of 68 /68
SELO

Posavina [broj 1, maj 2009.]

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Posavina [broj 1, maj 2009.]

SELO

1

Page 2: Posavina [broj 1, maj 2009.]

SELO

2

Page 3: Posavina [broj 1, maj 2009.]

1

Page 4: Posavina [broj 1, maj 2009.]

2

AQUA DOMA REKLAMA

Page 5: Posavina [broj 1, maj 2009.]

3

Dragi čitaoci!

Nekoliko mojih poznanika mi je govorilo o tome kako im nedostaju informacije vezane za Posavinu koje bi se mogle naći ne jednom mjestu. Ali za cijelu Posavinu, a ne samo njene dijelove, kako je to u posljednje vrijeme uobičajeno. U isto vrijeme drugi su govorili kako bi to bilo unaprijed propala stvar, nepotrebno trošenje vremena i energije, jer ljudi ne žele ništa zajedničko, samo - svakome svoje!

Obzirom da i ja pripadam onima kojima nedostaje cijela Posavina, onima koji misle da ima smisla dati šansu ljudi-ma da se povezuju na nekoj dobroj osnovi, ideja o pokre-tanju jednog lista koji bi pokrio cijelo posavsko područje odjednom mi je postala vrlo bliska. Kako već imamo “Br-čanske novine”, za koje je također ispočetka govoreno da nemaju šansu, a ipak su opstale i našle svoje mjesto, po-mislio sam da je to još jedan razlog koji ide u prilog po-kretanju lista Posavina. Naš zavičaj zaslužuje bar toliko da mu ponudimo i jednu ovakvu šanasu, da mu ponudi-mo mjesto gdje se mogu svi naći, susresti, ponuditi razum, prijateljstvo i mogućnost da svima bude bolje. Mjesto gdje ćemo istaći ono što nas sve zanima i povezuje, što je za-jednički interes, ne gledajući na postojeće administativne granice niti vjerske i nacionalne razlike. Imamo namjeru istaći i razlike, ali zato da bolje razumijemo u čemu se one sastoje i da shvatimo da to nije ništa nenormalno, ništa što bi nas trebalo udaljavati jedne od drugih niti stvarati neprijateljstvo među nama.

Na opaske da ljudi ne žele nikakvo novo “bratstvo i jedin-stvo’’, da ćemo biti napadani sa svih strana i svima kri-vi, poručujemo da nas nikada ne mogu toliko blatiti, na-padati i mrziti koliko mi njih možemo voljeti. Kažu da pa-metan čovjek i od neprijatelja napravi prijatelja, a buda-la i od prijatelja napravi neprijatelja. Pokušat ćemo biti pametni. Mi nećemo ratovati, želimo samo normalnu ko-munikaciju među ljudima. Ne mislimo pozivati na rušenje države, vlasti, granica ili dizanje bilo kakve revolucije, ali ćemo sigurno poticati ljude da misle svojom glavom. Više ćemo govoriti o brojnim zajedničkim pitanjima koja nas povezuju, o zajedničkim problemima koje moramo zajed-no riješiti ako želimo brže ići naprijed. Evo, autor jednog teksta već u ovom broju “Posavine” ističe da je nasip pored Save naša zajednička briga, i mi se možemo oko toga sla-gati ili ne slagati, voljeti ili ne voljeti, misliti isto ili ne mi-sliti, ali moramo održavati taj nasip jer je on interes svih nas. Pa zar je to tako nerazumno!? Vjerujem da nije, i da je mnogo Posavaca koji to uviđaju. Mi ćemo im pokušati pomoći da se njihov glas jasnije, dalje i glasnije čuje. Na-damo se da naš trud neće biti uzaludan.

Posavke i Posavci, želim da vam “Posavina” uljepša život!

Petar Jasak, osnivač

uvod

nik

Page 6: Posavina [broj 1, maj 2009.]

4

30Fotografijom kroz Čović poljeUpoznajte Čovićane i otkrijte sve atrakcije ovoga prelijepoga posavskog mjesta

1 Bosanskariječ“Nagradna igra

6 Cijela Posavina – novi kanton?Hoće li Posavina u novom preuređenju BiH naći svoje mjesto?

8 Intervju:SmiljanŠokićispredudruge„Konačnapravda“Dok čekamo da se us-voji Zakon o restituciji i vraćanju konfiskovane zemlje prvobitnim vlas-nicima u Posavini

12Prud–selosastoživotaPrudska trojka proslavila selo Prud

16Čovjekzagledanu vrijemeVlado Malnar – čovjek koji ne može bez satova

18HazardzvaniizdavaštvoMalo je mjesta za optimizam

21Crnastranica:MjestopredviđenozaintervjusagradonačelnikomBrčkodistriktaDraganomPajićem,nažaloststojiprazno

22 Fiskalne kase u RS Unaprijed osuđeno na propast

24 Odjeci recesije u Odžaku: Da li će nada zvana „Strolit“ preživjeti?

28KlonizacijaBalkanaMoramo li pod svaku cijenu prihvatiti sve svjetske trendove koje nam nameću?

37 Otvaranje prve redakcije Posavine u AustralijiPoziv svim Posavcima širom svijeta da osnuju reda-kcije Posavine u mjestima u kojima tenutno borave

38Deklaracijabez„Madein“Hoćemo li uskoro kupovati „Mačka u vreći“

42DjecakaoubiceEkspanzija maloljetničke delikvencije

46DaniMuseĆazimaĆatićaRemake Musine dženaze iz 1915. godine

48 Živjetisaprirodom

Ponašanje i suživot goveda u stadu

Page 7: Posavina [broj 1, maj 2009.]

5

44Brođane čekaju bolji daniPobjeda Milovana Čereka u utrci za Načelnika opštine može se definisati jednom rječju – PROMJENA!

PosavinaGodina prva. Izlaze mjesečno

Izdavač:Business Boulevard doo

Urednik: Ivo KOBAŠPomoćnik urednika: Vesna ORLOVIĆ

Saradnici: Marko ORŠOLIĆ, Dr. Galib ŠLJIVO, Dr. Anto MIJIĆ, Dr. Pero MIJIĆ, Nusreta DŽINIĆ, Adna­na TIHIĆ, Žarko MILENIĆ, Zijad Terzić, Atah MAHIĆ, Zejćir HASIĆ, Miloš LUKIĆ, Dejan VUKMAN Agim DO­BRUNA – GIME, Petar ARANĐIĆ, Perica MIŠIĆ, Đu­ro KESIĆ, Muhamed MUJKIĆ, Mehmed MALOPARIĆFotografije: Mato BIČVIĆ Almir DŽANOVIĆEmir HADŽIĆ

Naslovnica: Ozren PAVLOVIĆ i Mato BIČVIĆLektor: Indira BULJUBAŠIĆTehnički dio: Nemanja DODIĆProdaja: Dobrila PEJIĆ

Marketing i dizajn:Business Boulevard dooTelefon: 049/216 -777; faks: 049/217 – 799

Štampa/tisak:Arca - Nova Gradiška - HR

Elektronsko izdanje: www.posavina.baPretplata: [email protected]

E- mail: [email protected]

CopyrightSva prava pridržana. Kopiranje i prenošenje sadržaja Posa­vine zabranjeno je bez pismenog odobrenja izdavača.

Impresum50 StariobičajiuPosaviniIgra prstena

52 “Yimor”uknjiziĐureKesićaPoleta

53 KoljaJerinić–“Tragičniodjekzlatnejeseni”

53 IlijaPavlovićiRajkoIlišković–BosanskaPosavi-na 1774. – 1864.

54 Brčko–sjedišteaustrijskogkonzularnogagenta

56 PodmorniceTajne morskih dubina

58 Teslinautomobilebudućnosti

61 „Vizija“Sve pod jednim krovom

62 Anegdote:Opasan pas, Prijemni ispit, Od Anjc

63 Križaljka,sudoku

64 Kolumna–FraMarkoOršolićMonoteističko troglasje

Page 8: Posavina [broj 1, maj 2009.]

6

Ustavno uređenje Bo-sne i Hercegovine bila je tema o kojoj

se nova vlast devedesetih go dina nikako nije mogla do­govoriti. Kažu da su se trudili, ali nisu uspjeli, i tako je došlo do rata. Ono što nisu mogli da riješe snagom argumenata, pokušali su snagom oružja. I nije išlo. U ratu obično svi izgube, osim nekolicine po­jedinaca kojima je rat – brat. Onda su se, ti isti koji nisu mogli da se dogovore snagom argumenata pa su zaratili, pod pritiskom sa strane, po­novo dogovorili da se umjesto argumenta snage, late snage argumenta, da prekinu rat i nastave da pregovarju. Pola­

Cijela Posavina - novi kanton?Hoće li Posavina u novom preuređenju BiH naći svoje mjesto?

Miloš LUKIĆ[email protected]

zna pozicija za pregovore bili su rezultati postignuti u ratu. A to je država kakva nigdje na svijetu ne postoji, jer nema u svijetu toga političara ni na nivou Mjesne zajednice kome ne bi bilo jasno da je ovakvo uređenje države nemoguće. I naši političari malo pregova­raju, ako se to može zv ati pre­govaranjem, malo se svađaju, a sad nam ponovo pri jete i novim ratom. Čini se, njima rata nikada dosta! A u čemu je problem, zbog čega ne mogu da se dogovo­re? Zbog toga što su za po­djelu, ali takvu da svako od njih dobije gotovo sve, a dru­gima da ne ostane gotovo ni­šta. Oni uvijek postavljaju ne­moguće uslove partnerima, i očito je da im nije do dogovo­ra. Naprotiv, oni se boje nor­malnog razvoja događaja, bo­je se normalne države, jer u takvoj državi nema mjesta za njih. Njima je bolji i rat, u ko­jem će oni biti glavni, a neće im faliti ni dlaka s glave, nego mir i normalna država u ko­joj će oni biti niko i ništa. Za­

to se prave nenormalna rješe­nja. Evo, pogledajte samo Po­savinu! Jedan dio pripada RS, jedan F BiH, a jedan BD. Zar nije logično da to bude jed­na cjelina? Zašto? Pa, evo sa­mo nekoliko najlogičnijih ob-jašnjenja:Ako se izlije Sava, ona popla­vi jednako i Šamac i Orašje. I Odžak i Brčko. Zar nije logič­no da je izgradnja i održava­nje nasipa pored Save od za­jedničkog interesa? Zamisli­te, recimo, da svi izgrade svo­ju dionicu, a samo je u Do­maljevcu preskoče. Ode cije­la Posavina, isto kao i da svoj dio nije uradio Šamac ili Brč­ko. Razum govori da bi bilo sasvim oparavdano da ta re­gija bude neka cjelina, i da bi se tako lakše branila od Save. Ako traži pomoć od drugih, da je mnogo veća težina tog zahtjeva ako iza njega stoji ci­jela Posavina, nego samo, re­cimo, Šamac. I sa gradnjom puteva je sli-čno. Nije problem samo jed­nog sela ako je loš put kroz to selo, nego svih koji idu tim

putem. Ako se opasna am­brozija ukorijeni na jednom mjestu, cijelo šire područje je ugroženo, i za to treba zajed­nička akcija. Da i ne spomi­njemo mrežu kanala za od­vođenje voda koje ugrožava­ju usjeve gdje i najmanja za­štopana dionica ruši cijeli si­stem, ili o protivgradnoj od­brani koja mora biti sinhro­nizovana na cijelom područ­ju da bi bila efikasna. Čini se da je ta odbrana bolje funk­cionisala prije rata nego da­nas. Firme za preradu poljo­privrednih proizvoda su nei­splative na malom području. Ne može šećeranu imati jed­na opština, jer bi takva šeće­rana imala posla možda za samo desetak dana u godi­ni. Naravno da će nam tele­fonija i pošta biti skuplja ako nam je centrala u Mostaru ili Banjaluci, nego da je u Posa­vini. Ubacite pismo u poštan­sko sanduče u Orajšu i šaljete ga u Brčko, a ono prvo ide u Mostar, pa odatle u Brčko! Za to vrijeme bi moglo, ne žureći, pješke stići na odredište. I ta­

Foto

graf

ija: M

ato

Bičv

Page 9: Posavina [broj 1, maj 2009.]

