preferencije kako bi ga uvjerio da
kupi automobil koji je iznad njegovih mogućnosti.
Prodavač je ovdje ključna osoba koja svojim nastupom može nagovoriti ili odbiti kupca
prilikom kupnje. Ljubazan i profesionalan prodavač koji je spreman ustupiti sve potrebne
informacije, odnosno koji djeluje pouzdano zasigurno će natjerati kupca da razmisli o kupnji.
Kupcu je susret s prodavačem prva informacija koju dobiva o kupnji automobila te je zato i
iznimno važan prvi dojam. Ovdje nikako ne odgovara agresivna strategija pregovaranja koja
bi mogla preplašiti potencijalnog kupca ili odavati aroganciju. Kupac želi znati kako je osoba
koja mu prodaje automobil stručna i pouzdana.
Kako bi zainteresirali potencijalnog kupca na kupnju automobila, prodavači će im nuditi razne
usluge i dodatne pogodnosti . Tako kupac koji razmišlja o kupnji automobila bez ikakve
obveze ima pravo na probnu vožnju automobilom, a ako se odluči na kupnju, bit će mu
ponuđeni različite pogodnosti prilikom plaćanja, kao što su razni popusti u obliku akcija
ograničene količine ili isteka datuma, leasing ili kredit kao oblik plaćanja. Kako bi dodatno
motivirali kupce, prodavači automobila nudit će dodatnu opremu koja je nekad bila
rezervirana za luksuznu klasu automobila iako je riječ o kupnji automobila jeftinije klase. Sve
su ovo načini na koje prodavači u direktnom kontaktu s kupcem mijenjaju mišljenje
neodlučnih potrošača.
Postoje i brojne ponude produženih garancija, besplatnih servisa ili usluga kao što su zamjene
guma, koje bi trebale uvjeriti kupca da će osim osnovnog dobra koje kupuje, a to je
automobil, zahvaljujući posebnoj ponudi dobiti i više no što je planirao za svoj novac.
51
Potrošači, koji su u ovoj situaciji ograničeni na određen broj prodajnih mjesta, uglavnom su u
nešto lošijoj pregovaračkoj poziciji jer moraju pristati na ponudu prodavača. No, porastom
konkurencije te otvaranjem sve većeg broja salona rabljenih automobila, prodavači su zajedno
s proizvođačima automobila prihvatili nove uvjete te pronašli i nove načine komunikacije s
potencijalnim potrošačima.
Sve je više ponuda u koje se uključuju dodatne pogodnosti prilikom kupnje u određenom
autosalonu, nudi se mogućnost pojednostavljenog plaćanja te mnogih drugih klauzula u
ugovoru koji nagovaraju potencijalnog kupca da se odluči za određeni automobil. Vrlo je
česta tehnika u pregovaranju isticanje ograničene količine ili vremensko ograničenje određene
serije automobila koja je poboljšana u odnosu na 'standardni model' automobila koji se dobiva
u običnoj ponudi.
Zanimljivo je da su današnji potrošači na neki način naviknuli na ovakve pogodnosti te ih
smatraju sastavnim djelom ponude, što prije desetak godina nije bio slučaj.
Može se zaključiti kako je kupnja automobila bila i ostala veliki izdatak za prosječnog
građanina, a automobil je luksuzno dobro. Kod kupnje ovakvog dobra koje obično znači
kupnju na kredit, potrošači su iznimno oprezni te žele za svoj novac dobiti maksimalno. S
druge strane, prodavači automobila zainteresirani su za što veću prodaju što luksuznijih
modela kako bi ostvarili što bolje prodajne rezultate i moguće bonuse, ali istovremeno žele s
klijentima ostvariti dugotrajan odnos kako bi dobili vjernu klijentelu.
Principijelno pregovaranje je ključ ovakve prodaje. Prodavač najprije obavi uvodni dio
upoznavanja kupca s markom automobila te nakon što kupac otkrije kakav automobil ga
zanima i kojim budžetom raspolaže, prodavač nudi najbolju opciju. Daljnji pregovori vode se
oko načina plaćanja te dodatnih pogodnosti koje dolaze uz kupnju automobila. Konačni 'win-
win' ishod znači da je prodavač uspio prodati automobil te da je kupac dobio najbolji
proizvod i uslugu za novac kojim je raspolagao.
