Poslovna etika 2014/15. 3 - efos.unios.hr · Bez normativne etike nije moguće govoriti o poslovnoj etici jer poslovna etika želi razdvojiti dobro i zlo u poslovanju, a to se može

1

2

Ukoliko bilo koji od ovih elemenata stavite ispred integriteta postoji mogućnost

da ćete se naći u situacijama u kojima ćete žrtvovati vaša uvjerenja i integritet

kada donosite odluke. Gotovo svi ljudi se barem jednom u životu susreću s

takvim situacijama.

Poslovna etika_2014/15.

3 Poslovna etika_2014/15.

4 4 Poslovna etika_2014/15.

Moral je rezultat napetosti između dvije prisile:

1. kaže djeluj (bez obzira na sve relevantne okolnosti)

2. kaže ne šteti (o obzirom na sve relevantne okolnosti)

Moral je sustav društvenih normi u kome su obuhvaćeni oni propisi društvenog

ponašanja koji određuju koja je vrsta ponašanja dobra, a koja zla s gledišta

dotične društvene skupine.



Bez normativne etike nije moguće govoriti o poslovnoj etici jer poslovna etika želi razdvojiti dobro i zlo u poslovanju, a to se može samo promišljanjem čiji su rezultati kriteriji za moralno ispravno ponašanje.

Dva pristupa etici ipak tvore neraskidivo jedinstvo teorije i prakse

Deskriptivna (opisna) etika bavi se onime što jest. Nastoji što vjernije opisati moralno ponašanje ljudi, njihova moralna vjerovanja i vrijednosti te pronaći odgovor na pitanje koji su izvori morala, koja je prava narav morala i moralnih iskaza, može li se racionalno utemeljiti. Bavi se stvarnim stanjem, činjenicama izbjegavajući pri tome donošenje normativnih sudova.

Posebna vrsta deskriptivne etike naziva se METAETIKA koja se bavi analizom sadržaja moralnih iskaza i na temelju toga nastoji doprijeti do prave naravi morala

Normativna (preskriptivna) etika bavi se onim što bi trebalo biti. Ona nastoji pronaći etičke temelje i na njima izgraditi, odnosno propisati kakvi bi ljudi trebali biti, a da budu dobri ljudi ili kako bi se ljudi trebali ponašati, a da se pri tome ponašaju ispravno ili dobro.

Ona ne treba tražiti samo iza činjenica konkretnih morala te potražiti njihove izvore, nego i, ukoliko su postojeći moralni sustavi nezadovoljavajući, izgraditi novi, zadovoljavajući moralni sustav.

Jedno bez drugog ne ide. Ne može se reći trebaš učiniti to i to bez ikakve povezanosti sa zbiljom. Konkretne moralne zapovijedi zahtjevaju opravdanja koja uključuju i deskriptivne elemente.


U najopćenitijem smislu poslovne etike postavljamo si pitanje možemo li proučavanjem stvarnog stanja uspostaviti vezu između uspješnog poslovanja i moralnog poslovanja. Je li svako moralno poslovanje i neuspješno poslovanje? Ili obrnuto je li svako uspješno poslovanje automatski i nemoralno poslovanje. Ili se možemo zadovoljiti s činjenicom da moralno poslovanje može, a i ne mora biti uspješno poslovanje? Važno je uz norme iz normativne etike (kako treba biti) i opise konkretnih slučajeva iz deskriptivne etike nastojati uvjeriti sve dionike da na dulji rok moralno poslovanje može biti i vrlo uspješno poslovanje.

Ako stavimo preveliki naglasak na deskriptivnu etiku onda omogućavamo svim protivnicima poslovne etike da nastave zagovarati teoriju da je ponekad bolje biti nemoralan kako biste bili uspješni. Kako se boriti s tim? Ako samo opisujemo situacije nećemo ništa postići jer najčešće i govorimo o nemoralnim situacijama. No ukoliko te situacije promatramo u kontekstu načina poslovanja jer poslovnu etiku ne zanima toliko rezultat koliko zapravo način poslovanja onda nam normativna etika može ponuditi racionalnu argumentaciju, ali u tom slučaju nam trebaju i dobri ljudi čija će nam osobnost poslužiti kao uzor u moralnom poslovanju.





Sva tri načela propisuju moralne dužnosti – Dužan si misliti na posljedice. Dužan si pravedno raspodijeliti dobra. Dužan si poštivati neka prava! Ovdje se govori i o vrlinama koje bi svi i u poslovanju trebali imati.

ETIKA MORALNE OBLIGACIJE TEMELJENA NA ZAKONIMA I PRAVILIMA KAKO SE TREBA PONAŠATI. ETIKA KREPOSTI NASTOJI MEĐULJUDSKE ODNOSE UČINITI HUMANIJIMA I VIŠE PRIMJERENA ČOVJEKU. ČESTO SE KAŽE DA JE U POSLOVANJU POŠTIVANJE ZAKONA MINIMUM, A DA ETIKA DOLAZI TEK NAKON TOGA U PODRUČJE KOJE ZAKON NE POKRIVA.


