Nora Roberts

Posljednji dečko

Druga knjiga trilogije Hotel BoonsBoro

mart@ & nymphe

2

Posvećeno Danu i Charlotte. I povjerenju koje

vas je zbližilo. Velikodušnosti i snazi tog

zagrljaja. Humoru koji donosi svjetlo vašem

životu. I ljubavi, tako velikoj i sjajnoj, koja sve to

prožima.

Tražena Ijubav, sreća je; al’ kada I netražena

dđ se, tada ta Ljubav na srce mnogo slađe pada.

Shakespeare

Srce ima svoje razloge koje razum ne poznaje.

Pascal

mart@ & nymphe

3

1

ebela zimska mjesečina bacala je svjetlost na stari

kamen i opeku hotela na trgu. Pod njezinim zrakama

novoizgrađeni trijemovi i stupovi sjajili su se, a žarko

bakreni krov je blistao. Novo i staro — prošlost i sadašnjost —

prožimalo se u čvrstom i sretnom braku.

Te prosinačke noći prozori su bili mračni, čuvajući svoje tajne. Za

nekoliko tjedana i oni će sjajiti kao i ostali u glavnoj ulici Boonsboroa.

Dok je čekao u svojem kamionetu na semaforu na trgu, Owen

Montgomery promatrao je dućane i domove niz ulicu zaodjenute u

blagdansko raspoloženje. Svjetla su treptala i poigravala se. S njegove

desne strane lijepo drvce ukrašavalo je visoki pročelni prozor stana na

drugom katu. Trenutačno boravište buduće upraviteljice hotela

odražavalo je njezin stil. Čista elegancija.

Sljedećeg Božića, pomislio je, hotel “BoonsBoro” bit će ukrašen

bijelim lampicama i zelenilom. A dražesno drvce domaćice Hope

Beamont nalazit će se na prozoru njezina stana na drugom katu

hotela.

Skrenuo je pogled nalijevo, gdje se nalazio, sav blještav od

svjetala, prednji trijem restorana Avery MacTavish, vlasnice pizzerije i

obiteljskog restorana Vesta.

D

mart@ & nymphe

4

Na prozoru njezina stana iznad restorana — bivšega stana

njegova brata Becketta - također se naziralo stabalce. Prozori su bili

mračni kao i oni hotelski. Radit će večeras, pomislio je, primijetivši

kretanje u restoranu. Pokušavao ju je vidjeti za pultom, ali nije mu

uspjelo.

Kad se upalilo zeleno svjetlo na semaforu, skrenuo je desno u

Ulicu sv. Pavla, a zatim se dovezao na parkiralište iza hotela. Ostao je

sjediti u kamionetu na trenutak i razmišljao. Mogao je otići do Veste,

pomislio je, nešto prigristi i popiti pivo, visjeti tamo do zatvaranja.

Poslije bi mogao pregledati što se napravilo u hotelu.

To nije bilo nužno, podsjetio se. Ali nije bio u njemu cijeli dan jer

je bio zaposlen drugim sastancima i detaljima vezanim za građevinsku

tvrtku obitelji Montgomery. Nije htio čekati do jutra da vidi što su

njegova braća i radnici toga dana napravili.

Osim toga, Vesta je izgledala krcata i bilo je samo trideset minuta

do zatvaranja. Neće ga Avery izbaciti kad zatvori - vjerojatno.

Vjerojatnije je da će sjesti i popiti pivo s njim.

Primamljivo zvuči, pomislio je, ali trebao bi samo nabrzinu

pregledati hotel i ići kući. Sutra opet mora biti tu s alatom do sedam.

Izišao je iz kamioneta na ledeni zrak i izvadio ključeve. Visok kao i

njegova braća i prilično vitke građe, uvukao se u jaknu dok je obilazio

kameni zidić dvorišta i uputio se prema vratima predvorja.

Njegovi su ključevi bili različitih boja, zbog čega su ga njegova

braća zvala cjepidlaka, ali on je to pak smatrao korisnim. Požurio je da

se što prije skloni s hladnoće i uđe u hotel.

Upalio je svjetla i samo stajao, keseći se poput budale.

mart@ & nymphe

5

Mozaik keramičkih pločica u obliku tepiha istaknuo je prostranost

poda i dodao šarmantnu notu nježnoj boji zidova i stolariji bež boje.

Beckett je pogodio u žicu tako što je ostavio bočni zid u cigli. A majka

je pak briljirala s odabirom lustera.

Ni ekskluzivan ni tradicionalan, nego nekako prirodan bio je

mozaik s motivima brončanih grana. Pogledao je ravno, primijetivši

da su zidovi u zahodima predvorja, popločeni najluksuznijim

pločicama i s postavljenim umivaonicima od zelenoga mramora,

oličeni.

Izvukao je notes i zapisao što bi još trebalo poboljšati, a zatim

otišao nalijevo prošavši kroz lučni svod.

Još jedan zid u cigli — da, Beckett je imao smisla. Police u

praonici rublja bile su besprijekorno organizirane - to je Hopeina

ruka; njezina čelična volja izbacila je njegova brata Rydera iz ureda u

hotelu kako bi ona mogla početi organizirati prostor.

Zastao je pred budućim Hopeinim uredom i ondje ugledao

tragove svojeg brata: nogari za piljenje drva i komad šperploče kao

stol, debeli bijeli registrator — Biblija za posao — nešto alata,

limenke boje.

Neće dugo trebati, procijenio je Owen, da Hope opet izbaci

Rydera.

Nastavio je dalje te je zastao da se divi otvorenoj kuhinji.

Postavili su rasvjetu. Velika metalna konstrukcija iznad otoka,

njezine manje inačice na svakom prozoru. Drveni ormari koji odišu

toplinom, detalji kreni boje te gladak granit bili su usklađeni sa

sjajnim uređajima od nehrđajućeg čelika.

mart@ & nymphe

6

Otvorio je hladnjak i posegnuo za pivom. Tad se sjetio da će

ubrzo opet sjesti za volan pa je umjesto piva uzeo limenku Pepsija te

zapisao da treba obaviti poziv u vezi s postavljanjem roleta i završetka

radova na prozorima.

Bili su gotovo spremni za postavljanje.

Došetao je do recepcije, dobro je promotrio i njegovo se lice

ponovno razvuklo u osmijeh.

Okvir kamina od široke stare grede koji je napravio Ryder dobro

se slagao sa starom ciglom i dubokim otvorenim kaminom. Prostor je

i dalje bio zakrčen ceradom, limenkama boje i alatom. Napravio je još

nekoliko zabilješki i krenuo dalje. Prolazeći kroz prvi lučni svod, na

putu od predvorja do salona, zastao je na trenutak začuvši korake na

drugom katu.

Prošao je i kroz sljedeći lučni svod koji je vodio malim hodnikom

prema stubištu. Dok se penjao stubama, prelazio je rukom preko

željezne ograde, uočivši je koliko je Luther uložio energije i truda u

njezino postavljanje.

“U redu, prilično zgodno. Ry, jesi li gore?”

Vrata su se naglo zalupila, na što je lagano poskočio. Zaškiljio je

mirnim plavim očima kad se uspeo. Njegova braća nisu bila nesklona

poigravanju s njim i neće dati nijednom od njih zadovoljštinu da se

kikotaju.

“Ooooh”, rekao je podrugljivo. “To je vjerojatno duh. Tako se

bojim!”

Okrenuo se, primijetivši da su vrata sobe Elizabeth i Darcy zaista

zatvorena, za razliku od sobe Titanija i Oberon nasuprot nje.

Jako smiješno, pomislio je već razdražen.

mart@ & nymphe

7

Šuljao se prema vratima s nakanom da ih naglo ih otvoriti, uleti

unutra i prestraši brata koji izvodi ove smicalice, koji god on bio.

Položio je ruku na zakrivljenu kvaku, polako je pritisnuo i gurnuo

vrata.

Nisu se pomakla.

“Prestani, šupčino.” Ipak se nasmijao. Barem dok se vrata nisu

širom otvorila, kao i oba vrata na trijemu.

Namirisao je kozju krv, slatku poput ljeta, u naletu ledenoga

vjetra.

“Isuse.”

Imaju duha, pomislio je, gotovo je vjerovao u to. Naposljetku,

bilo je nesreća, a Beckett je bio uporan u naumu da je zaštiti. Toliko

uporan da ju je nazvao Elizabeth u čast sobe koju je voljela.

Ali ovo je bio prvi Owenov bliski susret s njom.

Stajao je zabezeknut od šoka dok su se vrata kupaonice treskom

zatvarala, naglo se otvarala i opet zatvarala.

“U redu. Aaaaa, u redu. Hm, oprosti što smetam. Samo sam

pokušao...” Da nije na vrijeme skočio unatrag da izbjegne udarac,

dobio bi vratima po nosu.

“Hej, ma daj. Trebala bi me već poznavati dosad. Ovdje sam

gotovo svaki dan. Owen, Beckov brat. Dolazim u miru i tako to.”

Vrata kupaonice su opet tresnula i pretrašila ga. “Lakše s tim,

dobro? U čemu je problem? Samo sam... oh. Razumijem.”

Pročistivši grlo, skinuo je svoju vunenu kapu i prošao rukama kroz

gustu, tamnu kosu. “Slušaj, nisam tebi govorio da si šupčina. Mislio

sam da je to Ry. Poznaješ mojega drugog brata Rydera, zar ne? On

mart@ & nymphe

8

zna biti šupčina, moraš priznati. A ja stojim na hodniku opravdavajući

se duhu.”

Vrata su se odškrinula. Owen ih je oprezno otvorio do kraja.

“Samo ću zatvoriti vrata trijema. Zaista ih moramo držati

zatvorenima.”

Morao je sam sebi priznati da ga je jeka vlastita glasa u praznoj

sobi činila nervoznim, ali nije se dao smesti. Zataknuo je kapu u džep

svojeg kaputa i otišao do vrata trijema, zatvorio ih i zaključao. Kad se

popeo na drugi kat, vidio je svjetla kako gore u Averynom stanu iznad

restorana.

Vidio je nju ili njezinu sjenu kako prolazi pokraj prozora. Strujanje

je zraka prestalo, a miris kozje krvi se pojačao.

“Već mi je poznat tvoj miris”, promrljao je dok je i dalje

promatrao Averyn prozor. “Beckett je rekao da si ga upozorila one

večeri kad je ono govno — oprosti na rječniku — Sam Freemont

došao po Clare. Hvala ti na tome. Žene se — Beck i Clare. Vjerojatno

već znaš. On je zaljubljen u nju gotovo cijeli život.” Zatvorio je vrata i

okrenuo se. “Hvala ti još jednom.”

Vrata kupaonice bila su otvorena te je ugledao svoj odraz u

ogledalu s vitičastim, metalnim okvirom.

Zamijetio je da je izgledao pomalo divlje, a stršeći pramenovi

kose koje su za sobom ostavili njegovi prsti dodali su tom sablasnom

izgledu.

Automatski je opet prošao prstima kroz kosu kako bi ublažio

dojam.

“Samo pregledavam hotel i radim bilješke za zapisnik.

Trenutačno popravljamo obavljene radove. Iako ovdje ne. Ova je

mart@ & nymphe

9

soba gotova. Mislim da su je radnici htjeli što prije završiti. Bez

uvrede. Tako da ću... završiti razgledavanje i otići. Vidimo se - ili ne

vidimo, ali...”

Što god, pomislio je i izišao iz sobe.

Proveo je više od trideset minuta pregledavajući sobu po sobu,

kat po kat, zapisujući bilješke. Nekoliko je puta ponovno osjetio miris

kozje krvi ili su se vrata otvorila.

Njezina prisutnost — nije to mogao zanijekati — sad se činila

bezopasnom. Ali isto tako nije mogao zanijekati blagi osjećaj

olakšanja kad je za sobom zaključao hotelska vrata.

Led je krčkao pod Owenovim čizmama dok je nosio kavu i krafne.

Pola sata prije svitanja vratio se u hotel i uputio ravno u kuhinju da

odloži kutiju s krafnama, pladanj s kavama i aktovku. Kako bi si

popravio raspoloženje, a šteta ne iskoristiti priliku kad je tamo,

odšetao je do recepcije i upalio plinski kamin. Zadovoljan toplinom i

svjetlom, skinuo je rukavice i utaknuo ih u džep svoje jakne.

Vratio se u kuhinju, otvorio aktovku, izvukao notes i počeo —

ponovno — pregledavati raspored poslova toga dana. Zazvonio mu je

mobitel zataknut na remenu, označujući vrijeme za jutarnji sastanak.

Već je pojeo pola krafne s glazurom kad je začuo kako se

zaustavlja Ryderov kamionet.

Njegov je brat nosio kapu s logom njihove tvrtke, debelu,

izmrljanu radnu jaknu i mrk izraz na licu koji je govorio “trebam još

kave”. Blento, Ryderov pas, dotapkao je njušeći zrak i čeznutljivo

pogledavajući drugu polovicu Owenove krafne.

Ryder je progunđao i posegnuo za papirnatom čašom.

mart@ & nymphe

10

“To je Beckova,” Owen mu je rekao, i ne pogledavši. “Što je jasno

zbog slova B koje sam napisao sa strane.”

Ryder je opet progunđao i uzeo čašu sa slovom R. Nakon jednoga

dugog gutljaja odmjerio je krafne i odabrao onu s pekmezom.

Kad ga je Blento opalio repom, Ryder mu je bacio komadić.

“Beck kasni”, komentirao je Owen.

“Ti si odlučio da se moramo naći prije zore.” Ryder je odgrizao

velik komad krafne i zalio ga kavom. Nije se obrijao pa je tamna

igličasta brada prekrivala oštre crte njegova lica. Iz njegovih zelenih

očiju sa zlatnim mrljama iščeznulo je nešto pospane namrgođenosti

zahvaljujući kofeinu i šećeru.

“Previše nas ometaju radnici kad dođu. Navratio sam sinoć pri

povratku kući i pogledao što se napravilo. Dobar si posao obavio

jučer.”

“Jebeno dobar. Završit ćemo popravke na drugom katu tijekom

jutra. Malo sve dotjerati i postaviti štukature, postaviti još nešto

rasvjete i te proklete kupaonske radijatore u nekoliko soba na

drugom. Luther napreduje s ogradom i stubištem.”

“Vidio sam. Imam neke zabilješke.”

“Da, da.”

“Imat ću i više, prepostavljam, kad završim s pregledavanjem

drugog i uputim se na prvi kat.”

“Što čekamo?” Ryder je zgrabio drugu krafnu i okrenuo se. Bacio

je drugi komadić i ne pogledavši psa koji je trčkarao za njim.

Blento ga je ulovio spretnošću hvatača u bejzbolu.

mart@ & nymphe

11

“Becket nije došao.”

“Čovjek ima ženu”, istaknuo je Ryder, “i troje djece. Škola je

ujutro. Bit će ovdje kad bude, uhvatit će već korak s nama.”

“Treba malo popraviti boju ovdje dolje”, započeo je Owen.

“Imam i ja oči.”

“Reći ću im da postave rolete. Ako drugi kat bude završen danas,

mogu početi sa završnim radovima na prozorima početkom sljedećeg

tjedna.”

“Očistili su, ali to je samo površno očišćeno nakon radova.

Potrebno je pravo čišćenje, ribanje. Moraš uvjeriti upraviteljicu u to.”

“Razgovarat ću s Hope o tome tijekom jutra. Pokušat ću također

nagovoriti vlasti da nam dopuste da počnemo unositi namještaj.”

Ryder je poprijeko pogledao brata. “Imamo još dva tjedna

laganog rada, i to ako ne računamo praznike.”

Ali Owen je, kao i obično, imao plan. “Možemo završiti drugi, Ry,

i zatim krenuti prema dolje. Misliš li da mama i Carolee - da ne

spominjem Hope — neće trčati okolo i kupovati još više stvari kad sve

stvari stavimo na njihovo mjesto?”

“Kužim. Ne treba nam da stvaraju nemir još veći nego što ga sad

rade.”

Začuli su kako se otvaraju ulazna vrata dok su razgledavali drugi

kat.

“Na drugom smo”, uzviknuo je Owen. “Kava je u kuhinji.” “Hvala

ti, Isuse.”

mart@ & nymphe

12

“Isus nije kupio kavu.” Owen je prešao prstima preko ovalne

ulaštene brončane pločice na kojoj je bilo ugravirano Upraviteljica.

“Detalj sa stilom.”

“Posvuda su”, odvratio je Ryder, otpivši još kave dok je ulazio

unutra.

“Izgleda dobro”, Owen je kimnuo glavom dok je razgledavao

prostor — malena kuhinja, kupaonica, dvije spavaće sobe. “Lijep i

udoban prostor. Lijepo i praktično — kao i naša upraviteljica.”

“Gotovo je gnjavatorica i cjepidlaka kao i ti.”

“Ne zaboravi tko te opskrbljuje krafnama, buraz.”

Na riječ krafna Blento se sav uzvrpoljio. “Nema više, stari”, rekao

mu je Ryder, a Blento se, pasji uzdahnuvši, ispružio na podu. Owen se

osvrnuo i pogledao Becketta koji se penjao stubama. Obrijao se,

primijetio je, i izgledao je svježe. Možda malo i rastreseno, kao i

većina muškaraca koji imaju troje djece mlađe od deset godina i

jutarnji kaos pred odlazak u školu.

Dobro se sjećao vlastitih jutara pred odlazak u školu i pitao se

kako su se njegovi roditelji oduprli konzumaciji droga u tom

razdoblju.

“Jedan od pasa povratio je u Murphyjev krevet”, Beckett im je

priopćio. “Ne želim razgovarati o tome.”

“Meni odgovara. Owen upravo govori o završnim radovima na

prozorima i namještanju prostora.”

Beckett je zastao, ovlaš pogladivši Blentu po glavi. “I dalje imamo

posla oko popravaka.”

“Ovdje ne.” Owen je odšetao do prvog od njihovih dvaju

apartmana, pcnthousea. “Mogli bismo namjestiti ovaj apartman.

mart@ & nymphe

13

Hope će premjestiti svoje stvari u sobu na drugom kraju hodnika. Što

je sa sobom Wesley i Buttercup?”

“Gotova je. Postavili smo ogledalo i rasvjetna tijela jučer.” “Onda

ću reći Hope da se ovaj kat očisti da sve blista.” lako je vjerovao

Ryderu, sam je htio provjeriti kakva je soba. “Ona ima popis stvari i

zna što kamo ide tako da može skočiti do Basta i reći im što da

dostave.”

Zapisao je bilješke — kupiti ručnike i posteljinu, žarulje i itd. Iza

njegovih leđa Beckett i Ryder razmijenili su poglede. “Pretpostavljam

da ćemo početi unositi namještaj.”

“Tko smo to ’mi’, ja ne znam”, ispravio ga je Ryder. “To nisam ja

ni radnici. Mi moramo završiti s prokletim radovima.”

“Nemoj mi srati”, Beckett je podigao ruke. “Moram napraviti

preinake u projektu slastičarnice ako mislimo početi s radovima bez

mnogo gubljenja vremena.”

“Dobro bi mi došlo da dobijem malo vremena”, Ryder je potiho

promrljao iza Owena.

Owen je zastao pred sobom Elizabeth i Darcy odmjeravajući

odškrinuta vrata. “Beckette, možda želiš razgovarati sa svojom

frendicom Lizzy. Dogovori se s njom da drži vrata sobe otvorenima, a

vrata terase zatvorenima.”

“Vidiš da su ova otvorena, a ona na terasi zatvorena.”

“Sad. Sinoć je bila pomalo zlovoljna.”

Zaintrigiran, Beckett je podigao obrve. “Ma daj?”

“Čini mi se da sam imao bliski susret s njom. Prošetao sam sinoć

hotelom i čuo nekoga gore. Mislio sam da se netko od vas zajebava sa

mart@ & nymphe

14

mnom. Ona je mislila da sam nju nazvao šupčinom i dala mi je na

znanje da je baš briga što tako mislim.”

Beckettov smijeh odjeknuo je prostorom brzinom munje.

“Temperamentna je.”

“Ma nemoj mi reći. Pomirili smo se — barem mislim. Ali za slučaj

da je i dalje ljutita.”

“Gotovi smo ovdje”, rekao mu je Ryder. “I u sobama Titania i

Oberon i Eve i Rourke. Moramo postaviti štukature i drvene podne

kutne letvice u Eve i Roarkeu te stropnu rasvjetu ovdje u kupaonici.

Konačno je stigla jučer. Jane i Rochester u stražnjem je dijelu puna

kutija. Lampe, lampe, same lampe, police i Bog zna što još. Ali

popravci su obavljeni.

“Imam i ja zapisnik.” Ryder je Blentu tapšao po glavi dok ga je on

obilazio kako bi sjeo uz njega. “Samo ne moram zapisivati svaku

prokletu stvar na deset mjesta.”

“Kukice za odjeću, držači za ručnike, kutije za toaletni papir”,

počeo je Owen.

“Naručeno za danas.”

“Ogledala, plazme, utičnice i zaštitne maske, graničnike za vrata.”

“Naručeno, Owene.”

“Imaš popis što kamo ide?”

“Dosadan si.”

“Znakove Izlaz treba postaviti gore.” Owen je hodao prema

blagavaonici nastavljajući čitati s popisa. “Zidne lampe ovdje i malo

popraviti boju. Kutije za protupožarne aparate moraju se oličiti i

postaviti.”

mart@ & nymphe

15

“Jednom kad zašutiš, ja mogu početi.”

“Brošure, internetska stranica, oglašavanje, određivanje cijena

soba, aranžmana, jelovnici u hotelskim sobama.”

“To nije moj posao.”

“Upravo tako. Blago tebi kad možeš besposličariti. Koliko ćeš još

raditi na izmjenama na projektu slastičarnice?” Owen je pitao

Becketta.

“Sutra ujutro odnijet ću ga u Zavod za prostorno planiranje.”

“Odlično.” Uzeo je mobitel i otvorio kalendar. “Hajdemo se

dogovoriti. Reći ću Hope da počne s rezervacijama od 15. siječnja.

Možemo imati veliko otvorenje 13., a onda imamo jedan dan da sve

vratimo na svoje mjesto. Nakon toga smo spremni.”

“To je manje od mjesec dana”, požalio se Ryder.

“Ti znaš, Beck zna, i ja znam da je ovdje ostalo manje od dva

tjedna posla. Bit ćemo gotovi prije Božića. Ako počnemo s

namještanjem ovaj tjedan, bit ćemo gotovi do prvoga, i nema razloga

da ne dobijemo uporabnu dozvolu odmah nakon blagdana. To nam

da je dva tjedna da doradimo sve detalje dok Hope živi tu.” “Slažem

se s Owenom u vezi s tim. Jurimo prema kraju, Ry.” Gurnuo je ruke u

džepove i slegnuo ramenima. “Čudno je možda, čudno je samo

pomisliti na to da ćemo biti zapravo gotovi.” “Ne žalosti se”, rekao

mu je Owen. “Mjesto poput ovoga? Nikad neće biti završeno.”

Ryder je kimnuo glavom, a zatim začuo kako se stražnja vrata

otvaraju, zatvaraju te zvuk teških čizama po pločicama. “Došli su

radnici. Uzmi svoj alat.”

Owen je postavljao štukaturu i uživao. Nisu mu smetala stalna

ometanja kad je morao odgovoriti na poziv, poruku ili kad je morao

mart@ & nymphe

16

pročitati email. Mobitel mu je služio kao alat, kao i pištolj za čavle.

Cijela je zgrada brujala od aktivnosti, odzvanjali su glasovi i Ryderov

tranzistor. Mirisalo je na boju, svježe otpiljeno drvo, jaku kavu. Ta

kombinacija mirisa govorila je da je riječ o Obiteljskoj građevinskoj

tvrtki obitelji Montgomery i uvijek ga je podsjećala na njegova oca.

Sve što je znao o stolarstvu i građevinarstvu naučio je od svojeg

oca. Dok je silazio s ljestava da vidi što je napravljeno, znao je da bi

njegov otac bio ponosan.

Kupili su staru zgradu s klimavim trijemovima i razbijenim

prozorima, izbrazdanim zidovima i razbijenim podovima i preobrazili

je u dragulj na gradskom trgu.

Beckettova vizija, pomislio je, lukavo oko njihove majke i njezina

mašta, Ryderov znoj i vještina i njegova usredotočenost na detalje u

kombinaciji s dobrom ekipom radnika preobrazili su ideju nastalu za

kuhinjskim stolom u stvarnost.

Spustio je pištolj za čavle i razgibavao ramena dok se okretao po

sobi.

Da, lukavo oko njegove majke, opet je pomislio. Morao je

priznati da je smatrao pogrešnom njezinu ideju da spari svjetlo- plavu

boju zidova i strop boje čokolade — dok ih nije vidio oličenima.

Glamur je bila riječ koja je opisivala sobu Nick i Nora, a svoj je

vrhunac doživjela u kupaonici. Ista kombinacija boja, zid s plavim

staklenim pločicama u kontrastu sa smeđim, sva bliješteća pod

kristalnim svjetlima. Luster u kupaonici, pomislio je mašući glavom.

Izgledalo je vraški dobro.

Ništa obično ni nalik bilo kojem hotelu, razmišljao je, ne kad je

Justine Montgomery preuzela palicu. Pomislio je da bi ova soba s Art

Deco stilom mogla biti njegova omiljena.

mart@ & nymphe

17

Alarm na mobitelu upozorio ga je da je vrijeme da obavi neke

pozive.

Izišao je, a zatim se uputio prema stražnjim vratima koja su

vodila na trijem dok je Luther radio na stubištu koje vodi prema dolje.

Stisnuvši zube, protrčao je kroz hladan i oštar vjetar preko

natkrivenog trijema u prizemlje, a onda se uvukao unutra preko

recepcije.

“Jebemu što je hladno.” Radio je treštao i pištolji za čavle su

brujali. Nema šanse, zaključio je, da će moći obavljati posao u toj

buci. Zgrabio je jaknu i aktovku.

Otišao je u salon, gdje je Beckett sjedio na podu i stavljao podne

letvice.

“Idem u Vestu.”

“Ne radi još.”

“Baš zato.”

Kad je izišao van, Owen se zgrčio od hladnoće na semaforu,

proklinjući činjenicu da zbog prometa, budući da je bio gust i brz, nije

mogao brzo pretrčati preko glavne ulice. Pričekao je ispuhujući

oblake hladnoće dok se zeleno svjetlo za pješake nije upalilo.

Dijagonalno je pretrčao cestu, ignorirajući znak Zatvoreno na

staklenim ulaznim vratima restorana i pokucao.

Vidio je da su svjetla upaljena, ali nije primijetio nikakvo kretanje.

Još je jednom izvukao svoj mobitel i otipkao Averyn broj koji je znao

napamet.

“Kvragu, Owene, sad imam tijesta na mobitelu.”

mart@ & nymphe

18

“Unutra si, dakle. Otvori mi dok ne zadobijem ozebline.”

“Kvragu”, ponovila je i prekinula vezu. Nakon nekoliko sekundi vidio

ju je. Nosila je bijelu pregaču preko traperica i crni džemper rukava

zavrnutih do laktova. Njezina kosa — koje je sad bila boje, dovraga?

Učinilo mu se da je veoma slična žarkoj bakrenoj boji krova hotela.

Prije nekoliko mjeseci počela je mijenjati boju kose, isprobavajući sve

boje, osim svoje prirodne crvene škotske kraljice - ratnice. Također ju

je ošišala nakratko, prisjetio se, iako joj je sad već dovoljno narasla da

je skupi u repić dok radi.

Njezine oči, jednako žarko plave kao što je kosa bila žarko

brončana, zurile su u njega dok je pomicala zasun.

“Što želiš?” zahtijevala je. “Usred sam priprema.”

“Želim samo jedan miran kutak. Nećeš ni znati da sam ovdje.”

Uvukao se unutra, u slučaju da mu pokuša zatvoriti vrata pred

nosom. “Ne mogu razgovarati na mobitel u svoj toj buci prijeko, a

moram obaviti nekoliko poziva.”

Mrko je pogledala njegovu aktovku.

Nabacio je šarmantan osmijeh. “OK, možda ću se malo pozabaviti

papirima. Sjest ću za šank. Bit ću jako, jako tih.”

“Oh, u redu. Ali nemoj me gnjaviti.”

“Ovaj, da te pitam nešto prije nego što odeš. Imaš li možda

kave?”

“Ne, nemam. Mijesim tijesto, koje je sad i na mojem novom

mobitelu. Sinoć sam radila, a Franny je jutros nazvala u osam da je

bolesna. Zvučila je kao da su joj glasnice prošle kroz stroj za mljevenje

mesa. Dvoje ljudi mi je zbog istog razloga bilo odsutno sinoć, što

vjerojatno znači da ću danas biti ovdje odsad do zatvaranja. Dave

mart@ & nymphe

19

večeras ne može raditi jer ima čišćenje zubnog kanala u četiri, a dolazi

mi turistički autobus u 12.30.

Kako su joj riječi navirale poput bujice, Owenu nije preostalo

ništa drugo nego da kimne glavom. “Dobro.”

“Samo...” Pokazala je rukom prema dugom šanku. “Radi što god

hoćeš.”

Odjurila je natrag u kuhinju u žarko zelenim Nikeovim tenisicama.

Htio joj je ponuditi pomoć, ali je vidio da nije raspoložena.

Poznavao je njezina raspoloženja — poznaje ju cijelu vječnost - i

prepoznao je razdraženost, nestrpljivost i stres.

Može ona to, pomislio je. Uvijek je mogla. Drska mala crvenokosa

iz njegova djetinjstva, bivša navijačica srednje škole u Boonsborou —

sukapetanica s Beckettovom Clare — postala je marljiva ugostiteljica.

Koja je radila nevjerojatnu pizzu.

Za njom su ostali lagan miris limuna i snažna energija. Čuo je

tupe udarce tijesta o stol dok je sjedao za barsku stolicu za šankom.

Činilo mu se umirujuće, nekako ritmično.

Otvorio je aktovku, izvadio iPad i notes i otkvačio je mobitel s

remena.

Zvao je, slao emailove, poruke, reorganizirao svoj kalendar i

obavljao izračune.

Zadubio se u detalje, podignuvši glavu tek kad je šalica kave

osvanula pred njegovim nosom.

Ugledao je lijepo Averyno lice.

“Hvala. Nisi trebala. Neću biti dugo.”

mart@ & nymphe

20

“Owene, ovdje si već 40 minuta.”

“Stvarno? Izgubio sam pojam o vremenu. Želiš da odem?” “Ne

trebaš.” Iako je naslonila šaku na bok, sad je smireno govorila. “Sve

imam pod kontrolom.”

Osjetio je drugi miris i, pogledavši prema velikom štednjaku, vidio

da je stavila kuhati svoje umake.

Crvena kosa, mliječno bijela put i pjegice odavale su njezino

škotsko podrijetlo, ali njezina marinara bila je veličanstveno talijanska

kao i odijelo Armani.

Često se pitao odakle joj talent i volja za to, ali oboje su bili dio

nje kao i njezine velike, odvažne plave oči.

Čučnula je i otvorila hladnjak ispod šanka, izvukla je posude za

nadjeve za pizzu i stala ih puniti.

“Žao mi je zbog Frannie.”

“I meni. Stvarno je bolesna. I Dave je u lošemu stanju. Doći će

samo na nekoliko sati ovo poslijepodne jer će mi trebati pomoć. Žao

mi je što to moram tražiti od njega.”

Proučavao joj je lice dok je radila. Sad kad ju je pozornije

promotrio, primijetio je blijedoružičaste sjene pod njezinim očima.

“Izgledaš umorno.”

Prostrijelila ga je bijesnim pogledom dok je punila posudu crnim

maslinama. “Hvala. To svaka cura voli čuti.” Zatim je slegnula

ramenima. “Umorna sam. Mislila sam da ću se naspavati jutros.

Frannie bi otvorila, a ja bih sišla oko 11 i pol. Ne gubim vrijeme na

putovanje na posao otkako sam se preselila gore na kat. Tako da sam

gledala malo Jimmyja Fallona i završila s čitanjem knjige za koju

pokušavam naći vremena cijeli tjedan. Nisam zaspala prije dva. A

mart@ & nymphe

21

Frannie me zove u osam. Šest sati sna nije loše, osim ako nisi radio

dvije smjene i ako te to opet čeka.”

“Koja je dobra strana svega toga? Dobro poslujete, zar ne?”

“Mislim da ću o dobrim stranama nakon busa s turistima. U svakom

slučaju, nije loše. Kako vama ide s hotelom?”

“Tako dobro da ćemo sutra početi opremati drugi kat.”

“Opremati čime?

“Namještajem, Avery.”

Odložila je posudu i blenula u njega. “Ozbiljno? Ozbiljno?”

“Referent za prostorno uređenje bacit će pogled ovo popodne i

odlučiti jesmo li spremni ili ne. Ja kažem da jesmo jer nema razloga

da odluči da nismo. Upravo sam razgovarao s Hope. Ona će početi

čistiti. Mama i teta će također doći - možda su već došle jer je već

skoro 11 — da pomognu.”

“I ja sam vam željela pomoći. Ali ne mogu.”

“Ne brini se za to. Imamo dovoljno ruku za to.”

“Ja sam htjela da i moje dvije budu među njima. Možda sutra,

ovisi o bolesti i zubnom živcu. Isuse, Owene, pa to je velika vijest.”

Izvela je hiphoperski plesni pokret u svojim tenisicama na petu. “I ti

čekaš gotovo sat vremena da mi to kažeš?”

“Bila si prezauzeta.”

“Da si rekao, bila bih preuzbuđena da prigovaram. Tvoja krivnja.

Nasmiješila mu se lijepa Avery McTavish s umornim očima.

“Zašto ne sjedneš i odmoriš se malo?”

mart@ & nymphe

22

“Danas ne smijem stati, moram grabiti kao morski pas.” Primila

je poklopac posude, otvorila ga, a onda otišla provjeriti umake koji su

krčkali.

Gledao ju je kako radi. Uvijek je izgledalo kao da radi stotinu

stvari odjednom, kao da stalno izvodi točku žongliranja, pri kojoj

jedne loptice stalno lete zrakom, a druge mahnito odskakuju dok ih

ne ulovi i opet baci.

Zadivio ga je njezin organizirani um.

“Bolje da se vratim. Hvala na kavi.”

“Nema problema. Ako je tko od tvoje ekipe htio doći danas na

ručak, reci im da se strpe do 1 i pol. Tad će gužva biti gotova.”

“Dobro.” Pokupio je svoje stvari i te pri izlasku još jednom zastao

na vratima. “Avery? Koja je to boja? Tvoja kosa.”

“Ovo? Bakrenosmeđa.”

Nacerio se i stao mahati glavom tam oamo. “Znao sam. Vidimo

se poslije.

mart@ & nymphe

23

2.

wen je stegnuo remen s alatom i usporedio svoj zapisnik s

Ryderovim.

“Drugi je kat pun žena”, rekao mu je Ryder pomalo

razdraženo. “Jesu li gole?”

“Mama je medu njima.”

“U redu, izbriši to što sam rekao.”

“Mama, Carolee, upraviteljica. Možda je i Clare još gore. Stari

moj, kao roj pčela. Jedna od njih svako malo dozuji ovamo dolje i

nešto pita.” Ryder je zgrabio svoj Gatorade s kuhinjskog otoka, na

kojemu je prostro svoje nacrte i bilješke jer da ga je Hope izbacila iz

njezina budućeg ureda. “Kako si ti zaslužan za to, ti ćeš im i

odgovarati na sva prokleta pitanja. I gdje si dosad, dovraga?”

“Ostavio sam poruku. Otišao sam k Avery kako bih obavio neke

pozive. Referent za prostorno uređenje pregledat će drugi kat da

bismo raščistili nered ondje. Pregledat će i ostalo dok je tu. Namještaj

za drugi je spreman, počet će ga donositi, a postavljati sutra ujutro.

Rolete su postavljene. Započet će s radovima ovoga popodneva. Želiš

čuti ostatak?”

“Boli me glava od tebe.”

“Zato sam ja zadužen za pozive. Mogu početi postavljati podne

letvice na prvom.”

“Drugi kat.” Ryder je ubo prstom Owena u prsa. “Žene.

Prepuštam ti ih, brate.”

O

mart@ & nymphe

24

“U redu, u redu.”

Želio je raditi, prepustiti se ritmu pištolja za čavle, čekića i

bušilica. Kao tipičan muškarac. Ali je umjesto toga izišao van i,

proklinjujući hladnoću, zašao straga i potrčao stubama.

I ušao u svijet žena.

Osjetio je miris parfema, losiona i sredstva za čišćenje s mirisom

limuna. Ženski su se glasovi razabirali u buci koja je odjekivala

odozdo. Ugledao je majku na rukama i koljenima, kako riba pod tu

škabine u penthouseu.

Podigla je svoju tamnu kosu i zavrnula rukave široke sive majice.

Njezina guza u trapericama ljuljuškala se tam oamo uz melodiju koja

je svirala u slušalicama na njezinim ušima.

Owen je obišao staklenu kabinu i čučnuo. Nije se trznula — uvijek

je vjerovao njezinoj tvrdnji da ima oči. na stražnjoj strani glave.

Justine je samo podigla glavu, nasmiješila mu se, sjela na pete i

skinula slušalice.

Rekla je: “Kvragu.”

“Jesi li spremna za ovo, mama?”

“Spremna sam. Sve će blistati nakon nas, iako sam zaboravila

kako je gadna prljavština nakon građevinskih radova. Rasporedile

smo se. Carolee je straga u Wesleyju i Buttercupu, a Hope se primila

čišćenja svojega stana. Clare će izdvojiti mak vremena za nas ovoga

popodneva.”

“Baš sam bio u Vesti. Avery dolazi bus s turistima, a Frannie je

bolesna. I ona vam je htjela pomoći.” Owen je proučavao kanticu s

pjenušavom vodom. “Bog zna zašto.”

mart@ & nymphe

25

“Pruža zadovoljstvo taj rad, na neki način. Osvrni se oko sebe,

Owene.” Kosu je ponovno učvrstila s nekoliko olabavljenih špangica i

osvrnula se uokolo. “Pogledaj što ste napravili ti i tvoja braća.”

“Sto smo napravili mi i naša mama”, ispravio ju je, a to je

ponovno izmamilo osmijeh na njezinu licu.

“Prokleto si u pravu. Budući da si ovdje, izvuci police iz one kutije.

Jedna ide ovamo, a druga onamo.”

Pokazala je prstom.

“Ovdje ima i polica?”

“Bit će kad ih postaviš. Onda bi mogao pozvati nekog od radnika

da ti pomogne objesiti ogledalo u spavaćoj sobi. Kad budeš spreman,

pokazat ću ti kako želim da ga postaviš. Onda dolje u Eve i Roarkeu.. "

“Daj da zapišem.”

“Samo postavi ove poličice pa ću ti poslije reći što dalje.”

Ipak će imati priliku raditi svojim alatom. Možda ne onako kako

bi htio — s obzirom na popis stvari koje imaju prioritet da se njima

pozabavi — ali će raditi svojim alatom.

Kad je postavio ukrasne police, zatražio je od jednog radnika da

mu pomogne unijeti veliko zidno ogledalo s raskošnim pozlaćenim

okvirom.

Justine je stajala s rukama na bokovima, namještajući ga malo

ulijevo, malo više, ne, niže. Owen je obilježio, izmjerio i izbušio rupe,

a ona se vratila ribanju.

“Stavio sam ga”, uzviknuo je.

“Pričekaj tren.”

mart@ & nymphe

26

Začuo je pljusak vode, očito je ispraznila kanticu. Vratila se i još

jednom podbočila rukama na bokove. “Sviđa mi se!”

Prilazeći mu, zastala je pred ogledalom u kojem je ugledala odraz

njih oboje. Nasmiješivši se, obgrlila ga je rukom oko struka. “Savršeno

je. Hvala, Owene. Idi onamo i dovedi Hope, hoćeš? Ona zna što treba

ići gore. Ja moram očistiti još jedno jutro pločica.”

“Mogu angažirati servis za čišćenje.”

Odmahnula je glavom. “Ovo je faza posla za obitelj.”

Dakle, i Hope Beaumont je obitelj. Ona i njegova majka

sprijateljile su se, pomislio je Owen dok je prolazio hodnikom. Od

prvoga trenutka.

Bivša kraljica ljepote stajala je na samostojećim ljestavama u

kuhinji stana i ribala vratnice elemenata. Zavezala je maramu oko

svoje crne kose, a krpa joj je virila iz stražnjega džepa traperica

zamrljanih bijelom bojom i gotovo izlizanih na desnom koljenu.

Okrenula se prema njemu i izdahnula, od čega su zalepršali

šiljasti vrhovi njezine kose. “Nije izgledalo tako prljavo.”

“Prljavština od građevinskih radova uvuče se svagdje.” Pitao se bi

li joj rekao da će brisati i ribati danima. Možda tjednima. Bolje da

sama to spozna, odlučio je.

“Vidi se napredak”, rekao je umjesto toga.

“Istina.” Sjela je na barsku stolicu na trenutak, uzela bočicu vode

s kuhinjskog pulta i odvrnula čep. “Hoće li stvarno namještaj biti

ovdje već sutra?”

“Već izgleda spremno za to.”

Ispila je vode pa se nasmiješila.

mart@ & nymphe

27

Imala je promukli glas koji se slagao s njezinim seksepilnim

izgledom — velike tamne oči, pune, lijepo oblikovane usnice.

Pretpostavljao je da nije loše imati zgodnu ženu kao upraviteljicu,

ali još više od toga, bilo mu je važnije da je njezina razina organizacije

i učinkovitosti pratila korak s njegovom.

“Ako imaš minutu, mama je rekla da želi da postavimo neke

stvari na zidove na drugom katu.”

“Ako možemo to nekamo ugurati u raspored. Što više kutija

ispraznimo, bit će lakše čistiti i lakše ćemo unijeti namještaj.”

“Tako je.” Ova žena govori njegovim jezikom, pomislio je. “Tu

sam za tebe. Trebaš li još išta ovdje?”

“Imam neke police koje treba postaviti.”

U redu, pomislio je. Bio je to Dan polica. “Postavit ću ih za tebe.”

“Bit ću ti zahvalna. Tamo su, u drugom apartmanu. Mogu ih

donijeti poslije.”

“Mogu poslati nekoga onamo da ih donese.”

“Može, ako imaš koga na raspolaganju. Međutim, možemo se

prvo pozabaviti onime što je ovdje. Imam sve što Justine želi da se

postavi u Jane i Rochester.”

Govorimo istim jezikom, opet je pomislio.

“Želiš li kaput?” pitao ju je kad je sišla sa stolca.

“Ne treba. Nije daleko.” Odvrnula je zavrnute rukave majice.

“Razgovarala sam s Avery jutros”, nastavila je dok su hodali prema

stražnjoj strani zgrade. “Iscrpljena je jer joj nema osoblja. Nadala sam

mart@ & nymphe

28

se da ću moći otići tamo večeras i pomoći joj, ali se čini da ćemo biti

ovdje gotovo cijelu večer.”

Kad su izišli, rukom je zaštitila maramu kako je vjetar ne bi odnio.

“Kako je hladno, kladim se da će biti pretrpana pozivima za dostavu

večeras. Tko želi izlaziti po ovakvom vremenu?” Uletjela je u

apartman Jane i Rochester trljajući ruke jednu o drugu. “Možemo

prvo završiti W&B. Ili, budući da smo ovdje, mogli bismo odraditi prvi

kat uzduž i poprijeko. Početi ovdje, s kupaonskim policama i

ogledalom, zatim u Eve i Roarkeu — ukrasnu policu i stropna svjetla

koja su upravo stigla.” Prešla je rukom preko pažljivo označenih

kutija. “Kupaonsko ogledalo.” Pregledala je predmete za svaku sobu

sve do prizemlja.

“To bi me trebalo okupirati. Mogli bismo uštedjeti na vremenu,

početi gdje smo sad.”

“U redu. Hoćeš da ti pokažem gdje je sve, a onda te pustim na

miru? Možeš poslati nekoga po mene ako budeš imao kakva pitanja.”

Izvadila je sklopivi nožić iz svojega džepa i stala otvarati zatvorenu

kutiju.

“Sviđa mi se žena koja nosi nož sa sobom.”

“Imam cijelu kolekciju alata otkad sam se preselila ovamo.

Gotovo sam si kupila i pištolj za čavle, ali onda sam shvatila da sam

pretjerala.” Izvukla je dvije ukrasne bakrene police. “Tako da sam to

nadoknadila s više uredskog pribora. Kako sam slaba na registratore i

papiriće Post-It u bojamal”

“Meni govoriš.”

Prijateljski su čavrljali dok je ona određivala visinu i mjesto gdje

će se postaviti, a on je mjerio, nivelirao da bude vodoravno i bušio.

mart@ & nymphe

29

“Savršeno je. Pogledaj kako se okvir ogledala boje staroga zlata

dobro slaže s pločicama, zatim bakrena kada, bakrene police. Pričekaj

dok to vidi Justine.” Okrenula se oko sebe promotrivši cijeli prostor

kupaonice, a zatim krenula prema spavaćoj sobi. “Ne mogu dočekati

da završimo ovu sobu. Zapravo sve sobe. S kaminom i prekrasnim

krevetom koji je odabran za nju, mislim da će biti jedna od

najpopularnijih.”

Izvukla je notes iz džepa, provjeravala sve stavke i upisivala

bilješke.

Nasmijao se kad ga je vratila u džep. “Lijepoje imati nekoga na

mojoj strani za promjenu.”

“Zapisivanje bilješki dugoročno štedi vrijeme.”

“Ponavljam, meni govoriš.”

Zajedno su ponijeli kutije preko trijema.

Hope je krenula u Eve i Roarke i gotovo se zabila u Rydera.

“Mama želi da se stave stropna svjetla. Gdje su, dovraga?” “Nosim

ih”, Owen mu je odgovorio.

“Onda ih ti postavi.”

“To sam i planirao. Hope ima neke stvari preko puta iznad Veste

za svoj stan na drugom. Hoćeš li, molim te, otići onamo i donijeti ih?”

“Mogu ja otići po njih poslije”, započela je Hope.

“Koje stvari? Gdje su?”

“Police, zidne police. Za kupaonicu i dnevnu sobu. U označenim

su kutijama u ostavi. U drugoj spavaćoj sobi”, ispravila se. “Njome se

koristim kao ostavom.”

mart@ & nymphe

30

“Ja ću se pobrinuti za to.”

“Treba ti ključ”, rekla je dok je odlazila. Posegnula je u svoj

prednji džep i pružila mu ga.

Pospremio ga je u džep. “Imaš li one vješalice za vrata u tim

kutijama?”

“Imam neke”, odgovorio mu je Owen.

“Odnesi ih gore, za Boga miloga. Ne želim više čuti za njih. Gdje

su one za sobu za osobe s invalidnošću?”

Budući da su je počele boljeti ruke, Hope je odložila kutije. “U

Jane i Rochesteru, na zidu koji gleda prema Sv. Pavlu, u kutiji jasno

označenoj M&P, vješalice za odjeću. Ako ideš po to, mogao bi ponijeti

i dvije kutije na kojima piše Zidne kupaonske police M&P. Ali nemoj ih

postavljati dok ne dođem ja ili tvoja majka. I želimo malu kutnu policu

pokraj umivaonika u M&P-u.

Izvadila je svoj notes i prolistala ga. “Ovo su dimenzije i nacrt

kako smo to zamislile.”

Ryder se namrštio pogledavši nacrt, a zatim je mrko pogledao i

nju. “Zašto?”

“Zato što, poštujući Zakon o osobama s invalidnošću, u ovoj sobi

nemamo mjesta ni za nešto osnovno kao što je četkica za zube. Sad

ćemo imati.”

“Daj mi taj prokleti papir.”

Hope mu je izmaknula papir. “Uvjerena sam da se Owen, Beckett

ili netko od radnika može pobrinuti za to ako si ti prezauzet.”

Uzeo je papir, stavio ga u džep i otišao.

mart@ & nymphe

31

“Jesi li siguran da je on tvoj brat?” promrljalaje Hope.

“Poprilično. Malo je pod stresom zbog završnih radova ovdje,

moramo odrediti točan rok, moramo uklopiti i radove na Beckovoj

kući u to, moramo pripremiti sve dokumente i predati ih za

slastičarnicu vrata do.

“To je dosta toga”, složila se Hope. “Zašto ti nisi pod stresom?

I tebi je isto jelo servirano.”

“Drugi smo tipovi, pretpostavljam. Ja ne trebam šefovati. Ja se

uspijem dogovoriti.” Stavio je kutiju na pod kupaonice.

Razmišljajući o tome, Hope je razmotala malu staklenu policu.

“Samo jedna sitnica, detalj koji nitko zapravo neće primijetiti.” “Ako

ne bude tamo.”

“Kao mjesto za tvoju četkicu za zube.” Namiješila se i položila

ruku na zid. “Ovdje. Ako me ne trebaš, vratit ću se gore dok me

ponovno ne zatrebaš.”

Hope je usput svratila u Westley i Buttercup i tamo zatekla

Carolee kako briše pod spavaće sobe.

“Carolee, kupaonica izgleda sjajno. Blista.”

Justineina sestra, obraza rumenih od napora, prešla je rukom

kroz svoju plavu kosu. “Kunem se da nisam ovako naporno čistila

godinama. Ali vrijedilo je. Stalno mislim na to kako ću raditi ovdje!

Dolazit ću u ovu sobu cijelo vrijeme. Trebaš li me za nešto? Šefice?”

Hope se nasmijala. “Prestižeš me. Stala sam da se dogovorim s

Owenom oko postavljanja polica i slično. Idem vidjeti kako ide

Justinei, a onda ću otići u svoj stan. Moj stan upraviteljice. Oh, gotovo

sam zaboravila. Ako imaš imalo vremena sljedećih nekoliko dana,

mart@ & nymphe

32

željela bih s tobom proći još jednom program rezervacija. Jer ćemo

početi primati rezervacije.”

“Oh, Bože.” Carolee je podigla ruke u zrak od sreće. “Oh, Bože,

oh, Bože.”

Ona se isto tako osjećala, pomislila je Hope dok je žurila unutra.

Nije bila toliko uzbuđena zbog posla još otkad je prvi put počela raditi

u hotelu “Wickham” u Georgetownu. Nije dobra usporedba,

podsjetila se, ako uzme u obzir kako je to završio.

Međutim, debakl s Jonathanom Wickhamom i njezina odluka da

da ostavku na mjesto menedžerice otvorili su joj vrata za hotel

“BoonsBoro”.

Prekrasna zgrada na prekrasnoj lokaciji u šarmantnom gradu, a

dvije najbliže prijateljice su joj u blizini. Ne, nikad dosad nije bila

toliko uzbuđena zbog posla.

Povirila je u penthouse i ugledala Justine kako sjedi na širokoj

prozorskoj klupi u dnevnoj sobi i gleda na Glavnu ulicu.

“Napravila sam pauzu”, rekla joj je Justine. “Ta kupaonica je

golema — i nikoga ne mogu kriviti za to osim sebe.”

“Ja ću je završiti.”

“Gotovo je, ali mislim da je treba još jednom prebrisati prije

velikog otvorenja. Sjedila sam ovdje prisjećajući se kako je ovo mjesto

izgledalo kad sam prvi put dovela dečke da ga vide. Moj Bože. Isto

tako mislim kako bi zadovoljan i ponosan bio Tommy. I kako bi

vjerojatno bio pomalo ljutit što nije i on zabio nekoliko čavala

čekićem.”

“Naučio je svoje sinove zabijati čavle tako da i on ima svoj udio u

stvaranju ovoga kao i oni.”

mart@ & nymphe

33

Justineine su se oči raznježile. “Lijepo si to rekla. Baš ono što

treba.” Ispružila je ruke i zagrlila je. “Kad bi barem padao snijeg.

Voljela bih vidjeti kako izgleda po snijegu, ali i u proljeće, ljeto, pa

ujesen. Želim da blista u svakom godišnjem dobu.”

“Potrudit ću se da bude stalno prekrasno.”

“Znam da hoćeš. Bit ćeš sretna ovdje, Hope. Želim da budeš

sretna ovdje, da svatko tko bude odsjeo ovdje bude sretan.”

“Ja sam već sretna ovdje.”

Sretnija nego što je dugo bila, pomislila je Hope vraćajući se kako

bi izribala vratnice elemenata u svojoj kuhinji. Imala je priliku raditi

dobar posao za dobre ljude.

Nagnula je glavu i promatrala elemente. Kako bi se nagradila,

skočit će do galerije prije zatvaranja i kupiti one prekrasne zdjele na

koje je bacila oko. Darak za useljenje za samu sebe.

Ryder je unosio kutije. “Kakva je to veza između žena i polica?”

pitao je. “Koliko centimetara ravne površine jedna osoba treba?”

“Ovisi”, uzratila mu je hladnokrvno, “koliko stvari ta osoba želi

posložiti na njih.”

“Samo skupljaju prašinu.”

“Nekima skupljaju prašinu, drugima su uspomene i izražavaju

osobni stil.”

“Gdje, dovraga, želiš da postavim te svoje ravne površine za

uspomene i izražavanje osobnoga stila? Nemam cijeli dan.” “Samo ih

odloži. Ja ću se njima pozabaviti poslije.”

“U redu.”

mart@ & nymphe

34

Stavio ih je na pod i okrenuo se.

Njegova je majka stajala na ulaznim vratima prekriženih ruku, a

njezin je prijekorni pogled i dalje imao moć da mu se ramena pogrbe i

jaja stisnu.

“Ispričavam se zbog svojeg sina, Hope. Očito je izgubio bonton u

svom usranom raspoloženju.”

“Ma ništa. Ryder je prezaposlen. Svatko je prezaposlen danas.”

“To nije isprika da bude nepristojan. Zar ne, Rydere?”

“Ne, gospođo majko. Rado ću postaviti police”, obratio se Hope,

“ako mi pokažeš gdje želiš da ih stavim.”

“To je bolje.” Justine ga je još jednom prijekorno pogledala prije

nego što je nastavila dalje hodnikom.

“Onda?” Ryder je zapitkivao. “Gdje da ih zabijem?”

“Ono što mi pada na pamet nisu zidovi.”

Prasnuo je u smijeh, što ju je iznenadilo. “Budući da nemam

uspomene koje bi zalijepio za svoju guzicu, što kažeš na to da mi daš

drugi izbor?”

“Samo ih ostavi ovdje. Ti?” Pokazala mu je prstom prema

vratima.

Odmjeravajući je, zakvačio je palčeve za svoj remen s alatom.

“Ne bojim se tebe, ali nje se bojim. Ako ih ne postavim, morat ću

platiti visoku cijenu za to. Tako da ne odlazim odavde dok ne

odabereš mjesta za njih.”

“Već su označena.”

“Što je označeno?”

mart@ & nymphe

35

“Izmjerila sam police, izmjerila sam mjesta za njih i označila gdje

se postavljaju.” Pokazala je rukom prema prostoru među prednjim

prozorima, a zatim i prema kupaonici. “Mislim da možeš početi

odavde.”

Bacila je svoju krpu za čišćenje i nestala. Pomoći će Owenu dok

njegov prgavi brat ne završi posao.

Avery je bila obaviještena o napredovanju radova preko puta

sms-porukama, a i Clare je kratko navratila do nje. Kako je turistički

autobus otišao i žamor je utihnuo, uzela je kratku stanku u stražnjem

dijelu restorana da na brzinu smaže tjesteninu.

Zasad se nisu čuli aparati za igre na sreću. Računala je na još

nekoliko sati mira prije nego što klinci nahrupe nakon škole i počnu

trubiti i lupati.

“Stvarno sam htjela otići onamo, barem na trenutak da vidim.”

Nagnula je Gatorade. Energija, pomislila je. Trebala je što je god

mogla dobiti da izdrži do zatvaranja. “Hope mi je poslala neke fotke

mobitelom.”

“Nisam im ni ja mogla uskočiti. Turisti su preplavili knjižaru. Bože,

blagoslovi ih, svakog od njih.” Clare se nasmijala i prebirala po svojoj

salati. “Beckett mi je rekao da je referent za prostorno uređenje

odobrio namještanje prostora. Sve je odobrio.”

“Sve?”

“Ostali su samo neki detalji i opet će se vratiti da to pregleda, ali

rekao je da mogu početi sve unositi. Hope se ne može još useliti,

naravno, ali mogu početi s namještanjem.”

Avery je mrko nabola tjesteninu na vilicu. “Ne želim ni ja biti

isključena iz toga.”

mart@ & nymphe

36

“Avery, to će trajati danima. Tjednima, zapravo!”

“Želim pomoći sad.” Izdahnula je. “Dobro, ne sad jer me noge

ubijaju. Ali sutra. Možda.” Stavila si je još salate. “Vidi se. Izgledaš

tako sretno.”

“Svaki dan sam sve sretnija. Yoda je povratio u Murphyjevu

krevetu jutros.”

“Aha, to je razlog za sreću.”

“Svakako ne, ali Murphy je došao s tom viješću Beckettu. Bilo je

predivno.”

“U redu, ali bila bih sretna kad ne bih znala sve detalje o

povraćanju psa.”

“Tomu se veselim”, Clareine su oči zaigrale. “Međutim, najviše se

veselim tomu što dečki vole Becketta i vjeruju mu. Što je on sad naša

obitelj. Udajem se, Avery. Tako sam sretna što volim i što se udajem

za dva nevjerojatna muškarca u jednom životu.” “Mislim da si uzela

moj dio. Stvarno bi mi trebala vratiti Becka.”

“Ne, zadržat ću ga.” Njezin zlatni konjski rep njihao se dok je

odmahivala glavom. “Odaberi jednog od druga dva brata.” “Možda

bih trebala odabrati obojicu. Dobro bi mi došla dva para ruku večeras.

A još moram obaviti i božični šoping. Zašto uvijek mislim da imam još

vremena?”

“Zato što uvijek nadeš načina da stvoriš vrijeme. Jesi li išta rekla

Montgomeryjima o prostoru preko puta ceste?”

“Nisam još. Još radim na tome. Nisi valjda rekla Beckettu?”

“Rekla sam da neću. Ali nije lako. Počela sam se navikavati govoriti

mu sve.”

mart@ & nymphe

37

“Kad ljubav udari u glavu...” Avery je uzdahnula i razgibavala

svoja umorna stopala. “U vremenima kao što su ova to ionako izgleda

kao luda ideja. Ali...”

“Ti bi to mogla napraviti, i mogla bi to napraviti kako treba.” “To

govoriš samo zato što bih mogla.” Avery se nasmijala i nešto umora

iščezlo joj je s lica. “I zato što me voliš. Moram se vratiti poslu. Ideš li

prijeko u hotel?

“Laurie i Charlene pokrivaju posao u knjižari. Mislila sam im dati

sat ili dva. Tad moram otići po dečke.”

“Pošalji mi još fotki.” ,

“Hoću.” Clare je ustala, navukla vunenu kapu preko svoje

njegovane plave kose i obukla kaput koji je isticao njezinu vitku

figuru. “Naspavaj se, draga.”

“To mi neće biti problem. Čim zatvorim restoran, idem gore i

strovalit ću se na krevet, odakle se ne mičem barem osam sati.

Vidimo se sutra. Ja ću”, rekla je Avery kad je Clare počela skupljati

posuđe. “Ionako idem u kuhinju.”

Ispratila je Clare razgibavajući svoja bolna ramena te se vratila

poslu.

Do sedam je bila potpuno zaokupljena poslom, stavljala je pizze u

krušnu peć, vadila ih, pakirala za dostavu, prosljeđivala osoblju da ih

posluže u restoranu.

U njemu je vladao žamor - to je bilo dobro, podsjetila se. Kuhala

je tjesteninu, stavljala hamburgere i pomirit na tanjure, pogledavala

prema dječaku koji je sjedio za šankom igrajući Mega-Touch kao da je

to cijeli njegov svijet.

mart@ & nymphe

38

Odjurila je u zatvorenu kuhinju po još potrepština kad je ušao

Owen.

Pogledao je uokolo i namrštio se kad je nije vidio za šankom.

“Gdje je Avery?” zapitao je konobaricu.

“Tu je negdje. Srednjoškolski zbor odlučio je doći ovamo na pizzu

nakon probe. Zatrpani smo. Vjerojatno je otišla straga.”

“U redu. Nije gubio vrijeme za razmišljanje, nego je samo otišao

do blagajne, zgrabio jedan od blokova za narudžbe i uputio se u

stražnji dio restorana.

Kad je izišao, ona je stajala za šankom, obraza rumenih od

vrućine, ulijevajući zaimačom umak na tijesto. “Narudžbe iz stražnjeg

dijela”, rekao joj je, bacivši papiriće pred nju. “Ja ću odnijeti cugu.”

Posula je mozzarellu po pizzi, dodala nadjev i promatrala ga.

Mogao si računati na Owena, pomislila je, u svakom trenutku,

grmilo ili sijevalo, mogao si računati na njega.

Sljedeća tri sata pripremala je sve što je bilo naručeno. Zapečene

špagete, Ratničku pizzu1', patlidžane zapečene s parmezanom, pizzu

calzone, giros. Do deset je bila gotovo u transu izdajući račune, čisteći

pultove, zatvarajući pećnice.

“Uzmi si pivo”, rekla je Owenu. “Zaslužio si.”

“Zašto ne sjedneš?”

“Hoću, kad zatvorimo.”

1 Ratnička dijeta - novi trend u prehrani. Osmislio ju je Ori Hofmekler, a njegov primarni cilj jest složiti način

prehrane koji bi čovjeku izgradio atletsko, “ratničko” tijelo, onakvo kakvo su imali stari Grci i Rimljani, a uz to bi pomoglo u održavanju zdravlja.

mart@ & nymphe

39

Kad je posljednji od zaposlenika otišao i, kad je zaključala vrata,

okrenula se. Čaša crvenog vina stajala je uz komad pizze s feferonima.

Owen je sjedio na barskoj stolici, a pred njim je bila čaša i njegov

komad.

Bože, da, uvijek si mogao računati na Owena.

“Sad sjedi”, zapovjedio joj je.

“Sad hoću. Hvala. Stvarno, Owene, hvala ti.”

“Zabavno je na neki način kad ne trebaš to raditi svakog dana.”

“Čak je i tad zabavno, uglavnom.” Sjela je i ispila prvi gutljaj vina. “Oh,

čovječe, što je dobro.” Zagrizla je pizzu. “I ovo.” “Nitko ne pravi

bolju.”

“Čovjek bi pomislio da će mi dosaditi pizza, ali ona je i dalje moje

omiljeno jelo.” Omamljena od iscrpljenosti, izdahnula je pri drugom

zalogaju. “Clare je rekla da možete početi s namještanjem. Kako je

odred za čišćenje obavio posao?”

“Dobro, stvarno dobro. Još ima nešto posla, ali stat ćemo mu na

kraj.”

“Prošetala bih do vas da mogu šetati tako daleko.”

“Bit ću tamo sutra.”

“Svatko tko je danas bio kod nas iz grada ili okolice govorio je o

hotelu. Mora da si jako ponosan. Znam kako sam seja osjećala kad

smo završavali restoran, vješali slike, otpakiravali opremu za kuhinju.

Ponosni, uzbuđeni, ali i malo uplašeni. Ovo je moje mjesto. Uspjela

sam. I dalje se osjećam tako pokatkad. Ne večeras”, dodala je

slabašno se osmjehnuvši. “Ali pokatkad da.”

mart@ & nymphe

40

“Možeš na mnogo toga biti ponosna. Dobar je ovo lokal.”

“Poznajem mnogo ljudi koji su mislili da je tvoja mama luda što mi je

iznajmila ovaj prostor. Kako ću ja voditi restoran?” Odmahivao je

glavom i pomislio da joj je koža tako blijeda da bi njegova ruka mogla

proći kroz nju. Odsutnost njezine uobičajene pršteće energije činilo je

njezin umor još ekstremnijim.

Pričat će s njom dok jede pizzu, odlučio je, tako da nešto hrane

ipak ubaci u sebe. Onda će je odvesti gore da se naspava.

“Nisam nikad mislio da je luda. Ti možeš napraviti sve što si

zacrtaš. Uvijek si mogla.”

“Nisam mogla biti rock zvijezda. To sam si bila zacrtala.” Sjetio se

kako je drndala po gitari. Više želje nego vještine, koliko se sjećao.

“Koliko si imala, četrnaest?”

“Petnaest. Mislila sam da će se moj stari onesvijestiti kad sam

obojila kosu u crno i tetovirala se.”

“Nasreću, tetovaže su bile lažne.”

Nasmiješila se i natočila još vina. “Nisu sve.”

“Stvarno? Gdje — zadrži tu misao”, rekao je kad mu je telefon

zazvonio. “Što ima, Ry?”

Ustao je sa stolice, slušao, odgovarao i promatrao hotelska

svjetla kroz staklena vrata pizzerije.

Kad je ponovno zakvačio mobitel na remen, okrenuo se i ugledao

Avery kako spava dubokim snom glavom naslonjenom na ruke na

šanku.

Uspjela je pojesti polovicu komada pizze i popiti pola čaše vina,

primijetio je. Pobrisao je šank i pogasio svjetla u zatvorenoj kuhinji, a

mart@ & nymphe

41

zatim se vratio da pogasi sva svjetla, osim sigurnosnih. A onda je

razmišljao što će s njom.

Mogao ju je odnijeti gore — nije bila teška — ali nije bio siguran

kako b ije mogao odnijeti i zaključati vrata u isto vrijeme. Odnijeti je,

razmišljao je, vratiti se i zaključati.

Međutim, kad ju je počeo dizati, ona se trznula i gotovo ga

tresnula ramenom u lice. “Što? Što je to?”

“Vrijeme je za spavanje. Hajde, odnijet ću te.”

“Jesam li zaključala?”

“Prednja su zaključana. Ja ću zaključati stražnja.”

“Dobro sam. Mogu sama.”

Izvukla je ključeve i pružila mu ih. Ali sad se činilo čudno da je

nosi. Umjesto toga, prebacio je ruku oko njezina struka i pustio je da

mjesečari uz njega.

“Samo sam zatvorila oči na trenutak.”

“Trebala bi to nastaviti raditi sljedećih osam ili devet sati.” Vodio

ju je naslonjenu na sebe i zaključao je vrata za njima. “Idemo gore”,

rekao je i poveo je stubama u njezin stan.

“Malo sam omamljena. Hvala na svemu i svačemu.”

“Nema na čemu i ničemu.”

Otključao je vrata njezina stana, trudio se da ne čini nagle

pokrete. Odložio je ključeve na stolić pokraj vrata. “Trebaš zaključati

za mnom.”

“Bum.” Nasmiješila mu se dok se ljuljala od umora. “Baš si drag,

Owene. Odabrala bi tebe.”

mart@ & nymphe

42

“Za što?”

“Kao svoj dio. Noć.”

“U redu. Zaključaj vrata, Avery.”

Stajao je vani čekajući dok nije čuo okretanje ključa u bravi.

Njezin dio čega, pitao se, a onda odmahnuo glavom i sišao niz

stube na stražnje parkiralište, gdje je bio parkiran njegov kamionet.

Kad je ušao u njega, podigao je pogled prema prozoru njezina

stana. Mogao je osjetiti miris limuna kojim su mirisale njezine ruke i

kosa.

Osjećao ga je sve do kuće.

mart@ & nymphe

43

3

ad je ulovila trenutak da se iskrade iz restorana, Avery je

obukla kaput, navukla skijašku kapu na glavu i odjurila

preko puta ulice.

Zamijetila je kamion za prijevoz namještaja i ubrzala korak, kako

zbog uzbuđenja, tako i zbog hladnoće. Uletjela je u vrevu— dečki na

ljestvama popravljaju boju na zidovima, čuju se udarci pištolja za

čavle iz salona i blagavaonice i brujanje bušilice.

Prošla je kroz prednji lučni svod, a zatim zinula od čuda stigavši

pred stubišnu ogradu. Ryder je izvirio glavom iza vrata prednjeg dijela

restorana.

“Napravi mi uslugu. Nemoj ići tim putem. Luther radi na ogradi

stubišta.”

“Tako je prekrasno”, promrljala je prelazeći rukom preko

raskošne tamnobrončane ograde.

“Da, jest. On je previše pristojan da ti kaže da ideš drugim putem.

Ja nisam.”

“Nema problema.” Lagano je odšetala prema vratima

blagavaonice i povirila unutra. “Bože, predivno je. Pogledaj te

lustere.”

“Jebeno su teški.” Podigao je pogled prema velikim lusterima u

obliku žira okružena granama s hrastovim lišćem. “Ali izgledaju

dobro.”

K

mart@ & nymphe

44

“Izgledaju fantastično. I zidni svijećnjaci isto tako. Ne mogu

proviriti nosom nekoliko dana i pogledaj što se dogodi. Nemam

mnogo vremena, ali želim vidjeti sve. Je li Hope tu negdje?”

“Vjerojatno na drugom, petlja s namještajem.”

“Namještaj!” Vrisnula je i jurnula van kroz predvorje. Ispuhujući

oblačiće pare, pretrčala je dva kata stuba. Otvorila je vrata sobe

Westley i Buttercup, zastala na trenutak, radosno se smiješeći pred

tinjajućom vatrom u zidnom kaminu i tamnim roletama. Željela je

istraživati i dobro proučiti svaki detalj, ali još je više željela vidjeti

ljude.

Odjurila je prema vratima trijema i požurila kroz njih, slijedeći

glasove u penthouse.

Ostala je bez teksta.

Justine i Hope namještale su dvije fotelje presvučene svilenom

tkaninom. Plavozlatni uzorak savršeno je pristajao uz bogatu

tamnozlatnu boju raskošnog divana na kojem je Carolee namještala

jastučiće.

“Mislim da bismo trebale... Avery.” Justine se uspravila. “Prošeći

prema prozoru. Želim provjeriti može li se prostorom nesmetano

kretati.”

“Prikovana sam za tlo. Moj Bože, Justine. Predivno je.”

“Ali funkcionira li? Ne želim da se gosti zabijaju u stolice ili da

moraju obilaziti ili sapletati se. Pretvaraj se da si se upravo prijavila u

hotel i sad želiš malo prošetati sobom i kroz prozor promotriti Svetog

Pavla.”

“U redu.” Podigla je ruke i na trenutak zatvorila oči. “Alphonse,

pretpostavljam da će ovo poslužiti večeras.”

mart@ & nymphe

45

“Alphonse?” komentirala je Hope.

“Moj ljubavnik. Upravo smo došli iz Pariza.” Šetala je po sobi s

oholim izrazom lica i pogledala kroz prozor. Okrenuvši se, na njezinu

je licu osvanuo široki osmijeh. “Spektakularno je. I nema sapletanja ni

obilaženja. Hoćete li zaista dopustiti ljudima da sjede na ovom

namještaju?”

“Tomu i služi.”

Avery je prelazila prstima preko elegantnog naslona za ruke na

kauču. “Znate, oni će raditi više od samog sjedenja. Samo

napominjem.”

“O nekim stvarima ne trebam razmišljati. Želim malu lampu za

ovu komodu. Neka uska sa svjetlucajućim sjenilom.”

“Vidjela sam jednu u Bastu", odvratila joj je Hope. “Mislim da bi

dobro pristajala.”

“Zapisi to, OK? Netko od nas skočit će onamo i uzeti nekoliko

zanimljivih stvarčica da isprobamo koje nam odgovaraju.”

“Zapanjujuće je”, rekla je Avery, “ovako kako je.”

“Još nisi ništa vidjela.” Hope joj je namignula. “Odvedi Alphonsea

u spavaću sobu.”

“Njegovo omiljeno mjesto. Čovjek je stroj.”

Krenula je za Hope, htjela je skrenuti u kupaonicu, ali ju je Hope

zgrabila za ruku. “Prvo ovo.” Slušajući Averyne uzdahe, Hope je cvala

od zadovoljstva kao žena koja prvi put postaje majka.

“Koji krevet! Vidjela sam kad su prilagođivali dužinu posteljine,

ali to je ništa u usporedbi s tim kad se vidi uživo.”

mart@ & nymphe

46

“Sviđaju mi je rezbarije.” Hope je prešla prstima preko jednog od

visokih dijelova. “A posteljina, doista izgleda poput pliša. Kladim se da

je Carolee namještala poplun i ukrasne jastuke sat vremena.”

“Sviđa mi se - jastuci boje pijeska na bijeloj posteljini, prekrivač.”

“Kašmir. Kako je lijep pod dodirom.”

“I ja kažem. Stolovi, lampe. I ova komoda!”

“Baš odgovara taj decentno zlatni sjaj ovom prostoru. Želim

završiti s uređenjem cijeloga prostora do večeras. Časopis, knjiga,

DVD, svi ti detaljčići. Trebamo fotke za internetsku stranicu.” “Sviđaju

mi se taburei presvučeni plišem i jastuci u podnožju kreveta. Sve

ovdje odiše luksuzom. Čak bi i Alphonse bio impresioniran.”

“I Bog zna da njega nije lako impresionirati. Ekipa iz Basta upravo

je otišla. Sljedeće dovoze namještaj za Westley i Buttercup. Koji je

posao nositi te stvari uza stube!”

“Drago mi je da nije moj. Ne mogu više ostati, ali Dave se vraća

popodne tako da ne radim večeras. Mogu vam pomoći.” “Rado ćemo

prihvatiti tvoju pomoć. Mislila sam donijeti nekoliko svojih stvari

ovamo - stvari koje sad uopće ne trebam. Trebamo početi i s

umjetničkim djelima, bacila sam oko na nekoliko njih u galeriji.”

“Ovo se stvarno dogada.”

“Treba mi tvoj jelovnik za jelovnik za sobe.”

“Donijet ću ti ga.” Odšetala je u kupaonicu. “Stavi stvarčice, male

stvarčice poput posude za sapun, šampon i slično.”

“Za fotografije — to mi je izlika. Stvarno smo željeli vidjeti sve

uređeno. Stavit ću ručnike, objesiti ogrtače nakon kupanja. Ryder će

fotkati. Navodno je dobar u tome.”

mart@ & nymphe

47

“Jest”, potvrdila je Avery. “Još imam fotku na kojoj je slikao mene

i Owena kad smo bili tinejdžeri. Lijepa, zabavna. Znaš li da je bio sinoć

kod mene i posluživao stolove?”

“Ryder?”

“Ne, Owen. Na kraju me je čak morao nositi gore. Dvije smjene,

bus s turistima, iznenadna zabava srednjoškolskog zbora, računalo

zablokiralo u jednome trenutku i tako dalje. Bila sam kao zombie do

zatvaranja.”

“Baš je dušica.”

“Jest, uglavnom.”

“I Beckett je. Što se dogodilo Ryderu?”

Avery se nasmijala, kružeći prstom po rubu jednog od ovalnih

umivaonika. “Oh, zna i on biti dušica. Samo to moraš iskopati iz

njega.”

“Mislim da je za to potreban eksploziv. Ali dobar je fotograf. Mi

možemo urediti hotel, a nema koristi bez dobre fotke. A on ima

vraško oko za detalje. To poštujem. U svakom slučaju, vratit ću se na

to.”

“I ja. Trebala bih se moći izvući oko četiri, najkasnije pet. Uskočit

ću.”

“Kruži glasina da ćemo danas moći početi namještati knjižnicu.

Barem postaviti police. I namjestiti Elizabeth i Darcy.”

“Doći ću. Hope!” Avery je poskočila, bacila se Hope u zagrljaj te

opet poskočila. “Sretna sam zbog tebe. Vidimo se poslije.” Avery je

požurila van i potrčala niz stube baš kad je Owen prošao kroz ogradu

između buduće slastičarnice i hotelskog dvorišta.

mart@ & nymphe

48

“Hej”, viknula je.

“Hej ti.” Noseći blok u ruci, prišao joj je. “Izgledaš bolje.” “Nego

tko?”

“Nego živi mrtvaci.”

Lagano ga je udarila u trbuh. “Odbrusila bih ti, ali ti dugujem.

Zaboravila sam te pitati koliko si dobio u napojnicama.”

“Nije bilo loše. Oko 25.” Instinktivno je posegnuo da joj zakopča

kaput. “Samo mi reci da su se Frannie i Dave vratili.” “Dave se vratio -

ili treba upravo doći. Frannie nije. Ona je bolje, ali želim da uzme još

jedan dan slobodno. Upravo mi je oči zaslijepio penthouse. Isuse,

Owene, jebeno je.”

“Nisam još stigao do tamo.” Pogledao je prema gore. “Što su

namjestili?”

“Sve. Dnevnu sobu, spavaću sobu. Upravo unose stvari za W&B,

ili će uskoro. Doći ću opet poslije, pridružiti se akciji. Hoćeš li biti tu?”

“Čini se da će netko od nas ili svi mi biti ovdje dan i noć dok ne

bude gotovo.”

“Onda se vidimo.” Međutim, zastala je ugledavši kamion s

pokućstvom kako ulazi u dvorište. “Oh, želim ostati. Prokleto

zarađivanje za život.”

“Ti ionako ne smiješ stajati ovdje na hladnoći.” Primio ju je za

ruke i protrljao ih. “Gdje su ti rukavice?”

“U džepu.”

“Mislim da će ti biti više od koristi ako ih navučeš.”

mart@ & nymphe

49

“Možda, ali onda ne bih dobila masažu prstiju.” Podigla se na

nožne prste i glasno ga cmoknula u obraz. “Moram ići”, rekla je i

otrčala dalje.

Brza lije, pomislio je. A uvijek je bila. Uvijek se pitao zašto nije

bila trkačica umjesto navijačice. Kad ju je to pitao, prisjetio se,

zakolutala je očima. Slađe uniforme, naravno.

Morao je priznati da je izgledala prokleto slatko u navijačkoj

opravici.

Pitao se ima li je još.

Pitao se bi li trebao razmišljati o Avery u opravi navijačice.

Zatim se pitao kojeg je vraga stajao na hladnoći maštajući o bilo

čemu.

Ušao je i potpuno se zaokupio poslom.

Kad su radnici otišli, Owen je bio spreman za pivo.

Ali njegova majka nije.

Umjesto da podiže jedno hladno, podizao je kutije pune knjiga uz

hotelske stube.

Justine je stajala na vrhu stuba s rukama naslonjenima na

bokove, a u jednoj je držala krpu. “Odnesi ih ravno u knjižnicu.

Djevojke su ondje, brišu police. Carolee i ja smo straga u Nicku i

Nori.”

“U redu, mama.” Malo se uspuhao penjući se, za njim je hodao

Ryder s drugom kutijom te Beckett na samom kraju kolone.