U ovoj vrsti osobne prodaje iznimno je važna poslijeprodajna usluga te razne dodatne usluge.
Jedna od karakterističnih je pomoć kupcu pri rješavanju kreditnog aranžmana. Pod
pretpostavkom da je velik dio kupaca automobila prosječni građanin koji mora uzeti kredit
kako bi kupio novi automobil, nužno je da se upusti u neku vrstu kreditnog odnosa s bankom
ili trećom osobom. Kako je ovo za svakog kupca najgori dio kupnje, prodavač i njegova
organizacija mogu mu ponuditi da preuzmu dogovaranje i pripremu administrativnih poslova
52
na sebe. Na ovaj način kupcu se štedi vrijeme, oslobođen je naporne administracije te je
siguran da posluje s odgovornom bankom koja već ima izgrađeni odnos s njegovim
prodavačem.
Poslije prodajna usluga pri kupnji dugoročnih dobara obuhvaća brigu za kupčevo
zadovoljstvo i kako dolazi do smanjenja njegove uporabne vrijednosti. Kupcu će biti drago
ako zna da automobil uvijek može odvesti na servis provjerenom serviseru koji ima ugovor s
auto kućom u kojoj je kupio automobil, a u kojoj zahvaljujući tome ostvaruje i dodatne
popuste prilikom pregleda i servisiranja automobila. Ovdje se stvara osjećaj povjerenja ne
samo s dotičnim servisom, već i s auto kućom koja nakon prodaje brine o automobilu sve dok
je u vlasništvu kupca. Na taj način će kupac prilikom iduće kupnje automobila uvijek odabrati
onu auto kuću s kojom ima izgrađen osjećaj povjerenja.
4.4. Osobna (direktna)prodaja u funkciji promoviranja poduzeća
Experience luxury perfumes je hrvatski brand parfema čiji mirisi sadržavaju najfinije i
posebno odabrane sastojke. Experience luxury perfumes je registrirani zaštitni znak tvrtke
Essentia d.o.o. iz Čakovca koja se bavi isključivo proizvodnjom čistih parfema. Experience
parfemi sadrže čak 25% esencijalnih ulja, te prema svjetskoj klasifikaciji spadaju u čiste
parfeme, dok je tvrtka Essentia d.o.o. jedini proizvođač čistih parfema u Europi. Experience
parfemi razlikuju se od toaletnih ili parfemskih voda koje se mogu pronaći na tržištu po
brojnim karakteristikama. Jedna od najvažnijih osobina Experience parfema je da u sebi
sadrže 25% esencijalnih ulja, što ih stavlja na sam vrh tržišta po ekskluzivnosti.
Essentia d.o.o. relativno je nova firma koja se bavi proizvodnjom vrhunskih parfema. Kako se
parfemi smatraju luksuznijim dobrom, tržište parfema je dosta specifično te samo ime
parfema može biti važnije od njegove kvalitete. To je jasnije ako uzmemo u obzir da će
iznimno kvalitetni parfemi hrvatske proizvodnje proći neopaženo u parfumerijama pored ne
toliko kvalitetnih i skupljih toaletnih voda razvikanijih imena kao što su Gucci, Versace,
Hugo Boss...
Postavlja se pitanje kako se jedna relativno nepoznata firma koja vjeruje u kvalitetu i uspjeh
svojih proizvoda može probiti na tržište, a da pritom ne troši prevelike resurse na reklamiranje
53
koje predstavlja velik izdatak za relativno mlado poduzeće koje tek kreće sa lansiranjem
svojih proizvoda široj javnosti. Odgovor je direktna prodaja pomoću prodajnih predstavnika.
Prodajni predstavnici dobivaju uzorke parfema koje potom prodaju svojim obiteljima,
prijateljima i poznanicima, koji nakon nekog vremena korištenja proizvoda odlučuju
preporučiti taj isti svojim prijateljima. Na taj način se stvara širok krug ljudi koji su upoznati s
proizvodima te mogu odlučiti isprobati i druge proizvode iz ponude ili pokloniti isti svojim
prijateljima.