7

ko dalje, suvišno je i da nabra­jamo ono što je svakom nor­malnom jasno.Jasno je to i mnogim politi­čarima. Znaju oni da je Posa­vina uvijek bila jedna cjelina, ali je sad problem – čija? Sva­ko bi je htio za sebe, i tada bi, bez ikakve dileme, bila jedna cjelina. Političari koji nisu na vlasti javno kažu i nedvosmi­sleni su u izjavama da Posa­vina treba biti cjelovita. Evo, bivši predsjednik Predsjed­ništva SFRJ Raif Dizdarević u svom intervjuu pod naslovom “Neka Posavina ne bude niči­ja lijeva strana” jasno nagla­šava da je Posavina oduvijek bila jedna cjelina i da je pri­rodno da tako i ostane, čak i ako entitetske granice ostanu ovakve. On misli da i u tom slučaju postoji mogućnost ra­znih povezivanja u cjelinu.Ali, ostavimo političare ko­ji nisu na vlasti! Sad je važni­je šta o tom pitanju misle ak­tuelni, ovi koji imaju u ovom trenutku vlast u svojim ru­kama. Sudeći po onome što se vidi na prvi pogled, tu po­stoji jedno pravilo po kom je njima najvažnije da se ne sla­žu sa ostalima. Važno je samo predložiti ono što druge dvi­je strane ne mogu da prihva­te, a još bolje je ako to ne mo­že prihvatiti samo jedna stra­na. Istina, pregovori se vode uglavnom o sudbini cijele Bo­sne i Hercegovine, ali Posavi­na je samo Bosna i Hercego­vina u manjem izdanju. Ako se nađe pravo rješenje za cije­lu državu, naći će se i za cijelu Posavinu. Na žalost, aktuelni političari ne daju nam mnogo nade da su oni ti koji se mogu dogovoriti. Oni se jedva dogo­vore i o tome da se trebaju do­govarati, pa i nakon toga, pro­ces dogovaranja se stalno pre­kida ili je na ivici prekida. A da li je dogovor moguć? I da li je moguće dogovarati se o Posavini i prije dogovora na nivou države? Naravno, ako za to postoji volja Posavaca.

Ako Posavci odluče da misle svojom glavom, u svom inte­resu, ne čekajući šta će im su­gerisati vođe odozgo, jer je očigledno da oni gledaju sa­mo svoj vlastiti interes. Mo­že Posavina ostati admini­strativno podijeljena kao i sa­da. Može tražiti da bude jedan kanton. Može tražiti poseban status. No, bilo kako da dude, ljudi sa ovog područja će ima­ti i neke zajedničke interese. Rješenje će uvijek biti u pove­zivanju na svim poljima gdje ima zajedničkog interesa, bez obzira kuda išle administra­tivne ili državne granice. Ako se povezuju re gije, čak i one iz različitih dr žava, koje pone­kad nisu ni susjedne, zašto se ne bi mogle povezivati opšti­ne u istoj državi?Konkretnije, evo samo jednog primjera za koji možemo reći da je manje važan: Zar nije lo­gičnije da se sportski klubovi Posavine takmiče u nekim li­gama koje su koncipirane na teritorijalnom principu? Da imamo u prvom nivou opštin­sku (recimo fu d balsku) ligu, a iznad nje me đuopštinsku, a iznad ove regionalnu, posav­sku ligu? Tr oškovi takmičenja bi bili mnogo manji, publike

bi bilo više i zbog lakšeg puto­vanja i zbog više lokalnih der­bija, sport bi bio popularni­ji i privlačio više omladine na sportke te rene nego u kafane, i da ne nabrajam dalje. Sa­da, recimo, odbojkaški klub iz Obudovca ide igrati u Lak­taše, a Domaljevac ide u Ki­seljak, a međusobno ne igra­ju, mada su udaljeni samo de­setak kilometara. Entitetske granice ne bi trebale biti pre­preka ovome, političari bi tre­bali voditi računa o interesi­ma svojih građana, a njihov interes sigurno nije da se izla­žu nepotrebnim troškovima. E, sad ako se na ovom primje­ru koji je manje važan mo že naći više argumenata za po­vezivanjem Posavine (a tako je i sa drugim regijama), mo­žemo zamisliti kolika je po-treba povezivanja u drugim oblastima, onima koje sam gore spomenuo. Samo jedna poplava nam može nanijeti štete od koje se godinama ne možemo oporaviti; jedna mi­nuta jake ledobije može uni­štiti godišnji trud, i zar i sa­mo to nije dovoljan razlog da se povezujemo? Ako budemo čekali na ustavno uređenje, možda ćemo iz gubiti korak

sa vremenom, možda će na­ši konkurenti ot ići toliko dale­ko da ćemo im zauvijek gleda­ti samo u leđa? I još nešto: bilo kakvo rješenje da se donese na nivou države, Posavce poslije toga ponovo čeka povezivanje, zajednički problemi koje treba rješavati. Pa čemu onda čeka­nje?! Sava će i tada plaviti ako ne bude ukroćena. Zar nam ni­je dovoljna lekcija sa raspadom Jugoslavije – nudili su nam da uđemo u EU, ali mi smo to od­bili i htjeli svako svoju državu. Sad svi pojedinačno čekamo ulazak u tu istu EU, ali nam ga više niko ne nudi, nego, napro­tiv, postavljaju nam uslove ko­je trebamo ispuniti. I kad ih us­pijemo, ko zna kada, ispuniti – eto nas ponovo zajedno!Pametan se uči na tuđim gre-škama, a budala na vlastitim. Tako kaže narodna mudrost, ali izgleda da nekada ljudi, ka­da su smišljali ovu izreku, nisu bili toliko mudri, ili nisu ima­li naše iskustvo, pa da toj izreci dodaju: “...a samo najveće bu­dale i na vlastitim i na tuđim greškama”. Mi Posavci imamo šansu da se svrstamo u ovaj do­datak izreke. A tako bi bilo lije­po da smo u njenom početku. Ipak, sve je u našim rukama... ●

POLITIKA

Foto

graf

ija: M

ato

Bičv

Page 10: Posavina [broj 1, maj 2009.]

8

Bliži se kraju i druga decenija od kad su na vlasti nove

stranke, koje su od samog početka sv oje vladavine obećavale da će ispraviti nepravdu koju je učinila prethodna vlast nepraved-nim oduzimanjem im o vi-

Manite se “ćorava” poslaDok čekamo da se usvoji Zakon o restituciji i vraćanju konfiscirane zemlje prvobitnim vlasnicima u

Mehmed MALOPARIĆ[email protected]

ne mnogim građanima. Nova vlast je obećavala br zo donošenje Zakona o restituciji kojim će se ta nepravda ispraviti i svima oštećenima vratiti njihova imovina. No, ni do danas nema obećanog zakona. Oštećenih građana sa po-

dručja Posavine je mnogo. Bio je to povod da o ovoj temi porazgovaramo sa gospodinom Smiljanom Šo kićem, pre dsjednikom ud ruge “Ko načna pravda’’ iz Orašja, ko ja se bori za pravo oštećenih građana na povrat imovine.

INTERVIEW

Smiljan ŠOKIĆPredsjednik udruge

“Konačna pravda” iz Orašja

Page 11: Posavina [broj 1, maj 2009.]

9

Manite se “ćorava” posla

● Gospodine Šokiću, mo-žete li nam ukratko pred-staviti udrugu kojom pre-dsjedavate? – Udruga “Konačna prav­da” je sudski registrira­na 10. lipnja 2008. godi­ne u Županijskom sudu u Odžaku, pod brojem 03-U-05-37/08., ali, za nas čla nove Udruge i užu na­šu javnost, Udruga djelu­je sve od proljeća 1990. go­dine. Go dine 1990. većina naših članova koji su na­sljednici osoba čija je imo­vina konfiscirana učestvo­vali su u protestnom preo­ravanju “državnog” zemlji­šta na parceli Dusine-Eko­nomija u selu Kopanice. Tada je preorano oko 50 he ktara zemljišta koje je dio poljoprivrednog ima­nja, a koje je većim dijelom i formirano na otimačini tj. konfiskaciji.Napominjem, onda je to bio potez koji nam je jedi­

no bio moguć, a i prešut­no smo bili podržani od budućih stranaka koje su na terenu počele djelova­ti: HDZ, HSS, SDS, SDA, ali niti stara vlast, iako je poslala policiju, nije se posebno trudila spriječi­ti te proteste. U tom pro­testu su nam se pridružili i Srbi iz obitelji čija imovi­na je bila konfiscirana (Pe­lagićevo, Obudovac, Ko-panice, Gajevi, Vučilo­

vac). Iako se u tome tre­nutku protestno preora­valo ze mljište koje je Hr­vatima oteto, svi učesnici protesta, kojih je bilo pre­ko 300, su u tom činu vi­djeli nešto pozitivno i pra­vedno. Ljudi su godinama čekali pravdu i mislili su da je konačno došla i da će zakon o denacionalizaci­ji i restituciji biti donesen. Činilo se da je kucnuo tre­nutak “ko načne pravde”, ali rat je sve to prekinuo.

● Koji su ciljevi Udruge?Ciljevi udruge su slijedeći:- Držati na okupu članstvo Udruge.- Pratiti zbivanja u BiH i šire o pitanju Zakona o po vratu imovine.- Vršiti pritisak na vla­sti u BiH da žurnije do­nesu Zakon o restituciji - Sprječavati, koliko je to mo guće, trgovinu sporn om imovinom od strane države (prodaja i koncesije).