“Puno prokletih knjiga”, promrmljao je Ryder kad ga majčino uho

više nije moglo čuti.

mart@ & nymphe

50

“Puno prokletih polica koje treba ispuniti”, komentirao je Owen.

Knjižnica je mirisala na sredstvo za čišćenje i parfem. Avery je

stajala na samostojećim ljestvima na dalekom kraju sobe, lašteći

najviše police ormara za knjige koje su se nalazile uz okvir kamina.

On i njegova braća sve su to napravili u obiteljskoj radionici.

Sjetio se koliko je posla bilo oko toga, rezanje, brušenje,

lijepljenje, zabijanje čavala. Mnogo truda, pomislio je sad, i mnogo

zadovoljstva.

Još više zadovoljstva sad kad vidi kako drvo sjaji nakon poliranja

krpom.

“Izgleda lijepo, dame moje”, rekao je Beckett kad je odložio

kutiju. Omotao je ruke oko Clare i privukao je sebi kako bi je poljubio

u vrat. “Hej ti.”

“Čiji si ti?” okrenula je glavu i nasmijala se. “Oh, da. Moj.” “Nema

maženja dok ne završimo.” Ryder je pokazao prstom prema vratima.

“Moramo unijeti još stvari.”

“Dvije su kutije u J&R.” Hope je čućeći brisala najnižu policu. “Na

njima piše Police za knjižnicu.”

“Odradila sam svoj dio.” Avery je skočila s ljestava. “Donijet ću

jednu. Hoćeš mi pomoći?” pitala je Owena.

“Naravno.”

Kad su stigli do sobe, Avery je zamijetila da su se gomile kutija

smanjile — i izgledalo je kao da su reorganizirane.

“Manje su. Jesi li presložio ono što je ostao?”

“Tako je lakše pronaći stvari.”

mart@ & nymphe

51

“Trebao bi doći k meni organizirati stan. Možda bih onda mogla

pronaći ljubičasti šal koji sam kupila u galeriji prošle jeseni.” “Bilo bi

od pomoći da si se prvo raspakirala.”

“Uglavnom jesam.”

Suzdržao se od komentara. “Knjižnica je tamo.”

Hodao je među gomilama kutija i zastao u kutu pokraj kupaonice.

“Sto ćeš raditi sa svojim vremenom kad ovo mjesto bude

gotovo?” upitala gaje.

“Misliš kad ne budem radio na izgradnji slastičarnice, na

Beckovoj kući, održavanju prostora koje iznajmljujemo, na

preuređenju kuhinje Lynn Barney?”

“Lynn Barney preuređuje kuhinju? Nisam to znala.”

“Ne možeš znati sve.”

“Znam dosta toga. Ljudi razgovaraju dok jedu pizzu i tjesteninu.”

Sagnula se da podigne kutiju na kojoj je pisalo Police za knjižnicu

Hopeinim razgovijetnim i odvažnim rukopisom.

“Ta je preteška. Uzmi ovu.”

“Što je s prostorom ispod Hopeina stana? Njezina privremenog

stana.”

“Smislit ćemo nešto. Korak po korak.”

“Pokatkad volim napraviti nekoliko koraka odjednom.” “Tako ti

koračaš.” Podigao je kutiju i otvorio vrata kukom. “Ali tako stigneš

brže onamo kamo ideš.”

“Ne ako se saplećeš.” Zatvorio je vrata za njima.

mart@ & nymphe

52

“Imam dobru ravnotežu. To je odličan prostor”, dodala je dok je

on na isti način prolazio kroz vrata trijema.

“Prvo slastičarnica i Beck. Zgrada neće pobjeći nikamo.” Htjela je

nastaviti raspravu o tome. Zašto bi imali prazan prostor na Glavnoj

ulici kad se može iskoristiti i urediti? Začuvši Justinein glas, skrenula je

pogled prema Nicku i Nori. Vjerojatno je bolje reći sve ravno u glavu,

zaključila je.

U knjižnici je pregledavala kutije s Hope i Clare, slažući knjige i

tričarije na police. Ljubici, krimići, djela o lokalnoj povijesti, klasici.

Kolekcija starih boca, stara maketa automobila koja je pripadala

Owenovu ocu, metalni stalak za svijeće koji je napravio njezin otac.

“Mislila sam da imamo tone stvari”, komentirala je Hope. “Pitala

sam se imamo li previše. A trebamo još.”

“Imam i ja neke stvari u knjižari i uvijek se nešto može pronaći u

galeriji.”

“Stavit ćemo pladanj s kristalnom bocom za viski i čašama tamo,

na onu donju policu.” Odmaknuvši se malo, Hope je promatrala

posloženo. “Da, još nekoliko ukrasnih predmeta. Imamo dosta knjiga.

Odlično obavljeno, Clare.”

“Bio je to zabavan zadatak za mene.”

“Znaš što nedostaje?” Avery se naslonila na zid. “Trebali bismo

dovesti osoblje na prednji trijem i fotkati ih. Uokviriti i staviti ovdje.

Osoblje Inn BoonsBoroa.”

“Savršeno. Fantastična ideja. A tek kad postavimo namještaj,

umjetnička djela.” Hope se okretala oko sebe. “Stol ispred prozora s

laptopom za goste. Velika kožnata knjiga za goste. Nevjerojatan

kožnati divan, stolice, lampe.”

mart@ & nymphe

53

“Pozvat ću Justine i Carolee”, započela je Clare, “da vidimo što

one misle.”

Kad je krenula, začula je topot kako odzvanja stubištem. “Zvuči

kao da su moji dečki krenuli u ratni pohod. Rekla sam Alvi Ridenhour

da ću doći po njih i odvesti ih na pizzu. Čini se da je ona odlučila da će

ona njih dovesti meni.”

Ono što je zvučilo kao stampedo krda bizona tutnjaloje stubama.

Izišle su baš na vrijeme da ugledaju Clareina tri sina kako jurcaju

hodnikom.

“Mama! Gospođa Ridenhour rekla je da i ona i njezin muž žele

pizzu. Morali smo doći vidjeti hotel.” Harry, njezin najstariji sin,

objesio joj se oko vrata u zagrljaj, a onda je krenuo odjuriti dalje.

“Drži me za ruku, drži me”, Clare ga je zgrabila za ruku, drugom je

uspjela zagrliti svoje srednje dijete, a Liam je obgrlio njezine noge.

Nakon što je čvrsto primila Harryja za ruku, posjela je svoga

najmlađeg u krilo.

“Bok”, Murphy je dao majci sočan poljubac. “Napisali smo

zadaću, jeli smo, igrali smo domino, nahranili smo Bena i Yodu, i

gospodin Ridenhour je rekao da će svatko od nas dobiti dva dolara da

igra Mega-Touch jer smo se dobro ponašali.”

“Drago mi je to čuti.”

“Želimo vidjeti hotel.” Liam je podigao glavu. “I gospođa i

gospodin Ridenhour također. Možemo li ići, mama? Možemo li ići

vidjeti?”

“Nema trčanja, ni diranja.” Razbarušila je Liamove već

razbarušene zlatnosmeđe kovrče.

“Mislila sam da čujem vojne trupe.”

mart@ & nymphe

54

“Bakice!” Kao jedan, dečki su skočili i okružili Justine. Ona se

sagnula, zagrlila ih i nasmiješila se Clare.

“Ja sam bakica.” Svakog je dječaka zvonko poljubila u obraz.

“To mi je najbolje što sam ikad čula.”

“Možemo li vidjeti tvoj hotel, bakice?” Murphy ju je pokušavao

šarmirati svojim anđeoskim osmijehom i velikim smeđim očima.

“Molim te! Nećemo dirati ništa!”

“Baš sam vam povjerovala.”

“Što kažete da počnemo na vrhu?” Beckett je sišao stubama i

primio Clareinu ruku. “Ry dolje pokazuje blagavaonicu Ridenhourima.

Bit će gore za minutu.”

“Hoćeš li ti doći, bakice?” Harry je vukao Justine za ruku. “Želimo

da i ti ideš s nama.”

“Teško da biste me se mogli riješili.”

“Beckett kaže da možemo prespavati ovdje kad sve bude

završeno.” Liam je zgrabio Justineinu drugu ruku, a Murphy je pružio

ruke prema Beckettu. “I možemo spavati u jednom od onih velikih

kreveta. Hoćeš li i ti ostati?”

“To je plan. Prve noći svi ćemo ostati.”

Kad su oni otišli na drugi kat, Avery se naslonila na Owena. “Zar

to nije najljepša slika? Zar to nije zaista prelijepo? Clare i dečki, Clare i

Beckett, Clare, Beckett i dečki. I vaša mama sa svima njima.”

Zašmrcala je i položila ruku na srce. “Dirnulo me.“

“Manji je pritisak na mene i Rydera. Šalim se”, rekao je kad ga je

poprijeko pogledala svojim vlažnim očima. “Mama je luda za tim

klincima.”

mart@ & nymphe

55

“Sretni klinci. Sad imaju tri bake.”

“I moj bi ih stari volio.”

“Znam.” S nekom težinom na srcu, potapšala ga je po leđima.

“Uvijek je znao s djecom. Sjećam se roštilja kod tebe i kako je on

uvijek bio s nama. Bila sam luda za njim. Svaki put kad bi došao k

nama da se druži s mojim ocem, uvijek mi se obraćao, “Hej ti, Crvena,

kako se ono kaže?”

Izdahnula je. “Čini se da sam sentimentalna večeras. Dođi,

pogledaj što smo napravile u knjižnici.”

“Tata te je smatrao jednom od nas.”

“Oh, Owene.”

“Stvarno. Tvoj otac bio mu je poput brata tako da si ti bila jedna

od nas. Uvijek mi je govorio da pazim na tebe.”

“Nije.”

“Jest.” Nježno ju je povukao za čekinjasti, bakreni rep prije nego

što su ušli u knjižnicu. “Nevjerojatno. Odličan ste posao odradile — i

brzo.”

“Sve je bilo organizirano”, rekla je i nasmijala se. “Kao što vrlo

dobro znaš. Još nedostaje nekoliko stvarčica, a meni je pala na pamet

ideja da fotografiramo osoblje na prednjemu trijemu. Možemo to

uokviriti i staviti ovdje. To je sad dio povijesti ovog mjesta.”

“Imaš pravo. Dogovorit ćemo to.”

“Mogu ja to preuzeti na sebe - posebno ako uspijem nagovorit

Rydera da mi dopusti da upotrijebim njegov fotoaparat. Javi mi kad

svi mogu i doći ću. Gdje je Hope?” pitala se.

mart@ & nymphe

56

“Otišla je u sobu Nick i Nora s Carolee, vjerojatno dovršavaju

uređenje sobe.”

“Ona nikad ne bi završila s uređivanjem da je netko ne natjera na

to. Hajde, natjeraj je.” Lagano ga je gurnula laktom. “Reci joj da treba

doći na večeru, i Carolee isto. Ti i Ry vjerojatno ste spremni za pivo i

prizalogajiti nešto.”

“Ja jesam.”

“Onda pođi po nju. Tebe će slušati. Menije bolje da otrčim preko

i upozorim svoje osoblje da nam dolazi poveća grupa. Vidjet ću mogu

li rezervirati stražnji dio restorana za vas.”

“Za nas. I ti moraš jesti.”

Nasmiješila se i nagnula glavu. “Paziš na mene?”

“Ja sam poslušan sin.”

“Kad ti odgovara. Vidimo se tamo poslije.”

Razišli su se, a dok je prolazila pokraj Elizabeth i Darcy, začula je

glasove. Pretpostavljajući da je to bila jedna točka razgledavanja,

polako je otvorila vrata.

U praznoj sobi Murphy je stajao pokraj otvorenih vrata trijema

razgovarajući. Ni s kim.

“Murph?”

“Bok!”

“Hej, dušo, hladno je vani. Ne možeš držati vrata otvorenima.”

“Nisam. Nisam ništa dirao. Ona voli ići van da može vidjeti.” Avery je

oprezno odšetala do vrata i zgrčila se od hladnoće dok je gledala gor

edolje po trijemu. “Tko voli ići van?”

mart@ & nymphe

57

“Dama. Kaže da je mogu zvati Lizzy kao Beckett.”

“Oh.” Avery je osjetila hladnoću koja nije imala veze s otvorenim

vratima. “Oh, Bože... Ovaj... je li ona ovdje sada?”

“Eno je tamo, pokraj stubišta.” Pokazao je prstom. “Rekla mi je

da ne idem van jer će se moja mama brinuti.”

“Ima pravo u vezi s tim.”

“Ona čeka.”

“Stvarno? Što?”

“Čeka Billyja. Hoćemo li sad ići na pizzu?”

“Ah... Da, za minutu.” Avery je skočila poput zeca kad su se vrata

sobe otvorila. Slabašno se nasmiješila kad ju je Owen pogledao u

čudu. “Mi smo samo... ne znam. Murphy, čujem tvoju mamu i Bečka

gore. Idi onamo, u redu? I obećaj mi da ćeš ostati s njima.”

“Dobro. Samo sam htio vidjeti Lizzy. Ona voli popričati s nekim.

Bok!”

“Dovraga”, izlanula se Avery kad je napustio prostoriju. “Ćula

sam ljude — i pritom mislim na ljude — kako razgovaraju pa san],

otvorila vrata. Ugledala sam samo Murphyja i otvorena vrata. A on je

rekao da dama — Lizzy — stoji tamo vani pokraj stubišta. On je vidi i

razgovara s njom. Čula sam glasove, Owene, ne samo jedan glas. I...”

“Uspori, udahni.”

Ušao je unutra i zatvorio vrata trijema.

“Ali ona je tamo. Zar ne bi trebao čekati dok se ona ne vrati

unutra?”

“Mislim da će se snaći.”

mart@ & nymphe

58

“A možda je već unutra.” Razorogačenih očiju Avery se naslonila

na vrata. “To je bilo tako... tako kul! Murphy Brewster, šaptač

duhovima. Rekao je da čeka nekoga tko se zove Billy. Moram katkad

odsjesti u ovoj sobi. Možda bih mogla imati bliski susret - osim ako se

nije riječ o svemircima, zar ne? Nevjerojatno!” Owen je položio ruke

na njezina ramena. Sva je drhtala od uzbuđenja. “Opet udahni.”

“Dobro sam. Uzbudljivo je i malo razdražuje - ali na kul način.

Zašto si ti tako smiren?”

“Ti si ukrala sve uzbuđenje. Čeka Billyja?”

“To je Murphy rekao i čini se da je on na izravnoj liniji. Možda je

Billy njezin muž ili ljubavnik.”

“Muževi su uglavnom i ljubavnici.”

“Znaš na što mislim. I ona ga čeka ovdje tolike godine. Samo čeka

svoga Billyja. To je tako romantično.”

“Meni zvuči tragično.”

“Nije, ovaj, možda jest, ali je i romantično. Ljubav koja je vječna,

koja traje — jer je rijetko tako u stvarnosti, zar ne?”

“To ne bih znao”, započeo je, ali ona je i dalje blebetala.

“Ta je ljubav drži ovdje jer je moćna. Magična je. To je najvažnije.

To je...”

Vrata na koja je bila naslonjena naglo su se otvorila, gurnuvši je

ravno na Owena. Čvrsto ju je uhvatio rukama da ne padne, pri čemu

mart@ & nymphe

59

joj je glava pala unutrag, a njezine su se oči susrele s njegovima.

“Zanimljivo”, dovršila je rečenicu.

Nije rekao ništa. Stajali su tako tijela priljubljenih otvorenim

vratima iza njezinih leđa dok je zvuk trčanja i smijeha dopirao s

hodnika.

Pomislio je, što je ovo, dovraga, što je ovo.

Tad su se njegove usne našle na njezinima i njezini prsti zaronili

su u njegovu kosu.

Vatrena i živahna - takva je bila, a takav je bio i poljubac. Vatren i

živahan, pun svjetla i energije. Pun Avery.

Sve se otelo kontroli, ostavilo ga bez daha, oštra, razarajuća

potreba preplavila mu je tijelo, vrela bujica jurnula je pod njegovom

kožom. Izgubio je pojam o bilo čemu drugome, osim o njezinu okusu i

pokretima njezina tijela, žudnji s njezinih usana, mirisu limuna i kozje

krvi.

Održavala je ravnotežu na nožnim prstima i priljubila svoje tijelo

uz njegovo dok su uzbuđenje i čuđenje poput bujice tekli njome.

Pustila ga je da divlja, taj brzi, turbulentni val koji ju je odnio u

nepoznato, iako ju je zarobio u tom trenutku.

On se prvi istrgnuo iz zagrljaja i zurio u nju poput muškarca koji

izlazi iz transa. “Što je to bilo? Što je to bilo?”

“Ne znam.” I nije bila sigurna je lije uopće briga, ni kad se opet

našla u njegovu čvrstom zagrljaju. Prepustila se tom drhtavom

trenutku.

Netko je lupao po vratima.

mart@ & nymphe

60

“Owen? Avery?” vikao je Beckett. “Što se događa? Otključajte

prokleta vrata.”

“Čekaj.” Owen je pažljivo ispustio Avery iz ruku. “Čekaj”, ponovio

je, ali ovoga puta njoj. Dolazeći do zraka, prišao je vratima. Polako ih

je otvorio.

“Što se događa, dovraga?” Beckett ih je zapitao, ali onda su mu

pozornost privukla otvorena vrata trijema. “Oh.”

“Nije ništa. Sve je u redu. Ja ću se pobrinuti za to.”

“Murphy je rekao da ste ti i Avery ovdje.” Beckett se osvrnuo za

sobom da provjeri jesu li djeca u blizini. “Jeste li dobro?”

“Da. Sve je u redu. Idemo na pizzu.”

“Tako je. Treba zaključati vrata.”

“Ja ću.” Avery je bešumno zatvorila vrata trijema i povukla zasun.

“Dobro. Vidimo se u Vesti.”

Beckett ih je oboje još jednom pogledao prije nego što se

okrenuo i otišao.

Zureći u Avery, Owen je stajao na mjestu, s jednom rukom na

kvaki otvorenih vrata.

“Bilo je čudno”, započela je. “Je li bilo čudno?”

“Ne znam.”

“Valjda je... sva ta priča o romantici i ljubavi... nešto pokrenula.”

“Da. Vjerojatno. Dobro.”

Duboko je udahnula i prišla mu. “Ne želim da bude čudno.”

mart@ & nymphe

61

“Dobro.”

“Trebali bismo otići odavde. Iz ove sobe, mislim.”

“Dobro.”

“Idem prijeko pomoći Daveu.”

“Dobro.”

Udarila ga je u prsa. “Je li to sve što imaš za reći? Dobro, dobro,

dobro?

“Sad mi se to čini najsigurnijim.”

“Najsigurnije, mo’š mislit.” Duboko je udahnula. “Neće biti čudno

i nemoj govoriti dobro.”

Odjurila je iz sobe te niz stube.

“Dobro”, rekao je ispod glasa.

Zatvorio je vrata. Dok je odlazio, učinilo mu se da je čuo

prigušeno žensko smijuljenje za sobom.

“Da, baš je fora”, promrljao je. Uvukao je ruke u džepove i mrko

sišao dolje.

mart@ & nymphe

62

4

ladnoća je čvrsto i bešćutno ščepala zimu za gušu. Ispod

okrutno plavog neba svaki je udisaj zraka štipao sve

bolnije. Jaka poledica pretvorila je cijelo dvorište u

klizalište, a Owen, Beckett i Ryder stupali su vanjskim stubama.

“Ne želim čuti ni o kakvim promjenama, poboljšanjima ili

pitanjima ’što ako’”, promrmljao je Ryder.

“Hajdemo samo pogledati ovo.” Beckett ih je odveo u Jane i

Rochester.

“Koliko prokletih kutija.” Beckett je uvukao ruke u džepove. “Čini

se da je mama kupila dovoljno lampica da osvijetli pola grada.”

“Možemo zapisati što trebamo napraviti u N&N kad se vratimo.”

Owen je pokazao rukom na sobu. “U čemu je problem ovdje, Beck?”

“Ne znam ima li ovdje problema, ali riječ je o jedinome mjestu s

privatnošću u cijeloj zgradi, a stalno smo bili okruženi ljudima

— osim toga, otišao si iz Averyna restorana prije nego što

sam te mogao stjerati u kut. Dakle, što se, dovraga, dogodilo s

Elizabeth?”

“Za Boga miloga.” Ryder je skinuo kapu i provukao prste kroz

svoju gustu smeđu kosu. “Doveo si nas ovamo da razgovaramo o

duhovima?”

“Murphy je bio u toj sobi”, podsjetio ga je Beckett. “Sam, vrata

sobe zatvorena, vrata trijema otvorena. On je navršio tek šest godina,

dovraga. Clare se više ne užasava Lizzy. Da nije bilo Lizzy koja je pisala

H

mart@ & nymphe

63

na pari na ogledalu u kupaonici tamo, u svakom slučaju, uspjela je to

izvesti i upozoriti nas, možda ne bismo stigli na vrijeme kad je

Freemont naganjao Clare. Ipak je on samo mali dječarac.”

“Dobro.” Ryder je ponovno nataknuo kapu na glavu. “Dobro,

imaš pravo u vezi s tim. Ali cijela ta histerija oko duhova je iritantna.”

“Tebi su i klupe u parkovima iritantne u nekim tvojim

raspoloženjima.”

“Ovisi o tome želim li ili ne sjesti na njih.”

Beckett je samo odmahnuo glavom. “Uspjeli smo izvući većinu

toga iz Murphyja. Taj mali nema tipku za isključivanje. Odlučio ju je

posjetiti i ušao je. Govorio joj je o školi, o štencima. Ona ga je pitala o

njegovoj obitelji.”

“Tako je štrumf Murph ugodno ćaskao s duhom,” Ryder je

komentirao. “On treba vlastiti TV šou. Murph, domaćin duhovima.”

“Smiješno,” Beckett je dodao hladno. “Ona je izišla, ali njemu nije

dala, jer to njegova majka ne bi voljela. Brinula bi se. I rekla mu je da

voli biti na trijemu. Da čeka Billyja. Sad kad je hotel obnovljen i ima

ljudi i svjetala, mislila je da će je lakše pronaći.” “Koji Billy?” upitao je

Ryder.

“Pitamo se i mi. Murphy nije saznao taj dio.”

“Zašto mene gledate?” čudio se Owen. “Nisam bio nazočan

ničemu od toga. Kad sam ušao, Avery je već bila unutra s Murphyjem.

Poslali smo ga Clare da se ne brine.”

“Da, onda je brbljao o Lizzy, o tebi i Avery. I nisam mogao otvoriti

vrata. Zaglavila su se.”

“Dakle, igrala je igrice.” Owen je slegnuo ramenima. “To nije prvi

put.”

mart@ & nymphe

64

“Neće biti ni zadnji”, promrmljao je Ryder.

“Ni prvi ni zadnji”, složio se Becket. “Ali, kad si otvorio vrata

iznutra, izgledao si kao netko koga je netko opalio tupim predmetom

u glavu. Želim znati što se dogodilo u vremenu između trenutka kad

ste poslali Murphyja mami i trenutka kad ste otvorili vrata.”

“Ništa posebno.”

“Lažeš.” Ryder je frknuo. “I to loše. I ako to nije bilo ništa

posebno, zašto si bio sav čudan u Vesti? Kao da si se našao u

neobranu grožđu, a onda si nešto promrljao o papirologiji koju moraš

riješiti i otišao.” Cereći se, Ryder je kimnuo glavom Beckettu. “To je

bilo nešto posebno.”

“Gukni, Owene”, rekao mu je Beckett.

“U redu, u redu. Avery me je zasula svime što joj je Murphy

rekao. Bila je potpuno uzbuđena i čeznutljiva. Priča o duhovima,

čekanje Billyja. Kao scenarij za TV film. Romantika, vječna ljubav i sve

to. Znaš kakva Avery zna biti kad se govori o tome.”

“Ne baš.” Ryder je slegnuo ramenima. “Nikad nisam vodio

romantičan razgovor o vječnoj ljubavi s Avery. A ti?” pitao je

Becketta.

“Ne, koliko se sjećam. Ipak je Owen bio njezin prvi dečko.”

“Prestani.” Uhvaćen između srama i razdraženosti, Owen se

meškoljio na mjestu. “Imala je pet, možda šest. Kao Murphy. Isuse.”

“Rekla je da će se udati za tebe”, Beckett ga je podsjetio, na što

su se on i Ryder nasmijali. “I da ćete imati tri psa, dvije mačke i pet

bebica. Ili možda je bila riječ o trima bebicama i pet pasa.”

“Dao si joj prsten, buraz.”

mart@ & nymphe

65

Uhvaćen u zamku, Owen je iskesio zube Ryderu. “Iz jebenog

aparata za igračke. Samo smo se igrali. I ja sam bio dijete, za Boga

miloga.”

“Poljubio si je ravno u usta,” Beckett se sjetio.

“To se, jednostavno, dogodilo. Taj tvoj duh kratkog fitilja što

miriše na kozju krv gurnuo je vrata dok je Avery bila naslonjena na

njih. Odjednom se našla u mojem zagrljaju i...”

Podignuvši obrve, Beckett je nagnuo glavu dok je proučavao

Owenovo lice. “Ja sam govorio kad je imala pet godina.”

“Oh.”

“Ali upoznaj nas s najnovijim događajima”, Ryder je bio uporan.

“Uvalio si jezik maloj Vatrenoj?”

“To se jednostavno dogodilo”, inzistirao je. “Vrata su je bacila na

mene.”

“Da, svaki put kad se žena spotakne, ja se bacam na nju.”

“Popuši mi”, rekao je Owen Ryderu.

“Mora da je bio pakao biti iznenada zatočen pod njezinim

usnama,” Beckett je nagađao. “Ako uzmemo u obzir kako si izgledao

kad si otključao vrata.”

“Nisam otključao vrata jer nisu bila zaključana. Ona je to

napravila.”

“Riđokosa?”

“Ne, ne Avery. Elizabeth. Onda se smijala.”

“Avery?”

mart@ & nymphe

66

“Ne!” Gotovo počupavši kosu od bijesa, Owen je koračao među

gomilama kutija. “Elizabeth. Nakon što se Avery naljutila i otišla, čuo

sam je kako se smije.”

“Avery se naljutila jer si je poljubio?” priupitao ga je Becket. “Ne.

Možda. Kako da ja znam što ženu ljuti?” Frustracija ga je zapljuskivala

u valovima. “Nitko ne zna jer to može biti bilo što. To je neriješeni

misterij. I sljedećeg dana, kad je bilo što u redu, onda je nešto drugo.

Nijedan muškarac to ne zna”, rekao je Owen mračno.

“Ima čovjek pravo”, komentirao je Ryder. “Onda. Da čujemo još.”

Ryder je zakvačio palčeve na džepove. “Je li ti uzvratila poljubac? To

muškarci znaju, stari.”

“Da, uzvratila mi je poljubac.”

“Kao refleks ili se unijela?”

“Unijela se”, promrmljao je Owen. “Nije baš bila prijateljska

pusa.”

“S jezicima?”

“Isuse, Ry.”

“Nisi ti jedini koji voli detalje.” Ryder je namignuo Beckettu.

“Definitivno s jezicima.”

“Rekao sam da je sudjelovala, zar ne? Onda je Beck počeo lupati

po vratima i sve je postalo nadrealno. Nije htjela da bude čudno,

znate? Pa sam rekao dobro. Rekla je da ide pomoći Daveu i ja sam

rekao dobro.”

“Ti si debil.” Sažalijevajući ga, Ryder je odmahivao glavom. “Ti bi

trebao biti pametan. Ti si pametan, Beckett je dobar, a ja sam

zgodan. Ali ti si debil. Sjebao si priliku, stari.”

mart@ & nymphe

67

“Zašto? Zašto sam debil?”

Beckett je podigao ruku. “Aha, skužio sam. Poljubio si ženu da su

ti oči ispale i, ako su tvoje tvrdnje istinite, i ona je uživala u tome

koliko i ti. Onda si rekao ‘dobro’, iako je ona očito ispitivala teren? Ti

si debil.”

“Nije htjela da bude čudno. Ja sam se trudio da ne ispadne

čudno.”

“Gurnula te je mrtva žena, završio si isprepletenih jezika s bivšom

curom i duh vam je zaključao vrata? To je jebeno čudno”, zaključio je

Ryder.

“Nije mi ona bivša cura. Imala je pet godina!”

Ryder je prijateljski položio ruku na Owenovo rame. “Žene nikad

ne zaboravljaju. Ti ne želiš da bude čudnije nego što jest, moraš

razgovarati o tome s njom. Budalo jadna.”

“Averyje u pravu”, nagađao je Beckett. “Lizzy je romantičarka.

Prvi put sam poljubio Clare baš u ovoj zgradi - poslije sam shvatio da

je Lizzy imala prste u tome. Barem jednim dijelom.”

“Onda razgovaraj s njom”, navaljivao je Owen. “Reci joj da se ne

miješa.”

“To što si poljubio Riđokosu zasigurno je ubilo ponešto tvojih

moždanih stanica”, zaključio je Ryder. “Možeš reći ženi što da radi —

ako to odigraš kako treba — i možda, možda će polovicu vremena to i

raditi, ili što slično tomu. Ako je riječ o živoj ženi. Ako je mrtva? Bojim

se da ništa od toga.”

“Sranje.”

mart@ & nymphe

68

“Bolje je da razgovaraš s Avery”, savjetovao ga je Becket. “I

napravi to što prije i kako treba.”

“Sranje.”

“Dakle, sad kad smo si olakšale dušu, dame moje, vratimo se

poslu.” Ryder je odšetao do vrata i otvorio ih. “Moramo završiti

hotel.”

Nije ju mogao izbjeći - nije to zapravo niti želio. Ali nije mogao, ne

između iznošenja, unošenja, čišćenja, stanki za jelo. U normalnim

okolnostima viđao je Avery jednom na tjedan. Otkad su počeli radovi

na hotelu, to je bilo gotovo svakodnevno. Sad, kad se posao

približavao kraju, putovi su im se isprepletali više puta na dan.

Ali - zato što nije bio debil - ti trenutci nisu uključivali vrijeme

nasamo za koje je znao da razgovor o tome zahtijeva.

Čak i da je mogao pronaći mjesto na kojemu neće stalno prolaziti

ljudi, svakih pet minuta netko bi ga prekidao.

Tako da je napravio ono što je mislio da je najbolje. Pretvarao se

kao da se ništa nije dogodilo. Sljedećih nekoliko dana razgovarao je s

njom, donosio joj kutije, naručivao hranu od nje, kao da je sve

normalno.

Budući da se ona ponašala isto tako, mislio je: problem riješen.

I kao posljednji posao tog dana - nadao se i tjedna - nosio je

kutiju sa žaruljama u sobu Nick i Nora. Planirao je obići sve dovršene

sobe i postavljati odgovarajuće žarulje.

Oklijevao je trenutak kad je ugledao Avery kako vješa kristalne

suze na samostojeću lampu.

Okrenula se prema njemu. “Trebalo ih je povješati”, rekla je.

mart@ & nymphe

69

“Izgleda dobro.”

“Ja ih vješam na svoj način. Više mi se sviđa ovako nego onako

kako je na nacrtu. Justine je rekla da je i ona to napravila.”

“Meni je dobro.” Primijetio je da je su stolne lampe sa staklenim

postoljem pokraj uzglavlja kreveta već postavljene.

“Večeras sam cura od rasvjete”, rekla mu je.

Htio se našaliti kako je on dečko od žarulja, ali je malo bolje

razmislio.

Kvragu. Bilo je čudno.

“Ja sam čovjek sa žaruljama. Neka sve svijetli!” Izvadio je žarulju

iz kutije. “Slušaj, Avery...”

“Pogledaj!” uletjela je Hope u kaputu i sa šalom oko vrata. “Zar

nije fantastična?”

Nosila je skulpturu muškarca i žene u art deco stilu.

Avery se okrenula da vidi. “Predobra je! To su Nick i Nora

Charles.”

“Poklonili su nam je divni ljudi iz Basta.”

“Aaaaa. Sad mi je još i draža.”

“Jednostavnoje savršena!” Nakon što je na trenutak promotrila

sobu, Hope ju je stavila na jedan kraj drvene maske za radijator koju

je napravio Owen. “Jednostavno savršeno. Sviđa mi se ta podna

lampa. Malo blještavih, a mnogo glamura i stila. Kad završiš s poslom

ovdje, Avery, možeš li doći u J&R da nam kažeš svoje mišljenje?

Owene, pokušavamo odlučiti koji komad čipke što ga je tvoja baka

mart@ & nymphe

70

izvezla odabrati, one koje je tvoja mama obrubila i uokvirila. Prelijepi

su. Ona je bila umjetnica.”

“Da je imala dovoljno konca, izvezla bi Taj Mahal.”

“Vjerujem ti. Suzili smo izbor na dva komada. Treba nam još

jedno mišljenje, Avery.”

“Mogu vam pomoći. Ovo je posljednja suza. Hvala Bogu.” Kratko

je promotrila svojih ruku djelo i kimnula glavom. “Odlično.”

“Pođi onda sa mnom. Moramo još samo to odlučiti i gotovi smo

za večeras.”

“Dobro, jer moram juriti preko, imam nekog posla.”

“Kad završiš s time, dođi k meni”, rekla je Hope. “Clareini roditelji

večeras čuvaju klince i Beckett ima poslovnu večeru s klijentima.

Popit ćemo malo vina i ja ću nešto skuhati.”

“Ja sam za. Daj mi još dvije minute da ovo završim.”

Kad je Hope izišla, Avery je čučnula da pokupi ostatke

otpakiravanja lampi. “Još su ljepše kad su upaljene”, komentirala je

kad ih je Owen upalio da provjeri rade li.

“Da. Onda, Avery..., je li sve u redu među nama?”

Nakon glasnih otkucaja tišine, okrznula ga je pogledom. “Opet ta

riječ.”

“Ma daj, Avery.”

Još uvijek čučeći, uputila mu je dug, mrk i odlučan pogled. “Ja

sam OK. Jesi li ti OK?”

“Da, samo...”

mart@ & nymphe

71

“Zvuči kao da smo dobro. To nije bio moj prvi poljubac, Owene.”

“Ne, ah...”

“Čak ni moj prvi poljubac s tobom.”

Prebacio je kutiju sa žaruljama na svoj drugi bok. “To je bilo...”

“Dakle, nema nikakvih problema.”

“Nema problema”, složio se, iako je pomislio da je ovo zvučilo

kao problem. “Ja ću to pokupiti. Ionako moramo iznijeti hrpu smeća.”

“Dobro”, započela je. “Ako imaš vremena, možeš postaviti i

ogledalo, ono u obliku sunca. Hope je označila mjesto na zidu.” “U

redu.”

“Želim ti ugodan vikend ako se ne vidimo.”

“Da, i ja tebi.”

Mrko je pogledao karton, pa ogledalo, pa prazan hodnik.

“Sranje”, promrljao je i otišao po bušilicu.

“Je li sve u redu medu nama?” Avery je gestikulirala s čašom

vina. “Idiot.”

U Hopeinoj dnevnoj sobi, sklupčana na kauču, Clare se smijala

svojoj prijateljici. “On jednostavno ne zna kako se nositi s time.” I

dalje nespremna da pokaže razumijevanje za njega, Avery je

bjesnjela. “Neku je večer znao kako se nositi sa mnom.”

“Beckett je bio čudan i sav u grču nakon što smo se gotovo

poljubili prvi put. Možda je to crta braće Montgomery.”

“Kad ste se poljubili, prestao je biti čudan.”

mart@ & nymphe

72

“Istina.” Clarein je osmijeh preplavila toplina. “Totalna istina.

Ipak, poznajući vašu povijest..

“Povijest - smijurija.”

“Koja povijest?” Hope je nosila pladanj s voćem i sirom iz svoje

kuhinjice. “Nisam imala priliku saznati sve detalje. Gurkanje duha,

vreo poljubac, poslije bezvezno Owenovo ponašanje.”

“To je uglavnom to.”

“Povijest? Ima li tu nečega više osim toga što se poznajete

oduvijek? Clare i Beckett poznavali su se godinama prije nego što su

završili zajedno.”

“Ja sam bila s Clintom”, podsjetila ju je Clare. “Bili smo par

otpočetka tako da nisam imala povijest s Beckettom, osim

povremenog druženja.”

“Ti si imala još nešto s Owenom?” ispitivala ju je Hope. “Što mi je

promaklo?”

“Bili su zaručeni.” Smijuljeći se, Clare je nazdravila Avery. “Što?”

Hopeine crne oči poput tamne čokolade zakolutale su od šoka. “Kad?

Zastoja to ne znam? Ovo je velika stvar.”

“Bili smo klinci. Mislim da sam imala pet godina — gotovo šest.

Naši su očevi bili prisni tako da smo dosta vremena provodili zajedno.

Bila sam zaljubljena u njega.”

“Tako da ga je zaprosila — odnosno, objavila je da će se oženiti

kad budu veliki.”

“Aaaa, to je tako slatko.”

Avery se malo raznježila i slegnula ramenima. “To je vjerojatno

njemu bila golema sramota. Mislim da je imao osam. Ali lijepo se

mart@ & nymphe

73

ponio u vezi s tim. Bio je strpljiv”, sjetila se, još se više raznježivši.

“Bila sam zaljubljena u njega nekoliko godina.”

“To je puno vremena u toj dobi”, istaknula je Hope. “Pokušavam

se sjetiti. Onda je počeo izlaziti s Kirby Anderson.” Raznježenost je

iščezla s njezina lica, a oči su joj bljesnule okrutnošću. “Ta

desetogodišnja drolja. Owen Montgomery slomio mi je srce s tom

namigušom i otimačicom dečka.”

“Trebala bih istaknuti, zbog Hope, da je Kirby Anderson danas

udana, majka dvoje djece, i aktivistica za zaštitu okoliša koja živi u

Arlingtonu u Virginiji.”

“Prerasla je to.” Avery je slegnula ramenima. “Ali još bi moglo biti

nečeg kurvinjskoga u njoj, samo je prikriveno. U svakom slučaju,

nakon toga nisu me zanimali dečki dok nisam ušla u pubertet.”

“Ali oprostila si Owenu”, navodila ju je Hope da nastavi.

“Naravno. Odlučila sam da neću patiti za njim. Osim toga, prvi dečko

nije i posljednji, zar ne?” Nakon što je to popratila kretnjom ruke,

odrezala je komadić gaude i zagrizla ga. “Posebno ako je šupak.”

“Nemoj biti tako okrutna prema njemu.” Clare se nagnula i

potapšala Avery po ruci. “On je vjerojatno zbunjen, ne zna kako se

postaviti. Znaš da mu mnogo značiš. Svima njima.”

“Da, da.” Uzdahnula je. “Bio je to jebeno dobar poljubac. Naučio

je mnogo otkad je imao osam godina — ili sam ja naučila. Oboje smo

naučili. Ne bi mi smetalo da ga ponovno poljubim.” “Stvaaarno?”

Hope je otegla pitanje dok je kušala krišku j abuke.

“Naravno. Što sam ja, glupa? Jebeno se dobro ljubi — i to sad

znam. I stvarno je zgodan.”

“Bi li spavala s njim?” bila je znatiželjna Hope.

mart@ & nymphe

74

“Hmm.” Razmišljajući, Avery se nagnula prema naprijed i zgrabila

bobu kiseloga, bijelog grozda. “Oboje smo slobodni, oboje smo

odrasle osobe. Možda. Da, možda, dok god smo čiste glave. Owenu

se može vjerovati. To je jako važno, znati da si s nekim komu možeš

vjerovati.” Zagrizla je grozd i nacerila se. “I tko je jako zgodan.”

“Slušajući sve ovo, drago mi je što nisam u toj areni.” Hope se

zadovoljno zavalila u naslonjač sa svojom čašom vina.

“Nećeš moći ostati izvan te arene.” Avery je odmahnula glavom.

“Prekrasna si, pametna, zanimljiva — i ljudsko biće.”

“Trenutačno me ne zanima izlaženje s frajerima. Ne samo zbog

Jonathana. Zapravo, sad kad razmislim, nikako zbog tog šupčine. Sad

se samo želim usredotočiti na hotel, da budem najbolja domaćica

hotela i da to prekrasno mjesto održavam savršenim. Muškarci,

izlaženje s njima, seks? Trenutačno mi nisu na popisu.”

“Budi oprezna”, upozorila ju je Clare. “Ne ispada uvijek onako

kako isplaniramo.”

“Ali ja sam stručnjakinja za planiranje.”

Owen nije dobro spavao, što ga je izluđivalo. On je uvijek spavao

dobro. Smatrao je to vještinom, poput stolarstva ili računanja iz

glave.

Ali umjesto da se skljoka u krevet nakon cjelodnevnog rada,

znojnoga jednosatnog treninga, opuštajuće vrele kupke u

hidromasažnoj kadi, spavao je nemirno i stalno se budio.

Obećao je sam sebi da neće raditi preko vikenda, ali kad čovjek

ustane iz kreveta prije svitanja, što da radi sa sobom cijeli dan?

mart@ & nymphe

75

Kuća mu je bila uredna. Uglavnom je i bila, ali zbog

preokupiranosti oko hotela posljednjih nekoliko tjedana gotovo da je

kod kuće samo prespavao. Međutim, čak ni on nije mogao pronaći

ništa za prigovor.

Beckett i on projektirali su kuću s koje možeš baciti kamenčić na

kuće njegove majke, Rydera i Becketta, čiju je konačno dovršavao.

Volio je biti blizu obitelji, a ipak živjeti sam i imati privatnost na svojoj

šumovitoj čestici.

Prostor je odražavao njega i njegovu praktičnu prirodu sa svojom

otvorenom kuhinjom i blagavaonicom kao zajedničkom velikom

prostorijom i prostorom za zabavu kad mu nitko nije bio u gostima. S

lijeve su strane praonica i ostava služile kao spremište za stvari.

Vjerovao je u višefunkcionalnost, čak i u kućama.

Sad, noseći samo široke hlače od flanela, stajao je na vratima

atrija koja su vodila na njegov široki, popločeni trijem, ispijajući kavu

samljevenu i skuhanu u elegantnu i učinkovitu aparatu kojim se

počastio za svoj prošli rođendan.

Ryder ga je zvao Hilda, tvrdeći da sve što je sjajno i komplicirano

mora biti ženskog roda.

Uglavnom bi ga ta prva šalica dobre i jake kave oraspoložila,

dajući mu energiju za dan pred njim.

Ona je bila čudna, rekao je sam sebi — kao i bezbroj puta tijekom

besane noći. Rekla je da ne želi da stvari budu čudne, a onda se ona

počela ponašati čudno. Pokušavala je postići da se on osjeća krivim,

zaključio je, a on nije imao razloga da se osjeća krivim.

To je sve bilo glupo i on je to trebao zaboraviti. Jer on neće

izgubiti nijednu noć više zbog toga.

mart@ & nymphe

76

Razmišljao je o doručku, ali nije imao volje ništa pripremati. Nije

imao ništa protiv pripremanja hrane, osobito doručka vikendom kad

se mogao natrpati jajima i slaninom, sjesti za svoj šank i igrati se

iPadom.

Nije imao volje ni za igru iPadom, a to je bilo loše. Uvijek je imao

volje za igru na iPadu.

Tako da je naposljetku ipak radio. Malo će vremena posvetiti

izradi okvira za kamin u Beckettovoj spavaćoj sobi. Možda će ga i

završiti tako da ga Beckett može lakirati.

Nije imalo smisla povlačiti se po kući cijeli dan ako nije znao

uživati u besposličarenju. Osim toga, njegova je majka uglavnom rano

ustajala, pomislio je dok se penjao središnjim stubama koje su

izgradili on i njegova braća. Ona će mu pripremiti doručak — i možda

bije mogao malo ispitati - suptilno — o Avery.

Neće sve ispričati majci — to bi bilo... čudno. Ali nije poznavao

nikoga tko je bolje znao procijeniti ljude od Justine Montgomery.

Skrenuo je u svoju spavaću sobu, upalio mali plinski kamin

svjetlosmeđe boje i odnio kavu u kupaonicu. Kad se otuširao i obrijao,

obukao je radnu odjeću i obuo zaštitne čizme.

Pospremio je krevet — izravnao je donju plahtu, zategnuo bijeli

prekrivač, posložio jastuke u tamnosmeđim jastučnicama.

Iskopčao je mobitel iz punjača, zakvačio ga za remen, uzeo

džepni nožić, nešto sitniša i novčanik s komode. Uzeo je čistu maramu

iz ladice komode.

Zastao je na trenutak mršteći se, ni sam ne znajući zbog čega.

Previše je tiho, shvatio je. Njegova kuća i okućnica bile su upravo

mart@ & nymphe

77

onakve kakve je htio, posla je bilo mnogo i ispunjavao ga je. Ali bilo je

pretiho.

Vrijeme je za psa, rekao je sam sebi. Vrijeme je da ozbiljno

razmisli da nabavi psa. Možda nekog labradora poput majčina — ili

vjernu džukelu poput Ryderove.

Već je planirao nabaviti psa, ali zbog zaposlenosti i zahtjevnosti

posla oko hotela to je stalno odgađao.

Bolje da pričeka do proljeća, promislio je dok je silazio niz stube.

Lakše je izdresirati štene da obavlja nuždu vani kad su toplija

vremena. Ili bi možda mogao udomiti starijega psa - kad bi barem

upola imao sreće kao Ry s Blentom.

Izvukao je svoj radni kaput iz ormara, navukao skijašku kapu i

rukavice te pokupio ključeve iz zdjelice pokraj vrata.

Trebao je psa, pomislio je. To mu je nedostajalo u životu. Dobar

pas.

Možda bi mogao s majkom skočiti do skloništa za životinje nakon

doručka i nakon što odradi dio posla u radionici.

Kimajući glavom od zadovoljstva, ušao je u svoj kamionet.

Zvučalo je kao dobar plan — a on je volio dobre planove.

Upalio je automobil, prošao pokraj malene drvene garaže koju je

sagradio za svoj džip i ralicu kojom se služio na svojem posjedu i

izašao na Glavnu ulicu. Skrenuo je jednom, pa drugi put u dvorište

kuće na brežuljku koja je pripadala njegovoj majci.

Psi su trčali dvorištem — Cus (skraćeno od Atticus) s jednom od

njegovih mnogobrojnih izgrizenih loptica zarobljenom u njegovim

ustima, očiju divljih od radosti. Cusov brat Finch izlijetao je pred njega

tako da su se oba psa prevrtala i hrvala.

mart@ & nymphe

78

Da, Owen je pomislio smijući se, svakako je trebao psa.

Okružio je dvorište automobilom i i ostao iznenađen kad je

ugledao kamionet Willyja B. parkiran pokraj majčina automobila.

Rano je za posjet, pomislio je, čak i za Averyna oca. Ali opet, znao

je da Willy B. često svrati, a sad kad je bio jedan od izloženih

umjetnika u galeriji njegove majke, običavao je svratiti češće s nekim

novim djelom ili dizajnom.

Koja sreća, Owen je zaključio parkirajući automobil. Možda će

moći izvući neke informacije o Avery iz Willyja B. - suptilno, suptilno.

Zastao je na trenutak kako bi dohvatio lopticu koju je Cus ispustio

molećivo pred njegovim nogama. Zamahnuo je i bacio je daleko kako

bi psi pojurili za njom, a onda je požurio prema stražnjim vratima.

Čuo je glazbu s udaljenosti od tri metra i protresao glavom.

Tipično za njegovu majku — koja nikad nije vikala ni na jednoga

svojeg sina da smanji prokletu glazbu.

Ona je uvijek raspaljivala svoju.

Odgurnuo je vrata i namirisao slaninu i kavu. Smijući se, pomislio

je: u pravo vrijeme.

A onda su mu oči gotovo iskočile iz glave.

Slanina je cvrčala na štednjaku. Njegova je majka stajala ispred

tave.

I Willy B., sa svih svojih 193 centimetra, ne noseći ništa osim

bijelih bokserica, s rukama na stražnjici Owenove majke i usnama na

njezinima.

mart@ & nymphe

79

5

jerojatno je proizveo neki zvuk koji je nadglasao

žestoku glazbu i prekinuo šokantan zagrljaj. Možda je

vrisnuo. Nadao se da nije vrisnuo, barem ne izvan svoje

glave.

Njegova je majka - u rastvorenu ogrtaču, u kratkim crvenim

hlačama pidžame i tankoj (pretankoj) bijeloj majici — ustuknula.

Njezine su se oči susrele s njegovima i trepnula je.

A onda se nasmijala.

Ona se nasmijala.

Willy B. Imao je toliko dostojanstva da je pocrvenio poput

njegove razbarušene kose i kratke bradice.

“Što?” Owen je promucao, šokiran do srži. “Što — vi — što?”

“Pripremam nam doručak”, rekla je Justine ležerno, dok je

osmijeh i dalje lebdio na krajevima njezinih usana. “Pretpostavljam

da moram razbiti još nekoliko jaja.”

“Vi — ali — što? Mama?”

“Pokušaj napraviti cijelu rečenicu, Owene. Uzmi kave.” Posegnula

je za šalicom.

“Ah... Trebao bih...”, i dalje žarko crven Willy B. vrpoljio se na

svojim golemim stopalima, “... obući hlače.”

“Da!” Owen je osjetio kako su mu ruke pljesnule u zraku, ali nije

ih mogao zaustaviti. “To. Hlače. Molim te, Bože.”

V

mart@ & nymphe

80

Pročišćavajući grlo, Willy B. šmugnuo je poput medvjeda u svoju

pećinu.

“Mama."

“To sam ja.” Sva živahna, Justine je isijavala radost. “Sjedni, zlato.

Popij kavu.”

“Što...”

Justine je uzela hvataljku kako bi izvadila slaninu da se ocijedi.

“Završi je ovaj put. Ja ću je započeti. Što...?”

“Što...” Morao je progutati usku, bodljikavu knedlu u grlu. Nije

htjela proći. “Što radiš? Ovdje. S njim. Gola.”

Podigla je obrve i pogledala se. “Nisam gola.”

“Gotovo jesi.”

Očito se boreći s drugim osmijehom, Justine je zatvorila ogrtač i

zavezala ga. “Je li sad bolje?”

“Da. Ne. Ne znam. Moja glava. Je li mi glava eksplodirala?”

Rukama je provjerio je li na mjestu.

Justine je nastavila s pripremom doručka uzevši jaja i mlijeko iz

velikoga hladnjaka. “Planirala sam ispeći jaja, ali u danim okolnostima

imat ćemo pohani kruh. Voliš pohani kruh. Nisi doručkovao, zar ne?”

“Ne. Mama, ne razumijem ovo.”

“Koji dio ne razumiješ, dušo?”

“Ništa ne razumijem. Ništa.”

mart@ & nymphe

81

“U redu, objasnit ću ti. Kad ljudi odrastu, često žele biti bliski s

nekime. Najbolje je ako se zaistajedno drugomu sviđaju i poštuju se.

Važan dio te bliskosti jest seks, što znači...”

“Mama.” Vrućina je pojurila uz njegov vrat, ali nije bio siguran

koju je emociju zapalila u njemu. “Prestani.”

“Dakle, razumijem taj dio. Willy B. i ja se stvarno sviđamo jedno

drugomu i poštujemo se i pokatkad se seksamo.”

“Nemoj, nemoj, nemoj izgovarati Willy B. i seks s tobom u istoj

rečenici.”

“Onda ti ne mogu objasniti, zar ne? Prihvati to, Owene”,

savjetovala ga je i ponudila mu krišku slanine.

“Ali...” Uzeo je slaninu. Nije se mogao sabrati da govori

povezano.

“Voljela sam tvojeg oca. Jako, jako puno. Imala sam 18 kad sam

ga prvi put vidjela - prvi dan na poslu u građevinskoj tvrtki Wilson.

Tamo je bio, stajao na Ijestvama u poderanim trapericama, velikim

čizmama, remenom s alatom i bez majice. I, oh, moj Bože.” Položila je

ruku na srce. “Nisam mogla dobro vidjeti cijeli dan. Tom

Montgomery. Moj Tommy.”

Izvadila je zdjelu i počela tući jaja i mlijeko vilicom. “Nisam se čak

ni mogla pretvarati da sam sramežljiva kad me je pitao da iziđemo

van. Nisam nikad izišla ni s kim drugim nakon toga, prvog izlaska.

Nikad nisam niti željela nikoga. Nisam nikoga ni voljela kao što sam

voljela tvog oca.”

“Znam, mama.”

“Imali smo dobar život. Bio je tako dobar čovjek. Pametan,

snažan, duhovit. Zajedno smo izgradili biznis jer smo željeli vlastiti. I

mart@ & nymphe

82

ova kuća, ova obitelj - u svemu je Tommy prisutan. Svi ga vi imate u

sebi, neki od vas na način kakvi jeste, neki onako kako izgledate. Ti

imaš njegove usne, Beckett oči, Ryder njegove ruke. I više. Ja to

cijenim.”

“Žao mi je.” Gledajući je i slušajući što govori, osjetio je kako se

sva njegova srdžba rastopila. “Žao mi je. Nemoj plakati.”

“To nisu tužne suze. To su suze zahvalnice.” Dodala je šećer,

malo vanilije, velikodušne prstohvate cimeta. “Imali smo pfredivan,

zanimljiv i zaposlen život zajedno i on je umro. Ti ne znaš — nisam

nikad dopustila da znaš - kako sam bila bijesna na njega što je umro.

Tako bijesna tjednima, mjesecima. Ne znam koliko dugo. Nije trebao

umrijeti. Trebali smo biti zajedno zauvijek, a onda ga više nije bilo.

Nema ga, Owene, i nedostajat će mi dok god budem živa.”

“I meni.”

Nagnula se preko pulta i položila ruku na Owenovu, a zatim se

okrenula i uzela štrucu kruha.

“Willy B. voli Tommyja. Bili su bliski kao što ste vi dečki bliski.”

“Znam to. Znam to, mama.”

“Trebali smo jedno drugo kad je Tommy umro. Trebali smo

nekoga drugoga tko ga je volio, tko je mogao pričati priče o njemu.

Netko na koga se možemo osloniti, zaplakati na ramenu, smijati se. I

to smo radili, sve što smo radili, dugo vremena. A onda prije nekoliko

godina mi smo... recimo samo da sam mu počela pripremati doručak

tu i tamo.”

“Nekoliko... godina.”

“Možda sam ti trebala reći.” Slegnula je ramenima dok je

umakala kruh u mlijeko i jaja. “Možda nisam bila sigurna da želim

mart@ & nymphe

83

razgovarati o svojemu seksualnom životu sa svojim odraslim

sinovima. I činjenica jest da je Willy B. sramežljiv.”

“Jesi li... zaljubljena u njega?”

“Volim ga, naravno. Godinama, kao i Tommy. On je dobar čovjek,

znaš to. On je dobar otac — i morao je sam odgojiti Avery kad je

njezina majka otišla kako je otišla. Toliko je nježnosti u njemu. Jesam

li zaljubljena?” Namočeni kruh cvrčaoje u tavi. “Mi uživamo jedno u

drugome, Owene. Provodimo vrijeme zajedno kad imamo vremena.

Svatko od nas ima vlastiti dom, vlastite živote, vlastitu obitelj. Sretni

smo kako stvari što je i to nam je oboma dovoljno.”

“Mogu li mu sad reći da siđe dolje na doručak?”

“Da, naravno. Mogao bih otići.”

“Sjedi tu. Napravila sam dovoljno smjese od jaja za prokletu

vojsku.” Izišla je iz kuhinje, postavila ruke na bokove i viknula. “Willy

B., sigurno si već dosad obukao hlače, silazi dolje na doručak.”

Vratila se, okrenula kruh na drugu stranu, stavila slaninu i pohani

kruh na tanjure i poslagala ih na pult.

Dok se Willy B. dogegao, stavila je drugu turu kruha u tavu. “Sjedi

i jedi”, naredila je. “Nemoj da se ohladi.”

“Izgleda stvarno dobro, Justine.” Pročišćujući grlo, Willy B. sjeo je

na stolac pokraj Owena.

Krajičkom oka Justine je pogledala Owena.

“Hm, onda... što ima, Willy B.?”

“Oh, znaš.”

“Da.” Ne imajući izbora, Owen je posuo kruh sirupom.

mart@ & nymphe

84

“Ah... hotel postaje stvarno lijep”, osmjelio se Willy B. “Lijepa je

slika na trgu. Tvoj bi otac bio jako ponosan i zadovoljan.”

“Bio bi”, uzdahnuo je Owen. “Žene su stavile neka tvoja fensi

djela. Izgledaju dobro tamo.”

“Zar to nije sjajno?”

Za štednjakom Justine je okretala kruh i smješkala se dok su se

dva muškarca spoticala u razgovoru za doručkom.

Preživio je. Ni dalje nije bio siguran što da misli o tome, ali

preživio je doručak s majčinim... s Willyjem B. Psi su marširali za njim

u radionicu, a Cus, uvijek pun nade, nosio je jednu od svojih loptica.

Owen je upalio svjetla, radio i naložio grijanje. Nakon trideset

minuta petljanja po tome, odustao je. Njegov je mozak odbio

sudjelovati i nije htio riskirati da ozlijedi ruku pri rezbarenju.

Smanjio je grijanje, isključio je radio i svjetla. Psi su ga poslušno

pratili van. Kako bi priuštio Cusu zadovoljstvo, snažno je bacio lopticu

prije nego što se popeo u svoj kamionet.

Čisto, znojno stolarstvo, odlučio je, i krenuo prema Beckettovu

posjedu. Imao je dovoljno prisebnosti da napravi okvire u sobama

koje su namijenili Clareinim dečkima.

Zamijetio je kamionete svoje braće kad se dovezao i nije se

mogao odlučiti je li mu to bilo olakšanje ili ga je živciralo.

Što je rekao? Je li išta rekao?

Naravno da jest. Morao im je reći — osim toga, to je značilo da

neće biti samo on iznevjeren i u šoku.

Čuo je glazbu što su je proizvodili čekić i pila i Beckettov iPod dok

je vadio remen s alatom iz kamioneta.

mart@ & nymphe

85

Kuća je poprimala svoj konačan izgled, pomislio je Owen, osobito

ako se uzme u obzir da je rad na njoj bio uguran u rokove završetka

hotela. Dodali su dio originalnoj, nedovršenoj strukturi ispod krova —

hvala Bogu, ako se vrijeme uzme u obzir. Trijemovi i terase za

boravak vani čekat će do proljeća, ali, ako ostale radove završe do

travnja, Beckett i njegova obitelj mogli bi se useliti odmah nakon

vjenčanja.

Ušao je unutra kroz buduća kuhinjska vrata i kratko sve razgledao

prije nego što se popeo privremenim stubama na prvi kat.

Jebeno je golemo, pomislio je, ali pretpostavio je da je to ima

smisla za peteročlanu obitelj. Prostrana glavna spavaća soba imala je i

golemi kamin za koji su dječaci rekli Beckettu da ga je njihova majka

oduvijek željela. Druga velika kupaonica povezivala je još dvije sobe.

Još jedna kupaonica i još dvije sobe na drugom katu, prisjećao se.

Išao je u smjeru odakle je dopirala buka, a Blento je došetao k

njemu da ga pozdravi. Pas je sjeo, očiju prikovanih za Owenovo lice.

Mahao je repom.

“Nemam ništa.” Pokazao mu je prazne dlanove prije nego što ga

je potapšao po glavi. Izbjegavao je riječi hrana ili jesti kako Blenti ne

bi dao ikakvu lažnu nadu.

Ušetao je u jednu od spavaćih soba, u kojoj je Beckett rezao

pilom, a Ryder sastavljao ormar.

“Ti ne zoveš i ne šalješ poruke”, nadglašavao je Owen buku.

Sa smiješkom na licu, Beckett se ispravio i skinuo zaštitne

naočale. “Ry je upravo stigao. Trebao sam znati da ni ti nisi daleko.

Cijenim to.”

mart@ & nymphe

86

“Nema krafni?” upitao je Ryder, na što je Blento odmah počeo

mahati repom.

“Ja nemam.”

“Clare otvara knjižaru jutros, a onda će pokupiti djecu od staraca

oko podneva — mora obaviti neke poslove. Može donijeti sendviče ili

što slično. Ionako dolaze ovamo da nam pomognu.”

“Žale ga.”

Beckett je potapšao Rydera po ramenu. “Tata nas je itekako

istrenirao za posao kad smo bili njihovih godina.”

“Nisam znao dovoljno da ga mogu žaliti u to vrijeme. Govoreći o

vremenu, mogao si ga dosta uštedjeti da si smanjio broj soba. Sto će

ti pet soba? Osim ako Clare ne bude željela spavati s tobom.” “Jedna

za svako dijete”, odvratio je Owen, “glavna spavaća soba, gostinjska

soba.”

“Kauč na izvlačenje može poslužiti svakomu tko prespava. Isto

tako u uredu.”

“Zapravo, trebat ćemo šest soba. Imat ćemo još jedno dijete.”

Owen je stao sa skidanjem kaputa. “Clare je trudna?”

“Nije još. Čekamo dok se ne oženimo, ali otad radimo na tome

punom parom.”

“Ne rade se djeca parom”, istaknuo je Ryder, a onda spustio

čekić. “Četvero djece? Ozbiljno?”

“To je samo jedno više od troje.”

mart@ & nymphe

87

Owen je protresao glavom. “Mislim da, kad je riječ o djeci, broj

raste ekponencijalno. Ali kvragu sve. Vi se sjajno nosite s troje, isto

tako će biti i s četvero.”

“Mama će poludjeti kad čuje za ideju o još jednom unučetu.”

Ryder je izvukao čavle za učvršćivanje ormara.

“Ah, kad već govorimo o mami, mislio sam raditi malo u radionici

pa sam svratio jutros k njoj.”

“Da užicaš doručak”, zaključio je Ryder.

“To je bio razlog. U svakom slučaju, Willie B. je bio tamo.”

“Još jedan koji žica doručak”, Beckett je namjestio naočale i

posegnuo za pilom.

“Nemoj je još uključivati.” Čovjek bi mogao izgubiti prst, pomislio

je Owen.

Beckett se namrštio i opet skinuo naočale. “Ima li problema s

mamom?”

“Ne. Ne znam. Ne. U svakom slučaju, njoj to nije problem.”

“Čiji je problem?” uahtijevao je Ryder.

“Dopusti mi da dovršim, kvragu. Otišao sam u kuhinju i mama je

već pripremala doručak i Willy B. je bio tamo. Samo u boksericama i

oni su... znaš.”

Sad je Ryder odložio svoj čekić. “Oni su što? Što točno?” “Oni

su...” Owen je napravio krug rukama. “Ruke Willyja B. bile su na

majčinoj stražnjici, a ona je nosila ogrtač koji je bio rastvoren, a nije

mnogo toga imala ispod. I ne želim razgovarati o tom dijelu.”

mart@ & nymphe

88

“Njegove su ruke bile na njoj?” rekao je Ryder nježno. “U redu.

On je golem, ali je star. Ja ću ga srediti.”

“Čekaj.” Beckett je podigao ruku i odgurnuo Rydera. “Govoriš li

to da su mama i...”

“To vam upravo govorim. I već su nekoliko godina zajedno.”

“Jebemu”, promrmljao je Ryder.

“Ne govori jebemu kad nam govori o mami i Willyju B. Ne želim

taj glagol i ta imena zajedno u svojoj glavi.” Beckett je odšetao, uzeo

litru Cole koju je donio sa sobom i potegnuo ravno iz boce. “Svi

duboko udahnite, dobro. Ti govoriš da su mama i Willy B.... u vezi.”

“Ona kaže da su... u vezi tu i tamo. Sve mi je izložila kad je on

otišao gore obući hlače. Oduvijek su prijatelji. Oboje su voljeli tatu.

Znate da je volio tatu, to nije laž.”

“Da, da.”

“Ry”, promrsio je Beckett.

“Dobro, sranje. Dobro, da, bili su bliski. To nije laž. Ali, ako je ovo

dobro za mamu, zašto se skrivaju?”

“Mislim da žele biti diskretni, barem mi se tako činilo kad mi je

sve objasnila. Govorila mi je kako se osjećala kad je tata umro i

plakala je.”

“Sranje.” Ryder je odšetao do prozora i zabuljio se kroza nj. “Njoj

i Willyju B. stalo je jedno do drugoga, znamo to. Mogli su se osloniti

jedno na drugo kad je tata umro, znamo i to. Pretpostavljam, nakon

nekoga vremena...”

“Počeli su se oslanjati jedno na drugo goli.”

mart@ & nymphe

89

“Kvragu, Ry.” Beckett je oči pritisnuo prstima. “Prestani stvarati

te slike u mojoj glavi.”

“I u mojoj su tako da mogu biti i u tvojoj. I dalje osjećam da bih

ga trebao tresnuti — barem jednom pošteno. Iz principa.” “Njoj se to

ne bi svidjelo.” Owen je slegnuo ramenima. “Ali on je i dalje Willy B.

tako da znaš da ću ti dopustiti da ga udaraš koliko god budem mislio

da je potrebno.”

“Kvragu, istina. To nije dobar način. Moram razmisliti o tome.

Stisnutih zubi Ryder je uzeo svoj čekić, postavio čavao i zabio ga.

“Mislim da svi moramo.” Beckett je ponovno stavio zaštitne

naočale i uključio pilu.

Kimajući glavom, Owen je zategnuo svoj remen s alatom.

Bolje je raditi, odlučio je, bolje izgurati ovaj čudan dan mirisom

piljevine i zvukom zabijanja čavala u drvo.

Kad su Clare i djeca došli s hranom, završili su sa sastavljanjem

namještaja na prvom katu i počeli su u prizemlju.

“Radite tako brzo”, Clare je iz kuhinje pojurila u svoj budući ured

— njezin vlastiti ured kod kuće!

“Imamo princip po kojemu radimo.” Beckett je prebacio ruku

preko njezinih ramena dok su dječaci jurišali prostorom.

“Dobro funkcionira. I mi smo ovdje da pomognemo, ako možemo

ikako. I kao naknadu za vaš trud nudim juneći gulaš u Crock Potu.

Muževno jelo za muževne muškarce.”

“Ja sam za”, rekao joj je Owen.

mart@ & nymphe

90

“Mrzim što ću ga propustiti, ali imam dogovor.” Ryder je bacio

komad svojeg sendviča u zrak. Blento ga je uhvatio visoko u zraku kao

iskusni srednji vanjski igrač obrane.

“Možeš li naučiti Bena i Yodu da to naprave?” molio ga je Liam.

“Uvijek se stvari odbiju o njihove njuške.”

“Blento, dođi, on je rođen da lovi hranu, ali da, mogli bismo ih

naučiti.”

“Ne u kući”, rekla je odsutno Claire dok je pozorno proučavala

nacrte.

Ryder se nasmijao dječaku i otrgao drugi komadić. “Idi, vježbaj s

Blentom.”

“Blento znači glupan”, izjavio je Murphy, “ali ne smijemo govoriti

glupan. To je ružno.”

“Ovisi, zar ne?”

“O čemu?”

“Pa.. " Razmišljajući, Ryder je izvukao olovku iz svojeg remena s

alatom i nacrtao nešto na podu. “Što je to?”

“To je magarac. Dobro crtaš!”

“Ne, to je kenjac.”

“Mama! Ryder je nacrtati kenjca na podu.”

“Nacrtao”, ispravila ga je Clare, pogledala Rydera i izdahnula.

“Volim crtati. Mogu li crtati po podu?”

Ryder mu je dodao olovku. “Možeš, patuljče!

mart@ & nymphe

91

Sav sretan Ryder je sjeo na pod i nacrtao kvadrat s trokutom na

vrhu. “Ovo će biti naša kuća kad se vjenčamo.”

Liam je otrčao Owenu. “Treba mi još za Blentu da lovi.” Owen ga

je opskrbio komadićima sendviča.

“Ti ćeš biti naš stric.”

“Tako čujem.”

“Onda nam moraš kupovati božične darove.”

“Valjda moram.”

“Imam popis.”

“Gdje je?”

“Na hladnjaku kod kuće. Samo je deset dana preostalo do

Božića.”

“Onda bolje da se uhvatim posla.”

Liam je pogledao na drugi kraj sobe gdje je Beckett podučavao

Harryja kako da čekićem zabije klin. “I ja želim čekić.”

“Onda mi bolje pomozi da završim sa sastavljanjem smočnice.”

“Što je smočnica?”

“U njoj će tvoja mama držati hranu.”

“To je hladnjak.”

“Ne ide sve u hladnjak, dijete drago. Na primjer, limenke juhe?”

“Ja volim Chicken and Stars.”

“Tko ne voli? Hajdemo završiti posao.”

mart@ & nymphe

92

Unatoč beskrajnoj bujici pitanja, sviđalo mu se raditi s dječakom,

pokazivati mu kako mjeriti, kako obilježiti, kako držati čekić. I shvatio

je da je i Liam uživao jer je ostao gotovo sat vremena prije nego što

se pridružio Murphyju na podu u igri s mnoštvom akcijskih figura.

I Clare je dala svoj doprinos. Donosila je stvari, nosila ih, sama je

zabila nekoliko čavala — i držala djecu pod nadzorom.

Sjetio se da je njegova majka radila isto kad su nadograđivali

kuću.

Kod njegova su oca radovi uvijek biti u tijeku.

Nakon što su završili, bio je polaskan kad ga je Liam pitao može li

se voziti s njim. Stavili su sjedalicu u kamionet i posjeli dijete u nju.

“Gdje je tvoja kuća?” želio je znati Liam.

“Ravno niz ulicu — ili kroz šumu ako ideš pješice.”

“Mogu li je vidjeti?”

“Ah. Naravno, zašto ne.”

Nije bilo izvan ruke. Owen je skrenuo nekoliko puta i našao se na

svojoj stazi.

Postavio je božično drvce s lampicama posred središnjega

prozora — bile su namještene automatski tako da su svjetlucale u

prosinačkom mraku.

“Naš je veći”, izjavio je Liam.

“Da, jest. Vas ima više.”

“Živiš li ovdje sam?”

“Tako je.”

mart@ & nymphe

93

“Zašto?”

“Zato što... ovo je moja kuća.”

“Ali nemaš se s kime igrati.”

Nije o tome razmišljao na takav način. “Valjda nemam, ali Ryder

živi tamo, u onome smjeru, a, kad tvoja kuća bude završena, vi ćete

biti ondje, u onome smjeru.”

“Mogu li doći igrati se u tvojoj kući?”

“Naravno.” Nije dosad o tome razmišljao, ali, dovraga, moglo bi

biti zabavno. “Da.”

“Dobro.”

Owen je okrenuo kamionet i krenuo prema cesti. “Nabavit ću

psa.”

“Psi su dobri”, Liam je kimnuo mudro. “Možeš se igrati s njima, a

moraš ih hraniti i naučiti ih sjediti. Oni tjeraju loše tipove. Neki

zločesti čovjek došao je u našu kuću, ali psi su bili tek štenci.” Owen je

razmišljao o odgovoru. Nije bio siguran koliko su dečki znali o Samu

Freemontu. “Ti imaš dobre pse.”

“Sad su veći, ali još su štenci. Ali oni će tjerati zločeste tipove kad

narastu. Zločesti čovjek ušao je i preplašio moju mamu.” “Znam. Ali

ona je sad dobro, a zločestije čovjek u zatvoru.” “Beckett je došao i

zaustavio ga. I ti i Ryder ste došli.” “Istina.” Ako je Liam imao potrebu

razgovarati o tome, zaključio je Owen, to ga je zabrinjavalo. “Ne

trebaš se brinuti, Liame. Čuvamo ti leđa.”

“Zato što će se mama i Beckett vjenčati?”

“Zbog toga, da, ali i zbog toga što želimo.”

mart@ & nymphe

94

“Ako se zločesti čovjek pokuša vratiti, a Beckett ne bude ondje,

Harry i ja borit ćemo se protiv njega, a Murphy će nazvati 911, a onda

Becketta. Vježbali smo.”

“To je pametno.”

“I kad psi narastu, ako se pokuša vratiti, oni će ga ugristi.” Liam je

uputio pogled Owenu. “Za glupu guzicu.”

Nasmijavši se, Owen ga je lagano lupnuo po glavi. “Tako treba.”

Nakon večere, dok je Clare lovila dečke za kupanje, Owen je iznio

razgovor Beckettu.

“Ugristi ga za glupu guzicu. Mali ima stila. Clare i ja razgovarali

smo s njima nakon što se to dogodilo. Umirili smo ih, ali smo

otvoreno razgovarali. Međutim, čuli su priče u školi. Tako da ih je

Harry okupio i došli su meni u vezi s tim.

“Da ne govorimo ništa Clare?”

Beckett je pogledao prema stubama. “Možda to nije politički

korektno, ali u ovom slučaju čini se ispravnim. Oni moraju znati da

sve imamo pod kontrolom i da imam povjerenje u njih da će mi

pomoći štititi svoju mamu.”

“Mi bismo napravili isto.”

“Da, istina. Kad već govorimo o tome, uspio sam reći Clare o

našoj situaciji na putu kući. Namjestiš glasnoću radija na određenu

razinu, svoje glasove uskladiš s drugima, možeš čak i voditi razgovor

koji ne dopire do stražnjih sjedala. Osim toga, razgovarali smo u

šiframa.”

“Što je rekla?”

mart@ & nymphe

95

“Očekivano. Da mama ima pravo na život. Ona je vitalna žena,

Willy B. je dobar čovjek. Bla, bla. Mislim, ima pravo, ali ipak.” “Nisu

njezina majka i Willy B. bili gotovo goli u kuhinji.” Beckett je

uzdahnuo i zatvorio oči. “Hvala ti na toj novoj slici koju mogu dodati

svojoj rastućoj kolekciji.”

“Mogli bismo početi razmjenjivati ih poput bejzbolskih kartica.”

Na to se slatko nasmijao tresući glavom. “Znaš što još? Kad sam to

rekao Clare, ona uopće nije bila iznenađena.”

“Kako to misliš?” Owen je podrignuo pivo koje je popio nakon

večere. “Kao da je već znala?”

“To ili ženski radari. Kad je riječ o ovakvim stvarima, poput

šišmiša su. U svakom slučaju, baš sam je htio to pitati, ali onda su se

Harry i Murphy počeli tući i to je bio kraj razgovora odraslih.”

Pomisao mu je naglo bljesnula u glavi. “Ako je Clare već znala, onda

Avery... prokletstvo!... je mogla biti taj radar.”

“Avery je žena. Ima radare. I ona je šišmiš kao bilo koja od njih.

Osim toga, njezin otac drpa našu majku.”

“Prestani. Prestani.” Beckett je prekrio uši.

“Daje znala, rekla bi mi.” Ta mu je misao pustila korijenje u

mozgu i niknula poput korova. “Ja bih njoj rekao.”

“Sad znamo. Pretpostavljam da ćemo se morati naviknuti na to.“

Owen mu je htio odgovoriti, ali dojurio je Harry, sav sjajan od

kupanja, u pidžami sa slikom X-Mena, najavivši turnir u Nintendo

igrama.

Nije imao izbora, osim da pristane, i igrao je s njima sat vremena.

Volio je klince, volio je Nintendo igre, ali nije mogao izbaciti iz glave

misao da je Avery skrivala to od njega.

mart@ & nymphe

96

Cijelim putem kući razmišljao je o tome, čak je ostao sjediti u

kamionetu neko vrijeme i razmišljao o tome. Onda je okrenuo

kamionet i odvezao se natrag u grad. Ušao je u Vestu na stražnji ulaz.

“Hej, Owene!” Frannyje stajala za pultom režući veliku pizzu.

“Čime te možemo poslužiti?”

“Je li Avery tu negdje?”

“Upravo ste se mimoišli. Otišla je izručiti dostave. Večeras više

ljudi zove nego što dolazi u restoran. Ja zatvaram tako da će ona ići

ravno gore kad se vrati. Mogu je nazvati ako je važno.”

“Ne. Nije važno. Poslije ću je uloviti. Kako se osjećaš?”

“Vratila sam se u normalu. Otvarate li vi doista hotel sljedeći

mjesec?”

“Da, otvaramo.”

“Proširit ću glas.”

“Samo daj. Vidimo se poslije, Franny.”

Izišao je kroz stražnji ulaz i, nakon kratka premišljanja, pošao uz

stube umjesto niz njih.

Morala se vratiti kad-tad.

Pomislio je kako ima ključeve: ipak je on bio vlasnik. Ali time bi

prešao granicu.

Umjesto toga sjeo je na pod pred vratima njezina stana i izvadio

telefon. Proveo je vrijeme čitajući emailove i poruke i odgovarajući

na njih.

Provjeravao je koliko je sati, pitajući se kamo je dostavljala,

dovraga. U Portugal?

mart@ & nymphe

97

Volio bi da je tražio od Franny kavu, pokušavajući se zabaviti

igrajući Angry Birds.

Zatvorio je oči — kako bi ih odmorio na trenutak — i besana noć

došla je na naplatu. Zaspao je na podu sa svojim vjernim mobitelom u

ruci.

mart@ & nymphe

98

6

ukući vrećice s potrepštinama, Avery je gurnula vrata

ulaznoga stubišta i odložila vrećice. Iz navike je otišla

provjeriti jesu li zaključana glavna vrata Veste, a onda se

popela do svojega stana.

Zastala je i namrštila se vidjevši Owena naslonjenog na vrata

stana zatvorenih očiju i s mobitelom u ruci.

“O čemu je riječ?” zahtijevala je, a, kako on nije odgovarao,

shvatila je da je u dubokom snu.

“Za Boga miloga”, promrmljala je, prišla mu i udarila ga nogom.

“Uf! Što? Kvragu.”

“Što radiš, dovraga?”

“Čekam tebe.” Razdražen, trljao je bok na mjestu gdje ga je

njezina cipela - ovoga puta žute boje poput kanarinca - udarila.

“Kvragu, gdje si dosad?”

“Obavila sam neke dostave, a onda sam navratila u trgovinu po

potrepštine. Naletjela sam na prijatelja i mi smo...” Zastala je i bijesno

ga pogledala. “Zašto ja to tebi objašnjavam? Zašto ti spavaš na podu

ispred moga stana?”

“Jer nisi bila kod kuće. Nisam spavao. Samo sam... razmišljao.”

Osovio se na noge i zatreptao očima. “Kosa ti je mokra.”

“Pada neka susnježica. Makni se, hoćeš? Vrećice postaju teške.”

