Dječji vrtić “Trnoružica”Zagreb, Rusanova 11

DJECA S POSEBNIM POTREBAMA - IDENTIFIKACIJA I INTERVENCIJA

Pripremila: Kristina Grbić, stručni suradnik psiholog

POSEBNE POTREBE DJETETA

• privremene ili trajne veće neravnoteže, zaostajanja ili

ubrzanja u pojedinim aspektima razvoja ili razvoja u

cjelini koja se kod djece različito izražavaju

3 VRSTE POSEBNIH POTREBA

• Potencijalne posebne potrebe 

• Prolazne posebne potrebe 

• Trajne posebne potrebe 

Potencijalne posebne potrebe 

• može imati dijete koje je tijekom trudnoće, poroda ili nakon poroda imalo neke rizične faktore (npr. prerano rođeno dijete, teški porod i dr.),

• može imati dijete koje je bilo ili je još uvijek izloženo nekim nepovoljnim okolinskim uvjetima (npr. nepotpuna obitelj, bolest u obitelji i dr.)

• može imati dijete kod kojeg neki aspekt razvoja značajnije odudara od ostalih, odnosno koje se u nečemu znatno razlikuje od ostale djece u skupini (npr. sporiji motorički razvoj, izrazito živahno dijete i dr.)

Prolazne posebne potrebe

• može imati dijete zbog razvojnih raskoraka između djetetovih potreba i mogućnosti u pojedinim fazama razvoja (npr. negativizam u trećoj i šestoj godini)

• može imati dijete koje je doživjelo neke stresne događaje u životu (npr. smrt u obitelji, boravak djeteta ili roditelja u bolnici, rođenje brata/sestre i dr.)

Trajne posebne potrebe 

• može imati dijete kod kojeg neke potencijalne ili prolazne potrebe nisu na vrijeme uočene ili pravilno tretirane

• može imati dijete koje je bez roditeljske brige duže odgajano u dječjem domu, bolnici i sl.

• trajne posebne potrebe IMA darovito dijete • trajne posebne potrebe IMA dijete s teškoćama

u razvoju

• Dakle, izjednačavanje pojmova „djeca s posebnim potrebama“ i „djeca s teškoćama u razvoju“ je pogrešno, budući da nisu sve posebne potrebe djece uzrokovane teškoćama u razvoju.

IDENTIFIKACIJA DJECE S PP

• opažanja odgojitelja• opažanje psihologa ili drugih članova stručnog

tima• razgovor s roditeljima i odgojiteljima• neposredno promatranje djeteta u odgojnoj

skupini• psihologijsko testiranje • podaci drugih stručnih suradnika.

• U dječjim vrtićima najveći broj djece s posebnim potrebama uključuje djecu s prolaznim, zatim potencijalnim i naposljetku trajnim posebnim potrebama. Važno je izbjeći prerano etiketiranje djeteta s posebnim potrebama te uočiti njegove dobre osobine i sposobnosti. Na njima zatim treba graditi pozitivnu sliku djeteta o samome sebi kao i pozitivan odnos okoline prema njemu s ciljem uspješne integracije u društvo.

• Dok je s jedne strane važno izbjeći prerano etiketiranje djeteta, s druge strane se, u praksi, događa da se prolazne i potencijalne posebne potrebe djeteta gotovo redovito svode na razinu individualnih razlika i neadekvatno tretiraju. Najčešći razlozi tome su neznanje, nedostatak vremena i motivacije za radom i sl. To dugoročno može biti štetno za dijete budući da se netretirane prolazne i potencijalne posebne potrebe mogu razviti u trajne posebne potrebe.

Darovitost

Za većinu ljudi darovitost predstavlja izuzetno razvijene potencijale, izuzetne sposobnosti.

Gotovo svako dijete ima posebne sposobnosti i potencijale. Cilj odgojno-obrazovnog procesa je poticati ih na što je moguće više načina. Djeca mogu iskazivati visoke sposobnosti u nekoliko područja ili unutar jednog uskog područja razvoja. To su potencijalno darovita djeca.