- Ako bude “dobre volje” od strane vlasti, zajednič­ki vršiti pripreme za pro­vođenje u djelo budućega “Zakona o restituciji”, ta­ko da, kada se zakon do­nese, budemo spremni na konačnu realizaciju na te­renu.- Vezati se i sa drugim slič­nim građanskim grupaci­jama i pojedincima poradi rješavanja za jedničke pro­blematike.

● Koliko ljudi okupljate?– Trenutno okupljamo ok o 60 članova, ali sa ten­dencijom velikoga proši­renja članstva. Nadamo se da će i ovaj razgovor do­prinijeti tome.

● Kakav je napredak ud-ruge, koje ste ciljeve do sada postigli i jeste li za-dovoljni napretkom?– Što se tiče napretka na po dručju povrata, donoše-nja za kona i suradnje sa državnim strukturama ni-s mo uopće za dovoljni. Sva kodnevno nailazimo na razne prepreke, ignori­ranje i slične postupke od strane osoba koje bi nam trebale biti na pomoći, a dio su struktura općinske i županijske vlasti. U glavama tih ljudi je još uvijek poredak stvari ona­kav kakav je bio od 1945. do 1960. godine. Oni ne žele shvatiti problem.

● Kakva je podrška vlasti u cijeloj priči? Jeste li za-dovoljni time?– Konkretno, u Orašju je ci jelo ovo prošlo vrijeme na vl asti bio HDZ BiH, ko­ji za 17 punih godina ni­je učinio ništa u vezi s tim pitanjem. Da bu de još ža­losnije, njihovi re sorni službenici prikriveno po­kušavaju sprječavati bi lo kakve pomake na tom po-dručju. U međuvremenu,

tr guju nekim otetim par­celama, pokušavaju neka sporna poljoprivredna ze­mljišta prodati pod dugo­godišnje koncesije, stran­cima ili domaćima. Ras­pisuju natječaje za obra­du spornih parcela gdje se niti jednom riječju ne spo­minju nasljednici otetog zemljišta. Prednost nad tom imovinom u natječa­ju imaju svi općinski “pri­krpci”, samo, nažalost nig­dje nema pravih vlasnika. Nije li to oblik nove kon­fiskacije? Ne nanosi li se ponovno nepravda istim familijama koje su već 50 godina tako gorko obes p-ravljene?Oko općinskih vlasti prili­jepljeni su raznorazni lo­biji: građevinski, poljopri­vredni i još neki drugi, koji uvijek krajičkom oka pro­matraju velike poljopri­vredne parcele koje drže u zakupu, nadajući se da

će jednog dana biti možda njihove. Možda je to nji­hovo “prirodno-stranačko pravo”? Zaboravljaju vladajuće vr hu -š ke što su obećavali 90-tih, dok su još bili u povojima: zdušno su se borili za do­nošenje zakona o povratu imovine, te, u potpunom pravu, pljuvale po vlasti­ma bivše Jugoslavije ko­je su tolike vrijedne ljude u crno zavile. Preko no­

INTERVIEW

Page 12: Posavina [broj 1, maj 2009.]

10

ći zaboraviše sve. Uljuljaše se u sebeljublje. Kroje nam nove kape. Nastoje nam sa­trti pamćenje, ugušiti otpor. Računaju oni na kartu zabo­rava, izumiranja nasljedni­ka, potkupljivanja pojedina­ca da odustanu. Računaju sa našim umorom.Ipak, mi vam, gospodo “za­boravna”, poručujemo: ne­ćemo se umoriti i nećemo zaboraviti! To je naša očevi­na i djedovina i dio je našeg bića, naše prošlosti, ali i sa­dašnjosti. Nemojte nas do­voditi pred zatvorena vr ata i u dilemu da ne znamo ima li razlike između onih koji ote­še našu imovinu i ovih koji oteto prodaju.Još konkretnije: 02. 02. 20-06., kao neregistrirana ud-ruga, podnijeli smo Zahtjev za dostavljanje kopija (Pre­suda i Rješenja) o konfiska­ciji imovine za vrijeme biv­še Jugoslavije. Odbijeni smo dana 15. 02. 2006., s obra­zloženjem da mi nismo regi­strirana udruga.Godine 2008. se registrira­mo, imamo odvjetnika i po­novno podnosimo Zahtjev. Tada ne dobivamo niti od­govor. Na predizbornim tri­binama HDZ-e BiH gospo­din Đuro Topić, novi-stari načelnik općine Orašje, kaže da nema pojma o tome. Prije toga se zdušno potrudio da na radio postaji Orašje za­brani intervju koji je govo­rio o tom problemu. Gospo­din nije želio čuti kritike ve­zane za tu temu, pa je jedno­stavno preko gospodina Ne­dića, ravnatelja radio Oraš­ja, zabranio intervju. Ovdje leži konačni odgovor kolika je suradnja resornih vlasti o ovoj problematici.

● Postoji li još neka udruga slična vašoj i povezujete li se sa tim udrugama kako biste lakše došli do cilja?– Što se tiče drugih udruga sa sličnim ciljevima i proble­matikom, nemamo saznanja da postoje i da su registrira­ne. Bile ili ne bile registrira­ne voljeli bismo da nam se jave ma gdje bile i ma ko­me narodu pripadale, na na­šu kontakt adresu: [email protected].

● Vjerujete li da će se sav taj trud isplatiti na kraju?– Pitate me da li vjerujemo da će se taj naš trud isplati­ti? Samim pojavljivanjem u javnosti, sudskim registri­ranjem i nadam se slobod­nim djelovanjem, naš trud je isplativ. Naša borba i na­stojanje nije samo borba za povrat otetoga i donošenja plodnog tla da ti zakoni za­žive. Mi nastojimo kroz svo­je djelovanje potaknuti želju za pravdom, želimo rehabi­litirati naše očeve i djedove koji bijahu žrtva jednog ne­pravednog sustava. Moglo bi se komotno reći da oni, na­kon 2. svjetskog rata, na na­šim prostorima bijahu među prvim pravednicima nevino osuđeni, bijahu među prvim žrtvama komunističke stra­hovlade. Svojim odlučnim NE moćnicima oni postado­še prvoborci protiv tiranije i prapredhodnica rušenju te iste nepravedne države. Ne­ka ne misle političari sadaš­nji da nemaju davne pretke koji su pružili otpor neprav­di. Bilo bi dobro kada bi to znali više vrjednovati.Želio bih istaknuti da na po-litičkoj sceni kod nas nije baš sve crno. Tračak nade se po­javio u predizbornim skupo vima za prošle izbore, kada

je HDZ 1990 u svojim pred-izbornim aktivnostima imao i temu “Povrat imovine i st­varanje preduvjeta u lokal­noj samoupravi da taj po­vrat bu de brži i pravedniji”. Istakli su negativnosti koje je udruga “Ko načna pravda” doživjela od načelnika i jav­nih medija. Smatram to veli­kim pomakom u pristupu ka ovoj problematici.

● Smatrate li da je vlast imala dovoljno vremena u proteklih 18 godina da rije-ši ovaj problem? Je li Vijeće ministara opravdalo svoju ulogu?– Općenito smatram da je vlast imala dovoljno vreme­na da ovaj problem riješi. Sv ima je falila dobra volja. Te orija i praksa su često dvi­je strane iste medalje. Vijeće ministara BiH nije odigralo svoju ulogu kako treba. Da li država BiH preko Vijeća mi­nistara pokušava sabotira­ti ovaj već odavno najavlje­ni proces povratka ili jedno­stavno uljuljano u svoju lije­nu svakodnevnicu ne uviđa da nanosi po ko zna koji pu­ta nepravdu ovoj već skoro “izopćenoj” populaciji gra­đana? Skoro prije pet mjese­ci Vi jeće ministara BiH sta­vilo je u zadatak svom mini­stru pravosuđa da imenuje novu radnu grupu za izradu Prednacrta zakona o resti­tuciji i da ga dostavi Vijeću ministara do kraja prosinca 2008. godine.Zašto ta novofromirana gru­pa nije još uvijek napravi­la taj famozni Prednacrt i o tome uredno izvijestila gra­đanstvo? Hoće li se konač­no, oglasiti Nikola Špirić, predsjedavajući Vijeća mini­stara, kao i go spođa Dušan­

ka Majkić, vo diteljica te fa­mozne ra dne gr upe za izra­du Prednacrta zakona o re­stituciji? Dokle će svi oni ovaj vreli ke­seten bacati od ruke do ru­ke, nadajući se potajno da će ohladiti? Mi vam poručuje­mo: Morate već jednom pri­hvatiti ovaj vreli kesten. Mi nećemo do pu stiti da se ovaj problem oh ladi, jer to smo dužni radi pravednosti, na­ših očeva i djedova, te poradi naših sinova i budućnosti na ovim prostorima.

● Imate li neku poruku za narod ili ljude na vlasti?– Možda su na vlast došli mnogi ljudi “bez duše”, lju­di koji misle da je sve poče­lo sa njima. Poručio bih im: “Manite se ćorava posla! Do­ći će nova vremena i novi lju­di. Nemojte da vas slijedeće generacije pamte po nema­ru za pravdom ili, ne daj Bo­že, gušenju pravde! Kao što se ne može oprostiti onima koji su otimali, neće se opro­stiti niti vama koji sve to za­taškavate i ignorirate.”Široj javnosti bih poručio: ‘’Borite se za svoja prava. Ne­mojte ih kupovati. Nemojte izabirati te koji trguju prav­dom. Jednoga dana, a to mo­ra biti uskoro, kada dođe na tapet povrat oduzetoga i Za­kon o restituciji, podržite taj proces jer poradi te nepravde patile su generacije.

● Hvala Vam na vremenu koje ste izdvojili za ovaj raz-govor!

– Želim se zahvaliti ured ni-štvu lista “Posavina” na mo-gućnosti iznošenja naših sta-vova i mišljenja, kao ljud­skom i toplom pristupu na­šoj Udruzi. ●

INTERVIEW

Page 13: Posavina [broj 1, maj 2009.]

11

Opustite se.Sve ostalo prepustite nama

Agencija za marketing i dizajn

Branislava Nušića 19, 76100 Brćko distrikt • Tel.: 049 216 777 • Faks: 049 217 799

Page 14: Posavina [broj 1, maj 2009.]

12

P osljednjih mjeseci gotovo da nema da na da se negdje u me­

dijima ne spomene mjesto Prud. Možemo samo zami­sliti koliko se još spominje u nepubliciranim raz govorima među ljudima. Razlog tome

Učenici iz Pruda sa učiteljima

Foto

graf

ija: M

ato

Bičv

Prud – selo sa sto života Prud u svojoj raskošnoj ljepoti

Ivo KOBAŠ[email protected]

Foto

graf

ija: M

ato

Bičv

Page 15: Posavina [broj 1, maj 2009.]