V

mart@ & nymphe

99

Opet je zatreptao očima, a zatim otišao po vrećice. Ona je

otključala vrata i ušla ispred njega.

Prešao je dnevnom sobom i krenuo ravno u kuhinju, bacivši

vrećice na pult. Promatrajući ga, skinula je kaput i odmotala šal.

“Koliko si dugo bio ispred vrata?”

“Koliko je sati?”

Kad je pogledao na sat, namrštila se. “Što se dovraga događa,

toliko je sati.” Prebacila je kaput i šal preko naslona stolice dok je išla

prema pultu.

“To i ja želim znati.”

“Spavao si na mom pragu”, rekla je i počela slagati namirnice. Za

razliku od njezine dnevne sobe, koja je za njega bila neuredna, a za

nju soba za življenje, njezini kuhinjski elementi i hladnjak bili su

pedantno organizirani.

“Nisam spavao. Možda sam zadrijemao nekoliko minuta, ali nije

riječ o tome.”

“O čemu je riječ?”

“Znala si. Znala si što se događa i nisi mi rekla.”

“Ne govorim ti ja mnogo toga.” Mrko ga je pogledala, a zatim je

stala vaditi jaja iz kartona i stavljati ih u posudu za jaja. “Budi malo

određeniji.”

“Znala si da tvoj otac spava s mojom majkom.”

Jaje joj je kliznulo iz prstiju i tresnulo na pod poput male

bombice. “Što?”

“Dobro, nisi znala.” Owen je ugurao ruke u džepove. “Sad znaš.”

mart@ & nymphe

100

“Ponovit ću opet, što?”

“Moja majka, tvoj otac.” Kako mu riječi nisu navirale, izvukao je

ruke iz džepova i njima mahao zrakom.

“Izlaze? Stvarno? Ne.” Kratko se nasmijala, otkinula nekoliko

papirnatih ručnika i namočila ih da obriše razbijeno jaje. “Vjerojatno

si nešto sanjao dok si kampirao pred mojim vratima.”

“Da, izlaze - i ne, nisam.”

I dalje je odmahivala glavom, namočilaje drugi ručnik i brisala

pločice. “Odakle ti to? S kratkog putovanja u Svijet bizarnosti?”

“Od mene. Mene samoga. Od mojih jebenih očiju.” Raširio je

prste i pokazao na njih. “Otišao sam u maminu kuću jutros. Uhvatio

sam ih.”

Avery je zinula od čuda dok se polako uspravljala. “Uhvatio si

svoju mamu i mog tatu? U krevetu?”

“Ne. Hvala Bogu. Bili su u kuhinji.”

“Isuse!” Počela je teško disati i ustuknula je. “Seksali su se u

kuhinji!”

“Ne. Umukni.” Zaprepašten, Owen je prekrio rukama oči. “Sad

doista znam što Beckett misli kad govori o slikama u glavi. Oh, Bože.”

“Govoriš bemislice. Totalne.”

Počni ispočetka, zapovjedio je samom sebi jer je Avery imala

pravo. “Otišao sam onamo, bili su u kuhinji. Tvoj je otac bio u

boksericama. Moja je mama nosila onu, onu malu... stvarčicu. I oni

su... ruke, usne, jezici.”

mart@ & nymphe

101

Jedan je trenutak samo zurila u njega, a onda je podigla jedan

prst. Okrenula se i otvorila kuhinjski ormar, izvadila bocu Glenfiddicha

i dvije niske čaše. Bez riječi u svaku je ulila dva prsta i jednu čašu

pružila Owenu.

Naiskap je ispila svoju i polako udahnula.

“Još jednom. Naši starci spavaju zajedno.”

“To sam rekao.”

“I ti si ih uhvatio oskudno odjevene kako se drpaju u kuhinji tvoje

mame.”

“Govorim ti.” Sad je on iskapio svoj viski.

Kad se ona počela smijati, mislio je da je histerična, ali trebao mu

je samo trenutak da prepozna da se smije odsrca.

“Misliš li da je ovo smiješno?”

“Djelomično jest. Ti si ih ulovio?” Stavila je ruku na trbuh. “Oh,

oh. Voljela bih da sam bila tamo da ti vidim lice. Kladim se da je

bilo...” Odglumila je preuveličani šok i užas, a onda opet prasnula u

smijeh.

Imao je loš predosjećaj da je tako i bilo. Kako bi se opravdao,

iskesio je zube i zarežao. “Ti bi, zasigurno, rekla ‘Hej, baci još slanine

na tavu za mene’.”

“Pripremala je doručak. To je lijepo.”

“Lijepo. Misliš da je to lijepo?”

“Da, mislim. Ti ne?”

“Ja ne znam što mislim.”

mart@ & nymphe

102

Kimnuvši glavom, Avery se vratila slaganju namirnica. “Daj da te

pitam nešto. Misliš li da bi tvoja majka trebala biti sama ostatak

svojeg života?”

“Ona nije sama.”

“Owene.” Okrenula se i pogledala ga bez riječi.

“Ne znam. Ne. Ne. Samo nisam nikad mislio o tome — o njoj —

na takav način.”

“Sad kad jesi, misliš li da nema pravo imati nekoga u svojem

životu?”

“Pa... da. Valjda.”

“Imaš li problema s mojim ocem?”

“Znaš da nemam. Willy B... on je najbolji.”

“On je najbolji”, složila se Avery. “Dakle, ne sviđa ti se što ti je

majka s najboljim?”

“Ja...” Zapetljao se i i zaustavio. “Ako budeš tako razumna i

zrela...”

“Oprosti. U ovom slučaju moram. Oni su dobri prijatelji,

dugogodišnji dobri prijatelji. Dakle, bit će dobri jedno prema

drugome.” Smijući se, slagala je vrećice za kupnju. “Pokušala sam mu

namjestiti žensku nekoliko puta. Nikad nije upalilo. Nije mi se sviđala

ideja da nema nikoga. Moja majka ga je tako iznevjerila.” Oboje vas,

Owen je pomislio.

“Mama mi je rekla da su...” Opet je mahao rukama zrakom.

“Nekoliko godina.”

mart@ & nymphe

103

“Nekoliko godina?” Opet je mahala glavom tam oamo i natočila

im još jednu rundu viskija. “Willy B. tako si tajanstven. Tko je znao?

Nisam imala pojma. Kako sam mogla ne imati pojma?”

“Nitko od nas nije imao. Ja sam pomislio da ti znaš, a nisi mi

rekla.”

“Rekla bih to, osim u slučaju da su mi rekli da ti ne kažem.”

“Razumijem.” Podigao je svoj viski i zabuljio se u njega. “Što je moj

otac rekao kad si uletio?”

“Da bi bilo najbolje da ode obući hlače.”

Prasnula je u smijeh i zabacila glavu natrag, otpustivši svu

napetost iz sebe. Owen se počeo smijati.

“Malo je lakše ako to gledamo iz smiješne perspektive.”

“Jesi li napravio ovu facu?” Ponovila je svoju interpretaciju šoka i

užasa. “I zamuckivao? Mama! Što! Vi!”

Odglumio je hladnokrvan pogled koji mu je ona uputila, i to

dobro. “Možda u trenutačnom trenutku.”

“Trenutačnom trenutku.”

“Barem nisam udario tvojeg oca. Ryder je to htio napraviti kad

sam rekao njemu i Beckettu.”

Avery je podigla rame. “To je Ryjeva automatska reakcija, ali on

ne bi udario tatu. Ryju dobro ide lemanje šupaka ili zlostavljača, ali on

voli Willyja B.”

“On voli i mene, a znao me je udariti prije.”

“Pa, Owene, pokatkad si šupak.”

mart@ & nymphe

104

Smijala se dok je to govorila, slatko, a onda je kucnula svoju čašu

o njegovu. “Našim roditeljima.”

“Dobro.” Nalio je viskija. “Čudan dan”, rekao je i uzdahnuo. “Više

nisi Ijutita na mene.”

“Nisam bila Ijutita na tebe. Puno. I sad sam shvatila da imaš

problem sa seksom.”

“Što?” Izraz jako blizak Averynu izrazu šoka i užasa prešao mu je

licem. “Nemam. Zašto?”

“Vidiš.” Podigla je prst sa svoje čaše i uperila ga prema njemu.

“Samo sam rekla riječ i sav si se usplahirio. Imaš problema.”

“Nemam problema sa seksom. Ja vjerujem u seks. Volim seks.

Volim puno seksa.”

“Čudno. Poljubiš me i mozak ti se odmah smrzne. Vidiš naše

starce kako se ljube i odmah te uhvati panika.”

“Ne. Da. Možda. Kvragu, to nema nikakve veze s tim. Svaka bi

normalna osoba...”

“U trenutačnom trenutku.”

Pametnjakovićka, pomislio je. Uvijek je bila. “To je bila reakcija

kad sam vidio majku kako se strastveno žvali s dugogodišnjim

obiteljskim prijateljem. A ti i ja? Znaš da to nije bilo očekivano.”

“Zapravo, meni to ne izgleda toliko neočekivano. Ali ja nemam

probleme za seksom.”

“Ja nemam problema za seksom.”

“Hmm.” Malo je otpila i odšetala do prozora. “Oh, pada snijeg.

Lijepo. Bože! Moram završiti s božičnim šopingom. Bolje idi dok ne

napada.”

mart@ & nymphe

105

“Čekaj malo.”

Pogledala gaje. “Zašto?”

“Kvragu, Avery, ne možeš samo reći nešto takvo pa onda reći idi

kući.”

“Samo sam izrazila mišljenje.” Kad je zašao iza pulta, uzela mu je

čašu iz ruke. “Ne bi smio više piti. Znam da se ti dobro nosiš s time, ali

ipak. Viski, vožnja i snijeg, to nije dobra kombinacija.” Ponovio je sa

svim strpljenjem i snagom koje je mogao skupiti, “Nemam problema

sa seksom.”

“Još smo uvijek na tome? U redu, moja greška. Ti nemaš

problema sa seksom.”

“Nemoj mi podilaziti.”

“Isuse, Owene, što želiš od mene?” Njezine su oči sijevale poput

munja kad ju je uhvatio za laktove. “Pazi”, upozorila gaje.

“Što si tražila, to ćeš i dobiti”, rekao joj je i naglo je privukao k

sebi.

Znala je gdje su njegovi gumbi i kako ih pritisnuti - i morala je

priznati da joj je sad to uspjelo. Nije joj smetalo ako ga izazove do te

mjere da je poljubi. Željela je bis, na bilo koji način, da vidi kako će

oboje reagirati.

“Dobro.” Namjerno je spojila ruke iznad glave. “Što si tražio, to

ćeš i dobiti.” Ona je napravila prvi korak kako se on ne bi predomislio

i povukao.

Ovoga puta nije bila eksplozija, pomislila je, više dug, polagan

pad koji je postajao sve brži. Njegove su ruke s laktova prešle na

njezine bokove te joj milovale tijelo centimetar po centimetar prema

mart@ & nymphe

106

gore. Dok je napetost rasla, pomicao ju je dok nije ostala zarobljena

između njegova tijela i pulta.

Manipulirala je njime — znao je to, ali nije ga bilo briga. Oštar

okus viskija na njezinu jeziku, miris limuna u njezinoj kosi, vruće

pulsiranje njezina tijela o njegovo, sve je to njegovu žudnju dovelo do

vrhunca.

Prešao je vrhovima prstiju oko njezinih grudi te ih obuhvatio

rukama — osjetio je kako joj bilo lagano pulsira pod njegovim

dlanovima.

Osjetio je da joj se disanje ubrzalo kako je poljubac bio dublji.

Povukao se, pokušavajući doći k sebi dok je ona zurila u njega

omamljenim plavim očima.

“Problema sa seksom, mo’š mislit.”

Lice joj se ozarilo trenutak prije nego što se nasmijala.

“Ispričavam se na pogrešci.”

“Onda... što sad?”

Uzdahnula je, položila ruke na njegove obraze i držala ih tako

neko vrijeme. “Owene,” promrljala je, a onda se pomaknula u stranu i

izvukla iz njegova zagrljaja.

“Što, Owene?”

“Što sad?” Ponovno je podigla svoju čašu viskija. Kvragu, ona ne

vozi nikamo. “Mi trgamo odjeću jedno drugomu i završavamo u

krevetu. Ako dobro prosuđujem, imamo izniman seks. Kad već pitaš,

reći ću ti što je. Ti već razmišljaš ’što ako’ i ’što nakon’ uz ’što sad’ —

uvijek odabravši razborit i zreo put. Zato idi kući, razmisli o tome ’što

mart@ & nymphe

107

ako’ i ’što nakon’ dok ne doneseš zaključke.” “’Što ako’ i ’što nakon’ je

važno, Avery.”

“Imaš pravo. Imaš potpuno pravo.”

“Ti si važna. Ti i ja — ti i svi mi — važni smo.”

“Znam. Činjenica da ti misliš na to umjesto da mi rastrgaš odjeću

dio je tvoje osobnosti, i djelomično razlog zašto bih ti dopustila da mi

rastrgaš odjeću.”

Sad je dobio potpuno novu sliku u glavi i shvatio je da nije više

želio ići razboritim i zrelim putem. “Ti si zbunjujuća žena, Avery.”

“Nisam baš. Samo mogu cijeniti to što misliš na ono što je važno, a u

isto vrijeme žaliti što nisi pričekao s razmišljanjem o tome nakon tog

iznimnog seksa.”

“Volim te.”

“Oh, Bože, znam.” Okrenula se što je ležernije moguće, užasnuta

da bi joj suze mogle navrijeti na oči, užasnuta da bi se mogle pojaviti.

“I ja tebe volim.”

“Ja znam što trebam učiniti u vezi s tim, znam što da mislim u

vezi s tim. Ne znam što da radim i što da mislim o tome što te želim

ovako. Što te želim, puno.”

Polako je udahnula, okrenula se i nasmiješila. “To pomaže, puno.

To je prilagođivanje. Nikad nisi o meni razmišljao na taj način.”

“Ne bih baš rekao nikad.”

“Stvarno.” Prenula se i stala ga promatrati preko ruba svoje čaše.

“Ozbiljno?”

“Pa, kvragu, Avery, naravno da sam razmišljao o tome, pokatkad.

Ti si prekrasna.” , “Ne, nisam. Hope je prekrasna. Ja sam slatka, a, ako

mart@ & nymphe

108

se malo potrudim oko izgleda, mogu biti i seksi. Svejedno hvala.

Onda, što sad?” Sjela je na naslon fotelje i proučavala ga. “Idi kući

prije nego što snijeg ne napada previše i napravi ono što odlučiš.

Razmisli o tome. I ja ću razmisliti.”

“Dobro.” Prišao joj je, sagnuo se i usnama dotakao njezine. “Da je

riječ o bilo kome drugome osim o tebi, ostao bih. Ali to mi se nije

učinilo ispravno. Mislim...”

“Znaš što misliš, na svoju sreću. Idi kući, Owene.”

Odšetao je do vrata, osvrnuo se još jednom i otvorio ih. “Vidimo

se.”

“Vidimo se.”

Sjela je i osluškivala njegove korake, čiji je zvuk bio sve tiši i tiši.

Ustala je i odšetala do prednjega prozora, zastala i promatrala kako

pada snijeg.

I učinilo joj se, na trenutak joj se učinilo da kroz gustu bjelinu vidi

ženu na hotelskom prozoru kako gleda van poput nje.

Čeka li, pitala se. Je li i ona to radila? Nikad nije bila tip žene koja

čeka, više onaj koji poduzima, tip za akciju.

A ipak... možda je na neki način to radila cijelo ovo vrijeme.

Čekala Owena. Ta ju je ideja zaprepastila — slatka, iritantna i

zbunjujuća u isto vrijeme.

Što sad, ponovno je razmišljala. Činilo se da je imala više toga za

razmišljanje nego što je shvaćala.

Sniježilo je cijelu noć i jutro. Owen je bio zaposlen gotovo cijeli

dan čisteći ralicom svoj prilaz te prilaze svoje majke i braće. Uživao je

u zadatku — barem sad na početku zime - u brujanju motora,

mart@ & nymphe

109

struganju ralice, u strategiji koja je bila potrebna da se snijeg usmjeri

u gomile i hrpe.

Dok je čistio Ryderov prilaz, ugledao je svojega brata kako

lopatom čisti snijeg ispred ulaznih vrata. Jedan puteljak vodi prema

naprijed, pomislio je Owen, gdje je Ryder parkirao svoj kamionet,

ijedan prema natrag kako bi Blento mogao izletjeti van i obaviti svoj

posao daleko od kuće. Svatko od njih radio je svoj posao tako da

uopće nisu obraćali pozornost jedan na drugoga sve dok Owen nije

parkirao na očišćeno parkirno mjesto pokraj Ryderova kamioneta i

isključio motor.

“To bi bilo dovoljno.”

“Dovoljno dobro”, Ryder se složio kad je objesio lopatu. “Hoćeš

pivo?”

“Zašto ne bih?”

Zajedno su stupali po snijegu uz kuću uputivši se u Ryderovu

sobu za zabavu i teretanu. Izuli su čizme i ostavili ih na popločenom

podu u predvorju. Skinuli su zimsku opremu i objesili je na kuku.

Blento je trčkarao uokolo, kratko se priljubio uz Owenovu nogu, a

zatim se zabuljio u Rydera. “Da, tvoja je staza potpuno čista.” Ryder je

otvorio vrata. “Taj pas bi se valjao u snijegu, trčao bi po snijegu, jeo bi

prokleti snijeg, ali ne bi šetao kroz snijeg da se posere. Ako ne očistim

snijeg, sere odmah do vrata. Zašto je to tako?”

“Odatle njegovo ime.”

“Da, odatle. Samo što sam ja taj koji čisti snijeg na hladnoći.”

Odšetali su gore u kuhinju i Ryder je izvukao dva piva. “Kako je bilo na

sudaru?” pitao ga je Owen.

mart@ & nymphe

110

“Ona je odvjetnica, zar ne? Pametna. Volim pametne. Ima

jebačko tijelo.” Ryder je potegao dugi gutljaj piva. “S njom čak možeš

razgovarati o sportu, što je veliki plus na mojem popisu pluseva. Onda

se pitam zašto ne želim zaokružiti priču.”

“A odgovor je?”

“Hihotanje. Shvatio sam to sinoć. Hihoće se. Dosta.

Pretpostavljam da bi to trebalo biti neodoljivo, ali je jebeno

iritantno.” “Hihotanje je razlog?”

“Para uši, čovječe.” Ryder je prošao rukom kroz kosu, što je radio

svaki put kadje bilo vrijeme za šišanje. “Kao nokti po ploči. Pomislio

sam, što kad se budemo valjali u plahtama i ona se hihoće?” Podigao

je prst i spustio ga. “Zašto onda ići tako daleko?”

“Čepići za uši?”

“Dobra ideja, ali neće ići. Osjetio bih njezin hihot ili bih se pitao

hoće li se početi hihotati. Nije vrijedno toga.”

“Strogo, ali pošteno.” Kad su ušli u stan, Owen se skljokao u

stolicu za Ryderovim crnim kuhinjskim stolom. “Imaš li što hrane?”

“Imam pite u zamrzivaču.” Otvorio je ormar. “Imam i tortilla čips

i umak od rajčice.”

“Neka to bude naknada za čišćenje snijega.”

“U redu.” Ryder je kopao po zamrzivaču. “Od piletine ili

govedine?”

“Piletine.”

Kad ih je stavio nekoliko u mikrovalnu, bacio je čips na stol i ulio

umak od rajčice u zdjelicu. Otgrnuo je nekoliko papirnatih ručnika,

izvukao tanjure i smatrao posao završenim.

mart@ & nymphe

111

“Ti si kao muška Martha Stewart”, komentirao je Owen.

“Kuhinja je moj hram.” Ryder je otišao pustiti psa unutra, a onda

se zavalio nasuprot Owenu.

“Razmišljam o tome da se poseksam s Avery.”

“Odakle odjednom ta veza Montgomery — MacTavish?” Ry je

bacio Blenti čips prije nego što je jedan zamočio u umak.

“Ja radije ne bih uvlačio mamu i Willyja B. u to. Još se užasavam

toga.”

Ryder je otpio još jedan gutljaj piva.

“Što Avery misli o seksu s tobom?”

“Osim ako nije promijenila mišljenje od sinoć, spremna je na to.”

“Onda zašto se ne seksate?”

“Zato što je to Avery.”

Nakon što je zamočio drugi čips u umak, Ryder je mahao njime.

“Želiš da se ja seksam prvo s njom? Da isprobam testnu vožnju?”

“To je jako velikodušno od tebe, Ry”, rekao je hladnokrvno

Owen. “Ali mogu se ja nositi s time.”

“Samo pokušavam pomoći bratu.” Kad je mikrovalna zazvonila,

Ryder se ustao i bacio pite na tanjure. “Kažem da se ukrcaš na taj

vlak.”

“Zašto?”

“Osim očitih razloga? Jer je riječ o Avery. Uvijek ti se sviđala.”

“Pa...da, možda.”

mart@ & nymphe

112

“I ti si se oduvijek njoj sviđao — inače bi se bacila na mene već

davno.” Smijući se, Ryder je zagrizao svoju pitu. “Ukrcaj se i saznaj je

li posrijedi nešto veće. Što je loša strana toga?”

“Što ako se sjebe? Što ako nas sjebe?”

Ryder je odmahivao glavom, dao Blenti posljednju četvrtinu

njegove pite i uzeo drugu. “To je Avery, čovječe. Možda će se sjebati.

To se dogada češće nego što se ne događa. Ali neće vas dvoje

sjebati.”

“Zašto neće?”

“Zato što ste vas dvoje oboje prepametni za to i previše volite

jedno drugo za to. Možda će to donijeti neke probleme, ali vi ćete ih

izgladiti. U međuvremenu ćeš se seksati s Vatrenom.”

Owen je zagrabio malo umaka. “Ona se ne hihoće.”

“Ja sam rekao svoje.”

“Razmislit ću o tome.”

Ryder se nagnuo natrag i otvorio hladnjak kako bi dohvatio još

dva piva. “I bolje ti je.”

Razmišljao ili ne, posao je morao biti obavljen. Cijeli sljedeći

tjedan postavljao je podne letvice, popravljao boju, postavljao

ogledala. Raspakiravao je kartonske kutije, sastavljao lampe,

potpisivao papire za dostavu i uspinjao se hotelskim stubama češće

nego što je mogao izbrojiti.

Majka ga je ulovila i odvukla u sobu Elizabeth i Darcy. “Pronašla

sam savršenu malu sliku u galeriji. Želim da je objesiš u kupaonici.”

“Ali ne postavljamo umjetnička djela dok..

mart@ & nymphe

113

“Ovdje je drukčije. Imam sve što mi je potrebno da završim

uređivanje ove sobe. To ogledalo ondje”, pokazala je prstom prema

uskom zidu između dvojih vrata trijema. “Čipka tvoje bake ondje i ta

slatka sličica ovdje.” Zakoračila je u kupaonicu i prešla rukom preko

zidova.

“Hope će donijeti svu hotelsku kozmetiku, ručnike i ukrase i

sitnice koje smo odabrali. Želimo vidjeti kako sve to izgleda. Želimo

vidjeti jednu sobu dovršenu do kraja.”

“U penthouseu...”

“Nedostaju umjetnine pa zapravo još nije završen. Nabavila sam

umjetnine za ovu sobu pa ćemo je završiti - dokraja.”

Okrenula se prema krevetu sa stranicama presvučenima

brokatom boje lavande. “Ti vješaj dok ja pospremam krevet.”

“Imamo još tri tjedna do zabave otvorenja”, započeo je, a ona ga

je ošinula pogledom.

“Dobro, dobro.”

Izvukao je kukice i olovku - a onda je prošao kroz rutinu “niže,

više, nadesno” za koju je znao da ga čeka svaki put kad njegova majka

želi da nešto objesi.

Ali morao je priznati da je dobro odabrala malu sličicu, koja ga se

dojmila kao šarmantna i tipično engleska, prozračna sa svojim

pastelnim bojama.

Hope je doletjela s košarom prepunom ručnika, hotelskom

kozmetikom i tričarijama koje su odabrale.

Sad su mu dvije žene govorile “više” ili “niže” sve dok nisu bile

zadovoljne. I dok je on lupao čekićem, one su se bavile posteljinom.

mart@ & nymphe

114

Slušao je napola pozorno njihovo čavrljanje o zabavi otvorenja,

već ugovorenim rezervacijama ili stvarima koje su trebale i željele i

koje su imale stići.

“Justine, savršene su.” Hope je izišla iz kupaonice i stala se diviti

dvjema uokvirenim čipkama.

“Jesu.” Justine je prestala s namještanjem lanenih jastučnica i

kimnula glavom. “Baka bi bila zadovoljna što su ovdje i u J&R.”

“Mislim da je slatko kako unosiš neke obiteljske detalje. Time hotel

postaje osobniji.”

“Cijeli je hotel osoban.” Justine je ispružila ruku i pomilovala

Owena po ramenu. “Objesi to ogledalo i onda si slobodan.” “Možeš li

doći pogledati treba li ovdje što popraviti?” priupitala je Hope Justine.

Owen je iskoristio priliku da objesi ogledalo bez dvostrukog

prigovoranja nakon što je njegova majka ušla u kupaonicu za Hope.

Izmjerio je, označio i opet je morao potvrditi majčin izbor—okvir

ogledala slagao se s grimiznom bojom stolice, a i dalje je uspijevao

biti otmjen.

Posve usredotočen na svoj zadatak i već razmišljajući o drugima

na svojem popisu, nije osjetio dašak kozje krvi. Dok je lupao čekićem,

počeo je nesvjesno pjevušiti melodiju koja je šumila zrakom.

Podigao je ogledalo i namjestio ga na kukicu. Owen kao Owen,

posegnuo je za minijaturnom libelom u remenu za alat da provjeri

položaj.

I ugledao ju je.

Stajala je u svjetlosivoj haljini, ruku naslonjenih o struk haljine.

Njezina plava kosa bila je zaglađena unatrag i pričvršćena u neku

mrežicu na zatiljku, a nekoliko kovrči lepršalo joj je uz obraze.

mart@ & nymphe

115

Smiješila mu se.

Okrenuo se, a ispred njih je bila Hope, podignute crne kose, s

krpom koja je visjela iz džepa njezinih traperica, i velikih tamnih očiju

na blijedom licu.

“Jesi li je vidjela?” zahtijevao je Owen.

<<T 5»

Ja...

Međutim, ona nije gledala njega. Zurila je prema vratima i

hodniku. U Rydera.

“Kad završiš s igrom sa ženama, imam pravi posao za tebe”,

rekao mu je Ryder.

“Jesi li vidio?” ponovio je Owen. “Ona je bila ovdje.”

“Tko ona? Sve su ovdje.” Pogledao je prema Hope dok je govorio,

a zatim se namrštio. “Sjedni”, zapovjedio je.

Kako je ona jednostavno nastavila buljiti, prišao joj je, uzeo joj

ruku i posjeo je na stolicu. “Mama! Tvoja direktorica ima žutu

minutu.”

Justine je dojurila, promotrila je nakratko, a zatim je čučnula

pred njom. “Srce, što nije u redu? Rydere, donesi joj vode.”

“Ne. Ne. Dobro sam. Samo sam...”

“Isuse Kriste, je li je itko vidio?” Frustriran, Owen je mahao

rukama zrakom.

“Gdje je, dovraga...” Beckett je vikao ušavši u sobu. “Što ne

valja?”

mart@ & nymphe

116

“Vidio sam je. Bila je ovdje. Jesi li je vidio?”

“Koga? Hope? Upravo gledam u nju.” Beckett se namrštio.

“Elizabeth? Vidio si Lizzy?”

“Stajala je ovdje.”

“Vidio si je? Zašto ti? To me pomalo ljuti”, zaključio je Beckett.

“Jesi li je ti vidjela?” Ignorirajući brata, Owen se usredotočio na

Hope. “Bila je tamo. A onda si ti bila.”

“Ja..."

Ryder je zgrabio bocu vode sa svojeg remena i pružio je. “Pij.”

“Donijet ću ti čašu”, rekla je Justine vidjevši Hope kako zuri u

bocu.

“Ne. Dobro sam.” Međutim, ipak je podigla bocu i dobrano se

napila. “Dobro. Samo me je prenerazilo.”

“Vidjela si je.”

“Da. I ne. Na trenutak sam mislila da jesam, ali više je bila riječ o

tome da sam je osjećala. To zvuči ludo.” Gledala je ravno u Rydera.

“Ona čeka.”

“Što?”

“Nisam... nisam sigurna.”

“Nasmiješila mi se. Vješao sam ogledalo i nju sam ugledao u

njemu. Njezin odraz u njemu. Siva haljina, nešto na glavi, neka

mrežica za kosu. Plavuša je, lijepa. Mlada.” Kad je Hope pružila bocu

natrag Ryderu, Owen ju je zgrabio i ispio dokraja. “Nevjerojatno.”

mart@ & nymphe

117

“Pjevušila je”, rekla je Justine. “Čula sam neko pjevušenje i

osjetila miris kozje krvi. Stajala sam mirno na trenutak, pitajući se...,

ali je nisam vidjela. Dođi, dušo, ja ću te odvesti dolje.”

“Dobro sam”, ponovila je Hope. “Ona je samo... To je bilo

iskustvo, ali ja je se ne bojim. Već sam je prije osjetila. Ali ovo je bio

intenzivnije.”

“Hotel je gotovo uređen dokraja. A ova soba?” Beckett se

osvrnuo oko sebe. “Ona je zapravo gotova. Stvari na zidovima,

posteljina na krevetu, ručnici na polici”, primijetio je. “Mislim da joj

se sviđa.”

“Sad kad smo zadovoljili našeg duha, možda bismo se mogli

baciti na popis stvari koje treba obaviti.”

“Nema romantike u Ryjevoj duši”, rekao je Beckett tužno. “Jeste

li svi u redu?”

Hope je kimnula glavom. “Ja sam...”

“Dobro”, dovršio je Ryder. “Koliko puta to mora reći? Prionimo

na posao.” Međutim, zastao je na ulaznim vratima i još jednom

promotrio Hope. “Ova soba izgleda dobro.”

“Ima pravo. Uzmi si minutu ako je trebaš”, savjetovao je Beckett

Owena i otišao za Ryderom.

“Vidio sam je.” Owen se nasmijao kad je rekao. “Baš kul.

Nasmiješila mi se”, dodao je i izišao iz sobe.

“Želiš li malo svježega zraka, malo slobodna vremena?”

Hope je odmahnula glavom na Justineino pitanje. “Ne, hvala.

Ryder ima pravo - imala sam žutu minutu. Pretpostavljam da će ih biti

više.” Hope se usovila na noge. “Rekla bih da joj se sviđa soba.” “Bila

mart@ & nymphe

118

bi luda da nije tako.” Justine je nastavila milovati Hope po ruci. “Ako

si za, možemo početi s uređivanjem sobe Titanija i Oberon.”

“Hajdemo.”

Iskustvo, pomislila je Hope kad je podigla praznu košaru. Owen je

imao pravo u vezi s tim. Elizabeth mu se nasmiješila - nakratko. Ali

Ryder je izazvao tu naglu navalu osjećaja, tu slatk ogorku mješavinu

radosti i tuge, tako snažnu, tako stvarnu da su Hopeine noge poklekle

pod njim.

Što god to značilo, pretpostavljala je da će saznati kad bude

živjela u hotelu.

mart@ & nymphe

119

7

jezin je život bio kaos i nikoga nije mogla kriviti za to, osim

sebe.

U bivšem Beckettovu uredu, onomu koji je djelomično

pretvorila u vlastiti, Avery je sjedila okružena kutijama, papirom za

zamatanje, maramicama, vrpcama i mašnama.

Ludilo.

Svake godine obeća sama sebi da će ubuduće pametnije. Da će

ranije ići u šoping - i to s popisom — da će držati papir za zamatanje i

vrpce u njihovim omotima, pospremajući ih nakon svake sezone

zamatanja.

Pristupila bi kupnji, pospremanju, zamatanju i slaganju božičnih

darova kao razumna odrasla osoba.

Uvijek je to i planirala.

Sljedeće godine, zasigurno.

Znala je organizirati se i držati se toga, ali čini se da su njezine

organizacijske vještine bile usmjerene samo na posao, a ne i na njezin

život.

Tako daje, kao obično, tri kratka dana prije Božića, kopala po

kutijama za darove, gubila se među brojnim vrpcama, paničarila svaki

put kad ne bi mogla pronaći ono za što je znala da je stavila ondje

prije minutu, i općenito se iscrpljivala.

Voljela je Božić.

N

mart@ & nymphe

120

Voljela je glazbu — za koju je znala da izluđuje druge ljude dok ne

nastupi veliki dan. Voljela je lampice, boje, tajne i uzbuđenje.

Voljela je kupnju i zamatanje, i radosno zadovoljstvo kad vidi

darove šarene i lijepe uredno posložene na gomile. Zašto je onda

uvijek to radila u zadnji tren?

Ove godine barem neće provesti posljednje sate i minute

Badnjaka u stresnom, jedanaestosatnom ludilu. Sve će biti zamotano,

posloženo, u vrećicama i spremno večeras.

Sutra najkasnije.

Odustala je od rada za pultom - bilo je, jednostavno, previše

stvari — pa je sjela na pod, okružena kutijama i papirima, klupcima

vrpce. Sljedeće godine zasigurno će prvo bolje organizirati svoj

kuhinjski pul, i kupit će više kutijica za mašne i tako dalje. Označiti ih,

kao Hope.

Kvragu i Hope.

Misleći na Hope i njezinu trenutačnu iritantnu učinkovitost,

Avery se divila naušnicama koje je kupila svojoj prijateljici. Uspješan

šoping, čestitala je sama sebi. Vratila ih je ponovno u kutijicu,

odabrala srebrni foil paper, raskošnu crvenu mašnu, odgovarajuće

pisamce. Njihala je glavom na Springsteenovu Santa Clause is coming

to town dok je pažljivo rezala papir na potrebnu veličinu, pedantno

presavinuvši grube dijelove.

Možda joj je nedostajalo organizacije, priznavala je, ali, hvala

Bogu, njezini će darovi biti prekrasno umotani.

Posegnula je za selotejpom, potegla ga — i dobila srebrnkasti kraj

vrpce na kolutu.

“Sranje.”

mart@ & nymphe

121

Čemu živciranje, rekla je sama sebi. Kupila je još selotejpa.

Bila je uvjerena u to.

Nakon petnaestominutne potrage, rastuće frustracije,

nagovještaja panike i mnogo psovanja, shvatila je da je mislila kupiti

još selotejpa.

Nema problema. Izletjet će na tren i kupiti ga.

Provjerila je koliko je sati i opet opsovala.

Kako je već gotovo ponoć?

Trebao joj je selotejp!

Još je 15 minuta kopala po ladicama i neraspakiranim kutijama te

je pretraživala ormare.

Ovo je dobar razlog da se živi u New Yorku, pomislila je, gdje

čovjek može izići i kupiti ono što mu treba u bilo koje doba dana i

noći. Kad čovjeku nestane selotejpa u vrijeme groznice zamatanja

darova, trebao bi moći kupiti još vražje vrpce.

Uzela si je trenutak, naređujući sama sebi da prestane biti idiot i

da pretraži nered koji je napravila.

Sve je isprevrtala navratnanos, čak je iskopala i potencijalne

darove koje je kupila tijekom faze “kupi navrijeme i kupuj često” s

kojom je započela prošlog ljeta.

Loše, priznala je, ali ne i strašno. Pa imala je selotejpa u

restoranu.

Zgrabila je ključeve, ostavila svjetla i glazbu uključenima, a onda

otrčala dolje da otključa restoran. Nakon što je upalila svjetlo, uputila

se prema pultu i pregledala ladicu ispod blagajne.

mart@ & nymphe

122

“Aha!” Izvukla je selotejp, odahnuvši. Međutim, brzo se

otrijeznila kad je vidjela da je ostalo tek malo selotejpa na kolutu.

Sve je pretražila u potrazi za novim kolutom — ladice, police,

smočnicu. Kad se uhvatila da pretražuje po hladnjacima, odustala je i

natočila si čašu vina.

Sjela je za pult, naslonila glavu na ruku i pitala se kako su se sve

njezine dobre nakane mogle tako rasplinuti samo zbog nedostatka

koluta selotejpa.

Trznula se čuvši kucanje na prednjim vratima i gotovo prolila vino

po pultu.

Owen je stajao pod sigurnosnim svjetlima, zurivši u nju kroz

staklena vrata.

Svakako New York, pomislila je. Žena ne može imati ni osobnu

krizu zbog selotejpa u Boonsborou.

Prišla je vratima i otključala ih. “Zatvoreno.”

“Zašto si ti onda ovdje i sjediš za pultom i piješ vino?” “Zamatam

božične darove.”

“Smiješno, zapravo izgleda kao da sjediš u svojoj praznoj pizzeriji

i piješ vino.”

“Nestalo mi je selotejpa. Mislila sam da sam ga kupila, ali nisam,

a ovdje nema dovoljno da uopće počnem sa zamatanjem. Kasno je da

negdje kupim vražji selotejp jer ovo nije New York.” Promatrao ju je.

Karirane hlače od flanela za koje je pre tpostavljao da su donji dio

pidžame, majica dugih rukava, debele čarape. Kosa joj je bila

pričvršćena straga jednom od onih kopči koje su ga podsjećale na

goleme zube.

mart@ & nymphe

123

“Opet si čekala da sve odjednom zamotaš?”

“Pa što?”

“Samo pitam.”

“Što radiš ovdje? Zašto ne zamotavaš darove kod kuće? Jer su svi

zamotani”, rekla je ogorčeno. “Uredno zamotani i u svojim vrećicama,

ovisno o tome kamo idu. I znam da ste vi dečki svojoj ekipi već

podijelili darove jer sam vidjela majice s logom hotela BoonsBoro.”

“Želiš jednu?”

“Da.”

“Daj mi čašu toga i donijet ću ti jednu sutra.”

“Mogla bih kad ne mogu zamotavati darove.” Vratila se za pult,

uzela bocu i čašu. “Što radiš ovdje?”

“Vidio sam svjetla i tebe kako luđački trčiš po restoranu. 5 druge

strane ulice”, objasnio je. “Provjeravao sam popis stvari koje je

trebalo obaviti. Završili smo.”

“Završili ste što?”

“Hotel. Istina, ne s namještanjem, nego s građevinskim radovima.

Gotovo je.”

“Nemoj me zezati!”

“Gotovo je”, ponovio je i nazdravio sam sebi. “Sutra dolazi

referent za završnu provjeru.”

“Owene!” Lice joj se ozarilo. “Uspjeli ste prije Božića.”

“Uspjeli smo. Trebali bismo dobili uporabnu dozvolu, ne bi

trebalo biti problema. Hope se može useliti. Unijet ćemo ostatak

mart@ & nymphe

124

namještaja, sve počistiti. Dok ona bude živjela tamo nekoliko tjedana,

trebali bismo otkloniti sve nedostatke prije velikog otvorenja.”

“Čestitam. Hope mi je rekla da ste blizu kraju, ali nisam znala

koliko blizu.”

“Još je mnogo posla ostalo, ali sve sjeda na svoje mjesto. Kad se

radnici vrate nakon Božića, radit će na izgradnji zgrade slastičarnice.”

Odšetala je do vrata i zaključala ih. “Prekrasan je. Svaki put kad

ga vidim, oraspoložim se. Hope mi je rekla da već imate rezervacija.”

“Imat ćemo i više kad stavimo fbtke o nline i kad se pročuje za

nas. Hope ima nekoliko intervjua sljedeći tjedan. Provest će novinare

kroz hotel i ispričati im priču. I mi ćemo. Obiteljski biznis i slično. To je

dobar materijal za oglašavanje.”

“To je dobar materijal za život. Slainte”, dodala je i kucnula svoju

čašu o njegovu.

“Navratit ću ujutro prije nego što otvorim. I nakon što kupim

selotejp.”

“Imam ga u kamionetu.”

Spustila je čašu i zaškiljila. “Imaš selotejp u kamionetu?”

“U pretincu za rukavice vjerojatno. I prije nego što dobaciš kakvu

pametnu primjedbu, ne zaboravi — ti ga trebaš, ja ga imam.”

“Baš sam htjela reći kako je stvarno pametno nositi selotejp u

pretincu.” Slatko mu se nasmiješila.

“Ne, nisi, ali dobro si se snašla. Idem po njega.”

“Ja ću otići po njega. Parkiran si iza hotela.”

mart@ & nymphe

125

“Da, ali vani je led ledeni. Gdje ti je kaput, gdje su ti cipele?”

“Gore, ali to je samo preko puta ulice.”

Ona bi bez sumnje otrčala preko trga u pidžami i bosa u pola noći

u prosincu, pomislio je. “Skoknut ću ja po to. Zaključaj vrata za

mnom. Naći ćemo se na stražnjem ulazu.”

“Hvala. Zaista.”

Pružio joj je svoju čašu i izišao na prednja vrata.

Zaključala ih je i odnijela prazne čaše u kuhinju. Ugasila je svjetla i

uputila se prema stubištu, a zatim krenula niz njih s nakanom da

otključa stražnja vrata. Ćula je kako se brava otključava.

Imao je ključ, naravno.

Bio je vlasnik.

Susreli su se nasred stubišta i pružio joj je selotejp. “Otići ću u

trgovinu i kupiti stotine kolutova ove proklete stvari.”

“Od viška glava ne boli.”

Nasmijala se. “Kladim se da imaš rezervne u kamionetu, u kući, u

radionici.”

Podigavši obrve nad svojim tihim plavim očima, Owen ju je

pozorno promatrao. “Je li to pametna primjedba?”

“Opažanje. Ne, kompliment”, zaključila je. “Ja ću pokušati pratiti

tvoj primjer pretjeranog posjedovanja selotejpa.”

Stajao je na stubi ispod nje tako da su njihova lica bila u istoj

razini i, gledajući je, posegnuo je u svoj džep. “Počni sad.”

“Donio si mi rezervni. Ti zapravo imaš dva koluta selotejpa u

kamionetu.” Smijući se, uzela gaje.

mart@ & nymphe

126

Tri, pomislio je, ali tko broji? “Mogu ti pomoći oko zamotavanja.”

Namrštila se. “Onda ćeš ti imati gomilu pametnih primjedbi o

stanju mojega prostora zamatanja — i to nakon što te budem morala

oživljavati nakon nesvijesti u koju ćeš pasti kad ga vidiš.” “Već sam ja

vidio tvoj prostor zamatanja.”

“Ne ovaj. Gori je nego ikad prije. Imam više prostora za nered.”

Vidjela je u njegovim očima što želi i malo ustuknula. “Owene,

razmišljala sam o tome.”

“O neredu?”

“Na neki način. Razmišljala sam o onome o čemu oboje

razmišljamo i što bismo željeli napraviti sad. Prvo sam se pitala zašto

ranije nismo razmislili o tome. Onda sam pomislila, kvragu, hajdemo

napraviti ono o čemu razmišljamo. Onda mi je sinulo da nismo jer bi

to moglo poremetiti stvari. I ozbiljno, Owene, mnogo mi značiš. Jako

mi mnogo značiš.”

“Smiješno, i ja sam razmišljao o tome. I ja sam došao do zaključka

da ćemo sve upropastiti. Ryder kaže da nećemo.”

“Ryder kaže?”

“Rekao mi je svoje mišljenje. Nemoj mi reći da ti nisi o tome

razgovarala s Clare i Hope.”

Potisnula je automatsku razdraženost. “Pošteno. Zašto Ryder

kaže da nećemo uprskati stvari?”

“Zato što mnogo značimo jedno drugomu i nismo glupi.”

Nakrivila je glavu. “Istina. Još nešto, sad kad razmislim...” Naslonila je

svoje ruke, u svakoj po jedan selotejp, na njegova ramena. “Možda

nam neće biti jednako uzbudljivo kao prije. Mogli bismo provjeriti.”

mart@ & nymphe

127

Položio je ruke na njezine bokove. “Kao test.”

“Ima smisla, zar ne? Zašto da provodimo vrijeme razmišljajući

kad ispada da nije vrijedno razmišljati o tome? Ako je vrijedno

razmišljanja, onda...”

“Ušuti, Avery.”

Približio joj se i usnama lagano prešao preko njezinih. Kao test.

Privukao ju je k sebi, još malo bliže, i opet to napravio. I promatrao

kako se njezine hrabre plave oči polako zatvaraju.

Oteo joj se lagani uzdah kad su joj se usne razdvojile, kad ga je

čvršće zagrlila i kad ga je zapljusnula sva ta Averyna energija.

Oborio ga je taj brzi nalet žudnje - njegov, njezin. Gdje je dosad

bio? Kako su ga dosad propustili?”

Oporo i vruće, limun i vatra - sve goruće, željno i oslobođeno.

Podignuo ju je i ona je bez razmišljanja omotala noge oko

njegova struka. Uronila je dublje u poljubac, potpuno mu se

prepuštajući, a on je, teturajući, išao uz stube do zavoja stubišta, gdje

ju je prislonio uza zid.

Zgrabila ga je za kosu — Bože, kako je voljela njegovu kosu — i

lupnula u glavu selotejpima.

Smijući se, glava joj je pala na njegovo rame.

Rekao je “Joj”, na što se počela još jače smijati.

“Oprosti, oprosti.” Zagrlila ga je i uronila u njegov vrat. “Owene.”

Uzdahnula je i pomislila - nježnije, toplije - Owene prije nego što je

podigla glavu i pogledala ga. “Definitivno je vrijedno razmišljanja.”

mart@ & nymphe

128

“Drago mi je da si to rekla. Sad te ne moram baciti na glavu.”

“Bolje me spusti dolje.”

“Mogu ti se iskupiti. A onda možemo zamatati darove.”

“Ako odemo gore, nećemo zamatati darove.”

“To je bila šifra.”

“Aha.” Polako se spustila na pod. “Mislim da bismo trebali dati

ovomu nekoliko dana razmatranja. Ne kako bismo se suprotstavili

Ryjevu mišljenju, nego, ako uzmemo nekoliko dana, to neće biti samo

impuls.”

“A ja sam mislio kako nisam nikad dao impulsu pravu priliku.” “Ja

mu dajem previše prilika pa smo izjednačeni.” Da nije razmišljala o

seksu s njim, shvatila je, mogla bi ga izravno pitati viđa li se ili spava li

s kime. Ali pitati ga sada bilo bi kao da od njega nešto zahtijeva.

Ipak...

“Vjerojatno imaš pratnju za proslavu Nove godine.”

“Zapravo nemam.”

“Ti nemaš?”

“Bili smo prilično zaposleni. Nisam o tome razmišljao.” Vidjela je

jasno da su se i njemu slične misli motale po glavi. “Jesi li se ti s kime

dogovorila?”

“Da. S Hope. Vi ste, dečki, odlučili da se neće raditi na hotelu za

Novu godinu. Tako da ćemo se družiti, gledati ljubice i razgovarati o

tome kako nas nije briga što nemamo dečke.”

“Mi se možemo dogovoriti.”

mart@ & nymphe

129

Slatko, pomislila je. Seksi. I, nažalost, nemoguće. “Ne mogu

otkantati Hope tako, ne tu večer.”

“Ja ću imati tulum. Kod mene.”

Avery je zurila u njega kao da govori drugim jezikom. “Misliš li na

ovu Novu godinu? Ovu za tjedan dana?”

“Naravno.”

“Owene, to se zove spontanost. Nije ti baš blizak taj koncept.”

“Ja mogu biti spontan.”

“Treba ti šest mjeseci da isplaniraš zabavu. Napraviš proračunsku

tablicu i plan zabave. Taj oblik spontanosti? Mogao bi se ozlijediti.”

“Tulum”, rekao je odlučno, ignorirajući činjenicu da je govorila

potpunu istinu. “Kod mene. Silvestrovo. I ti ćeš biti tamo. Sa mnom.”

S njim. Na Silvestrovo. “U redu. Ako stvarno to izvedeš, ne samo

da ću biti kod tebe nego ću ti i pripremiti doručak.”

“Dogovoreno.” Ponovno ju je priljubio sebi i poljubio je dok joj

koljena nisu poklekla. “Ja ću zaključati straga.”

“U redu.” Pokušala je povratiti dah dok je silazio niz stube.

“Owene?”

Okrenuo se i nasmiješio joj se, pri čemu joj je srce zastalo. Je li

uopće čudo što je pala na njega kad je imala pet godina?

“Hvala na selotejpu.”

“Nema na čemu.”

Čula je kako se brava okreće dok je vukla drhtave noge stubama.

Neće biti problema s maratonom zamatanja sad, pomislila je, unatoč

mart@ & nymphe

130

kasnim satima. Ne samo što je imala selotejpa na bacanje, nego neće

moći uopće spavati s Owenom Mongomeryjem na pameti.

Očito mu se sva krv iz glave slila u kurac. Inače nikad ne bi

odlučio organizirati proslavu Nove godine, zaključio je Owen dok se

vraćao iz Hagerstowna toga vjetrovitog popodneva.

Morao je otvoriti hotel, pred njim je bio Božić, novi projekt u

pripremi. Kako će, dovraga, moći organizirati tulum za tjedan dana?

Valjda će saznati kako.

Zakočio je na semaforu i izvukao mobitel da upiše nekoliko

bilješki o hrani i piću. Da provjeri poruke. Dvije od Rydera, primijetio

je, obje s istim zahtjevom — u osnovi ovim — Gdje si, dovraga?

Kako je bio dvije minute udaljen od BoonsBoroa, nije se trudio

odgovoriti mu.

Dok je vozio dalje, njegov je um skakao s jedne zabave na drugu.

Zabava otvorenja hotela bila je zahtjevnija od njegove iznenadne

novogodišnje zabave. Većina detalja već je bila dorađena i njegova

majka, teta i Hope uglavnom su sve pokrivale.

Ipak je imao debeli fascikl u svojoj aktovci i nekoliko proračunskih

tablica na računalu. U redu, i protokol zabave.

Planirao je napraviti protokol i vlastite zabave, uvjeravajući sam

sebe da nije opsesivan. To je bilo praktično. Uštedjet će na vremenu i

odagnat će stres.

Možda i jest opsesivno, pa što onda?

mart@ & nymphe

131

Pogledao je prema Vesti i pomislio na Avery dok je skretao u

Ulicu sv. Pavla. Zašto joj nije predložio da odu na večeru — a onda

uskoče u krevet, pitao se kad se dovezao na parkiralište iza hotela.

Zato što je ona spomenula Silvestrovo, a njemu se dogodio odljev

mozga. To je sve imalo smisla u tom trenutku.

Izišao je iz kamioneta i zastao jedan trenutak na hladnoći

promatrajući dvorište, niz trijemova i stupova.

Sva ta dražest i šarm, pomislio je, nije nastala preko noći. Sjetio

se šljunka, blata i smeća nakon radova. Sjetio se istinske noćne more

golubljih govana — i poželio da nije.

Ali uspjeli su dovesti mjesto u red. Ako je mogao to postići,

mogao je i organizirati prokletu novogodišnju zabavu.

Prolazio je kroz predvorje, zastao i nasmiješio se pred velikim,

sjajnim stolom ispod središnjeg lustera te stolicama zagasito žute

boje u kontrastu s ciglenim zidom.

I to su doveli u red, pomislio je opet, i uputio se kroz lučni svod

prema blagavaonici i glasovima.

Ugledao je Rydera i Becketta kako namještaju golem, stilski bife

uz kameni zid, dok su njegova majka i Hope namještale ljupke drvene

stolove u prostoru.

Blento je drijemao u udaljenom kutu, ali, čim je ugledao Owena,

podigao je glavu i počeo mahati repom.

Owen se pitao je li ga pas gledao kao krafnu u prirodnoj veličini

čovjeka.

“Gdje si ti, dovraga?” uzviknuo je Ryder.

“Morao sam nešto obaviti. Izgleda sjajno.”

mart@ & nymphe

132

“Istina.” Justine je sjala od sreće dok je stavljala stolicu uz stol.

“Stavit ćemo veliko ogledalo ondje. Ono antikno. Shvatili smo da

ćemo trebati drugi bife. Može ići tamo, pod onim prozorom. Uzet ću

mjere i skoknuti do Basta da vidim imaju li nešto što nam odgovara.”

“Imaš onaj koji smo kupili u onom luksuznom francuskom dućanu

u Fredericku”, podsjetio ju je Ryder.

“Kriv je.” Justineino se lice se skamenilo. “Jedna je noga kraća od

ostalih triju. Nisam nikad trebala ništa kupiti ondje.”

“Rekao sam ti da sam skratio druge noge. Ako staviš dovoljno

stvari na nj, neće se vidjeti da je kriv.”

“Bili su neljubazni”, dodala jeHope. “Nijedan biznis koji okreće

novac na oštećenim proizvodima ne bi smio biti biznis.” “Plaćen je, i

ja sam ga popravio. Preboli to.”

“Bio je kupljen za predvorje”, bila je uporna Hope. “Već smo

pronašli drugi u Bastu za taj prostor.”

“A da nisi tvrdoglava kao magarac, ja bih ga popravio za

predvorje.”

Justine ga je prostrijelila pogledom. “Na koga misliš, Rydere, jer

ja sam ti rekla da odneseš oštećeni predmet u podrum?”

“Gdje sam ga popravio”, promrljao je. “Donijet ću ga. Pomozi

mi”, obratio se Beckettu.

Sav radostan što će uteći s crte bojišnice, Beckett je krenuo u

podrum s njim.

“Ako ne bude odgovarao ovdje, ako vam se ne bude sviđalo,

maknut ćemo ga”, obećao je Owen. “Lijep je primjerak.”

mart@ & nymphe

133

“Oštećen, i nije vrijedan iznosa koji sam za njega platila. Prevarili

su me”, priznala je Justine i protrljala uši psu koji se umiljavao oko

nje. “Pa, vidjet ćemo. Hope, to je zasigurno Carolee, donosi stvari za

kuhinju”, dodala je kad je čula korake na glavnom stubištu. “Možete li

vas dvije donijeti poslužavnike za hranu i vrč za kavu? Da vidimo kako

sve izgleda.”

“Naravno.”

Owen je htio nešto reći, ali pogled njegove majke eliminirao je

njegovu ponudu za pomoć. Justine je držala jezik za zubima dok

Hopeini koraci nisu utihnuli. “Željela sam ostati nasamo s vama

nekoliko minuta.” Prekrižila je ruke dok su Ryder i Beckett unosili

popravljeni bife.

“Rydere Thomase Montgomery.”

Owen je znao taj ton, taj pogled. Iako nije bilo upućeno njemu -

ovoga puta — osjetio je kako se i njegova jaja skupljaju.

Pognute glave i podvinuta repa, Blento se odšuljao natrag u svoj

kut.

“Majko.”

“Nisam te odgojila da budeš bezobrazan prema ljudima, da režiš

na žene ili da se otresaš na zaposlenike. Očekujem od tebe da budeš

ljubazan prema Hope, bez obzira na to slagao se s njom ili ne.”

Odložio je bife. “Dobro. Ali...”

“Ali?” Ta kratka riječ odzvanjala je upozorenjem i izazovom.

Ryder je navukao svoj najljubazniji izraz lica. “Pa, rekla si mi da se

prema njoj ponašamo kao prema članu obitelji. Onda, želiš li da

mart@ & nymphe

134

budem ljubazan prema njoj ili da se prema njoj ponašam kao prema

članu obitelji?”

Justine nije ništa odgovorila jedan dug, pakleni trenutak. Beckett

se odmaknuo od svojega brata kad je ona krenula prema njemu.

Prišla mu je i povukla ga za oba uha.

“Misliš da si pametan?”

“Da, majko. Ja se brinem o svojoj majci.”

Smijala se mašući glavom tam oamo. “Pravi si očev sin, to si ti.” I

bocnula ga je u trbuh. “Pazi kako razgovaraš s drugima.” “Dobro.”

Justine je kimnula glavom i odmjerila bife, podbočivši se rukama

na bokove. “Kriv je, Ry.”

“Malo jest. Loše je napravljen i precijenjen je, ali funkcionira — i

to je dovoljno. Bolje izgleda kad staviš one velike bakrene stvari na

njega.”

“Možda, da. Baš sam ljutita zbog toga. Moja pogreška.”

“Da, jest.” Ryder je slegnuo ramenima. “Ti si opremila 9 000

četvornih metara hotela, od vodoinstalaterskih cijevi do kreveta s

baldahinom, i ovo je tvoja pogreška? To nije pravedno, mama.”

Uputila mu je pogled. “Pametan si. Možda se ipak brineš za mene.”

Okrenula se kad je Hope ušla s golemom kutijom, a za njom i

Carolee s drugom.

“Daj to meni.” Ryder je prišao Hope i uzeo kutiju od nje. “Ja sam

ljubazan.”

“Je li boljelo?”

“Nije još. Možda će poslije.”

mart@ & nymphe

135

Beckett je uzeo kutiju od Carolee, a Owen je stajao jedan

trenutak i promatrao ih. Otpakiravanje kutija, vađenje velikoga vrča

za kavu, poslužavnika za jelo, stalaka, bacanje na stranu kutija i

ostataka od otpakiravanja — to će baciti poslije.

Carolee je govorila o pranju vinskih čaša, njegova je majka

namještala gumicu za kosu. Beckett i Ryder vikali su o dovlačenju

ogledala kako bi mogli otići u susjednu zgradu i pridružiti se

radnicima.

Još je ostao dok su tri žene proučavale kako je izgledao

problematičan predmet.

“Ne vidi se, ali ja ću znati da je kriv.” Hope je prošla rukom kroz

kosu. “To me jednostavno živcira.” Pogledala je Rydera.

“Preboljet ću to.”

“Odlično. Stavimo ovo ogledalo na njegovo mjesto i krenimo

prije nego što pronađu nešto drugo čime će nas zavlačiti.”

“Treba mi minuta. Kratak sastanak”, najavio je Owen. “Nakon što

završimo posao”, Ryder je započeo.

“Mora biti sad.” Owen je namjerno navukao mrzovoljan izraz na

lice. “Riječ je o uporabnoj dozvoli.”

“Kriste, nemoj mi reći da ćeš nas sad gnjaviti time. Referent za

prostorno uređenje potpisao je dozvolu?”

Owen je uzdahnuo pogledavši Rydera i polako odmahnuo

glavom. “Da. Bio sam u Hagerstownu da vidim mogu li to malo

pogurati. I... dobio sam je.”

mart@ & nymphe

136

Beckett je uperio prst u Owena. “Dobio si uporabnu dozvolu?”

Owen je, smijući se, uperio prst u njega. “Dobio sam uporabnu

dozvolu.”

“Oh, moj Bože. Oh, moj Bože. Carolee”, Justine je zgrabila

sestrinu ruku.

Owen je udario Rydera u rame, a onda se nasmijao Hope.

“Jesi li spremna za useljenje? Možemo donijeti ostatak tvojih

stvari. Možeš već večeras spavati ovdje.” t

“Potpuno sam spremna, Owene!” Smijući se, zagrlila ga je i

poljubila u usta. “Ja se useljavam.” Nakon što se iskakala i izvrištala s

njegovom majkom i tetom, Hope je skočila na Becketta i zvonko ga

poljubila.

Kratko je zastala kod Rydera.

“Što ću ja dobiti? Srčano rukovanje?”

Opet se nasmijala, odmahnula glavom i dala mu kratak i pristojan

poljubac u obraz.

“Ista stvar”, požalio se.

Ona je prebacila jednu ruku preko Owenovih ramena, a drugu

preko Beckettovih. “Dovraga! Uspjeli smo!”

Justineine oči ispunile su se suzama. “Moji dečki”, promrljala je.

Širom je raširila ruke da zagrli svu trojicu svojih sinova. Čvrsto ih je

držala u zagrljaju dok se Blento pokušavao ugurati među njih.

“U redu.” Zakoračila je natrag i kimala glavom dok je brisala suze.

“Ručak, ovdje. Ja častim. Beckette, provjeri može li Clare doći.

Owene, nazovi Avery, naruči nam hranu, neka donese ovamo — i

mart@ & nymphe

137

pridruži nam se ako može. Hope, otvori jednu — ne, dvije — boce

šampanjca koje smo nabavili za goste.”

“Oh, naravno!”.

“Nisam oprala sve čaše!” Carolee je odjurila u kuhinju.

“Šampanjac?” Ryder je komentirao. “Za ručak?”

“Baš tako, šampanjac.”

“Kad već razgovaramo o šampanjcu”, počešao se Owen po licu.

“Ry, imaš li dogovor za doček Nove godine?”

“Da. S hihotalicom. Ali ću platiti jamčevinu da budem slobodan.”

“Na Silvestrovo?” njegova se majka začudila.

“Vjeruj mi, da si je čula kako se smije, bilo bi ti jasno. Zašto?”

pitao je Owena. “Želiš me izvesti na ples?”

“Organiziram zabavu.”

“Ovog Silvestrova?” pitala je majka razorogačenih očiju.

“Da, da, ovog. Isuse! Ne pravimo od muhe slona. To je samo

tulum. Okupljanje za praznik. S hranom i pićom. Možeš doći, zar ne?

Ispuhavši obraze, Justine ga je i dalje promatrala. “Naravno.”

“Ry?”

“Zašto ne?”

“Clare je na putu ovamo”, objavio je Beckett i stavio mobitel u

džep.

“Tulum za Novu godinu, kod mene. Dobro?”

“Ove godine?” zapitao je Beckett.

mart@ & nymphe

138

“Dobro, ta je šala već otrcana. Jesi li za ili nisi?”

“Ostat ćemo kod kuće. Dječaci žele gledati spuštanje kugle, ali

Murphy je jedini kojemu će to uspjeti. Pitat ću Clare želi li angažirati

dadilju.”

“Pošteno.” Owen je izvukao svoj notes. “Ručak”, rekao je i Blento

je odmah počeo mahati repom u iščekivanju. “Recite mi što želite. Ja

ću naručiti.”

Popisujući želje, čuo je prasak čepa šampanjca u kuhinji. “Sad je

službeno”. Široko se nasmiješio svojoj obitelji. “Dobrodošli u hotel

BoonsBoro.”

mart@ & nymphe

139

8

udući da joj je Hope vjerovala - a ionako bi namjestila

stvari kako ona misli da treba — Avery je organizirala

novu kuhinju svoje prijateljice. Voljela je uredan i

učinkovit prostor, i sve novo, novo, novo.

“Kako je ovo zabavno!” I dalje u svojim radnim trapericama i

majici s logom Veste, Avery je radosno slagala pribor za jelo u ladicu.

“Clare propušta zabavu.”

“Tako ćeš i ti kad budeš imala djecu”, Hope je dobacila iz

kupaonice dok je skidala šminku. “Da, hoćeš. Jesi li ikad razmišljala o

djeci?”

“Naravno. Jednog dana. A ti?”

“Naravno. Posebno kad provedem neko vrijeme s Clareinim

dečkima. Oni stvaraju ozbiljnu ovisnost.” Zatvorila je ladicu i počela s

drugom. “Ali djeci tradicionalno prethodi brak — a on je mamac.”

“Ti imaš i previše izraženu romantičnu crtu da bi doista mislila da

je brak mamac.”

“Lako je biti romantičan u vezi s drugim ljudima — nema rizika,

nema gubitaka — osobnih. U svakom slučaju, ti započinješ potpuno

novu avanturu - i ovo je tvoja prva noć. Jesi li nervozna što ćeš biti

ovdje sama?”

“Ne.” Hope je izvirila glavom. “Ali sam mislila da bi ti voljela

ostati. Izaberi sobu.”

B

mart@ & nymphe

140

“Kvragu!” Ruke uronjene među vilice i žlice ushićeno je podigla u

zrak. “Mislila sam da nikad nećeš pitati. Jesi li sigurna da je to u

redu?”

“I više od toga. Justine je pitala mogu li isprobati svaku sobu

sljedećih nekoliko tjedana. Na taj način mogu povjeriti ima li ikakvih

propusta s vodom, strujom ili samo da vidim kakav je osjećaj. A ja bih

ostala večeras u svojem stanu - prvu večer. Tako da ti možeš biti moj

prvi gost.”

“T&O. Ja ću prva zaroniti do ušiju u tu veliku bakrenu kadu. Ne,

čekaj. J&R. Imat ću kamin i veliku bakrenu kadu. Ili...” Smijući se,

Hope je izišla iz kupaonice. “To je problem, zar ne?”

“Pravi problem. Možda bih trebala izvlačiti iz šešira. Nijedna neće

biti kriva. Je li Owen odabrao svoju sobu za večer otvorenja?”

“Da, sobu Nick i Nora.”

“Dobro, nju ću izvući iz šešira jer ću vjerojatno spavati s njim

dotad i isprobat ću je te noći.

“Oh, zaista?”

“Da. Uzeli smo si nekoliko dana da budemo sigurni da to nije tek

trenutačna zaluđenost.” Nakon što je zatvorila sljedeću ladicu,

okrenula se. “Ne osjećam da je zaluđenost.”

“Zašto bi bila? On je sjajan dečko, prezgodan, pametan, drag. Vas

se dvoje dobro slažete.”

“To je dio pitanja ’je li to trenutača zaluđenost’. Istina, mi se

dobro slažemo. Ali seks to može promijeniti.”

“Mislim da ćete se oboje tomu odlično prilagoditi.”

mart@ & nymphe

141

“Nadam se. Kad već govorimo o tome, trebam od tebe veliku

uslugu. Znaš, sinoć mi je posudio selotejp, i jedna je stvar vodila

drugoj.”

Sad je Hope podbočila ruke na bokovima. “Ti si već spavala s njim

i okolišaš mi to reći?”

“Ne. Skoro, ali ne. Kad smo odlučili da pričekamo nekoliko dana,

pitala sam ga ima li dogovor za doček Nove godine. Zapravo sam

željela saznati viđa li se s nekim — dobro, spava li s nekim.”

Logično.

“Trebala sam ga jednostavno to i pitati, ali sam okolišala, a onda

me je on pitao imam lija i ja sam mu rekla da ćemo se nas dvije tada

družiti.”

“Avery, ako želiš izići s Owenom tu važnu večer, nema problema.

Apsolutno, sto posto. Trebala bi to znati.”

“Znam, i ti bi trebala znati da nikako ne želim iznevjeriti naš

dogovor. Ti to meni ne bi napravila.”

“Mogla bih da me Owen pozove van.” Hope je zatreptala

očicama.

“Nabavi si svoga dečka Montgomeryja. Jedan je ostao.” “Možda

bih mogla samo posuditi Owena. Testirati ga za tebe.” “Oh, ti si tako

dobra prijateljica.” Pretvarajući se da briše suzu, zagrlila je Hope. “Ne.

U svakom slučaju, Owen se istrčao s idejom da organizira tulum kod

sebe, to je jako neowenski jer neće moći planirati i organizirati

tjednima ni mjesecima. Tako da ćemo svi nazdraviti Novoj kod

Owena.”

mart@ & nymphe

142

Zamišljena, Hope je otvarala ormariće da provjeri kako joj je

Avery organizirala kuhinju. “Avery, nemam para. I ne želim ga imati,

ali nemati para na novogodišnjem tulumu jednostavno je neugodno.”

“Ne ako izgledaš kao ti. Osim toga, neće svi biti u parovima.

Mogla bih praktički izrecitirati mogući Owenov popis tako da ti mogu

jamčiti samce obaju spolova. On organizira odlične tulume. Upoznat

ćeš mnogo ljudi”, Avery ju je nagovarala. “Korisno je za upraviteljicu

hotela da stvara kontakte u zajednici.”

Hope je okrenula ručku ormarića malo nalijevo. “Sad

pretjeruješ.”

“Da, ali to je istina. Clare i Beck će angažirati dadilju, pitala sam

je. Oni te mogu povesti kući. Osim ako ne podivljaš i poludiš i s nekim

završiš.”

“Neću podivljati i poludjeti, obećavam.” Hope je izdahnula. “Ali

vjerojatno ne bih smjela odbiti pozivnicu jednog od šefova, barem

zasad.”

“Zabavit ćeš se. Obećavam.” Oduševljena, Avery se bacila Hope u

zagrljaj. “Hvala.”

I dalje je grleći, okrenula se i promotrila dnevnu sobu. “Baš lijepo

od Ilydera što je donio tvoje drvce ovamo.”

“Kukao je zbog dekoracija.”

“Ali ipak ga je stavio u vreću, donio ga i postavio.”

“OK, to je bilo lijepo od njega, iako mu je vjerojatno Justine rekla

da to napravi.”

“Kako god, tvoje božično drvce nalazi se u tvojemu novom stanu.

Već izgleda kao da živiš ovdje. Izgleda poput Hope. Jesi li sretna?”

mart@ & nymphe

143

“Zaista jesam, i uzbuđena. Jedva čekam...”

Obje su poskočile čuvši okretanje ključa u bravi te se zabuljile u

vrata koja su se otvorila.

“Oh, Isuse, Clare! Sljedeći put”, pedložila je Avery, “ubij nas obje”

“Oprosti. Djeca spavaju. Beckett mi je dao ključ i rekao da imam

samo nekoliko sati. Znao je koliko to želim.” Osvrćući se oko sebe,

skinula je rukavice. “Oh, toliko si toga već napravila. Izgleda...”

“Poput Hope”, Avery je dovršila njezinu misao.

“Da, baš tako. Što mogu napraviti?”

“Kuhinja je moja.”

“Ja sam upravo završila s kupaonicom”, rekla je Hope. “Mislim da

bih se trebala baciti na spavaće sobe.”

“Onda...” Clare je opet otvorila vrata i podigla sliku koju je

ostavila naslonjenu na zid.

“Moj dar za useljenje! Oh, sviđa mi se!”

“Madeline je rekla da je možeš promijeniti”, rekla joj je Avery,

“ako ti ne bude odgovarala kad se useliš. Možeš je zamijeniti u galeriji

za drugu sliku ili što drugo.”

“To je upravo ono što želim. Predivna je, svaki je dan proljeće kad

gledam ove trešnjine cvjetove. Hvala vam. Objema. Znam kamo ću je

staviti, u spavaću sobu, tako da se svaki dan mogu buditi u proljeće.”

Podigla je sliku i držala je ispred sebe u ravnini ruku. “Objesit ću

je odmah.”

U spavaćoj sobi Clare je namještala Hopein stilizirani drveni

krevet s visokim stranicama, namještala je jastuke i zatezala

mart@ & nymphe

144

prekrivač, dok je Hope - perfekcionistica kao Owen - mjerila,

označivala i nivelirala.

“Ovdje je savršeno. Baš kako treba biti”, promrmljala je Hope.

“I ti si. I ti si ovdje savršena. Baš ovdje.”

“Želim biti.”

“Kuhinja je gotova.” Avery je ušla, okrenula se i nasmijala se kad

je vidjela sliku. “Imale ste pravo za nju. Kaže proljeće, čak i u noći

poput ove. Dobrodošla kući, Hope.”

Kasnije, kad je Clare otišla i Avery skoknula kući po stvari koje su

joj bile potrebne, Hope je sama prošetala hotelom.

Osjećala se dobro, pomislila je. Kao kod kuće.

I dok se uspinjala natrag u svoj stan, namirisala je kozju krv,

slatku poput ljeta.

“Ovdje sam”, rekla je, “i tu ću i ostati. Nijedna od nas više neće

morati biti sama.”

•••

Sljedećeg jutra Avery je sišla i pronašla obitelj Montgomery već u

radovima i Hope kako priprema doručak.

“Još nismo organizirali kuhinju”, komentirala je Avery.

mart@ & nymphe

145

“Ja to radim. Želim isprobati nekoliko stvari i ovo je dobra

prilika.”

“Pomoći ću ti.”

“Ne.” Kako bi to naglasila, podigla je prst. “Ne želim pomoć. Ti si

gost. Idi u blagovaonicu.”

“Ima li tamo kave?”

“Ima. Avery? Kako je bilo spavati u J&R?

“Poput sna. Samo mi je nedostajala luđakinja s tavana, samo što

bi tada valjda san postao noćna mora. Prvo kava, a onda izvješće.”

Odšetala je u blagovaonicu, natočila si kavu iz vrča i razmišljala.

Možda je savršen trenutak, pomislila je. Svi su bili sretni i uzbuđeni. I

glavni je projekt blistao. Još nekoliko dana posla, naravno, još

nekoliko detalja, ali glavnina je odrađena.

Owen se pojavio. “Čuo sam da si prvi naš gost.”

“Imala sam tu čast.”

“Ali svi ćemo doručkovati. Hope nam je svima poslala poruku

ujutro.” Sjeo je preko puta nje. “Kako je bilo?”

“Predivno. Potpuno izvješće kad svi budete ovdje. Vi ste u

salonu?”

“Mama želi još jedan plakar u prednjem kutu. Ry vješa ogledalo,

Beck postavlja police u ormaru. Izgledaš dobro”, dodao je. Podigla je

pogled prema njemu dok je ispijala kavu. “Stvarno?” “Stvarno.

Odmorna, ali živahna. Radiš li danas?”

“Ne do četiri. Ja zatvaram.”

“Zašto si ustala tako rano?”

mart@ & nymphe

146

“Iz navike. Možda sam osjetila da netko drugi kuha.”

Carolee je unijela pladanj s debelim vaflima, ispunivši sobu

njihovim mirisom dok ih je stavljala u jedan od poslužavifika.

Namignula je nećaku i Avery i odjurila. Hope je donijela prozirnu

staklenu zdjelu bobičastog voća i stakleni vrč soka.

“Hope, mogla bih...”

Hope je frknula. “Ti si gost”, rekla je i opet izišla van. “Zaista

želim isprobati taj štednjak”, promrmljala je Avery. “Tako se sjaji.”

U blagovaonicu je stigao pladanj slanine, i još jedan s kajganom.

“Pozvani smo.” Beckett je ušetao i stao mirisati. “Miriše kao

doručak.” Podigao je poklopac poslužavnika. “Izgleda kao doručak.” I

dohvatio komad slanine. “Oh, da. Ima okus kao doručak. Hej, vafli.”

“Vafli?” Ryder je ušao i krenuo ravno prema poslužavnicima.

“Hoću one debele i okrugle.”

“Posluži se.” Hope je dopratila Justine u sobu. “Ako želiš išta,

samo pitaj. I, molim te, iskreno mi reci je li dobro. Bolje je znati da

nešto ne valja sad nego nakon što otvorimo.”

Stajala je u pozadini i čekala dok svi tanjuri nisu bili napunjeni i

stolice zauzete.

Ryder je zagrizao prvi zalogaj vafla prelivena sirupom. “Nisi

dobila otkaz”, rekao joj je.

“Velika pohvala.”

“Odlično je, Hope.” Justine si je stavila nešto jaja u tanjur.

“Stolovi izgledaju veselo, baš kako smo željeli. Sjedi.”

mart@ & nymphe

147

“I dalje moram nekoliko stvari provjeriti, ali zaista bih htjela čuti

što Avery misli o svojem noćenju u J&R.”

“Kao da sam osvojila važnu nagradu. Najvažniju”, ispravila se.

“Jako sam čista jer sam sinoć isprobala tuš, a jutros kadu. Ijedno i

drugo je nevjerojatno. A hotelska je kozmetika prefina.” Ispružila je

ruku Owenu pod nos. “Pomiriši me.”

Učinio je to. “Lijepo.”

“Da, jest. Ručnici su meki i debeli — Bože, a tek podno grijanje i

radijator za ručnike? Inspirativno. Od svega toga u kupaonici osjećaš

se tetošeno, opušteno i kraljevski.”

“To je i bio cilj.” Justine je sva evala od sreće. “Upravo to.”

“Također želim jedan ogrtač za sebe. Kamin je sjajan detalj, osobito

kad si u tom nevjerojatnom krevetu. A moram dodati da je to

najudobniji krevet u kojem sam imala zadovoljstvo spavati. Sjajno je

imati sve te jastuke različitih veličina. Isprobala sam televiziju,

radiobudilicu, pročitala nekoliko poglavlja Jane Eyre i pogledala DVD

o njoj.”

“Da imam deset palčeva, svi bi bili ispruženi gore. Bilo je

jednostavno fantastično. Zaista cijenim priliku što sam mogla

isprobati sobu.”

“To sam željela čuti. Vračam se za nekoliko minuta”, rekla je

Hope i vratila se u kuhinju.

“Nema pitanja, pritužbi, prijedloga?” Justine je pitala Avery.

“Imam prijedlog. Nemojte promijeniti ništa u toj sobi. Ne postoji ništa

u njoj što mi se nije svidjelo.”

“U redu.” Justine je zadovoljno kimnula glavom i sjela natrag na

svoje mjesto. “Jedna manje.”

mart@ & nymphe

148

“Dok ste svi ovdje, htjela bih razgovarati s vama o nečemu. Nešto

što neizravno ima veze s hotelom”, dodala je Avery.

“Reci”, Ryder joj je uzvratio i ustao. “Želim još vafla. Čekaj, gdje je

Blento?”

“Na recepciji je, pokraj kamina. Ne možemo imati psa ovdje zbog

hrane, Rydere”, rekla mu je majka.

“Ali...”

“Nećeš mu davati hranu sa stola. Hope mu je dala nekoliko

psećih kolačića i savršeno je sretan ondje. Dakle, Avery, o čemu je

riječ?”

Njezino je srce lupalo, ali odlučila je da je vrijeme za to.

“Pretpostavljam da, kad budete imali goste u hotelu, neki će doći u

Vestu na ručak, na večeru, možda na pivo. Drugi će možda htjeti

nešto drukčije od obiteljskog restorana i ići će u South Mountain ili

Shepherdstown. Jako mi je žao što restoran na drugom uglu nije

uspio.”

“Nemoj me provocirati”, promrmljao je Owen.

“Svi se slažemo s time”, nastavila je Avery, “ali mogli bismo

otvoriti drugi restoran u gradu nekoliko klasa bolji od obiteljskog

talijanskog restorana i pizzerije.”

Bila je sva na iglama. Mrzila je kad je nervozna, usredotočena na

to da joj glas bude odlučan. “Ljudi često dolaze u moj restoran, pitaju

gdje mogu popiti čašu vina. Naravno da im ga mogu poslužiti, ali to

nije tip restorana kamo ćeš otići popiti piće u miru ili na romantičan

ručak ili večeru.”

“Mi prvo želimo završiti projekt slastičarnice”, rekao joj je Owen.