Prodajni predstavnici plaćeni su prema ostvarenom učinku, odnosno pripada im provizija u
visini od 20 % vrijednosti od prodaje svakog parfema, što ih čini iznimno motiviranima za što
bolju prodaju. Ukoliko se pokažu kao dobri prodavači, postoji mogućnost za stalno zaposlenje
u okviru parfumerija čije se otvorenje planira ove godine.
U ovom slučaju vidi se kako osobna prodaja može služiti kao način da poduzeće probije svoje
proizvode na tržište kako bi otvorilo stalne prodajne centre, nakon čega može nastaviti i s
ovakvim tipom prodaje. Prodajni predstavnici ovdje osim što su u ulozi pregovarača i
prodavatelja proizvoda, imaju i dodatan posao ostaviti što bolji dojam kako bi kupci ne samo
kupili, već i zapamtili bitne karakteristike proizvoda pri čemu se mogu nuditi i razni popusti.
Dakle, prodajni predstavnik će u svakom slučaju htjeti ugoditi svom potencijalnom kupcu te
će mu i u slučaju da ne dođe do kupnje ostaviti aktualnu ponudu koja će trajati još neko
vrijeme.
54
5. ZAKLJUČAK
Promjenom planske ekonomije na tržišnu, sva svjetska gospodarstva morala su iz temelja
promijeniti načine formiranja ponude i potražnje. Ciklusi su izmijenjeni, te je prodaja zapravo
preuzela funkciju predviđanja i stvaranja potrebe kod potrošača. Također, u zadnjih dvadeset
godina i to pojavom Interneta, globalizacija i internacionalizacija tržišta stvorili su nove
uvjete poslovanja, te su pred prodaju stavljeni novi procesi koje je bilo potrebno savladati.
Prodaja je zapravo jedan od najsloženijih procesa kada je u pitanju ciklus od proizvodnje
proizvoda do kupnje proizvoda od strane potrošača jer zahtjeva mnogo vještina iz različitih
područja. Tako je potrebno ovladati psihologijom potrošača, vještinama pregovaranja, te
sposobnostima pristupa ljudima.
Kada je osobna prodaja u pitanju, sa sigurnošću se može tvrditi da je to najteža vrsta prodaje
upravo zbog činjenice kako je u današnje vrijeme vrlo teško doći do potrošača, naročito zbog
virtualizacije kao načina života. Potrošači su sve više skloni kupovini preko Interneta, koja ne
zahtjeva komunikaciju, a za takvu promjenu ponašanja potrošača zaslužan je upravo moderni
način života. Također, putem Interneta potrošači dobivaju veliku količinu informacija koje sa
druge strane predstavljaju veliki izazov kod prodavatelja.
Nadalje, osobnu prodaju se ističe kao specifična po tome što je i dalje bitan isključivo
pregovarački odnos dviju strana, pregovarača i kupca. Dok se u svim drugim vrstama prodaje
reklama nameće kao način uvjeravanja kupca da kupi određeni proizvod, ovdje isključivo
kvalitetan proizvod i dobre pregovaračke sposobnosti prodavača dovode do rezultata.
Također, bitna je preporuka zbog čega je prvi dojam uvijek zlatno pravilo.
Kroz rad je prikazano kako uspješna osobna prodaja podrazumijeva zadovoljstvo obiju strana,
odnosno izgradnju partnerskih odnosa. To je načelo koje leži u samoj suštini principijelnog
pregovaranja.
Poslovno pregovaranje u osobnoj prodaji razlikuje se od pregovaranja u drugim branšama jer
je naglasak na odnosu prodavač – kupac. Ovdje kao se u sastavni dio pregovaranja može
uključiti sve ono što prodavač nudi kupcu kao dio ponude od trenutka kada dolazi do susreta,
a to nije samo poslovna ponuda, već i psihologija kupnje.