13

Prud – selo sa sto životaje sastanak trojice političkih lidera koji su se, baš u Prudu, sastali i tamo dogovorili – da bi bilo dobro da se dogovore. A zašto baš u Prudu – nije teško pogoditi: zavičaj je to Sulejmana Tihića Maneta, kome može prigovarati ko šta hoće, ali ne i to da nije privržen zavičaju, Šamcu i Posavini. On Posavinu zaista voli i Posavci bi to trebali bolje iskoristiti u pozitivnom smislu, ali čini se da se to ne uviđa dovoljno, ili se ne želi pomoć s te strane? No, vrati­mo se Prudu!Pr ud je posavsko selo smje­šteno na ušću rije ke Bosne

u Savu. Opasano je vodom: istočno je Bosna, sjeverno Sava, a s juga i zapada vode­ni krug zatvara Starača (pret­postavlja se da je taj rukavac nekada bio korito rijeke Bo­sne koja je poznata po svojim izmjenama toka). Blizina to­like količine vode, za koju se kaže da život znači, čini se da je u prošlosti ovom selu doni­jela više zla nego dobra. Dio nevolja koje je voda donosila dobro su prikazane u romanu “Izgubljene bitke” Mate Bla­ževića, našeg Šamčanina, ko­ji prvi put uvodi ime sela Pru­da u uši ljudi izvan Posavine, čak širom tadašnje Jugosla­vije. Na žalost, ovog značaj­nog pisca u Posavini više go­tovo niko i ne spominje, a ka­moli da mu se da mjesto koje

je svojim djelom zaslužio. U knjizi je, kroz likove mješta­nina Blažine i drugih seljana, opisao njihovu borbu protiv podivljalih rijeka i brojne gu­bitke koje su trpjeli, ali i na­stavljali borbu. A napisao je i o tome kako se i politički po­eni ubiru na poplavi i tuđem jadu, jer se i ministar sjeti po­sjetiti ugroženo mjesto da bi se slikao u novinama, a ka­snije mu se izgubi trag, kako to već s ministrima biva.Nakon te prve pojave ime­na sela Pruda u široj javnosti, njegovo ime se ponovo naš­lo na udaru medija – e, sad ne znam reći je li to bilo na­kon drugog svjetskog rata, ili pred njegov kraj? Nije pro­blem u tome što ne znam kad se rat zvanično završio, nego

zbog toga što je ovdje trajao duže, što je i Berlin bio pao, a u Prudu su se još vodile bor­be. Tako je Prud ušao u po­vijest po tome što se tu vodi­la posljednja bitka u drugom svjetskom ratu, ili nakon nje­ga, kako hoćete. U Jugoslaviji se nije o tome previše pisalo, vjerovatno zb og toga da se ne postigne suprotan efekt. Že­ljelo se cijeli “slučaj’’ što pri­je zaboraviti, a onima izvan to nije bilo toliko bitno jer se nije radilo o njihovim pita­njima. A šta se, u stvari, tada zbivalo? Pred kraj rata, kada su Hitler i njegovi partneri bili u rasu­lu, kada su se povlačili prema Njemačkoj odakle su i kre­nuli u suludu avanturu, s nji­ma su uglavnom išli i ustaše i

Foto

graf

ija: M

ato

Bičv

Page 16: Posavina [broj 1, maj 2009.]

14

mnoštvo naroda. Jedna ustaš­ka jedinica iz Pruda, kojoj su se priključili i neki drugi, nije krenula sa ostalima, nego se utvrdila u Prudu. Zahvaljujući vodenom okruženju bilo im se lakše braniti. A kako se radilo o borcima koji su iza sebe ima­li cijeli rat, dakle bogato ratno iskustvo, i koji su bili svjesni da gubitak bitke znači i njiho­vu smrt, borili su se očajnički. Ipak su na kraju poklekli, uz velike gubitke sa obje strane, i ponovo je voda donijela ne­sreću selu. Prud je postao se­lo udovica, jer je nova vlast go­tovo sve odrasle muške likvi­dirala. No, pravo je čudo ka­ko su mještani ovog sela žila­vi. Oni su s takvom upornošću gradili svoje selo i živjeli svoj život, da je Prud, i pored gubit­ka tolikih mještana i materijal­nih razaranja u ratu, pred ovaj posljednji rat bio jedno od naj­ljepših, najizgrađenijih posav­skih sela. Mlađe, vrije dne i ra­dine generacije su iz rasle. Sve manje je bilo uočljivo da je to selo udovica, jer su starije ge­neracije umirale i sa sobom

nosile i sjećanja na teška vre­mena. Ali, došao je novi rat. Pruđani nisu ponovili svoju upornost u borbi na način na koji su to učinili u prethod­nom ratu, i kada im je od nji­hovih nadređenih naređeno da napuste svoje selo, oni su, uz proteste, to učinili. Izbjegli su tako žrtve, i vrlo malo Pru­đana je stradalo. Selo je pa­lo u ruke srpske vojske. Tek Dejtonskim sporazumom je pripalo Federaciji BiH. Pru­đani su opet pokazali da su složni i neuništivi. Gotovo svi su se nakon rata vratili u pot­puno uništeno selo i krenuli ispočetka. Vjerujte da je selo sada ljepše nego ikad! Prosto nevjerovatna slika za povrat­ničko mjesto: puno selo lju­di, obnovljena škola, crkva, Fo

togr

afija

: Mat

o Bi

čvić

Page 17: Posavina [broj 1, maj 2009.]

15

se oske prostorije, napravljen novi most, svaka kuća bolja nego što je bila ona poruše­na u ratu... U selu je nekoliko firmi, ne velikih, ali neće bi­ti iznenađenje ako takve po­stanu. O-pet djeca na igrali­štu, opet je sve puno života. U ovakvom ambijentu čovjek se već lijepo osjeća. Osjet io je to, čini se, i Sulejman Tihić, i vje­rovatno je želio dati podršku povratnicima sastankom sa drugom dvojicom političara upravo u ovom mj estu. Prud je ponovo tema o kojoj se go­vori. Možda će se neko pitati: šta je to Prud dobio time što se njegovo ime toliko medij­ski eksponira? Dobio je šan­su da tu činjenicu iskoristi. A hoće li – to sad najviše zavisi od Pruđana. ●

Foto

graf

ija: M

ato

Bičv

ićFo

togr

afija

: Mat

o Bi

čvić

Page 18: Posavina [broj 1, maj 2009.]

16

Jednoga dana, negdje tamo sedamdesetih, po slao je neki profe­

sor svoga učenika Vladu Malnara, da sam nađe maj­stora kod kojega će polagati stručni ispit. Tako se sred­njoškolac obreo u centru Brčkog, negdje u blizini po­šte. Pogledao je oko sebe i u krugu od samo desetak me­

Čovjek zagledan u vrijeme

Adnana TIHIĆ[email protected]

tara razdaljine, pročitao je natpise na obrtničkim rad­njama: “Lišić“ – časovničar, “Dizdar” – urar, ”Petrović“ – sajdžija. Obiteljski odgoj i usvojene životne vrijednosti nisu ga sprječavale da uđe u bilo koju od njih. I on je na­sumice ušao u jednu...Ovo nije bajkovita verzija sje ćanja na neka prošla vre­mena, već kratko prepričan Vladin odgovor na pitanje: kako se on, koji sa članovi­ma obitelji živi u Slavoniji, odlučio da nakon rata po­novo otvori svoju radionu u Šamcu.„Ja ne mogu bez Šamca, bez ovih ljudi, bez čaršije, kao što ne mogu bez satova“ - objašnajava Vlado i pokazu­

Foto

graf

ija: M

ato

Bičv

Vlado MALNARČasovničar, urat i sajdžija

Page 19: Posavina [broj 1, maj 2009.]

17

Čovjek zagledan u vrijeme

je rijedak primjerak zidnog časovnika sa tavana obu­dovačke crkve, starog pre­ko stotinu godina, kojega je upravo osposobio. Vlado i njegova braća, tre­ća su generacija urara – ča­sovničara – sajdžija u obite­lji Malnar. Njihov je pokoj­ni otac, Josip Malnar, još 1946. godine započeo svoj obrt u Bosanskom Šamcu. Sve do 1992. godine svakod­nevno su iz Slavonije dola­zili na posao u Bosnu. Onda je došao rat, srušen je most, radionice su ostale na dru­goj obali Save. Za razliku od mnogih, Vlado je uvijek vje­rovao da će se vratiti. I vra­tio se, 2004. godine, odmah nakon što je sagrađen no­vi most preko Save. Obno­vio je i on svoju devastira­nu radionu, ponovo naba­vio opremu i počeo ispočet­ka. Od tada, dva puta dnev­

no prelazi državnu grani­cu, dva puta na dan pokazu­je putne isprave, nerijetko čeka u koloni automobila... Sve to ne pada teško čovje­ku koji Šamac voli i o njemu zna puno više od onih koji su u ovom gradu rođeni ili danas u njemu žive.U teška poslijeratna vreme­na, kada mnogi prijeratni ži­telji ni ne pomišljaju da se u Bosnu ikada vrate, Vlado svoj kruh opet zarađuje u Šamcu. U doba elektronike, kada se satovi prodaju i kupuju na kilograme, on i dalje vjeru­je sitnim kotačima na svome radnom stolu; kao što vje­ruje da je potpuno svejedno da li mu iznad radione piše: urar, sajdžija ili časovničar.

„Ni jedna od ovih riječi nisu naše jer su im korijeni u nje­mačkom, turskom i ruskom jeziku. Mi na ovim prostori­ma zapravo ni nemamo svo­ju riječ za mehanizam ko­ji mjeri i pokazuje vrijeme“ – objašnjava Vlado, pa sje­da za svoj radni stol i pono­vo stavlja svoje povećalo na desno oko. Pomoću njega vi­di petnaest puta jasnije ma­lo srce svakog mehanizma i svaku proteklu sekundu.Možda mu je i zato tako la­ko živjeti u jednoj, a raditi u drugoj državi, voljeti ljude i vjerovati im, smiješiti se do­brodušno na ovovremeno pitanje: da li je on časovni­čar, urar, ili sajdžija. Za čo­vjeka zagledanog u vrijeme to pitanje nema puno smi­sla: sat, čas ili ura, sa ove ili one starne granice, ... vrije­me nam svima bespovratno prolazi. ●

Page 20: Posavina [broj 1, maj 2009.]