“Možemo potražiti drugog zakupca za restoran. Jednostavno ćemo

mart@ & nymphe

149

morati biti oprezniji u procesu odabira ovoga puta, pronaći nekoga s

pametnim poslovnim planom i razumijevanjem lokacije.” “Slažem

se.” Avery je pročistila grlo. “Kupili ste dvije povezane zgrade.” Kako

bi joj ruke bile zabavljene, prebirala je po jajima u tanjuru. “Znam da

si razmišljao o tome da ondje otvoriš robnu kuću, ali to je nekad bila

jedna zgrada i, ako ponovno otvoriš taj prostor, mogao bi sjedne

strane biti bar, a s druge restoran - povezani. Ljudi bi mogli popiti piće

ili doći na večeru. Ili ijedno i drugo. A u drugom dijelu ima prostora za

malu pozornicu. Živa glazba uvijek privlači ljude. Nema ništa takvo u

gradu. Dobar restoran i bar jedan do drugoga. Dobra hrana, fino vino

i pivo, kokteli, glazba.”

“To je dobra ideja”, započela je Justine.

“Nemoj da ona započne”, upozorio ju je Ryder.

“Od toga bi hotel profitirao”, nastavila je Avery. “Gosti bi imali

više izbora i mogli bi prošetati niz Ulicu sv. Pavla, popiti bocu vina, a

da se ne brinu o vožnji. Mogli biste dogovoriti dostavu u sobu otamo,

kao što ćemo mi raditi to za vas iz Veste. Ne želite ići van? Pojedite

pizzu u salonu ili finu, mirnu večeru u blagovaonici. Imate i pakete. Da

im dodate večeru za dvoje u finom restoranu, baš preko puta vas —

ili opet, da im se dostavi ovamo — to bi moglo privlačiti ljude.”

“Bez sumnje.” Beckett je kimnuo glavom. “Mi smo to i pokušali.

Ključno je pronaći nekoga tko ne samo da želi voditi restoran nego

tko to i može napraviti kako treba.”

“Ja želim.” Rekla je to brzo i sklopila ruke pod stolom. “Ja to

mogu napraviti kako treba.”

“Ti imaš restoran. Ti imaš Vestu.” Ryder ju je mrko pogledao.

mart@ & nymphe

150

“Mala Crvena, ako mi želiš reći da se želiš prebaciti na taj biznis,

naljutit ću se. Ja trebam svoju Ratničku pizzu.”

“Ne misli ona na to.” Zabrinut, Owen je odmaknuo tanjur na

stranu. “Dva lokala, Avery? Zar već nemaš dovoljno posla oko

jednoga?”

“Dat ću više odgovornosti Franny, Dave će se izmjenjivati u

obama lokalima. Trebat će mi dobar menedžer za novi restoran i već

imam nekoga na umu. Justine, prije nije funkcioniralo jer nije bilo

pogođeno. Ja točno znam što treba tamo napraviti kako bi dobro

funkcioniralo, kako bi bilo uspješno.”

“Slušam.”

“Oh, Bože.” Ryder je spustio glavu i usredotočio se na vafle.

“Želite topao i moderan, ne šminkerski restoran. Možda nekoliko

ljubavnih sjedala i visokih stolova u baru. Jedan golemi dobar šank i

konobare koji znaju svoj posao. Opušten, ali sa zrncem pomaknutoga.

Dobro vino, dobro točeno pivo — možda mješavina lokalnih

proizvoda. Profinjeno.”

Nitko je nije prekidao pa je Avery udahnula i nastavila dalje. “Za

ručak nudite veliku ponudu salata, sendviča, juha, i otvoreni ste za

ručak svaki dan — što je prije bio problem. Cijene neka vam budu

razumne, usluga prijateljska i ljubazna.”

“Što je isto tako bio problem prije”, komentirao je Beckett. “Da,

bio je.” Pogledala ga je i kimnula glavom, a zatim nastavila. “Za

večeru dodajte predjela. Dobar odrezak, riba, piletina, zanimljiva

predjela. Koliko god možete, nabavljajte lokalne proizvode,

nabavljajte meso od lokalnih dobavljača. Neka bude zabavno,

nemojte zaboraviti da ste na trgu u Boonsborou. Poznajem ovaj grad i

znam što ljudi žele.”

mart@ & nymphe

151

“Ne sumnjam u to”, promrmljala je Justine.

“Napisala sam poslovni plan. Složila sam jelovnik, približno

odredila cijene. Znam da to uključuje nešto posla za vas, ponovno

povezati dvije zgrade, urediti prostor za bar, ali isplatit će se.”

Udahnula je. “Ja ću se potruditi da se isplati.”

“Koliko dugo već razmišljaš o ovome?” pitao ju je Owen. “Oko

dvije godine — kad sam shvatila da vaš restoran neće uspjeti i zašto

je tomu tako. To nije impulzivna ideja”, bila je uporna, poznajući taj

njegov pogled. “Znam da znam biti impulzivna, ali ne kad je riječ o

poslu. Imali ste povjerenje u mene kad sam vam se obratila za

otvorenje Veste u vašoj zgradi.”

“Imali smo pravo.” Beckett je potvrdio. “Želim ponovno pogledati

lokal prije nego što donesemo ikakve odluke - na jedan ili drugi

način.”

“Naravno. Poslat ću vam poslovni plan, primjerak jelovnika ltd.”

“Dobro.” Justine je kimnula glavom. “Želim vidjeti što si smislila.

Ipak, morat ćemo porazgovarati o ovome, Avery, moji dečki i ja.”

“Znam to. I ako budete odbili, ovaj... pokušat ću vas uvjeriti da se

predomislite. Eto. Sad moram ići.” Ustala je i automatski pokupila

svoj tanjur. “Još jednom vam hvala što ste mi dopustili da isprobam

sobu. To je bila noć za pamćenje.”

“Ubrzo ćemo razgovarati”, obećala joj je Justine, a kad je Avery

izišla, primijetila je da joj se kava ohladila. “Sto mislite?” “Vođenje

restorana puno je posla”, započeo je Owen. “Ali dva? Morat će voditi

dvije ekipe, dva jelovnika, i još taj bar o kojem govori, to su zapravo

tri posla.”

mart@ & nymphe

152

“Ona je Vatrena.” Ryder je slegnuo ramenima i ustao donijeti

svojoj majci još kave. “Ja se kladim na nju.”

“Moram pogledati prostor, vidjeti je li to izvedivo.”

Justine se nasmiješila Beckettu. “Bilo što se može napraviti. Prva

prednost za nas bila bi da imamo nekoga koga znamo i komu

možemo vjerovati, tko ima dobru, uvjerljivu, inovativnu ideju. Njezin

koncept prilično je savršen.”

“Sviđa mi se ideja.” Owen je i dalje oklijevao. “Brinem se što će

jedna osoba, Avery, pokušati brinuti se o svemu tome.”

“O tome neka se ona brine. Ti se brineš da će se ona previše

rastrgati, da će to biti previše za nju. Prijateljska briga”, dodala je

Justine, “pomiješana s brigom kad ćemo imati vremena da ga

provodimo zajedno sad kad razmišljamo o tome da budemo

zajedno.”

Kad je Owen uputio suzdržan pogled Ryderu, Ryder je podigao

ruke u zrak. “Ni riječi nisam rekao. Ni riječi.”

“Molim te.” Justine je frknula i podigla ruku u zrak. “Zar ti misliš

da meni netko treba reći? Blesavi, blesavi dječače. Ti i dalje ne

razumiješ moje moći?” Owen se uzvrpoljio na stolici, na što je

samodopadno prasnula u smijeh. “Razumijem tu brigu. Imam i ja

svoju. Ali, kao i Ry, i ja bih se kladila na Avery da će joj to uspjeti — da

nešto bude na tom uglu, što bi bila velika prednost za grad. Za hotel”,

dodala je. “I druge biznise.”

Sjela je još jedan trenutak i kimala glavom. “Pogledajmo prostor,

a onda, vi dečki, možete razmisliti kako bi se to moglo izvesti i što bi

uključivalo. Pregledat ćemo njezin poslovni plan, vidjeti kakav je

mart@ & nymphe

153

jelovnik osmislila. Nakon toga možemo opet razgovarati s Avery. U

redu?”

“Što se tiče mene, vrijedi”, rekao je Ryder, na što je Beckett

kimnuo.

“Provjerit ćemo sve”, zaključio je Owen. “Počnimo s obilaskom

prostora.”

Nešto kasnije Owen je pronašao Avery u salonu. Sjedila je na

podu, okružena DVD-ima, potpuno zaposlena razrezujući i otvarajući

paket nekim majušnim alatom.

“Što radiš?”

“Sunčam se na plažama Saint-Tropeza.”

“Jesi li se namazala kremom za sunčanje?”

“Ovu kožu? Njoj je potreban štit.”

Sjeo je na klupicu presvučenu smeđom kožom. “Zar danas nemaš

slobodan dan?”

“Da, zato sam na plaži. Dok se sunčam, igram se filmovima. Hope

mi je dala ovaj otvarač. Nisam znala da su izumili otvarač za DVD-e.

Svi ti brojni sati borbe s glupim naljepnicama i omotom, kad je sve što

sam trebala napraviti jest razrezati ga. Sad to nadoknađujem,

otvarajući sve hotelske DVD-e dobrodošlice dok Hope i Carolee imaju

druženje. Jesi li ikad gledao ovo?”

Držala je DVD Zapravo Ijubav.

“Ne.”

Nagnuvši glavu, pogledala ga je mudrijaški. “Zato što misliš da je

to ženski film.”

mart@ & nymphe

154

“To je ženski film.”

“U krivu si.”

“Ima li eksplozija?”

“Ne, ali ima golotinje i psovki. Nije ženski film, to je stvarno

dobar film. Imam ovaj DVD. I ovaj.” Podigla je Terminatora.

“To je film. Zašto si tako nervozna?”

“Nisam nervozna. Sunčam se i služim se ručnim alatom dok

razglabamo o filmskoj umjetnosti.”

“Avery.”

Kad netko poznaje jako dobro tvoja raspoloženja, pomislila je, to

može biti prednost, ali i mana, ovisno o situaciji. U svakom slučaju,

štedi vrijeme.

“Bojim se da te je tvoja obitelj poslala ovamo da mi kaže da

nema nikakve šanse da pristanete na novu ideju o restoranu.” “Još

nismo ništa odlučili. Malo smo pogledali prostor, nabacili neke ideje.

Izgleda izvedivo - s naše strane — ali Beckett mora malo poraditi na

tome.”

“Izvedivo — s vaše strane.” I ona je njega poznavala. “Ali ne baš s

moje.”

“To nisam rekao. Pitam se kako ćeš moći organizirati svoje

vrijeme, kako će moći biti usredotočena i hoćeš li imati dovoljno

energije za to. Kristalno mi je jasno koliko vremena i rada ulažeš u

Vestu.

Skinula je omot sljedećeg DVD-a. “Kako?”

mart@ & nymphe

155

Zato što sam te promatrao, pomislio je, i više nego što sam

shvaćao.

“Ja jedem ondje, imam sastanke ondje. Upravljao sam

izgradnjom hotela virtualno u tvom restoranu svaki prokleti dan više

od godine dana. Posve mi je jasno, Avery.”

“Da ti je sve jasno, onda bi ti bilo jasno da znam što radim.”

“Ne govorim da ne znaš. Ali to znači da ćeš raditi na dvama

mjestima. Čini mi se da preuzimaš na sebe više nego što jedna osoba

može podnijeti.”

Uzela si je vremena, pokupila smeće i bacila ga u kutiju pokraj

sebe. “Imam osjećaj da je tvoj glas za odbijanje ovog prijedloga.”

“Nisam ni to rekao.”

“I ne trebaš. Poznajem te, Owene, koliko god ti poznaješ mene.

“Nijedno od nas ne želi da se dovedeš do iznemoglosti ili da

upadneš u probleme.”

U slučaju da ne upadne u napast da ga baci, Avery je spustila

otvarač za DVD-e dolje. Pažljivo.

“Misliš li da ja ne poznajem svoje sposobnosti i ograničenja te

svoje potencijale? Koliko željeza kuješ u svojoj vatri, Owene? Koliko

iznajmljenih prostora nadzireš? Koliko poslova imaš u različitim

fazama, koliko je klijenata na tvojem popisu, ljudi na platnoj listi,

koliko kooperanata kojima moraš manevrirati?”

“Mnogo je nas koji se brinemo za to. Ali samo je jedna Avery.”

Prošla je rukom kroz kosu - trenutačno nijanse sjajnog mahagonija.

“Nemoj mi to podvaljivati. Znam da si ti glavni i odgovorni za

iznajmljivanje. Ti se baviš zakupcima. Ja to znam jer sam ja zakupac. Ti

mart@ & nymphe

156

paziš na detalje, Owene, i Obiteljska građevinska tvrtka Montgomery

vraški pazi na detalje. Ryder je voditelj gradilišta, Beckett je arhitekt.

Vaša se mama brine za knjige, pomaže klijentima s dizajnom

interijera i pod njezinim je budnim okom cijeli biznis. Ti povezuješ sve

dijelove u mozaik. I svatko od vas — uključujući i tvoju majku s

vremena na vrijeme - gradi.”

“To je istina, ali...”

“Ništa ali”, ispalila je ljutito. “Radio si na hotelu iz mojeg

restorana više od godinu dana. Sad ja tebi vraćam lopticu. Vidjela sam

što si radio, što si morao raditi, s čime si se sve susretao, što si

odlučivao. Ti, Owene, osobno, kao i ostali. Da mi kažeš da

preuređujete jebenu Bijelu kuću, ja bih mislila da ti to možeš

napraviti. I ti bi jednako tako trebao vjerovati u mene.”

“Nije to stvar vjerovanja”, započeo je, ali ona se već osovila na

noge.

“Slušaj, ako je odgovor ne, onda je ne. To je tvoje vlasništvo i

imaš pravo iznajmiti ga komu god želiš. Ne bih ti to uzela za zlo,

nikomu od vas. Ali bolje da odgovor ne bude ne jer ti ne misliš da ja

to mogu.”

“Avery...”

“Ne. Samo ne. Trebao si tražiti da vidiš moj poslovni plan, moj

plan rasporeda, moj jelovnik, izvješće dobitka i gubitka Veste, i

predviđeni proračun za novi restoran. Trebao si se ponijeti prema

meni s jednakim poštovanjem kao prema svakom poslovnom

čovjeku, bilo kojemu drugom potencijalnom zakupcu. Ja nisam sanjar,

Owene, i nikad nisam bila. Znam što mogu napraviti, i onda to

napravim. Ako to ne shvaćaš, onda me ne poznaješ tako dobro koliko

smo oboje mislili.”

mart@ & nymphe

157

Poznavao ju je dovoljno dobro da ne potpiruje vatru sad kad ju je

zapalio. Nije bila samo bijesna — s time bi se znao uhvatiti ukoštac.

Uspio ju je i povrijediti i razbjesniti.

“Dobar posao”, promrmljao je. Kako bi si uzeo malo vremena za

razmišljanje, pokupio je DVD-e koje je odmotala, složio ih u ormar

ispod plazme ugrađene na zidu, automatski ih slažući po abecedi.

9 azmišljao je kako joj pristupiti u pravome trenutku i uložio

je sve nade u blagdansko raspoloženje.

U pet sati na Badnjak Owen je pokucao na Averyna

vrata. Obojila je kosu — opet — primijetio je, ovoga puta u nijansu

božično crvene boje. Nosila je uske crne hlače koje su isticale oblik

njezinih nogu i džemper plav poput njezinih očiju. Bila je bosa pa je

primijetio da je uskladila svoju božično crvenu boju kose s božično

zelenim lakom na nožnim prstima.

Zašto je to bilo toliko seksi?

“Sretan Božić.”

“Nije još.”

“U redu. Sretan Badnjak.” Radim na tome, pomislio je i

nasmiješio se. “Imaš minutu?”

“Ni nemam mnogo više od toga. Idem do Clare pa k tati. Oitat ću

ondje večeras tako da...”

“Možeš mu pripremiti božični doručak i možete se tad družiti

malo prije nego što oboje odete k mojoj majci na njezinu božičnu

svečanost.” Prstima je tapkao po sljepoočnici. “Svatko ima planove za

R

mart@ & nymphe

158

blagdane. Hope je u Philadelphiji, provodi Badnjak sa svojom obitelji,

a sutra poslijepodne se vraća. Ry će biti kod Clare, a onda oboje

planiramo spavati kod mame.”

“Tako da možete biti i na božičnom doručku i ručku.”

“To je jako privlačno.”

“Ako ideš do Clare, zašto si ovdje? Vidimo se za pola sata.” “Želio

sam nekoliko minuta s tobom nasamo. Mogu li ući ili si i dalje ljuta na

mene?”

“Nisam ljutita na tebe. Preboljela sam to.” Pomaknula se i pustila

ga da ude.

“Počela si se raspakiravati”, komentirao je. Prema njegovoj

procjeni, gomile kutija smanjile su se više od polovice.

“Nastavila se raspakiravati”, ispravila gaje. “Bila sam ljutita. Ja

kuham kad sam ljutita ili uznemirena. Moj otac ima zamrzivač krcat

lazanjama, kanelonima i različitim juhama. Tako da sam se morala

zaustaviti i preusmjeriti energiju na raspakiravanje. Skoro sam

gotova.”

“Produktivno.”

“Šteta bi bila ne iskoristiti to konstruktivno ludilo.”

“Žao mi je.”

Odmahnula je glavom. “Moram završiti s odijevanjem.” Kad se

okrenula prema spavaćoj sobi, krenuo je za njom.

Nije reagirao — nema smisla da je opet razljuti — ali ona je očito

imala problema s odlučivanjem koji će džemper i traperice obući.

Druge kombinacije, odbačene, bile su razbacane po krevetu. Oduvijek

se divio antiknom krevetu od mjedi, njegovim vitičastim završetcima,

mart@ & nymphe

159

njegovu starinskome šarmu. Međutim, bilo mu je teško diviti se kad

je bio pretrpan gomilom odjeće, jastucima i ručnom torbom.

Širom je otvorila najvišu ladicu svoje komode — u kojoj je Owen

mislio da većina ljudi drži donje rublje, ali primijetio je da je cijela

ladica prepuna naušnica.

“Isuse, Avery. Koliko ušiju imaš?”

“Ne nosim prstenje, sat, narukvice — uglavnom. Oni ne idu s

tijestom za pizzu i umacima. Tako da to kompenziram naušnicama.

Nakon biranja neko vrijeme, isprobala je srebrne alkice s još manjim

alkicama u njima. “Sto misliš?”

“Ah... lijepo.”

“Hmmm.” Skinula ih je i zamijenila visećima s plavim

kamenčićima i srebrnim zrncima.

“Došao sam da.. ."

Ošinula ga je pogledom u ogledalu. “Ja moram nešto prva reći.”

“U redu. Ti prva.”

Otišla je do kreveta i dodalajoš nekoliko stvari u svoju malenu

putnu torbu i zatvorila je. “Možda sam malo pretjerano reagirala neki

dan. Malo. Jer si ti bio posrijedi, mislim, i jer sam očekivala da ti

vjeruješ u mene.”

“Avery...”

“Nisam gotova.” Brzim je koracima otišla do kupaonice i donijela

natrag viseću plastičnu torbicu. Kad ju je položila na krevet, vidio je

kroz prozirnu prednju stranu da je krcata šminkom i svim ostalim

pomagalima koja žene upotrebljavaju.

mart@ & nymphe

160

Kako je imala vremena upotrebljavati svu tu šminku? Kad se

njome koristila? Vidio je njezino lice bez svih tih čudesa. Imala je

zaista lijepo lice.

“Trebala sam očekivati da ćeš ti prvo gledati s praktične strane.

Valjda sam htjela da misliš o tome na isti način kao ja. Nisam još

gotova”, rekla je kad je otvorio usta.

Zamotala je torbu, zavezala je i stavila u putnu torbu.

“Nakon što sam nakuhala toliko da se cijeli grad Boonsboro može

dobro najesti u slučaju da dođe do neočekivane gladi, i nakon što sam

raspakirala stvari za koje nisam sigurna hoće li mi služiti, shvatila sam,

iako bih se zaista uzrujala da mi tvoja obitelj kaže ne zato što misle da

se ne bih znala nositi s time, da zaista ne želim da ti pristaneš samo

zato što je riječ o meni, a ni zbog prijateljstva naših obitelji.

Okrenula se. “Želim da me se poštuje, a ne da mi se povlađuje.

Možda je to težak put za tebe, Owene, ali to je moj put. Neću krenuti

drugim.”

“To je pošteno i ja ću vjerojatno povremeno skrenuti s puta. I ti

također.”

“Da, imaš pravo, ali se moramo truditi da ostanemo na njemu.”

Otišla je do ormara i izvukla par čizama. Visoke crne čizme, primijetio

je, s visokim, tankim potpeticama.

Nikad je nije vidio da ih nosi. Ni išta slično. Sjela je na klupicu u

podnožju kreveta. Usne su mu se osušile kad ih je navukla i potegla

patent.

“Hm. Ovaj. Želio sam reći...” Zamuknuo je kad je ustala. “Oh.”

“To su čizme, zar ne?” Skrenula je pogled prema njima i

promatrala ih. “Hope me je nagovorila da ih kupim.”

mart@ & nymphe

161

“Sviđa mi se Hope”, rekao je, a ona je širom otvorila vrata

ormara i promatrala svoj odraz u ogledalu u njima. “Nikad nisam vidio

da nosiš išta takvo.”

“Badnjak je. Ne radim.”

“U mom si slučaju obavila posao.”

Nasmijala se i pogledala ga ozareno. “Tvoja je reakcija

primijećena i cijenjena. Rijetko imam priliku nositi visoke pete. Hope

mi pomaže da ispunim duboke, duboke rupe u ormaru za cipele. Bolje

da krenemo. Budući da si ovdje, možeš mi pomoći da odnesem

darove tako da ne moram ići gor edolje stubama u ovim čizmama.”

“Naravno, ali i dalje te trebam na minutu.”

“Oh, da, oprosti. Mislila sam da je riječ o onome o čemu smo već

razgovarali.”

“Nismo o svemu.” Izvadio je blještavo omotanu kutiju iz džepa

svojeg kaputa. “Imamo tradiciju u obitelji da dobijemo jedan dar na

Badnjak.”

“Sjećam se.”

“Onda, evo tvojega.”

“Je li ovo dar da se pomirimo kako bih spavala s tobom sljedeći

tjedan?”

“Ne, taj sam sačuvao za sutra.”

Srčano se nasmijala, čime je i njemu izmamila osmijeh na lice.

“Jedva ga čekam vidjeti.”

Uzela je kutiju i protresla je. Ništa nije saznala time.

mart@ & nymphe

162

“Obložio si je.“

“Ti uvijek protreseš dar. Svatko to zna.”

“Volim prvo pokušati pogoditi, to dodaje napetost. Mogle bi biti

naušnice”, nagađala je. “Bio si tako zaprepašten mojom ladicom s

nakitom. Ako su naušnice, vjeruj mi, njih nikad previše.” Razmotala je

dar i bacila vrpcu i papir na komodu.

Otvorila je kutiju i odstranila vatu kojom ju je obložio. I ugledala

dva ključa.

“Za zgradu preko puta ulice”, rekao je. “Za oba dijela.”

Podigla je pogled prema njemu, ne rekavši ni riječi. “Pregledao

sam tvoj poslovni plan nakon što si ga poslala mami. I jelovnik, i

ostalo. Temeljito je. Dobro je. Ti si dobra.”

Izdahnuo je kad je ona opet sjela na klupicu zureći u ključeve u

kutiji.

“Sve ću ti otkriti. Ryder navija za tebe od početka. Mala Vatrena.

Znaš da te tako zove pokatkad.”

Kimnula je glavom i nastavila šutjeti.

“Beckett je stao na tvoju stranu nakon što je ponovno razgledao

zgrade. Djelomično, ako se mene pita, zato što ih želi urediti, želi

imati svoje prste u tome. S druge strane, to želi stoga što vjeruje u

tebe. A mama? Ti planiraš napraviti upravo ono što ona želi u tom

prostoru, više i nego što je mislila da može dojiti od toga prostora.

Ona nema nikakvih sumnji.”

“Što se mene tiče...”

“Ako ti kažeš ne, to će biti ne.”

mart@ & nymphe

163

Podigao je obrve i uronio ruke u džepove. “Čekaj malo. Čekaj. Mi

ne radimo na takav način.”

“Owene.” Spuštene glave okretala je ključeve u kutiji. “Oni

slušaju tebe. Možda se to tebi uvijek ne čini. Ali kad je riječ onečemu

ovakvome? Kad je riječ o poslu? Oni znaju da ti tu tata-mata i to

poštuju. Isto kao što vi svi poštujete Becketta u vezi s projektiranjem,

Rydera u vezi s gradnjom, u vezi sa zapošljavanjem i otpuštanjem

radnika. Nemaš pojma koliko seja divim tvojoj obitelji već godinama.”

Nije znao što bi joj odgovorio na to.

“Nisi rekao ne.”

“Nije bila riječ o tome da ne vjerujem u tebe, Avery, nikad. Imala

si pravo da sam trebao pitati o tvojemu projektu i planovima. Ali

nisam o tebi razmišljao na takav način. Nisam na tebe gledao na takav

način. Nisam navikao misliti ili gledati na takav način na tebe, na ovo,

na nas, onako kako sad gledam. A nismo još ni počeli.”

I dalje zureći u ključeve, nije ništa rekla.

“Ti tako puno radiš.”

“Moram.” Stisnula je usnice na trenutak. “Ne želim o tome

razgovarati, o psihi, o problemu, ne sad. Dobro?”

“Dobro. Oh, čovječe.” Kad je podigla oči prema njegovima, bile

su ispunjene suzama - prekrasne, srcedrapajuće, svjetlucavo plave.

“Moraš li?”

“Neću plakati. Kvragu, ne želim uništiti šminku. Cijelu sam

vječnost potrošila na glupo šminkanje.”

“Izgledaš sjajno.” Sjeo je na klupicu pokraj nje. “Izgledaš

predivno.”

mart@ & nymphe

164

“Neću plakati. Samo mi treba minuta da se ponovno saberem.”

Međutim, izgubila je bitku s jednom suzom pa ju je brzo obrisala.

“Nisam bila svjesna koliko želim ovo, ne dok nisam otvorila tu kutiju.

Možda si nisam dopustila da se ne bih raspala ako kažete ne.“

I dalje se boreći sa suzama, opet je duboko i polako udahnula.

“Radije ću biti pesimistična nego razočarana tako da nikomu nisam

rekla koliko ovo želim, čak ni Clare. Čak ni mom tati. Rekla sam sama

sebi da je to samo posao, samo prijedlog. Ali menije to mnogo više.

Ne mogu ti to sad objasniti. Ne smijem upropastiti šminku, a ionako

ću biti stvarno sretna za minutu.”

Primio ju je za ruku i razmišljao kako da joj otjera suze i prizove

sreću. “Kako ćete ga nazvati?”

“Restoran i bar MacT.”

“Sviđa mi se.”

“I što kaže slavni predosjećaj MacTavish o tome?”

“Da ću ’rasturiti’. Oh, Bože, bit će to sjajno. Oh, Bože.” Smijala se

i zagrlila ga, zatim je stala skakati u tim pripijenim, seksi čizmama.

“Čekaj. Moram navratiti dolje po bocu šampanjca. Dvije boce.” Ustao

je, a ona mu se bacila u zagrljaj. “Hvala ti.” “To je posao.”

“I dalje je u redu zahvaliti.”

“Imaš pravo.”

“A ovo je osobno.” Dotakla je usnama njegove, provukla je prste

kroz njegovu kosu i prislonila se uza nj. “Hvala ti, puno, puno.” “Nećeš

tako i mojoj braći zahvaliti, zar ne?”

“Ne baš tako.” Nasmijala se i opet ga zagrlila. “Nijedan od njih

nije bio moj prvi dečko.”

mart@ & nymphe

165

Odmaknula se i zgrabila svoju torbu. “Zakasnit ćemo. Ti mrziš

kasniti.”

“Večeras je iznimka.”

“Može li još jedna? Ne želim vidjeti onaj izraz na tvom licu kad

budemo otišli po darove. Znam da je sve neuredno i neorganizirano.”

“Neće ga biti.”

Pridržao joj je torbu dok je oblačila kaput, stavljala šal oko vrata i

navlačila rukavice. I junački je kontrolirao svoj izraz lica kad ga je

odvela u sobu prepunu darova, vrećica, papira za zamatanje i

zapetljanih vrpci.

“Sve ovo?”

“Neki su za večeras, neki za tatu, neki za tvoju mamu. Volim

Božić.”

“Vidi se.” Vratio joj je torbu jer je ona bila najlakša za nošenje.

“Idi dolje po šampanjac, ja ću odnijeti darove.”

“Hvala ti.”

Barem je stavila darove u otvorene kartonske kutije, pomislio je

kad je podignuo prvi. A kako je ona otišla iz sobe, mogao je slobodno

zakolutati očima.

“Čula sam taj pogled”, uzviknula je, a njezin je smijeh odjekivao

dok je jurila niz stube.

Od trenutka kad je došla do Clare s darovima za djecu, pse i

njezine prijatelje — noseći boce šampanjca i pladanj lazanja koje je

mart@ & nymphe

166

pripremila tijekom napadaja ludila - do trenutka kad se uvukla u svoj

krevet iz djetinjstva, Badnjak je za Avery bio jednostavno savršen.

Otkad je Clare došla u Boonsboro kao mlada udovica s dva sinčića

i s još jednim djetetom na putu, Avery je provodila nekoliko sati

Badnje večeri s njom i njezinom djecom.

Međutim, ove je godine kuća vrvjela Montgomeryjima.

Ove je godine promatrala kako se mali Murphy penje uz

Beckettovu nogu spretno poput majmunčića dok Beckett razgovara s

Clareinim ocem o američkom nogometu.

Te kako Owen strpljivo pomaže Harryju da sagradi neki

komplicirani ratni brod od, činilo se, pola milijuna Lego kockica. I

Rydera kako izaziva Liama u turniru Play Stationa, dok su se Blento i

dva šteneta naganjali uokolo, hrvali i kradomice moljakali hranu.

Uživala je slušati Justine i Clareinu majku kako razgovaraju o

planovima za vjenčanje. I ulovila je sjaj u očevim očima kad je gledao

Justine — kako joj je to uopće dosad promaklo? Toplina ju je obuzela

vidjevši kako se njegov veliki trbuh nadima od smijeha kad je Murphy

napustio Becketta kako bi se popeo uz njegovu nogu.

I dalje je bilo čarolije u svijetu, pomislila je, vidjela ju je u trojici

malih dječaka.

Još čarolije bilo je, zaključilaje dok je ležala u krevetu

promatrajući kroz prozor Sunce kako polako oslikava nebo, u

trenutku kad ju je Owen otpratio do automobila. Kad ju je poljubio na

ledenom zraku, a oko njih svjetlucale su lampice i mirisao je bor.

Prekrasna večer. Zatvorila je oči da još jednom proživi taj

trenutak. Kakav je prekrasan dan tek bio pred njom!

mart@ & nymphe

167

Izvukla se iz kreveta — tiho, najtiše — navukla debele čarape i

pričvrstila kosu straga. Pri slabom svjetlu izvukla je torbu iz svoje

putne torbe prije nego što se išuljala iz sobe.

Hodala je na vrhovima prstiju — baš na četvrtoj stubi koja je

malo škripala po sredini — i ušuljala se u dnevnu sobu u kojoj se

nalazio veliki kauč za opuštanje, veliko, blještavo okićeno drvce i mali

kamin od cigle na kojem su visjele dvije čarape.

Njezina je bila puna.

“Kako mu to uspijeva?” promrmljala je.

Čarapa je sinoć bila prazna. U isto su vrijeme pošli u krevet i ona

je čitala još sat vremena da se opusti od večeri.

Čula ga je kako hrče u susjednoj sobi.

Svake mu je godine uspijevalo. Bez obzira na to kako kasno legla

ili koliko rano ustala. On bi ispunio tu čarapu kao i svake godine

njezina života.

Mašući glavom tamo-amo, napunila je njegovu tričarijama,

njegovim omiljenim slatkišem, poklo nbonom za knjižaru i darovni

dućan Turn the Page i ulaznicom za godišnju lutriju, jer nikad ne znaš.

Zakoračila je prema natrag, smijući se i obgrlivši se rukama.

Samo dvije čarape, pomislila je, ali bile su pune, bile sujedna

pokraj druge, i bile su važne.

U debelim čarapama i flanelskoj pidžami otišla je u kuhinju, koja

nije bila veća od one u njezinu stanu.

Ovdje je naučila kuhati, prisjetila se, na starome plinskom

štednjaku. Isprva iz nužde. Willy B. znao je raditi dosta toga i dobro

mu je išlo. Ali kuhanje nije bilo na tom popisu.

mart@ & nymphe

168

Trudio se, sjetila se. Jako.

Kad ih je njezina majka napustila, jako se trudio da ispuni tu

prazninu, da mu kći odrasta u stabilnom okruženju punom ljubavi

kako bi bio siguran da ona zna koliko je voli.

U tome je uspio, ali u kuhinji? Pregorene tave, sirova piletina,

prekuhano meso, izgoreno povrće — ili prekuhano i pretvoreno u

kašu.

Naučila je. I ono što je isprva bilo nužda postalo je ljubav. A

možda i mala kompenzacija, pomislila je otvorivši hladnjak i vadeći

jaja, mlijeko, maslac.

Toliko je toga napravio za nju, toliko je toga bio za nju. Priprema

jela značila je da mu može na neki način uzvratiti. Bog zna da je on

hvalio njezine prve pokušaje do neba.

Odlučila mu je pripremiti božični doručak, kao i svake godine

otkad je imala 12.

Kad je skuhala kavu, ispržila slaninu i postavila okrugli stolić u

blagovaonici, začula je njegove korake i njegov gromki “Ho, ho, ho!”

Svake godine, pomislila je smijući se. Mogao si računati na to kao

i na izlazak Sunca.

“Sretan Božić, moja mala djevojčice.”

“Sretan Božić, moj veliki zgodni tatice.” Podigla se na vrhove

prstiju da ga poljubi i uvuče se u njegov medin zagrljaj.

Nitko, pomislila je uživajući, nitko ne grli tako divno kao Willy B.

MacTavish.

Utisnuo joj je poljubac u glavu. “Vidim da je bio Djed Božićnjak i

napunio čarape.”

mart@ & nymphe

169

“Vidjela sam. Ušuljao se. Uzmi kave. Imamo sok od naranče,

svježe bobice, slaninu, a tava se grije za palačinke.”

“Nitko ne kuha kao moja cura.”

“Nitko ne jede kao moj tata.”

Pljesnuo je rukom po svojem trbuhu. “Veliki je to prostor koji

treba ispuniti.”

“To si ti, Willy B. Ali, znaš, kad muškarac ima curu, mora paziti na

liniju.”

Uši su mu pocrvenjele. “Oh, Avery.”

Puna ljubavi, razigrano ga je bockala u trbuh, a onda se uozbiljila.

“Sretna sam zbog tebe, tata. Zbog vas oboje, da imate jedno drugo.

Znaš da bi i Tommy bio sretan što Justine ima tebe i ti nju.” “Mi

samo...”

“Nije važno. Važno je što imate jedno drugo. Popij svoju kavu.”

“Hoću, šefice.” Otpio je jedan gutljaj. “Nikad nema jednako dobar

okus kad ju ja pripremim.”

“Tebe kuhinja neće, tata. To je prokletstvo.”

“Zasigurno si joj nedostajala. Volim te vidjeti ovdje, dušo. Ti si

oduvijek bila stvorena za kuhinju. I sad ćeš imati dva restorana.” “I

bar.”

“Ti si tajkunica.”

Nasmijala se dok je maslacem mazala vruću tavu. “Mala, ali sam

prilično uzbuđena. Trebat će nešto vremena za to, ali trebat će mi i

vremena da završim s planiranjem.”

mart@ & nymphe

170

“Justine je isto tako uzbuđena i zaista zadovoljna što ti ulaziš u taj

prostor. Polaže velike nade u tebe.”

“I ja u nju, u sve njih. Zar nije bilo predivno kod Clare sinoć?”

Sretna kao božično jutro, okretala je palačinke. “Vidjeti ih sve tamo,

vidjeti kako se djeca slažu s Beckettom, sa svima njima. I sva ta buka, i

toplina, i... obitelj.”

Dok je gledala svojeg oca, njezin je osmijeh postajao sjetan. “Ti si

želio veliku obitelj.”

“Ja imam najbolju obitelj koju muškarac može poželjeti upravo

ovdje u kuhinji.” ,

“I ja. Ali željela sam reći, znam da si htio puno djece i bio bi sjajan

u velikoj obitelji — kao što si sjajan samo sa mnom.”

“Sto želiš, dušo?”

“Čini se da želim dva restorana.”

Willy B. je pročistio grlo. “I Owena.”

Stavila je palačinke na pladanj i osvrnula se. Kao što je mislila,

njezin se veliki tata zacrvenio. “Čini se da i njega želim. Odobravaš li

to?”

“On je dobar dečko — muškarac. Odavno si bacila oko na njega.”

“Tata, pa imala sam samo pet godina. Tad nisam ni znala što je to

baciti oko.”

“Ne bih se kladio. Samo... obavijesti me ako se ne bude ponašao

kako treba prema tebi.”

“I ti ćeš ga zgaziti kao mrava.”

mart@ & nymphe

171

Willy B. je navukao mrk pogled i napregnuo svoje razvijene

bicepse. “Ako budem morao.”

“Imat ću to na umu.” Okrenula se s pladnjem toplih palačinki.

“Jedimo kako bismo se što prije bacili na darove.”

Za Avery nije pravi Božić ako nema gužve u kuhinji. Uvijek je

cijenila to što jejustine primala u svoj dom i svoju veliku kuhinju nju i

njezina oca. Ove godine i Clare i djecu, Clareine roditelje i Hope. Ljudi

su se nalazili posvuda.

I djeca, razmišljala je. Clareini dečki, Caroleeine dvije unuke.

Pribroji im i Justineina dva psa — koji su se znali svakomu umiliti — i

Ryderova Blentu i dva šteneta, i Božić je za Avery bio jednostavno

savršen.

Voljela je biti nasamo sa svojim ocem, ali ovo — buka, živahna

djeca, uzbuđeni psi, miris pečene šunke, umaci koji krčkaju, pite koje

se hlade — uvijek bije dirnulo duboko u žicu.

Željela je to, oduvijek je to željela, za sebe.

Prestala je sjeckati češnjak upravo toliko da može uzeti čašu vina

koju joj je Owen ponudio.

“Izgledaš sretno.”

“Ako nisi sretan za Božić, kad jesi?”

Znatiželjan, zavirio je u zdjelu za miješanje pokraj nje. “Miriše

dobro.”

“Imat će bolji okus kad bude u kapicama od gljiva i pečeno.”

“Punjene gljive, ha? Možda bih ih mogla napraviti i sljedeći

tjedan.”

mart@ & nymphe

172

Ispila je još jedan gutljaj vina, odložila čašu i nastavila sjeckati.

“Mogla bih.”

“A one male mesne okruglice koje pokatkad praviš?”

“Koktel mesne okruglice.”

“Da, te.”

“Moguće je.”

“Nagovorio sam mamu da ispeče šunku, iako ću je ja narezati za

sendviče, možda ću nabaviti nekoliko pladnjeva sa sirom i povrćem za

umakanje, nešto tako. I...”

“Nemoj nabavljati pladnjeve. Samo nabavi namirnice. Pokazat ću

ti kako da ih posložiš.”

Nadao se da će to reći. “U redu. Ako mi daš popis stvari što

trebaš, ja ću ih kupiti.” Blento se prikrao i nježno sjeo na njezina

stopala kako bi joj privukao pažnju. Avery ga je važno pogledala kao

što je i on nju.

“Ne želiš to”, uvjeravala je Owena.

Čula je neobuzdani smijeh — Harryjev — kako dopire iz dnevne

sobe na donjem katu. “Ja sam prvi. Prvi, luzeri!”

“Wii.” Owen je odmahivao glavom glumatajući tugu. “Budi ono

najbolje ili najgore u nama.”

“Što igraju?”

“Boks su igrali kad sam bio tamo.”

“Mogu maloga pobijediti.” Pogledala je Clare kako premazuje

golemi pleh za pečene krumpire. “Tvog ću prvorođenog rasturiti. Bit

će to pravi nokaut. Nema milosti.”

mart@ & nymphe

173

“Podmukao je i stalno vježba.”

Avery je stisnula svoje bicepse kao što je njezin otac istogjutra.

“Sitna, ali dinamitna.”

“On udara ispod pojasa”, zarežao je Ryder kad je ušao. “Odgajaš

muškarca koji udara u muda,” rekao je Clare.

“Potukao te je?”

“U tri runde — ali vara.” Ryder je otvorio hladnjak da uzme pivo,

pritom se namrštivši. “Kakva su ovo ekskluzivna čudesa ovdje?”

“Trifle-2.” Hope ga je zaobišla i izvadila platu s nasjeckanim

povrćem i umakom.

“Sitnica? Izgleda prilično veliko.”

“To je desert, trifle od dvostruke čokolade. Evo ti, možeš ovo

odnijeti dolje.”

Podrugljivo se i sumnjičavo podsmjehnuo nazivu. “Djeca ne žele

mrkve, celer i ostalo sranje. Oni žele čips - i nezdrave umake poput

pikantnog umaka od rajčice. Što je pikantniji, to bolje.” “Jest će

mrkve, celer i ostalo sranje”, rekla mu je Clare. “I Murphy neće jesti

čips i pikantni umak od rajčice prije večere.” “Nećeš ni ti.” Justine ga

nije poštedjela svoga pogleda dok je provjeravala svoju šunku.

“Owene, uzmi ove kuhinjske rukavice i izvadi ovo za mene. Clare,

prepuštam ti pećnicu.”

“Kad ćemo jesti pravu hranu?” zahtijevao je Ryder.

2 Trifle - engleski desert ođ pudinga, voća, biskvita, voćnog soka ili želea i tučenog

vrhnja. Ovi su sastojci posloženi u slojevima. Isto tako, trifle na engleskom znači trica, trica,

glupost, sitnica.

mart@ & nymphe

174

“Za sat i pol.”

“Mi smo muškarci. Boks, skijanje, borba protiv izvanzemaljaca,

američki nogomet, trkaći automobili. Nama treba prava hrana.”

“Predjela su gotova za pola sata”, viknula je Avery i privukla njegovu

pozornost.

“Pripremaš neke od svojih jela?”

“Da ”

“U redu.” Uzeo je pladanj i svoje pivo i krenuo natrag dolje.

“Zašto ga zovu trifle ako je veliko?”

“Provjerit ću zašto”, obećela mu je Hope..

“Napravi to. Idemo, Blento. Ovo je sve što ćemo dobiti.” Pomalo

žalobno pas je slijedio Rydera onamo gdje je odjeknuo Harryjev

posljednji krik. “I dalje sam prvi!”

“U redu, evo me.” Avery je skinula pregaču i bacila je na stranu.

“Nekomu bi dobro došle batine.” Nakon što je razgibala ramena,

odmarširala je dolje.

I opet je domarširala natrag nakon pet minuta, s Harryjevom

vriskom u pozadini. “Potukao me je do nogu.”

Zastala je na trenutak promatrajući kuhinju, žene, komešanje,

grleni smijeh njezina oca dopirao je stubama, kao i Justinein i

Caroleen glas iz blagovaonice.

Iskrala se u dnevnu sobu, koja je još bila neuredna od jutra.

Otvoreni darovi razbacani ispod drvca koje je blistalo pred prozorom.

Justinein pas Cus ispružen na leđima s nogama u zraku dok je

mart@ & nymphe

175

drijemao ispred pucketajuće vatre. Pod njezinim je nogama krčkalo i

lomilo se poput laganog potresa.

“Nešto nije u redu?” Owenju je pitao, na što se okrenula.

Nasmijala se, prišla mu i zagrlila ga. Naslonila je glavu na njegova

prsa. “Ne. Sve je kako treba biti. Sve je baš kako treba biti.”

mart@ & nymphe

176

10

ok je bila u nabavi tjedan dana nakon Božića, Avery je

popustila i kupila vlastiti Wii. Dugo je odolijevala —

provodila je tolike sate na nogama svaki dan i nije imala

vremena za igranje igrica.

I zašto bi uopće igrala sama?

Ali, kad se suočila s drugim porazom — u revanšu s Harryjem

nakon božične večere, a onda totalna blamaža u kuglanju, kad je čak i

četverogodišnji Caroleenin unuk osvojio više bodova od nje —

promijenilo je sve.

Učit će. Vježbati. Vratit će se i sve ih pobijediti.

U međuvremenu je bila rastrgana na sve strane. Bacanje tijesta

za pizzu, kuhanje umaka, davanje otkaza dostavljaču — ponovno

sastavljanje rasporeda dok ne nađe zamjenu za njega.

Kad je stizala, pomagala je Hope da odluči o završnim detaljima u

hotelu i - što je bila velika žrtva — provela je noć u sobi Westley i

Buttercup kako bi podnijela izvještaj o njoj.

Ugurala je nekamo i vrijeme za planove za novi lokal, prešla ga je

cijelog kako bi ga sama izmjerila, skicirala je nekoliko osnovnih ideja i

proslijedila ih Beckettu.

Jedva je viđala Owena. Braća su sad bila više usredotočena na

novi lokal nego na hotel i ona zaista nije imala ni izliku — ni vrijeme

— da gura nos onamo.

Zasad.

D

mart@ & nymphe

177

Svake večeri prije spavanja bacila bi posljednji pogled na zgradu

koja se nalazila nasuprot njezinoj i zamišljala MacT — zamišljala svoj

restoran. I poželjela bi laku noć i hotelu.

Jednom ili dvaput učinilo joj se da je vidjela siluetu žene na

ogradi.

Kako čeka Billyja.

Divila se njezinoj odanosti. Većina ljudi, barem se njoj tako činilo,

nisu se mogli osloniti na vezu ni u normalnim okolnostima, a ovdje je

bila riječ o nekome tko se nadao nemogućemu.

Možda jednog dana — nadala se jednoga dana — njezina će

vjernost biti nagrađena, barem odgovorima.

I svako je jutro opet gledala ono što će biti njezino i što bi se

moglo napraviti.

Iako je i ona čekala, nikad nije uspjela vidjeti tu nepokolebljivu

siluetu na svjetlosti dana.

Između dvaju trenutaka — posljednjeg pogleda noću i prvog

pogleda ujutro, božični je tjedan prošao u magli.

U četiri sata na Silvestrovo zatvorila je restoran, otrčala gore pa

opet natrag dolje do svojeg automobila s loncem mesnih okruglica

koje je napravila večer prije.

I opet odjurila gore.

Do pet se otuširala, namjestila kosu, našminkala se, odjenula i

spakirala osnovne potrepštine u putnu torbu.

Drukčije nego prošli tjedan, pomislila je, sad je nosila seksepilno

donje rublje, a spakirala je i sićušne crne bokserice i pripijeni crni

negliže za spavanje.

mart@ & nymphe

178

Kako će biti spavati s Owenom?

Dobro, odlučila je dok je zatvarala patent torbe, neće razmišljati

o tome, pokušavati zamišljati, zaglaviti u nagađanjima.

Bolje da pusti da se stvari same dogode, da je iznenade.

Zgrabila je torbu i poslala poruku Hope dok je izlazila.

Dolazim sad na procjenu obleke.

Sve je unijela u automobil, zamahnula kosom koju je obojila u

zagasito crvenu boju i izdahnula.

Hopein odgovor došao je i prije nego je okrenula ključ u bravi.

Ovdje sam da pomognem.

Avery se odvezla preko trga na hotelsko parkiralište i izašla iz

automobila baš kad je Hope otvarala vrata recepcije.

“Samo sam organizirala svoj ured.”

“Već si organizirala svoj ured.”

“Htjela sam napraviti neke izmjene. I dok sam bila ondje,

provjerila sam rezervacije. Još dvije za ožujak.”

“Bravo! U redu, budi iskrena!” Svukla je kaput i bacila ga preko

visoke fotelje ispred vatre i i brzo se okrenula.

“Uspori, Nabrijana.”

“Hoću.” Avery je još jednom udahnula. “Malo sam nervozna.

Imala sam paklen dan, što ću ti poslije ispričati, zatim se nisam mogla

odlučiti koje naušnice nositi, a ja uvijek znam koje naušnice odabrati

pa sam shvatila da sam malo nervozna. Seksat ću se s Owenom

sljedeće godine. Što je sutra - večeras. Nakon zabave.”

mart@ & nymphe

179

“Naušnice su sjajne”, rekla joj je Hope, odobravajući srebrne

viseće naušnice s citrinima. “Boja ti odlično pristaje, a bogme i haljini.

Okreni se polako.”

Avery ju je poslušala, pokazujući kratku, pripijenu haljinu

svjetlucave bakrene boje. “Sviđa mi se, sviđaju mi se cipele, sviđa mi

se kako se slažu s metalik bojom haljine.”

“Znaš da sam kupila više cipela otkad si se ti preselila ovamo

nego u pet godina.”

“Vidiš kako dobro djelujem na tebe? Što imaš ispod haljine?”

“Mlijeko za tijelo Marguerite and Percy, žuti grudnjak s

polukošaricama i tange na koje si me nagovorila.”

“Izniman odabir, baš sve.”

“Plus.” Pomičući obrvama, Avery je pokazala prstom na svoje

grudi. “Grudnjak podiže i stišće sve tako da izgleda da imam više nego

što imam.”

“Čemu je sklona svaka žena, a svaki muškarac to cijeni. Ali...”

Razmišljajući, Hope je šetala ukrug oko Avery. “Nedostaje ti jedan

detaljčić.”

“Stvarno?”

“Imam ga ja. Narukvicu koju mi je poklonila sestra za Božić.”

“Ne mogu nositi tvoj novi dar.”

“Naravno da možeš. Moja sestra te voli. Zanimljiva je i udobna -

brončane, bakrene i zagasito zlatne perle. Otići ću gore po njih ”

“Zato se ti ne spremaš?”

mart@ & nymphe

180

“Clare i Beckett pokupit će me tek u osam. Imam dovoljno

vremena. Uzmi sok ako hoćeš — ima i mafina. Isprobavam recepte.”

Avery je odlučila da kofein nije najbolja ideja i odlučila se za sok s

aromom đumbira. Bila je dovoljno nabrijana.

Na dobar način.

Voljela je dobre zabave, a Owen ih je znao priređivati. Znala je da

će hrana biti pun pogodak jer je ona napravila ili će tek napraviti

većinu toga.

I izgledala je dobro. Hope bi joj rekla da je promašila.

Bit će zabavno. Mnogo prijatelja, hrane, pića, glazbe, tračeva. A

na kraju svega otvorit će nova vrata u novoj godini s ovom novom...

vezom s Owenom.

“Ako ne bude išlo, nema ljutnje, nema svađe, zar ne?”

promrmljala je i otpila veliki gutljaj soka dok je hodala prema salonu.

Još nema cvijeća, pomislila je, ali sve je sjalo i blistalo. Hope će se

pobrinuti za to da i dalje sjaji i blista. Zrak je mirisao na osvježivač

prostora Vilinsku prašinu, suptilnog i slatkog mirisa.

Ušetala je u blagovaonicu i promotrila zgradu preko puta Ulice

sv. Pavla. Za nekoliko mjeseci, pomislila je, otvorit će novi lokal.

Nadala se da će biti spremna.

Nadala se da je spremna za korak koji je kanila poduzeti večeras.

“On je bio moj prvi dečko.”

Miris kozje krvi, poput ljetnog povjetarca, doplovio je do nje.

Srce joj je zastalo u grlu, djelomično zbog uzbuđenja, djelomično

zbog nervoze kad se okrenula.

mart@ & nymphe

181

“Nisam znala da si sišla dolje, ali ti ionako možeš ići kamo god

želiš. Lijepo je ovdje kad su postavili slike na zidove. Zapravo ja sam

mislila uštedjeti i kupiti..

Suncokreti na zidu nagnuli su se, a onda se opet ispravili.

“Ha. Da, zgodno. Oh. Zgodan trik. U svakom slučaju... sretna

Nova godina”, dodala je kad je začula Hope — pretpostavljala je da je

čula Hope — kako se vraća.

Uputila se prema hodniku. “Nisam znala da je tvoja cimerica -

kužiš - sišla u prizemlje.”

“Katkad siđe. Je li?”

“Da. Ovo je moj prvi susret nasamo s njom. Kako se nosiš s

njom?”

“Dobro se slažemo.” Hladnokrvna i opuštena, Hope je krenula

prema kuhinji. “Spavala sam noćas u sobi Elizabeth i Darcy.”

“Zaista? Jesi li se malo...?” Umjesto riječi Avery se afektirano

stresla.

“Ne baš. Ako ja ne mogu spavati tamo, ne možemo očekivati da

naši gosti mogu. I nije bilo problema.” Otvorila je hladnjak i uzela

bocu vode. “To je prekrasna, udobna soba.”

“I to je sve? Nije bilo nikakvih aktivnosti druge strane?”

“Pa, bila sam u krevetu, radila na laptopu i oko ponoći noćna se

lampa ugasila.”

“Sranje! Nisam te čula kako vrištiš.”

“Nisam vrištala. Prestrašila sam se na trenutak, ne mogu lagati,

ali svjetla su se ponovno upalila kad sam pritisnula prekidač. Opet ih

mart@ & nymphe

182

je isključila nakon nekoliko sekundi. Konačno sam shvatila. Gasi

svjetla, idi spavati.”

“Što si napravila?”

“Isključila sam laptop.” Hope se nasmijala i otpila veliki gutljaj

vode. “Ionako sam već gotovo spavala za računalom. Kad sam se

umirila, dogodilo se nešto najčudnije.”

“Čudnije od čega?”

“Čula sam kako se vrata preko puta hodnika otvaraju i zatvaraju.

Činilo mi se da je to bio signal za nju. Otišla je onamo, a ja sam imala

svoju privatnost. Cijenim to.”

“Evo, probaj ovo.” Hope je stavila narukvicu oko Averyna zgloba.

“Trebali bismo pokušati saznati tko je bio Billy.” Odjednom su se

svjetla stala paliti i gasiti, a onda se činilo da su malo jače zasjala. “Ah,

čini mi se da joj se sviđa ideja.”

“Jednostavno nisam imala vremena. Kad odradimo otvorenje i

kad pronađem svoj poslovni ritam, mogu malo istražiti. Hoću.”

“Spomenut ću to Owenu. Netko od vas dvoje pronaći će nešto.

Zgodno.” Avery je promatrala svoj zglob. “Hvala. Moram ići. Rekla

sam mu da ću pokušati doći oko pet i pol da mu pomognem oko

pripreme i postavljanja.”

“Ima odličnu curu.”

“Nisam mu još cura.” Avery se nasmijala. “Ali mogla bih biti

sljedeće godine.” Međutim, ipak je oklijevala dok ju je Hope ispraćala

kroz recepciju. “Jesi li sigurna da ti odgovara živjeti sama ovdje?”

“Očito nisam sama.” Hope je bacila pogled na svjetla koja su

blještala iza njih. “I to mi nije problem.”

mart@ & nymphe

183

“Kad god želiš da prespavam...”

“Ti se samo želiš valjati u luksuzu.”

“Privlačno je, ali ozbiljno, Hope. Kad god osjetiš potrebu.”

“Znam.” Hope je podigla Averyn kaput. “Idi. Budi dobra cura.” “Dat ću

tomu priliku.”

Owen je proučavao popis potrepština za zabavu koji je zakvačio u

kuhinji i stavio je kvačicu pokraj stavke glazba. To je riješeno. I kamin,

šoping, čišćenje. Sredio je i prostor za igre za one koji ih vole, i

nekoliko vanjskih grijača za trijem za one koji budu išli van.

Sad je samo morao donijeti svu hranu, postaviti šank, posložiti

hranu, dovući vrećice leda iz zamrzivača za kantice za pivo i sokove i,

i, i...

O čemu je razmišljao.

Oh, da, sjetio se. Avery. Mislio je na Avery.

Sad bi trebao početi kuhati — i miješati, i mutiti, i sjeckati, i

rezati, i aranžirati.

Bolje da se primi posla.

Upregnuo je sve svoje snage, prikupio potrepštine, kuhinjski alat,

zdjele i pladnjeve. Kad se okrenuo prema jelovniku, čuo je kako se

otvaraju prednja vrata. Čuo je Avery kako ga pozdravlja i kako se

nasmijala.

Njegova desna ruka, pomislio je, i krenuo je da je pozdravi.

“Isuse, Avery, daj da ja to uzmem.”

Zgrabio je golemi metalni lonac koji je nosila. “Teži koliko i ti.

mart@ & nymphe

184

“Kad ja pripremam mesne okruglice, pripremam ih mnogo.

Moram samo skočiti natrag do auta da uzmem torbu.”

“Ja ću ti je donijeti. Svući kaput”, predložio joj je položivši lonac

na štednjak. “Uzmi čašu vina.”

“OK. Torba je na stražnjem sjedalu.”

“Vraćam se odmah.”

“Baš je lijepo kod tebe”, uzviknula je. Ali uvijek je bilo.

Uredno i čisto, naravno, ali udobno i opušteno. Mirne boje,

razmišljala je dok se vraćala. Možda bi ih malo pojačala, ali njemu su

odgovarale.

Sviđala joj se njegova kuhinja. Možda nije puno kuhao — barem

koliko je ona znala - ali to ga nije sprečavalo da izgradi atraktivan i

učinkovit prostor za to.

Tamni elementi i zidovi blijedo zelene boje - koje bi ona malo

potamnila, zaključila je, da dodaju energije.

Okvir od tamna drveta oko visokih prozora i vrata atrija koja vode

na dvorište. Tamnosiva površina pulta - i ničega na njoj, prazna,

naravno — i sjajno bijeli kuhinjski aparati.

Primijetila je polijepljene papiriće s popisima dok je skidala kaput

i smijala se u sebi. Ideja o zabavi možda je bila spontana, ali njegovo

planiranje te zabave bilo je sve samo ne spontano.

Iz iskustva je znala da je bolje ne prebaciti kaput i šal preko jedne

od barskih stolica pa ih je odnijela u ostavu i objesila na kukicu pokraj

radnog odijela. Primijetila je da je njegova ostava urednija nego

njezina spavaća soba.

mart@ & nymphe

185

Otvorila je ormar za metle i s kukice uzela pregaču. S pregačom

preko ruke upalila je vatru na štednjaku pod loncem i smanjila je.

“Stavio sam tvoju torbu gore tako da, ako budeš trebala...”

Kad se okrenula prema njemu, njegove riječi - i barem pola

njegove pameti - izlili su se iz njegova mozga.

“Što je bilo?” Automatski je odmjerila samu sebe. “Nisam se

valjda polila nečime?”

“Oh, oh. Samo... Izgledaš... izgledaš...”, promucao je, a njezino se

lice razvuklo u osmijeh oduševljenja.

“Dobro je?”

“Ovaj...” Možda i više od pola njegove pameti. “Da. Oh, da.”

“Nova je - haljina. Hope mi je pomogla da napunim ormar i

ispraznim svoj bankovni račun.”

“Bilo je vrijedno. Zaboravio sam na tvoje noge.”

“Što?”

“Ne da ih imaš, nego da su... takve.”

“Mislim da si mi upravo uljepšao godinu, baš na njezinu kraju.”

Nogama je došetala do njega i čak se u potpeticama morala malo

podići na prste da spoji svoje usne s njegovima. “Hvala.V

“Kad god.”

Mirisao je sjajno. Imao je sjajan okus. Izgledao je sjajno.

Dok joj se misao oblikovala, stajala je na mjestu i grlila ga rukama

oko vrata.

“Povelik ti je popis, Owene.”

mart@ & nymphe

186

“Popis? Oh, da, popis. Da, puno je posla iskrsnulo posljednjih

nekoliko dana. Nisam uspio napraviti sve što sam planirao.”

“Bez obzira na to, velik je. Mislim ovako. Imamo nekoliko sati,

malo više, prije nego što ljudi počnu dolaziti. I mi smo si sami

nametnuli pritisak, ti i ja - čekati da zabava prođe, kad god to bilo, da

dočekamo Novu. .”

Uhvatio ju je rukama oko struka. “Mogao bih povješati natpise:

Zabava otkazana.”

“Preradikalno — polovica njih bi, bez obzira na to, lupala po

vratima. Ali što ako iskoristimo vrijeme koje imamo sad? Mogli bismo

otići gore i... otpratiti staru godinu. Na taj način neće biti pritiska na

zabavi.”

“To je stvarno odlična ideja. Ne želim požurivati tebe. Nas.”

“Mislim da se možemo dogovoriti oko prihvatljivog ritma. Mogao si i

to staviti na popis.”

Nasmijao se na to, a onda se nagnuo prema njoj. “Avery.”

Poljubio ju je nježno i polagano, što ga je, čim se dogodilo, ispunilo

energijom.

Jako prihvatljiv ritam, pomislila je, unoseći nešto svoje energije u

nj.

Stražnja su se vrata naglo otvorila. Blento je uletio unutra ispred

Rydera. “Donio sam tvoju debelu šunketinu. Ako ćete se valjati po

podu ovdje, ostavit ću je, zgrabiti pivo i otići.”

“Kriste, Ry.”

“Oprosti.” Njegov osmijeh odavao je ispriku. “Dobio sam

zapovijed od mame. Navrati, uzmi šunku, donesi je ovamo -

mart@ & nymphe

187

pretpostavljala je da ćeš biti zauzet pripremama za zabavu, a ne

zabavljanjem Vatrene. Sto si ti, dušo”, rekao je Avery.

“Sto sam ja”, složila se i nasmiješila mu se.

“Zapovijed uključuje i rezanje debele šunketine ako ti treba

pomoć. Budući da si zauzet pipkanjem”, dodao je i otišao po pivo,

“rekao bih da ne trebate moju pomoć s tim.”

Otvorio je pivo otvaračem koji je visio na zidu i dobro promotrio

Avery. “Definitivno Vatrena. Ako je planiraš razbarušiti, stari, barem

je odvedi gore.”

“Sranje”, komentirao je Owen.

“Mislim da je trenutak prošao.” Avery je potapšala Owena po

ramenu i stavila pregaču.

“Oprosti”, ponovio je Ryder. “Dobio sam zapovijed.” “Vjerojatno

je to najbolje. Dugačak ti je popis”, dodala je Avery kad ju je Owen

pogledao. “A sad imaš još jedan par ruku jer će nam Ryder pomoći.

Totalna špica.”

“Opet zapovijed. Ali u redu.” Nakon što je odložio pivo,

primaknuo se Avery. “Mirišeš dobro. Poput egzotičnog voća i... kozje

krvi.”

“Grejp. Kozja krv.” Pomirisala je svoju ruku. “Vjerojatno je

prenijela miris na mene. Kako joj je to uspjelo? Elizabeth. Svratila sam

vidjeti Hope prije nego što sam došla ovamo i Elizabeth je sišla dolje

da me pozdravi ili da mi zaželi sretnu novu godinu.” “Vidjela sije”,

iznenadio se Owen.

“Ne, što je iritantno, ili možda olakšanje. Nisam sigurna što.”

Uzela je drvenu žlicu, podigla poklopac s lonca s mesnim okruglicama

i promiješala ih. “Namirisala sam je, a onda kad smo Hope i ja

mart@ & nymphe

188

razgovarale kako biste ti i Hope trebali istražiti tko je Billy kojeg ona

čeka, gasila je i palila svjetla nekoliko puta, a onda ih pojačala. Obje

smo shvatile da to znači da bi zaista voljela da pronađeš Billyja.”

“Nema problema. Potražit ću Billyja, mrtvog Elizabethina

prijatelja, na Googleu i to zaključiti.”

“Ti i Hope, vi ćete to riješiti.” Avery je podigla obrve vidjevši

Rydera da se mršti. “Što je?”

“Kako se upraviteljica nosi sa situacijom?” ,

“Hope ne možeš lako prepasti. Ili uopće. Ne bih se žalila na čašu

vina”, rekla je Owenu.

“Vidio sam je preplašenu”, promrmljao je Ryder.

“Onaj dan kad je Owen vidio Elizabeth u ogledalu? Rekla bih da je

tad bila u stanju smetenosti. U stanju smetenosti”, ponovila je jer joj

se sviđao izraz.

Ryder se sjetio kad je prvi put vidio Hope Beaumont, kad je

njegova majka dovela tada potencijalnu direktoricu na gornji kat na

kojemu je radio. Kako je bila problijedjela i oči joj postale staklaste,

zureći u njega kao da je duh.

Slegnuo je ramenima. “Kako god.”

“Provela je noć u E&D, imala kratak bliski susret i otišla spavati.

To je Hope. U redu, imam umak od artičoka i špinata, punjene gljive...

hrenovke u tijestu? Stvarno?”

Owen je slegnuo ramenima. “Ljudi to vole jesti.”

“Istina. Owene, trebao bi namjestiti bar, i Ry, nareži tu šunku.”

Začuvši riječ šunka, Blento je počeo mahati repom.

mart@ & nymphe

189

“Zašto to nije napravio kad je čuo riječ špinat ili gljive? Zapitala se

Avery.

“Jedino povrće koje on jede jest pomirit”, rekao joj je Ryder.

“Izbirljiv je.”

Avery je frknula i prionula na posao.

Možda je to najbolje. Owen je slušao Averyne upute i postavljao

čaše, boce, punio kantice za piće ledom. Ne bi uspjeli sve pripremiti

navrijeme da su... ispratili staru. Bolje je držati se plana, osobito kad

nije bilo šanse za to dok Ryder reže šunku, a Blento sjedi, umiljat i

pun nade, pod njegovim nogama.

Dok je on pripremao pića i kantice, ona je pripremala očišćeno

povrće, dasku za rezanje, ljuštilicu i nož za njega.

“Oljušti, sijeci, reži”, naredila je. “Imaš sve pa dodajem salatu od

tjestenine na tvoj jelovnik. Ugljikohidrati su dobri jer će ljudi piti.

Uključujući i mene.”

Podigla je čašu da to i potvrdi.

Od topline štednjaka obrazi su joj se zarumenjeli i njezine su

plave oči isijavale radost.

Palo mu je na pamet da ju je već vidio ovakvu, baš ovdje u

njegovoj kuhinji, pomažući oko zabave, smijući se s jednim ili s

obojicom njegove braće.

Ali nije ju vidio baš ovakvu, kao ženu koju želi. Kao ženu koja želi

njega.

Je li taj jedan poljubac, neplaniran, impulzivan, zaista primijenio

karakter onoga što su značili jedno drugomu? Ili je oduvijek bilo nešto

među njima, samo čekajući kad će isplivati na površinu?

mart@ & nymphe

190

Vidio je kako se njezine oči mijenjaju, od ozarenosti do svjesnosti

njegove blizine, kako je napućila usne kad ju je primaknuo sebi da je

poljubi. Da joj da dug, nježan i sladak poljubac.

“Ne trebate unajmiti sobu”, rekao je Ryder dok je prao ruke u

sudoperu. “Imate je gore.”

“To je također moja soba. Zar ti ne moraš otići po svoju pratnju?”

“Sam sam. Rekao sam ti da nisam mogao podnijeti hihotanje.”

“Otkazao si dogovor za doček Nove godine?” začudila se Avery.

“Spašavam živote. Da je ja ne zadavim prije nego što zabava

završi, netko drugi bi to napravio. Shvatio sam, da potražim drugu

pratnju, cijela ta stvar oko obvezne pratnje za Novu godinu dobila bi

na važnosti. Nisam raspoložen za ‘važne’ stvari pa sam odlučio biti

sam.”

Avery je izvukla još jedan nož. “Sjeckaj i reži”, rekla je Ryderu. “I

nemoj se pretvarati da ne znaš kako.”

Vratila se štednjaku, uputivši Owenu još jedan ozareni pogled.

Nikad dosad nije želio da zabava završi i prije nego što je

započela.

Ipak, bila je dobra. Mnoštvo ljudi, mnoštvo hrane, skupine

razbacane svagdje po kući i na dvorištu.

U jednom je trenutku netko pustio glazbu za ples. ,

On se družio sa svakim pomalo, provjeravao ima li leda u

kanticama i hrane na pladnjevima i poslužavnicima, punio ih i odigrao

jednu rundu s prijateljima u sobi za zabavu. I poljubio svoju majku kad

ju je našao kako ispire prazan pladanj u kuhinji.

mart@ & nymphe

191

“Ne moraš to raditi.”

“Ako to ne napravim ja, ti ćeš, a tvoja je zabava. I to dobra.”

Uzeo joj je pladanj i odložio ga. “Ako je tako dobra, zašto ne

plešeš sa mnom?”

“Pa.” Zatreptala je očima i popravila frizuru. “Čekala sam da me

se pita.”

Izvukao ju je iz kuhinje.

Kad ih je ugledala, Avery se nasmiješila. Lijepo su izgledali

i lijepo su se kretali. Usred plesa Ryder se upleo i razdvojio ih.

“Ukrao ti je djevojku”, rekla je Avery Owenu kad joj se pridružio.

“Nije problem. Imam rezervnu.”

Uzeo joj je čašu iz ruke, odložio je i povukao je među plesače.

“Dobri pokreti.”

“Već smo plesali zajedno”, podsjetio ju je.

“Oduvijek si znao lijepo plesati.”

“Imam nekoliko plesnih trikova koje još nisam isprobao na tebi.”

“Ma daj?”

Privukao ju je sebi. “Poslije.”

Od te jedne riječi uzbuđenje je naglo prostrujalo cijelim njezinim

tijelom. “Poslije. Gotovo je ponoć.”

“Hvala Bogu.”

Nasmijala se i zabacila kosu unatrag. “Hoćeš li otvoriti još

šampanjca?”

mart@ & nymphe

192

“Hoću, za trenutak. Želim te poljubiti u ponoć, budi mi blizu.”

“Možeš računati na to.”

Ponovno je napunila pladnjeve i zdjele dok je on ispaljivao

plutene čepove i godina se svela na minute. Ljudi su nahrlili odozdo i

izvana tako da je buka postala zaglušujuća.

Pri odbrojavanju primio ju je za ruke — deset, devet, osam.

Okrenula se prema njemu i podigla se na prste - sedam, šest, pet.

Zagrlio ju je — četiri, tri, dva.

“Sretna Nova godina, Avery.”

Nijhove su se usne susrele kad su čaše kucnule i kad je počela

otkucavati Nova godina.

Kad se Avery podigla na prste, Hope je kliznula u kuhinju. Otvorit

će još koju bocu ili dvije, pomislila je, i izbjeći to mučno ljubljenje

parova za Novu godinu.

Odvrnula je čep dok su sudionici zabave odbrojavali posljednje

sekunde.

Ryder je ušao.

Zastala je. On je zastao.

“Ja samo otvaram novu bocu”, započela je.

“Vidim.”

Uzvici “Sretna Nova godina” čuli su se svuda oko njih.

“Pa”, rekla je. “Sretna Nova godina!”

“Da. Sretna Nova godina.” Namrštio se kad mu je pružila ruku.

“Ozbiljno? Srdačno rukovanje opet?” Odmahivao je glavom

mart@ & nymphe

193

i prišao joj. “Napravimo to kako treba.”

Stavio je ruke na njezine bokove, opet se namrštio i čekao.

“Naravno.” U nekom poluzagrljaju položila je ruke na njegova

ramena.

Ležerno, s obiju strana, dotaknuli su usne.

Prsti su joj uronili u njegova ramena; njemu je ruka kliznula oko

njezina struka. Nešto se slomilo, kao svjetlo, kroz taj jednostavan

dodir i ostavilo ju je bez daha.

Povukao se i ustuknuo — kao i ona. Jedan dug trenutak samo su

zurili jedno u drugo.

“Dobro,” rekao je.

“Da, dobro.”

Kimnuo je glavom i otišao.

Jedva je došla do daha, pokupila otvorenu bocu rukom koja nije

bila mirna kao što je željela da bude.

To je, pomislila je, bio jako glup način za započeti novu godinu.

mart@ & nymphe

194

11

ako su u ponoć dočekali Novu godinu, bilo je gotovo tri ujutro

kad je Owen ispratio posljednje zalutale goste.

Zatvorio je vrata i okrenuo se prema Avery. “Nitko se nije

onesvijestio nigdje, zar ne? To su bili zadnji od zadnjih?”

Dajući mu znak da pričeka, provirila je kroz prozor i promatrala

duga svjetla kako bacaju snopove svjetlosti uz ulicu.

“Poželjeli smo laku noć posljednjem dodijeljenom vozaču i

njegovu štićeniku. Mislim da je zrak čist. Jupiiii”, dodala je kad se

povukla s prozora. “Znak da je zabava bila dobra jest kad ljudi ne žele

otići. To je isto i loša strana dobre zabave.”

“Onda možemo slobodno reći, dobra zabava. Planirana i

izvedena u samo tjedan dana.”

“Nemoj misliti da te jedanput čini gospodinom Spontanim, ali

odlično obavljeno.”

“Ti si napravila većinu hrane.”

“Istina.” Potapšala je samu sebe po leđima. “Onda. Želiš li kave

— ostalo je nešto svježe skuhane — i da analiziramo zabavu?” “Da. Za

doručkom.”

Nasmijala se. “Pročitao si mi misli.”

Ispružio je ruku i primio njezinu pa su zajedno hodali kućom

i gasili svjetla.

“Uopće nije čudno”, zaključio je.

I

mart@ & nymphe

195

“Ne još.”

Držeći se za ruke, popeli su se stubama. “U svakom slučaju, već

sam te vidio golu.”

“Gola petogodišnjakinja se ne računa.”

“Zapravo, imala si nekih trinaest godina. Da, baš trinaest.”

Zastala je pred vratima spavaće sobe. “I kako si me to vidio golu kad

sam imala trinaest?”

“Sjećaš se onog ljeta kad smo unajmili kuću u Pennsylvaniji na

nekoliko tjedana? U Laurel Highlandsu, na jezeru?”

“Da.” Ljeto nakon što ju je njezina majka napustila. Jako se dobro

sjećala.

“Iskrala si se iz kuće nekoliko puta kako bi otišla na kupanje ured

noći.”

“Pa... jesam. Ti si me špijunirao?

“Nije moja krivica što sam sjedio pokraj prozora i promatrao

zvijezde kroz onaj mali teleskop koji sam imao kad si izvela svoju

točku Dame s jezera3.

“Teleskop?”

“Da. Naplaćivao sam Ryju i Bečku dolar za minutu uporabe.” Sad

je to bilo lijepo sjećanje. “Čini mi se da sam zaradio 28 dolara.”

“Naplaćivao si im po minuti i špijunirao me.”

3 Dama s jezera — prema jednoj od legendi o kralju Arturu, Arthur je kao petnaestogodišnji dječak jednog dana ugledao u jezeru bijelu ruku Dame s jezera, a u njoj čarobni mač Excalibur, kojim se postaje britanski kralj. U trenutku kad je jedan od Arthurovih ljudi bacio mač natrag u jezero za vrijeme bitke, Arthur biva ubijen

mart@ & nymphe

196

“Špijunirati je teška riječ. Recimo, promatrati je bolja.” “Vješto.”

“Uvijek sam bio vješt i okretan. Osim toga, bilo je lijepo.

Mjesečina, voda. Tvoja je kosa tad bila dugačka.” Prošao je rukom

kroz njezinu kosu. “Koja je ovo boja?”

“Zagasito crvena, ne pokušavaj mijenjati temu.”

“Bilo je romantično, ali to nisam shvatio tad. U to vrijeme bilo je

ohoho, gola cura. Tako razmišljaju tinejdžeri.”

Ona se pokušavala prisjetiti toga vrelog, mutnog interludija na

jezeru. “Kupio si mi sladoled tog tjedna. Dvaput.”

“Možda sam bio djelomično kriv pa sam osjećao da zaslužuješ dio

moje zarade.”

“A ja sam mislila da ti se malo sviđam.”

“I jesi. Vidio sam te golu. Čak sam te mislio pitati da idemo u

kino.”

“Nisi valjda. Stvarno?”

“A onda si mi počela pričati o Jasonu Wexelu — sjećaš se njega—

i kako idete na pizzu. Pa sam odustao.”

Sjećala se da joj se malo sviđao Jason Wexel, iako se nije mogla

prisjetiti baš njegova lica. “Otišla sam na pizzu s Jasonom i 15-ero

druge djece. Bio je nečiji rođendan. Čak se i ne sjećam čiji. Htjela sam

da zvuči kao spoj jer se tako ponašaju tinejdžerice.” “Propuštena

prilika.”

“Dosad.”

“Dosad.” Rukama joj je obuhvatio lice i položio svoje usne na

njezine.

mart@ & nymphe

197

Polako i lagano, ni impulzivno ni ubrzano kako je dosad bilo

među njima. Opuštena, prepustila se poljupcu, bez nervoze i sumnji.

Kad su njegove ruke krenule prema dolje, preko ramena i uz grudi,

uzbuđenje ju je obuzelo i srce joj je počelo snažno lupati. Kao u plesu

okretali su se prema krevetu.

“Stvarno sam te želio opet vidjeti golu.”

Njezine usne dodirivale su njegove. “To će te stajati 28 dolara.”

Osjetila je kako se nasmijao dok joj je povlačio patent na leđima.

“Vrijedno je svakog penija.”

“Bolje da to i dokažeš”, rekla je i pustila haljinu da padne. Izišla je

iz nje i bacila je prema stolici.

Nije ni primijetio da je haljina kliznula s naslona stolice na pod.

“Mislim da mi je srce upravo stalo. Vidi se.”

I gledao ju je na trenutak kao da je nikad prije nije vidio, pomislila

je. Pogledi su im se ponovno susreli i nastao je taj klik, ta povezanost,

to prepoznavanje, a onda ju je ponovno privukao k sebi.

Osjećati njegove ruke na svojoj koži, toplinu dodira njegove ruke

i njezine kože, samo je pojačavalo uzbuđenje.

Podigla je ruke i prstima stala otkopčavati njegovu košulju dok su

im se usne isprepletale.

To je bio Owen, visok i zgodan. To je bilo njegovo srce, koje je

divlje lupalo pod njezinim prstima i dlanovima. Njezin Owen, na neki

način on je oduvijek bio njezin Owen, a njegovo srce lupa pod

njezinim dlanovima.

To je bilo novo.

mart@ & nymphe

198

Spustio se na krevet s njom, s Avery - čvrstom, zamamnom

Avery. Sjajne kose, sjajnih očiju, glatke, bijele kože poput mjesečine.

U njemu su se komešali doživljaji - njezin miris, njezin okus, šuškanje

plahti dok su se okretali. Sve u vezi s njom bilo je tako poznato, a opet

nekako neočekivano.