Individualizam polazi od čovjeka, a društvo stavlja u drugi plan. Kolektivizam počinje od društva, a donekle prikraćuje pojedinca. Individualizam pogrešno shvaća čovjeka pa i njegovu slobodu, jednostrano ističući samo njegovu samostojnost i autonomiju ne obazirući se na to da se čak i ta njegova samostojnost može razviti ukoliko ima potporu u društvu ili kroz povezanost s drugim osobama.

Svijet se sve više solidarizira, nismo ravnodušni na ratove i probleme koji ljudi i narodi imaju daleko od nas, a neki se svjetski problemi poput terorizma mogu riješiti samo međusobnom povezanošću i solidarnošću.




Jesu li imovinske nepravilnosti opravdane, a ako jesu do koje se mjere mogu

tolerirati i iz kojih izvora mogu potjecati?

Poslovna etika_2014/15. 16

Utilitaristički su kriterij razvili u 19. stoljeću filozofi Jeremy Beneth i John Stuart Mills. Prema tom pristupu

odluke se donose isključivo na temelju njihovih ishoda ili posljedica i moralna odluka je ona koja donosi

najveće dobro za najveći broj ljudi ili čini najmanje zla, odnosno stvara najveći odnos dobrog prema

lošem.

S obzirom na njegovo učestalo korištenje u poslovnom svijetu kao čest kriterij za najveće dobro većine

koriste se učinkovitost, produktivnost i visoki profiti jer se smatra da će upravo ti ciljevi donijeti najveće

zadovoljstvo najvećem broju ljudi unutar organizacije.

Od svih raspoloživih smjerova izabire se onaj koji najpovoljnije djeluje na sreću ili interese najvećeg broja

ljudi i koji ima najmanje negativnih učinaka. Utilitarizam ne uspijeva osigurati mjesto za temeljne moralne

koncepcije koje se odnose na zasluge, potrebe, jednakosti ili prava

Kritike ovom pristupu je što ne uzima u obzir pravednost i pravo:

Utilitarizam ne vodi računa o tome da je pravedno nekoga nagraditi za njegov trud/zasluge (a zasluge su

najjači oblik u kojem ljudi poimaju pravednost)

Ako utillitarizam predstavlja najveće dobro za najveći broj ljudi što je s ljudima kojima je time uskraćena

sloboda?!

Utilitarizmu ne smeta nejednaka raspodjela ukoliko je rezultat takav da je društvo s tim najzadovoljnije.

Kada govorimo o pravednoj raspodjeli onda zapravo za nju ovdje nema mjesta jer utilitarizam ne obraća

pozornost tko je više radio i tko je koliko doprinio stvaranju proizvode koji se raspodjeljuju. Prema njima,

osoba koja je puno stvorila ne može iz dobara izvući veći užitak od onih koji imaju manje ili su manje

doprinijeli stvaranju dobara.


Rawls zagovara da inovatorima treba dopustiti da dobiju visoke premije za izume jer će ih to

još više motivirati za rad i donijet će više dobiti društvu te podići opću kvalitetu života. Kada im

se to ne bi dozvolilo oni ne bi uložili jednaki trud, ne bi izumili, a to bi bio gubitak za sve.

Nejednakost ovdje služi kao motivacija, i za manje uspješne bi bilo bolje da se slože s tim

nejednakostima jer će i oni imati koristi od veće produktivnosti inovatora koju bi ta nejednakost

omogućila. Dakle, racionalna osoba koja brine za svoj probitak, a ne poznaje svoje

sposobnosti izabrala bi pravilo koje maksimizira njene izglede kao osoba koja nema velike

sposobnosti. I to se čini razumnim izborom.

.


Nije bitan ishod raspodjele nego proces stjecanja dobara jer dobra nakon dobitka bi neki odmah potrošili

dobra, neki bi štedjeli, neki reinvestirali, a neki bi jedan dio svoje dobiti dali nekom drugom…


Ako razumijemo što nekome određeno dobro znači onda znamo kako to dobro raspodijeliti i koja je

njegova distribucija pravedna. Ako utvrdimo značenje dobra pa time dobijemo i kriterij prema kojima se

ona raspoređuju to ne znači da taj sistem važi univerzalno. On važi samo za ljude čija shvaćanja

odražava. (nekome je kruh hrana, a nekome ima religijsko značenje) drugi ljudi mogu imati drugačija

shvaćanja i za njih će ista dobra preraspoređivati po drugim principima i kriterijima.

Npr. Profesor na fakultetu – ako to mjesto podrazumijevamo kao neko dobro ono traži da se daje onima

koji su za to mjesto kvalificirani. Dakle, svako dobro se mora raspoređivati prema određenom kriteriju.

Politička se moć treba raspoređivati prema principima i kriterijima važnim za tu sferu (izbori građana),

novac po svojim kriterijima (trud, učnkovitost, tržišni uspjeh), kazne i nagrade po svojim i slično.

Prema Walzeru novac je najopasnije dobro današnjice i lako može prodrijeti u druge sfere i time ugroziti

njihovu autonomiju. Tako pojedinci sposobni za stjecanje novca mogu lako doći do dobara za čije

pribavljanje nisu toliko sposobni (poput političke funkcije – novcem mogu kupiti određeni položaj – „ako

imam veliku svotu novca i veliku razinu moći, onda mogu imati i svega ostalog proporcionalno tom svom

udjelu). To ne bi smio biti kriterij raspodjele dobara.