18

INTERVIEW

Ima jedna izdavačka kuća u Sarajevu koja se zove “Bosanska ri­

ječ” i izdaje veoma lijepe knjige za djecu. Tu kuću je osnovao i vodi jedan čovjek koji voli knjige, njima se na razne načine bavi gotovo cijeli život, pa čak ih i sam piše. Uspješno vodi svoju firmu, koja je krenula po­slije rata od nule, a već je u samom vrhu u Bosni i Hercegovini. Uspješno pi-še, jer su njegove pjesme i

Hazard zvani izdavaštvoIndira BULJUBAŠIĆ[email protected]

priče nezaobilazne ne samo u čitankama i lektiri naše zemlje, nego i u susjedstvu. Vjerujemo da su ovi uspjesi, kao i razuman odnos prema ljudima doprinijeli tome da je taj čovjek, a to je Posavac Ivica Vanja Rorić, izabran za predsjednika Udruženja izdavača FBiH i već drugu godinu čini velike napore da se mnogi problemi u iz-davaštvu riješe. Kako je ne davno u organizaciji ovog Udruženja održan stručni skup o temi EVROPSKI U D ŽBENIK – STANJE I

PERSPEKTIVA, a na nje­govoj pripremi i realizaciji najviše je radio upravo gos­podin Rorić, bio je to povod da porazgovaramo s njim o ovoj važnoj temi.

● Gospodine Roriću, ka-ko je protekao stručni skup i jeste li zadovoljni onim što ste postigli njegovim održavanjem?– Skup je prošao odlično. Po -sebno je bio zanimljiv nastup g. Prebena Spätha, predsjed­nika Evropskog udruženja izdavača udžbenika. Od nje -

ga smo saznali da se npr. u Njemačkoj i Austriji odo­brava neograničen br oj udžbenika – svaki koji po­štuje Nastavni plan i pro­gram, i onda nasta vnici bi­raju onaj koji im više odgo­vara. Tu, dakle, nema nika­kvih podvala, namještaljki, korupcije… ostaje samo tr­žišna utakmica, gdje opsta­ju najbolji. To svima odgo­vara: i uče nicima, i nastav­nicima, i roditeljima, i izda­vačima… Kad bi kod nas bi­lo tako, kad izdavači ne bi kupovali ministre koji onda

Ivan Vanja RORIĆIzdavačka kuća “BOSANSKA RIJEČ”

Page 21: Posavina [broj 1, maj 2009.]

19

„biraju“ udžbenike, “Bosan­ska ri ječ” bi sjajno poslova­la, jer naše udžbenike tra­že i tamo gdje su zabranje­ni (npr. u Tuzlanskom kan­tonu). Ja, kao nepopravlji­vi optimista, bez obzira što je situacija sa korupcijom u ovoj oblasti da ne može bi­ti gora, ipak vjerujem da će doći dan, i to vrlo brzo, kad će se u ovoj zemlji poštova­ti zakoni – jer ako se to ne daj bože ne bi desilo, teško svima nama. Skup je, da­kle, što se stručnih saop­štenja tiče, prošao odlično, međutim, baš svi kantonal­ni ministri su nas ignorisa­li! Sve smo ih lijepo pozvali, osigurali im smještaj o na­šem trošku, ponudili kon­cept rješavanja haosa ko­ji su sami napravili, ali oni očito ne žele da se miješaju u svoj posao. Očito je, tako­đe, da je riječ o razrađenom sistemu korupcije (srećom, ne svuda – npr. u Sarajev­skom, Zeničko-dobojskom i Srednjobosanskom kan­

Hazard zvani izdavaštvotonu za sad stvari idu nor­malno). Ja mislim da će oni ipak morati da se pozabave svojim poslom, jer im niko nije dao pravo da se igraju sudbinama naše djece, da­kle i države. Jer i naša lič­na budućnost i budućnost dr ža ve zasnovane su u pra­vo na znanju, prosvjeti, na uspjehu naše djece. S tim se nije igrati, dosta je bilo.

● I onima koji se manje ba-ve udžbenicima, ško lskim programima i mn ogim drugim pitanjima vezanim

za osnovno školstvo, jasno je da je to područje puno problema. Možete li nam reći koji su to najveći pro-blemi u osnovnom ško lstvu u Bosni i Hercegovini, i koji su njihovi uzroci?– Mogu govoriti samo o sta-nju u našoj zlosretnoj Fe­deraciji, jer o stanju u RS ne znam dovoljno. Osnov­no školstvo u FBiH ima za­ista mnogo problema, ali su uzroci tih problema izvan školstva, u sferi državnog uređenja i politike. Država je uređena tako da svaki entitet i svaki kanton mogu ima­ti poseban progr am, a čak i u okviru pojedinih kanto­na radi se po ra zličitim pro­gramima. To je sve napra­vila politika, koja praveći što različitije programe one­mogućava da se koriste isti udžbenici u svim školama, a usput nas i zavađa i dijeli, jer političarima je tako do­bro a mi neka pokrepamo. I ne samo to, nego se pro­grami stalno mijenjaju, pa

se i već postojeći, odobreni udžbenici moraju mijenja­ti. Mi izdavači popadasmo prateći sve te promjene, a to uzgred rezultira i višim cijenama udžbenika. Jer, pazite, ako vi uzmete kre­dit, založite kod banke ku­ću ili stan a onda vam ne­ki kupljeni kantonalni mi-nistar na pravdi boga izba­ci već odobreni udžbenik iz upotrebe, šta da radite? Ka­ko sada stvari stoje, izda­vač udžbenika može ili pri­stojno zaraditi ili izgubiti sve što ima. Ovaj posao je u

FBiH čist hazard, pa ko ho­će da se kocka – neka izvoli.

● Da, ja radim u školi i znam da je to zaista tako. Ali kako riješiti pitanje vi-še programa kad je zako-nom predviđena takva mo-gućnost? Kako uskladiti ra-zličite jezike, pisma, nacio-nalne teme?– Baš ste dobro rekli: za­konska mogućnost. Zai­sta, zakon je predvidio mo-gućnost, ali ne i obavezu da programi budu raz ličiti. Po­gotovo za neke pr e dmete. Primjera radi, udž benik matematike može biti pot­puno isti. Tu nema nika­kvih nacionalnih tema, a pi­smo i jezik se vrlo lako mi­jenjaju pa bi se mogle štam­pati knjige sa istim tekstom na svakom jeziku i pisane različitim pismom, pa ne­ka uzima ko šta želi. Tada bi bilo jednostavnije i provo­đenje objektivnog takmiče­nja i usporedbe dje ce među sobom, jer bi svi radili isto i bilo bi jasnije koji su uspješ­

niji, u kojim se školama ra­di bolje. A naše stvarno sta­nje je da se po jednom udž­beniku radi u RS, po dru­gom u “bošnjačkim’’ kan­tonima, po trećim u “hrvat­skim’’ žu panijama, po četvr­tim u Distriktu Brčko – ali ni to nije sve! U RS poseb­ne programe imaju škole sa bo šnjačkom ili hrvatskom ve ćinom, u FBiH imaju za­sebne programe katolič­ki centri. Čak nam i osnov­no školovanje traje negdje devet a negdje osam godi­na, tako da je zbrka potpu­

na. A rješenje je tako jedno­stavno: jedan program za sve koji će poštovati jezike, kulturne, nacionalne i za­vičajne karakteristike svih učenika. Ako se nekome či­ni da je to teško izvodivo za sve predmete, onda neka se za početak urade samo oni nesporni.

● Ako je tako jednostavno, što se onda ne uradi tako? Zar je tako teško objasniti ljudima da time dobivamo jeftinije i kvalitetnije obra-zovanje, a to bi razumnim ljudima trebao biti cilj ko-me se teži?– Jeste, logika govori da bi trebalo biti tako. Ali mi, na­žalost, ne živimo u zemlji u kojoj vlada logika, nego po­kvareni političari koji svim silama rade protiv građana ove zemlje. Njihov cilj ni­je da se ide naprijed nego da se sve napravi što gorim, pošto se oni u normalnim okolnostima ne mogu tako besramno bogatiti kao što to čine sada. Oni su škole

uredili tako da nije cilj na­učiti djecu pravim stvarima nego obratno. Eto, jedni ne žele učiti ćirilicu, drugi lati­nicu. Jedni ne žele znati za tisuću, drugi za hiljadu. Bio sam u školi u kojoj sam de­žurnog učenika pitao za di­rektora, a on mi nije znao odgovoriti jer nije znao da je riječ o ravnatelju. Je li to cilj našeg školovanja? Mi­slimo li da se tako čuva inte­res nacije – neznanjem? Pa mi stariji smo svi učili i ći­rilicu i latinicu, znali i za ti­suću i za hiljadu, pa mi nije

INTERVIEW

Page 22: Posavina [broj 1, maj 2009.]

20

poznato da je zbog toga neki Srbin postao Hrvat ili Boš­njak, neki Hrvat postao Boš­njak ili Srbin i tako dalje. Zar nismo bogatiji ako više zna­mo?! Eto, na primjer, u ne­kim kantonima se nacional­na geografija uči jedan čas sedmično, a vjeronauka dva! Da Bog sačuva.

● Kako je onda biti izdavač u takvom haosu?–Posao izdavača u ovim pri­likama je vrlo težak, rizičan, iscrpljujući, a i nezahvalan, i njime se može baviti samo neko krajnje uporan ili onaj ko bez knjiga jednostavno ne može (taj sam!). Progra­mi po kojima se rade udž­benici se donose uglavnom kasno, tako da ne ostaje do­voljno vremena da se kva­litetno uradi sve što tre­ba. Ima slučajeva da Mini­starstvo ra spiše konkurs, vi uložite velika sredstva i trud u izradu udžbenika, a onda ono iz čista mira po­ništi konkurs, pa vi gledaj­te šta ćete s troškovima ko­je ste imali. Neki udžbenik prođe svu proceduru, uradi­te ga kvalitetno, nastavnici ga tr aže, ali ga Ministarstvo “za­boravi’’ staviti na spisak odo­

brenih udžbenika, i to nekoli­ko godina uzastopno, bez ob­zira na sva upozorenja, i cijeli tiraž vam propadne, kao i bu­duća do štampavanja. U isto vrijeme neki udžbenici se for­siraju i pored očiglednih pro­mašaja o kojima je brujala ne samo Bosna i Hercegovina nego se bruka čula i u svije­tu, recimo blamaža sa vukom koji živi na drvetu, pjesmom o marihuani... Traži se da uz udžbenik ide i odgovarajuća radna sv e ska, a onda Ministar­stvo prestane da ih odobrava – kao, nisu više potrebne, ro­ditelji samo nepotrebno troše pare za njih. Ne postoji drža­va – osim naše – koja izbacuje radne sveske iz upotrebe. Ako se istinski bore za džepove ro­ditelja, što ne naprave zajed­nički udžbenik pa bi za cijenu udžbenika mogli dobiti i ra dne sveske, i još bi im ostalo! Eto, sa svim tim i mnogim drugim problemima se valja nositi, i mogu Vam reći da je u ovoj ze­mlji u ovakvim uslovima biti izdavač – čista avantura!