Spojio je prste s njezinima i prislonio joj lice na grudi. Mekane,

mirisne i glatke.

Uzdišući od zadovoljstva, nagnula se prema njemu, prihvaćajući

igru i pozivajući ga. Njegove su usne prelazile preko čipkastog ruba

njezina grudnjaka, a onda se njegov jezik uvukao ispod njega, pri

čemu su njezini prsti čvršće stisnuli njegove.

Bio je nad njom, njegovo tijelo posred njezina, kušajući ga sve

dok joj se prsti nisu potpuno opustili u njegovima.

Otpustio joj je ruke kako bi svojima mogao dodirivati njezinu

kožu, svilu i čipku, ushićen svakim novim iznenađenjem, svakim

novim otkrićem.

Ljubeći je po vratu, otkopčao joj je grudnjak i opet isprepleo

prste s njezinima, spustivši usne na njezine grudi.

Bio je temeljit. Trebala je znati da će je temeljito ljubiti i milovati

po cijelom tijelu. Potpuno ju je zapalio tom polaganom

usredotočenošću na njezino tijelo, tim beskrajnim strpljenjem koje je

bilo tako svojstveno njemu.

Krv joj je ključala, od čega joj je puls divlje otkucavao dok ju je,

milujući, dovodio do slatkog, preplavljujućeg zadovoljstva. Njezin je

dah postao neobuzdan, prepustila se, otvorila se, više nije bilo

ograničenja, nije bilo prepreka.

Samo Owen.

mart@ & nymphe

199

Ispunjavala ga je, zapljusnula onim što je bila, što je nudila. Bez

ograničenja, pomislio je, bila je njezina energija, taj brz odgovor, ta

brza žudnja. Sve u vezi s njom, tako svježe, tako novo, a opet

prekrasno poznato.

Zastenjala je kad je kliznuo u nju, kad ju je ispunio.

Opet mu se činilo da mu je srce stalo — jedan zadivljujući

trenutak, trenutak koji ostavlja bez daha. Zastao je i promatrao ju je u

čudu.

Izvila se, omotavši ruke oko njegova vrata, a noge oko struka.

Glava joj je bila zabačena unatrag, a njegova je bila priljubljena uz

njezino rame.

Prestalo je biti polagano i nježno. Sad se kretala glatka poput

metka, brza poput munje, vodeći ga od tog trenutka divljenja u užitak

i žudnju, u pohotu.

Odbacivši razum, nesputana i željna, izvijala se na njemu,

uzimajući žestoko kao što je i davala. Na rubu vrhunca, nagnula se

nad njim dok ju je užitak prožimao i naposljetku je doveo do

oslobođenja.

Nisu legli, nego su se srušili u krevet. Ispruženi, oboje su pokušali

doći do daha.

“Zašto”, procijedio je, a onda se opet usredotočio na disanje.

“Zašto?”

Zatvorenih očiju, podigao je prst kao znak da pričeka još

trenutak. “Zašto”, ponovio je, “to nismo napravili prije?”

“Jebeno dobro pitanje. Oboje smo vraški dobri.”

“Hvala Bogu.”

mart@ & nymphe

200

Smijući se dok je hvatala zrak, udarila ga je po guzici. “Znala sam

da ćeš biti. Ti si temeljit čovjek. I hvala ti što nisi propustio nijedan

detalj.”

“Nema na čemu, hvala i tebi. Primijetio sam da imaš cvijet

tetoviran na dupetu.”

“Nije samo cvijet. Čkalj - tradicionalni škotski simbol. Da se zna

odakle su mi korijeni”, uzvratila mu je. “A na mojoj je guzici jer sam

znala da je to jedino mjesto koje moj tata neće vidjeti i zbog toga

vikati na mene.”

“Dobro razmišljaš. Sviđa mi se.”

Čuvši zadovoljstvo u njegovu glasu, zatvorila je oči. “Trebala bih

biti iscrpljena.”

“Nisi? Nisam onda obavio posao do kraja.”

“Oh, obavio si posao do kraja. Mislim, sad je četiri ujutro nakon

zaista dugog dana. Trebala bih biti iscrpljena. Umjesto toga osjećam

se dobro, opušteno i pospano.”

Podignuo se da ih pokrije prekrivačem i privukao je k sebi. “Sutra

se ne radi.”

“Ne radi se.” Gotovo se dodirujući nosovima, nasmijala se.

“Možemo opet zahvaliti Bogu.”

“Zašto ne bismo malo odrijemali, recimo to tako, a onda možemo

provjeriti jesmo li propustili koje detalje prvi put?”

“Sviđa mi se kako razmišljaš.” Još se više priljubila uz njega,

otvorila oči na trenutak i pogledala ga. “Sretna Nova godina.” “Sretna

Nova godina.”

mart@ & nymphe

201

Opet je zatvorila oči i otplovila. Njezina posljednja misao bila je

da je njezin prijatelj sad postao njezin ljubavnik. I bila je sretna.

Umotan u prekrivač, Owen je osjetio tišinu, koja je zftačila samo

jedno.

Otvorio je oči i treptao njima dok nije vidio jasno kroz prozor

snijeg kako pada u nanosima pahulja. Trebao bi se primiti lopate,

pomislio je, ali to će poslije. Okrenuo se na drugu stranu, kaneći

probuditi Avery na način koji bi se mogao svidjeti, ali zatekao je

prazan krevet.

Gdje je bila, dovraga?

Izvukao se iz kreveta i provirio glavom kroz otvorena vrata

kupaonice. Zamijetio je njezinu četkicu za zube pokraj umivaonika, o

čemu je razmišljao dok je išao prema ormaru da potraži par flanelskih

hlača.

Namirisao je kavu — i, oh, Bože, slaninu — dok je silazio niz

stube.

Orkestar je marširao na TV-u, snijeg je prekrio dvorište. A Avery

je stajala za pultom sjeckajući papriku.

Nosila je bijelu kuharsku pregaču preko plavog kariranog ogrtača,

kosa joj je bila pričvršćena straga, a stopala su joj bila bosa. Sjetio se

kako je izgledala prošle noći, u seksi haljini, a zatim u još

seksepilnijem donjem rublju. Ali shvatio je da ju je češće zamišljao

ovako — u pregači u kuhinji.

“Što ima za doručak?”

Podigla je pogled i nasmiješila se. “Budan si.”

“Više manje. Zašto si ti budna?”

mart@ & nymphe

202

“Zato što je gotovo 11, pada snijeg, i jer umireni od gladi.”

“Jedanaest?” Namrštio se pogledavši sat na štednjaku. “Ne

sjećam se kad sam zadnji put spavao ovako dokasna. Valjda je to u

redu.” Pokazao je rukom prema snijegu. “Danas nema škole.”

“Juhu.”

Približio joj se, povukao je i privukao sebi za poljubac. “Tako je

tiho. U gradu, čak i kad je tiho, ima zvukova. Ali kad pada snijeg, kao

da se cijeli svijet isključi.”

Okrenuli su se prema staklenim vratima. “Pogledaj.”

Kroz snijeg, na sljemenu iza stabala pod snježnim pokrivačem, tri

jelena šetala su nečujno poput duhova.

“Oh, tako su prekrasni. Kladim se da stalno imaš priliku viđati

jelene.”

“Često.”

“Dečki će to obožavati kad se presele u novu kuću. Ti si

obožavao. Sjećam se kako ste ti i tvoja braća razulareno trčala šumom

kad ste bili klinci.”

“Dobra su to bila vremena.” Nagnuo se i poljubio je u glavu. “Kao

što su i ova. Što pripremaš?”

“Ovo i ovo ostalo ti je od zabave. Nazvat ćemo ga sudoperskim

omletom.”

“Zvuči sjajno. Nisi trebala.”

“Hrana, kuhinja...” Raširila je ruke. “Ne mogu si pomoći da ne

kuham. Imaš najbolji kuhinjski alat i znam da ga gotovo ne

upotrebljavaš.”

mart@ & nymphe

203

“Ali tu je ako ga zatrebam.”

“Istina. Mogla bih sve ovo baciti u lonac — jer ljudi nikad ne jedu

toliko povrća s umacima kao što misliš da hoće. Šteta da propadne.

Mogu napraviti juhu.”

“Snježan dan, domaćajuha?” Znači li to da se planiraš zadržati

neko vrijeme? “Tko bi se bunio protiv toga?” Prišao je da si natoči

kave. “Morao bih izići van i očistiti snijeg.”

“Valjda je tako, ali baš šteta. Tako je dobar osjećaj biti unutra u

toplom dok vani pada snijeg. Ali čovjek koji će čistiti snijeg treba i

muški doručak.”

Dok je kuhala, on je sklanjao posuđe i uživao u polaganom ritmu.

“Sad bismo mogli razgovarati o dojmovima s tuluma, što smo

odgodili”, započela je. “Jesi li čuo ikakve vijesti o Jimu i Karyn?” “Čuo

sam da je Jim u Pittsburghu i Karyn nije htjela doći bez njega.”

“Ne razgovaraš s pravim ljudima.” Avery je presavinula omlete.

“Jim je u Pittsburghu s majkom jer ga je Karyn izbacila iz'kuće.” “Što?

Zašto?”

“Jer je saznala da je Jim u vezi s majkom najboljeg prijatelja

njihova najstarijeg sina.”

“Jim? Ma daj, to ne može biti.”

“Ne, ne da može biti, nego je tako bilo, prema mojim izvorima,

čini se da to traje već gotovo dvije godine.” Stavila je omlet na

tanjure, dodala slaninu, tostirani kruh i pružila tanjur Owenu. “Ali...,

činili su se kao stabilan par.”

“Eh, da.” Uzimajući vlastiti tanjur, pridružila mu se za doručkom

na šanku. “Ona dolazi u pizzeriju s djecom, češće bez njega nego s

mart@ & nymphe

204

njim, i vidjela sam je u Satn’s Clubu baš prije Božića kad sam obavljala

dostavu. Izgledala je kao da je pod stresom, jedva je izmijenila koju

riječ sa mnom. Tad sam mislila da je to zato što se približava Božić i

što je majka troje djece, ali sad... Pronašla je gaćice druge žene u

krevetu.”

“Isuse. To ne samo da je pogrešno, nepristojno i hladno nego je i

glupo.”

“Možda je to maslo drolje ljubavnice — ona se već razvela od

svoga muža — i namjerno ih ostavila ondje. U svakom slučaju, to je

bio okidač. Izbacila ga je van i već je angažirala odvjetnika.” “Rekao

bih, dobro za nju”, ali to jednostavno nije pravi izraz. Težak je to

udarac odjima. Bili su u braku, koliko, deset godina?” “Tako nekako,

mislim, ali je barem posljednje dvije švrljao okolo. Nema izlike za to.

Ako nisi sretan, potrudi se da popraviš stvari ili idi. Osim toga, budući

da je kod mamice u Pittsburghu, zasigurno ne misli ništa ozbiljno s

tom droljom.”

Zapanjen njezinom logikom, uzeo je tost koji je namazala

maslacem za njega. “Zašto to kažeš?”

“Zato što, da misli ozbiljno, bio bi sad kod nje. Razorio je obitelj,

upropastio brak, svoj ugled, da ne spominjem kako će ovo povrijediti

tu malenu dječicu. I sve to zbog stranca. Nadam se da će ga oderati.”

“Bez komentara?” rekla je nakon trenutka tišine. “Pretpostavljam

da se nikad ne zna što se dogada između dvoje ljudi, ili u obitelji, ali,

da, iz toga što ti znaš, deranje se čini prikladnim. Meni je Jim u redu.

Baš me je zvao prije nekoliko tjedana u vezi s preuređenjem njihove

glavne kupaonice. Trebao sam je pogledati nakon blagdana.”

mart@ & nymphe

205

Avery je mahala komadom slanine. “On hoće novu kupaonicu, a

jebe svoju drolju u ženinu krevetu. Ne misli ozbiljno s droljom, a

nema ni poštovanja prema svojoj ženi ni obitelji.”

“Nema poštovanja, slažem se. Ali možda ljubavnica nije drolja.”

“Molim te.” Avery je punila omlet. “Ona je bila još u braku kad se prvi

put spetljala s Jimom, i moji izvori kažu da Jim nije njezin prvi švaler.”

“Kako ljudi znaju te stvari? Tko je ona uopće?”

“Ne poznajem je. Navodno živi u Sharpsburgu, radi za neku

osiguravajuću kuću. Ima čudno ime — da nisam čula nikakve fore na

račun svoga imena”, dodala je. “Harmony, što nikako nije prikladno.”

“Oh.”

“Oh?”

“Poznajem jednu Harmony koja radi za našeg agenta osiguranja.

Ovaj omlet je odličan.”

“Aha!”

“Aha?”

“Mijenjanje teme, meškoljenje u stolici.” Prodornog pogleda

priprijetila mu je prstom. “Sigurni znakovi krivnje i/ili izbjegavanja.

Izlazio si s njom?”

“Ne! Ona je udana — ili je bila udana. I ionako nije moj tip.

Recimo samo da sam razgovarao s njom zbog osiguranja. Ali možda i

jest bacala udicu.”

“Drolja.”

“Rekao bih da je prvi put bacila udicu kad je još nosila vjenčani

prsten na ruci.”

mart@ & nymphe

206

“Kurva! Kako izgleda? Sve mi ispričaj.”

“Ne znam zapravo. Plavuša.”

“Izblajhana.”

Njegov je pogled vrludao po njezinoj neurednoj, skupljenoj kosi.

“Moram istaknuti da nemaš pravo ikoga prezirati zato što je

promijenio boju kose.”

“Imaš pravo. Ipak. Je li lijepa?

“Valjda. Nije moj tip”, ponovio je. “Ona je... predvidljiva, to je

možda najbolja riječ. Dobro radi svoj posao, barem što se mene tiče.

To je sve što me zanima i što me je zanimalo. Kad se izbacivanje

odigralo?”

“Dan nakon Božića. Karyn je saznala tjedan dana prije, ali

dopustila mu je da ostane kako bi djeca imala još jedan obiteljski

Božić. Zašto?”

“Morao sam navratiti u agenciju prije nekoliko dana da potpišem

neke papire. Nije se činila uznemirenom. I, da, opet mi se upucavala.”

Njezine su se plave oči zamračile. “Drolja - droljasta drolja bez

savjesti. Sudjeluje u razaranju braka i samo ide dalje, traži sljedećeg

nesretnika. To je i moja majka radila.”

Nije ništa rekao, samo je položio ruku na njezinu. “Vjerojatno

zato imam nulti stupanj tolerancije na drolje i prijevare.” Slegnuvši

ramenima, Avery je ustala i ponijela obje njihove šalice do aparata za

kavu. “Kad već govorimo o ljubavnim parovima, jesi li znao da se Beth

i Garrett žene?”

“Da, pokazivala je prsten sinoć. Izgledaju oboje sretni.”

mart@ & nymphe

207

“Jesu — a Beth posebno isijava budući da je trudna oko osam

tjedana.”

“Što? Kako mi je to promaklo?”

“Zato što si previše vremena provodio s dečkima koji ne pričaju

tračeve. Sretni su zbog djeteta. Zajedno su već gotovo dvije godine i

čini se da je dijete samo ubrzalo proces da ozakone svoju vezu.

Razgovarala sam s Beth o ideji da se vjenčaju u hotelu.”

“U hotelu.”

“Clare i Beckett vjenčat će se ondje sljedećeg proljeća. Ovo bi

mogla biti proba. Čak su razmišljali da to obave samo kod matičara,

ali time bi rasplakali obje svoje majke”, dodala je dok se vraćala s

dvije šalice vruće kave. “Kad sam im predložila hotel, Beth se prilično

razveselila. Nije znala da to postoji kao opcija.” “Nisam ni ja.”

“Ovisi o vama, naravno, ali Hope je dobra u tome. Ja se mogu

pobrinuti za catering, nema problema. Mountainside bi se mogao

pobrinuti za cvijeće. Oni govore samo o najbližim prijateljima i

rodbini. Možda 25, 30 ljudi. Već imate rezervacije za Valentinovo, ali

vikend poslije ste zasad slobodni.”

“Za mjesec dana?” Otpio je kave. “To je jebeno brzo.”

“Kao što sam rekla sinoć, jedna spontana poluzabava ne čini te

gospodinom Spontanim. Opusti se. Ti ne bi trebao ništa raditi. Beth

želi obući lijepu haljinu prije nego što joj se vidi trbuh tako da ne žele

čekati. Već su razgovarali o tome kako žele tamo prespavati prve

bračne noći i to bi bilo poput šopinga najednom mjestu.” “Koliko

naplaćujemo kao sala za vjenčanja?”

Nasmiješila mu se. “Ti i Hope ćete se dogovoriti. Ja bih im

vjerojatno dala popust jer je prvo itd. Dobro odigraj karte i gosti s

mart@ & nymphe

208

vjenčanja rezervirat će sve sobe noć prije i za noć vjenčanja.” Nos za

dobar biznis, pomislio je. Avery je imala nos za dobar biznis.

“Razgovarat ću s Hope sutra. Mozak ti stalno radi, Avery.” “Znam.

Upravo sad razmišljam da bismo trebali završiti s pijenjem kave. Ti idi

van i očisti prilaz dok ja pospremim sve nakon tuluma. Onda, da mi

platiš za moje usluge, možeš me odvesti u krevet.”

“Ne gubim ništa.”

“Moj mozak kaže da oboje dobivamo.”

Možda je volio čistiti snijeg, ali, čim je očistio svoj prilaz — možda

ne s uobičajenom temeljitošću - Owen je ravno odjurio prema

Ryderovoj kući. Staze za Blentu već su bile očišćene, primijetio je.

Dobro.

Parkirao je džip i iskočio iz njega. Otresao je čizme i ušao u kuću.

“Hej, Ry.”

“Dolje sam.”

“Prekriven sam snijegom, čovječe. Dodi ti gore.”

Blentoje dotrčao gore mašući repom. Polizaoje snijeg s Owenovih

čizama. Ryder je došao za njim nakon nekoliko trenutaka. Nosio je

donji dio trenirke zavrnut na koljenima i znojnu majicu.

“Što ima? Pokušavam vježbati, nakon čega se planiram nažderati,

a onda slijedi akcija. Sanjkanje i grudanje kod mame.” “Kad?”

“Zaboravio si mobitel? Je li se dogodio smak svijeta?”

“Imam mobitel.” Izvukao gaje. “Nema poruka.”

“Možda jer nisi pozvan. Ona mene više voli.”

mart@ & nymphe

209

“Pretvara se da te više voli da ne cmizdriš kao malo dijete.

Vjerojatno je zvala na kućni. U svakom slučaju, može. Uzet ću tvoj

kamionet. Ti završi s čišćenjem snijega. Prvo Beckov, onda mamin

prilaz. Tamo se možemo zamijeniti.”

“Ti si gospodin Lopatar.”

“Imaš li kakvu žensku ovdje?”

Duboko je uzdahnuo i uvukao ruke u vrećaste džepove.

“Nažalost, ne.”

“Ja imam. Uzet ću tvoj kamionet.”

“Kako bi napalio Malu Vatrenu. To sam rekao s poštovanjem i

ljubavlju. Prema njoj.”

“Uzet ću tvoj kamionet, a zatim ću se poseksati, a ti nećeš. Ti si

rezervni gospodin Lopatar.”

“Onda mi nemoj srati ako ne radim stvari na tvoj način.” “Samo

nemoj sve usrati.” Zgrabio je ključeve Ryderova kamioneta sa stolića

pokraj vrata. “U koliko sati kod mame?”

“Ne znam. Nismo dogovorili vrijeme. U dva ili tri. Kad god.”

“Vidimo se kad se vidimo.”

Kad je Owen otišao, Ryder je pogledao svog psa. “Jedan od nas

mora si nabaviti žensku. Mrzim čišćenje snijega.”

Owen je ušao i zapljusnuo ga je miris krčkajuće juhe. Skinuo je

svu opremu sa sebe i ušao u čistu kuhinju. Iako je to smatrao

trošenjem glasnica jer je glazba bila raspaljena, dozivao je Averyno

ime dok je prolazio kućom.

mart@ & nymphe

210

Stigavši u spavaću sobu, čuo ju je kako pjeva pod tušem. Jedva je

pratila melodiju, ali nadomjestila je to snažnim entuzijazmom i

glasnoćom.

Ne mogavši odoljeti, iako nije bila zavjesa, nego stakleni tuš,

naglo je otvorio vrata tuša izvodeći piskutave zvukove iz Psiha. Njezin

vrisak bio je savršen.

Zalijepljena za kupaonski zid, očiju velikih poput dva puna

mjeseca, zurila je u njega. “Što je tebi?”

Morao je hvatati daha koliko se smijao. “Mislim da sam slomio

rebro smijući se, inače mi nije ništa.”

“Isuse, Owene.”

“Nisam si mogao pomoći. Morao sam to napraviti.”

“Da? I ovo!” Zgrabila je slušalicu tuša, odvrnula vodu i poprskala

ga. “Sad oboje imamo 12 godina.” Samozadovoljna, vratila ju je

natrag u držač.

“Mogao bih onda i ući u kadu.”

“Hmmm”, bio je njezin odgovor.

“Vreli tuš i vrela ženska nakon hladnog tuša”, rekao je dok je

svlačio svoju natopljenu majicu.

“Mislila sam da ćeš se zadržati barem još sat vremena.”

“Zamijenio sam se s Ryjom.” Izuo je čizme. “Juha sjajno miriše.

“Kad sam završila s poslom dolje, odlučila sam iskoristiti priliku i

otuširati se u tvom tušu. Tvoja kupaonica parira onima u hotelu i

postala sam razmažena. Majka te zvala.”

“Sanjkanje i grudanje, kasno poslijepodne.”

mart@ & nymphe

211

“Rekla sam da ću donijeti juhu.” Pogledala ga je upitno. “Dobra

ideja.”

“Clare može svratiti do mene i donijeti mi čizme i opremu.

“Može.” Zgulio je sa sebe natopljene hlače, bacio fiekoliko ručnika na

pod da upiju vodu.

“Nije se iznenadila kad sam se ja javila na telefon.”

“Mama ima svoj način da zna ono što treba znati.” Ušao je u

kadu i zatvorio vrata tuša za sobom. “Znaš, ako upališ TV ili digitalni

radio, čuje se zvuk kroz ovo.”

Pokazao je na zvučnike na stropu.

“Oh.”

“Tek tako da znaš.” A onda joj se nasmiješio.

“Što?”

“Baš sam pomislio na to kako sam te sve one godine gledao kako

se kupaš gola, a nikad nisam shvatio ovo.” Prešao je rukama niz

njezino tijelo. “Sva si mokra i topla.”

“Mokar si.” Zagrlila gaje. “I malo hladan.”

“Bilo je hladno vani dok sam radio muški posao.”

Smijući se, zabacila je glavu prema natrag. “Ovdje bi isto tako

trebao obaviti jedan muški posao.”

“Onda bolje da počnem.”

Ljubio ju je dok je voda tekla vruća i para se pušila, pri čemu su

njegove ruke klizile niz mokru, sklisku kožu, a ona je rukama obgrlila

njegova ramena i podigla se na prste.

mart@ & nymphe

212

Ne, nikad nije mislio kako će biti lako i uzbudljivo. Nikad nije ni

zamišljao kako će biti neobično otkrivenje nekoga koga poznaješ cijeli

život.

Glatka i zamamna, čvrsta i okretna, s tolikom željom da miluje i

bude milovana, da uzme i da nju uzmu.

Mirisala je na njegov sapun, čime je nešto poznato postalo novo.

Nasapunala ga je cijeloga, uživajući u igri mišića. Rijetko je

razmišljala o njegovoj fizičkoj snazi kad bi prvo pomislila na njegov

um, njegovu dobrotu, njegovu owenost. Ali sad, prelazeći rukama

preko njegova tijela, proučavajući sva ispupčenja, sve neravnine,

podsjetila se da je on u biti muškarac koji se služi i svojim rukama,

leđima, mišićima kao i mozgom.

I te ruke, daleko od glatkih, budile su u njoj novu potrebu, novu

želju, dublju žudnju.

Sva je drhtala od njegovih dodira, oduzimao joj je dah, utaživao

njezinu glad i vodio je dalje sve dok se njezino tijelo nije pretvorilo u

vibrirajuće pulsiranje.

Voda je pljuštala po njoj i zaglađivala joj kosu. Njezine oči, sad

blještavo plave, zurile su u njegove, a onda su se zamračile kad je

zadrhtala.

“Ne mogu... Ne možemo.” Borila se da povrati ravnotežu, da

pronađe snagu. “Previsok si.”

“Ti si preniska”, ispravio ju je, a onda joj obuhvatio bokove i

podigao je. “Bolje da se uhvatiš za mene.”

“Owene...”

Naslonio ju je na mokri zid i uplovio u nju.

mart@ & nymphe

213

“Oh.” Oči su joj se širom otvorile i bljesnule, prikovavši pogled na

njegove. Opet je uronio u nju, izazvavši njezin uzdah zadovoljstva,

iako je i dalje hipnotizirano zurila u njega. “Nemoj svršiti.” “Nemoj ni

ti,” procijedio je trenutak prije nego što je privukla njegove usne

svojima.

Oboje su pričekali.

Nešto kasnije ležala je gola na njegovu krevetu lica zabijena u

jastuk. “Ustat ću i obući se za minutu.”

“Uzmi si vremena”, rekao joj je, diveći se njezinu čkalju. “Sviđa mi

se pogled.”

“Zašto dečki tako vole tetovirane žene?”

“Nemam pojma.”

“Mislim da je to sindrom Xene. Žene ratnice.”

“Imaš li kojim slučajem dvodijelni kožni kostim ratnice od crne

kože, ha?”

“Na čišćenju je.” Podbočila je ruke ispod glave. “Možda bih

trebala napraviti još jednu tetovažu.”

“Ne.” Proučavao je njezinu stražnjicu dok se odijevala i

razmišljao. “Kao ovu? Gdje? Zašto?”

“Ne znam, moram razmisliti o tome. Problem je s tetovažom na

guzi što je gotovo nikad ne vidim, a čini mi se da osoba koja prolazi

kroz proces tetoviranja zaslužuje vidjeti rezultat. Osim toga, gotovo

nitko drugi ne vidi moje dupe, onda čemu? Osim ako to ne smatram

nekim tajnim ritualom tinejdžerskog bunta, što je i bio.”

“Ova bi bila zrela.”

mart@ & nymphe

214

“Zrela tetovaža.”

“Kako god.” Okrenula se i sjela na rub kreveta. “Stvarno mi se

sviđa tvoj tuš. Stvarno mi se sviđaš ti u tušu.” Dugo i lijeno

uzdahnuvši, posegnula je za svojim plavim kariranim ogrtačem.

“Moram provjeriti juhu.”

“Ostani večeras.”

Već napola obukavši ogrtač, zastala je i pogledala ga. “Večeras.

Oboje radimo sutra.”

“Oboje radimo sutra ionako. Nakon grudanja, juhe i vjerojatne

svađe oko američkog nogometa, vrati se ovamo sa mnom. Ostani

večeras.”

Umotala se u ogrtač i zavezala ga oko struka. Ponovno je podigla

pogled. “U redu. Provjerit ću juhu prije nego što se obučem.”

“Dobro.”

Dok je silazila, pitala se što da radi s leptirićima u trbuhu.

Prepoznala ih je, i prije ih je osjetila.

Imala je tad pet godina.

Zaljubljivanje u Owena — opet — bilo je glupo sad kao što je bilo

tad. Znala se nositi s MacTavish odvažnošću. Samo nije bila sigurna za

MacTavish srce.

mart@ & nymphe

215

12

ano u novoj godini, naoružana debelim notesom, Avery

je još jednom razgledavala prostor lokala koji je sad

smatrala svojim. Ali ovaj put s njom su bile Hope i Clare

kao inspekcija.

“Sank će biti tamo. Od tamnog drveta, nešto dojmljivo. Pokušat

ću slatkim riječima, umiljavanjem, preklinjanjem ili seksom nagovoriti

Owena da mi to napravi.”

“Kakav je...?” zapitala je Clare. “Seks?”

“Pogledaj mi lice.” Avery je palčevima pokazala na svoje lice.

“Zadovoljna, opuštena, sretna. I samo malo samozadovoljna. To ti je

odgovor na pitanje.”

“Zasad je dobro. Svjetla tamo, tamo, tamo, topli tonovi.

Razmišljam o kožnatom kauču — možda tamnosmeđem — tamo,

niski stolić. Visoki stropovi pokraj prozora, niski tamo i tamo. I prolaz

u restoran bit će upravo ovdje.”

“Bit će sjajno. Ali prije nego što počnemo odabirati boje”, dodala

je Hope, “moramo se zapitati zašto se ne hvališ seksom ili ne dijeliš

detalje s jednom tužnom među nama koja ne dobiva ništa.”

“Mogla bih te ureći i još više rastužiti.”

“Molim te.” Hope je to odbacila. “Vidjela sam Owena maloprije, i

njegovo lice izgleda zadovoljno, opušteno i sretno. Nisam sigurna je li

i samozadovoljno, možda to skriva. Hoćeš ga vidjeti večeras?”

R

mart@ & nymphe

216

“Ne. Imam samo sat vremena, a onda moram otići u pizzeriju.

Radim. I on — svi oni — jako su zauzeti. Pripremaju se za otvorenje za

nekoliko dana, imaju radove na drugim objektima, pripremaju ovaj

projekt. Zajedno smo gotovo svaku večer od dočeka Nove godine i

mislila sam...”

“Da trebaš pauzu?” predložila je Clare.

“Mislila sam — da bismo trebali uzeti jednu. Znaš kakva znam

biti. Uvijek se upuštam u nešto ovako misleći da je opušteno, da je

zabava, da je prirodno. Svidi ti se tip, vjeruješ mu, privlači te i onda se

prepustiš. A ja se onda počnem pitati ima li nešto više, bi li trebalo

biti više, je li to ljubav s velikim LJ?”

“Jesi li zaljubljena u Owena?” pitala je Clare.

“Ja imam...” Položila je ruku na svoje srce.

“Srce MacTavish.” Hope je kimnula glavom.

“Ne vjeruje nikomu. Ali riječ je o tome da oduvijek volim Owena.

Ja volim sve Montgomeryje. To mi je u krvi. Tako da to može biti to.

Lažna pozitiva. Ako se pretvori u veliko LJ, moglo bi zakomplicirati

stvari.”

“Zašto”, zahtijevala je Clare, “automatski pretpostavljaš da ti on

ne bi mogao uzvratiti tu veliku ljubav?”

“Ne znam, možda mi je i to u krvi.” Slegnula je ramenima.

“Mislim da je to dio moga problema s majkom, što je deprimirajuće.”

“Ti nisi poput svoje majke.”

“I ne želim biti”, rekla je Avery i kimnula glavom Clare. “Ona je

varala, i lagala, i iskorištavala. Njoj je seks bio lak, bio joj je rutina, bio

joj je jebena rutina. Tako da mislim da dio mene koji ne može

mart@ & nymphe

217

podnijeti pomisao da sam imalo nalik njoj inzistira na tome da laki,

opušteni seks bude nešto više. To mi je poput r efleksa. Ili protuotrov.

Onda se uznemirim jer velika ljubav gotovo nikad ne funkcionira. To

je glupo.”

“Nije”, inzistirala je Hope. “To si ti.”

“Ali sad smo Owen i ja. Svaki put kad se spetljam s muškarcem,

stvaram od toga više nego što jest jer, znate, pojave se leptirići. Kad

leptirići nestanu, ja shvatim da on nije taj. On je savršeno drag dečko

- uglavnom su svi bili — ali on nije taj, ako doista i postoji takav.”

“Postoji”, uporna je bila Clare.

“Možda. Sad osjećam leptiriće u vezi a Owenom, a kad to

prestane...”

“Zašto kad?” Clare je odmahnula glavom. “Možda neće prestati.”

“Sudeći prema iskustvu, tako uvijek bude. Ne želim opet

očekivati puno a da na kraju ne bude ništa. Ne s Owenom. Znači mi

više od trenutačne zaljubljenosti ili problema s majkom.”

“Mislim da podcjenjuješ sebe i njega. Ah..Clare je provjerila

koliko je sati. “Ne mogu više o tome jer se moram vratiti kući. Ali

razgovarat ćemo”, završila je podignuvši prst.

“U redu, što se mene tiče. Bolje da zaključam. Setat ću do hotela

s tobom, Hope, da provjerimjoš jednom svoj dio jelovnika za

otvorenje prije nego što odem raditi.”

“U redu.”

Izišle su i razdvojile se, Clare je krenula preko Glavne ulice, a

Avery i Hope preko Ulice sv. Pavla.

mart@ & nymphe

218

“Zaljubljena je”, rekla je Avery. “Takva ljubav čini te optimistom i

sve ostale ljude vidiš kako se kreću istom optimističnom putanjom.”

“Zašto ti ne bi bila optimistična?”

“Nisam pretjerano pesimistična — ne mislim da jesam. Više sam

oprezna.”

“Nisam zaljubljena niti sam u optimističnom raspoloženju, ali

mogu ti reći da je zaista lijepo vidjeti tebe i Owena zajedno.”

Otključala je vrata recepcije. “I mogu shvatiti da ti — da bilo tko —

želi uzeti kratku stanku za razmišljanje. Seks može biti lak

i spontan, ali isto tako može i pomutiti misli. Stoga očisti misli

dan ili dva.”

“O tome je upravo riječ.” Bože, blagoslovi Hope koja tako

praktično razmišlja, pomislila je Avery. “Interludij čišćenja misli.”

“Skuhat ću čaj dok budemo prolazile kroz jelovnik.”

“Ti kuhaš čaj u hotelu.” Avery je sjela na stolac za otokom. “I mi

razgovaramo o jelovniku otvorenja. Prije godinu dana nismo bile ni

blizu ovomu. Ti čak nisi ni živjela u ovom gradu.”

“Prije godinu dana mislila sam da je moja budućnost hotel

Wickham i Jonathan.”

“Jesi li osjećala leptiriće?”

“Ne.” Razmišljajući, Hope je stavila čajnik na štednjak. “Ali mislila

sam da ga volim. Vjerovala sam mu, divila mu se, uživala u njemu.

Tako da sam mislila i da ga volim. On je to znao. Znao je da mu

vjerujem, da mu se divim, da ga volim - i znao je da vjerujem- da

ćemo graditi zajedničku budućnost.”

“Zašto ne bi vjerovala?”

mart@ & nymphe

219

“Zašto ne bih?” Hope se složila, bez imalo gorčine koju je prije

prečesto osjećala “Zamalo smo živjeli zajedno. Rekao mi je da me

voli, govorio mi je o budućnosti sa mnom.”

“Žao mi je, Hope. Boli li te i dalje?”

“Ne... možda malo”, priznala je dok je postavljala šalice. “Više

ponos nego srce u ovoj fazi. On me je iskoristio, i to me razbjesnilo.

Mislim da to nije planirao na početku. Ali posljednjih nekoliko mjeseci

lagao mi je i iskorištavao me, i na kraju sam se osjećala kao budala. To

boli. Osjećati se kao budala.”

“On je budala. Ja nikad ne želim ikoga povrijediti tako.”

“Ti i ne bi mogla. Nemaš to u sebi, Avery.”

Nadala se da nema, ali opet, brinući se o tome, nije mogla

spavati cijele noći.

U svojoj mirnoj, zatvorenoj pizzeriji, Avery je opasala pregaču i

započela pripreme za otvaranje. Uključila je pećnice i aparate za kavu.

Izbrojila je novac u blagajni, provjerila razinu u aparatu za led.

Hodajući tam oamo od otvorene kuhinje do zatvorene, napunila je

posude za nadjeve, pribilježila da mora naručiti još kutija za dostavu i

otvorila je novu kanticu mozzarelle.

Nakon što je stavila nekoliko protvana za tijesto u hladnjak ispod

pulta, izračunala je da ga mora još napraviti do podneva. Izvukla je

velike lonce s umacima i stavila ih na laganu vatru. Zaključivši da je

bilo manje marinare od potrebne količine, skupljala je što joj je

trebalo da napravi još.

Zastala je začuvši kucanje na vratima i, kvragu, osjetila je leptiriće

čim je ugledala Owena kroz prozor. Držao je ključ u zraku i, kad mu je

kimnula glavom, njime otvorio prednja vrata. “Izgledaš zaposleno.”

mart@ & nymphe

220

“Ne previše. Nedostaje mi marinare.”

“Mogu li raditi ovdje za šankom neko vrijeme? Prebučno je tamo

zbog radova, a u hotel su došli novinari.”

“Naravno. Hoćeš kave?”

“Samo trenutak, uzet ću sam.” Odložio je aktovku i tubu, svukao

kaput i skinuo skijašku kapu. I prešao prstima kroz kosu.

Došetao je iza šanka, obuhvatio joj lice rukama i poljubio je.

“Bok.”

“Bok.”

“Lijep miris.”

“Najbolja marinara u okrugu.”

“Govorio sam o tebi, ali ni umak nije loš. Želiš li kave?” “Imam

prepune ruke posla, moram ovo završiti. Zar ti ne bi trebao biti u

hotelu s novinarima?”

“I da i ne.” Odšetao je da uzme šalicu i počeo glasnije govoriti

dok je otvarala veliku konzervu rajčice. “Imamo dobar plan. Hope ima

kontakte u Washingtonu i Philadelphiji tako da smo privukli

pozornost izvan lokalnoga. Dobro za nas.”

“Jako dobro.”

“Mama i Carolee uglavnom se bave time s Hope, a mi ostali

radimo što god treba, kad god.”

“Uzbudljivo.”

Stajao je, gledajući je kako miješa i dodaje začine.

“Zar ne moraš mjeriti koliko ćeš staviti?”

mart@ & nymphe

221

“Ne”, rekla je jednostavno.

“Bacio sam oko na jelovnik koji si odabrala za novi lokal. Kako

znaš raditi sve to?”

Prostrijelila ga je pogledom koji bi Hope proglasila

samozadovoljnim. “Imam mnoge vještine.”

“Pretpostavljam da netko mora kušati ta jela prije.”

Pogledala gaje. “Da? A ti si dobrovoljac?”

“To je najmanje što mogu učiniti.”

“Velikodušan do bola, to si ti.” Ali to zapravo nije bila loša ideja,

pomislila je. To je bilo poput isprobavanja svake sobe u hotelu prije

otvaranja. “Slobodna sam u ponedjeljak navečer.” “Odgovara mi.”

“Što želiš naručiti?”

“Što god ti želiš.”

“Ne, ponovno pogledaj jelovnik i odluči se što želiš — koje

predjelo, koje glavno jelo, koju salatu. Kad san postane stvarnost,

imat ću kuhara tako da neću ja sve kuhati i imat ću ljude koji će raditi

za mene, ali ovo je dobar pokazatelj. Različiti ljudi trebali bi kušati

različita jela da mogu prilagoditi ako nešto treba, bolje prije nego

poslije.”

“Kad već razgovaramo o prilagodbama. Jesi li uskoro gotova?”

“Gotova sam.” Htjela je i sad napraviti tijesto da ne treba

poslijepodne.

“Želim ti nešto pokazati.”

“Mora biti brzo”, rekla mu je dok je brisala ruke. “Trebala bih

nastaviti s poslom i napraviti tijesto dok imam vremena. Zar ti nemaš

mart@ & nymphe

222

posla?” dodala je prišavši hladnjaku. Odlučivši da želi hladan kofein, iz

njega je izvadila dijetalnu Colu.

“I ovo je posao.” Otvorio je tubu, izvadio iz nje pregršt nacrta i

odmotao ih na šanku.

“Je li to zgrada slastičarnice? Nisam dosad imala priliku...” Ostala

je bez teksta vidjevši naslov.

Restoran i bar MacT.

“MacT. Piše MacT.”

“To si ime odabrala, zar ne? Uvijek ga možeš promijeniti. Možeš

promijeniti sve na nacrtu. Ovo je tvoj primjerak. Beckett je jutros

zauzet, ali proći će ga s tobom. Zasad ti mogu odgovoriti na većinu

pitanja, ako ih imaš, objasniti ti ako nešto ne razumiješ.”

“Moji nacrti.”

“Tako je.”

“Pričekaj trenutak.” Zavrtjela se oko svoje osi i i zaplesala po

blagovaonici. Poskočila je, okrenula se i ispružila nogu naprijed,

podsjetivši ga na njezine navijačke dane u srednjoj školi u

Boonsborou.

Kad se prevrnula preko glave, trznuo se od iznenađenja, a zatim

nasmijao. “Isuse Kriste, Avery. Još uvijek možeš to napraviti?”

“Očito.” Uz povike radosti skočila je na njega.

Uhvatio ju je, malo zateturao dok je ona stisnutih šaka podizala

ruke u zrak.

“Nadao sam se da ćeš pokazati malo više entuzijazma.”

mart@ & nymphe

223

“Kako ti se čini ovaj entuzijazam?” Grčevito gaja obuhvatila

rukama, nogama i usnama.

“Nije loš.” Napravio je krug oko svoje osi noseći je. “Uopće nije

loš.”

“Nisam ih još ni vidjela. Moram ih vidjeti!” Izmigoljivši se iz

njegova zagrljaja, gotovo je pala na nacrte.

“Mogu ti ih objasniti”, započeo je, ali ona ga je odbila.

“Ti misliš da ja ne znam čitati nacrte? Praktički sam spavala s

onima za Vestu. Dobro je, dobro”, mrmljala je. “Želim da se ovaj

hladnjak pomakne odavde onamo. Prostor će biti prohodniji, osim

toga, trebat ću jedan stol ovdje, pokraj perilice posuda.”

Izvukao je olovku iz svoje aktovke. “Označi.”

Označila je, napravila nekoliko malih preinaki. “Ovdje otvoreno,

to je dobro. Lako konobari i gosti mogu prolaziti iz jednog

prostora u drugi. Sjediti za šankom i piti piće s prijateljem. “Hej,

zašto ne bismo i večerali? I upute se onamo.””

“Velik je bar.”

Kimnula je glavom. “Treba mu neki detalj po kojem će biti

prepoznatljiv.”

“Reci mi što želiš ovdje. Koje drvo, koje boje, kojeg stila, da

napravim nešto za tebe.”

Podigla je pogled prema njemu. “Već ga izrađuješ?

“Mislio sam. Zašto?”

“Ja sam te mislila namamiti seksom da to napraviš.”

mart@ & nymphe

224

“Sad kad razmislim, prilično sam zauzet.”

Prasnula je u smijeh i zagrlila ga. Kvragu i stanke za pročišćavanje

misli. “Owene.”

“Možda ne tako zauzet.”

Čvrsto ga je držala zatvorenih očiju. “Neću te razočarati.” “Nitko

to i ne misli. Nijedne sekunde.”

Odmahnula je glavom i pogledala ga. To je bilo više od lokala, od

posla. To je bio Owen, i leptirići u trbuhu. “Neću te razočarati.”

“Dobro.”

Kimajući glavom, ponovno je naslonila glavu na njegova prsa.

Stari temelji, pomislila je, nove faze. Tko bi znao što čovjek sve može

sagraditi?

“Moram zarađivati pare.”

“Tko ne mora?”

Nasmijavši se, podigla je glavu. “Moram napraviti tijesto za pizzu

kako bih zaradila pare i platila zakup prostora njegovu vlasniku.”

“Dok ti to radiš, ja ću obaviti nekoliko poziva na miru.” Posljednji

put ju je zagrlio. “Sto se tiče ovoga.” Pokazao je prema nacrtima.

“Trebat će nešto vremena. Moramo napraviti izmjene, dobiti dozvolu

za autorska prava glazbenika, zatim ostale dozvole. Sad smo

usredotočeni na drugu zgradu.”

“Nije važno koliko će vremena trebati.” Mislila je na njega, na

njih, na cijeli život koji su već dijelili. “Nego koliko će trajati.”

Tek što je otvorila, Hope se pojavila na vratima.

mart@ & nymphe

225

Avery je stavljala feferone na veliku pizzu. “Hej. Kako je u

Hollywoodu?”

“Dobro. Kao po špagi zasad. Trenutačno rade intervju i snimaju

video s Montgomeryjima. Imam deset minuta.”

“Sjedni.” Avery je ubacila pizzu u pećnicu.

“Mislila sam da je bolje da dođem ovamo i kažem ti nego da ti

pošaljem poruku. Puno ekipa raspitivalo se za ručak pa sam im

predložila Vestu.”

“Hvala na tome. Dobro da sam napravila još tijesta.”

“Riječ je o tome da je nekolicini njih palo na pamet da naprave

video i intervjue s drugima. Zele početi ovdje. S tobom.”

“Sa mnom?”

“I možda naprave nekoliko fotografija.”

“Mene? Ne mogu ja to. Pogledaj me. Imam umaka na pregači.

Nisam oprala kosu jutros. Lice mi je nenašminkano.”

“Mrlje od umaka, pa to ti je posao. Kosa ti je u redu. Sad imam

devet minuta. Mogu te našminkati za šest. Idemo.”

“Ali narudžbe — sranje. Chad. Dvije velike pizze u pećnici za

dostavu. Ti se pobrini za njih. Vraćam se za pet minuta.”

“Šest”, ispravila ju je Hope.

“Šest”, Avery je uzviknula dok je trčala prema vratima. “Zašto mi

nitko nije rekao da će toga biti? Mogla sam biti nenašminkana.” ■

“Šest minuta, možda manje. Bogovi su ti podarili predivnu kožu.

Samo ćemo ti istaknuti oči, dati ti više boje, manje sjaja.” “Sjajim se!”

mart@ & nymphe

226

Očajna, Avery je širom otvorila vrata svoga stana i odjurila u

kupaonicu. “Nosim staru majicu.”

“Pregača je prekriva.” Usredotočena, Hope je povukla ladicu

komode.

“Umrljana pregača.”

“Kažem ti da je to u redu. To je u opisu posla. Sjedni”, naredila joj

je. “Ovo je jednostavno. Ovo nije test snimanja za važan film. To je

nekoliko sekundi na večernjim vijestima.”

“Oh, Bože.”

“Tiho. Zašto ne organiziraš svoju šminku u skupine? Sjenila,

ruževi, rumenila?”

“Nemoj mi soliti pamet kad imam živčani slom. Zašto sam kosu

obojila ovom bojom?”

“Zašto uopće bojiš svoju kosu kad imaš prekrasnu kosu? Možemo

početi s time.”

“Iz navike. Prvo iz navike, a sad je poput ovisnosti. Pomozi mi.”

“Umukni i zatvori oči.”

Hope je nanijela sjenilo, razmazala ga i povukla crtu tušem. “Zar

ti nisam rekla da kupiš uvijač za trepavice?”

Avery je oprezno otvorila jedno oko. “Bojim ih se.”

“Daj se uozbilji. Pogledaj ovamo.” Pokazala je prst i nanijela

maškaru.

“Zašto ti uvijek izgedaš tako savršeno?” požalila se Avery. “Zašto

si tako prekrasna? Mrzim te.”

“Mogu ti obraze zacrvenjeti kao klaunu.”

mart@ & nymphe

227

“Molim te, nemoj.”

“Tvoja je koža poput porculana. Mrzim te.” Spretno i brzo Hope

joj je nanijela rumenilo. “I za Boga miloga, kupi uvijač za trepavice. I

olovku za usne. Opusti čeljust.” Odabrala je ruž između dvadesetak

razbacanih u ladici, stavila joj proziran puder na usne i na njega ruž.

“Gotovo, i to u četiri minute.”

“Moje pizze.”

“Chad će se pobrinuti za njih. Pogledaj.”

Avery je ustala i promatrala se u ogledalu nad umivaonikom. Oči

su još izgledale veće, plavlje, obrazi su joj bili definiraniji, usnice

ružičastije. “Ti si genijalka.”

“Jesam.”

“Ali moja kosa.”

“Daj mi dvadeset sekundi.” Hope je popravila malo ovdje, malo

ondje. I kimnula. “Opušteno, nepretenciozno, i malo seksi.”

“Majica...”

“Je dobra. Druge naušnice. Trideset sekundi.”

Hope je požurila prema komodi i širom otvorila ladicu s

naušnicama. Zaškiljila je i na brzinu skenirala njezin sadržaj. “Ove.

Malo bliješte, malo vise, i iz galerije su. Simbiotski.”

Stavila joj je naušnicu na jedno uho, a Avery ju je stavila na

drugo.

“Možda bih trebala...”

mart@ & nymphe

228

“Gotovo”, izjavila je Hope i zgrabila joj ruku. “Preusmjeri

pozornost. Želiš da reporteri spomenu odličnu hranu i brzu,

prijateljsku uslugu u veseloj atmosferi, zar ne?”

“Da, da. Isuse, jesam glupa. Nije važno kako ja izgledam. Naravno

da jest, ali moram upozoriti osoblje. Trebala bih pozvati Franny”

“Ne bi škodilo. Moram ići.”

“Hvala na šminkanju. Doista.”

Do jedan bila je toliko zauzeta da nije stigla brinuti se o svojoj

majici, o umaku na pregači ili je li polizala ruž s usana. Bila je

usredotočena na pizze, pravljenje jedne pite za drugom, i zahvaljivala

je Bogu na Franny, koja je došla na njezin poziv i primik se

pripremanja tjestenine i salata.

Uspijevala je sve, čak je dala i dva kratka intervjua dok je stajala

za svojim radnim pultom. Čak je i bacala tijesto u zrak jer su željeli to

snimiti.

I čak je dvije, tri sekunde pomislila kako bi bilo dobro da ima

restoran...

U tri, kad je ludilo završilo, Avery je uzela prvu stanku srušivši se

u praznome stražnjem dijelu restorana uz bocu Gatoradea.

Slabašno je mahnula Clare kad je ušla. “Mislim da sam iskoristila

sve svoje elektrolite. Jesu li bili kod tebe?”

Clare je u ruci nosila kavu za van iz svoje knjižare. “Dvostruka

kava s mlijekom.”

“To je odgovor na pitanje.”

“Iako je bilo dobro. Dobro za Turn the Page, za hotel, za grad,

mislim.”

mart@ & nymphe

229

“Kladim se da Hope nije trebala trčati tebi u knjižaru da te

našminka.”

“Ne, ali ja ne radim u užarenoj kuhinji po cijele dane.” “Dobar

odgovor.”

“Reporter iz časopisa Hagerstoum želi napraviti nastavak, ili

povezanu priču. Ti, ja i Hope.”

“O nama? Kakvu priču?”

“Tri žene, tri prijateljice. Jedna koja vodi knjižaru, jedna koja vodi

restoran — uskoro dva — i jedna koja vodi hotel.”

“Ja ne želim nositi uprljanu pregaču.”

“Uprljanu od umaka, ili uprljanu kao kod francuske sobarice?

Običnu ili onu francuske sobarice?

“Pogodi.” Glupo se smijuljeći, Avery je pokazala prstom na svoju

umrljanu pregaču. “Saznat ćemo za to na vrijeme, zar ne? Ne četiri

minute koje imaš da se našminkaš prije nego što staneš pred

kamere.”

“Mnogo više. Ako se to bude realiziralo, koordinirat ćemo dan i

vrijeme. To će biti dobra promidžba za sve nas. Ne znam kako to

Hope radi. Dopratila je jednog od reportera do knjižare. Izgledala

je...”

“Savršeno.”

“Savršeno. I opušteno. Ne mogu dočekati da vidim kako je sve

ispalo večeras na vijestima i sutra u novinama. Beckett će pokupiti

djecu iz škole — ili ih je već dosad pokupio. Rekao je da oni, dečki,

trebaju malo vremena za sebe.”

Avery se sva raznježila. “Upala ti je sjekira u med, Clare.”

mart@ & nymphe

230

“U zlato. Također sam dobila nalog da pokupim špagete i mesne

okruglice iz Veste. Porcije za prave muškarce.”

“Možemo ti pomoći u tome.”

“Trebat će mi još pomoći uskoro. Nakon otvorenja, samo će dva

mjeseca preostati do vjenčanja. Znam da nećemo raditi pretjeranu

pompu od toga, ali...”

“Sve mora biti prekrasno.”

“Počevši od haljine. Moje, tvoje i Hopeine.”

“Uzet ćemo slobodan dan. Reci kad. Prilagodit ću se.”

“Sad mi najviše odgovara četvrtak — što prije nakon otvorenja.

Moram provjeriti s Hope. Mogla bih prebaciti neke obveze da to bude

srijeda ako vam više odgovara.”

“U svakom slučaju, ja se mogu prilagoditi.”

“Razgovarala sam s Carol u Mountainsideu o cvijeću. To je

gotovo dogovoreno. Nismo razgovarale o hrani.”

“Zašto to ne prepustiš meni? Ja ću složiti neki jelovnik, a ti onda

možeš mijenjati, nešto odbaciti ili dodati. Mogu ti dati okvir.”

“To olakšava stvar. Hvala ti.” Nagnuvši se naprijed i ozareno se

smijući, Clare je primila Avery za ruke. “Udajem se, Avery.” “Čula sam

glasine.”

“Sve se događa tako brzo. Sjećaš se kad su tek počeli s radovima

na hotelu? Činilo se da će trajati zauvijek. Sađ je gotovo, pred

otvorenjem. Udajem se, Beckett završava kuću. Ja biram pločice,

slavine i rasvjetna tijela.”

“Jesi li nervozna?”

mart@ & nymphe

231

“Ne, nisam nervozna. Malo pokatkad uplašena. Brak, novi dom i,

ako stvari budu išle kako se nadamo, dijete na putu za nekoliko

mjeseci.”

“Sve ti to lijepo stoji.”

“Zbog svega toga se lijepo osjećam. Jesi li ti nervozna?”

“U vezi s čim?”

“S tobom i Owenom.”

“Ne. Ne, nisam baš nervozna. Možda, da, možda pokatkad

uplašena. U jednome trenutku mislim, da, naravno. A onda u

sljedećem, što? Odakle je to poteklo i što da radim s time?

Naslonila je bradu na dlan. “Onda mi se opet vrati ono naravno.

Prijatelji smo još od djetinjstva, a sad gledamo jedno na drugo na novi

način. To me zna uplašiti. Ali to je možda dobro. Inače bi možda bilo

prejednostavno da taj “naravno” pretvorimo u “Pa što”?

Prije nego što je opet sjela, Clare je stisnula Averynu ruku. “Ti

misliš da si bezobzirna prema ljudima. Ne znam odakle ti to.

Poznajem te već dugo i nikad nisi bila bezobzirna prema ljudima.

Dobro smo se slagale u srednjoj školi. Iako smo se kretale u drukčijim

krugovima, iako smo obje bile kapetanice navijačica.” “Naprijed,

Ratnici.”

“Naprijed, Ratnici. Ali, kad sam se vratila kući nakon što je Clint

ubijen, bila si uz mene. Uz mene, Avery. Ne znam što bih napravila

bez tebe. Ni dalje ne znam.”

Ovoga je puta Avery primila Clare za ruku. “To nikad nećeš

trebati niti saznati.”

mart@ & nymphe

232

“Isto tako ni ti. Ti nisi tip “pa što”, Avery. Ne s ljudima. Moram ići

sad. Navratit ću oko pet po špagete i mesne okruglice.” “Reći ću im

da ti ih dostave, da ne trebaš dolaziti.”

Avery je ostala sjediti sama još jedan trenutak. Bilo joj je dosta

odmora, zaključila je. I dosta brige što bi moglo biti poslije umjesto da

uživa u onome što ima sad.

Izvukla je mobitel i poslala poruku Owenu.

Gotova sam za sat. Hoc'eš li navratiti da se družimo uz pitu i bocu

vina kod mene?

Popila je piće dokraja i razgibala svoja umorna ramena. Onda se

nasmijala kad joj je odgovorio.

Još malo pa gotovo, upravo pijem pivo s Ryjem u tvom lokalu.

Otpratit ću te kući.

“Da, otpratit ćeš me kući, Owene. To radi dobar dečko.” Ustala

je, zaplesala na mjestu te se vratila poslu.

mart@ & nymphe

233

13

d okrutno hladnog jutra dana otvorenja hotela BoonsBoro

do cvokotavog popodneva, Avery je izračunala da je

otrčala 32 kilometra samo jureći tam oamo preko Glavne

ulice.

Nije pogriješila ni za metar.

Tijekom dana Hope i Carolee ulaštile su i ušminkale hotel dok

svaki centimetar nije sjajio. Svaki put kad bi Avery dotrčala, više je

cvijeća ukrašavalo stolove, okvire kamina, čak i šire prozorske daske u

blagovaonici. Stolovi i stolice nalazili su se u dvorištu i na trijemovima,

dok su unutra vatre pirkale u kaminima.

U jednom je trenutku Avery dojurila s pladnjevima hrane dok je

Hope — u trapericama i sportskoj majici - potpisivala papire za

iznajmljivanje posuđa i čaša.

“Vratit ću se”, rekla joj je Avery. “Netko od moje ekipe donijet će

ostalo, i još više ako bude trebalo.”

“Sve smo obavile na vrijeme. Carolee je upravo otišla kući da se

presvuče.”

“I ja ću, vraćam se za najviše sat vremena.”

“Ne trebaš se žuriti”, uvjerila ju je Hope na svoj odlučan način.

“Sve je pod kontrolom.”

“Zašto sam ja nervozna? To nije moj hotel.” U žurbi, Avery je

izletjela iz hotela i ponovno odjurila preko ulice.

O

mart@ & nymphe

234

Za 55 minuta i s ručnom prtljagom u ruci, osjećajući se

samozadovoljno zato što se brzo spremila, naišla je na Hope kako

postavlja piće. U jebenoj crvenoj haljini.

“Obukla si se! Izgledaš sjajno. Nije pošteno. Opet te mrzim.”

“Izračunala sam vrijeme. Nisam željela trčati i završiti uređujući se

navra tnanos kad Montgomeryji dođu. Sto bi trebali svake minute.”

“Ja sam trebala biti gotova prije tebe. To me živcira.”

“Pomiri se s time.” Namrštila se pod šiljastim crnim šiškama i

mahala rukama. “Nosiš li ti to dvije različite cipele?”

“Koje mi bolje stoje?” Avery se podigla na pete i okretala se. “Ne

mogu odlučiti. Osim toga, haljina nije dobra, zar ne? Siva je.” “To nije

siva boja, nego boja Mjesečeve prašine. Sviđaju mi se šljokice na

gornjem dijelu. Gdje si nabavila te cipele boje safira? Želim ih.”

“Kupila sam ih prošle godine u trenutku slabosti. Nisam ih još

nosila. Nisam bila sigurna...”

“Jesi. Reći ću ti što mene živcira. Tvoja su stopala dva broja manja

od mojih. Inače bi ti ih otela. Možda bih ipak mogla.” “Plave cipele,

dakle. Mogu li ovo, uključujući i odbačene crne štikle, ostaviti kod

tebe?”

“Slobodno.”

“Bit ću ovdje, mogu ti pomoći.”

Izula je obje cipele i otrčala gore bosa. Odložila je torbu i cipele u

Hopeinu apartmanu i ponovno obula plave cipele.

Budući da su vrata penthousea bila otvorena, ušetala je u njegov

razrijeđeni zrak. Cvijeće je bilo raspoređeno pod prozorima u dnevnoj

mart@ & nymphe

235

sobi, ukrašavalo je samostojeću policu u kupaonici, a još više ga je

bilo u spavaćoj sobi. Sve je blistalo i sjajilo.

Nije mogla zamisliti kako su se osjećali Montgomeryji, kad je ona

osjećala takav ponos i zadovoljstvo, a ona ga je samo gledala kako

nastaje. I malo pomogla u ribanju.

Sišla je dolje, puštajući da joj ruka klizi niz željeznu stubišnu

ogradu.

Želeći još, odšetala je do sobe Nick i Nora. Večeras će tu

prespavati, pomislila je, s Owenom. U tom prekrasnom krevetu, u

mirisu cvijeća i sjaju kristala.

Vodit će ljubav ovdje, pod tamnim kristalima, bit će prvi koji će se

milovati u ovoj sobi. Mislila je da je to neka čarolija.

Okrenula se čuvši korake i ugledala Owena. Nasmiješila mu

se.

“Baš sam razmišljala o tebi, i eto te. Još si i zgodan.” Tako zgodan

u crnome odijelu s kravatom — opet čarobno — gotovo iste boje kao

njezina haljina.

“Neprestano me iznenađuješ, Avery.”

Njezin se osmijeh ispunio toplinom. “Ova večer zahtijeva

eleganciju i mi smo totalno elegantni. Baš sam razmišljala o tome

kako se ti i tvoja obitelj osjećate. Sigurno se osjećate predivno jer seja

osjećam tako ponosna i sretna, a nisam napravila ništa.” “Kako nisi,

jesi. Ti si vukla stvari, hranila nas i čistila. Pomogla si nam da

dobijemo Hope.”

mart@ & nymphe

236

“Imaš pravo; jesam. I sastavila sam tu blještavu podnu lampu

sama.” Lagano je kucnula jednu njezinu suzu. Njezine su oči gotovo

jednako sjajile. “Prilično dobro.”

“I ja mislim. Imam nešto za tebe.”

“Za mene?”

“Nešto da ti zahvalim za sve što si napravila da nam pomogneš

da dođemo do ovoga večeras.”

“Dar?” Iznenadivši se, prišla mu je bliže. “Nisam ničim zaslužila

dar — čak ni sastavljanjem lampe — ali volim darove. Tako da ću ga

uzeti. Daj mi ga.”

Izvukao je kutijicu iz svoga džepa — zatim podigao s poda ukrasni

papir koji je strgala i zgužvao ga dok je ona otvarala poklopac.

“Oh. Oh, Bože, prekrasno je.”

Ključić od platine koji je visio na tankom lancu optočenom

sićušnim dijamantima.

“Vidio sam ga, i pomislio, to je to. To je simbolično. Ključ za

BoonsBoro. Kad god poželiš, posluži se njime.”

“Isto je tako prekrasno što si se toga sjetio. Hvala ti. Hvala ti”,

ponovila je, nagnuvši se za poljubac. “Sviđa mi se. Moji prvi

dijamanti.”

“Zaista? Prilično su mizerni.”

“Nijedan dijamant nije mizeran. Želim ga nositi sad.” “Pomoći ću

ti.” Stao je iza nje i pokušavao zakopčati ga. Rukom je posegnula za

ključićem, proučavajući ih oboje u samostojećem ogledalu u

srebrnom okviru.

mart@ & nymphe

237

Onda je stavila ruku na njegovu ruku koju je položio na njezino

rame.

Nije mogla doći do riječi, ne kad je vidjela kako izgledaju zajedno

u ogledalu.

Leptirići su opet zalepršali kad su im se pogledi susreli. Onda ju je

obuzelo nešto novo, polagan, brz puls širio se i širio njome dok ga nije

osjetila čak i u stopalima.

“Owene.” Sto god je rekla, što god je htjela reći, iščezlo je kad je

ugledala sjenu u ogledalu. “Owene”, ponovila je.

“Da, vidim.”

Teško je progutala. “Što vidiš?”

“Nju. Elizabeth.”

“Vidim sjenu. Siluetu.”

“Vidim nju. Nasmiješena je, ali ima suze u očima. Ona... Je li to

maše? To je — ne, pokazuje mi ruku. Lijevu ruku. Prsten. Crven je —

mali kamenčić u njemu.”

“Rubin?”

“Ne mislim — tamniji je, čini mi se.”

“Granat?”

“Možda. Da, možda. Zaručnički prsten?”

U svojoj glavi čuo je riječ, nježnu poput želje. Billy.

“Jesi li čula to?”

“Ne. Namirisala sam kozju krv, vidjela sam njezinu siluetu,

pretpostavljam”, rekla je Avery kad je sjena nestala. “Što si čuo?”

mart@ & nymphe

238

“Opet je izgovorila njegovo ime. Billy.”

Avery se okrenula. “Prsten, zaručnički prsten, rekla si.” “Samo

pretpostavljam.”

“Pokazala ti je prsten, a onda si čuo kako je izgovorila njegovo

ime. Kladim se da je zaručnički prsten. Ona i Billy će se vjenčati.

Moramo ga pronaći za nju, Owene.”

Iznenadila ga je briga u njezinu glasu kad se okrenula i zgrabila ga

za ruke. “Napravit ću što mogu.”

“Toliko vremena”, promrmljala je Avery. “Toliko dugo čeka.” To

joj je davalo nadu, shvatila je. Nadu da ljubav zaista može značiti

najviše od svega. Značiti dovoljno da traje.

“Nisam imao dovoljno vremena da pokušam sve saznati, što je

vjerojatno razlog zašto nisam nikamo stigao s time. Imat ću više

vremena nakon ove večeri. Moramo ići dolje. Moramo rezati vrpcu za

otprilike 20 minuta.”

“Rekla sam Hope da ću joj pomoći i onda sam odlutala.” Ponovno

je rukom primila ključić. “Hvala ti još jednom.”

“Lijepo ide uz haljinu.” Pomilovao ju je odsutno po ramenima.

“Idi dolje. Stižem odmah.”

Želio je jedan trenutak, samo još jedan trenutak, i sam je odšetao

do sobe Elizabeth i Darcy. “Žao mi je. Bio sam prezaposlen s

pripremama da sve bude gotovo večeras i bavio sam se...” Životom se

činila pogrešna riječ. “Stvarima. Ali obećavam da ću pokušati pronaći

ga. Trebala bi znati da će mnogo ljudi biti ovdje večeras, koji će

tumarati okolo i ulaziti u sobe. Imamo zabavu,'u redu? I nakon toga

moja će majka spavati ovdje. To je moja majka pa... Samo sam htio da

znaš.”

mart@ & nymphe

239

Zastao je i odmahnuo glavom. “Beckett ti je, zasigurno, već

rekao. Dakle, to je važna večer za moju obitelj i za grad. Sad moram

ići dolje na zabavu.”

Učinilo mu se da je osjetio da je netko prošao rukom reverima

njegova sakoa - kao što žena napravi muškarcu prije nego što ide van.

“Ah... hvala ti. Valjda.”

Osvrnuo se još jednom za sobom na izlasku, ali nije vidio ništa.

Stoga je otišao prema svjetlu, prema glasovima.

Nakon stoljeća promjena, rata i nevremena, nebrige, znoja i

truda, stari hotel na trgu opet je dočekivao goste. Obilazili su sobe

koje su nudile toplinu i dobrodošlicu, skupljali su se u skupinama

pokraj plamtećih kamina i upoznavali se sa susjedima u otvorenoj

kuhinji.

Svjetlost je ispunila prostor koji je toliko dugo bio u mraku;

glasovi su donijeli život godinama tišine. Ljudi su koračali lijepim

pločicama i ulaštenim parketima, odmarali se na kauču tople žute

boje ili ispijali vino pod lučnim svodom. Oni koji su bili dovoljno hrabri

da se suoče s hladnoćom izišli su van da se dive unutarnjemu dvorištu

ili uživaju u pogledu s ljupkoga trijema.

Neki su namirisali lagani ljetni miris kozje krvi, ali nisu mu

pridavali nikakvu pozornost. Više su puta neki osjetili kako ih netko

dodiruje po ramenu, a kad bi se okrenuli, ne bi bilo nikoga. Dvaput,

dok je Owen provodio prijatelje kroz hotel, pronašao je vrata trijema

u sobi Elizabeth i Darcy otvorenima. On bi ih je dnostavno zatvorio

dok su gosti komentirali krevet ili pločice ili lijepo sjenilo lampe od

obojenog stakla.

“Prestani”, tiho je promrmljao i krenuo dalje.

mart@ & nymphe

240

Poslije te večeri ponovno je provjerio, zadovoljan što su bila

zatvorena. Vjerojatno je bila prezauzeta zabavljanjem, pomislio je, da

se poigrava s njim.

Okrenuvši se da ode, Franny je ušla. Imala je na sebi crne hlače i

bluzu s volanima, a ne kao obično traperice i majicu, i povrh svega još

i strukiranu crnu jaknu.

“Bok! Donijela sam još pladnjeva, a sad je red da i ja sudjelujem u

velikoj turi hotelom.”

“Izgledaš lijepo, Franny.”

“Hvala. Htjela sam se malo urediti jer idem tam oamo. Isuse,

Owene.” Prelazeći pogledom preko cijeloga prostora, Franny je prešla

prstima preko tapecirane stranice kreveta. “Sve je tako predivno.

Iskreno, ja znam koliko je vremena i truda uloženo u to, ali, kunem se,

izgleda kao čudo.”

“Hvala. Mi smo zaista ponosni na hotel.”

“I trebali biste biti. Vidjela sam samo sobe na ovom katu i već se

svađam sama sa sobom glede toga koja mi je najdraža.”

Slušao je slične impresije cijelu večer, ali su mu i dalje mamile

osmijeh na lice. “Ja isto. Želiš da te provedem uokolo?”

“Ne, mogu i sama. To je poput istraživanja”, rekla je smijući se, “i

sviđa mi se — stalno nalijećem na ljude kamo god odem. Upravo sam

vidjela Dicka u sobi Eve i Rourke.

“Dicka brijača ili Dicka bankara?”

“Ha. Smiješan si. Dicka brijača. I vidjela samjustine i Clareine

roditelje u knjižnici.” Prolazeći pokraj njega, ušla je u kupaonicu. “Oh,

pogledaj kadu. Kao iz engleskih romana.”

mart@ & nymphe

241

“To je i bila ideja.”

“To je sjajna ideja. Ja bih živjela u ovakvoj kupaonici, što sam

rekla za svaku koju sam vidjela dosad. Nemoj se brinuti za mene.

Vrati se na zabavu.”

“Lijepo je uzeti kratku stanku.”

“Valjda jest. Budući da sam te uhvatila nasamo na trenutak, želim

ti reći kako je lijepo vidjeti tebe i Avery zajedno.”

“Oh. Ah.. ”

“Navikla sam vas vidjeti kao prijatelje — pretpostavljam da je

svatko — tako da je ovo bilo iznenađenje. Veoma lijepo iznenađenje.”

“To je bilo... iznenađenje i za nas. Valjda.”

“To je dobro. Ona zaslužuje sreću, a ti bi je mogao biti vrijedan.”

“Dajem sve od sebe.”

“To mi se sviđa. Mnogo mi znači.”

Znam.

“Dobro da znaš.” Vratila se i potapšala ga po prsima. “Ako je

povrijediš, ubacit ću ti popriličnu dozu laksativa u tvoju pizzu

calzone.”

Namrštila se i kimnula glavom. “Budući da mi i ti mnogo značiš i

zato što sam poštena, napravit ću isto njoj ako bude obrnut slučaj.”

Možda će se, za svaki slučaj, držat girosa neko vrijeme. “Malo me

plašiš, Franny.”

“Neka. Odoh ja u drugu sobu.”

mart@ & nymphe

242

Kad je izišla, Owen je iza sebe začuo prigušeni smijeh i namirisao

kozju krv. “Oh, vi ste žene podivljale.”

Opet je krenuo van i opet mu je netko prepriječio put. Ovoga

puta na vratima je bio Willy B. Pomislio je, da škotski poglavice nose

odijela i kravatu s točkicama, izgledali bi poput Willyja B. MacTavisha.

“Hej. Baš tražim Justine.”

“Čuo sam da je u knjižnici. Možda je još tamo. To je niz hodnik

nalijevo.”

“Da, sjećam se.” Willy B. meškoljio se na mjestu, što je bio

siguran znak da će početi govoriti o nečemu zbog čega mu je

neugodno. “Ah, budući da sam te ulovio nasamo na trenutak...”

“Česta tema.”

“Što?”

“Ništa. Je li se nešto dogodilo?”

“Nekoliko stvari.” Ušao je u sobu i osvrnuo se iza sebe. “Mislim

da bih trebao reći tebi — tebi i tvojoj braći - da Justine... Pitala je

mogu li...” Opet se uznemirio, gledajući okolo po sobi.

“Ovdje. Večeras. Ostati. Znaš.”

“Oh.” Sranje, pomislio je Owen. Mogao je pretpostaviti da će

doći do ovoga. “Pa”, rekao je i umetnuo ruke u džepove.

“Shvaćani da se možda osjećaš malo... Ja se osjećam malo... ali.

Ovaj.”

“Da. Mogu li te pitati - imaš li kakve planove? Ili slično?” “Ona mi

mnogo znači, tvoja mama. Volio sam tvog tatu.” “Znam. Znam da si

ga volio.”

mart@ & nymphe

243

“Znam da je on želio da se pobrinem za nju i to sam napravio. I...

Ona je nevjerojatna žena, tvoja mama. Jako je poštujem. Nikad ne bih

napravio ništa da je povrijedim. Prije bih si odrezao ruku.”

“Dobro, Willy B.”

“Dobro.” Nešto je rumenila nestalo iz njegovih obraza.

“Razgovarat ću s Ryderom i Beckettom.”

“Ja ću se pobrinuti za to.” Ili će još sat i pol protratiti petljajući.

“Ako ti tako misliš.” Willy B. je kimnuo glavom i pročistio grlo. “Ovaj,

ti i Avery ste... Moja Avery.”

Isto sranje, pomislio je Owen, drugo pakovanje. “Sve što si sad

rekao o mojoj majci? Samo umetni Avery. Ona mi je važna. Ona mi je

oduvijek važna.”

“Znam da je to istina. Ona je oduvijek bila slaba na tebe.” “Oh,

dobro.” Isuse, i on će se zacrvenjeti i zapetljati svaki tren. “Ne znam.”

“Možda ti ne znaš, ali ja znam. Kao što znam da još uvijek u sebi

nosi bol zbog majke zato što ju je napustila. Molim te da budeš pažljiv

s njom, Owene. Imala je ona i druge dečke, ali ti si drukčiji. Vi imate

zajedničku povijest i odnos, i ona ima tu slabost na tebe. Ona je

snažna, moja djevojčica, ali je i ranjiva. Lako je to zaboraviti tako da...

nemoj. To je valjda to.”

Duboko uzdahnuvši, Willy B. je pogledao uokolo. “Ovo je mjesto

pravi dragulj. Nadmašili ste sami sebe. Tommy se gore, zasigurno,

kočoperi zbog Justine i njihovih sinova. Hm, bolje da nastavim dalje.”

Ostavši sam, Owen je sjeo na krevet. Bilo je previše, zaključio je.

Velika količina svega. Njegova majka i Willy B. I ovdje, upravo ovdje

— pomisao na upravo ovdje osovila ga je na noge pogledavši s

neugodom na krevet.

mart@ & nymphe

244

Možda bolje zapravo da uopće ne misli na to.

Vrata trijema su se odškrinula.

“Sad kad to spominješ, dobro bi mi došlo malo zraka.”

Izišao je, malo siktao zbog hladnoće. Da bar može popiti pivo.

Izgledala je dobro, pomislio je. Glavna ulica. Poznavao ju je cijeli

svoj život. Promijenila se, naravno - novi lokal, nova boja, novi

susjedi, djeca koja rastu kao što je i on nekad. Ali njemu je ostala

konstanta.

Kao i Avery. Konstanta.

Ona se promijenila. Oboje su se promijenili zajedno, valjda.

Odrastali i razvijali se.

Promatrao je Vestu, svjetla, ljude kako se kreću u njoj.

Ona je to izgradila. Oni su osigurali temelje - ali ona ju je izgradila

u ono što je sad. I sad će opet to napraviti.

Da, bila je jaka, pametna i spremna marljivo raditi. Takva je otkad

ju je majka napustila. Držala je glavu uspravno, iako je on dobro znao

da su je neka djeca zadirkivala u vezi s tim.

Izmijenio je nekoliko kratkih riječi s nekoliko šupaka u vezi s tim,

prisjećao se. Nije mislio da je ona to znala, isto kao što nije mislio da

je ona znala da je jednom, ne dugo nakon što je Traci MacTavish

pobjegla, naišao u kuhinji svog doma Avery kako plače u naručju

njegove majke.

Povukao se i kad je opet vidio Avery, oči su joj bile suhe i bila je

čvrsta.

Rijetko si je mogao vidjeti drukčiju.

mart@ & nymphe

245

Ali Willy B. je imao pravo. Imala je ranjiva mjesta i trebao bi biti

oprezan.

Drugi dečki. Drugi, što njega čini — prema procjeni njezina oca —

njezinim novim dečkom. Ili sadašnjim. Ili...

Nije o tome dosad razmišljao. Šalio se, da, naravno da je bio

njezin prvi. Jedan, dva komentara Franny pa Willyja B. dala su mu

misliti.

Nikad je nije izveo van. U kino, na koncert ili večeru.

Nikad joj nije kupio cvijeće.

Dobro, kupio joj je dar tako da je tu skupio ponešto bodova.

Skuplja bodove, naravno, ali to nije ranije radio. Zaista nije.

Uvijek bi ona kuhala za njega. Naravno, voljela je kuhati, ali to

nije bilo u redu, zar ne?

Ako želi da to bude prava veza, a to je želio, morao je početi više

se truditi.

“Nisam se nimalo potrudio”, priznao je. “Potpuno sam

podbacio.”

Vrijeme je da počnem ispočetka, odlučio je i okrenuo se s mišlju

da se vrati unutra.

Opazio je bocu Heinekena na stolu između vrata.

“Kako si, dovraga, to napravila? Iako ga je preplavila jeza, uzeo je

bocu i otpio. “Ne znam je li ovo sablasno ili zgodno. Ali hvala.”

Opet je otpio. “Sad stojim ovdje, umirem od hladnoće, pijem pivo

koje mi je ponudio duh i razgovaram sam sa sobom.”

mart@ & nymphe

246

Mašući glavom tam oamo, vratio se unutra i zaključao vrata.

Uzeo je pivo i uputio se dolje pronaći Avery.

Mogao je i pretpostaviti da radi nešto korisno. Pronašao ju je u

salonu kako poslužuje šampanjac gostima.

“Gdje je tvoj?” zapitao ju je.

“A tu si. Koji moj?”

“Šampanjac.”

“Oh, popila sam već. Mislim da sam ga ostavila u kuhinji kad sam

mijenjala pladnjeve.”

“Ti nisi tu da radiš.” Uzeo je bocu, a zatim njezinu ruku i odveo je

prema praznim čašama. “Ti si ovdje da uživaš.” I natočio joj je čašu

šampanjca.

“Pa i uživam. Ruke su ti hladne kao led.”

“Bio sam vani neko vrijeme. Hajdemo sjesti nekamo. Ne bi smjela

stalno biti na nogama.”

“Trebao bi se družiti s ljudima.”

“Družio sam se. Sad želim sjesti s tobom i biti s tobom.” Nagnuo

se i poljubio je.