Darovitost

• Iskazivanje nekih značajki darovitosti u ranom djetinjstvu, tijekom predškolske dobi i rane školske dobi, ni u kojem se slučaju ne može smatrati sigurnim pokazateljem da će dijete tijekom svojeg kasnijeg života biti darovito, isto kao što se izuzetak iskazivanja darovitosti u ovom uzrastu ne može uzeti kao pouzdan znak da takvo dijete neće kasnije pokazivati darovitost u nekom području.

Darovitost

• U predškolskoj se dobi za samo iznimno mali broj djece može govoriti o darovitosti u punom smislu te riječi.

• Sposobnosti iznad prosjeka svoje dobi iskazuje oko 15% djece od 3. – 7. godine.

• Zbog toga se i naziv «darovito dijete» primjenjuje samo uvjetno, a gotovo svako dijete predškolske dobi možemo (i moramo) smatrati potencijalno darovitim. Stoga u ranoj dobi definiciju potencijalne darovitosti treba široko postaviti i u obogaćene programe, te različite specijalizirane programe uključiti što više djece predškolske i rane školske dobi.

Priča o Davidu “Davidova prijevremena razvijenost najprije se počela primjećivati na

jezičnom području. S osam mjeseci pokazivao je odlično razumijevanje jezika, a to je otprilike godinu dana prije uobičajenog roka.

• Mogao je razumjeti jednostavna pitanja, poput 'Gdje je tata?' (odgovorio bi upiranjem prsta), neizravna pitanja poput 'Možeš li otići po to?' te izravne naredbe poput 'Dođi ovamo' ili 'Nagni se'.

• S osam je mjeseci također izgovorio svoju prvu riječ (većini djece to se dogodi s 12 mjeseci), i gotovo odmah nakon što je progovorio počeo je slagati rečenice od dvije riječi (podvig koji se obično postiže s otprilike osamnaest mjeseci).

• Do petnaestog mjeseca, kad djeca obično tek progovaraju, njegov je govorni rječnik sadržavao oko dvije stotine riječi.

• Od osamnaestog mjeseca Davidov se jezik razvijao tako naglo da je njegova majka morala prestati zapisivati rečenice koje je izgovarao. Ipak je zabilježila ono što je izgovorio u tjednu u kojem je navršio dvije godine, kad je precizno izjavio:

• 'Vidio sam kako pravi rovokopač iskapa pravu zemlju i baca je u kamion za otpad, i zamislio sam rovokopača, i sjeo sam u njega i povukao ručke'.

• To je dob u kojoj je tipično dijete tek svladalo 'Bok, tata', ili 'Ne ići'. Mnogi roditelji djece kao što je David kažu da njihova djeca s jedne riječi gotovo smjesta prijeđu na cjelovite rečenice.'

• Navedena priča o Davidu početak je opisa globalno darovitog djeteta prema profesorici Ellen Winner s Odsjeka za psihologiju u Bostonu.

Teškoće u razvoju

•  su urođena ili stečena stanja organizma koja prema svojoj prirodi zahtijevaju poseban stručni pristup kako bi se omogućilo izražavanje i razvoj sačuvanih sposobnosti, a time i što kvalitetniji život.

Djeca s teškoćama u razvoju(Prema Državnom pedagoškom standardu predškolskog odgoja i

obrazovanja)

• djeca oštećenoga vida;• djeca oštećenoga sluha;• djeca s poremećajima govorno-glasovne komunikacije;• djeca s promjenama u ličnosti uvjetovanim organskim

čimbenicima ili psihozom;• djeca s poremećajima u ponašanju;• djeca s motoričkim oštećenjima;• djeca sa smanjenim intelektualnim sposobnostima (djeca s

mentalnom retardacijom);• djeca s autizmom;• djeca s višestrukim teškoćama u razvoju;• zdravstvene teškoće i neurološka  oštećenja (dijabetes,

astma, bolesti  srca, alergije, epilepsija i slično).