● Nadate li se ipak poslov-nom uspjehu u narednoj školskoj godini?–Mi smo uvijek uspješni jer nastavnici cijene naša izdanja

budući da su gotovo svi pravi autori kod nas. Međutim, teš­ko je procijeniti šta će se de­šavati. Recimo, ne zna se da li će se kantonalna ministar­stva u Tuzli, Mostaru, Biha­ću i Goraždu i sljedeće škol­ske godine usuditi da uskrate pravo nastavnicima da bira­ju udžbenike po kojim će ra­diti. Ako nastavnici biraju, što je isključivo njihovo pravo, mi smo u prednosti jer oni uglav­nom žele kvalitetne, što u ovom slučaju znači naše udž­benike. Ne zna se da li će ne­ki već odobreni udžbenici bi­ti izostavljeni sa kantonalnih spiskova da bi se „pogurali“ svoji izdavači koji ne žale no­vac za proviziju, i tako dalje. To znači da je svaka procjena poslovnog uspjeha puka pro­gnoza, lutrija, koju kupujete, pa kako se bubanj okrene.Ja sam, recimo, podnio dvije tužbe protiv Federalnog mi­nistarstva obrazovanja i na­uke, i dobio na sudu, ali Mi­nistarstvo ne izvršava sud­sku odluku! Poslao sam im upozorenje, i opet isto. Me­đutim, ako oni misle da ću se pokolebati i odustati od na­knade štete, grdno se vara­ju. Sačekaću još malo, pa ako sud u Mostaru ne uradi po­

sao koji mu je zakonom po­vjeren (i određen), moj advo­kat ide u Strazbur. Kad se iscr­pe sve institucionalne moguć­nosti u zemlji, ide se na među­narodni sud. Onda će račun platiti građani, jer se odšteta plaća iz budžeta, koji su na­ši političari već dobro opuha­li. Pravo govoreći, nije ni ne­pravedno što će platiti građa­ni, jer upravo su oni izabrali mangupe koji nam sve ovo či­ne, i što je najcrnje, smio bih se kladiti da će ih ponovo iza­brati kad dođe vrijeme. U to se uvjeravamo evo već 13-14 godina. Ukratko, vrlo je malo mjesta za optimizam, a ja, ka­kvog me je Bog dao, ipak vje­rujem da ima nekakvog izla­za, i to me drži, mada – raci­onalno gledano – optimizmu stvarno nema mjesta.

● Hvala Vam što ste izdvojili svoje slobodno vrijeme za “Po-savinu”. Želimo Vam uspješ-nu narednu školsku godinu.–Hvala Vama što ste već od prvog broja počeli da se ba­vite ovim važnim pitanjem. Trebaće nam podrška javno­sti, jer kad javnost zna šta se dešava, ipak je drukčije. Ja sam se već pretplatio na Vaš list za prvu godinu. ●

Page 23: Posavina [broj 1, maj 2009.]

21

Page 24: Posavina [broj 1, maj 2009.]

22

Od kada je 2007. godi­ne u Skupštini Repu­blike Srpske usvojen

Zakon o fiska lnim kasama kojima se u RS uvodi obaveza registrovanja prometa putem fiskalnih kasa, privrednim su bjektima ne cvjetaju ruže.U ovoj nezavidnoj socijal­noj i ekonomskoj situaciji, kada smo svjedoci sve pra­znijih trgovina i sve ma nje kupovne moći naših gra-đana, fiskalne kase su došle kao dodatni nepravovreme­ni namet na ionako teško stanje trgovaca. Samostal­ne trgovačke radnje su na posebnom udaru, i to dvo­strukom. S jedne strane nji­hov opstanak je ug rožen od strane velikih trgovačkih la­naca koji lobiraju kod poli­tičara i na taj način žele uni­štiti svoju konkurenciju ko­ja je ionako u očajnom sta­nju, a s druge strane ih pri­tišću nameti od strane drža­ve.Stoga ne čudi podatak da je od 1. septembra 2008. godi­ne pa do 21. januara ove go­dine samo u Banja Luci iz­dano 445 riješenja o odja­vi djelatnosti i 75 riješenja o privremenom zatvaranju djelatnosti. U Odjeljenju za

đenja fiskalnih kasa, nije lo­še i da banke imaju neke ko­risti od toga. Naprimjer, Hy­po – Alpe – Adria Banka nu­di kako najpovoljnije kupi­ti fisklanu kasu na otplatu od 36 mjeseci sa efektivnom kamatnom stopom od svega 10.99%. Povoljno, nema šta! Bolje i to, jer kazne za nepo­štivanje fiskalizacije su rigo­rozne. Kreću se od 2.500 do 15.000 KM ili čak ka znom

zatvaranja radnje na 60 da­na.

Navodna eliminacija sive ekonomije

Ukidanjem carina za više od 90% proizvoda, odnosno 11.000 artikala iz Evropske unije u Bosnu i Hercegovi­nu, automatski je došlo do smanjenja priliva sredsta­va u budžet RS i u budžet

Federacije. Veoma je čud­no što je jedan entitet rea­govao uvođenjem fiskalnih kasa, dok drugi entitet to nije uradio.Nadomjestak za taj gubi­tak u budžetu RS je rije­šen uvođenjem fiskalnih kasa od kojih su prihodi u budžetu porasli za oko 20% ili oko 200 miliona mara­ka! Zahvaljujući tome, na-doknadiće se novac koji će

Fiskalne kase u RSprivredu u Banja Luci ka­žu kako je više razloga uzro­kom ovoj eskalirajućoj po­javi, ali je sigurno na prvom mjestu uvođenje fisklanih kasa. Pojedine trgovačke ra dnje nisu dovoljno likvid­ne da uopšte nabave fiskla­ne kase, ali država se i za to pobrinula, pa im je omogu­ćila kredite i kupovinu ka­sa na taj način. Jer u cije­lom lancu profitera od uvo­

Unaprijed osuđeno na propast

BUSINESS

Page 25: Posavina [broj 1, maj 2009.]

23

Republika Srpska gubiti u narednom periodu. No, za to su visoku cijenu platili prije svega mnogi pojedin­ci koji su bili prinuđeni za­tvoriti svoje radnje, a do-jučerašnje zaposlene posla­ti na biro rada.Objašnjenje Ministarstva fi-nancija RS za neminovno uvođenje fiskalnih kasa u RS jeste prije svega elimi­nacija sive trgovine, zati m smanjenje utaje poreza kao i uklanjanje nelojalne kon­kurencije. Pored toga, Mi­nistar financija RS tvrdi da je to dobro i zbog preciznog dolaska do podataka o ni­vou krajnje potrošnje u RS.Nema sumnje da je ministar u pravu i da treba smanjiti sivu ekonomiju ali postav­lja se pitanje da li je cjelo­kupna ekonomija spremna za to u ovom trenutku. Ako je suditi prema izvještaju Privredne komore RS kako će od 70.000 registrova nih trgovačkih radnji u RS tre­ćina biti zatvorena poslije uvođenja fiskalnih kasa, on­da nismo sigurni u isprav­nost ove odluke. Bar ne u ovom trenutku i ne u vrije­me svjetske krize.

Prva fiskalna kasa u RS

Stiče se utisak da se nekome zbog nečega strašno žurilo da se što prije uvedu fiskal­ne kase u RS. Naime, pre­ma zakonu o fiskalnim ka­sama, privredni subjekti bi­li su dužni poštovati odred­be koje se odnose na nabav­ku fiskalnih kasa. Stoga je bio Javni poziv za potenci­jalne proizvođače i distribu­tere fiskalnih kasa.Odobrenje odnosno certifi­kat budućim ovlaštenim pro-izvođačima fiskalnih kasa iz­dala je Komisija za imple­mentaciju fiskalnog siste­ma, koju čine tri predstav­nika Ministarstva trgovine i

turizma, i šest predstavnika Ministarstva financija, tri iz Poreske uprave i tri iz Mini­starstva financija.Tako je prvu fiskalnu kasu u RS proizvela banjalučka fir­ma „Mikroelektronika“ ko­ja je prva dobila i certifi-kat. Pomenuta firma je og-ranak jedne od najprofita­bilnijih fabrika iz bivše Ju­goslavije, „Rudi Čajavec“ či-ji je sadašnji direktor Dra-gan Praštalo. A prema ne-zvaničnim podacima on je opet jedan od plejade slav­nih direktora za čije vrije­me mandata se izgubio trag uređajima milio nskih vri­jednosti iz „Rudi Čajave­ca“, a deponovani novac od njihove proda je je završio u austrijsk im bankama. Priča se kako je isti direktor sazi­dao zamak u Banja Luci na tzv. plivajućem temelju ko­ji može podnijeti nadograd­nju proizvoljnog broja spra­tova i izdržati zemljotres ve­like jačine. Bilo bi neumje­sno dodati još nekoliko pi­kanterija vezanih za Dra­gana Praštala, čija firma je, zamislite sasvim slučajno, prva dobila pravo prodaje i servisiranja fiskalnih kasa u RS?! Kasnije je to pravo dobi­lo još nekoliko firmi iz Ba­nja Luke, jedna iz Bijeljine i jedna iz Mrkonjić Grada.Dalo bi se razgovarati i o to­me za koliku su cijenu po­jedini ovlašteni distribute­ri nabavili fiskalne kase, a za koliko ih prodaju kupci­ma odnosno privrednim su­bjektima. Jer, kruže glasi­ne da je nabavna cijena bila oko 100 KM za jednu fiskal­nu kasu, a da je naknadno narasla čak između 1.000 i 1.500 KM. Toliko o stvara­nju uređenog tržišta Repu­blike Srpske i sprečavanju sive ekonomije na koju se poziva Ministar trgovine i turizma RS.

Reakcija opozicije bezuspješna

Nedavno, na 28. redovnoj sjednici Skupštine Republi­ke Srpske u martu mjese­cu 2009. godine, jedna od tema dnevnog reda je bi­la izmjena i dopuna Zako­na o fisklanim kasama koju su predložili poslanici opo­zicije predvođeni PDP-om. Njihov prijedlog je bio da se određeni poreski obvezni­ci izuzmu iz obaveze uvođe­nja fiskalnih kasa. Također, jedan od poslanika iz re­da Bošnjaka u Skupštini RS je rekao da fiskalizacija ne može biti uspješna ako se

provodi u samo jednom di­jelu jedinstvenog tržišta, što zvuči veoma logično.U ovoj raspravi PDP je predložio da Vlada pripre-mi izvještaj o efektima pro­vođenja procesa fiskaliza­cije i da se formira anketni odbor koji će provesti istra­gu o eventualnim zloupo­trebama prilikom uvo đenja fiskalnih kasa. Jer, ako ih je bilo, fiskalizacija je skupo koštala poreske obveznike.Ovaj nacrt nije usvojen, a interesantno je spomenuti da na sjednici nekim čudom nisu bili prisutni ni pred­sjednik Vlade ni Ministar fi­nancija?! ●

Uvođenje fiskalnih kasa u RS jednostavno ne­ma osnove da funkcioniše. Primjer za to su mno­ge evropske zemlje, pa nema razloga vjerovati da će uspjeti kod nas. Razlog je u postojanju tehnoloških problema komunikacije između trgovina i poreske uprave, te nedovoljne pismenosti populacije i kom­pletno ekonomski nedozrele situacije.