Iznenađeno ga je pogledala. Ruku na srce, nisu bili tajni

ljubavnici, ali to je bio prvi put da ju je poljubio — tako — na javnome

mjestu.

Za Novu godinu jest, prisjetila se, ali ljudi se tradicionalno ljube u

ponoć tako da se to nije računalo.

Mogla je osjetiti znatiželjne poglede na njima.

mart@ & nymphe

247

“Jesi li dobro?”

“Odlično sam.” Prebacio je ruku preko njezinih ramena i krenuli

su prema stubama.“Kako si ti?”

“Ja sam apsolutno dobro. Samo sam željela provjeriti...” “Avery,

ti ne trebaš provjeriti ništa. Ima obilje svega i ljudi uživaju. Moraš se

opustiti.”

“Ja se ne opuštam na zabavama, osim ako nešto ne radim. Ruke

me počnu svrbjeti.”

“Počeši ih onda”, predložio joj je.

“Hej, Owene.”

Charlie Reeder, stari prijatelj i gradski policajac, prepriječio im je

put. “Treba mi pomoć na trenutak.”

“U čemu je problem?”

“Tvoj rođak, Spence? On se sprema ići. Strusio ih je gomilu

večeras. Ne želi mi dati ključeve od auta. Pokušao sam ga nagovoriti,

ali je postao ratoboran. Ne želim ga uhititi. Možda ga možeš umiriti

da ne dođe do toga.”

“Naravno. Odmah se vraćam.”

Trebalo mu je dvadeset minuta, koje je uglavnom proveo sa

svojim rođakom koji je na trenutke bio sentimentalan, a na trenutke

se cerekao dok je pokušavao hodati ravno kako bi dokazao da nije

pijan.

Kad je treći put pao na guzicu, Spence je konačno predao svoje

ključeve.

mart@ & nymphe

248

“Odvest ću ga kući, Owene”, rekao mu je Charlie. “Moramo

ionako ići. Djeca su s dadiljom. Charlene će me pratiti i pomoći ćemo

mu da uđe u kuću.”

“Hvala ti, Charlie.”

“To mi je u opisu posla.” Zastao je na trenutak i podbočio ruke na

mršave bokove dok je prelazio pogledom od dvorišta do trijemova.

“Hotel je predivan. Rezervirao sam jednu večer za našu godišnjicu u

svibnju. Iznenađenje za Charlene.”

“Koja soba?”

“Čini mi se da joj se sviđa ona s krevetom s baldahinom i

golemom kadom.”

“Titania i Oberon. Dobar izbor.”

“Hope me je nagovorila da uzmem paket koji uključuje bocu

šampanjca i večeru za dvoje i sve ostalo. Bit će nam deset godina tako

da mora biti nešto posebno.”

“Hope će se pobrinuti da bude.”

“Pomoći ću da uneseš Spencea u auto.”

“Mogu sam. Reci Charlene da krećemo. Hvala ti na pomoći.”

“Nema problema.”

Do trenutka kad se vratio, gužva se razrijedila. Njegov novi

pristup vezi s Avery ometali su drugi gosti koji su se spremali za

odlazak, zaustavljajući ga da mu zahvale na večeri, da mu daju

komplimente za hotel i zažele uspjeh.

mart@ & nymphe

249

Bilo mu je drago, doista, ali shvatio je da su mu oteli njegovu

drugu zabavu u dvoje, koju je više vremena proveo bez Avery nego s

njom.

A ona je provela više vremena poslužujući nego što su nju

posluživali.

Pronašao ju je u blagovaonici kako čisti stolove.

“Zar ti ne znaš biti gost?”

“Ne baš. Obećala sam Hope i Carolee da ću im pomoći čistiti

nakon zabave. Sad je upravo to vrijeme. Bilo je sjajno, Owene. Svi su

se dobro zabavili i zaista mi se svidio hotel. Bilo je i nešto rezervacija.”

“Tako čujem.” Uzeo joj je tanjure iz ruku. “Gdje je tvoj

šampanjac?”

“Negdje sam ga ostavila, ali gotovo sam popila cijelu čašu.

Upravo sam rekla tvojoj majci da ode u knjižnicu. Donijet ćemo

pladanj s voćem i sirom, nešto krekera. Većina vas nije pojela puno.”

Uporna, ponovno mu je uzela tanjure. “Idi gore. Evo me za sekundu.

Završit ću s Hope, a onda moram uzeti svoju torbu iz njezina stana.”

“Ja ću je uzeti. Gdje je?”

“Odmah iza vrata, ali stanje zaključan.”

“Nabavit ću ključ.”

Donio je njezinu torbu, stavio bocu šampanjca u kanticu s ledom,

dodao dvije čaše i stavio ključ sobe Nick i Nora u džep. Nakon što je

ostavio kanticu s ledom u njihovoj sobi te večeri, pronašao je obitelj,

uključujući i Clareine roditelje, udobno smještene u knjižnici kako

pustoše pladnjeve s hranom.

mart@ & nymphe

250

“Nisam dosad bila svjesna da sam bila toliko gladna.” Justine je

zgrabila nekoliko krekera. “Evo moga izgubljenog sina.”

“Spence”, rekao je. “Nije htio dati ključeve od auta. Trebalo ga je

nagovoriti.”

“Trebao si mene pronaći”, rekla mu je Justine. “Spence me

sluša.”

“Sad je sve u redu.” Shvatio je da nije baš jeo, baš kao što je

Avery i natuknula, i uzeo je punu ruku maslina prije nego što je sjeo

na pod. “Došli su, vidjeli, a mi osvojili.”

“Bogme da”, složio se Beckett i zavalio se s Clare na kauču koji su

dijelili s njegovom majkom i Willyjem B.

“Zaista je gotovo”, uzdahnula je Justine. “Kad pomislim na

posljednje dvije godine..

“Bi li to opet napravila?” pitala je Clareina mama Rosie. “Nemoj

joj davati ideje.” Ryder je pogledao prema stropu. “Ne bih, ovo ne.

Ovo je jednom u životu.”

“Hvala ti, Bože.”

Nasmijala se, iako je nogom udarila Ryderovu. “Imam druge

ideje. Za neka buduća vremena. Za večeras?” Podigla je čašu. “Mojim

dečkima. Ryderu, Owenu i Beckettu. Vi ste zaslužni što se moj san

ostvario.”

Ryder joj je prišao i položio ruku na njezinu.

“Ti dobro sanjaš”, rekao je nakon jednoga trenutka. “Samo mi

napravi uslugu i mirno spavaj neko vrijeme.”

Iz sjaja u njezinim očima dok je ispijala šampanjac, Owen je

sumnjao da je već sanjala novi san.

mart@ & nymphe

251

mart@ & nymphe

252

14

ruženje se oteglo i kasno su krenuli na počinak. Avery je

procijenila da su Justine i njezin otac imali nekakav

signal kako bi njihov dogovor za spavanje bio što manje

čudan za njihovu djecu.

Ili barem mušku djecu, pomislila je, jer se ona uopće nije osjećala

čudno.

Njezin je otac odgegao dok je Justine ostala. Nakon nekoliko

minuta Justine im je svima zaželjela laku noć.

Prešutnim dogovorom nitko nije spominjao činjenicu da su

Justine i Willy B. provodili noć zajedno baš dolje na kraju hodnika.

Možda, kad bi razmislila o tome, činjenica da će ona i Owen

provesti noć zajedno na drugom kraju istog hodnika bila je čudna -ili u

njezinu slučaju zabavna.

Tako da nije razmišljala o tome.

Umjesto toga, u Art Deco šarmu sobe Nick i Nora Avery je

podigla ruke u zrak. Osjećala je da je sve kako treba, zaključila je. Sve

je bilo baš kako treba.

Okrenula se oko svoje osi da promotri cijelu sobu i ugledala je

šampanjac u ledu.

“Ukrao si bocu!”

“Hej, više mi se sviđa izraz oslobodio. Nasmijala se, a on je prišao

da je otvori.

D

mart@ & nymphe

253

“Ovo je poput sna — ili neke prekrasno producirane predstave u

kojoj ja imam glavnu ulogu. Prekrasna i besprijekorno elegantna soba

nakon dražesne i vesele zabave, i šampanjac koji mi nudi seksi frajer.

Provjerila bih svoj popis želja da ga imam, ali čini mi se da trenutačno

imam sve.”

Pružio joj je čašu. “Sad imaš.”

“Dakle, zdravica tomu.” Kucnuo je čašu o njezinu i pijuckao dok je

ona hodala po sobi.

“Zaista je ispalo sve dobro, zar ne?” rekla je Owenu. “Mnogo

sretnih lica, mnogo živahnih razgovora.”

“Sve to, a ti si vidjela i čula većinu toga. Čini se kao da si bila

svagdje u isto vrijeme.”

“Ne mogu sjediti na jednome mjestu na zabavi.” Cipele koje je

nosila odložila je pokraj komode. “Moram se stalno kretati jer bih

mogla nešto propustiti. Nestao si na neko vrijeme.”

Skinuo je kravatu koju je već olabavio. “Proveo sam neke ljude

hotelom, onda sam morao zatvoriti vrata Elizabeth i Darcy.”

“Elizabeth je bila svagdje večeras. Namirisala sam je nekoliko puta.”

“Naletio sam na tvoga oca. Htio je da znam da će prespavati

ovdje — on i mama. U sobi Elizabeth i Darcy. Zajedno.”

“Hmm.” Naslonila se na komodu, promatrajući ga dok je pila

šampanjac. “To sam i posumnjala. I kako je to prošlo?”

“Zapetljao se kao uvijek, ali ipak je uspio reći prave riječi. U

međuvremenu očajnički sam se borio da sve slike izbijem iz glave.

Oboje smo to odradili kako treba.”

“To je dobro. Mislim da...”

mart@ & nymphe

254

“Tad me je stjerao u kut zbog tebe.”

“On je... što?”

Nestao je smiješak s njezina lica, primijetio je. “Tu se nije

zapetljao. Mnogo je odlučniji kad je riječ o njegovoj djevojčici.” “Pa,

za Boga miloga”, započela je, a zatim odmahnula glavom. “Kad bolje

razmislim, to je baš slatko. I smiješno. Kako si prošao?”

Skinuo je cipele i stavio ih pokraj njezinih. “Bilo je malo čudno, a

prosvjetljujuće.”

“Stvarno?” Uživajući u toj ideji, popila je još šampanjca. “Što je

rekao?”

“To ostaje među muškarcima.”

Zakolutala je očima.

“Ti si njegova Avery”, rekao je Owen prišavši joj. “Ti si mu

najvažnija u životu. Rekao bih, središte njegova života. I meni si isto

tako važna.”

Nasmiješila se. “Lijepo je biti nekomu važan.”

“Jesi.” Odložio je čašu, položio joj ruke na ramena i prelazio njima

do laktova i natrag. “Možda ti nisam rekao ili pokazao.” Izgledao je

tako ozbiljno, od pogleda njegovih sad gorućih plavih očiju zaklecala

su joj koljena. “To već znamo. Znamo da smo važni jedno drugomu.”

“To znamo”, složio se i nježno dotaknuo svojim usnama njezine.

“Ali ovo je sada, i ovo je drukčije.”

Zabacila je glavu unatrag još više. “Uzmi to.”

mart@ & nymphe

255

Ne samo to, pomislio je dok ju je polagano sve dublje ljubio. Nije

bio siguran što, ali to je bilo više od samog zadovoljavanja vrele

strasti i nagona.

Osjetio je kako se prepušta, mal opomalo, i znao je — u tom

trenutku — da je upravo to želio. Dugo i polagano prepuštanje. Uzeo

joj je čašu iz ruke i stavio je pokraj svoje.

Uvijek ga je iznenađivalo kako je mekana bila. Usne, koža. Sve u

vezi s njom bilo je tako snažno, tako živo, a opet i nježno.

A njezino srce — tek njegova nježnost. On je to znao, oduvijek je

to znao, ali... Morao je više pozornosti posvetiti tim nježnim

mjestima.

“Sviđa mi se što osjećaš”, promrmljao je. “Tvoja koža, tvoje usne.

Kako se osjećaš, vidi se u tvojim očima.”

Podbočila se vrhovima prstiju na komodu iza sebe. “Upravo sad

osjećam se kao u deliriju.”

“To je dobro. Znači da nisam jedini.”

Obuhvatio joj je lice rukama i dalje je nježno ljubio, mekano

poput njezine kože, nježno poput njezina srca. I podigao ju je u

svojem naručju.

Zastao joj je dah u grlu. Očekivala je da će se zabavljati, možda

čak i glupirati. Umjesto toga oborio ju je s nogu, osjećala se slabom i

drhtavom, i malo nesigurnom.

“Owene.”

“Tvoje su ruke tako malene.” Položio ju je na krevet, a onda

podigao jednu njezinu ruku i položio svoj dlan na nju. “Izgledaju

osjetljive, a zapravo su neumorne. To iznenađuje kod tebe. A zatim

mart@ & nymphe

256

tvoja ramena.” Spustio joj je naramenicu. “Njihova koža tako je glatka

i svijetla, a ona su snažna. Mogu izdržati mnogo toga.”

Spustio je glavu i ljubio je po ramenima i vratu.

Blistava soba, miris cvijeća, njegove ruke na njoj, lake poput

pera. Sve u njoj predavalo se njemu, trenutku, tom novom daru tako

neočekivanom, poput blistavog ključića oko njezina vrata.

Davao joj je polaganu, tihu i gotovo bolnu nježnost. Nitko je

nikad dosad nije tako dodirivao, ne ovako, niti je učinio da se osjeća...

dragocjenom.

Svukao joj je haljinu, klizeći usnama preko drhtavog, nagog tijela.

Uzdisalaje. Promatrao je kako joj sjaj svjetluca u očima prije nego što

ih je zatvorila, kako se njezino tijelo giba pod njegovim rukama i

usnama. I osjećao je kako joj srce ludo kuca pod njima.

Ubrzao je i vodio je k vrhuncu. Priljubila se uz njega i prepustila

tom valu strasti. Tad se val razbio, a njezine su ruke beživotno pale na

krevet.

Baš tako, pomislio je dok se svlačio. Baš tako, predano,

prepušteno, natopljeno užitkom.

Opet su se prepustili poljupcima dok mu se ruka spuštala dolje da

je pomiluje. Da joj podari užitak.

Tad je kliznuo u nju, u vrelu, mokru svilu.

Sad je on drhtao ušavši u nju, drhtao u brzoj, očajničkoj žudnji za

njom. Ali i dalje ju je milovao, polagano i veličanstveno, dovodeći je

do ludila.

mart@ & nymphe

257

Spojio im je ruke dok su se gibali u istom ritmu. Zrak je postao

gušći, kao da pulsira poput otkucaja srca. Vidio je samo njezino lice

dok je izgovarao njezino ime — ili je samo pomislio na njega.

Otvorila je oči i prikovala pogled na njegove. Njihove ruke, tijela i

usne ujedinili su se. Potpuno ujedinjeni, vozeći tu dugačku i polaganu

vožnju prema vrhuncu, skakali su s ruba zajedno.

Ujutro, u tišini, promatrao ju je kako spava. Bilo je tako neobično

vidjeti je mirnu.

Ponovno se prisjetio projektiranja hotela, rasprava, prilagodbi,

beskrajnih sastanaka — i dugih mjeseci izgradnje.

Nikad nije ni pomislio da bi mogao svoju prvu noć u hotelu

provesti s Avery koja spava pored njega.

Sad je to gotovo. Hotel, prva noć. Druga izgradnja je u tijeku,

drugi projekt. Ona je bila ovdje, spavala je dubokim snom, a njezina je

kosa ostavljala vrišteći trag na snježnobijelom jastuku.

Što se zatim dogodilo?

Planirao je, predviđao, računao. Tako je on radio u životu i u

poslu. Ali nije mogao definirati plan koji je uključivao Avery, nije

mogao jasno vidjeti kako predvidjeti sljedeći korak, izračunati sljedeći

potez.

Činilo se čudno — tako su se dobro poznavali. Zar ne bi sljedeći

korak, sljedeći potez trebao doći lako?

Možda, pomislio je. Zašto se onda brinuti?

Izvukao se iz kreveta, ponešto iznenađen da se ona nije ni

pomaknula. Zatvorio je za sobom vrata kupaonice i sa zadovoljstvom

promatrao staklenu tu škabinu.

mart@ & nymphe

258

“Idemo te isprobati, dušo”, promrmljao je.

Isprobao je masažne mlaznice, tu šslušalicu — i, nnrišući gel za

tuširanje s aromom zelenog čaja i đumbira, zaključio je, s velikim

olakšanjem, da nije bio previše ženskast.

Kad je dohvatio mekani ručnik, bio je budan i čio - odlučio je da

mu treba kava, upravo sad.

Brijanje svakako može pričekati.

Navukao je traperice i flanelsku košulju preko termalne majice.

Odlučio je da neće obuti radne čizme — prebučne su za stube — pa

se odlučio za čarape.

I dalje se Avery nije pomicala.

Iskrao se iz sobe i krenuo dolje, ne čuvši nikakav zvuk sve dok nije

skrenuo prema kuhinji. Odatle su dopirali mirisi i žamor ženskih

glasova.

“Dobro jutro, dušo.” Sjajnih očiju i sva u poslu, njegova mu je

teta ponudila osmijeh dobrodošlice dok je stavljala slaninu da se prži.

“Hoćeš kave?”

“Koliko stoji?”

Skupila je usne i prihvatila njegov brzi poljubac prije nego što je

posegnula za lončićem.

“Što je ovo?” pitao je pokazujući prema bijelim kuharskim

kutama koje su ona i Hope nosile.

“Važno je da sve izgleda čisto i higijenski”, rekla mu je Hope. “A

one su malo elegantnije od pregača.”

mart@ & nymphe

259

“Sviđaju mi se.” Iskusne ruke, ugrabio je komad slanine prije

nego što ga je Carolee uspjela pljesnuti po ruci.

Uperila je prst u njega. “Nema krađe. Doručak počinje za pola

sata.”

“Ali već ima slanine. Kako ti se svidio penthouse?”

“Osjećala sam se kao kraljica. Bila sam tako prokleto umorna, ali

sam samo željela hodati uokolo i isprobati svaku stolicu.” Odmahivala

je glavom i smijala se sama sebi. “I dalje sam mislila da je to bio samo

san. Sjećam se kad smo Justine i ja odabirale te tkanine. Odjednom

sam sjedila na njima.”

“Kako se tebi svidjela tvoja soba?” pitala ga je Hope.

“Sjajna je. Odmah sam poželio nositi fedoru4. Čini mi se da se

svatko dobro smjestio nakon što smo si poželjeli laku noć. 1 svatko

vjerojatno još uvijek uživa jer nisam nikoga čuo dok sam silazio.”

“Gostima je dopušteno spavati u hotelu. Ako si gladan, možemo ti

nešto pripremiti na brzinu.”

“U redu sam.” Ukrao je drugi komad slanine dok je njegova teta

bila okrenuta leđima. “Možda bih mogao odnijeti kavu Avery?”

“Zar nije sladak!” Carolee se namrštila kad je zagrizao drugi

zalogaj slanine. “I podmukao.”

Hope mu je pripremila kavu onako kako Avery voli. “Reci joj da se

opusti i nikamo ne žuri. Čemu inače služe poslužavnici?” Vratio se u

sobu i ponovno se uvukao u krevet. Ona se pomaknula, primijetio je,

dovoljno da se on dijagonalno ispruži preko kreveta. Možda nije bila

4 fedora - muški ili ženski šešir izrađen od mekog pusta s uzdignutim, u sredini udubljenim kruništem; otprilike iz 1900.

mart@ & nymphe

260

velika, razmišljao je, ali ako joj je dana prilika, znala je ispuniti najbolji

dio kreveta.

Sjeo je na rub kreveta, nagnuo se i poljubio je u obraz. Kako to

nije djelovalo, milovao ju je gor edolje po ruci. Odustavši od nježnog

buđenja, uštipnuo ju je.

“Što? Oh? Ha?”

“Htio sam biti siguran da si i dalje živa.”

“Ja sam..Promeškoljivši se, prešla je prstima preko staklenih

očiju. “U harryjevskom snu.”

“U čemu?”

“Clarein Harry ima te čudne, slikovite snove. Imala sam

harryjevski san o zelenim žirafama s crvenim mrljama. Zvuči božično i

veselo, ali nije tako. Ja sam bila na jednoj žirafi u tom stampedu, i bila

sam odjevena kao Lady Gaga. Mislim. Je li to kava?”

“Da, mislim da ti treba.”

“Hvala. I kreker u obliku majmuna bio je na jednoj i proganjao

me. Imao je zube.”

“Događa li se to često?”

“Ne, hvala Bogu. Ali popili smo cijeli šampanjac sinoć. Nakon

svega”, dodala je pospano se smiješeći. “Možda je i to odigralo ulogu.

Ti si obučen. Koliko je sa...” Razrogačila je širom oči kad je pogledala

sat. “Sranje! Gotovo je osam.”

“Šokantno.”

“Trebala sam ustati prije sedam da pomognem Hope i Carolee

oko doručka.”

mart@ & nymphe

261

“One se dobro snalaze. Opusti se.” Privukao se uz nju, ušuškao je

i uzeo daljinski. “Pogledaj ovo.”

Upalio je televiziju. “Možemo se izležavati, piti kavu i provjeriti

što se događa u svijetu.”

“Čula sam za taj koncept.” Namjestila se na jastucima pored

njega i ispijala kavu. “Sviđa mi se. Lijepo je.”

“Da.” Prebacio je ruku preko njezinih ramena tako da su sjedili

bok uz bok. “Jest.”

“Jesu li svi ustali?”

“Nitko nije ustao.”

Opustila se još više. “Onda se ne moram osjećati krivom. To je

poput mini godišnjeg odmora.”

“Jutarnjeg godišnjeg odmora?”

“Može proći.”

Ta ideja inspirirala je drugu. “Zašto ga ne bismo produžili? Želiš li

ići večeras u kino?”

“Oh.” Nagnula je glavu prema njemu. “Večeras ja zatvaram

restoran.”

“Onda sutra.”

“Ima li neki film koji želiš vidjeti?”

“Naći ćemo nešto.”

“Bez hororaca — ili ičega s majmunima.”

“Može. Da te pokupim oko šest? Možemo prvo otići nešto

pojesti.”

mart@ & nymphe

262

“Zvuči kao plan.”

Da, pomislio je, i bio je. I kao sljedeći korak, sljedeći potez, sasvim

dobar.

Razmišljajući o proljeću na oštrom početku veljače, Avery je

sjedila na stražnjem sjedalu Hopeina automobila i na mobitelu

pregledavala slike vjenčanica.

“Brinem se da sam kasno krenula u potragu za vjenčanicom.”

Clare se uzrujavala na prednjem sjedalu. “Trebali smo to obaviti prije

praznika.”

“Imamo dovoljno vremena”, uvjeravala ju je Hope. “Ovo je

prekrasan butik. I ako ne nadeš ono što želiš ovdje, imam još dva.”

“Ne želim bijelu. Moja vjenčanica ne smije biti bijela.”

“Svaka mladenka ima pravo na bijelu”, ispravila ju je Hope.

“Štoviše, svaka mladenka ima pravo na bilo koju boju, bilo koji stil,

bilo koju vjenčanicu koja joj odgovara. Nemoj se ograničavati.”

“Trebali smo ostati pri ideji o malom, obiteljskom, poslijepodnevnom

vjenčanju. Ali...”

“Beckettu je prvi put.” Dok je pretraživala i listala, Avery je

iznijela razloge koje je Clare već istaknula. “Dečki su uzbuđeni. Ti želiš

nešto posebno i za pamćenje za tebe i Becketta. Imaš savršeno

mjesto za to u hotelu. Treba li ti više?”

“Ne.” Clare se osvrnula prema njoj. “Jesi li išta našla?” “Oprosti.

Stalno mi odvlače pozornost velike, bijele haljine. Mislim, pogledaj

ovo. To je umjetnost.”

mart@ & nymphe

263

Pokazala je mobitel Clare. “Predivno za prvo vjenčanje i za ono s

neograničenim proračunom. Bože, pogledaj taj šlep i čipku na suknji.

Kilometri suknje.”

“Sviđa mi se, ali to nikad ne bih mogla nositi.” Avery je

odmahnula glavom. “Ja bih se utopila u tako velikoj haljini.”

Hope je pogledala u retrovizor. “Postoji li nešto što bismo trebale

znati?”

“Da sam niska?”

“O tebi i Owenu — i vjenčanici.”

“O — ne!” Avery je uzela natrag svoj mobitel, posljednji put

pogledala vjenčanicu i nastavila tražiti dalje. “Žena automatski zamisli

sebe u vjenčanici kad vlada atmosfera vjenčanja.”

“Ali među vama je sve dobro.” Clare se nagnula i okrenula prema

njoj.

“Zaista dobro. Oboje smo zatrpani poslom, ali uspjeli smo izići

nekoliko puta. Znaš, na mjesta na kojima ljudi donose hranu koju su

neki drugi skuhali? Osim toga, isprobavam potencijalna MacT jela na

njemu. On je dobar kušač.”

“Još uvijek osjećaš leptiriće?” pitala ju je Hope.

“Da, još ih osjećam. Evo sad taj šlep. Lijep je, ali malo živcira.”

“Znam”, nasmiješila se Clare.

“Nije kao kod tebe i Becketta.”

“Zašto?”

“Zato što je riječ o meni i Owenu i mi smo... Ne znam točno. U

svakom slučaju, danas je tvoj dan.”

mart@ & nymphe

264

“Imamo cijeli dan”, podsjetila ju je Clare.

“Koji počinje sad.” Hope je iz prve pronašla parkirno mjesto. “To

je bila sreća, i to ću protumačiti kao dobar znak. Butik je ondje.”

“Oh, pogledaj tu vjenčanicu!” Clare je zurila u izlog u raskošnu,

bliješteću, nabranu vjenčanicu i sjajni svileni korzet bez naramenica.

“Zapanjujuće je lijepa, ali preformalna i za prvo vjenčanje. Ne mislim

da je ovo pravo mjesto. Ne želim... “Vjeruj mi.” Hope je izvukla ključ iz

automobila.

Avery je naglo otvorila njezina vrata. “Čak i ako ne vjeruješ, neću

propustiti priliku da se poigram unutra.”

Prije nego što se Clare mogla opet buniti, Avery je iskočila iz

automobila. Povukla je vrata i izvukla prijateljicu van. “Bit će

zabavno.”

I bilo je.

Blještavilo i sjaj bjeline, boje bjelokosti, boje šampanjca, kilometri

tila, hektari perlica. U trapericama i čizmama gležnjačama, Avery je

nataknula veo na glavu i zauzela pozu.

Izgledala je, zaključila je, kao da ima vulkan tila na glavi.

Onda se naglo okrenula prema Clare.

“Bježi od njih.”

Iznenađena oštrinom zapovijedi, Clare je izmakla prste. “Ali to su

lijepa, elegantna odijela.”

“Nećeš nositi odijelo, elegantno ili ne. To su odijela za majku

mladenke ili za mladoženju.”

“Ali...”

mart@ & nymphe

265

“Preukočeno.” Poput Avery, Hope je prekrižila ruke. “Nema

šanse.”

“Neću se obući formalno ili prepedantno. Želim nešto

jednostavno.”

“Onda ćeš i imati jednostavno.” Avery je kimnula razborito.

“Mladenka ima glavnu riječ.”

“Onda...”

“Osim kad je riječ o ovome.”

“Zaista mi je sviđa ovo zeleno.”

“Lijepo je”, složila se Hope. “Ako ideš na nečije tuđe vjenčanje,

na čajanku s prijateljicama ili na dobrotvornu zabavu.” Ona i Hope

stale su joj s obiju strana i odvukle je.

“Trebale bismo prvo izabrati vaše haljine”, predožila je Clare. “To

će mi dati inspiraciju.”

“Uozbilji se. Naše haljine će biti inspirirane tvojom, a ne

obrnuto.” I dalje s velom na glavi, Avery je odlutala u drugu

prostoriju.

Prvi komentari bili su da je uštogljeno, previše bijelo, previše za

izlazak u klub.

“Oh, ne ružičasto.”

“Nije ružičasto ružičasto”, Avery je inzistirala. “Nježno je. Više je

poput rumenila, pogledaj tek porub.”

“Sviđa mi se.” Napućenih usana Hope ju je proučavala. “Haljina s

jednim krajem dužim, koji bi trebao biti iznad koljena, a s druge

strane do polovice lista.”

mart@ & nymphe

266

“Ne znam. Ja...”

“Moraš nešto probati. Ja ću odrediti pravila. I ovu moraš

probati”, Avery je donijela odluku. “Izabrat ćemo još nekoliko i pravac

garderoba.”

“Imaš pravo. Imaš pravo i ja sam totalna gnjavatorica. Ta, ova.”

Clare je odabrala ijednu koju je Hope držala u ruci. “Ta, i zeleno

odijelo. Želim probati zeleno odijelo.”

“Pošteno. Uzmi ove.” Hope je predala haljine Avery. “Donijet ću

odijelo.”

Očito primjećujući da su neke odluke pale, prodavačica je

pripremila kabinu, objesila haljine i ponudila im mineralnu vodu.

Clare je prvo uzela zeleno odijelo.

“Fino, završi više s njime.” Avery je slegnula ramenima i pila

gaziranu vodu s limunom.

“Ima klasične linije”, uporna je bila Clare dok se preoblačila.

“To je dobra boja za mene. I vrijeme je promjenjivo u travnju

tako da je ova jakna dobar odabir.”

Okrenula se da se prouči u trostrukom ogledalu. “Zaista lijepa

zelena — koja ističe moje zelene oči. I s pravim cipelama... Nije

romantično.”

“Ne, nije. To je praktično odijelo”, priznala je Hope. “I izgleda

dobro na tebi. Ali to nije tvoja haljina, Clare.”

“Priznajem poraz. Daj da probam tu plavu. Lijepe je, mirne boje, i

ima lijepe linije.”

Avery je odložila svoju čašu vode i ustala s plišanoga ljubavnog

sjedala da napravi krug oko Clare nakon što se ona preobukla.

mart@ & nymphe

267

“Stoput bolje. Boja ti odlično ide s kosom.”

“Sviđa mi se bogat završetak, što je nabrana malo straga. Mogla

bih ovu”, premišljala se Clare. “Možda uz nju neke sjajne cipele.”

“Nisi zasjala s njom.” Hope je odmahnula glavom. “Mislim, kad

obučeš onu pravu, da ćeš zablistati. Ali stoji ti sjajno. Čini ti struk tako

tankim i noge ti dolaze do izražaja. Možda da je stavimo u kategoriju

Možda.”

“Može. Imat ćemo Ne i Možda kategoriju.”

Probala je još jednu boje suhoga zlata koja je odmah zaradila tri

palca dolje.

“Sad ružičastu.” Avery se namrgodila vidjevši Clarein izraz lica.

“Dogovorile smo se.”

“U redu, dobro, ali ružičasta će biti previše. Osim toga, bez

naramenica je, a ja to ne želim.”

“Bla, bla, bla,” uzvratila joj je Avery dok joj je zakopčavala patent.

“Ne želim biti naporna, samo ne...” zablenula se u svoj odraz.

Zasjala je.

“Clare.” Promatrajući buduću mladenku, Hope je uzdahnula.

“Izgledaš nevjerojatno. Boja ti fantastično pristaje uz kožu. I taj rub

haljine — lepršav i romantičan - i zabavan.”

“Okreni se”, naredila je Avery. “Oh, čovječe, pogledaj kako je

lepršava, a tek straga, križa se na leđima — prilično seksi. Ima malo

sjaja. Što je sasvim dovoljno.”

“Romantična je i prekrasna. I moja je. Ova nije u kategoriji

Možda. Udat ću se za Becketta Montgomeryja u ovoj haljini.” “Moraš

mart@ & nymphe

268

je vidjeti s cipelama — čak i ako nisu savršene.” Hope je pojurila

prema vratima. “Pričekaj.”

“Opet se okreni”, zahtijevala je Avery.

Clare se smijala i ovaj se put zavrtjela oko svoje osi. “Sjajan je

osjećaj nositi ovu haljinu. Imala si pravo.”

“Volim kad se to dogodi.”

“Da podignem kosu, što misliš?” Isprobavajući frizuru. Clare ju je

skupila straga rukama. “Bez ičega u kosi. Samo kopča s nečim

sjajnim.”

“Izgledaš tako sretno.”

“Jako sam, jako sretna. Želim isto ovo raditi za tebe jednog dana,

za tebe i Hope. Želim zajedno s vama birati vjenčanicu, da znam da

ste sretne kao što sam ja sad sretna.”

“Voljela bih to.”

U trenutcima poput ovoga, Avery je vjerovala da bi se to moglo

dogoditi. Upoznat će tu sreću, vjerovat će u brak, poduzet će taj

korak.

Okrenula se da dograbi mobitel. “Daj da te uslikam u tome.

Možemo je poslati tvojoj mami i Justine.”

“Imaš pravo. One bi trebale vidjeti.”

“Sprijeda i straga.” Avery ju je obuhvatila u okvir. Kad je poslala

fotografije, Hope i prodavačica došle su straga s gomilom kutija

cipela. I vesela je ludost otpočela.

mart@ & nymphe

269

Na putu kući nakon dugog dana haljina, cipela i nakita — s

dodatnom odjećom za medeni mjesec — Avery se ispružila na

stražnjem sjedalu i poslala Owenu poruku.

Bila sam na kasnoj večeri i reprizi današnjeg šopinga. Tvoja

buduća šogorica bit će prekrasna mladenka — i oborit će Becka s

nogu. Njezine pratilje neće biti ništa lošije. Idem kući. Oprosti što ti

tako kasno šaljem poruku.

Clare se okrenula čuvši zvuk s Averyna mobitela. “Što Owen

kaže?”

“Da Beck ne može stajati na nogama otkad te je ugledao —

odgovor na to kako ćeš oboriti Becka s nogu. I želi znati želim li doći k

njemu.”

“Želiš li?” pitala ju je Hope. “Mogu te odbaciti tamo.” “Moram

ujutro rano ići u Hagerstown u nabavu, a zatim imam sastanak s

Beckettom u novom lokalu.” Pisala je poruku Owenu dok je govorila.

“Osim toga, znam da Owen već neko vrijeme pokušava pronaći

Billyja.”

“Elizabethina Billyja?”

Avery je kimnula glavom. “Zasad nema sreće. Velik je to zalogaj.

Trebala bih ići kući, naspavati se. Gotovo je jedanaest. Nedostajem

mu, rekao mi je.”

“Aaaa.”

“Znam, u redu? Leptirići, leptirići. Sutra radim do četiri, ali mogu

kupiti određene namirnice ujutro, a zatim pripremiti drugi

testni jelovnik ako se on slaže. A slaže se”, dodala je. “Imam spoj

sutra navečer sa svojim dečkom.”

mart@ & nymphe

270

“Kunem se da izgledaš kao udarena mokrom krpom.”

Avery se samo nasmiješila Hope. “Tako se osjećam. Koji sjajan

dan. Možda ću nazvati Owena kad legnem u krevet.”

“Za telefonski seks?”

I dalje se smiješila. “To bi mogla biti stavka u mojem rasporedu.

Imaš li kakvih savjeta?”

“Govori tiho i sporo.”

“Ona je tako mudra.” Avery se uspravila kad je Hope zaustavila

automobil iza Veste. “Bože, koji divan, divan dan!” Nagnula se i

poljubila obje prijateljice. “Bilo mi je prelijepo. Volim vas, cure moje.

Otvori prtljažnik. Znam koja je moja vrećica.”

“Reci Owenu... da ga pozdravljamo”, rekla je Hope izdahnuvši.

“Mi.”

“Bit ću zauzeta time što gaja pozdravljam. Ovo je bilo sjajno,

apsolutno i potpuno sjajno. Vidimo se sutra.” Zgrabila je svoju vrećicu

i zalupila vratima kamioneta. Ispratila ih je mahanjem, a onda je

požurila ući kroz stražnja vrata.

Bila je uvjerena da će se vratiti prije zatvaranja — ali neće, nikako

neće navraćati u Vestu da provjeri je li sve u redu. Prisilila se da prođe

pokraj Veste, zaključa vrata i skrene prema stubištu.

Tad je ugledala ženu kako sjedi na stubama.

Avery je zastala na mjestu, instinktivno je pomicala ključeve u

ruci dok jedan nije upao među njezine prste. Razmišljala je o

opcijama ako žena ustane.

Avery je bila mlada i jaka — i brza, ako je bilo potrebno.

mart@ & nymphe

271

“Restoran je zatvoren”, rekla je smireno.

“Znam. Tebe čekam.”

“Ako tražite posao, možete navratiti sutra dok je restoran

otvoren. A sad...”

“Zar me ne prepoznaješ?” Zakoračila je niz stube, na što je Avery

zauzela pripremni stav. “Ja sam tvoja majka.”

Obasjana sigurnosnim svjetlima, Avery je proučavala njezino lice.

Vidjela je sad, naravno, sad ga je vidjela. Ali toliko je godina prošlo od

njezina posljednjeg izgleda i ovoga sad. Toliko vremena, toliko

udaljenosti.

Čekala je da se nešto pojavi - nešto, ali osjećala se tupo.

“Što želiš?”

“Želim te vidjeti. Želim razgovarati s tobom. Možemo li ući

unutra i razgovarati?”

Ne rekavši ništa, Avery se uspela stubama i otključala vrata

svojega stana.

Shvatila je da je ipak nešto osjećala.

Osjećala se užasnutom.

mart@ & nymphe

272

15

Avery je odložila vrećicu na pod, skinula kaput i šal te ih bacila

preko naslona stolice.

Šutjela je i stajala.

“Ovo je lijepo.” Glas njezine majke odisao je nervoznim

entuzijazmom. “Jako ti je lijepo ovdje. Bila sam već u tvom restoranu.

Izgleda sjajno, zaista sjajno. Jako je profesionalno.”

Trebala bi obojiti taj izrast, primijetila je Avery, i nije ju bilo briga

je li misao bila sitničava i nepristojna. Traci MacTavish — ili kako god

se sada zvala - nosila je žarko crveni kaput preko uskih traperica i

crnog džempera. Averyjin dojam bio je da je bila više koščata nego

mršava, usko lice previše našminkano, i kratka, našiljena plava kosa s

crnim, grubim izrastom.

Svaka misao u njezinoj glavi, shvatila je Avery, činila se

sitničavom i nepristojnom.

Kvragu, previše lošom.

“Što želiš?” ponovila je.

“Željela sam te vidjeti. Bože, dušo, tako si lijepa! Sviđa mi se tvoja

kosa. Uvijek sam se brinula kako ćeš s tom crvenom metlom od kose i

tim groznim aparatićem za zube, ali pogledaj te! Ja sam samo...

“Nemoj.” Avery je uzmicala kako je Traci krenula prema njoj.

“Nemoj misliti da smo kod Oprah.”

Traci je spustila ruke i pogled. “Ne zaslužujem to. Znam to, dušo.

Zaista. Samo sam pod dojmom što sam te vidjela, tako odraslu, tako

mart@ & nymphe

273

lijepu. Shvatila sam što sam propustila. Možemo li sjesti? Možemo li

samo sjesti na nekoliko minuta?”

“Ne trebam sjesti.”

“Ti si tako ljutita na mene.” Poput hrabrog domoljuba pred

odredom za odstrel, Traci se uspravila. “Ne krivim te. To što sam

napravila bilo je glupo, sebično i pogrešno. Jako mi je žao, Avery.”

“Oh, pa tebi je žao.” Prepustivši se navali bijesa, Avery je pucnula

prstima. “Ćiribu ćiriba. Sad je sve u redu.”

“Nije. Znam da to što mi je žao ne popravlja ništa. Ništa ne može

popraviti, pretpostavljam. Napravila sam užasnu stvar, napravila sam

užasnu pogrešku. Ja sam samo — željela te vidjeti”, promucala je

Traci dok su joj suze sjajile u očima. “Mislila sam možda, sad kad si

odrasla, možda ćeš bolje to razumjeti.” “Razumjeti što?”

“Zašto sam otišla. Bila sam tako nesretna.” Strovalila se u stolicu,

izvukla maramicu iz torbice i ridala u nju. “Nitko ne razumije kroz što

sam prošla! Nitko ne može razumjeti kako je meni bilo. Ne možeš

vidjeti što se događa u tuđem braku.”

“Oh, ja mislim da dijete u tom braku jako dobro zna. Ti nisi samo

napustila svoj brak, ti si napustila i svoju kćer.”

“Znam. Znam, ali nisam mogla ostati. Ti si uvijek bila više tatina

mala djevojčica nego moja tako da...”

“Pazi što govoriš o mojem ocu.”

“Nisam ništa kanila reći.” Očito pripremljena, Traci je izvukla

drugu maramicu. “On je dobar čovjek. Možda je bio i predobar za

mene. Nisam se trebala udati za njega. Pogriješila sam.” “Pogreške su

očito tebi navika.”

mart@ & nymphe

274

“Bila sam tako mlada, dušo. Jedva sam napunila devetnaest. I

mislila sam da ga volim. Zaista jesam. Kad sam zatrudnjela, vjenčanje

se činilo najbolje rješenje. Moji su roditelji bili tako grozni prema

meni kad sam im rekla. Nemaš pojma kako sam se bojala.”

Bilo kakvo suosjećanje za mladu ženu u takvim okolnostima

iščezlo je prije nego što je potpuno i nastalo. Avery se sjetila svojeg

djeda — tako drag, tako strpljiv, prisjetila se i tuge u njegovim očima

na kraju života zbog izgubljene kćeri.

I njezina baka, snažna, puna ljubavi — i uvijek velika podrška

svojoj obitelji.

“Jesu li te izbacili? Prijetili ti?”

“Oni su.. "

“Pazi što govoriš”, upozorila ju je Avery.

“Ne, ali su me krivili. I rekli su mi da imati dijete znači da ću ga

morati uzdržavati i...”

“Zamisli to. Zamisli to da su od tebe tražili da preuzmeš

odgovornost.”

“Bili su grozni prema meni. Uvijek su bili. Nisam mogla ostati s

njima i slušati ih kako mi prigovaraju po cijele dane.”

“Tako da je udaja bila izlaz.”

“Nije u tome bila stvar. Imala sam samo devetnaest godina.

Mislila sam da se želim udati i imati obitelj, svoj dom. I Willy B. bio je

tako visok i zgodan i on se brinuo za sve. Znaš, stvorio nam je dom i

sve ostalo. Bio je doista dobar prema meni dok sam te nosila.

Pokušala sam, zaista sam pokušala održavati kuću čistom, kuhati i

mart@ & nymphe

275

brinuti se o tebi kad si se rodila. Bila si stvarno zahtjevno dijete,

Avery.”

“Sram me bilo.”

“Ne mislim tako. Samo — nisam imala ni dvadeset kad si se ti

rodila, a bilo je toliko posla oko tebe!”

“Pretpostavljam da moj otac nije ništa radio.”

Traci je šmrcnula i stisnula usne, “On je mnogo pomagao. Neću ti

lagati. On je obavljao poslove oko kuće i u kući, s tobom je bdio

noćima i njihao te. Bio je dobar tata.”

“Znam da jest. On je dobar tata.”

“Ja sam dala sve od sebe, kunem se da jesam.” Očiju upaljenih od

plača, Traci je prekrižila ruke na srcu. “Ali, ako ćemo iskreno pred

Bogom, ništa se nije napravilo da ja nisam opet ispočetka to radila.

Onda si počela hodati tako brzo i jurila si na sve strane. Nisam mogla

držati korak. Čak i kad sam dobila posao i bila si u cjelodnevnom

boravku, toliko je posla bilo oko svega, i bilo je uvijek isto. On je čak

želio još djece. Isuse Kriste, želio je još djece, i nisam se mogla nositi s

time. Kad sam pobacila...”

Bila je to iznenadna i oštra pljuska po obrazu. “Pobacila si.”

Tracino uplakano lice problijedjelo je. “Mislila sam da ti je rekao.”

“Ne, nije mi rekao.”

“Imala si tri godine i, moj Bože, Avery, bila si zahtjevno dijete.

Opet sam zatrudnjela, čak iako sam pazila. Nisam to mogla opet

prolaziti. Jednostavno nisam tako da sam se pobrinula za to. Nisam

mu htjela to reći, ali, dok smo se svađali oko nečega, izletjelo mi je.”

“Prekinula si trudnoću a da mu nisi rekla?”

mart@ & nymphe

276

“On bi me pokušao odgovoriti, a ja sam već donijela odluku. To je

bilo moje tijelo, moj izbor. Ti si žena. Trebala bi to poštovati.” “Ja

poštujem pravo izbora. Ali koji si ti njemu dala izbor? Kakvo si mu

poštovanje iskazala? On je bio tvoj muž i otac, a ti si donijela tu

odluku da mu nisi rekla. Je li on bio otac?”

“Naravno da jest! Nisam ga varala.”

“Tada ”

Traci je zurila u svoju zgužvanu maramicu. “Pa nisam. I nisam se

mogla nositi s drugom trudnoćom. Bila sam bolesna polovicu

vremena s tobom i bila sam golema. Nisam željela još jedno dijete.

Pobacila sam i podvezala jajnike i to je bio kraj te priče.”

“Za tebe”, promrmljala je Avery.

“On je bio strašno ljut, strašno uzrujan kad je saznao. I stvari

među nama postale su od loših gore. Moraš shvatiti, nije ni on bio

sretan. To nije bila moja krivnja. Mi samo nismo bili sretni. Bili smo na

bračnom savjetovanju jer je on to htio. Nitko ne može reći da nisam

pokušala. Samo sam se osjećala zarobljenom i nesretnom. Ali

pokušala sam.”

“Jesi li?”

“Dvanaest godina. To je dugo razdoblje, i cijelo to vrijeme

osjećala sam da moram biti nešto što nisam.”

“Supruga i majka.”

“Željela sam više. Znam da je to sebično, ali željela sam više od

toga da radim u šoping centru i da se vraćam kući u ovaj grad dan za

danom. Počela sam mrziti ovaj grad i sve u njemu. To nije zdravo, zar

ne? Nije zdravo živjeti tako. Cijeli mi je život prolazio pred očima i

nisam mogla uhvatiti korak s njim.”

mart@ & nymphe

277

“Onda si počela švrljati okolo.”

“Nisam htjela. To se, jednostavno, dogodilo.”

“Mislim da seks s muškarcima koji nisu tvoj muž mora uključivati

i neku nakanu.”

“To je bilo samo dvaput prije Stevea. Nisam bila sretna. Trebala

sam više. Trebala sam nešto za sebe.”

“Tako da si varala svog muža kako bi se mogla nositi s dosadom

što si supruga i majka. I kad ti to nije bilo dovoljno, samo si otišla.”

“Mogu li dobiti malo vode? Molim te?”

Avery je odšetala u kuhinju i natočila vode u čašu. Stajala je na

trenutak zatvorenih očiju i udisala duboko dok nije osjetila da se

pribrala.

Iako je svukla crveni kaput i držala ga u krilu, Traci je i dalje

sjedila, maramice zgužvane u ruci i sa suzama u očima. “Hvala. Znam

da me mrziš.”

“Ne poznajem te.”

“Bila sam tu do tvoje dvanaeste godine, Avery. Brinula sam se za

tebe. Dala sam sve od sebe.”

“Možda si dala sve od sebe. To je veoma tužno za nas obje. Ali

prošlo je mnogo godina između tada i sada. Nisi mi nijednom pisala,

nazvala me ili došla da me vidiš. Nijednom.”

“Nisam znala hoće li mi tvoj otac dopustiti,..”

“Rekla sam da budeš oprezna. Neću te više upozoravati.”

“U redu. U redu.” Spustivši ponovno pogled, gladila je kaput.

“Možda se nisam osjećala kao da mogu ili da trebam. Samo sam znala

mart@ & nymphe

278

da moram otići i to sam napravila na pogrešan način. Willy B. je htio

da idemo dalje na bračno savjetovanje. To bi još više razvuklo

agoniju. Nisam ga voljela, Avery. Ne možeš živjeti bez ljubavi. Znam

što je on mislio. Da bismo trebali pokušati popraviti stvari. Da bismo

trebali misliti na tebe. Ali ti bi odrasla jednog dana, zar ne? I gdje bih

ja tad bila? Zaglavljena ovdje, i stara. Stara i zaglavljena ovdje, bez

ikakve šanse da živim svoj život. Nisam više usrećivala Willyja B. nego

što je on mene. Čemu onda trud?”

“Ti si željela otići. U redu. Željela si živjeti svoj život. Opet u redu.

Postoji nešto što se zove razvod. Težak je, čula sam i da je bolan i

naporan svakomu. Ali tako se to radi u civiliziranom svijetu u kojem

žene ne napuštaju svoje muževe, djecu, domove bez jebene riječi.”

“Ja sam samo...” Opet je šmrcnula i odložila čašu koju je

ispraznila. “Bila sam zaljubljena! Kad sam susrela Stevea, toliko sam

osjećala za njega. Kao što nisam nikad dosad. Nisam mogla razmišljati

ni o čemu drugome. Bila sam u krivu, znam da sam bila u krivu, ali

osjećala sam se živom i sretnom. Znam da sam napravila pogrešku.

Znam da sam trebala biti poštena prema Willyju B. umjesto što sam

ga varala. On to nije zaslužio, ali, dušo, on nije želio ono što sam ja

željela. Nisam mogla biti ono što je on želio da budem. I kad je Steve

dobio priliku — pravu poslovnu priliku — u Miamiju, morao je otići. Ja

sam morala otići s njim.” “Bila si u Miamiju.”

“Ispočetka. Bila sam tako zaljubljena, zajedno smo pobjegli, to se

činilo tako romantičnim, tako uzbudljivim. Znala sam da će se tvoj

tata dobro pobrinuti za tebe.”

“Prestani. Nikad nisi ni pomislila na mene otkad si nas napustila.”

“To nije istina. Nisam dobro napravila. Nisam dobro razmislila, ali

mislila sam na tebe. Bila sam jako ponosna kad sam čula da si otvorila

mart@ & nymphe

279

svoj restoran. Dobar je, i bila sam jako ponosna kad sam čula za

njega.”

Mala zvonca upozorenja zvonila su u Averynoj glavi. Nadala se da

je to samo njezin cinizam. “Kako si čula za njega?”

“Pogledala bih na internetu tu i tamo. Htjela sam znati kako si,

dušo. Koliko sam samo puta počela pisati ti email. I bilo mi je zaista

žao kad sam čula za Tommyja Mongomeryja. On i tvoj otac bili su

poput braće. Znam da me Justine nije baš voljela, ali uvijek je bila

ljubazna prema meni. Bilo mi je žao.”

“To je za tebe majčinska briga? Da me povremeno guglaš" “Bila

sam u krivu. Ne očekujem tvoj oprost. Samo sam se nadala da ćeš sad

razumjeti.”

“Zašto bi se stvari promijenile kad bih ja to sada razumjela?”

“Mislila sam da ćeš mi možda dati šansu tako da se ponovno zbližimo

i...”

“Što se dogodilo sa Steveom? S ljubavlju tvog života?” Tracijino

se lice smrklo. Zajecala je i posegnula za maramicama. “On - on je

umro. U studenome. Jednostavno je umro. Bili smo zajedno cijelo ovo

vrijeme. Putovali smo zajedno, zbog njegova posla, znaš? Imao je

svoje mane, naravno, ali voljela sam ga i bili smo sretni. Sad ga više

nema i nemam nikoga.”

“Žao mi je. Stvarno. Ali ja ne mogu ispuniti tu prazninu za tebe.

Neću. Ti si odabrala za sebe. Moraš živjeti s time.”

“Ne znam biti sama. Mogu li ostati neko vrijeme? Nekoliko

tjedana?”

“Ovdje?” Iskreno šokirana, Avery je zinula od čuda. “Nikako. Ne

možeš se vratiti nakon, koliko, sedamnaest godina ničega i naići na

mart@ & nymphe

280

otvorena vrata. Morat ćeš smisliti način kako nastaviti svoj život. Više

nisi dio moga.”

“Ne možeš biti tako hladna.”

“Mogu”, ispravila ju je Avery. “Možda mi je došlo prirodno.”

“Samo nekoliko tjedana, to je sve. Ne znam što da radim i kamo da

idem.”

“Nešto drugo, nekamo drugamo.”

“I dalje sam tvoja krv, Avery.”

“Ti si žena koja je odabrala napustiti me i koja me ignorira više od

polovice moga života. Sad si ostala sama pa si se pojavila. 1 to je

razlog zašto si se pojavila — ne da me upoznaš ili koju god glupu izliku

imala za to.”

Bože, istinitost te tvrdnje učinila ju je umornom.

“Dakle, i dalje misliš samo na sebe, prvo, posljednje, uvijek.

Poslušala sam te i sad smo gotove. Moraš otići odavde.”

“Nemam kamo otići.”

“Svijet je velik. Odaberi kamo ćeš.”

“Mogu li barem prespavati večeras? Samo jednu večer...

“Dekintirana si”, shvatila je Avery.

“Imali smo neke... financijske prevrate. Upali smo u probleme i

trebala bi mi mala pomoć da se ponovno osovim na noge.”

Sve, sve je bilo motivirano tom ružnom činjenicom. “Bože, tko si

ti? Novac? Šališ se? Ti tražiš novac od mene?”

“Vratit ću ti. Ako bi mi mogla posuditi nekoliko tisuća, samo dok

se ne snađem.”

mart@ & nymphe

281

“Da imam nekoliko tisuća viška, ne bih ih tebi dala.”

“Imaš vlastiti lokal.” Traci je pokazala rukom prema vrećici.

“Možeš kupovati u luksuznim dućanima. Možeš mi dati nešto, samo

kao pozajmicu. Nemoj da te moram moliti, Avery. Molim te, nemoj da

te moram moliti jer hoću. U problemima sam.” Zgrabivši torbu, Avery

je izvukla novčanik i stala vaditi novčanice bez ikakva brojenja. “Evo.

To je to. To je sve što ćeš dobiti, što ćeš ikad dobiti. Sad odlazi odavde

i drži se podalje od mojega života. Ne želim te više ikad vidjeti.”

“Ti ne znaš što znači biti sama, ne imati nikoga.”

“Imaš pravo. Moj je otac to iskusio.” Avery je odšetala do vrata i

otvorila ih. “Rekla sam da odeš odavde.”

Traci je odšetala do vrata i zastala. “Žao mi je”, rekla je. Avery je

zalupila vratima, zaključala ih i naslonila se na njih. Počela se tresti i

kliznula je niz vrata na pod. Osluškivala je jeku koraka niz stube prije

nego što je briznula u plač.

Smišljala je izlike da odgodi svoj spoj s Owenom. Promjena u

rasporedu, previše posla, šaljući mu poruke da ne treba razgovarati s

njime.

Glupo, znala je, ali nije bila spremna za navlačenje sretnog lica,

maske na sav taj jad, sumnje i ljutnju koji su je izjedali.

Nije željela razgovarati ni s kim tako da je izbjegavala svoje

prijatelje i zatrpala se poslom. Ali u malim mjestima prijatelji se

potrude istražiti o čemu je riječ.

Slagala je gtros kad je Owen ušao. Podigla je pogled i kratko mu

je kimnula glavom, za što se nadala da je ostavila dojam zaposlenosti

dok je on sjedao na stolac za šankom.

“Kako ide?”

mart@ & nymphe

282

“U gužvi smo. Jedva sam uhvatila zraka posljednjih nekoliko

dana.”

“Da, rekla si. Možda imaš vremena da ga sad uhvatiš, uzmeš

stanku.”

“Pretrpana sam.”

“Stvarno?” Ljuljajući se na barskoj stolici, promotrio je goste koji

su došli na rani ručak i primijetio da ih je bilo samo za dva stola.

“Moram napraviti inventuru”, odlučila je na licu mjesta. “Čaše su

mi se polupale.” Promijeni temu, govorila si je. “Kako ide preko?”

“Ide. Mislio sam da ćeš navratiti i vidjeti sama kako ide.”

“Hoću, čim pronađem malo vremena.” Stavila je giros u pećnicu i

izvukla pizzu. “Sto ti mogu donijeti?” pitala ga je dok ju je rezala.

“Giros izgleda dobro.”

“Jamčim da je dobar.”

Zašao je za šank, uzeo si hladno piće i opet sjeo. “Je li sve u redu

s tobom?”

“Pa, dobro bi mi došla promjena ili nekoliko sati više na dan.

Osim toga? Sve je dobro.”

“Avery.”

Njegov ju je ton prisilio da podigne pogled i susretne se s

njegovim. “Što? Imamo puno posla, Owene. Znaš kako to ide.”

“Da, znam kako ide. Zato i pitam.”

“Govorim ti da sam dobro. Moram voditi restoran. Moram

pronaći novog dostavljača jer sam pronašla onoga kojeg sam tek

mart@ & nymphe

283

zaposlila kako puši džoint u podrumu. Radim na dotjerivanju

poslovnih planova za novi lokal, moram odlučiti o rasvjeti,

namještaju, usavršiti jelovnik, pomoći Hope da organizira djevojački

zabavu za Clare. Auto mi treba nove gume i moj mi dobavljač kaže da

je sir kojim se koristim poskupio.”

Kad je to tako predočila, zaključila je da itekako imala razloga da

bude nestrpljiva i pod stresom.

“Jednostavno sad nemam vremena da ti napravim večeru i igram

se.”

“Razumijem to, ali ne govorim o tome.”

“Onda nemamo o čemu razgovarati. Imam posla. To je to, to je

sve.”

Stavila je njegov giros u pećnicu, a dok je vadila drugi van, opekla

je unutarnji dio podlaktice.

“Sranje.”

Kad je zalupila vrata pećnice i okrenula se, Owen je već bio iza

šanka. Uhvatio ju je za zglob ruke kad mu je pokušala izmaknuti.

“Daj da vidim.”

“Nije to ništa. Događa se.”

“Gdje ti je pribor za prvu pomoć?”

“Samo mi treba malo aloe. Zato imam biljku u kuhinji. Daj da...”

On ju je, jednostavno, odvukao u zatvorenu kuhinju gdje je

Franny radila. Prije nego što je Franny mogla izustiti riječ, Owen joj je

pokazao glavom da iziđe.

mart@ & nymphe

284

“Pusti me”, zahtijevala je. “Znam kako je pobrinuti se za prokletu

opeklinu. Imam goste.”

“Prestani, odmah.”

Ozbiljan ton njegova glasa, tako čudan, zaustavio je njezino

protivljenje. Nije izustila ni riječ kad je pustio hladnu vodu u sudoper i

držao njezinu ruku pod njom.

“Nisi obraćala pozornost. To nije nalik na tebe.”

“Nisi htio začepiti.” Bila je spremna za svađu, na što ju je on

pogledao zaprepašteno. “E pa nisi. Mogu se sama pobrinuti za ovo,

Owene. To je samo opeklina.”

“Nije se stvorio mjehurić. Zašto nisi obraćala pozornost?” “Oh, za

Boga miloga. Imam mnogo toga na pameti, prezaposlena sam.

Rastrojena sam. Pa nisam porezala prst.”

Nastavio je držati njezinu ruku pod hladnom vodom dok joj je

promatrao lice. “Vidio sam te preopterećenu. Vidio sam te

prezaposlenu. Ako ne misliš da te ja ne poznajem dovoljno dobro da

ne primijetim da je riječ o nečemu drugome, glupa si. Ima li problema

između nas dvoje?”

“Bit će ih.”

“Drži vodu na tome”, rekao joj je, a zatim odlomio djelić aloe

vere. “Sve što znam jest da je sve bilo u redu kad si se vraćala kući iz

šopinga s Clare i Hope.”

Razrezao je i otvorio debeli list te izdubio njegovu unutrašnjost.

“I sljedeći dan ti sve otkazuješ i nemaš vremena razmijeniti dvije

riječi.”

Izvadio je žličicu iz ladice i gnječio alou u pastu.

mart@ & nymphe

285

Trebala je znati da on poznaje sve te kućne lijekove. U ovome

trenutku njegova strpljiva učinkovitost tako ju je razdraživala'da ga je

željela probosti vilicom.

“Daj da vidim.” Zatvorio je vodu, pažljivo posušio njezinu ruku

dok je pregledavao opeklinu. “Nije strašno.”

“Rekla sam ti da nije strašno.”

“Isto si mi tako rekla da je sve u redu, a očito nešto nije.” Nježno i

temeljito - da su je suze pekle u očima - prekrio je opeklinu pastom

od aloe vere.

“Dakle, nešto se dogodilo u vremenu između vožnje kući i

sljedećeg dana. Što?”

“Možda sam samo shvatila da imam previše toga na grbači i da se

moram nečega riješiti — da moram odrediti prioritete. Organizirati

se. Išli smo od nule do sto na sat - dobro, od pedeset do sto na sat,”

ispravila se kad joj je opet uputio owenovski pogled. “Volim imati

vremena da posložim sve stvari, da sve bude u savršenu redu. Novi

restoran sad zahtijeva pozornost kako bi poslije mogao raditi.

Pogubila sam se pri brzini od sto na sat. Dopustila sam da mi se stvari

otmu kontroli.”

“Možda. Možda je to dio istine, ali nije cijela istina. Morat ćemo

razgovarati o tome, Avery.”

“Sad nije vrijeme. Radim. Ja...”

“Istina, sad nije vrijeme.” Stavio je suhi zavoj iz pribora prve

pomoći na opeklinu. “Ali ćemo ga pronaći. Neka ti netko promijeni

ovaj zavoj poslije.” Proučavao je njezino lice još jedan trenutak,

nagnuo se i poljubio je.

mart@ & nymphe

286

“Dobro.” Nagnuo je glavu i pogledao je opet u oči. “Dobro. Uzet

ćugiros za van, moram i ja raditi. Vidimo se poslije.” “Naravno.”

Kad je otišao, naslonila se na sudoper i sama sa sobom vodila

žestoku raspravu, nakon čega ju je preplavilo samosažaljevanje. “Jesi

li dobro, Avery?”

Izdahnuvši i zaželjevši da je ljudi prestanu zapitkivati, skrenula je

pogled prema ulazu i Franny. “Jesam. To je samo opeklina, ništa

ozbiljno. Sto ima tamo?

“Danas je prilično tiho.”

“Slušaj, ići ću gore i obaviti neke stvari. Ako nastane gužva, samo

me nazovi i sići ću.”

“Nema problema.”

Kuhala je. Kuhanje je bilo njezina terapija kad je bila uzrujana

tako da se tješila ekperimentirajući s juhom od krumpira i šunke i

juhom od dimljene rajčice. Na laptopu u kuhinji bilježila je svoje

postupke.

Smirivalo je i tješilo, umirilo ju je dovoljno da je sjela nakratko

dok su juhe krčkale na štednjaku, skicirajući nacrt njezina novog

lokala i gdje će se u njemu nalaziti separei, visoki stropovi, niski

stropovi, kauči i stolice.

“Kuc, kuc,” Clare je viknula.

“U kuhinji sam.” Toliko o njezinoj terapiji i vremenu nasamo,

pomislila je Avery.

“Planirala sam samo pokupiti salatu dolje, a onda mi je Franny

rekla da si opekla ruku i posvađala se s Owenom.”

mart@ & nymphe

287

“Nisam se posvađala s Owenom. Opekla sam ruku, ali nije ništa

strašno.”

Clare se namrštila vidjevši lonce na vatri. “Zašto onda kuhaš

ovdje? Što se dogodilo?”

“Ništa. Sljedeća osoba koja me to pita dobit će sendvič od

koljenice koji neće biti tako ukusan. Isprobavam recepte. Dolje nema

gužve, kao što si, sigurno, i primijetila. Koristim se vremeom da

usavršim jelovnik za novi lokal.”

“Mislila sam da usavršavaš recepte tako da ih isprobava Owen.”

“Vidiš li Owena?” zapitala ju je Avery. “Sad imam vremena. Sad ih

usavršavam.”

“Uzrujana si. Nisam te vidjela nekoliko dana jer si bila jako

zauzeta, a sad si uzrujana i svađaš se s Owenom.”

“Ne svađam se s Owenom, a uzrujana sam zato što me svi gnjave

i pitaju zašto sam uzrujana. Uključujući i Owena, koji jebeno ne

odustaje.”

“Ti se svađaš s Owenom.”

“Ne svađam se.” Iako je gotovo zdrobila zube koliko ih je stiskala

od bijesa, Avery je uspjela prozboriti mirnim glasom. “Imam puno

posla ovih dana. Beckett je završio nacrte i predani su za uporabnu

dozvolu. Sad se radi dozvola za autorska prava glazbenika. Imam

mnoštvo toga što moram obaviti, isplanirati i odlučiti, i to cijelo

vrijeme dok vodim Vestu.”

“Tako da si nervozna. I ja bih bila nervozna. Ali znaš da će biti

sjajno.”

mart@ & nymphe

288

“Znati i napraviti da bude sjajno nije isto.” Trbuh ju je bolio od

izlika. Uvijek ju je bolio trbuh od laganja — a osim nuspojava — bila

je jako loša u laganju, izlikama i poluistinama.

“Treba dosta vremena i razmišljanja”, nastavila je, držeći se

teme. “I ne ostavlja mi mnogo vremena za dečka. Tako da mislim da

bismo trebali malo usporiti dok se stvari ne stabiliziraju. To je sve.”

“Što je napravio?”

“Ništa. Ništa. Kunem se.” Preumorna da plače, Avery se samo

nasmijala na Clareinu automatsku pretpostavku. “Samo sam

trenutačno shrvana.”

Napokon, pomislila je. Istina.

“Samo će se razriješiti. Hajde probaj ovo umjesto salate.” Avery

je izvadila zdjelu, ulila u nju juhu od krumpira, posula je s malo

peršina i naribala parmezana.

“Moram se odlučiti i za posude. U restoranu može biti bijelo, a

mogu se poigrati sa stolnjacima i čašama. Ili možda nešto odvažnije.”

“To nije važno.” Clare je žlicom zagrabila još jedan zalogaj.

„Nikoga neće biti briga u čemu je ovo. Savršeno je. Zašto si škrtarila

na porciji?”

“Zato što moraš probati i juhu od sušenih rajčica.”

Još jedna zdjela, još jedna zaimača — komadići prepržena kruha,

listovi bosiljka.

“Oh, Bože, ovo je tako dobro. Klizi niz grlo, kremasto je, ali i

zasitno.”

mart@ & nymphe

289

“Odlično.” Kako bi se i sama uvjerila, Avery je izvadila svoju žlicu

za kušanje. “Da, odlično je,” potvrdila je. “Ne treba ništa više

dodavati. Dat ću ti da poneseš obje kući za večeru.”

“Misliš, da moram dijeliti?” Clare je provukla svoju ruku oko

Averyna struka. “Hoćeš li mi reći kad budeš spremna?”

Da, bila je loša u laganju. Odustavši od pretvaranja, Avery je

naslonila glavu na Clareino rame. “Da. Samo ne sad.”

Skuhala je svoje, Avery je odlučila. Ili barem gotovo skuhala.

Izbjegavanje je ne vodi nikamo i samo privlači pozornost - upravo

suprotno od onoga što je htjela.

Zapakirala je juhu od krumpira, uzela nešto talijanskoga kruha

odozdo. Na to je potrošila sat vremena, ali nije ju bilo briga. Restoran

se popunio za večeru i, iako nije planirala, malo im je pomogla.

To joj je isto tako popravilo raspoloženje.

Treba razgovarati s ocem, nadala se da će joj to pomoći da se

oporavi. Zaslužio je znati, podsjetila se dok se vozila izvan grada. I on

je bio jedina osoba na svijetu od koje nikad, nikad ne bi ništa skrivala.

Počastit će ga svojom juhom i razgovarat će o tome. S njim je

mogla razgovarati o bilo čemu.

Kad je zaustavila automobil i primijetila plavi Lexus s tablicama iz

Nevade, poludjela je.

Nije poznavao nikoga u Nevadi.

Seljakali su se uokolo, rekla je Traci.

MacTavishov predosjećaj rekao joj je da se Traci posljednji put

selila u Nevadu. I bila je ovdje pokušavajući iskoristiti drugu žrtvu.

mart@ & nymphe

290

Ušla je u kuću.

Willy B. je naglo ustao iz stolice kad je Avery uletjela unutra. Traci

je ostala sjediti, nateknutih očiju od plača, prstima prebirući po

razmočenoj maramici.

“Besramnice jedna. Kučko.”

“Avery! Smiri se.”

“Nemoj mi govoriti da se smirim.” Izderala se na oca. “Je li već

došla do dijela ’možeš li mi pozajmiti nešto novca’ ili je još na tome

kako joj je jebeno žao?”

“Samo sjedni i... Što?”

“Je li spomenula da me je posjetila prije nekoliko dana?”

“Ne.” Prebacio je ruku preko Averyna ramena kako bi je umirio i

zaštitio. “Nije.”

“Kanila sam. Prvo sam morala vidjeti Avery, Willy B. Nisam bila

sigurna mogu li se uopće suočiti s tobom i željela sam vidjeti Avery,

da joj kažem da mi je žao.”

“I da me zatražiš novac.”

“Dekintirana sam. U problemima sam. Ali to nije prepreka da mi

bude žao zbog svega.” Prsti su joj drhtali kad je podigla ruku i obrisala

suzu. “Voljela bih da sam drukčije postupila. Voljela bih da sam bila

drugačija. Ne mogu ništa promijeniti. Izgubili smo kuću, netom prije

nego što je Steve umro. Sve je pošlo po zlu. Imao je nekoliko poslova

koji su svi propali. Nije imao vremena da promijeni stvari.”

“Imaš sjajan novi Lexus u dvorištu”, istaknula je Avery. “Prodaj

ga.”

mart@ & nymphe

291

“Kupljenje na leasing, a i njega ću izgubiti. To je sve što imam.

Samo trebam pozajmicu dok ne pronađem stan i posao.”

“Uzela si novac od Avery?” Willy B je zahtijevao odgovor. Tracino

je lice pocrvenjelo. “Samo mi treba pozajmica.” “Koliko?” Kako je

Traci mahala glavom tam oamo i ponovno zaplakala, okrenuo se

Avery. “Koliko?”

“Ne znam točno. Koliko sam imala u novčaniku. Više nego što

inače imam jer sam išla van i htjela sam imati gotovine ako mi

zatreba.”

Bijes, tako rijedak u njezina dobroćudna oca, razbuktao mu se u

glasu. “Napustila si moju djevojčicu, Traci. Sad si se vratila i uzimaš

njezin novac?”

“Ona ima vlastiti biznis. Ima lijep lokal. Davala sam sve od sebe

dokle god sam mogla.”

“Ne, nisi.” Poljubio je Avery nježno u glavu. “Jesi li razgovarala sa

svojom majkom, Traci?”

“Ja sam... Ona mi je pomogla nakon Steveove smrti. Sve je bilo u

kaosu. Nisam znala da je dugovao toliko novca. Nešto mi je pomogla,

ali mi je rekla da je to sve što ću dobiti. I mislila je tako. Otišla sam je

vidjeti prije nego što sam došla ovamo i nije mi htjela pomoći.”

“Koliko ti treba?”

“Tata, nemoj...”

“Umukni, Avery.”

“Ali, ne možeš...”

“Ovo je moja stvar.” Nije podigao glas — nikad i nije trebao.

Jednostavno ju je gledao ravno u oči. “Umukni. Koliko, Traci?” “Kad

mart@ & nymphe

292

bih imala pet tisuća, to bi mi pomoglo da se skrasim. Vratit ću ti.

Kunem se. Potpisat ću ugovor. Znam da nemam pravo, ali nemam

nikoga drugoga.”

“Avery, ustani i donesi mi moju čekovnu knjižicu. Znaš gdje je

držim.”

“Neću.”

“Napravi ono što ti je rečeno i to upravo sad. Ako se želiš svađati

sa mnom, možemo to obaviti poslije.” Položio je ruku na Averyno

rame. “Možeš mi reći što me ide, ali ne sad. To je naša stvar, ne

njezina.”

Malokad je bio grub, ali kad jest, bilo je nemoguće nagovoriti ga

da promijeni mišljenje. “U redu, ali bit će velika i ružna.” Otutnjala je

gore i vratila se.

Sjeo je i otvorio svoju čekovnu knjižicu. “Dat ću ti pet tisuća. To

nije pozajmica.”

“Ali vratit ću ti.”

“Ne želim da mi vratiš. Osim ako se Avery nije predomislila, ne

želim te ni čuti niti vidjeti nakon što odeš. Uzmi novac i idi. Nadam se

da ćeš pronaći svoj put.”

“Znam da me mrziš, ali...”

“Ne mrzim te. Podarila si mi svjetlo mog života i to ti nikad neću

zaboraviti. Nikad. Tako da ću ti dati što ti treba i gotovi smo.” Bio je

grub, prošlo je Avery kroz glavu, i to zbog nje.

“Želim da mi pošalješ svoju adresu ili broj telefona kad se

skrasiš”, nastavio je Willy B. “Meni, Traci, ne Avery. S njom više nemoj

mart@ & nymphe

293

kontaktirati. Ako ona poželi razgovarati s tobom ili te vidjeti, može

doći k meni i ja ću joj dati ono što mi pošalješ.” “U redu.”

Presavinuo je ček i predao joj ga.

“Hvala ti. Ja... Dobro održavaš kuću. Ti si dobar čovjek. Zaista to i

mislim.”

“I očekujem to od tebe.”

“Predivna je.” Traci je pritisnula ruku na usne. “Jako mi je žao.

Jako mi je žao zbog svega.”

“I očekujem da jest. Najbolje je da sad odeš. Pao je mrak i moglo

bi doći do oluje večeras.”

Pokušavajući se sabrati, Traci je ustala. “Ti si valjda najbolje što

sam ikad napravila”, rekla je Avery. “A ja sam tebi napravila najgoru

moguću stvar. Teško je živjeti s tom spoznajom.”

Kad je Traci otišla, Avery je odšetala do prozora i promatrala je

kako odlazi. “Zašto si joj dao taj novac?”

“Zato što pati. Izgubila je nekoga koga voli i sad shvaća da je

izgubila nešto dragocjeno. Nikad to neće moći dobiti natrag tako da

pati. Zato sam to učinio. I zato što mi time zatvaramo vrata koja smo

odavno trebali zatvoriti.”

“Zašto mi nisi rekla da te je posjetila?”

“Zato sam došla večeras. Da ti kažem. Ja sam samo... Nisam

mogla razgovarati o tome neko vrijeme. Trebala sam ti reći, tad bi bio

pripremljen. Trebala sam nazvati baku. Samo sam se zatvorila. Boljelo

je pa sam se zatvorila.”

“Znam.” Prišao joj je i zagrlio je svojim velikim rukama.

mart@ & nymphe

294

“Ali večeras kad sam je vidjela, poludjela sam. To je bolje, zar

ne?”

“Za tebe? Uvijek.” Držeći je u zagrljaju, ljuljuškao ju je tam oamo.

“Mi ćemo biti dobro, zar ne, dušo? Ti i ja? Bit ćemo dobro. Ne brini

se.”

Umirena njegovim glasom, njegovim mirisom, jednostavnom

činjenicom da postoji, naslonila je glavu na njegova prsa. “To si mi

rekao i onda, i mnogo puta između sad i onda. I uvijek je bilo istina.

Volim te jako puno.”

“Ja sam veći. Volim te više.”

Slabašno se nasmiješila i čvrsto ga stisnula. “Skuhala sam juhu.

MaćTavish juhu od krumpira i šunke iz tuge poteklu.”

“Zvuči odlično.”

“Idem po nju u auto.”

mart@ & nymphe

295

16 wen se odlučio za rad u radionici. To mu je dalo vremena za

razmišljanje — Dobro, možda je prepuštanje crnim mislima

bila prava riječ, ali osjećao je da ima pravo na to.

Baš kad je odlučio poduzeti nove korake, ona se povukla. Kakvog

je to imalo smisla? Dok se on trudio da ne dopusti da mu stvari

iskliznu iz ruku, da bude siguran da je ne uzima zdravo za gotovo, da

se odnosi prema njihovoj vezi kao prema prokletoj vezi, ona je

odjednom prezaposlena da odvoji deset minuta svoga vremena.

“Kakvo je to sranje?” zapitao je Cusa, a dobio je susjećajan

udarac repom kao odgovor.

Izmjerio je ploču, obilježio je i ponovno automatski izmjerio prije

nego što ju je ispilio.

“Ona voli biti zatrpana poslom”, nastavio je dok je oštrica

zavijala. “Ona voli jebeni kaos luđačkog rasporeda. Ali odjednom

nema vremena za izlazak, za druženje kod kuće, za jebeni razgovor.”

Isključio je pilu, naslagao ploče i skinuo zaštitne naočale. “Žene

su gnjavaža.”

Ali Avery to nikad nije bila, nije trebala biti. Tako da je sve imalo

manje smisla.

Nešto nije bilo u redu s njom. Zar nije shvaćala da on to vidi?

Izbjegavajući ga, izmišljajući izlike, zatvarajući se, a uvijek je bila

izravna. Ponašala se kao...

“Uh, uh.”

O

mart@ & nymphe

296

Počeo ju je izvoditi van, planirati za njih. Kriste, poklonio joj je

nakit. On je poremetio ravnotežu — nije željela sljedeći korak. Sve je

bilo u redu, sve je išlo kao po špagi dok on nije počeo ponašati se

prema onome između njih kao prema nečemu.

Ležerno i opušteno, sve je bilo u redu. Dodaj nekoliko nijansi

ozbiljnoga i ona povlači kočnicu. Samo seks, u redu, ali ako malo

uneseš romantike, pretpostavljao je, ona zatvara vrata.

I izgledao je i osjećao se zbog toga kao imbecil.

Zar mu nije mogla reći da želi da stvari među njima ostanu

jednostavne? Zar nije on kao njezin prijatelj cijeloga života to

zaslužio?

Osim toga, jebi ga, zar on nije imao pravo glasa u cijeloj toj

stvari?

Naravno da jest.

“Nisam njezina jebena seks igračka.”

“Riječi koje majka želi čuti od svoga ljubljenog sina.” Trgnuvši se,

Owen je uvukao ruke u džepove. “Bok, mama.” “Bok, Owene.”

Justine je zatvorila vrata radionice za sobom i protrljala svoje

smrznute ruke jednu o drugu. “Što se događa?” “Samo izrađujem

nešto za Beckovu kuću.”

“Ti si dobar brat.”

“Jesam, da. Imao sam nešto slobodna vremena. Nisam vidio tvoj

auto kad sam došao.”