Za razliku od ostalih vrsta poslovnog pregovaranja, ovdje je uvijek naglasak na
principijelnom pregovaranju jer su i prodavač i kupac na gubitku ako se ne ostvari maksimum
55
zadovoljstva za obojicu jer prodavač gubi vjernog kupca, a kupac mogućeg dobavljača. Ovo
je personalizirano pregovaranje u kojem može doći do mnogih ustupaka na temelju dobrih
dugoročnih odnosa.
Uvriježeno je mišljenje da je osobna prodaja vrsta prodaje koja uključuje prodaju od vrata do
vrata ili nuđenje sumnjivih proizvoda putem telefonskih poziva. No, predrasude koje su
godinama stvarane zapravo su potpuno netočne jer je to je proces u kojem iznimno važnu
ulogu imaju kupac koliko i prodavač te se automatski temelji na uzajamnom povjerenju.
Osobna prodaja je proces prodaje u kojem kupac iz prve ruke saznaje što mu se nudi te koje
su karakteristike tog proizvoda. Istovremeno, prodavač u kupcu vidi potencijalnog partnera na
dugi rok, a ne samo kao privremeni izvor prihoda.
Kako bismo rezimirali ovaj rad, možemo istaknuti kako je osobna prodaja prošla je kroz
brojne promjene te je od najstarijeg i najjednostavnijeg oblika prodaje postala jedan od
najsloženijih i najvažnijih prodajnih oblika koji je dugo vremena bio pokretač gospodarstva.
U današnjim uvjetima žestoke konkurencije osobna prodaja je način kako iz mase reklamnih
ponuda izaći sa kvalitetnom ponudom koju će kupac znati prepoznati. Prodavač i kupac u
ovim uvjetima prestaju biti opozicija jedni drugome i postaju partneri.
56
LITERATURA
1.) KNJIGE
1. Tomašević Lišanin, M., 2010., Profesionalna prodaja i poslovno pregovaranje, Hrvatska
udruga profesionalaca u prodaji
2. Tomašević Lišanin, M., 2010., Poslovni slučajevi iz prodaje i pregovaranja, Hrvatska
udruga profesionalaca u prodaji
3. Rouse M. I Rouse R., 2010., Poslovne komunikacije, MASIMEDIA
4. Koekemoer L. i Bird S., 2004., Marketing communications, Lansdowne, South Africa :
Juta Academic
5. Carlson Richard K., Personal selling strategies for consultants and professionals
2.) ZNANSTVENI I STRUČNI ČLANCI
6. Prof. dr. sc. Marija Tomašević Lišanin, 2004., Pregovaranje - poslovni proces koji dodaje
vrijednost, Znanstveni rad, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 2, broj 1, 2004.
3.) INTERNET IZVORI
7. http://pozegacv.wordpress.com/projekti/poslovno/promocija/ (pogledano na dan
15.5.2013.)
8.http://www.poslovni-savjetnik.com/sites/default/files/dir_marketing/PS%2028.42.43.pdf
(pogledano na dan 10.5.2013)
9. http://www.amway.com/about-amway (pogledano na dan 17.5.2013)
10. http://web.efzg.hr/dok/MAR/Vlasic/posl_sluc/Zepter.pdf (pogledano na dan 17.5.2013)
11.http://www.amway.hr/en/start-a-business/how-amway-works (pogledano na dan
17.5.2013.)
57
POPIS TABLICA
Br.
tablice
Naziv Strana
1. Evolucija osobne prodaje 13
2. Pregovori s obzirom na mogući ishod 17
3. Strategije poslovnog pregovaranja 19
POPIS GRAFIKONA
Br.grafikona Naziv Strana
1. Komunikacijske komponente 23
58
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom POSLOVNO PREGOVARANJE U
OKVIRU OSOBNE PRODAJE izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Heria
Bezića, a pri izradi diplomskog rada pomogao mi je i asistent Tomislav Galović.
U radu sam primjenila metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristila literaturu koja je
navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti
koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu, na uobičajen, standardan način
citirala sam i povezala s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog
jezika.
Također, izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na službenim stranicama
fakulteta.
Studentica
______________________
Sanja Žmegač