U međuvremenu, dok država i njeni miljenici pune budžetsku kasu od prinosa koje im donose fi­skalne kase, pojedini ministri mirno spavaju, a na­rod grca u problemima.

Bolje bi bilo umjesto toga da provjere sivu zonu iz koje se financiraju političke partije. Poreske vlasti ne bi trebale nikome da gledaju kroz prste zbog nji­hovih funkcija jer porez moraju plaćati svi, a politi­čari su dužni da svaku svoju marku objasne građani­ma koji su za njih glasali. Kada se ministri naspava­ju trebalo bi da predlože uvođenje fiskalnih kasa za ovaj, najkorumpiraniji dio društva. I od toga da pu­ne budžetsku kasu.

Unaprijed osuđeno na propast

Za kupovinu fiskalne kase potrebno vam je 1.500 KM. Da biste se obučili kako pravilno rukovati njom potrebno vam je oko 300 KM. Za komunikaciju sa poreznom upravom moraćete izdvojiti sigurno od 100 – 300 KM. I na kraju, kasa ne može funkcionisa­ti bez potrošnog materijala koji će vas na godišnjem nivou koštati od 50 – 100 KM.

Sad možete i sami sračunati koliko novca treba da izdvojite ukoliko dođe do fiskalizacije!

Koliko bi trebalo izdvojiti novca ako bi došlo do uvođenja fiskalnih kasa u cijeloj BIH

BUSINESS

Page 26: Posavina [broj 1, maj 2009.]

24

Damir VIDOVIĆdirektor firme “STROLIT”

Page 27: Posavina [broj 1, maj 2009.]

25

Odjeci recesije u OdžakuDa li će nada zvana « Strolit » preživjeti

Zijad TERZIĆ[email protected]

Današnja firma „Strolit“ u slovenskom je vlas ni-štvu i osnovana je 2005. godine. Proizvodi šasi­je za kamionske prikoli­ce, priključke, komunalne ko ntejnere i vrši obradu metala. U prošloj godini izvezla je 4.200 tona svo­jih proizvoda.Sa starom firmom veže je samo ime.Evo kratke povijesti „sta-rog“ „Strolita“:Osnovan je 1961. godine kao radionica za obradu metala, koja neko vrije­me radi samostalno, a on­da ulazi u integraciju sa IML-om Tuzla i po činje proizvoditi tzv. trgovač­ki liv. Kanalizacione cije­

„Strolit“ – povijestvi, dijelovi za peći „Kreka-Veso“, odlivci za šte dnjake tvornica „Gorenje-Ve lenje“ i „Rade Končar“ – neki su od proizvoda iz tog perioda. Od 1968. godine u sastavu je „Energoinvesta“ i preorijen­tira se na proizvodnju ma­šinskog liva. Rade se dijelo­vi za poljoprivredne mašine „Zmaja“ iz Zemuna i „Stan­darda“ iz Osijeka. 1982. go­dine prelazi u sastav „Famo­sa“. To je i period moderni­zacije tvornice: s engleskom opremom, „Strolit“ posta­je jedna od najsuvremeni­jih livnica u Evropi. Mjeseč­na proizvodnja dostiže 600 tona. Proizvode se potisne ploče, zamajci za automobi­le, kočioni doboši za „VW“.

Polako se prelazi na mo­torni liv; rade se blokovi motora za „TAM“ Mari­bor, a pred sam rat i blo­kovi motora za kamione „Merzedes“.„Strolit“ je sedamdese­tih i početka osamdese­tih godina prošlog stolje­ća, kada se broj uposle­nih popeo na impozan­tnu brojku od 1.100 rad­nika, bio simbol zamaha i uzleta socijalističke pri­vrede, da bi od sredine osamdesetih postao po­kazatelj svega onoga što u toj privredi nije valjalo. Najčešće dvije riječi koji­ma se opisivalo tadašnje stanje, bile su – nemar i javašluk. Ni jednog ni drugog u sadašnjem „St-rolitu“ nema, zato i jest tragična sva ova situacija oko otkaza. ●

te likove što im, pored re­dovne plaće, izmiče još jed­no dobro plaćeno mjesto u nekom odboru, ljutite tipo­ve kojima je kolegica preo­tela prednost u korištenju službenog auta i ovaj vi­kend, smušene face, što im u korist kolegine privatne firme ode unosan posao na

„javnom“ tenderu. A onda su se pojavili oni – radnici! U tamnoplavim, prljavim odijelima, onako garavi, ulazili bi u lokalne kafane, sa smiješkom zadovoljstva na ručivali pivo, sretni što su pošteno „odgulili“ svo­jih osam sati. Na putu do kuće svratili bi do trgovine,

kupili čokoladu za dijete, „Ajax“ za ženu i za sebe još jedno pivo za „uz večeru“. Vratila se u Odžak teška in­dustrija i odjednom je svi­ma bilo – lakše.Potom je u normalan svi­jet stigla recesija. I njezi­ni odjeci do onih koji nor­malno rade u nenormal­

Kada je 2006. go­dine obnovljen „Strolit“, tvornica

za proizvodnju metalnih konstrukcija i obradu me­tala, Odžačanima se vratila gotovo ugasla nada da ljudi mogu živjeti i od rada svojih ruku.Brzo su se navikli na bu­ku koja je dolazila iz treće smjene i širila se kroz tihu odžačku noć do svih dijelo­va grada. Tonuli su u san uz tupe ili zvonke zvuke udara teških čekića u me­talne konstrukcije, zado­voljni i bezbrižni, kao što je vjernik spokojan kad ga crkvena zvona podsjete da nije sam. Vratila im se vje­ra u zemaljsko carstvo zno­ja lica svog.Jer, ljudima je bilo mučno više gledati sva ta važna i smrknuta lica administra­tivnih djelatnika, zabrinu­

INTERVIEW

Page 28: Posavina [broj 1, maj 2009.]

26

nom svijetu. Prvi su to na svojoj koži osjetili radnici „Strolita“. „98 procenata naših proi­zvoda radi se za izvoz. To je u početku bila naša pr-ednost. Sada, u uvjeti­ma recesije, to se pretvo­rilo u golemi nedostatak. Mi smo proizvodnjom ve­zani za metalsku, odnosno auto-industriju, a ona je u Evropskoj uniji, gdje izvo­zimo svoje proizvode, u krizi“, kaže Damir Vidović, direktor ove firme.Prestalo se raditi u tri sm­jene, od ukupno 154, ot-puštena su 62 radnika, ne­ma novih ugovora.

Pitamo Damira, ima li na-de u oporavak.

„To ne zavisi puno od nas. Za sada ispunjavamo sta­re ugovore i nadamo se br­zom oporavku onih za koje izvozimo.“

● A hoće li biti novih ot -puštanja radnika?– „Nismo mi drage vo­lje otpustili ni ove radni­ke. Sve su to mladi, stručni i vrijedni ljudi. Ali, u ova­kvoj situaciji, trebalo je biti pragmatičan. Jednostavno, morali smo, kao brod u oluji, odbaciti i dragocjen teret, da bismo i dalje mogli ploviti po uz­burkanom moru recesije.“A općinski i županijski „ad -ministrativni brodovi“ i dalje mirno ukrcavaju no­ve i nove putnike. A od mo­ra ne vide val.

Nedavno su, u emisiji FTV, predsjednik Vlade Županije Po-

savske i načelnik općine Odžak svojim izjavama po-kušali ublažiti dramati ku na dolazeće ekonomske kr-ize. Po reakcijama građana - mlako i neuspješno.O istoj temi razgovaramo s načelnikom općine Odžak, Lukom Jurićem.

● Gospodine načelniče, ka-ko općinska uprava gleda na stanje sve češćih otkaza radnicima u proizvodnji? Hoće li biti solidarizira-nja s njima u vidu, recimo, smanjenja općinske admi-nistracije?Luka Jurić: – Općina O-džak je jedno vrijeme, po­slije rata, na sv ome prora­čunu imala i do 120 ljudi. U vrijeme kada sam ja do­šao na mjesto načelnika, prije pet godina, taj broj je bio oko 70 ljudi. U ovome trenutku nas na spisku ima 54. Do konca ove godine za očekivati je da 5-6 ljudi ode u mirovinu. Tako bi­smo otvorili prostora da u općinu dovedemo određe­ni broj mlađih ljudi koji su obrazovani i mogu odgovo­riti potrebama trenutka.

Običan svijet, radnici koji dobijaju otkaze, svi oni koji na burzi rada traže posao, smatraju kako je nelogično i nepravedno da djelatnici u općinskim i županijskim

upravama imaju sigurna radna mjesta, a malo šta poduzimaju da bi se stanje promijenilo. Ima li općin-ska uprava planove kako izaći iz krize, kako stvoriti nova radna mjesta?Luka Jurić: – Na razini žu­panije postoji jedno ti jelo koje se zove Gospodarsko-socijalno vijeće.Nje ga čine predstavni­ci poslodavaca, sindikata i županije. Mi smo prije ne­kog vremena imali sasta­nak, a nakon toga došla je i jedna inicijativa od dije­la vijećnika iz Općinskog vijeća da se održi posebna sjednica Općinskog vijeća na kojoj bi se raspravljalo o aktualnom gospodarsko-socijalnom stanju. U proš­li petak sastali smo se u Odžaku, napravili smo, po uzoru na županijsko, jedno neformalno općinsko gos­podarsko-socijalno vijeće, skupili predstavnike Zavo­da za zapošljavanje, sindi­kata, političkih stranaka, predstavnike Vlade i Opći­ne. Razgovarali smo o ak­tualnoj gospodarsko-soci­jalnoj situaciji i detektirali probleme koji kod nas po­stoje. Nakon toga preuzeta je obaveza od nas iz Opći­ne da u nekom razumnom vremenskom ro ku napra­vimo prvo sliku, a nakon toga prijedlog mjera ko­je bi eventualno poboljša­le trenutnu situa ciju. I to

Razgovor s načelnikom općine Odžak

INTERVIEW

Page 29: Posavina [broj 1, maj 2009.]

27

je nešto što ćemo mi uradi­ti do konca ovoga mjeseca, odnosno za drugu sjedni­cu Općinskog vijeća. Na toj sjednici će se naći ocjena trenutnog stanja i prijed­log određenih mjera. Postoje već neka razmi š lja nja, što bi to moglo biti. Prvo, da što skorijom po­nudom na tržište poduzet­ničke zone, gdje smo mi vr­lo blizu, otvo rimo eventu­alno put nekim novim ula­gačima. Mo ramo isto tako promijeniti regulacijski plan o uređenju najužeg grad­skog područja, te neka ze­mljišta kojima općina ras­polaže učiniti at raktivnima za gospodars ka ulaganja. Sljedeća stvar o kojoj smo razmišljali: mi nemamo svojih sredstava da pokre­ćemo neke velike projekte, ali postoje određeni mode­li i financijske linije kojima se mogu pokrenuti javni po­slovi, te bi se tako angažirale firme i uposlili radnici. Vra­ćam se opet onom pr vom pi­tanju da bih podsjetio: naša općinska administracija nije prevelika. Potrebno je ana­lizirati i popravljati njezi­nu kvalitetu, to svakako, ali broj uposlenih nije prevelik.