21

Moralna osjetljivost (tumačenje situacije, razmatranje kako će određene akcije utjecati na

zainteresirane strane, zamisliti uzročno posljedične veze i biti svjestan da postoji moralni problem ako se

dogodi)

Moralna prosudba (prosuditi koje će aktivnosti biti najopravdanije u moralnom smislu)

Moralna motivacija (stupanj odgovornosti koji nam govore da se trebamo moralno ponašati,

vrednovanje moralnih vrijednosti nad drugim vrijednostima, preuzimanje odgovornosti za moralne

ishode.

Moralna osobnost (ustrajati u moralnom zadatku, imati hrabrosti, prevladavanje umora i iskušenja i

provoditi potprograme koji ostvaruju moralni cilj).

Moral se sastoji od svih tih komponenti (kapaciteti). Ako samo jedan od njih nedostaje pojedinac se neće

ponašati etično, osim slučajno.

22

Piaget, J. (1965). The moral development of the child. New York: Free Press.



Poslovna etika_2014/15.





1. Odgojni i društveni čimbenici – vrlo često i najsnažniji izvor etičkih vrijednosti – običaji, navike,

rutine u obitelji koje pojedinac usvaja kao svoje

2. javne osobe, vođe, uspješni ljudi kao uzori (prijatelji, kolege s posla) – ljudi koji određuju opće

moralne norme društva, a mogu ih i mijenjati (zakonodavci, ratni heroji, uspješni sportaši, poslovni

ljudi

3. Vjerske vođe kao uzori – ljudi koji su najviše utjecali na unapređenje ili unazađenje moralnosti su

veliki religijski vođe poput Budhe, Mojsije, Isus Krist s jedne strane i najveći zločinci u povijesti s

druge strane (npr., Hitler)

4. POJEDINAC – svaki je pojedinac unatoč svim ovim utjecajima odgovoran pred samim sobom za

vlastita mjerila moralne ispravnosti (bilo da ih je prihvatio ili samostalno oblikovao) – odluke,

postupci i njihove posljedice


31

Čovjek nije samo profesionalac sa stručnim znanjima, vještinama i ekspertizom nego je i osoba koja ima

svoje vlastite stavove i koja se svojim poslovnim ponašanjem zalaže za te stavove. Ova razina uključuje

prava i obveze pojedinaca poput radne etike, odgovornost za vlastite postupke, usklađivanje privatnog i

poslovnog života. Individualna razina počiva na osobnom izboru, ali na nju utječu procedure, pravila i

vrijednosti u poduzeću. Sa stanovišta organizacije korisno je imati zaposlenike čiji će osobne vrijednosti

biti u skladu s vrijednostima i normama organizacije jer to olakšava njihovo prihvaćanje, primjenu i

učinkovitost.

32

33

34

Etička dimenzija odnosa unutar poduzeća, kao i odnosa internih i eksternih

dionika. Ovdje je bitno kako poduzeće izgrađuje osnovne vrijednosti poput

pravednosti, poštovanja i transparentnosti u svoju politiku, praksu i odlučivanje

te pridržava li se zakonskih i ugovornih odredbi. Etičko ponašanje unutar

poduzeća potiče se uključivanjem etičke dimenzije u poslovne procese,

procedure i organizacijsku kulturu poduzeća. To se postiže definiranjem i

komuniciranjem pravila ponašanja svim zaposlenicima (npr. kroz etičke

kodekse), pozitivnim primjerom managera, otkrivanjem i rješavanjem

potencijalnih etičkih problema, sankcioniranjem neetičkog ponašanja.

35




1. Honesty -- telling the truth

2. Integrity -- doing the right thing

3. Promise Keeping -- doing what you say you are going to do

4. Loyalty -- supporting someone or something

5. Concern for Others -- caring for & helping others

6. Law Abidance/Civic Duty -- obeying rules & laws; making the world a better place

7. Respect for Others -- being polite & kind to everyone & everything

8. Fairness -- treating everyone equally

9. Pursuit of Excellence -- doing everything the best you can; looking for ways to improve

10. Accountability -- admitting what you do wrong & taking pride in what you do right


1. Honesty -- telling the truth

2. Integrity -- doing the right thing

3. Promise Keeping -- doing what you say you are going to do

4. Loyalty -- supporting someone or something

5. Concern for Others -- caring for & helping others

6. Law Abidance/Civic Duty -- obeying rules & laws; making the world a better place

7. Respect for Others -- being polite & kind to everyone & everything

8. Fairness -- treating everyone equally

9. Pursuit of Excellence -- doing everything the best you can; looking for ways to improve

10. Accountability -- admitting what you do wrong & taking pride in what you do right


41

42

43

Documents

Poslovna etika 2014/15. 3 - efos.unios.hr · Bez normativne etike nije moguće govoriti o poslovnoj etici jer poslovna etika želi razdvojiti dobro i zlo u poslovanju, a to se može