NAŠA ZADAĆA

• pronaći najbolje odgojne postupke za stimuliranje njihova optimalnog psihofizičkog razvoja i integracije među vršnjake

Načini ostvarivanja naše zadaće 

• suradnja s roditeljima i odgojiteljima djece s posebnim potrebama (osobito trajnim)

• individualni rad s djecom s posebnim potrebama i njihovim roditeljima s ciljem informiranja i savjetovanja, a kod trajnih posebnih potreba i upućivanje u vanjsku instituciju (ukoliko je potrebno)

• informiranje odgojitelja o djeci s posebnim potrebama (osobito trajnim) te suradnju u utvrđivanju i praćenju razvojnog statusa djece s posebnim potrebama (osobito trajnim)

• propisivanje i praćenje individualiziranog programa rada s djetetom u odgojnoj skupini

INTEGRACIJA I INKLUZIJA

• Što se tiče upisa djece s teškoćama u razvoju, sve je veći naglasak na integraciji, odnosno inkluziji djece s teškoćama u razvoju u redovite programe dječjih vrtića.

• Integracija se prvenstveno odnosi na smještaj djeteta s teškoćama u razvoju u odgojne skupine zajedno s djecom koja nemaju takvih poteškoća, odnosno, temelji se na fizičkoj bliskosti s ostalom djecom.

• Inkluzija se odnosi na proces stvaranja osjećaja pripadnosti odgojnoj skupini u kojoj dijete s teškoćama u razvoju boravi.

• Slično kao što mnogi, uključujući ponekad i stručnjake, često krivo upotrebljavaju pojmove „djeca s posebnim potrebama“ i „djeca s teškoćama u razvoju“ (što je ranije razjašnjeno), često se krivo upotrebljavaju i pojmovi „integracija“ i „inkluzija“.

• S obzirom na porast broja djece s teškoćama u razvoju koja se svake godine upisuju u redovite programe dječjih vrtića i zapošljavanje asistenata za rad s njima, važno je napomenuti kako se pritom radi o inkluzivnom obrazovanju.

Inkluzija 

• sva su djeca aktivno uključena u odgojno-obrazovne aktivnosti • sva djeca imaju jednak, slobodan pristup mjestima za igru i rad

u odgojnim skupinama• svakom djetetu se pružaju jednake razvojne prilike i aktivno

sudjelovanje s ostalom djecom• okruženje koje se temelji na toleranciji, uvažavanju i poštivanju

sve djece

Inkluzija, kao najviši stupanj pedagoškog

povezivanja djece s teškoćama u razvoju s djecom bez razvojnih teškoća (nakon segregacije i integracije djece s teškoćama u razvoju), ima višestruke prednosti.

Dobrobiti inkluzije

Za djecu s teškoćama u razvoju

• prilike za ostvarivanje socijalnih interakcija, tj. druženja

• vršnjaci su im uzori za različite vještine i ponašanja

• razvoj samopoštovanja i stvaranje pozitivne slike o sebi

• ostvaruju složenije društvene odnose i imaju prilike za sudjelovanje u poticajnijim aktivnostima

• uče po modelu – komunikacija i samokontrola

Za djecu bez teškoća u razvoju

• bolje razumijevanje teškoća u razvoju

• razvoj osjetljivosti za potrebe drugih

• pomaganje i uvažavanje različitih od sebe

Uvjeti za uspješnu inkluziju

• Stvoriti pozitivne stavove i stvoriti pozitivnu atmosferu unutar odgojne skupine i na razini dječjeg vrtića o uključivanju djece s teškoćama u razvoju u redovite programe.

• Osigurati kvalitetne odgojitelje i/ili asistente koji će boraviti s djetetom s teškoćama u razvoju i dodatno poticati njegove razvojne mogućnosti.

• Osim osiguravanja materijalnih i fizičkih uvjeta rada ovisno o djetetovim teškoćama, edukacija, motivacija za radom i dobra suradnja svih

uključenih je najvažnija.

O DJECI - misao za kraj….

“...A žena koja stajaše s čedom na prsima reče: Govori nam o Djeci.

I on reče: 

Vaša djeca nisu vaša djeca. Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.

Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas.I premda su s vama, ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,Jer, ona imaju vlastite misli.

Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše.Jer, njihove duše borave u kući od sutra, 

koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snovima.

Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.

Jer, život ne ide unatrag, niti ostaje na prekjučer.Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.

Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti, i On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele 

poletjele brzo i daleko….”

Khalil Gibran(Iz zbirke "Prorok)