“Upravo sam se vratila.” Oba su psa dotrčala k njoj mašući

repom. “Bila sam preko kod Willyja B. Odnijela sam mu večeru i

mart@ & nymphe

297

rezonator. Iznenađena sam da si dobar brat umjesto da isto to radiš

za Avery.”

“Što? Zašto?”

“Oni... Hmm. Avery ti ništa nije rekla?”

“Upravo tako.” Razdražen, skinuo je zaštitne naočale. “Nije mi

ništa rekla. Ništa. Prezaposlena je, nema vremena. Što se, dovraga,

događa?”

“To je pitanje za nju. Idi i pitaj je.”

“Mama, daj.”

“Dušo, ovo je nešto što bi ti Avery trebala reći. Ako ona ne bude,

ja ću. Ali ona bi ti trebala reći. Moje je mišljenje da ti je već trebala

reći.”

“Počinješ me izluđivati. Je li bolesna?”

“Ne, ne. Tvrdoglava, rekla bih, i krivo je zabrijala.” Prišla mu je i

izdahnula. “Ti si praktičan čovjek, Owene. Bog zna kako se to

dogodilo. Ne znam bih li ti savjetovala ili ne da budeš praktičan dok

razgovaraš s njom, ali reći ću ti da pokušaš biti strpljiv.” “Je li u

problemima?”

“Ne, ali je nesretna. Idi i razgovaraj s njom. I poslije, ti i ja, i mi

ćemo razgovarati. Idi”, rekla je kad je on zgrabio svoj kaput. “Ja ću

ugasiti svjetla ”

Gledala ga je kako odlazi i češkala glave psima koji su se privijali

uz nju. “Zaljubljen je u nju. Potpuno ga je obuzelo. Ali to još nije

shvatio, a ni ona to nije shvatila. To je jasno kao dan.” Dok je stajala u

mirisu piljevine i ulja za drvo, Justine gotovo da je osjetila Tommyjev

obraz uz svoj - zatvorila je oči da zadrži taj osjećaj, samo na trenutak.

mart@ & nymphe

298

“Nama je bilo lakše, zar ne, Tommy? Nismo toliko razmišljali. Ah,

dobro, dečki, hajdemo zatvoriti radionicu.”

****

Prvo je provjerio je li u restoranu. Dave je radio za šankom,

bacajući tijesto.

“Je li Avery straga?” pitao ga je Owen.

“Dostavlja narudžbe. Nemamo još novog dostavljača.” “Zatvaraš

li ti večeras?”

“Ne, Avery.”

“Hoćeš ti zatvoriti?”

Dave je podigao obrve i zaimaču za umak. “Naravno, ako...”

“Dobro.” Owen je izvukao mobitel i otipkao Beckettov broj. “Treba mi

usluga.”

Kad je Avery ušla dvadeset minuta poslije, rumena od hladnoće,

Owen je sjedio za šankom i pijuckao pivo.

“Počeo je padati snijeg”, započela je. “Ne lijepi se za cestu tako

da ne bismo trebali imati problema pri dostavi za...”

Vidio je da ga je opazila, vidio je kako oklijeva. I pomislio:

jebemu.

“Hej, Owene.”

“Moram razgovarati s tobom.”

mart@ & nymphe

299

“Dostavljam narudžbe.” Pokazala mu je kutije za dostavu prije

nego što ih je posložila. “Daj da samo...”

Ustao je i odložio pivo. “Idemo onamo”, rekao je, primio je za

ruku i povukao prema vratima stubišta.

“Moram dostaviti narudžbe.”

“Beckett će to preuzeti.”

“Što? Ne, neće, ja ću...”

“Razgovarati sa mnom. Upravo sad.”

“Razgovarat ću s tobom poslije. Imam naružbe i večeras moram

zatvoriti tako da...”

“Beckett će dostavljati narudžbe. Dave će zatvoriti restoran.”

Poznavao je žar borbe u njezinim očima i u tom mu se trenutku

sviđao.

“Ja vodim ovaj lokal, a ne ti.”

“Sve je pod kontrolom, a možeš mu se vratiti nakon što nas dvoje

porazgovaramo.”

“Ovo je sranje.”

Pokušala je proći pokraj njega.

“Da, jest.” Kako bi pojednostavnio stvari, podigao ju je, prebacio

preko ramena i počeo se penjati stubama.

“Jesi li poludio?” Koprcala se i trzala. “Razbit ću ti glavu.”

“Nastavi tako pa ćeš pasti na glavu. To bi možda pomoglo.” Držeći joj

čvrsto noge, slobodnom rukom izvukao je svoje ključeve i među njima

pronašao onaj njezina stana.

mart@ & nymphe

300

“Owene, upozoravam te.”

Otvorio je vrata i zatvorio ih nogom.

Jako je dobro poznavao njezin karakter. Bila je spremna udariti, a

ne bi se libila ni ugristi. Budući da nije želio tragove njezinih zubi na

sebi — opet — i nije ju želio ozlijediti, razmotrio je svoje opcije.

Nadmoćan joj je bio težinom i snagom, zaključio je i odnio je u

spavaću sobu.

“Nemoj mi pomisliti da ćeš...”

Ostatak rečenice bilo je tek nerazumljivo mrmljanje kad ju je

bacio na krevet, legao na nju i zarobio joj ruke.

“Smiri se”, savjetovao ju je.

“Kako da ne bih!”

Znala je biti brza kao zmija i podmukla poput morskoga psa tako

da je sve dijelove tijela držao podalje od njezinih zuba. “Smiri se,

dovraga, i razgovarat ćemo. Neću te pustiti dok mi ne obećaš da me

nećeš udariti ni ugristi — ili baciti išta.”

Lagana borba eskalirala je do eksplozije punokrvnog rata.

“Odakle ti pravo? Misliš da možeš doći u moj lokal, naređivati,

govoriti mi što da radim i kako da radim? Ispred mojega osoblja?”

“Ne, ne mislim, oprosti. Ali nisi mi dala previše izbora.”

“Dat ću ti izbor. Odlazi odavde, i to odmah.”

“Misliš li da si ti jedina Ijutita?Ja mogu ovako cijelu noć ili se

možeš sabrati i izgladit ćemo ovo kao normalni ljudi.”

“Ozlijedit ćeš me.”

„Ne, neću.“

mart@ & nymphe

301

Brada joj je podrhtavala. “Moja opeklina...”

“Sranje.” Instinktivno je popustio stisak. To je bilo sve što joj je

trebalo.

Brza kao zmija, podmukla kao morski pas. Zarila mu je zube u

stražnji dio ruke.

Psovao je i siktao dok se hrvao s njom da je svlada. “Isuse, i krv si

mi pustila.”

“Pustit ću još za tren.”

“Lijepo.” Ruka ga je boljela poput pokvarenog zuba,

razbješnjujući ga. “Ako tako hoćeš. Držat ću te dok govorim. Želim

znati što se događa s tobom.”

“Što se događa sa mnom? Odvukao si me s posla, nosiš me okolo

i fizički mi prijetiš...”

“Nisam ti fizički prijetio. Zasad. Mislim što se događa s tobom,

prije ovoga?”

Okrenula je glavu u stranu i promatrala bodeže na zidu. “Ne

razgovaram s tobom.”

“Upravo tako, nisi gotovo cijeli tjedan. Ako sam nešto sjebao,

želim znati. Ako ne želiš biti sa mnom ili ne želiš napraviti korak

naprijed, zaslužujem to znati. Zaslužujem jebeni razgovor s tobom,

Avery, na jedan način ili drugi.”

“Nije riječ o tebi, ili nama, ili o tome.”

No, je li bila riječ, sinulo joj je. Na neki način jest — jer je ona to

dopustila.

mart@ & nymphe

302

Zatvorila je oči. Bilo joj je zlo od svega. Bilo joj je zlo od sebe

same.

Povrijedila ga je. Jasno je to vidjela kad je pogledala dalje od

svojih masnica. I nije napravio ništa čime bi to zaslužio.

“Nešto nije u redu. Moraš mi reći.”

“Pusti me da ustanem, Owene. Ne mogu govoriti ovako.”

Povukao se s oprezom, ali ona se samo podignula i sjela. A zatim

rukama prekrila lice.

“Je li riječ o pizzeriji?” Nije mu padalo ništa drugo na pamet. “Ako

imaš nekakvih financijskih problema ili...”

“Ne. Ne. Dobro mi ide posao.” Ustala je da svuče kaput i ostalu

odjeću za van. “Znaš da je moja baka otvorila zakladu za mene nakon

što je moja majka otišla. Pretpostavljam da je djelomično razlog tomu

bila krivnja, iako ona nije trebala osjećati nikakvu krivnju u vezi s tim.

Ja to nasljeđujem pa...” Slegnula je ramenima. “To je značilo da sam

mogla otvoriti Vestu i to znači da mogu otvoriti novi lokal. Samo se

moram potruditi da funkcioniraju.” “Je li tvoja baka bolesna?”

“Ne. Zašto...” Pitao je, shvatila je, jer je okolišala reći mu svoje

razloge. “Nitko nije bolestan. Ti nisi zabrljao.”

“Onda o čemu je riječ?”

“Moja me je majka posjetila.”

“Tvoja majka? Kad?”

“Čekala me je na stubama one noći kad sam se vratila iz šopinga

s Clare i Hope. Nije dobro završilo.”

Vratila se, sjela na krevet pokraj njega i spojila ruke. “Nisam je

niti prepoznala. Nisam znala tko je dok mi nije rekla.”

mart@ & nymphe

303

“Prošlo je dosta vremena.”

“Ne znam, možda sam potisnula njezino lice iz glave. Kad sam

malo bolje pogledala, nije se mnogo promijenila. Rekla je da me je

željela vidjeti, da joj je žao. Nisam prihvatila ispriku. Puno je plakala.

Nije me dirnulo.”

“Zašto i bi?”

“Bila je trudna kad su se oni vjenčali. Znala sam to - učila sam

matematiku. I razgovarala sam sa svojim ocem o tome davno. Voljeli

su se, rekao je, i s njegove strane to je bilo iskreno. Možda je ona

mislila da ga voli. Inzistirala je na tome da je bila jako mlada, imala je

samo devetnaest, a tata je imao jedva dvadeset i jednu. Bilo je mlad,

ali znao se nositi s time.”

Kako bi je utješio, Owen ju je pomilovao po bedru. “Willy B. je

strašan frajer.”

“Da, dobro, da.” Omaknula joj se suza, što joj je išlo na živce. “Ja

sam bila zahtjevno dijete, ona je morala raditi toliko toga, nije bila

sretna. Bla, bla, jebeno bla, bla. Tad je bacila bombu rekavši da je

imala abortus kad sam imala oko tri godine.”

Sad je Owen položio svoju ruku na njezinu. “To je ružno čuti.”

“Da, ali kladim se da je mom ocu bilo mnogo teže čuti - nakon što je

to napravila. Otišla je, pobacila, podvezala jajnike i nikad nije s njim

razgovarala o tim odlukama. Nije mu nikad ni rekla da je trudna. Tko

se tako ponaša?” zapitala je, pogledavši ga očima punim suza. “Tko se

tako ponaša prema svojemu bližnjemu? Znala je da je on želio još

djece, a ona je prekinula tu mogućnost i ne rekavši mu. To je drugi,

strašan način varanja.”

mart@ & nymphe

304

Nije ništa rekao, ali je ustao, pronašao kutiju s maramicama u

kupaonici i donio joj je.

“Hvala ti. Plakanje zbog toga ne pomaže, ali ja se još uvijek ne

znam nositi s time.”

“Onda možda plakanje zbog toga pomaže.”

“Rekla je da se izlanula o tome dok su se svađali jer je, zamisli,

bila uzrujana i ljutita. Pristala je na bračno savjetovanje, ali, hej,

osjećala se zarobljenom i nesretnom. Tako da je imala ljubavnika. I

još jednoga. Priznala je da su bila dvojica, ali bilo ih je više, Owene,

prije nego što je otišla. Shvatila sam to.”

Pogledala gaje. “Ti si znao. Gotovo je svatko znao da švrlja

okolo.”

Razmišljao je jedan trenutak gledajući u te izmučene oči. Nisu

željele lažnu utjehu. “Da, tako nekako.”

“Moja majka, gradska drolja. Bilo je lakše, zaista, kad je otišla.”

Primio ju je za ruku i približio je usnama. “Nikad nije lako.” “Možda

nije, ali barem više nije bilo pred očima moga oca, ili pred mojima.

Ostala je s frajerom zbog kojega nas je napustila. To je rekla i učinilo

se istinito. Steve. Tako se zvao. Saznala sam kako je bila nesretna,

kako je trebala nešto više. Kako je voljela tog Stevea.”

“Ona može to što je napravila opravdavati sebi. Ti to ne trebaš

prihvatiti. Ti osjećaj ono što osjećaš.”

“Osjećala sam se loše. Nije mi se sviđalo što se tako osjećam, ali

jesam. Stalno mi se ispričavala, govorila mi kako sam lijepa, kako je

ponosna na to što sam napravila od svog života. Kao da je ona imala

veze s time. Tad je izašlo na vidjelo da je taj Steve umro, prije

nekoliko mjeseci...

mart@ & nymphe

305

“Pa je sad sama”, promrmljao je Owen.

“Da, i bez prebijene pare. I to je izašlo na vidjelo kad je pitala da

joj pozajmim nekoliko tisuća.”

Ustao je i odšetao do prozora i zabuljio se u gusti snijeg. Nije

mogao zamisliti, jednostavno nije mogao zamisliti da roditelj može

iskorištavati dijete za neku dobit.

Ali mogao je zamisliti kako duboko može raniti, osobito nekoga

kao što je Avery. “Što si napravila?”

“Izgovorila sam mnogo grubih riječi. Ona je plakala još i više,

Isuse, i preklinjala me. Htjela je ostati ovdje, sa mnom. Nekoliko

tjedana, rekla je, a zatim samo na jednu večer. Bilo mi je zlo od svega,

baš zlo. Dala sam joj ono što sam imala u novčaniku i izbacila je.”

“Napravila si što si morala, i to je više nego što bi većina ljudi

napravila.” Okrenuo se. “Zašto mi nisi rekla, Avery? Zašto si me

odgurivala umjesto da mi dopustiš da ti pomognem?”

“Isprva nisam nikomu rekla. Jednostavno, nisam mogla.” Prišao

joj je i stao pred nju. “Ja nisam bilo tko.”

“Ne možeš razumjeti, Owene. Možeš suosjećati, ali ja nisam

tražila suosjećanje. Mislim da ne bih to mogla podnijeti. Ali ti ne

možeš shvatiti jer se nikad nisi osjećao neželjenim, nijednom u svom

životu. Ti si uvijek znao da te tvoji roditelji vole, da bi napravili sve da

te zaštite. Ti ne znaš, ti ne znaš koliko sam zavidjela tvojoj obitelji, čak

i prije nego što je otišla. Koliko sam vas sve trebala, i vi ste uvijek bili

uz mene. Moj tata i Montgomeryji. Vi ste bili pravi oslonac u mome

životu.”

“To se nije promijenilo.”

mart@ & nymphe

306

“Ne, nije. Ali morala sam napraviti nešto od sebe, za sebe. Bez

obzira na to koliko su stvari loše, i pokatkad su bile loše kod nas kod

kuće, čovjek želi da je njegova majka uz njega, da ga voli. A kad nje

nema, osjećaš se... manje vrijednim.”

Ne mogavši se sjetiti drugog izraza, podigla je ruke, a zatim ih

pustila da padnu. “Jednostavno manje vrijednim. Nije bilo važno što

je moj tata rekao, što su tvoji roditelji rekli, i Bog zna da su rekli i

napravili sve kako treba, i dalje sam osjećala da je ona otišla zbog

mene. Da sam bila zločesta, da nisam bila vrijedna ili jednostavno

nisam bila dovoljna. Istina je da nisam bila dovoljna.” “Nisi ti razlog,

Avery.”

“Znam to. Ali pokatkad čovjek zna jednu stvar, ali osjeća drugu.

Možda je to što je ona napravila djelomično utjecalo na to što sam

bila tako uporna i radila tako puno i što imam to što imam. Dakle,

dobro za mene.”

Nakon trenutka oklijevanja, potpuno se otvorila. “Ali postoji

jedno pitanje — pitanje zašto nisam nikad kadra održati čvrstu i dugu

vezu, zašto nikad nisam osjećala dovoljno da ostanem u vezi, ili bih

brzo uskakala u veze, a onda isto tako brzo tražila izlaz. Tako da se

brinem da je ona za to zaslužna.”

“Ne.”

“Otjerala sam te.” Ponešto pribranija, ponovno ga je pogledala.

“Imaš pravo u vezi s tim. Kad se pojave problemi, instinktivno tjeram

od sebe umjesto da primam k sebi.”

“Ovdje sam.”

“To si ti, Owene. To je zato što ne odustaješ. Ti rješavaš problem

dok ne dobiješ odgovor.”

mart@ & nymphe

307

Sjeo je. “Što je odgovor, Avery?”

“Ti bi ga trebao imati.” Naslonila je glavu na njegovo rame. “Žao

mi je. Povrijedila sam te i dopustila sam da misliš da si mi učinio nešto

nažao, a nisi. Već sam imala neke svoje pjobleme, valjda, a kad sam je

vidjela, to me je totalno sjebalo. Ne samo vezano uz tebe — možda

uglavnom uz tebe, ali ne samo to. Nisam čak ni rekla svome ocu. A

onda sam odlučila da hoću. Zasad sam se toliko suočila s time.”

Položio je ruku na njezinu. “Što si kuhala?”

“Bože.” Suspregla je suze. “Tako sam predvidljiva. Juhu. Odnijela

sam veliku zdjelu juhe tati i ona je bila tamo.”

Pomaknuo se i prislonio usne na njezinu glavu. “Još gore.”

“Ne znam. To je bio svojevrsni okidač. Bila sam tako ljutita što je

ona bila gore, da se on osjeća na bilo koji način onako kako sam se ja

osjećala. Izgledao je tako tužno kad sam uletjela unutra. Tako tužan s

njom koja je sjedila i plakala. Nisam to mogla podnijeti. Ista priča, i

sad kad malo razmislim, ne mislim da je lagala. Mislim da ništa nije

lagala. Mislim da joj je žao, a možda joj je žao samo zato što je sad

sama i može pogledati unatrag. Ali o tome je riječ. Ona je tužna,

skrušena i sama, i zna da se stvari ne mogu ispraviti.”

“Dao joj je pet tisuća i rekao joj je da će ih dobiti ako me više

nikad više ne traži. Rekao joj je da mu pošalje broj telefona kad se

skrasi i ako je ja budem htjela ikada kontaktirati, da će mi dati.”

“To je Willy B.”, rekao je Owen.

“Nisam mogla razumjeti zašto joj je dao novac, ali nakon što je

otišla, rekao mi je da je to zato što tuguje. To je dobrota u njemu. I

zato što je time zatvorio vrata koja smo on i ja trebali zatvoriti. To je

on koji misli na mene, koji me voli.”

mart@ & nymphe

308

“On je najbolji što može biti. Ali on nije jedini koji misli na tebe.”

“Znam. Sretna sam, čak i blagoslovljena. Nisam mogla reći ni tebi,

ni Hope, ni Clare ni bilo komu tko je stvarno, stvarno važan. Ja

jednostavno nisam mogla priznati da se moja majka vratila nakon svih

ovih godina zato što je sama i bez kinte. Bez obzira na to koliko joj je

bilo žao zbog onoga što je napravila, ona se vratila samo zato što je

trebala nešto. Znajući da me to čini manje vrijednom. Htjela sam sve

isključiti dok se ponovno ne osjećam svojom.”

Pričekao je trenutak. “Moram nešto reći.”

“Dobro.”

“Ona je manje vrijedna i uvijek će biti zato što ti je okrenula leđa,

zato što je otišla ne samo od svojih odgovornosti nego i od tvojeg

potencijala. Nikad neće imati kćer koja je beskrajno voli bez zadrške i

s istinskom srećom. Onako kako ti voliš svoga tatu. Ona je manje

vrijedna, Avery, ne ti.”

“Da, ali...”

“Nisam gotov. Je li tvoj tata manje vrijedan?”

“Bože, ne. On je više nego što većina ljudi može biti.”

“I njega je napustila. Otišla je bez ijedne riječi. Odabrala drugog

muškarca umjesto njega. Nije mu pokazala poštovanje da mu kaže

istinu, da se pošteno raziđu tako da se razvedu, ali to ga nije učinilo

manjim muškarcem, ocem ili prijateljem. Vratila se jer je nešto

trebala i uzela je njegov novac.”

“Ona je kriva, ne on.”

“Tako je. Ona je kriva. Ne on. Ne ti.”

mart@ & nymphe

309

Nešto je popustilo u njoj, nešto napeto, teško i bolno. “Pomažu

mi te riječi.”

“Još nisam gotov. Bez obzira na to jesi li sretna, tužna, bijesna ili

zadovoljna, ti si dalje ti. Ako misliš da sam uz tebe — ili ti odlučiš da

me želiš uza se — samo kad je sve u redu, u krivu si, i glupa si. Kod

mene to tako ne ide. Nikad među nama nije bilo površno, i što god se

drugo mijenjalo, to neće. To će uvijek ostati temelj.”

Sram je prevladavao tugu. “Zajebala sam.”

“Jesi. Ovaj ću put zažmiriti.”

Osjetivši olakšanje, slabašno se nasmiješila. “Dugujem ti oprost

kad ti zajebeš.”

“Podsjetit ću te kad bude vrijeme za to. Nadalje, osobno ne vidim

smisla u analiziranju prošlih veza, kako su i zašto funkcionirale ili nisu.

Ovdje je riječ o tebi i meni. Ako odlučiš da nam ne ide, ne trebaš

okolišati. Reci meni, ravno u lice. Ja nisam neki luzer kojeg se trebaš

riješiti.”

“Nisam nikad mislila...”

“Pokušala si me se riješiti.”

Izlike su joj bile na vrhu jezika. Jadno, shvatila je. Jadno i

pogrešno. “Ne znam jesam li pokušala jer sam mislila da bih te se

mogla riješiti ili jer sam znala da ne mogu. U svakom slučaju, bilo je

pogrešno jer je riječ o tebi i meni.”

Stavio je ruku na njezino lice. “Ozbiljno obećanje, ovdje i sad.

Reći ću ti ravno u lice kad budem želio prekinuti s tobom.” Prasnula je

u smijeh. “Isto tako.”

mart@ & nymphe

310

Posjeo ju je u krilo i mazili su se. “Drago mi je što si se ponio kao

zlostavljač i dovukao me ovamo. Nedostajali su mi razgovori s tobom,

provođenje vremena s tobom.”

“Morao sam biti zlostavljač jer si ti bila idiotkinja.” “Uvredama mi

ne pomažeš.” Ustala je. “A Beckett dostavlja narudžbe.”

“On sad ima troje djece. Dobro će mu doći napojnice.” Nasmijala

se i uhvatila ga za ruku, a zatim je pustila kad je zacvilio. “Oh, Bože.”

Ponovno ju je podigla, pozorno. “Stvarno sam te povrijedila.”

“Pričaj mi o tome.”

“Sam si kriv što si nasjeo na priču 'ooo, povrijedit ćeš me’.” “Neće

se više dogoditi.”

“Daj da ti to očistim.”

“Poslije.” Ponovno ju je posjeo u krilo, samo su sjedili dok je

svijet bio ponovno uravnotežen. “Je li ostalo išta te juhe?”

“Imam juhu od sušenih rajčica u zamrzivaču. Mogu je podgrijali.”

“Zvuči dobro. Poslije.” Zabacio joj je glavu i svojim usnama

pronašao njezine.

“Svakako poslije.”

Osjećajući se sentimentalno, obasula mu je lice poljupcima dok

mu je otkopčavala košulju. Mirisao je na piljevinu, čak i njegov vrat.

“Ovo mi je isto tako nedostajalo”, mrmljala je. “Nedostajalo mi je

dodirivati te.”

Samo nekoliko dana, stvarno, pomislila je, ali udaljenost je

nastala tako široka, tako duboka, da se činilo da su prošli tjedni. Sad

je bio ovdje, mirišući na piljevinu, prsa toplih i čvrstih ispod grube

mart@ & nymphe

311

termalne majice i hrapavih dlanova mirnih i nježnih dok loj je svlačio

džemper i bacio ga.

Njezin pravi oslonac, pomislila je. Stalan i stabilan.

Patio je zbog nje zbog boli koju je osjećala. Zbog činjenice da se

ona osjećala obveznom da je izdrži sama.

Rekla je da on ne može razumjeti, ali bila je u krivu. Nikad nije

vjerovao da moraš iskusiti bol da bi je razumio.

Mislio je da je poznaje, svaki djelić nje, ali bio je u krivu. Dijelovi

nje koji su preispitivali svoju vrijednost, hrabrost i srce njemu su bili

novi, i dodali su njezinoj složenosti i ranjivosti.

Tim je ranama ponudio nježan dodir, lagano milovanje,

zadovoljavajući sebe njezinim oblinama, otkucajima bila, izdasima

toplog daha na njegovoj koži.

Kad mu je obuhvatila lice rukama, kad je vidio kako mu se smiješi

kad su se njihove usne ponovno susrele, pomislio je: Evo je. Evo

Avery. Prava Avery.

Nježno je prelazila rukom niz njegova leda do bokova i natrag kao

da mjeri koliko je dug. Želeći mu se dati, dati u potpunosti,

pomaknula se da se omota oko njega, čuvši ga kako psuje jer je

ramenom pritisnula njegovu ozlijeđenu ruku.

“Ups.” Prasnula je u smijeh i sve je iščezlo. Sva krivnja i tuga,

izlike i brige.

Ti i ja, ponovno je pomislila. Ti i ja. Omotala se oko njega i

gricnula ga za rame.

“Sviđa mi se tvoj okus.” Prevrnula ga je i opet gricnula.

“Želiš grubu igru?”

mart@ & nymphe

312

“Ti je već igraš. Dovukao si me ovamo i bacio na krevet. Da

vidimo kako se tebi sviđa kad ja igram grubo.” Postupajući pažljivo s

njegovom rukom, zarobila mu je ručne zglobove i popela se na njega.

“Sviđa mi se.”

“Zato što smo goli.”

“To je svakako razlog.”

Spustila je glavu, ukrala mu poljubac, ponovno se uspravila, pa

nagnula, pa se opet uspravila.

“Tražiš probleme.”

“Oh, znam ja s tobom.”

Ponovno se nagnula nad njim, a zatim se spustila kako bi jezikom

prešla njegovim prsima.

Dobro, pomislio je kad mu je krv jurnula, znala je s njim.

Posjedovala je njegovo tijelo, svaki njegov centimetar, izazivaju

ga, draškajući, zavodeći, uzbuđujući. Brzo i grubo u jednome

trenutku, polako i nježno u drugom, od čega je gubio ravnotežu,

ritam, potpuno ga je opčinila.

“Owene, Owene, Owene.” Saputala je dok se uzdizala nad njim,

opijena moći i požudom.

Uzimala ga je duboko i sve dublje, stavivši dlanove na njegova

ramena, trijumfirajući i predajući mu se mahnito. Obuhvatio joj je

grudi i pritisnuo ruke na njezino galopirajuće srce.

Opet se nagnula, i ovaj put njihove su se usne spojile u dug,

drhteći poljubac.

mart@ & nymphe

313

Opet se uzdigla, zabacila glavu unatrag, dopustila da je sve ono

što su njih dvoje ispuni.

A onda ih je oboje dovela do uzleta.

Poslije je pregledala njegovu ruku i poljubila mu ranicu. U

kariranom ogrtaču podgrijala je juhu u kuhinji dok im je on natočio

svakom po čašu vina.

Zapalila je svijeće na stolu. Nije baš bila ponoćna večera,

pomislila je pogledavši na sat. Ali gotovo da jest.

“Baš jako pada snijeg. Trebao bi ostati.”

“Da, trebao bih.”

Zadovoljna, ulila je juhu u duboke bijele zdjele dok je snijeg

padao po ostatku svijeta.

mart@ & nymphe

314

17

okle je god dopiralo njegovo sjećanje, Owen je volio

shvatiti stvari, pronaći odgovore i izdvojiti detalje. Njegova

unutarnja sklonost organiziranju, planiranju i pronalaženju

rješenja činila ga je idealnim koordinatorom poslova Obiteljske

građevinske tvrtke Montgomery. Nije nikad ni pomišljao, ne ozbiljno,

raditi išta drugo i nije mogao zamisliti da bi mu išta drugo davalo istu

razinu zadovoljstva ili ponosa.

Volio je raditi sa svojom braćom. Mogli su se ne slagati, kao što

često i jesu, svađati se, vrijeđati i prigovarati. Ali uvijek su bili jedan uz

drugoga. Razumio je njihove ritmove kao što je razumio i svoj.

Poznavao je njihove slabosti, što je bilo praktično ako je bio bijesan i

htio ih podbadati.

Rješavanje problema tako da je predočio činjenice, ¿iudio

moguće kompromise i povremeni ultimatum bilo je njegova

specijalnost.

I situaciji s Elizabeth pristupio je kao problemu.

Imali su duha u hotelu. Čudna činjenica, da, ali je bila činjenica.

Do dana današnjega pokazala se uglavnom pristupačnom, pomalo

temperamentnom, i sve ih je zadužila tako što je upozorila Becketta

kad je onaj šupak Sam Freemont napao Clare.

Ona je tražila samo jednu stvar. Billyja.

Problem je bio u tome što ne znaju tko je dovraga bio Billy. Gdje

je dovraga on? Kakav je odnos on imao sa ženom koju su oni nazvali

Elizabeth?

D

mart@ & nymphe

315

Prsten je upućivao na vezu, vjerojatno i zaruke. Ali to u Owenovoj

glavi nije bila činjenica.

Njihov hotelski duh nije ništa govorio.

Owenu se činila najbolja ideja da počne s otkrivanjem tko je

Elizabeth i da ustanovi kad je umrla.

Na mjestu gdje je bio hotel, iako to nije bila provjerena činjenica,

nego logična pretpostavka.

“Ima najviše smisla, zar ne?” Otvorio je laptop u blagovaonici s

teorijom da bi mu Elizabeth mogla dati smjernice ako bude radio na

problemu na samom mjestu događanja.

“Slažem se”, rekla je Hope i stavila kavu pred njega. “Zašto bi

inače bila ovdje?”

“Istražuiem o mjestima s paranormalnim aktivnostima. Ima svega

i svačega, mnogo je toga smeće — ali ono što sam pronašao jest da

većina ljudi koji nisu, znaš, prešli u drugi svijet, motaju se oko mjesta

gdje su umrli ili se vraćaju na mjesto koje im je bilo važno ili bitno.

Ako je umrla ovdje, mogla je biti gošća, mogla je raditi ovdje, mogla je

biti u srodstvu s vlasnicima.”

“Knjiga umrlih mogla bi biti polazišna točka, ali gdje početi?” “Da,

to je problem!”

“Pa, tvoj opis njezine odjeće podsjeća me na razdoblje nakon

početka Građanskog rata i prije 1870. Nije široka, široka krinolina, ali i

dalje je široka.”

“Da. Na neki način...” Raširio je ruke. “Nakratko sam je vidio.”

mart@ & nymphe

316

“Da je ona meni dopustila da je vidim, imala bih bolju ideju.”

Zašto nije? Naposljetku one su bile — kao što je Avery rekla —

sustanarke. “Kakvi su bili rukavi?”

“Rukavi?”

“Haljine, Owene. Dugi, kratki, uski, napuhani?”

“Oh. Hmm... dugi. Nekako veliki, mislim.”

“Rukavice? Je li nosila rukavice?”

“Ne mislim da sam... Mislim da da, ali bez prstiju. Nekako

čipkaste, poput miljea moje bake. I sad kad razmislim o tome, jedna

od onih stvari koje se omotaju.”

“Šal — i rekao si mrežica za kosu.”

Zurio je u nju. “Jesam?”

“Rekao si da je imala kosu podignutu straga u neku mrežicu. To je

mrežica za kosu.”

“Ako ti tako kažeš.”

“Kažem. Imam minutu ili dvije. Mogu?” pitala je, pokazavši

rukom na njegovu tipkovnicu.

“Slobodno.”

Okrenuo je laptop prema njoj, sjela je i tipkala dok je on čekao i

uživao u svojoj kavi.

“Prilično sam sigurna da, ako spojiš sve te elemente, govoriš o

ranim do srednjim šezdesetima devetnaestog stoljeća.”

Pustio ju je da radi u tišini nekoliko minuta. Kako je mirno ovdje,

pomislio je, i to usred dana. Trebao bi se uskoro vratiti na gradilište

mart@ & nymphe

317

slastičarnice, pomoći Ryderu. I možda skoknuti do Veste poslije, da

vidi hoće li moći nagovoriti Avery da izađu van— ili ostanu doma.

“Kako ti se čini ovo?” Hope je okrenula ekran prema njemu. “Što

misliš?”

Sa znatiželjom je proučavao crtež male skupine žena u nekoj

primaćoj sobi. “Pitam se kako su žene željele nositi nešto što izgleda

tako neudobno.”

“Moda je bolna, Owene. Mi živimo s time.”

“Valjda. Ovo je prilično slično, isti je tip, mislim. Suknja je bila

gotovo kao ova, i rukavi, i imala je visoki ovratnik kao ova. Možda je

bila neka čipka ili nešto slično na njemu.”

“Ovo je moda iz 1862. Tako da možeš početi s tom godinom.

I sumnjam da tražiš služavku ili sobaricu”, dodala je Hope dok je

proučavala ilustraciju. “Preraskošna je. Nije nemoguće da joj je tu

haljinu mogao dati njezin poslodavac ili rođak, ali, kako se čini,

odijevala se kao žena koja je bila imućna.”

“Počet ćemo s tvojim tezama. Hvala ti.”

“Nema na čemu, zanimljivo je. Bit ću u uredu ako me zatrebaš.”

Kanio je tomu posvetiti pola sata, a zatim se opasati remenom s

alatom. Međutim, potpuno se uživio, zavirujući u stare zapise, stare

novinske članke, geneaološke internetske stranice.

U jednom se trenutku Hope vratila natrag, dolila mu kavu i

donijela tanjurić s toplim keksima.

Napokon se naslonio na stolicu i namršteno gledao ekran

laptopa.

mart@ & nymphe

318

“Što je ovo, dovraga?” viknuo je Ryder. “Ti sjediš ovdje i jedeš

kekse dok se ja ubijam od posla u susjednoj zgradi?”

“Ha?”

“Dva i pol su, jebemu.”

“Oh. Oprosti. Mislim da sam je pronašao.”

“Koga si pronašao?” Ryder je dohvatio posljednji keks i zagrizao

ga, nakon čega je njegova ljutnja ponešto popustila.

“Znaš.” Owen je pokazao rukom prema stropu. “Nju.”

“Za Boga miloga, imamo posla. Igraj se hvatača duhova u svoje

slobodno vrijeme.”

“Eliza Ford, iz obitelji Ford iz New Yorka.”

“Drago mi je da smo to raščistili.”

“Ozbiljno, Ry, mislim da odgovara. Umrla je ovdje od neke

groznice sredinom rujna 1862. Pokopana je u New Yorku. Imala je 18

godina. Eliza, Elizabeth, Lizzy. To je nekako kul, zar ne?” “Ne mogu

vjerovati. Ona je ovdje oko stotinu i pedeset godina. Mislim da može

čekati dok ne završimo prokleti posao u susjednoj zgradi.” Podigao je

šalicu i otpio. “Kava je hladna.”

“Idem sad gore, pokušat ću razgovarati s njom. Poslije ću ti

nadoknaditi vrijeme. Avery ionako radi do šest.”

“Baš mi je drago što ti se ovaj naš beznačajan posao uklapa u

privatni život.”

Budući da mu se nije svidio Ryderov ton, odgovorio mu je.

“Rekao sam da ću ti nadoknaditi vrijeme i, kvragu, dugujemo joj.

Upozorila nas je na Sama Freemonta. Mogao je — što bi, zasigurno, i

mart@ & nymphe

319

napravio — učiniti mnogo više zla Clare da Beck nije stigao

navrijeme.”

“Sranje.” Ryder je svukao kapu i rukama prešao kroz kosu. “U

redu, razgovaraj sa svojom mrtvom prijateljicom, a zatim dođi na

gradilište. Ima li još ovih kolačića?”

“Ne znam. Pitaj Hope.”

Gunđajući, Ryder je krenuo van.

Owen je isključio laptop, ostavio ga na stolu te pošao stubama

gore. Pronašao je nekoliko žena u dobi između osamnaest i trideset

koje su umrle u gradu u tom razdoblju. Bilo bi ih još više da se držao

teorije da duh može birati svoju dob.

Ali Eliza Ford činila se ispravnim izborom.

Već je bio gore kad se sjetio standardne procedure koju su Hope i

Carolee imale tako što su zaključavale sve gostinjske sobe koje nisu

bile zauzete. Živima barem.

Okrenuo se s nakanom da se vrati dolje. Međutim, vrata

Elizabeth i Darcy su se otvorila.

“Dobro. Shvatit ću to kao poziv da uđem.”

Bilo je čudno ući u sobu koja je mirisala na lavandu i Elizabethinu

- Elizinu — kozju krv.”

“Dakle.”

Vrata su se lagano zatvorila za njim kliknuvši, na što mu je jeza

krenula niz kralježnicu.

“Dakle”, ponovio je. “Otvoreni smo već više od mjesec dana.

Stvari idu prilično dobro. Imali smo malo vjenčanje prošli vikend.

mart@ & nymphe

320

Pretpostavljam da znaš nešto o tome. Bilo je dobro, prema Hopeinu

izvješću. Dakle, moram ići raditi u susjednu zgradu, ali malo sam

istraživao dolje. O tebi. Pomoglo bi nam da znamo tko si. Eliza?”

Svjetla su se palila i gasila, i prsti su ga zagolicali.

“Jesi li ti Eliza Ford?”

Prvo su se pojavili obrisi, zamagljeni i nježni, a onda su se izoštrili

u siluetu žene. Nasmiješila mu se i naklonila.

“Znao sam! Eliza.”

Položila je ruku na srce i zakleo bi se da je čuo šapat u glavi. Lizzy.

“Zvali su te Lizzy, to ti je bio nadimak.”

Billy.

“Billy te je zvao Lizzy. Tko je bio Billy?”

Položila je svoju drugu ruku preko one na srcu i zatvorila oči.

“Voljela si ga. Razumijem to. Je li on živio ovdje, u BoonsBorou,

ovdje blizu? Jesi li mu došla u posjet? Je li on bio s tobom kad si

umrla? Ilije on umro prvi.”

Njezine su se oči širom otvorile. Prepoznao je šok i opsovao sam

sebe. Možda ona nije znala da je mrtva — ili da je Billy isto tako

mrtav. Čitao je i o tome. “Mislim, jesi li ga upoznala ovdje? LJ

hotelu?”

Iščezla je. Trenutak poslije vrata trijema su se širom otvorila i

zalupila.

“Dobro. Pretpostavljam da moraš malo razmisliti. Razgovarat

ćemo poslije. Pametno, Owene,” promrmljao si je u bradu dok je

silazio. “Zaista taktično. Onda, Lizzie, kako je biti mrtva? Sranje.”

mart@ & nymphe

321

Odnio je laptop u kamionet i izvadio alat. Tad je prošao kroz

ogradu i u susjednu zgradu kako bi se iskupio svojim pištoljem za

čavle.

“To je tako tužno.” Avery je izlila marinadu koju je togajutra

prelila preko odrezaka od tune. “Samo osamnaest. Znam da ljudi nisu

dugo živjeli i žene su se udavale i imale djecu mnogo ranije. Ali ipak.

Osamnaest. Groznica?”

„Nisam mogao pronaći mnogo — sad ću potražiti više kad imam

ime s kojim mogu krenuti. Bilo je doista samo nekoliko redaka o njoj.”

“Eliza. To je tako blizu imenu koje joj je dao Beckett — i nadimak

Lizzy.”

“Čini se sve predodređenim. Mama je odabrala ime te sobe,

Beckett ju je počeo zvati Elizabeth zbog toga. A zatim Lizzy.” “Ne

znam je li predodređeno, ali je sablasno — prilično sablasno. I ja

mislim da si sjajan — čak bih rekla i genijalan — što si je pronašao, ali

kako će ti to pomoći da pronađeš tog Billyja?” “Trebao sam nešto za

što se mogu uhvatiti. Znam njezino ime, gdje je živjela, gdje i kako je

umrla — čak i ako ona to nije znala — mogu pokušati slijediti te

tragove do njega. Je li se ona sastajala s njim ovdje? Je li on bio

odavde? Ilije bio još jedan putnik?”

Dok je prala salatu, okrenula se prema njemu. “Rujan 1862. To bi

mogao biti odgovor?”

“Zašto?”'

“Owene.” Stavila je salatu da se suši i prišla mu. “Koliko dugo

živiš u južnom dijelu vašingtonskog okruga?”

mart@ & nymphe

322

“Cijeli svoj — oh, sranje. Nisam pomislio na to. Bio sam tako

usredotočen na to da je pronađem i kad sam došao do tog imena

— bitka kod Antietama.”

“Ili Sharoburga, ovisi o tome na kojoj si strani bio. Sedamnaestog

rujna 1862. Najkrvaviji dan u Građanskom ratu.”

“Mogao je biti vojnik. Možda, možda”, razmišljao je. „Možda je

došla ovamo da ga vidi, da ga posjeti. Ljudi su čak išli van i promatrali

bitke, zar ne? Od toga radili jebene piknike.”

“Ljudi su uvijek bili nastrani. U svakom slučaju, ona je umrla na

dan bitke. Rekao si da je došla iz New Yorka tako da je bilo logično da

je odsjela u hotelu. da je imala prijatelje ili rodbinu u okolici,

vjerojatno bi odsjela kod njih. Može biti da je Billy isto tako iz New

Yorka i da je ona zbog nekog razloga pošla za njim.”

“Ili je on odavde i ona je došla da bude s njim. Ili je on, kao većina

muškaraca njegovih godina — ako pretpostavljamo da su približne

njezinima — bio u ratu.”

“To je veoma izgledno. Kušaj ovo.”

Uzeo je komadić tankog, hrskavog kruha. “Dobro je. Stvarno

dobro. Što je to?”

“Eksperiment. Tijesto za pizzu, razvaljano tanko poput papira,

dodani začini i pečeno. Razmišljam o tome da ga poslužujem u novom

restoranu. Dakle, čini se da, ako je došla da ga vidi i ako su bili

zajedno, ne bi ga sada tražila. Ona je umrla, ali ako je on bio ovdje,

zar nije bio s njom? Dakle, ako slijedimo tu pretpostavku, on nije bio

ovdje kad se ona razboljela.”

“Ili ju je, jednostavno, razočarao. Nije došao. Možda je bio

oženjen, nezainteresiran.”

mart@ & nymphe

323

Izmaknula mu je tanjur s kruhom prije nego što je mogao

dograbiti još jedan komad. “To nije romantično. Drži se romantike ili

nema više za tebe.”

“Samo razmatrani mogućnosti.” Kako je i dalje držala kruh izvan

njegova dosega, zakolutao je očima. “Dobro, oni su bili Romeo i Julija

Građanskog rata. Ukleti ljubavnici.”

“Ne volim tinejdžerska samoubojstva. Smisli nešto drugo.”

“Pregladan sam da mislim.”

Popustivši, ponovno je položila tanjur pred njega. “U svakom

slučaju, ili u bilo kojem slučaju, ne čini se da to pomaže da

pronađemo Billyja.”

“Vidjet ću što još mogu pronaći o Lizzie. Prva faza.” Razlomio je

kruh na dva dijela i ponudio joj jednu polovicu. “Možeš ga nazvati

hrskavcem. Zbog zvuka kad ga razlomiš.”

“Ha, možda i praskavcem. Razmišljam da stavim taj kruh i grisine

u nekakvu staklenu čašu na svaki stol.”

“Sljedeći tjedan mogli bismo početi s radovima.”

“Sljedeći tjedan? Stvarno? Ozbiljno?”

Uživao ju je gledati kako se oduševljava. “Samo rušenje, ali da.

Provjerio sam za uporabnu dozvolu. Sutra poslijepodne ću moći doći

po nju.”

“Oh, čovječe.” Zavrtjela se oko šanka i skočila na njega. “Oh,

čovječe, oh, čovječe.”

Kad su mu usne bile ponovno slobodne, nasmijao se. “Jedva

čekam da vidim što ćeš napraviti kad dobijem uporabnu dozvolu.”

“Možda će uključivati kostime. Oh, čovječe.”

mart@ & nymphe

324

“Kakve kostime?”

“Owene.” Uzdahnula je i priljubila se uz njega. “Bit će vjerojatno

ludnica neko vrijeme. Planiranje, priprema, izvedba. Vjerojatno ću biti

luda neko vrijeme.”

“I što je to drukčije nego inače?”

Uštipnula ga je prije nego što mu je iskliznula iz naručja. “Samo

želim da znaš da to neće biti zato što te izbjegavam ili što kočim našu

vezu.”

“Dobro.” Budući da je malo odškrinula vrata, on je zakoračio

unutra. “Je li tvoja majka poslala ikakve podatke o sebi tvom tati?”

“Nije.” Podigla je ramena i opustila ih. Ali razgovor o tome nije završio

jer ju je primio za ruke, gledao ravno u uči i čekao da nešto kaže.

“Dobro, ne izgaram od želje da saznam, ali možda se još nije

skrasila. Ili, budimo realni, možda nikad neće ništa poslati. On joj je

dao novac i moguće je da ostaje na tome. Ne znam baš što osjećam u

vezi s tim ili u vezi s njom”, nastavila je Avery. “To je poput

razmišljanja da Billy nije bio s Lizzie, namjerno. „To je okrutno.

Dovoljno je okrutnosti na svijetu. Pokušat ću biti malo optimistična za

promjenu.”

“Onda ćemo krenuti od pretpostavke da bi bio s njom da je

mogao.”

“To mi se više sviđa. Ako se Traci ne bude javila, meni to neće biti

problem. Ne znam, iskreno, zašto bih je uopće kontaktirala. Ona nije

dio mog života i to je bio njezin izbor.”

“Mrzim što te to boli.”

mart@ & nymphe

325

“I ja isto. Teško je znati da itko ima takvu moć nad mojim

osjećajima. Preboljet ću ja to. Dosta o njoj.”

Avery je mahala rukom zrakom kao da nešto briše. “Dobrodošli u

kušalačku kuhinju MacT. Ja ću biti vaša poslužiteljica, vaša kuharica i

vaša somelijerka večeras.”

“Sve to?”

“Još i više, poslije - ako Vam se posreći.”

“Osjećam da su mi zvijezde naklonjene.”

“Večeras Vam predstavljam pečeni odrezak od tune na podlozi

od mladica salate i juliene povrća u octu od šampanjca.

“Sve sam sretniji i sretniji.”

“Možemo započeti s našim, nadam se, uskoro poznatim

predjelom od jastoga i artičoka. Sve posluženo s osvježavajućim

sauvignon blancom.”

“Ja sam za.”

“Iskrena reakcija”, rekla je.

“Možeš računati na mene.”

Izvadila je tavu za tunu i nasmiješila se. “I računam.”

****

Kako bi nadoknadio vrijeme potrošeno u potrazi za Billyjem i

večerima provedenima s Avery, Owen se stavio na raspolaganje

mart@ & nymphe

326

Ryderu. Izračunao je, uzimajući u obzir brzinu izvođenja radova, da će

slastičarnica biti završena do lipnja, a tad će i stanovi iznad nje biti

spremni za useljenje.

Prikupio je nešto više informacija o Elizi Ford, ali je želio uzeti si

vremena da dobro razmisli o njima.

Kao što je i obećano, rušenje je započelo na dijelu Averyna

restorana gdje se nalazi bar, a on je nastavio s oba projekta tijekom

veljače i ožujka.

Kako se približavao travanj, a s njim i zakazano vjenčanje, braća

su — kao i dio društva — provodila vikende u Beckettovoj kući.

U nedjelju popodne iznenada je zatoplilo, pa se tako snijeg

pretvorio u blato. U kući se pod svjetlucao oko uprljanih komada

kartona, a trojica braće pomno su promatrala gotovo dovršenu

kuhinju.

“Izgleda dobro”, kazao je Beckett. “Vraški dobro. Elementi će biti

postavljeni sutra, ovdje i u kupaonicama., Baš ćemo završiti s

radovima.”

“Uspjet ćete.” Owen je imao plan i nije dao da ga itko poremeti.

“Da niste odugovlačili”, istaknuo je Ryder, “ne bismo se sada

ubijali od posla.”

“Čovjek uči cijelog života. U svakom slučaju, Clare će sad moći

udariti i svoj osobni pečat svemu ovome. To je naša kuća, ne samo

moja.”

“To govori čovjek koji je već spreman biti bičevan.”

“To govori čovjek koji se ženi za ljubav svoga života.” Beckett se

okrenuo. “Dobro osvjetljenje, dobar prostor. Bit će mi zadovoljstvo

mart@ & nymphe

327

ponovno uživati u komforu. Nema više nijednoga slobodnog

centimetra u Clareinoj kući. Uvijek moram preskakati ili dijete ili psa.”

“Misliš da će se to promijeniti?” upitao je Owen.

“Ne.” Beckett se na trenutak zamislio i nasmijao se. “Ja nemam

problema s time i radujem se što ću i ovdje morati preskakati preko

djece i pasa. Do vjenčanja je ostalo ni mjesec dana.”

“Baš dobro što će se djevojačka večer održati u hotelu”,

prokomentirao je Owen.

“Mogli bismo i na tome zarađivati u hotelu.”

“Što je još važnije, i momačka.” Ryder je zakvačio palčeve za

pojas s alatom. “Pripremamo ti veliko iznenađenje.”

“Radim na tome”, podsjetio ga je Owen.

“Da, da. Zašto toliko gnjavaže kada možemo jednostavno otići u

stripti zbar. Nije to klasik bez razloga.”

“Poker, cigare i viski — mladoženjin izbor.”

“Bez striptizeta”, potvrdio je Beckett. “To mi je previše.”

“Čovječe, srce mi se slama.”

“Kada se ti budeš ženio, imat ćemo striptizete.”

“Bit ću prestar da bih ih primijetio. Ne planiram imati momačku

dok ne ispunim uvjete za mirovinu. Kad malo bolje razmislim, čovjek

nikad nije prestar da bi cijenio golu ženu. Zapamti to.” Budući da su

joj ruke bile zauzete, Justine je laktom kucnula o staklena vrata atrija.

Owen ih je otvorio, uzevši veliku obloženu torbu i golemu

termos-bocu.

mart@ & nymphe

328

“Oh, pogledaj ovo! Beckette, pa to je prekrasno.”

“Nije ovo napravio sam”, podsjetio ju je Ryder.

“Svi za jednog”, promrmljala je. “Imat ćeš prelijep dom. Toliko

ste toga napravili u ovih nekoliko tjedana otkad nisam bila ovdje.”

“Provest ću te cijelom kućom.”

“Dogovoreno. Ali prije toga ručajmo. Donijela sam maneštru,

sendviče s prženom šunkom i sirom i crumble od jabuke.”

“Najbolja mama na svijetu.” Ryder je otvorio obloženu torbu. “Ja

ću samo juhu”, kazao je Owen držeći se za trbuh. “Više jedem otkad

sam Averyn kušač, a manje vježbam jer sam preokupiran Beckovom

kućom.”

“Baš dobro što spominješ vježbanje.” Justine je izvukla papirnate

tanjure i žlice iz svoje goleme torbe. “To je ono o čemu bih htjela sa

svima vama razgovarati.”

Sve je iznijela na šperploču koja je privremeno prekrivala donje

ormariće. “Hladni napitci su u autu.”

“Slušamo te.” Beckett je otvorio hladnjak.

“Ima li dijetne Cole?”

“Zašto bi je trebalo biti?” zapitao se Ryder.

“Oh, pa možeš biti iskren prema meni”, odlučna je bila Justine.

“Ali riješit ću se viška brzo. Pogotovo za, recimo, devet mjeseci do

godine dana, kad ću moći odraditi pokoji sat u Fit In BoonsBorou.”

Ryder je zastao kako bi zagrizao veliki zalogaj sendviča s prženom

šunkom i sirom. “Mama.”

mart@ & nymphe

329

Justine je spokojno lijevala juhu u zdjelu, ponudivši je Owenu.

“Primijetila sam da se zgrada iza hotela, s kojom trenutačno dijelimo

parkiralište, prodaje.”

Beckett je uzdahnuo. “Mama.”

“I zapelo mi je za oko da ni u gradu, ni u njegovoj okolici ne

postoji nijedan fitness-centar. Ljudi moraju ući u automobil, voziti se,

otići do teretane, vratiti se u auto. A Hope je rekla da se već

popriličan broj gostiju raspitivao za teretanu.”

Owen je zurio u juhu. “Mama.”

Justine je veselo nastavila: “Zasad to i nije nešto posebno

atraktivna građevina, a i zaklanja pogled našim gostima iz dvorišta ili

sa stražnjih trijemova. Međutim, mogla bi postati atraktivna, a dobili

bismo i parkiralište.”

“Nismo završili slastičarnicu”, istaknuo je Owen. “Jedva smo

uspjeli započeti radove na novom restoranu.”

“Od svih mojih sinova, ti si onaj koji najbolje razumije važnost

planiranja unaprijed. Ja sam u pregovorima. To još nisam kupila, a i

ne kanim bez prethodnog razgovora s vama. Sami pregovori kao i

kupoprodajni ugovor zahtijevaju određeno vrijeme. Ako sve bude po

planu, Beckett bi mogao početi raditi na nacrtima nakon povratka s

medenoga mjeseca.”

“Mama”, zaustio je Beckett, “jesi li bila tamo u posljednje

vrijeme?”

“Kad već pitaš, jesam. Ima posla oko nje.” Ponudila ga je juhom.

“Puno posla. Zar nismo sretnici što znamo raditi taj posao? I nije

nimalo zahtjevna kao što je to bio hotel.”

mart@ & nymphe

330

“Treba je kupiti i sravniti sa zemljom”, promrsio je Ryder. “Možeš

ti i bolje. Preurediti je, da, srušiti je, ne.”

“Ti već znaš kako želiš da izgleda.”

Nasmijala se Owenu. “Imam nekih ideja. Naravno, ne bismo se

mogli uspoređivati s velikim lancima fitnes scentara. Ali bismo im sve

pružili na toj lokaciji. Fitness-centar za 21. stoljeće, sa šarmom

maloga mjesta — s brojnim i različitim tipovima treninga.”

“Čak kad bismo i mogli prenamijeniti tu zgradu u fitnes scentar,

morao bih pronaći osoblje, trenere, instruktore.”

“To prepusti meni”, rekla je Ryderu.

“Na katu bi bila velika dvorana s manjim dječjim vrtićem, možda i

salonom za masažu. Prostor za fitness s kondicijskom opremom,

opremom za kružni trening i utezima u prizemlju, manja prostorija i

svlačionice — svaka s parnom kupelji i saunom. Sve me to podsjeća

na toplice. Pronaći ćemo rješenje.” Potapšala je Becketta po obrazu.

“Hoćemo li?”

“Pretpostavljani da hoćemo. Ako je uspiješ kupiti.”

Razvukla je lice u osmijeh. “I to prepusti meni. Dobro, što je s

onim obilaskom?”

“Idemo. Krenut ćemo odozgo prema dolje.”

Ryder ih je namršteno gledao kako odlaze. “Kvragu. Kvragu, ovo

je dobra ideja.”

“Ona ih uglavnom i ima. Čak i ako uspije brzo kupiti zgradu, prije

sredine proljeća, vjerojatnije prije ranog ljeta nećemo imati nacrte i

dozvole. To je uglavnom Beckov posao.”

mart@ & nymphe

331

“Hvala Bogu. Ne bih imao ništa protiv potpuna preuređenja”,

izjavio je. “Svidjelo bi mi se ozbiljnije rušenje. Ali prvo moramo

dovršiti slastičarnicu. Moramo pronaći nekoga za nju, osim ako mama

ne misli da ćemo mi peći cupcakes.”

“Možda to mogu srediti. Ima jedna Averyna poznanica, koja se

doselila iz Washingtona, gdje je radila kao slastičarka. Traži prostor u

kojem bi pokrenula vlastitu slastičarnicu.”

“Još jedna gradska djevojka?” kazao je Ryder slegnuvši

ramenima. “Kako izgleda?”

“Udano.”

“Ti se pobrini za to, Beck će se pobrinuti za teretanu, a ja ću se

pobrinuti da su radovi u tijeku.”

“To je ono što radimo”, kazao je Owen.

“A njoj će jednog dana valjda ponestati starih zgrada.”

Smijući se, Owen je ipak uzeo sendvič. “Ne nadaj se tomu, sinko.”

“Teretana?” pitala je Hope.

“Ona je u planu, ako uspiju kupiti taj objekt.”

Avery je sjedila u blagovaonici s Hope, privodeći kraju planove za

Clareinu djevojačku večer. “Owen je rekao da mu je mama totalno

zagrijana.”

“I prebojit će je, zar ne? Neće je valjda ostaviti u onoj ružnoj

zelenoj boji?”

“Mislim da možeš računati na to. Owen je rekao da Beck želi

ukloniti ravni krov i postaviti kosi.”

mart@ & nymphe

332

“Gostima će se to svidjeti. A i meni. Prošetati preko parkirališta

do sjajne, nove teretane? Divota. Otkad sam se preselila ovdje,

vrhunac mi je života gledanje DVD-a. Voljela bih jedan pošteni tečaj

joge.”

“Ja sam oduvijek željela ići na jogu. Ima dosta rastezanja, mogla

bih i narasti. Ako je ovo sve, mogu to pokupiti potkraj tjedna kada

budem opet išla u nabavu.”

“Savršeno. Bit će simpatično. Cvijeće, lijepo aranžirana hrana,

šampanjac, kičasta torta — nekoliko bedastih igara s otmjenim

nagradama. Za našu Clare.”

“I prije negoli se ponovno okrenemo, gledat ćemo je kako se

udaje za Becketta.”

“To me podsjetilo da te pitam mislite li ti i Owen isto o tome.”

“Ne. Ne”, odvratila je Avery napola se smješkajući. “Upravo sad sve je

kako treba biti. Opušteno, što je dobro. Ja nikada nisam bila pristaša

braka — za samu sebe. Možda ćemo uskoro početi živjeti u grijehu.”

“Čujem te, ali nisi me uvjerila. Ti ga voliš.”

“Volim ga, možda sam se baš zatreskala.” Bilo je lakše reći to i

osjetiti nego što bi to mogla ikad zamisliti. “Pokušavam se na to

naviknuti, vidjeti hoće li potrajati. Kao što sam rekla, sad je sve kako

treba biti. I oboje imamo posla preko glave, kojemu kao da se ne

nazire kraj. Previše posla.”

“Avery, ti nikad nisi ništa drugo ni željela, a ni on, što sam

shvatila kad sam ga upoznala. Takvi ste. Takvi ste oboje.”

“To je prednost.”

mart@ & nymphe

333

“Ne želim biti dosadna, ali imam želju to reći svaki put kada vas

vidim zajedno. Pomislim, savršeno. Avery je našla sebi savršenog

partnera.”

Avery se promeškoljila i protrljala ruke o bedra. “Mislim da me

pomalo plašiš.”

“Očvrsni. Naravno da ne moraš žuriti, ali ako on nije zaljubljen u

tebe točno onoliko koliko i ti u njega, ne znam kako ću danas raditi.”

“Samo nastavi tako pa ću početi spajati tebe i Rydera.”

“I kažeš da ja tebe plašim. Odsad pa nadalje moja su usta

zapečaćena. Čvrsto.”

mart@ & nymphe

334

18

very je ostala sat duže u Owenovu krevetu. On je već

ustao, odjenuo se i izašao u 6.45 kako bi stigao na

sastanak na gradilištu u sedam.

Njezinu gradilištu, pomislila je dok se udobno namještala kako bi

se prepustila sanjarenju. Htjela je otići s njim samo da vidi sljedeću

fazu, ali znala je da bi smetala pa je odustala. Poslije će navratiti,

nakon što obavi kupnju i neke sitnice. Dotad bi rušenje trebalo

odavno započeti.

Bit će zabavnije, razmišljala je lijeno, ovako će je iznenaditi

napredak.

Mnogo napretka na mnogim područjima, sanjarila je. Njezina će

se najbolja prijateljica udati za manje od mjesec dana, a ona će biti

dio toga. Gledat će dva dobra prijatelja kako se zavjetuju jedno

drugom, stvaraju si obitelj, slave neku vrstu čuda.

Ljubav joj se i činila kao neka vrsta čuda, i to ono za koje nikada

nije bila sigurna da uopće postoji. Ali i sama se u to uvjerila vidjevši

Clare i Becketta kako su zajedno pronašli to čudo - i imali vjere i

hrabrosti pouzdati se u to.

Jedna od obveza to jutro uključivala je i nabavku potrepština za

djevojačku večer — s pomno napravljenog popisa koji joj je isprintala

Hope.

Bilo joj je drago što će Clare i Beckett provesti sami tjedan dana

na medenom mjesecu na Sv. Kittsu.

A

mart@ & nymphe

335

Jednog dana, pomislila je Avery, i ona će otići na odmor u neki

tropski raj.

Jednog bi dana trebala otići na prokleti odmor, pomislila je,

otvorivši jedno oko i pogledavši tmurno nebo kroz prozor spavaće

sobe.

Hoće. Pokrenut će svoj novi restoran i pričekati da se posao

uhoda — a onda će nagraditi samu sebe s nekoliko dana sunca, bijelih

plaža i plave vode.

Otišla bi nekamo gdje još nije bila — nekamo gdje je nitko ne

poznaje.

Možda bi Owen htio otići s njom. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako se

nose s dokolicom, uz napomenu da su stranci u stranoj zemlji —

zajedno.

Sviđalo joj se to što su kasnije tog ljeta, u vrijeme školskih

praznika, mladenci planirali tjedan dana odmora s djecom. Obiteljski

medeni mjesec, kako ga je zvao mali Murphy.

Što bi moglo biti bolje od obiteljskoga medenoga mjeseca?

U međuvremenu su se Owen i Hope, kad god bi uhvatili

vremena, sve više bavili tajnom Elize Ford. Jesu li i Lizzy i Billy bili neka

vrsta čuda? Je li ih ljubav spojila prije nego se dogodila tragedija? Ili je

pak odgovor bio manje romantičan — i vjerojatno više realističan —

kako je Owen pretpostavio?

Mlada djevojka sanjari o ljubavi, a mladi čovjek odlazi svojim

putem.

I ona je jednom sanjarila o ljubavi. Ali bila je dijete, a za djecu

magija i čuda uvijek su moguća, kao i ono “u dobru i u zlu”

jednostavno i stvarno.

mart@ & nymphe

336

Tijekom vremena naučila je da je najbolje pouzdati se u čuda i u

vlastiti uspjeh postignut upornim radom, odlučnošću i

prekovremenim satima “u dobru i zlu”.

U tome je pronalazila mnogo zadovoljstva, rekla je samoj sebi. I

krajnje je vrijeme da počne raditi na čudu današnjeg dana i napokon

ustane iz kreveta.

Sjela je uspravno, a zatim obgrlila koljena i uživala u vatri koju je

zapalio. Baš je drag, pomislila je. Toliko drag da je razgrnuo vatru i

ubacio cjepanicu kako bi se ona probudila u toplini i svjetlu toga inače

tmurnog, ožujskog jutra.

Imala je sreću što je on bio dio njezina života - uvijek je toga bila

svjesna. Ali sada je bila sretna u ovoj novoj, očaravajućoj vezi s njim,

on je bio još sretniji i zadovoljniji jer je mogao stvari rješavati korak

po korak. Bez pritisaka, bez užasnih razgovora o budućnosti.

Tek što je ustala, dobila je poruku na mobitel.

Nadala se da je od Owena i da joj predlaže da dođe i pogleda

početnu fazu rušenja.

Ali poruka je bila od Clare, koja je moli da svrati do knjižare prije

nego što ode u Hagerstovvn po namirnice.

Pomalo zbunjena, odgovorila joj je, promijenila je planove kako

bi u njih ugurala i odlazak u knjižaru - kvragu, budući da će biti u

blizini, bacit će pogled i na gradilište.

Na brzinu se istuširala, navukla traperice i džemper preko majice

kratkih rukava kako bi se prilagodila hirovitomu ožujskom vremenu.

Promotrila si je kosu mršteći se. Najnovija je boja ponešto izblijedjela

pa je odlučila da će morati provjeriti za koju je boju sad bila

raspoložena.

mart@ & nymphe

337

U prizemljuje pronašla skuhanu kavu i uz lončić veliku šalicu za

nju. Još jedan razlog za osmijeh, pomislila je. Uvijek se možeš

pouzdati u Owena. Nije se mogla sjetiti nijednoga drugog muškarca,

osim svog oca, koji je tako pouzdan.

Impulzivno je otišla u kuhinju i na pultu nacrtala srce s njihovim

inicijalima u sredini.

Brzo popivši kavu i jogurt, obulaje čizme, ogrnula se šalom i

obukla kaput kad je ugledala poruku pokraj vrata.

“Uzmi ovo”, pisalo je.

Zakolutala je očima i zgrabila kišobran.

Uzela gaje, ali Owen može biti sretan ako ga ne izgubi negdje

putem tijekom jutarnje jurnjave.

Na pola puta do Boonsboroa prve su kapi kiše počele padati na

vjetrobransko staklo. Pogledala je nebo i pomislila kako je naporno to

što je Owen opet bio u pravu.

Nekoliko minuta poslije, vrteći u glavi planove za to jutro,

zaboravila je uzeti kišobran pa je projurila kroz kišu do natkrivenoga

trijema ispred knjižare.

Pokucala je na staklo, a zatim je otključala vrata ključem koji joj

je dala Clare nakon nevolja sa Samom Freemontom prošle jeseni. Kad

je ušla, Clare se baš spuštala niz stube.

“Kava je svježe skuhana”, rekla je.

“Upravo sam je popila, ali... tko može odbiti kavu s mlijekom?”

“Pripremit ću ti je. Hvala što si navratila.”

“Nema problema. To mi je samo izgovor da zavirim u novi lokal.

Jutros počinju s radovima.”

mart@ & nymphe

338

“Znam. Uzbudljivo je.” Pravila je pjenu od mlijeka dok je Avery

razgledavala bestselere na izložbenoj polici.

“Treba mi slobodno poslijepodne, kišovito poslijepodne poput

ovoga, da se mogu posvetiti čitanju. Nisam pročitala posljednju knjigu

iz Svijeta knjige. Zašto bih htjela čitati o tuđoj nesreći? Zar bih se zbog

toga trebala osjećati bolje? Ili samozadovoljno? Ili tek depresivno?

Zato što je bacala u depru.”

“Ni ja. Gušila me poput prokulica koje me je majka tjerala jesti jer

su navodno zdrave. Mislim da takva knjiga nije dobra za mene.” “Baš

tako.” Avery je polako dohvatila jedan triler i prelistala ga. “Osim

toga, ako sjednem čitati, želim creme brulee, veliki mesnati odrezak,

možda pizzu s feferonima, po mogućnosti preliven sirupom. I sad sam

ogladnjela.”

Okrenula se smiješeći se i posegnuvši za kavom. “Hvala. Hej,

izgledaš pomalo iscrpljeno.”

“Osjećam se pomalo tromo jutros.”

“Ne smiješ se razboljeti.” Avery joj je odlučno priprijetila prstom.

“Udaješ se za manje od mjesec dana. Nije ti dopušteno razboljeti se.

Evo, čini se da ti ovo treba više nego meni.”

Clare je odmahnula glavom na ponuđenu kavu s mlijekom.

“Nisam se razboljela niti mi se pije kava.” Clare je duboko

uzdahnula. “Trudna sam.”

“Što? Sad? Trudna u smislu ‘dijete je na putu’?”

“Da, sad. Trudna u tom stilu.” Clare si je sa smiješkom položila

ruke na trbuh. Avery se čudila kako je brzo bljedilo na njezinu licu

prešlo u sjaj.

mart@ & nymphe

339

“Oh, Clare. Trudna si i sretna.” Spustivši kavu, Avery joj se bacila

u zagrljaj. “Tako sam sretna zbog tebe. Kada si doznala? U kojem si

tjednu trudnoće? Što je Beckett rekao na sve to?”

“Ne vjerujem da mogu biti sretnija. Jutros, iako sam posumnjala

još jučer. Vjerojatno oko dva tjedna. Beckettu još nisam ništa rekla.”

“Zašto?”

“Prvo, trebaš mi učiniti jednu uslugu. Ideš u Hagerstown, je li

tako?”

“Da, idem tamo.”

“Možeš li mi kupiti test za trudnoću?”

“Zar ga nisi već napravila? Kažeš da si saznala jutros.” “Jutarnja

mučnina, drugi dan zaredom. Mogu prepoznati znakove — ovo je

četvrti put. Smušena sam i umorna, ujutro i bolesna, a moje tijelo

osjeća... To je teško objasniti.” Opet si je dodirnula trbuh, a zatim i

grudi. “Moje tijelo osjeća da sam trudna'. Ali želim potvrdu prije nego

kažem Beckettu, za svaki slučaj. “Samo ne želim ići u ljekarnu ovdje ili

u Sharpsburgu da ga kupim.” “Vijesti se brzo prošire.”

“U pravu si, a budući da ionako ideš do Hagerstowna, mogla bi mi

uzeti jedan test anonimno.”

“Vrlo rado. Nevjerojatno! Vjenčanje, medeni mjesec, obiteljski

medeni mjesec, dijete! Beckettu će se sve to svidjeti, zar ne?”

“Naravno da hoće.” Sagnuvši se, uzela si je sok od dumbira iz

hladnjaka pod pultom. “Željeli smo dijete, premda smo mislili

pričekati nekoliko mjeseci. Nismo pokušavali, ali očito nismo i ne

pokušavali. Ako sam dobro izračunala, postat ćemo šesteročlana

obitelj sljedećeg siječnja, upravo u vrijeme kada će hotel proslaviti

prvu godišnjicu rada.”

mart@ & nymphe

340

“Mogu li reći Hope? Vidjet ćemo se poslije, ali prisegnut ću na

zavjet šutnje, ako baš želiš.”

“Reći ću ti kada napravim test na trudnoću. Možeš joj reći čim ja

kažem Beckettu.”

“Dotad vrijedi zavjet šutnje. Ovo je tako dobra vijest. Dobra,

sretna vijest”, dodala je još jedanput zagrlivši Clare. “Neću svratiti

pogledati radove na restoranu prije odlaska. Da ne dođem u

iskušenje. Neću ni s kim razgovarati. Natrag sam za nekoliko sati. Oh,

čovječe!”

“Misliš, oh, ženo.” Clare se nasmijala. “Znam da je bedasto, ali

Bože, željela bih ovaj put dobiti djevojčicu.”

“Razmišljaš ružičasto.” Opet je zagrlila Clare. “Vratit ću se što je

prije moguće.”

“Hvala. Pričekaj, lijeva kiša. Donijet ću ti kišobran.”

“U redu je. Imam jedan u autu.” Istrčala je iz knjižare, a kad je

sjela za volan, već je bila mokra do gole kože.

Bez obzira na to, smijala se cijelim putem.

Owen je ostavio ekipu da radi svoj posao i na brzinu prošao

projekt nove slastičarnice. Primijetio je da stvari većim dijelom idu

prema planu, a prepustivši Ryu i Beckettu kormilo, mogao je mirne

duše otići u Hagerstown po materijal, na brzinu obaviti neke sitne

poslove za sebe — i one koje mu je brat nadodao na popis.

Nije mu bilo teško zaustavljati se više puta — više materijala

znači i veći napredak. Nije mu ni smetala vožnja po kiši. Snijeg

vjerojatno pada na sjevernom dijelu okruga i u Pennsylvaniji.

mart@ & nymphe

341

Već mu je snijega i zime bilo preko glave tako da mu kiša nije

smetala.

Nadao se da Avery nije zaboravila kišobran jer je znao da i ona

sad radi isto što i on. Višestruka zaustavljanja, višestruka parkiranja,

jurcanje po trgovinama, križanje stvari s popisa.

Šteta što nisu mogli otići zajedno, ali, budući da je svatko trebao

ići na svoju stranu, ne bi bilo praktično. Ako su meteorolozi bili u

pravu, kiše će biti cijeli dan i noć. Prisjetio se da je Avery imala u

planu raditi i zatvoriti restoran. On bi mogao skočiti na večeru u

Vestu, u njezinu stanu srediti papirologiju dok ona bude dolje.

I prespavati kod nje.

Morao je sebe podsjećati da to ne želi, ali, kvragu, došao je do

točke kad je to htio. Htio je da i ona to želi.

Zašto ne bi mogli? Zašto ne bi htjeli? Ali nije se mogao razuvjeriti

da je ona stala na baš tom koraku i da nije voljna ići dalje.

Isto tako, morao si je priznati da je korak na kojem su stali

prilično ugodan.

Pokupio je željeznariju, naručio drvenu građu, uzeo boju i uzorke

parketa za stanove iznad slastičarnice.

Obišao je mjesta s popisa, napravio krug, a posljednje

zaustavljanje bilo je u ljekarni. Nabavio je sve stavke s popisa, dodavši

još Ryderovu kremu za brijanje, Beckettov ibuprofen, ubacio je i

nekoliko novih špilova igraćih karata - kao dodatak kartama s golim

ženama koje je već kupio za Beckovu pokerašku momačku večer.

Već je bio krenuo prema sljedećem prolazu među policama kad

je ugledao Avery.

mart@ & nymphe

342

Srce mu je odmah zaigralo jer je sve to bilo neočekivano - vidjevši

njezinu mokru kosu, mahao je glavom tamo-amo.

Ipak nije uzela kišobran sa sobom.

Pomislio je da bi joj mogao polako prići iza leđa - i zgrabiti je.

Zamislio je njezinu reakciju — trzaj, vriska, iznenađenje, i zatim

smijeh.

Bila je tako usredotočena, pomislio je, uživljena, pokušavajući

pronaći koji... test za trudnoću kupiti.

Isuse Kriste.

To mu je bila zadnja suvisla misao dok ju je gledao kako uzima

test s police, pomno ga proučava i s prednje i sa stražnje strane te ga

ubacuje u košaru.

Stajao je skamenjen promatrajući ju kako se udaljava među

policama te kako skreće iza ugla.

Test za trudnoću? Ali ona je uzimala... On je upotrebljavao...

Kako je moguće...?

Avery je trudna? Kako je mogla ostati trudna? Pa, znao je kako,

ali ona nikada ništa nije spominjala. Nikad nije dala naslutiti da misli

da jest.

Pokupila je da-ne test i ubacila ga medu gel za tuširanje, šampon

i tekućinu za ispiranje usta.

Tek još jedna stavka na popisu?

Htio je poći za njom, pitati je što se, kvragu, događa.

mart@ & nymphe

343

Nije ni mjesto ni vrijeme, rekao je samom sebi. A i nije bio

raspoložen za to jer nije mogao odrediti u kakvom se točno

duševnom stanju nalazi.

Buljio je u stvari u svojoj košari, nije mogao smisliti što da

napravi, nije bio kadar uopće razmišljati. Bio je omamljen i koljena su

mu klecala. Ostavio je košaru sa strane i otišao, ne kupivši ništa.

Otišao je na gradilište i uhvatio se posla. Rušenje zidova bilo mu

je ispušni ventil. Izvlačio je velike komade gipsanih ploča, odlomljene

okvire i sam je uništio stari pult.

Još se osjećao uzdrmanim, frustriranim i napetim poput žice koja

samo što nije pukla.

Avery. Trudna.

Koliko su dugo trajali ti testovi? Koliko su bili točni?

Da je bar uzeo si vremena da pronađe odgovore na ta pitanja

kako bi nakon toga imao kaka vtakav stav.

Kao prvo, ako je kupila test za rano otkrivanje trudnoće, ima

razloga vjerovati da je u drugom stanju. Žene nisu kupovale takve

stvari iz hira.

Nije li tako? Zašto bi?

Flasteri se kupuju prije nego što se netko poreze, ali testovi za

rano otkrivanje trudnoće ne kupuju se prije nego što netko posumnja

da je u drugome stanju.

Ako je imala razloga vjerovati da je trudna, zašto mu ništa nije

rekla? Recimo: Owene, postoji mogućnost da sam trudna, kupit ću

test za otkrivanje trudnoće da saznam.

mart@ & nymphe

344

Vjerojatno je bila izbezumljena. Međutim, nije izgledala

izbezumljena.

Djelovala je smireno, prisjetio se. Čak se i nasmiješila kad ga je

ubacila u košaru.

Je li ona željela zatrudnjeti?

Čini se da da, da joj se sviđala ta ideja. Odlučila je ne reći nikomu

ništa dok ne dozna istinu. Ako nije željela zatrudnjeti, pretpostavljao

je da je planirala šutjeti o svemu. A to nije bilo u redu, ne, to mu se

nije svidjelo.

Ako je bila trudna, pretpostavljao je da će mu to reći kad ona

bude htjela. Da mu ne kaže, ništa ne bi znao - da nije bilo susreta u

ljekarni — tako da ona mora odabrati hoće li mu reći i kad. Nije mu

bilo drago zbog toga, nimalo.

Ako se uzme u obzir to što je njezina majka učinila, ne bi li ona,

od svih ljudi, trebala biti svjesna da otac (Isuse, možda će postati

otac) ima pravo znati? Riječ je o dvoje ljudi, ne samo o njoj. Oni nisu

bili povremeni ljubavnici ili ljubavnici na jednu, dvije, tri noći.

Oni su bili...

Nije bio potpuno siguran što, ali njihova je veza, zasigurno, bila

više od usputnog jebanja.

Kakva god da je bila, povjerenje i iskrenost bili su njezini ključni

elementi.

Nije mu dovoljno vjerovala da mu kaže za majčin posjet dok nije

bila dovedena u škripac, prisjetio se. Umjesto toga se povukla, digla

zid među njima isključila ga.

mart@ & nymphe

345

Ako je mislila da će joj to proći, uistinu bi trebala poraditi na

svojem ponašanju.

“Jebemu!” bacio je puknutu šperploču u kontejner za smeće. “U

redu.” Beckett mu je prišao. “Iskaljuješ se zbog nečega, da čujem o

čemu je riječ.”

“Baš želiš znati?” U rijetkom trenutku izljeva bijesa Owen je

udario nogom u kontejner. “Reći ću ti. Avery je trudna.”

“Jebemu!” Pogledao je oko sebe i, ugledavši jednog od radnika

kako izlazi, Beckett mu je mahnuo da ode, a onda je primio Owenovu

ruku i povukao ga ispod strehe. “Kad si za to doznao?” “Danas. Jutros.

A znaš li kako sam saznao? Znaš kako sam morao saznati, jer mi ona

ništa ne govori? Saznao sam jer sam ušao u onu prokletu ljekarnu,

kada tamo ona uzima test za trudnoću.” “Bože, Owene. Je li bio

pozitivan?”

“Ne znam.” Postajući sve gnjevniji, šetao je gor edolje po

betoniranoj šetnici. “Nije mi rekla ništa, kvragu. Potajno odlazi kupiti

štapiće za pišanje umjesto da razgovara sa mnom. Dosta mi je.”

“Dobro, smiri se.” Kako bi prekinuo bratovu ljutnju, prepriječio mu je

put i podigao obje ruke. “Ne znaš je li trudna.”

“Rekao bih, kako se ponaša, da sam ja zadnji koji bi za to

saznao.” Osim gorućeg bijesa, osjetio je i duboku povrijeđenost.

“Dosta mi je.”

“Što ti je rekla kad si je pitao?”

“Ništa. Nisam je pitao.”

Beckett je stao zuriti u Owenovo bijesno lice.

“Nisi je pitao zašto kupuje test?”

mart@ & nymphe

346

“Nisam. Skamenio sam se, je li ti jasno? Isuse. Ubacila je to u

svoju košaru kao da je riječ o vrećici bombona — smješkajući se - a ja

sam se skamenio. Kog bi vraga ti učinio?”

“Kod mene i Clare situacija je drukčija.”

Beckett je stajao ispod kosine krova i gledao kako kiša pada

uporno i polako. “Razgovarali smo o djetetu. Želimo još jedno.

Pretpostavljam da vas dvoje niste razgovarali o tome što biste

poduzeli u ovakvoj situaciji?”

“Ne, o ovome nikad nisam razmišljao. Trebala mi je reći, Beck. To

je najmanje što je trebala učiniti. Trebala mi je reći da joj treba test.

Zašto misli da sve treba sama rješavati? Ja tako ne mogu

funkcionirati, i ne želim na takav način živjeti.”

“Ne, ne možeš.” Sigurno ne netko kao Owen, pomislio je Beckett.

Njegov je brat rođen kao timski igrač, urođenog vjerovanja u

partnerstvo i podjelu tereta odgovornosti. Za Owena tajne pošto je

samo za Božić i rođendane, ne u svakodnevnom životu. “Moraš s

njom porazgovarati, ali, Isuse, ne sad. Usred je ludnice za ručak. A ti

se ionako moraš malo ohladiti.”

“Ne vjerujem da ću se smiriti. Što više o tome razmišljam, to sam

bješnji.”

“Dobro, onda promisli o ovome. Ako je trudna, što bi ti

napravio?”

“Ako je trudna, onda bi se trebali vjenčati.”

“Nisam te pitao što bi trebali, već što ti želiš?”

“Ja...” Zastao je da razmisli o odgovoru. “Ako budemo dobili

dijete, želim da se vjenčamo.”

mart@ & nymphe

347

“U redu, razmisli o tome sat vremena. Ti uvijek pronađeš neko

rješenje, Owene. Dotad će se raščistiti gužva u restoranu. Idi tamo,

reci joj da želiš s njom nasamo razgovarati. I, za Boga miloga, saznaj

hoćeš li postati tatica prije nego što još više pobjesniš. Onda rješavaj

stvar.”

“U pravu si. Isuse, osjećam se pomalo...”

“Bolesno?”

“Zapravo i ne. Izgubljeno. Nikada nisam mogao ni zamisliti da će

se ovakvo što dogoditi. To je izvan...”

“Owenova predviđena slijeda događaja? Prilagodi se situaciji”,

savjetovao ga je Beckett, lagano ga udarivši šakom u rame.

“Prilagoditi se. Da, mogu ja to.” Lice mu se zatamnjelo, a oči

zacaklile. “Alija nisam jedini koji će to napraviti.”

Pričekao je sat vremena, odlučio je da će se smiriti, razmišljati

pozitivno. Kiša je i dalje neumoljivo padala, a on je otpješačio do

Veste, gdje je bilo toplo i gdje su mirisali umaci i začini.

Avery je stajala za blagajnom i naplaćivala gostu, pritom drsko

namignuvši Owenu.

Namigivanje, pomislio je, za potpirivanje strasti. To nije bio

prikladan trenutak za slatko, milo namigivanje.

“Dobar tajming”, rekla mu je. “Gužva je upravo splasnula. Mislila

sam navratiti da pogledam kako teku radovi.”

“Moramo razgovarati.”

“Naravno, sjedni. Franny će me zamijeniti. Jesi li za komad

pizze?”

mart@ & nymphe

348

“Nisam. Moramo razgovarati gore na katu. U četiri oka.” “Oh,

sranje. Nešto nije u redu na gradilištu?”

“Nema veze s tim.”

“Onda što...”

“Avery”, namrštio se i glas mu se produbio. “Idemo gore, sad.

Moramo razgovarati u četiri oka.”

“Dobro. Dobro, ali kvariš mi raspoloženje.” Ljutito je otišla do

prolaza između kuhinja. “Franny? Moram izaći.” Dok je govorila,

skinula je pregaču i objesila je. “Želim vidjeti novo gradilište”, rekla je.

“Možeš otići poslije, ako je to ono što želiš.”

“Zašto si ljutit?” upitala ga je dok su prolazili kroz stražnja vrata.

“Nisam ništa napravila.”

“Možda je baš u tome problem.”

“Baš mi kvariš raspoloženje”, ponovila je i širom otvorila vrata

svoga stana. “Dobro, u čemu je, dovraga, problem?”

Njegov pomno planiran, potpuno razuman pristup doživio je

totalni neuspjeh. “Kog mi vraga nisi rekla da si trudna?”

“Što? Što?”

“Ne glumataj mi tu neku iznenađenost, Avery. Vidio sam te u

ljekarni. Vidio sam te kako kupuješ test za trudnoću.”

“Ti...” Stisnula je šake uz bokove. “Ti si mene špijunirao.” “Ne

budi glupa. Bio sam u nabavi pa sam svratio i u ljekarnu. Kad ono ti

tamo uzimaš test s police i ubacuješ ga u svoju košaru. Pobogu, što to

s tobom nije u redu da mi nisi rekla? Zar mi ne vjeruješ ili ne poštuješ

dovoljno ono što značimo jedno drugomu da mi kažeš da si trudna?”

mart@ & nymphe

349

“Možda zato što nisam.”

“Nisi?”

“Nisam trudna, budalo.”

Preplavio ga je neki čudan osjećaj, ali nije ga mogao definirati.

“Test je bio negativan.”

“Ne, test je bio pozitivan.” Izvadila je mobitel.

Srce mu je počelo ubrzano tući i pomislio je da će mu iskočiti.

“Ako je bio pozitivan, onda si trudna. Tko je onda budala?”

“Ti.” Okrenula je mobitel da mu pokaže fotografiju testnog

štapića i TRUDNOĆE. “Zato što je ovo Clarein test za otkrivanje

trudnoće. Test koji sam za nju kupila jutros jer me to zamolila.” “Vidio

sam Becketta prije deset minuta. Clare nije trudna, inače bi mi

rekao.”

“Ona mu još nije rekla. Želi mu to reći kada budu sami, čeka

posebnu prigodu za to — što bi i ti shvatio da nisi budala. Tražila je od

mene da ne govorim nikomu, a sad sam prekršila obećanje. To me

strašno živcira.”

“Neću mu ništa govoriti, Bože. Ne želim im to pokvariti.” Teturav,

nesiguran i pomalo u bunilu, prolazio je objema rukama kroz mokru

kosu koja je stršila. “Ali, Isuse, što sam trebao pomisliti kada sam te

vidio kako to kupuješ.”

“Ne znam, Owene. Možda je rješenje bilo u tome da mi priđeš i

kažeš ‘Hej, Avery, baš lijepo što smo se ovdje susreli, zašto kupuješ

test za otkrivanje trudnoće?’”.

“Moram sjesti.” Sjeo je. “Moram te podsjetiti da mi duguješ

oprost.” Dolazio je do zraka cijelu minutu. “Mozak mi je stao.

mart@ & nymphe

350

A onda si jednostavno odšetala. Doimala si se tako bezbrižno da

nisam bio kadar misliti.”

Nije rekla ništa dok ga je pomno gledala. Djelovao je tako smeten

i zbunjen, kao rijetko kada. “Izgubio si kontrolu.”

“U neku ruku. Možda.”

“I prenaglo donosiš zaključke.”

“Ja... U redu.”

“A to nikad ne radiš.”

“Nikada te prije nisam vidio da kupuješ test za trudnoću - a ja

sam jedini koji ima seksualne odnose s tobom.”

Uzela je to u obzir. “To je sve razumljivo. Donekle.” Usta su joj se

razvukla u smiješak i rekla mu je pomirljivim tonom, “Skroz si

poludio.”

“Napola sam poludio”, ispravio ju je. “Više sam bio ljutit i...”

Odlučio je priznati. “I povrijeđen, misleći da mi namjerno nisi rekla.

Nikad o tome nismo razgovarali.”

Izdahnula je duboko. “Takvo što zahtijeva ozbiljan razgovor. Ne

znam, ali čini mi se da se o tome ne može razgovarati desetak minuta.

Sada je u redu, je li, jer ja nisam, a Clare jest. Ona je tako sretna.

Beckett će tek to postati.”

“Da, bit će. Uistinu će biti.”

“Budimo sretni zbog njih i dopusti mi da uživam u činjenici da si

bio kreten. Razgovarat ćemo jednom o “što ako”, ali sad zaista želim

vidjeti radove. Rekla sam Clare da ću pokupiti djecu iz škole i odvesti

ih u trgovinu kako bi ona mogla reći Beckettu. Ne želi da joj djeca

znaju dok stvari ne krenu svojim tijekom. U svakom slučaju,

mart@ & nymphe

351

vjerojatno ne prije vjenčanja. Zasad je to njezina i Beckettova stvar, a

i tvoja, i moja, i Hopeina, i Ryderova, i tvojih i njezinih roditelja. Što je

već cijela gomila ljudi.”

“U redu.” Ponešto smireniji, ustao je. “Ali mogli bismo oboje

razmisliti i razgovarati o tome, za svaki slučaj.”

“Ti si zabrinut za to više od mene, ali napravit ćemo to. Danas je

doista dobar dan, Owene.”

“Imaš pravo.”Još se više umirio kad ga je pomilovala rukom po

glavi. “Doista je dobar dan.”

“Zasad budimo sretni zbog Clare i Becketta. Vjenčat će se,

stvaraju obitelj, proširuju je. To je točno ono što oboje žele.”

“U redu”, ponovio je. Privukao ju je k sebi. “Bit ćemo sretni zbog

njih. Oprosti mi što sam se naljutio na tebe.”

“Meni nije, jer sam ti mogla reći budalo.’' Nasmijala se nagnuvši

glavu natrag pa ga poljubila. “Idemo do gradilišta. Mogu li ja nešto

srušiti?”

“Naći ću ti nešto. To je najmanje što mogu učiniti.”

mart@ & nymphe

352

19

ope je pomaknula prozirnu vazu s bijelim ružama

nekoliko centimetara ulijevo.

“Tako.”

Iako Avery nije uočila nikakvu razliku, kimnula je glavom u znak

odobravanja.

Bijelim su stolnjakom prekrile i potpuno preuredile dugi stol

posuđen iz Turn The Pagea. Zahvaljujući Hopeinu oku za lijepo,

prozirne, četvrtaste vaze s bijelim, tek propupalim ružama i sitne

lučice u srebrnim posudicama krasile su improvizirani bar, na kojem

će se posluživati slastice i šampanjac.

Clare je možda bila protiv klasičnog vjenčanja u bijeloj vjenčanici,

ali djevojačka će večer biti kako spada.

“Darovi tamo, hrana ovamo, slastice i šampanjac ovdje.” S

rukama na bokovima, Hope je napravila krug po blagovaonici.

“Odlično si joj ukrasila stolicu.”

“Zadivila sam samu sebe.”

Postavili su jednu od stolica s visokim naslonom okrenutu prema

sobi. Golema mašna od bijelog tila krasila je vrh, a njezini su krajevi

padali do poda. Bijeli i svijetli, svjetloružičasti ukrasi nalazili su se na

poprečnim letvicama između nogu stolica, kao i na samim nogama

stolica te naslonima za ruke.

“Tek kada dobijem prigodu da napravim nešto, sjetim se koliko

volim ženske poslove.”

H

mart@ & nymphe

353

U prekrasnim crvenim cipelama s potpeticama koje su kuckale o

pod od tvrdog bjelogoričnog drveta, Hope je otišla pomaknuti svijeće

na točno određeno mjesto. “Stavit ću nešto vina i grickalica u salon

kako bi se gosti mogli smjestiti gdje god požele.” “Znaš da će mnogo

ljudi doći, iako još ne znaju kako hotel izgleda. Bit ćeš preplavljena

zahtjevima za obilazak.”

“Već i računam na to. Šteta što nije dovoljno toplo da izađemo u

dvorište. Kako god, hotel izgleda odlično, a mi izgledamo...” Okrenula

se, povukla Avery za ruku i stala s njom pred ogledalo sa zlatnim

okvirom. “Fantastično.”

“Slažem se.”

“I... malo šampanjca prije zabave?”

“Ako inzistiraš.”

Otišle su do kuhinje, gdje im je Hope napunila čaše šampanjcem.

Kucnule su se. “Za djeveruše i kume.”

“To smo mi.”

“A za otprilike osam mjeseci organizirat ćemo zabavu darivanja

novorođenčeta.”

“Četvero djece. Uh!” Avery je malo otpila pa ponovno podigla

čašu. “Neka budu zdrava i snažna.” More power to them.

“Već jesu snažni. Drži ih ljubav.”

“Misliš?”

“Mislim.” Hope je sjela na stolac. “Što misliš koliko dugo mogu

ovo držati u tajnosti? Dvojica od njih, jednostavno, blistaju od sreće.”

mart@ & nymphe

354

“Većina će misliti da je razlog tomu samo vjenčanje, što dijelom i

jest. Ako budu šutjeli do povratka s medenoga mjeseca — što je

Clarein cilj — dat će im malo prostora za disanie.”

‘Ne mogu vjerovati da si mi ti o tome tajila cijeli dan.” “Jedva sam

čekala da ti kažem.” Avery je sjela na stolac namjestivši svoju

proljetnu zelenu haljinu. “A ja bih došla do tebe nakon posla i rekla

bih ti sve da nije bilo onog nesporazuma s Owenom.”

“Koja puka slučajnost?” Budući daju je to i dalje zabavljalo, Hope

se naslonila i smijala se. “Ozbiljno, on nailazi iza ugla u ljekarni, baš u

trenutku kada ti kupuješ test za trudnoću.” “Sudbina se malo poigrala

s njime.”

“Jadnik. Zamisli što mu se motalo po glavi.”

“Upravo to. Ne mogu zamisliti, odnosno ne potpuno — a inače

uvijek mogu ući u Owenovu glavu. Ali bio je tako ozbiljan. Ne mogu

procijeniti je li bio lud, uplašen, što li.”

“Pomalo i jedno i drugo, pretpostavljam.”

“Čak i nakon što sam mu objasnila?” I dalje ju je to pomalo

mučilo. “Oboje smo to gurnuli na stranu, ali uistinu, ne mogu biti

sigurna. Lud i uplašen jer sam možda trudna, ili možda da sam trudna,

a nisam mu ništa rekla.”

“Pretpostavljam da je to morao prihvatiti, riječ je o Clare, ali što

da si ti bila trudna, bi li to prihvatio?”

“Njegova reakcija potaknula me je na razmišljanje što bismo

napravili da nam se to dogodilo. Već si upoznala Owena dosad. On

sve planira. Svemu mora odrediti vrijeme i mjesto. On je od onih koji

provjeravaju rok trajanja na mlijeku prije nego što ga kupe.” “To i ja

radim.”

mart@ & nymphe

355

“Zato ga razumiješ. Neplanirana trudnoća.” Avery je zakolutala

očima. “To bi poljuljalo same temelje njegova životnog plana.” “A koji

je to njegov životni plan?”

“Nemam pojma, ali možeš se kladiti da ga ima.”

“Mislim da nemaš pravo.” Hope je nadolila njihove čaše. “To

kažem zato što imamo mnogo zajedničkih osobina. Da, on vjerojatno

ima nekakav temeljni plan koji uključuje ciljeve, postignuća,

događaje, korake. Ali on je također kadar prilagoditi plan.” Podignula

je ruku i gestikulirala oko nje. “Ja sam ga prilagodila.” “Naravno, on

ga može prilagoditi.” Biti organiziran i učinkovit ne znači biti

nepopustljiv. Bio je tek... pomalo ukočen za njezin ukus.

“U redu, budući da se igramo ’što ako’. Da sam kupovala taj test

za sebe i da je rezultat bio pozitivan, on bi se prilagodio i počeo

planirati od te točke. Prvi korak bio bi brak.”

“To te muči?”

“Ne. Ne. On bi smatrao da čini ispravnu stvar, nužnu stvar. Ja se

ne bih željela udavati zato što je to ispravna stvar.”

“Bolje i to nego činiti pogrešnu stvar”, istaknule je Hope. “Znaš

na što mislim. Želim se udati zato što se želim udati, jer sam spremna,

zaljubljena, uzbuđena zbog pomisli na to da ću provesti svoj život s

nekim.”

Hope je uzela jedan mentol bombon iz zdjele na kuhinjskom

otoku. “Ti bi rekla ‘ne’.”

“Ne znam.”

“Ja znam. Odbila bi jer bi se osjećala obveznom dokazati da si u

pravu, a pritom bi njega riješila problema — obje stvari u

podjednakoj mjeri.” Ponovno prekriživši noge, Hope je promatrala

mart@ & nymphe

356

Avery kako pijucka šampanjac. “Ja se mogu pobrinuti za sebe, a ti

nemaš obvezu da se oženiš mnome. Podijeli odgovornost za dijete,

da, budi aktivan i integralan dio djetetova života, da. Ali ti osobno

nemaš nikakvih obveza.”

“To zvuči ekstremno.”

“Nisam željela da zvuči tako. To sliči na tebe — ponos, oprez,

srce, problemi s majkom.”

“Bi se oni vjenčali da ona nije ostala u drugome stanju sa

mnom?” Pomalo mrko Avery je otpila šampanjac. “Ne vjerujem.” “Da

nisu, ti ne bi sjedila ovdje i razmišljala o tome.. Oni su donijeli odluku;

ti si rezultat.”

Avery je pomaknula rame. “Praktična škola logike Hope

Beaumont.”

“Ona uglavnom funkcionira. Slušaj, ja ne bih sjedila ovdje s

tobom da Jonathan nije donio odluku — što je dovelo do toga da i ja

donesem svoju odluku. O tome sam intenzivno razmišljala proteklih

mjeseci. Ovdje sam sretna, sretnija nego dok sam bila s Jonathanom,

a bila sam uvjerena da je moj život počiva na temeljima Praktične

škole logike.”

Avery je razmišljala na trenutak. “Razumijem te ali, Hope,

Jonathan je bio seronja.”

Smijući se, Hope je podigla čašu. “Da, ali mislila sam da je bio moj

seronja.” Pogledala je na sat. “Trebali bismo početi iznositi i ostalu

hranu.”

Tek što su počele, Clare je pokucala na vrata predvorja. “Znam da

sam malo uranila”, započela je kada joj je Avery otvorila. “Odvezla

sam djecu u našu novu kuću — koja je uistinu gotovo u cijelosti

mart@ & nymphe

357

dovršena. Beckett i njegova braća dat će im posla. Bože, budi im na

pomoći. Nevjerojatno! Ma vidi ti tog cvijeća!” “Čekaj da vidiš

blagovaonicu. Prvo mi daj kaput. U praonici rublja imamo vješalice za

kapute. Kako se osjećaš — ovdje smo samo ja i Hope. Još nitko nije

došao.”

“Dobro.” Smijući se, zabacila je svoju vedru, plavu kosu s ramena.

“Kada sam jutros povratila, pomislila sam, imat ću dijete. Beckett i ja

imat ćemo dijete. Tako da sam dobro.”

“Vidi se. Ne mislim na dijete”, rekla je Avery smijuljeći se kad je

Clare položila ruke na trbuh. “Dođi vidjeti.”

Kad je odvukla Clare u blagovaonicu, Hope je pokazala na bife.

“Što misliš?”

“Lijepo je. Oh, tako je lijepo. Sve to cvijeće, sve te svijeće. Uredili

ste mi stolicu!” Clare su se oči ispunile suzama. “Opet sam se

rasplakala. Ne znam jesu li tomu uzrok sreća ili hormoni, vjerojatno

oboje. Isto mi se dogodilo i jutros dok je Beckett prao posuđe.”

“Mladenki je dopušteno da plače na svojoj djevojačkoj večeri”,

uzvratila joj je Hope.

“Nadam se da je tako jer imam osjećaj... Hvala vam, uistinu, za

sve. Za sve ovo. Za to što ste moje.”

“Glavu gore”, upozorila ju je Avery, “inače ćemo sve početi

plakati. Idem ovo objesiti.”

Brzo je izašla i objesila Clarein kaput do svoje jakne. Iznenada se

trgnula jer joj je privuklo pozornost nešto što je dolazilo s drugoga

kraja predvorja i s dna stubišta. Je li čula što? Prije će biti da je osjetila

nešto, pomislila je Avery. Tiho se udaljila od glasova Clare i Hope.

mart@ & nymphe

358

Vrata sobe Elizabeth i Darcy bila su otvorena. Međutim, sve su

sobe ionako bile otvorene jer je Hope željela dopustiti gostima da

razgledavaju sobe sami ako one budu zauzete ulogom domaćica

hotela.

Vrata trijema u Elizabeth i Darcy također su bila otvorena. Miris

kozje krvi dojedrio je s prohladnim ožujskim povjetarcem koji je

lagano dopirao do sobe.

Nije ništa ni čula niti vidjela, ali je nešto osjetila. Osjetila je tugu.

“Molim te, uđi”, promrmljala je. “Molim te, dođi unutra. Znam

da si tužna. Znam da je bilo teško, jako teško to prihvatiti. Owen traži

Billyja. Ako itko može otkriti i riješiti probleme, onda je to Owen. U

međuvremenu znaj da nisi sama. Znam kako ti je jer sam se i ja

osjećala osamljenom.”

Napravila je još jedan korak prema vratima i stala. “Ali nisam se

trebala tako osjećati. Uvijek sam imala nekoga komu je bilo stalo do

mene, čak i u trenutcima kad se sve činilo tako teško, tako tužno. Ti

također imaš nekoga. Nama je stalo do tebe.”

Isprva je oklijevala, a onda se otvorila. Lizzy je najčešće djelovala

sretnom, čak i razigranom. Romantičnom, mislila je Avery. Mlada

žena vedre naravi.

“Imam jednu tajnu. Mislim da je tebi mogu reći jer dala bih se

okladiti da ti znaš čuvati tajnu. Pogotovo onu sretnu, kao što je ova.

Molim te, uđi.”

Vrata trijema polako su se zatvorila.

S osjećajem povjerenja, Avery je sjela na jedan kraj kreveta.

“Imamo danas zabavu dolje u prizemlju. Clareinu djevojačku večer.”

Nije bila sigurna je li u doba Elize Ford postojala tradicija održavanja

mart@ & nymphe

359

djevojačkih večeri. “To je nešto što mi radimo. Mislim, žene. Imamo

zabavu kojom proslavljamo prijateljičino vjenčanje koje će se uskoro

dogoditi. Imamo hrane, igramo se, donijeli smo joj darove. Vesela je

atmosfera. Tek nekolicina njih koji će se ovdje pojaviti zna za ovu

tajnu, ali znam da se Clare neće ljutiti ako je tebi kažem. Tebi je stalo

do Becketta, i Clare, i dječaka. Oni su tako lijepa obitelj. A za nekoliko

mjeseci obitelj će biti i brojnija. Clare je trudna. Ona i Beckett dobit će

dijete na zimu.”

Širio se miris, prodoran i sladak kao ljeto, a s njim se i zrak

ugrijao.

“Znam. Nije li to divno? Ti si bila svjedok njihova zaljubljivanja.

Mislim da je sve i počelo ovdje, u hotelu. Za nekoliko tjedana oni će

se ovdje u hotelu i vjenčati. Sve u vezi s njima tako je snažno, sigurno

i ispravno. To je rijetka pojava, slažeš li se? Biti tako snažan, siguran i

ispravan. Naći osobu koja ti odgovara, koja te ispunjuje, s kojom si

povezan. Ne znam ni kako bih se uopće izrazila.”

Spustila je pogled i primijetila da stišće ključić koji joj je dao

Owen. Bilo je i suza, njenih suza na ruci.

“Clareini su hormoni zarazni. Nisam tužna. Nisam.”

Osjetila je kako je netko gladi po kosi i zatvorila je oči čudeći se

da bije dodir mogao utješiti.

“Nisam tužna”, ponovila je. “Samo nisam onoliko jaka i odlučna

koliko bih htjela biti. Zašto ljudi riskiraju? Vjerojatno si riskirala

mnogo toga zbog Billyja. Kako ti to uspijeva?”

Promatrala je laganu izmaglicu kako pada po staklenim vratima

trijema. Obris lijepog srca sjajio je s druge strane stakla.

mart@ & nymphe

360

“To sve izgleda jednostavno”, promrmljala je Avery. “Zašto nije

tako?”

Glasovi i smijeh čuli su se na stubama. “Počinje zabava. Moram

otići dolje.”

Ustala je i otišla do malog ogledala kako bi provjerila primijeti li

se da je plakala. “Trebala bi i ti doći. Ovo je službeni poziv. Nema

potrebe da budeš sama”, dodala je i sišla dolje do svojih prijateljica,

svjesna daje, osim toga što je razgovarala s duhom, razgovarala i sa

samom sobom.

Uletjela je na zabavu. Da, uživala je u ženskim stvarima kad god

bi našla vremena za takvo što. Lijepe haljine, lijepo aranžirana hrana,

pričanje o vjenčanjima, muškarcima i modi te pokoji trač.

Prigoda da se prisjeti da je i ona sama imala jedan sočan trač,

znan tek šačici nazočnih žena — i jednom duhu.

Pila je i služila šampanjac, jela fine kanapee i nosila suđe u

kuhinju. Dok je Hope uspješno vodila bilješke o darovima i njihovim

darovateljima za Clare, ona je ubacivala u vreću za smeće rastrgani

papir za zamatanje. Carolee je umješno izrađivala buket od

papirnatog tanjura i odbačenih ukrasnih mašni i vrpci.

Bedaste, ženske stvari. Mirisi, zvukovi iza vjenčanice i trepereće

svijeće. Buduća mladenka i majka piju đumbirov sok i smiju se

zvižducima i klicanju u trenutku kada je nevjesta otvorila dar, gotovo

prozirnu spavaćicu.

“Dobro ste ovo organizirale.” Za vrijeme jedne bučne igre, Justine

je potapšala Avery. “Nije moglo biti bolje.”

“Uživale smo u svakoj minuti.”

“Vidi se. Clare je sretna što ima tako sposobne prijateljice.”

mart@ & nymphe

361

“I ja tako mislim o sebi.”

“I to se vidi. Mislim da bismo trebale otvoriti još jednu bocu

šampanjca. Hoćeš mi pomoći?”

“Naravno.”

“Htjela sam minutu nasamo s tobom”, rekla je Justine dok su

odlazile prema kuhinji. i

“U redu.”

Justine je uzela bocu koju je Avery izvadila iz hladnjaka i stavila ju

je na šank. “Ja sam doista dobra mama.”

“Ja za bolju nisam čula.”

“I nećeš.” Smiješila se gledajući Avery, a onda joj se lice raznježilo

dok je milovala Averynu kosu.

“Smatrala sam te svojom čak i prije Tracina odlaska.”

“Oh, Justine.”

“Uvijek sam pretpostavljala da si znala, ali ti to nikad nisam

spominjala. Možda sam trebala.”

Ganuta, toliko ganuta, Avery je mahala glavom tam oamo.

“Uvijek sam znala da sam mogla računati na tebe, da ti se mogu

obratiti.”

“Nadam se da je tako, i nadam se da će uvijek tako i biti. Avery, ti

si jedna od najsvjetlijih točaka u mom životu, zasigurno, jedna od

najsvjetlijih. Žao mi je što je to svjetlo žmirkalo posljednjih nekoliko

tjedana.”

“Radim na tome.”

mart@ & nymphe

362

“Nema potrebe. Osjećaj ono što osjećaš.”

Owen joj je rekao doslovno isto, Avery se prisjetila. Djelovalo je

utješno, poput milovanja kose.

“Sad ću riskirati i reći nešto što sam godinama željela reći. Traci je

bila, i još je, prevrtljiva, sebična žena koja je uvijek htjela imati više

nego što ima, i uvijek bi joj bio netko drugi kriv ako to ne bi dobila. A

ako bi to i dobila, nikad nije bila zadovoljna, jer to ne bi bilo dovoljno

— i to je opet bila krivnja nekog drugog. Ti si skroz drukčija. Gledala

sam te dok si odrastala i znam tko si i što si.”

“Misliš li da me ona ikad voljela?”

“Da.” Ne oklijevajući, Justine je stisnula Averynu ruku. “Da,

voljela te, i mislim da te i sada voli. Ipak nedovoljno.”

“Nedovoljno može biti lošije nego nikako”, promrmrljala je

Avery.

“Možda, ali to nije tvoja krivnja, dušo. To nema nikakve veze s

tobom, nego s Traci. Htjela bih vjerovati da si toga potpuno svjesna.

Možda još nisi. U međuvremenu, budi sretna što imaš prijateljice na

koje možeš računati. Ali pokatkad djevojka treba mamu. Ti imaš

mene.”

Avery ju je čvrsto zagrlila. “Znala sam. Uvijek sam znala, ali to

godi kad to ti kažeš. Ne želim da se brineš za mene.”

“To je dio posla, ali, kad si ti u pitanju, ja sam mirna.” Podigla je

rukama Averyno lice i nasmiješila se. “Samo hrabro. Ti si uvijek znala

pronaći izlaz.”

Nakon odlaska gostiju te pospremanja i čišćenja za njima —

Carolee se bavila s dvoje gostiju koji su odlučili prenoćiti — Avery je

nagovorila Hope da dode u njezin stan u predahu.

mart@ & nymphe

363

“Odmori se.” Avery je sjela, naslonila se i digla noge na niski

stolić. “Čestitam, sudomaćice.”

“Također. Isuse. Iscrpljena sam.”

“Bila si jako uzbuđena pa ti je sad naglo pao adrenalin.” “Znam —

ali to je bila djevojačka večer za pamćenje.”

“I slijedi isto takvo vjenčanje.” Avery je samozadovoljno podigla

ruke i razgibala ramena. “Za minutu nam idem skuhati čaj, a onda

možemo razgovarati ojanice i o tome koji joj je vrag bio da odjene

onakve hlače. Guzica joj je izgledala kao golemi goveđi odrezak.”

Naslonivši se, Hope je sklopila oči i smijuljila se. “Bože, stvarno

jest. S druge strane, Laurie je bila tako lijepa i tako uzbuđena zbog

svojeg vjenčanja. Prava je šteta što su rezervirali dvoranu prije nego

što je hotel bio završen.”

“Ti si nezasitna.”

“Možda. Charlotte me odvukla na stranu. Ona i druge djevojke iz

knjižare žele Laurie prirediti djevojačku večer. I sada bi htjele da se

ona održi u hotelu. Moram porazgovarati s Justine, da vidimo koliko

bi stajao takav događaj.”

“Mislila sam da sam ja ona koja najviše radi.” Ustala je, izula

cipele putem do kuhinje — onda ih zaobišla kako bi otvorila ulazna

vrata jer je netko kucao. “Samo da nije neki problem dolje, samo da

nije neki problem dolje”, mrmljala je. “Owen.”

“Vidio sam svjetlo. Mislio sam da bismo mogli — Bok, Hope.”

“Bok. Baš sam na odlasku.”

“Ne, nisi. Zaslužile smo popiti čaj. Carolee će dotad upravljati

hotelom. Jesi li i ti za čaj?” priupitala gaje. “Ili za pivo?”

mart@ & nymphe

364

“Uzet ću pivo. I mi smo se naradili. Mogu ga popiti putem ako

vi...”

“Bože, sjedni.” Gurnula ga je prema stolici. “Od silne ljubaznosti

zaboljet će me zubi. A noge me već bole.”

“Ona je uvijek dobar domaćin.” Prošao je pokraj stolice i sjeo na

kauč. “Sinoć i rano jutros”, obratio se Hope, “imao sam vremena

provesti malo istraživanje.”

“Čim završi vjenčanje, kunem se, uložit ću više vremena u to,

pomoći ću ti.”

“Nema problema. Danas se nisam mogao tomu posvetiti jer kod

Bečka uistinu radimo punom parom.”

“Kako ide?” viknula je Avery.

“Još malo i gotovi smo. Trenutačno se sve svodi na ličenje,

popravke, rješavanje detalja.

“Zvuči mi poznato”, rekla je Hope nasmiješeno. “Prilagođujem

vremenski raspored...”

“Također poznato”, javila se Avery iz kuhinje.

“Bit će gusto, ali trebalo bi sve biti završeno baš prije samog

vjenčanja i spremno za dobivanje svih dozvola. Razmišljao sam o

tome da im uredimo interijer dok budu na medenome mjesecu. Ne

moramo sve - primjerice, slike na zidovima i ukrasne detalje — ali

bismo mogli ubaciti namještaj, opremiti kuhinju i slično.” Avery je

izišla s pladnjem, šalicama čaja i bocom piva. Sve je odložila, nagnula

se i poljubila ga. “To si ti. Samo se ti možeš toga sjetiti.”

“Bilo bi dobro za njih da se mogu useliti odmah nakon povratka.”

mart@ & nymphe

365

“Odlična ideja. Pomoći ću im koliko god budem mogla”, obećala

je Hope. “Znam kako su planirali razmjestiti namještaj. Razgovarale

smo o tome.”

“Hope ima slonovsko pamćenje.”

“Ali ne i guzicu poput divovske rajčice.”

Owen je začuđeno pogledao Avery, na što je ona frknula. “Šala

nas cura”, rekla mu je.

“U redu. U svakom slučaju, isplanirat ćemo to. Kako je sve danas

prošlo?”

“Bilo je savršeno.” Hope je ispružila noge. “A došao nam je i

jedan neočekivani gost. Tijekom cijele zabave s vremena na vrijeme

osjetio se njezin miris - i stvarno mislim da se poslužila šampanjcem,

ako je to moguće. Našla sam praznu čašu gore u E&D-u nakon što

sam sve obišla, a svi su već bili otišli.”

“Ja sam je pozvala.” Avery je pijuckala čaj. “Bila sam gore prije

zabave i, ne znam, imala sam neki osjećaj da je bila tužna. Žalosna.

Rekla sam joj za dijete i za djevojačku večer. Čini se da ju je to sve

oraspoložilo.”

“To si ti”, promrmljao je Owen. “Ti misliš na takve stvari. O njoj

možda znam nešto više. Raspitao sam se o njezinoj obitelji. Imala je

dva starija brata i mlađu sestru. Jedan je brat poginuo u ratu. Drugi se

vratio, oženio se, imao četvero djece, tako da su to poveznice koje

imamo u slučaju potrebe. Sestra se udala nekoliko godina nakon rata.

Imala je petero djece, ali jedno je umrlo još kao dojenče. Koliko sam

uspio saznati, sestra je živjela više od devedeset godina. Nekoliko

godina nakon vjenčanja, odselili su se u Philadelphiju. To bi ti, Hope,

mogla istražiti jer je tvoja obitelj odande.”

mart@ & nymphe

366

“Može.”

“Znaš li išta o Liberty House School?”

Hope je podigla pogled, a osjećaj iznenađenja preplavio joj je

lice. “Istini za volju, znam. Zašto?”

“Još nisam pohvatao sve pojedinosti, bio sam skrenuo s puta i

uhvatio se nevažnih stvari — znaš kako to ide — i pojavila se ta škola

za djevojke Liberty School House — osnovana 1878. Sestra joj je bila

među osnivačima — a i omogućivala je školovanje djevojkama u

vremenu kada to nije bilo prestižno. Danas nije samo za djevojke, ali

je i dalje ugledna privatna škola na tom području.”

“Istina. Išla sam u tu školu.”

“Ozbiljno?” Iznenađeno, Owen se nagnuo naprijed, naslonivši

podlaktice na bedra. “Svijet je mali.”

“Da.” Namrštivši se, Hope je odložila svoj čaj. “Kako joj se zvala

sestra?”

“Ah, Catherine.”

“A prezime nakon udaje?”

“Darby. Catherine Darby. Pročitao sam da školska knjižnica nosi

njezino ime.”

“Tako je, a svijet je zaista sablasno mali. Catherine Darby o kojoj

pričamo, koja je pomogla osnovati djevojačku školu Liberty School

House 1878., bila je moja prapraprabaka.”

“Za Boga miloga!” viknula je Avery sva u čudu. “Za Boga miloga,

Hope, ako je to sve točno, Lizzy ti je rođakinja. Ti si njezina

praprapranećakinja.”

mart@ & nymphe

367

“Jesi li sigurna, Hope?”

Hope je letimično pogledala Owena. “Pohađala sam Liberty

School House, od vrtićke dobi pa sve do kraja osnovne škole. Isto su

to prošli i moja majka, i moj ujak, i moja baka s majčine strane, i moj

brat, i moja sestra. To je obiteljska tradicija. Odmah vam mogu reći,

ne znam mnogo o svojoj obitelji — ne tako daleko u prošlosti.

Zamišljala sam Catherine Darby kao staricu - staru s obzirom na dijete

- na slici u školskoj knjižnici. Nikada nisam čula da je imala sestru koja

je umrla. Nisam čak znala ni njezino djevojačko prezime.”

“Zna li netko iz tvoje obitelji više - neke privatne stvari kojih

nema u službenim dokumentima?”

“Iskreno govoreći, ne znam, ali mogla bih saznati. Ovo je sve...

tako čudno.” Tako čudno da je osjećala škakljanje u grlu. “Trebaju mi

se stvari slegnuti. Ne mogu sada o svemu ovome razmišljati. Moram

ići.”

“Želiš li da idem s tobom? Mogu ostati s tobom večeras.” “Ne,

ne, ne bojim se, nisam uznemirena. Samo moram procesu irati sve

ovo.”

“Zašto te ne bih otpratila?”

“Prekini”, inzistirala je Hope smješkajući se. “Mislim da ću uspjeti

prijeći trg. Samo moram razbistriti glavu i razmisliti o svemu. Sve je

ovo tako čudno.”

Avery se ustala i otpratila Hope do vrata. “Nazovi me ako budeš

uznemirena. Obećavaš?”

“U redu. Procesuiranje.” Lagano se udarila po čelu. “Znaš da

moram.”

“Da, inače te ne bih pustila samu. Ali, Hope?’”

mart@ & nymphe

368

“Hmm.”

“Nevjerojatno.”

“Da, sto posto se slažem s tobom.”

Kad je Hope izašla, Avery se okrenula prema Owenu i rekla

“Nevjerojatno.”

“Sestra”, mrmljao je. “Ne znam zašto sam krenuo tim tragom,

stvarno. Samo sam htio doći do informacije. S idejom da od viška

glava ne boli. Ali nisam vidio kako bi to pomoglo u potrazi za Billyjem.

A sad... znam da se slučajnosti događaju, ali ovo? Ovo nadilazi sve.”

“Što je ovo? Sudbina?”

“Što drugo?” Ustao je i počeo hodati tam oamo. “Ti si rođena i

odrasla u Boonsborou, a Hope u Philadelphiji. Bile ste cimerice

tijekom studija i prijateljice. Dobre prijateljice. Tako dobre da ona

dolazi ovamo u posjete i postaje dobra prijateljica s Clare. Istom

onom Clare kojom se moj brat ženi. Moja se majka zaljubila u stari

hotel, koji je uspjela kupiti. Mi smo uložili krv, znoj i suze kako bismo

ga obnovili. Osoba koju smo angažirali kao domaćicu ostaje u

drugome stanju, prisiljena je povući se, a ti i Clare predlažete Hope za

to mjesto.”

“Koja se želi preseliti jer joj život zagorčavaju onaj njezin seronja i

njegova obitelj.”

“Ona je stvorena za ovaj posao”, nastavio je Owen.

“Menadžerica hotela, zna doslovno sve... i ono čega se ne bismo ni

sjetili. Prekvalificirana, i nije baš sigurna da želi doći ovamo živjeti. A

moja je mama odmah zaposli — gotovo i ne obavivši razgovor s njom

i, bum, dobila je posao. Hope isto tako odmah sve prihvaća - bum.”

“Pa, kada ti to ovako sažmeš...”

mart@ & nymphe

369

“Tako i ispada, kad se sve zbroji i oduzme.” Zaustavio se na

trenutak i okrenuo se prema njoj. “Jedan obrat, zatim slijedi drugi,

jedan izbor, pa onda drugi, a sve vodi k istom mjestu. Hotel, Lizzy,

Hope — i možda, ako se tako nastavi — doći ćemo do tog Billyja.”

“Zna li ona, što misliš - mislim na Elizu?”

“Nemam pojma. Čini se, da je znala, više bi se potrudila povezati

s Hope. Kad malo promisliš o tome, više je bila s nama — Beckettom,

sa mnom, Ryjem — iako Ry o tome ne govori mnogo. Ni moja majka.

Čak ni ti.”

“I Murphy. On je prvi koji ju je ugledao, barem koliko mi znamo.”

“Djeca.” Owen je slegnuo ramenima. “Ona nisu naučena da ne

vjeruju u nemoguće. To je...”

“Što?”

Pogledao ju je i nasmijao se. “Tako jebeno dobro. I... čekaj malo.

Bio sam rastresen, zauzet nečim drugim. Tek sam sad primijetio.”

“Primijetio što?”

“Tvoju kosu. Vratila se.” Stao je pred nju i prošao joj je prstima

kroz sjajnu, zlatn ocrvenu kosu.“To je ponovno Averyna kosa.”

“Odlučila sam biti svoja neko vrijeme, vidjeti kako će to sve ići.“

“Takvu te najviše volim”, rekao joj je.

“Zbilja?” Promatrala ga je radoznalo. “Zašto nisi ništa rekao?”

“To je tvoja kosa, to je tvoja kosa.” Sagnuo se i pomirisao je. “Miriše

kao tvoja, pod dodirom je tvoja, a sad i izgleda kao ona. Lud sam za

tvojom kosom.”

“Ma hajde.”

mart@ & nymphe

370

“Uvijek sam i bio. Nikad nisam vodio ljubav s tobom i tvojom

pravom kosom.”

Nasmijala se, a onda se opet nasmijala kad ju je podignuo. Bez

oklijevanja opasala je noge oko njegova struka.

“Mislim da bih trebao”, nastavio je, “vidjeti kako je. Istražiti

sličnosti i razlike.”

“Voliš ta svoja istraživanja?”

“Neke više, neke manje”, složio se dok ju je nosio do spavaće

sobe.

mart@ & nymphe

371

20

krašen cvijećem i blistavim svjetlima, cijeli je hotel

svjetlucao kao čestitka. Nakon svega što je prošao svih tih

godina, hotel dugo nije doživio ništa slično - slavlje ljubavi,

vjere i strpljivosti u svojemu punom sjaju.

Zrak je preplavio opojni miris ruža, kozje krvi i slatki zapuh

ljiljana. Gore iznad nebo je bilo plavo i čisto.

Unutar vilinskih odaja Titanije i Oberona, Clare je obukla

vjenčanicu. Udahnula je i nasmiješila se majci dok joj jeHope

namještala haljinu. “Ne plači, mama.”

“Moja je djevojčica tako lijepa.” Oči su joj se ispunile suzama.

Prišla je Clare i primila je za ruku. “I tako sretna.”

“Savršeno.” Hope je promotrila Avery.

“Sad se sve tako čini.” Clare je još jednom duboko udahnula pred

ogledalom. “Savršeno.”

“I sve smo uspjeli organizirati na vrijeme. Izađimo na trijem da se

fotografiramo”, zapovjedila je Hope, “da ostanemo savršeni

zauvijek.”

“Jesi li sigurna da Beckett nije negdje u blizini? Ne želim da me

vidi prije same ceremonije. Znam da zvuči glupo, ali...” “Nije”,

ispravila ju je Avery. “Vratit ću se u Jane i Rochester i pobrinut ću se

da muškarci ostanu na toj strani.”

“I ti trebaš biti na fotografijama”, podsjetila ju je Hope.

U

mart@ & nymphe

372

“Vratit ću se. Samo da skupim dečke i Justine. I izvijestim vas što

se događa s mladoženjine strane. Počinjem, daj mi pet”, rekla je i

izjurila.

Opazila je da su vrata Elizabeth i Darcy bila otvorena. “Ne mogu

ti sada doći u posjet. Moram se držati protokola. Ali vratit ću se.”

Potpetice njezinih cipela zveckale su dok je hodala, a ona je

uživala u načinu na koji joj je haljina — boje šampanjca — lepršala

među nogama. Požurila je prema stražnjoj strani hotela, kroz vrata,

preko trijema.

Prije nego što je pokucala čula je glasove - uzbuđene glasove

dečki i tihi, potmuli smijeh. “Jeste li svi u pristojnom izdanju?” viknula

je dok je polako otvarala vrata.

“Definiraj što je to pristojno izdanje?” pitao ju je Ryder.

Ušla je s osmijehom na licu.

Justine, kose spuštene niz leđa, stajala je priljubljena obraz uz

obraz s Beckettom. Još jedan od onih savršenih trenutaka, pomislila

je Avery, dok su Ryder i dečki — svi u tamnim odijelima — sjedili na

krevetu raširenih karata i, kako se čini, igrali maratonsku Igru rata.

“Vrijeme je!” Liam je prvi skočio s kreveta, izazvavši stampedo.

“Ne još. Prvo ćemo se mi fotkati, a onda će fotograf doći ovamo i

fotkati vas. Gdje je Owen?”

“Rješava tekuće probleme”, kazao joj je Ryder.

“Izgledaš odlično. Bože, svi izgledaju odlično. Ukrast ću vam

Justine i dečke za fotografiranje pa ću ih ponovno poslati ovamo.

Ostatak mladoženjine ekipe ostaje u stražnjem dijelu hotela. Bez

njuškanja po prednjem dijelu.”

mart@ & nymphe

373

“Da naručimo pizzu“ upitao je Ryder i, uz već prisutni stampedo,

potaknuo manje nerede među mlađim dijelom uzvanika.

“Poslije.” Justine se okrenula i prostrijelila dečke pogledom koji

zaustavlja nemire već desetljećima. “Pokret, vojsko. Vidimo se

uskoro”, promrmljala je poljubivši Becketta u obraz.

“Ali ja sam žedan.” Murphy je pogledao Justine molećivo.

“Ja ću se za to pobrinuti. Bit ću odmah iza vas”, Avery je obećala

Justine.

“Sigurno pobjeđujem.”

Harry se okrenuo prema Ryderu čuvši njegov samodopadni

cerek.

“No, no!”

“Da, da. Rat je za tebe završen, luzeru.”

“Moratorij”, objavila je Justine. “Primirje”, objasnila je Harryju

dok ih je izvodila van. Prije nego što je zatvorila vrata, uputila je

Ryderu isti umirujući pogled.

“Izgledaš odlično”, kazala je Avery držeći kvaku. “A čekaj da vidiš

Clare.”

“Reci mi da ne moram čekati još dugo.”

“Strpi se još malo”, obećala je Beckettu i otišla užurbanim

koracima.

Avery je krenula dolje bacivši pogled prema dvorištu. Šatori,

bijela odijela pod svjetloplavim nebom, mnoštvo cvijeća, mnoštvo

svjetala.

mart@ & nymphe

374

Hope bi rekla da je savršeno, pomislila je. I bila bi u pravu. Owen

je izašao noseći pladanj s pićima. Pogledi su im se susreli. Ona je

stajala na stubama, a on je bio u podnožju. Taj trenutak — tako

romantičan i nestvaran — sve je stalo i srce joj je odmah zaigralo.

Nije mogao skinuti pogled s nje. “Izgledaš nevjerojatno.” “Čekaj

da vidiš mladenku.”

Owen je odmahnuo glavom, gledajući kako joj sunce obasjava

uzdignutu kosu škotske kraljice. “Čudesno.”

“Sve je prekrasno.” Rekla je i nastavila silaziti. “Sjeti se kako je

sve ovo izgledalo prije samo godinu dana. Koliko se sve promijenilo,

što se sve može ostvariti kad se hoće.”

Nije skidao pogled s nje. “I ja sam to isto pomislio.”

“Justine je zbog fotkanja smjestila dečke na mladenkinu stranu.

Odnijet ću im njihova pića.”

Pogledao je pladanj koji je nosio. Neobično, na trenutak je

zaboravio na njega, na vjenčanje, na cijeli svijet. “Da. Sprite, za koji

Liam tvrdi da je isti kao i šampanjac. Prava stvar za mamu.” “I pivo za

tebe i braću. Mi smo gotovi za petnaest minuta - ako se držimo

Hopeina strogog protokola. Onda će se fotograf pozabaviti vama

dečkima.”

“Bit ćemo spremni. Imam protokol kod sebe.”

“Naravno da ga imaš.”

Odnio je pladanj s pićem na trijem. “Zaista si čudesna”, dodao je,

na što se nasmijala i požurila dalje.

Otvorio je vrata i ušao.

mart@ & nymphe

375

“Sjećaš se kad sam rekao da bih se želio oženiti s Avery ako

zatrudni?”

“Isuse, Avery je trudna?” Ryder je zgrabio pivo s pladnja. “Ne.”

Sad je shvatio što je bio onaj čudan osjećaj kada je saznao da je test

bio Clarein — neka vrsta razočaranja.

“Shvatio sam to prije minutu — nisam shvaćao, a sada shvaćam.”

“Izgovori to već jednom”, savjetovao ga je Ryder, “ili ćeš sjebati

vlastiti protokol.”

“Samo se želim njome oženiti.” Pomalo ošamućeno, gledao je

naizmjence Rydera i Becketta. “Želim se oženiti s AveryMcTavish.”

“Pa, nazdravimo tomu.” Beckett je uzeo svoje pivo, pa Owenovo

te je odložio pladanj sa strane. “Izvoli.”

Owen je namršteno gledao u pivo. “Zar nisi nimalo iznenađen?”

“Ne, nimalo.”

“Čekaj. Čekaj.” Ryder je ustuknuo stisnutih očiju. “Rekao si

oženiti — u smislu oženiti? Prvo Beck, sad ti?” Gledao je sumnjičavo u

svoje pivo. “Je li nešto u pivu? Neka vrsta droge koja tjera ljude na

ženidbu? Popizdit ću.”

“Nema ničega u pivu, kretenu.” Beckett se cerio Owenu. “Trebao

bih je pitati noćas. Prošnja na vjenčanju donosi sreću.”

“Moram poraditi na tome.” Owen je duboko izdahnuo. “Moram

vidjeti kako, kada i sve ostalo.”

“On će poraditi na tome.” Ryder je otpio pivo. “To će biti

zabavno.”

Čim su završile sa svojim dijelom fotografiranja, Rose je ponovno

zagrlila Clare. “Idem pomoći oko dečki, a onda ću ti oca dovesti gore.”

mart@ & nymphe

376

“Oko dvadeset minuta.” Hope je držala mobitel. “Owen i ja

dopisujemo se porukama pa će mi javiti kada fotke budu gotove.

Onda ćemo znati i kada će Beckett i njegova svita izići u dvorište.”

“Provjerit ću s Owenom, ne brini se.”

“Šaljes poruke?” obratila joj se Avery čim je Rose izašla. “Zar ovo

nije trebalo biti neformalno vjenčanje?”

“Neformalno ne znači traljavo. Osim toga, gosti su već počeli

pristizati.”

“Može zdravica.” Avery je podigla čašu šampanjca. “Još netko?”

“Ja ne bih”, kazala je Clare, a zatim se predomislila. “Može gutljaj, za

sreću.”

“Gutljaj za mladu i pune čaše za uzvanike.”

Hope je podigla svoju čašu. “Za mladu.”

Clare je odmahnula glavom. “Ne, za brak. Za zavjete, za

kompromis, za strpljivost. Pijmo u ime svega toga.”

“Za brak onda”, složila se Hope i kucnule su se.

“I za obitelj”, dodala je Clare nakon što su otpile. “Ne činije samo

brak, djeca kad se rode, roditelji od kojih potječeš. To su i ljudi koji ti

čine život potpunim, bogatim i stabilnim. Za mene ste to vi.”

“Odlučna si u tome da nas rasplačeš”, promucala je Avery.

“Mislila sam da ću se i ja rasplakati.” Clare je još malo otpila i spustila

čašu. “Ali primjećujem dosta toga. Razmišljala sam sinoć o Clintu. I to

intenzivno. S apsolutnom sigurnošću mogu reći da bi mu bilo drago

što sam susrela Becketta. Što imam Becketta i što dečki imaju njega.

Ta me spoznaja čini sretnom. Sve što želim sad jest izaći u dvorište i

hodati prema Beckettu i dečkima s ovime”, rekla je položivši ruku na

trbuh. “I zavjetovati se.”

mart@ & nymphe

377

“Zatim ću plesati sa svojim suprugom i svojim sinovima.” “Kad ti

popravim ruž na usnama”, izjavila je Hope.

Dok je Hope šminkala Clare, Avery je odšetala do trijema želeći

biti minutu sama. Samo minutu.

Čula je kako se otvaraju vrata trijema i okrenula se prema

Elizabeth i Darcy. Ipak će imati društvo. I nije imala ništa protiv.

“Ne mogu to shvatiti. Nisam tužna, ali ne znam može li se ovo

nazvati srećom. Zbog Clare sam sretna. Ushićena sam zbog Clare. Ali

zapravo se osjećam nekako između. Pitam se kako to funkcionira.

Gledam nju i vidim kako je uvjerena da je to to. Uopće nije nervozna

niti ima kakvih sumnji i pitanja. Kakav je to osjećaj? Kako se uopće

dolazi do toga?”

“Nije bitno. Ja nisam važna. Danas je sretan dan. Clarein dan.”

Okrenula se s nakanom da ude kad je ugledala nešto na stolu između

vrata. Namrštivši se, prišla je i podigla omanji kamen. Bio je gladak

kao oblutak i u obliku srca. Veličinom je ispunio njezin dlan, a u

njegovu središtu bili su uklesani inicijali.

L. F.

B. R.

“Lizzy Ford. ‘B’ znači Billy? Mora biti.” Pogledala je uokolo, a srce

joj je divlje tuklo. Vrata su ostala otvorena i osjetio se miris ljeta,

krhak poput latica.

“Je li ti on ovo dao? Billy? Zasigurno jest. I to je... tu. Kako? Kako

to da ga ja držim upravo ovdje, upravo sad? Kako je to moguće...?”

“Avery!” viknula je Hope. “Idemo!”

mart@ & nymphe

378

“Clarein je dan”, ponavljala je stisnuvši kamenčić u ruci. “Ne

mogu im to sad pokazati, ali dat ću ga Owenu. Obećavam.” Ruku u

kojoj je držala kamenčić prislonila je srcu. “Obećavam”, ponovila je.

“Avery!”

“Samo trenutak!” Žurno je ušla unutra i krenula ravno prema

svojoj torbici. “Ruž za usne.” Sakrila je kamen na sigurno u torbicu,

pitajući se hoće li i dalje biti tamo kada se bude vratila.

Dok je sunce klizilo prema brdima na zapadu, ona je svjedočila

vjenčanju svojih prijatelja, čula je njihove zavjete dane jedno drugom,

njihovoj djeci, vidjela je kako se prsteni koje su izmjenjivali sjaje — još

jedan zavjet — pri blagoj svjetlosti.

Radost, jednostavna i golema, izvirala je iz njih, primijetila je,

poput kakve lijene, tople rijeke. Osjetila je da i u njoj buja nešto

ljupko i stvarno, stabilno i jako.

Potekle su joj suze radosnice kad su se prvi put poljubili kao muz i

zena.

Onda su uslijedili zagrljaji, pljesak, glazba. Owen ju je uhvatio za

ruku i odveo kroz prolaz među stolicama do vrata predvorja. Bilo je tu

još grljenja, pokoja suza, a onda smijeh, jer je Murphy najavio, glasno

i odlučno, da će ići mokriti upravo sad.

“Prvo pišanje, onda fotkanje”, naglasila je Hope. Mladenka,

mladoženja, uzvanici i obitelj. Onda Clare, Beckett i dečki, pa Clare i

Beckett.” Pogledala je prema fotografu. “Četrdeset pet minuta. Tako

ćemo biti točni.”

“Imaš štopericu?” pitao ju je Ryder.

“Ovdje je.” Avery se kucnula o čelo.

mart@ & nymphe

379

“Clare i Beckett moraju moći i plesati, i jesti, i zabavljati se”,

započela je Hope.

“Mislim da to njih ne brine”, istaknuo je Ryder dok su mladenci

izmjenjivali dugački poljubac. “Opusti se, šefice.”

“Ti se opusti”, promrsila je Hope i svojski se potrudila da ih sve

okupi.

Avery je kanila povući Owena na stranu, ali nije bio prikladan

trenutak.

To može i pričekati, rekla je sama sebi, i prepustila se

događajima.

Nakon fotografiranja, povratka mladenaca, prvoga plesa i

nekoliko zdravica, uspjela ga je odvući unutra.

“Želim plesati s tobom.”

“I ja to želim, ali prvo ti želim nešto pokazati. Gore na katu.” “Ali

tamo ima hrane koja dobro izgleda.”

“Jest ćemo, pit ćemo, plesat ćemo. Sve ćemo to raditi.” Držala ga

je čvrsto za ruku dok su hitali prema gore. “Objasnit ću ti o čemu je

ovdje riječ. Stajala sam na trijemu neposredno prije našeg silaska. Bila

sam... možda zamišljena. Važan je dan. Ona je izašla. U svakom

slučaju, vrata trijema su se otvorila. Razmišljala sam o tome kako će

se Clare i Beckett vjenčati, zavjetovati i slično. Pitala sam se kako ljudi

uistinu smognu hrabrosti napraviti tako važan korak.”

“Nije u pitanju hrabrost”, odgovorio je.

“Što god da jest.” Otključala je Titaniju i Oberona te su ušli.

“Hope me je zvala da krećemo i kada sam se okrenula, ovo je ležalo

na stolu između vrata.”

mart@ & nymphe

380

Na trenutak je zaklopila oči i zavukla ruku u torbu. Laknulo joj je

kad je prstima napipala kamen.

“Kamen? Bože, koje epohalno otkriće.”

“Umukni. Pogledaj ga, Owene.”

Gurnula mu ga je u ruke. Uzeo ga je i okretao. Izraz lica

odražavao je isprva podsmijeh, a zatim zaprepaštenost i naposljetku

začuđenost.

“Ona ti ga je dala.”

“Ostavila ga je na stolu. Kada sam išla van, nije ga tamo bilo.

Uvjerena sam da nije. Odjednom se pojavio. Ne bih se usudila reći da

mi ga je dala, ali zasigurno je htjela da ga vidim. Slažeš se?” “Još

pokušavam shvatiti kako je ovo ona mogla imati ili kako ga je

materijalizirala. Ili... ne znam više.”

“Odlučila sam ne razbijati glavu previše ovime da mi mozak ne

eksplodira. On joj gaje, zasigurno, dao. Ako pogledamo oblik,

inicijale.”

“Zašto bi joj on dao kamen? Kada razmisliš o tome...”

“To je srce, s njihovim inicijalima. Zar nije romantično?”

“Pretpostavljam. B predstavlja Billyja. Williama R. Može biti od

pomoći i početno slovo njegova prezimena.”

“Ti i Hope to istražujete, zato sam htjela doći do vas što prije.

Budući da je Hope jedna od organizatorica vjenčanja, obratila sam se

tebi. Ali nakon zabave trebali bismo joj ga odnijeti.”

“Ona ti ga je dala.”

mart@ & nymphe

381

“Lizzy? Ne, samo ga je ostavila tamo gdje gaja mogu lako naći.”

“Gotovo ista stvar.”

“Ona bi željela da ga ima Hope. Hope je njezin potomak.” “Nije

ga ostavila tamo gdje bi ga Hope mogla naći.” Vratio je kamen Avery.

“Ti ga trebaš zadržati.”

“To ne bi bilo u redu.”

“Pretpostavljam da postoji razlog zašto ga je tebi ostavila. Možda

ti treba malo vremena da to shvatiš. U međuvremenu potražit ću tog

Williama R. Hope ćemo za sve ovo reći nakon vjenčanja.” “U redu, ali

čudno se osjećam u vezi s tim.” Prepisala je inicijale prije nego što je

kamen spremila u torbicu. “Ako ga uzme natrag, nikomu ništa.”

“Jesam li ti rekao da izgledaš nevjerojatno?”

Zatreptala je očima. “Možda si to napomenuo, onako usput.”

“Zaista. I ja...” Ne, pomislio je, neće se prepuštati trenutačnom

porivu, ne na bratov dan, čak i ako donosi sreću. “Morali bismo se

vratiti dolje. Brat mi se ne ženi svaki dan.”

“Imaš pravo.”

“Što si mislila kada si spominjala hrabrost?” pitao ju je dok su

silazili.

“Što?”

“O tome da treba hrabrosti da se uđe u brak. Treba biti hrabar,

ne znam, kada odlaziš u rat, kada varaš poreznu upravu ili kada

skačeš padobranom.”

“Samo sam mislila da ljudi trebaju biti pripremljeni na ulazak u

’dok nas smrt ili razvod ne rastave’.”

mart@ & nymphe

382

Nije mu uopće bilo drago to što je rekla. “Jesi li ti oduvijek tako

cinična?”

“Nisam cinična.” Zasmetala ju je ta riječ. “Samo sam realna — i

znatiželjna. Ja sam znatiželjna realistica.”

“Pogledaj”, rekao je dok su prilazili podiju gdje su plesali parovi

— Clare i Beckett, njegovi i njezini roditelji, kao i mnogi drugi. “To je

stvarno.”

Stvarnost, opet je pomislio, ono što je želio. Sto je želio s Avery.

“I lijepo je. Uistinu lijepo. Taj trenutak. Važan trenutak. Ali bit će

na tisuće takvih trenutaka nakon ove zabave. Kad već govorim o

tome, zašto ne plešeš sa mnom?”

“Dobra ideja.”

Davao je sve od sebe da izgleda bezbrižno, ali njezine riječi

promijenile su nešto medu njima. Primijetio je da je i ona to također

osjetila.

Nije imala vremena razmišljati o tim osjećajima, a kamoli im se

prepustiti. Ostalo im je tek tjedan dana da dovrše sve detalje u kući,

unesu namještaj, opreme kuhinju.

To je Avery podsjetilo na završne radove u hotelu, ali, budući da

su Beckett i Clare bili na medenom mjesecu, bilo je dva para ruku

manje.

Međutim, taj je osjećaj već viđenog bio prisutan dok su ona i

Hope ubacivale tanjure, čaše, jedaći pribor, lonce, tave i pladnjeve u

ormariće.

“Valjda neće biti razočarana što neće imati priliku sve ovo sama

raditi?”

mart@ & nymphe

383

Hope je odmahnula glavom. “Razmišljala sam o tome jednom,

dvaput, triput. Onda sam pomislila na nju i njezin povratak s

medenoga mjeseca — na posao koji je čeka u trgovini, na djecu, na

novu rutinu, i na trudnoću. Vjerujem da će joj laknuti što neće morati

vući kutije, raspakiravati stvari i sve ostalo.”

“I ja to mislim — ali ja pokatkad razmislim i četvrti put. Drago mi

je što su dečki otišli nekoliko dana Clintovim roditeljima. Dobro je za

sve njih, ali moram priznati da mi ipak nedostaju. I što ne mogu

iskoristiti njihove neumorne nožice da nam nose stvari tamo-amo.”

“Skoro smo završili. Justine i Rose pobrinut će se za odjeću i

posteljinu, a Owen i Ryder unijet će teže stvari. Sve će biti savršeno za

njihovu dobrodošlicu u novi dom.”

Hope je zastala i posegnula za mobitelom. “Trebala bih provjeriti

je li Carolee naručila cvijeće.”

“Znaš da jest. Opusti se, šefice.”

“Ako me još jednom tako nazove, mogla bih ga opaliti nogom u

jaja.” Hope je stala na trenutak i razgibala ramena. “Kuća je lijepa -

drvo, detalji, osjećaj prostora.”

“Montgomeryjevi znaju svoj posao.”

“Znaju. Kad već spominjemo Montgomeryjeve, što se događa s

tobom i Owenom?”

“Ništa.”

Hope je pogledala prema stubama. “Justine i Rose su gore na

katu. Owen i Ryder istovaruju još jedan kamion. Ovdje smo samo ti i

ja.”

mart@ & nymphe

384

“Ne znam baš. Nismo o tome razgovarali još od vjenčanja. Moja

pogreška, pretpostavljam. Kad sam mu pokazala kameno srce, nešto

sam spomenula vezano za brak. Uzimam do smrti ili razvoda, tako

nešto. On me smatra ciničnom.”

“Pitam se zašto?”

“Ja se ne smatram takvom.”

“Ne, nisi. Ali problem s majkom ima utjecaja na tebe. Jednom ćeš

se morati toga osloboditi.”

“Ne utječe to na mene. Možda i utječe”, priznala je, ljuteći se na

samu sebe. “Ali zaista sam uvjerena da sam se tog tereta gotovo

oslobodila. Sada je prisutan neki čudan osjećaj među nama, a to je

zadnja stvar koju bih htjela. Prijatelji smo odavna. Zapravo.. '

Ogledala se oko sebe kako bi bila potpuno sigurna da su bile same.

“Prije nekoliko noći ovo sam iskopala iz svoje kutije za uspomene.”

Avery je otvorila svoju torbicu, povukla patentni zatvarač na

džepu i izvadila plastični prsten u obliku ružičastog srca. “On mi je to

dao kada sam imala oko šest godina i bila zaljubljena u njega.”

“Oh, Avery, to je tako dražesno. Tako slatko.”

“Bilo je, i još je. Prsten iz aparata za gumene bombone. On se

samo igrao sa mnom, ali to je za mene bilo nešto veličanstveno. On

inače radi takve stvari. Tako slatke stvari.”

“Ti si ga čuvala cijelo ovo vrijeme.”

“Naravno. Moj prvi zaručnički prsten.” Kako bi ih zabavila,

natakla ga je i migoljila je prstima. Međutim, vidjevši ga na ruci,

osjećala se pomalo tužnom. “A sada kao da nismo više toliko bliski,”

nastavila je skinuvši prsten. “Mislim da se želi povući i...”

mart@ & nymphe

385

Naglo je zašutjela kada je čula vrata kako se otvaraju i prsten

brzo spremila natrag u torbicu.

Dok je Blento ležao na kuhinjskom podu, očito iscrpljen, pomogla

je urediti stolove, svjetiljke, jastuke. Hope se morala vratiti u hotel, a

Avery je raspakiravala ručnike i postavljala sapune, počevši od glavne

kupaonice preko dječje, zatim preko one u gostinjskoj sobi,

naposljetku završivši u kupaonicama u prizemlju.

Potpuno se smračilo kada se vratila na kat te nasmijana zastala u

velikoj sobi. Topla, pomislila je, udobna i lijepa.

Čula je zvukove čekića i uputila se u igraonicu. Owen, s pojasom s

alatom oko bokova, vješao je uokvireni poster X-Mena.

“Složili ste vrtić?”

Okrenuo se prema njoj. “Ryder je to sredio prije nego što je

otišao.”

“Nije ovdje?”

“Skoro smo gotovi. Mama ti je poručila da će se ona i Rose sutra

vratiti, nakon što obave kupnju svježih proizvoda.”

“Odlično. Valjda si u pravu. Ne znam što bismo još mogli

napraviti. Nisam bila sigurna da ćemo uspjeti, a završili smo dan prije

planiranog.”

“Mnogo nam je ruku pomoglo.”

“I ti i Hope sa svojim popisima. Ova soba je, kao i cijela kuća,

super, zabavna, sretna.”

“Imaš pravo.”

mart@ & nymphe

386

“Jesi li za pivo? Da nazdravimo uspješno završenu poslu?”

“Nemam ništa protiv.”

Izašla je i otvorila dva piva. Bili su tako jebeno uljudni. Tako

formalni. I tako prokleto čudni.

Dosta, odlučila je i stavila pivo na kuhinjski pult. Pričekala je da

skine pojas s alatom. “Ljutiš li se nešto na mene?”

“Ne.” Odlučno ju je pogledao mirnim, plavim očima. “Zašto bih

bio?”

“Ne znam. Ali nešto nije u redu među nama još od vjenčanja.”

Promatrao ju je dok je uzimao pivo. “Možda si u pravu.” “Ako ti naša

veza ne odgovara, željela bih...”

“Zašto uopće potežeš tu temu? Zašto automatski smatraš da

naša veza neće funkcionirati, neće trajati, neće se održati?”

“Ne mislim tako. Ja...” Odmahnuo je rukom i odšetao do

udaljenog prozora. Ona je bila uporna. “Ljutiš li se na mene.” “To

postajem.” Ispio je još jedan gutljaj piva, vratio se do pulta

i odložio ga. Pogledao ju je ravno u oči. “Kako bi se ti osjećala da

sam ti rekao da mi naša veza ništa ne znači? Nemoj srati, Avery, reci

mi iskreno. Kako bi se osjećala da sam ti rekao da je to za mene

završena priča?”

Celjust samo što joj se nije počela tresti, kao što se sve u njoj već

treslo. “Slomio bi mi srce. Jesi li to htio čuti?

“Da.” Zatvorio je oči i izdahnuo. “Da, upravo sam to htio i čuti i

znati.”

mart@ & nymphe

387

“Zašto bi me htio tako povrijediti? Ti nisi ni teška ni hladna

osoba. Zašto bi me htio povrijediti na takav način? Ako se želiš

povući, ne trebaš biti okrutan.”

“Prekini.” Glas mu je odisao strpljivošću. “Ne povlačim se. Ne

želim se povlačiti. To je to. Ali ti ne vjeruješ u mene, u sebe, u nas.”

“Vjerujem. Zašto misliš da ne vjerujem?” Čak i dok je to

izgovarala, znala je. “Pokatkad govorim gluposti. Kadšto razmišljam

glupo. Trebao si me dosad upoznati.”

“Poznajem te, Avery. Znam da si vjerna i velikodušna, čvrsta i

ambiciozna.

Još od Beckettova vjenčanja Owen je tražio odgovor, rješavao

problem. Mislio je da je pronašao rješenje.

“Avery, ti i prečesto samu sebe preispituješ, previše se brineš da

si netko i nešto što nisi. Jer ti joj nisi nimalo slična. Nimalo, i nikad

nećeš ni biti. Živcira me što to ne vidiš.”

“Radim na tome.”

“U redu.” Krenuo je ponovno popiti gutljaj piva, ali se zaustavio.

“Ne, nije u redu. Opet ćemo se vrtjeti ukrug i nećemo stići nikamo.

Nije u redu jer ja sam zaljubljen u tebe.”

“Oh, moj Bože.”

“Vjerojatno sam to oduvijek i bio. Dugo mi je trebalo da to

shvatim pa vjerujem da će i tebi isto tako trebati. Ali, sada dosta o

tome. Vidiš li ovu kuću?”

“Da. Owene...”

“Ovo nije samo kuća... vraški dobra kuća. To je mjesto na kojemu

se može nešto izgraditi, kojemu se uvijek možeš vraćati i na koje

mart@ & nymphe

388

možeš računati.” Potpuno su ga obuzeli osjećaji prema Avery. Sve što

je htio bilo je pred njim.

Kvragu i razrada i pomno promišljanje.

“Ja isto tako imam vraški dobru kuću. Trebali bismo biti u njoj

zajedno. Ulagati u nju zajedno, vraćati joj se zajedno i računati na nju

— i na mene.”

“Želiš da se preselim k tebi?”

Radio je na tome, mislio je, ali ovo nije bio smjer u kojem je želio

da se stvari razvijaju. Zajebi to, odlučio je. Sve ili ništa.

“Želim da se udaš za mene.”

“Oh, Isuse.” Nakon kratkotrajnog otežanog disanja spustila je

pogled. “Ne osjećam svoje noge.”

“Vjerujem da te je šokiralo.”

“Žao mi je. Samo trenutak.”

“Ne. Kvragu. Ne. Nije u pitanju hrabrost. Mislim da je tu riječ o

ljubavi, vjeri i nadi. Promatrao sam brata kako se ženi s Clare i znao

sam da i ja to želim. Oduvijek sam i želio, ali mislio sam, da, jednog

dana. Jednog ću se dana skrasiti, oženiti se, stvoriti vlastitu obitelj.

Isto tako znam, da se ti nisi pojavila, taj dan ne bi nikada došao.

Uvijek si bila samo ti. Moja prva djevojka.”

“Moram malo sjesti.”

I sjela je, ravno na pod. Obuhvatila je ključ koji joj je visio oko

vrata. Brave, pomislila je, trebaju biti otključane. Ali bio je u krivu;

trebalo je imati hrabrosti. A ona nije bila kukavica.

mart@ & nymphe

389

“Kako bi se ti osjećao kad bih te odbila, kad bih ti rekla da ne

želim ništa od svega toga.”

Čučnuo je, ponovno je pogledavši ravno u oči. “Slomila bi mi

srce.”

“Ja to nikad ne bih napravila.”

“Udat ćeš se za mene kako me ne bi povrijedila?”

“Dovoljno te volim da napravim upravo to. Zbog tebe mi srce

treperi, Owene. Uvijek je treperilo. Navikla sam se na to — i možda

baš zbog toga nisam to dovoljno cijenila. Otkad smo prohodali, sve je

to bilo više od puke usplahirenosti. Nešto više, a ja nisam znala što ću

s tim. Nitko nikad nije u meni izazivao osjećaje kao što si ti to znao —

znaš. Mislila sam da meni nešto nedostaje jer nisam osjećala

dovoljno. Ali to što je nedostajalo, to nisi bio ti.”

Sjeo je na pod preko puta nje. “Sad ne nedostaje ništa, ni meni ni

tebi. Reci ‘da’.”

“Samo pričekaj. Ono što ja osjećam...” Odjednom joj je sinulo.

“Bože, to je kameno srce. Je li mi ona željela nešto reći? Tako je

čvrsto, tako otporno, tako trajno. Nikad nisam mislila da bi ti to

osjećao prema meni tako da jednostavno nisam mogla otvoriti srce i

predati ga. Za to treba imati hrabrost.” Kapnula joj je suza iz oka. “A

ja moram pronaći svoju hrabrost.”

Uzeo ju je za ruku. “Zaljubljen sam u tebe, Avery. Reci ‘da’.”

“Vjerojatno ti neću biti dobra žena.”

“To će biti moj problem, zar ne?”

Pogledala je njegovo lice, njoj tako poznato, njoj dragocjeno. Ne,

mislila je, nijednomu od nas ne nedostaje ništa. “Treba mi torbica.”

mart@ & nymphe

390

“Sada?”

“Zbilja je trebam.”

“Isuse, baš si se sjetila kada ćeš tražiti torbicu.” Podignuo se s

poda, zgrabio torbicu sa šanka i dodao joj je.

Nepomično ju je gledao dok je vadila ružičasti, plastični prsten.

Ponudila mu ga je. “Želim biti tvoj problem, Owene, cijeli svoj

život.”

“Sačuvala si ga”, promrmljao je. Smijući se, počeo joj je stavljati

prsten, a ona je odjednom stisnula šaku. “Nemoj me zafrkavati,

Avery. Reci ‘da’.”

“Čekaj malo. Ja nemam Clareinu - koja je ono riječ - staloženost,

ni Hopeinu sposobnost.”

“Ja ne prosim nijednu od njih.”

“Ne, i bolje ti je. Nemam tvoju strpljivost, hvala Bogu da je ti

imaš. Trudit ću se iz petnih žila - ali to već znaš.”

“To već znam. Reci ‘da’.”

“Volim te. Ti si moj prijatelj, moj ljubavnik, moja srodna duša.”

Smijući se, poljubila ga je u obraz. “Moj prvi momak bit će mi i

posljednji. Da.” Ispružila je ruku da joj stavi prsten. “Apsolutno,

definitivno da.”

Nataknuo joj je prsten. “Pristaje. Uglavnom.”

“Prvi put bio je prevelik. Čini se da će sad odgovarati.” Sjela mu je

u krilo.

“Koliko ti je vremena trebalo.”

mart@ & nymphe

391

“Kad gledam iz sadašnje perspektive, trebalo mi je točno

ovoliko.” Ispružila je ruku i migoljila prstima. Više nije bila tužna.

Samo radosna.

“Dobit će i pravi.” Uzeo joj je ruku i poljubio joj prst točno iznad

ružičastog, plastičnog srca. “Znaš, dijamantni ili koji god bi ti htjela.”

“Ovaj je pravi - ali rado ću primiti i dijamantni. Uzet ću tebe,

Owene, i hvala Bogu, ti ćeš uzeti mene.”

Čvrsto ju je zagrlio. “Avery.” Preplavili su ga osjećaji nakon što ju

je poljubio. Njegova je napokon, mislio je, upravo ovdje u njegovu

naručju. “Evo nas.”

“Ti i ja”, mrmljala je. “Sada znam na što je Clare mislila.” “Na

što?”

“Kako se osjećala prije vjenčanja. Rekla mi je da nije nervozna,

nego potpuno smirena.” Odmaknula se i obuhvatila mu lice rukama.

“I ja se tako osjećam. Smireno i odlučno. Ti si napokon moj. Hajdemo

kući i započnimo s gradnjom.”

Pomogao joj je da ustane, zajedno su ugasili svjetla, zaključali sva

vrata i odšetali držeći se za ruke.

Pomislila je na ključić oko vrata i na kameno srce koje je i dalje

nosila u torbici. I na slatki, bedasti prsten iz automata za gumene

bombone na svojem prstu.

Simboli, svi redom — nezaključanih mjesta i vječne ljubavi.

SVRŠETAK