● U odnosu na druge dvi-je općine županije, Doma-ljevac i Orašje, odžačka je u najvećoj krizi: općinski djelatnici nisu dobili plaće već dva mjeseca?Luka Jurić: – U ovom tre­nutku djelatnici Općine su za ovu godinu dobili jednu plaću. Mislim da će do kon­ca ovoga mjeseca dobiti i drugu. Federalna vlada do­nijela je odluku da se zadu­ži kod komercijalnih bana­ka, či me će biti u mogućno­sti da isplati svoje obaveze od prošle godine. Federaci­ja duguje općini Od žak 420 tisuća maraka. Tu treba pri­

dodati i ona sredstva koja smo mi proračunom plani­rali da dobijemo od župani­

je, a ona iznose 180 tisuća maraka. Objektivno, općine Domaljevac i Orašje nisu u

boljoj poziciji od nas. Mož­da će samo imati daha du­lje za jedan mjesec. ●

INTERVIEW

Page 30: Posavina [broj 1, maj 2009.]

28

Svatko ima neku tajnu potrebu da bude je-dinstven. Svi to žele.

Ljudi su tako ponosni na činjenicu da ne postoji ni-ti jedna osoba poput njih u cijelom svemiru. Imaju jedinstven otisak prstiju, je dinstven DNA – toliko je mnogo različitosti, zar ne?No, tu dolazi i odjeća – svat­ko hoće imati posebnu odje­ću, neku koja će ih uzdići iznad ostalih, koja će im do­nijeti mnogo zavidnih pogle­da i slatkih komentara. Puno ljudi hoće i auto kakav susjed nema – po mogućnosti bolji od njegovog, pa što košta – nek’ košta! Lista takvih stvari je bes-konačno duga – sve što ljudi žele posjedovati bi bilo ide­alno ako bi uz ostale bonuse bilo i jedinstveno! I naravno, bolje od susjedovog!Čudno je samo, što se nika­da nitko nije zapitao koliko svi mi u biti ličimo jedni dru­

Klonizacija BalkanaMoramo li pod svaku cijenu prihvatiti sve svjetske trendove koje nam namećugima. Evo, počevši od našeg slavnog DNA, možemo vi­djeti da se genetski poduda­ramo sa čimpanzama u sit­nom procentu od 98%. Ali, hej – ima puno prostora u onih preostalih 2% da bude­mo poprilično jedinstveni, zar ne?Da, ima, ali – pravo je ču­do sa koliko predanosti i sa-mopožrtvovnosti ljudi uspi­jevu da izbrišu svaki trag vla­stite jedinstvenosti i osobno­sti. Mislite da nije tako? E, da dokažem da jeste!Počnite samo od načina na koji se svi oblače – ipak, odi­jelo čini čovjeka, ne?Čak je i naše skromno, bal­kansko tržište preplavljeno sa toliko egzotičnih marki, toliko skupocjenih komada vrhunske odjeće, s etiketica­ma poznatih modnih kreato­ra. Ima tu i puno dobre stare,

Made in China robe, koju ve­ćina nas nosi, jer nam plitki džepovi neće dopustiti više, ali se priličan postotak po­pulacije koja grca u dugovi­ma odluči na kupovinu mar­ki. Žele biti jedinstveni.Kupit će “Nike”, “Rebook”, “Adidas” ili neku sličnu mar­ku. Ostavimo na stranu či­njenicu da se i one proizvode u Kini, a samo im je zemlja podrijetla negdje na zapadu. Bitno je da su popularne, da su IN i po mogućnosti, da je marka s poznatim imenom na vidljivom mjestu.To je ono što se danas no­si, pa što fali ako je 100 eu­ra skuplje? Dakako, situacija sa odje­ćom nije ništa drugačija. Svi se stide otići na našu skro­mnu pijacu – ne dao Bog da ih netko vidi kako tamo ku­puju. Bolje otići u butike, po­

trošiti stotine eura više, radi IN odjeće, koja će nas učini­ti trendy i dodati našem opi­su mnoštvo, za dobar i jedin­stven izgled nam neophod­nih pridjeva, koji uopće ne potječu iz našeg jezika.A odakle nam sve te ideje? Kako znamo što je danas trendy, kako znamo što je danas IN i što će nas uzdići iznad naših susjeda? Pa kao i sav ostali, kulturni svijet sa Zapada i mi gleda­mo TV i čitamo modne ma­gazine. Tamo ima puno ša­renih slika na kojima nam “stručnjaci” govore kako treba da se obučemo ovog ljeta da bi izgledali sexy (ko­ja ironija, oblače se da bi bili seksipilniji!).Naravno, na TV-u posto­je mnoge fashion emisije preko kojih nam jedna fino oblikovana manekenka po­

Mehmed MALOPARIĆ[email protected]

DRUŠTVO

Page 31: Posavina [broj 1, maj 2009.]

29

Klonizacija Balkanaručuje na koji način treba da se ovog ljeta izgladnimo i kakve gadosti sve da sta­vimo na svoje lice, samo da bi bili jedinstveno ljepši od ostalih. Koliko je teško pratiti ove dvije jednostavne radnje ka­ko bi ostali u formi? 1) NE PREŽDERAVAJ SE!!! 2) VJEŽBAJ!! Ne treba ti baš neki fakultet da možeš to shvatiti. Dakako, sada se tu pojavlju­ju mnoge lutkice i marione­te koje ljudi nazivaju Zvijez­dama ilitiga Celebrity. One se oblače točno onako ka­ko TV to kaže. Paradiraju po Crvenim Tepisima (nikad nisam shvatio što je tako za­nimljivo u crvenom tepihu), noseći svoju skupu odijeću od 25. 000 dollara, smješka­ju se “ha-ha”, pokazuju svo­je umjetne, bijele zube i daju nam do znanja kako su oni bolji od nas.

Naravno, skrivena poruka je da svi trebamo tako izgleda­ti. I što naš narod radi? Svi bi htjeli da izgledaju kao Brad Pitt, Jessica Alba ili David Beckham. Svi se nadaju da će zarađivati 13.000 dollara na tjedan ako budu izgleda­li kao nogometaši, ili da će moći kupiti kuću od 21 mili­jun dollara ako se obuku kao glumice.Odmah svi dižu nos pod ob lake, jer oni sada ima­ju majicu od 300 eura, a ne neku kinesku majicu od 5 maraka(i još postavljaju pi­tanje tko je tu sad budala). A kad može naš susjed mo­žemo i mi (tipičan balkanski mentalitet – pitam se da li je to Europa pokupila od nas ili mi od njih), pa se rado ulazi u debeli minus na ban­kovnom računu kako bi oko ramena okačili jednu tren­dy torbicu koju je potpisao neki Talijan egzotičnog pre­zimena. I toliko o našoj je­dinstvenosti – svi žele nositi

marke, kako bi izgledali kao glumci i nogometaši. Najgo­re od svega je što puno lju­di nosi te IN marke, a ima ih sve više i više. A onda posta­ju slični jedno drugome kao jaje jajetu. Mlađe generacije isključuju iz društva sve one koji nisu njima slični, tako da se nabija i društveni pri­tisak. Da, nije zdravo biti drugači­ji, zar niste to znali? Treba biti jedinstven – kao i ostale tri milijarde ljudi sa zapada. Svima je dika biti poseban, ali naravno, ne smije se otići iz granica normale. Nitko ne želi da ih ljudi smatraju ne­normalnim. Zato će se mazati krastavci­ma po licu, kupati se u bla­tu ili mlijeku, piti čajeve od “ljekovitog bilja” kako bi ostali u “formi” (pijete, jede­te, a kilograme ne dobijate), kupovat će identičnu odjeću od vrhunskih “stručnjaka za modu”, svi će imati vrlo je­dinstven minus na bankov­nom računu...

Da, dragi Balkanci – mi ni­smo ništa bolji od ovoga. Mediji su nas usisali u to kao i sve ostale “civilizirane” ze­mlje. Možete biti jedinstve­ni, ali na njihov način! Mo­gu komotno reći – “Klonizi­rajte se odmah, jer drugači­je nećete u Europsku uniju.” Nema potrebe da razmišlja­te svojom glavom i da sami odlučujete što dobro izgleda na vama – gledajte TV i či­tajte fashion magazine. Ne­ka vam “stručnjaci” kažu kako da izgledate! Kud svi Turci, tud i mali Mujo. Naravno, svatko ima pra­vo da odlučuje kako će i gdje potrošiti svoj novac. Svi ima­ju potpuno pravo da se obu­ku kako god žele, da jedu i pi­ju što god hoće i da voze auto kakav god hoće. Smiju izlazi­ti kuda god im je volja i slu­šati muziku kakvu god žele. To je demokracija: nema ni­kakvih ograničenja, osim jednog malog, posve sitnog, nebitnog uvjeta – morate to raditi kao svi ostali, inače ni­ste normalni. Biti jedinstven klon – to je izgleda svačija želja ovih da­na. Na vama samo ostaje da se zapitate koliko ste vi du­boko zašli u proces Klonizi­ranja, jer htjeli mi to ili ne –svi smo ga započeli. ●

DRUŠTVO

Page 32: Posavina [broj 1, maj 2009.]

30

Posavsko selo Čović Polje pripada opštini Donji Žabar. Tr e-

nutno u njemu živi oko 700 Čovićana. Specifično je po mnogo čemu. Ljudi se uglav­nom bave zemljoradnjom i proizvodnjom du hana, od nosno bavili su se done­davno, a da li će nastaviti sa uzgojem te vrste poljopri­vredne kulture vrlo je neiz­vjesno. To zavisi od pomoći države, od sigurnog otkupa po prihvatljivim cijenama i

Čović PoljePredsjednik mjesne zajednice Čović Polja, Dragan JOSIPOVIĆ

Vesna ORLOVIĆ[email protected]

od državnih poticaja. Do sa­da je sve nabrojano vrlo loše funkcioniralo, te su se ljudi preusmjerili na neke druge poslove. Prema riječima pre-d sjednika MZ Čović Polje do sada se sigurno oko 90% Čovićana bavilo uzgojem duhana, a onih 10% nečim drugim. Sada je obrnuta situacija, 90% ih se bavi ne­čim drugim, a 10% uzgojem duhana. Kako i ne bi kada je cijena po jednom kilogramu duhana Virdžinija III klase i

sad i poslije rata ostala ista, odnosno 2,40 KM po kilo­gramu.Ono „nešto drugo“ odnosi se na uzgoj cvijeća. Kada se pro­đe kroz ovo pitomo selo, uoč­ljivo je da skoro svaka ku­ća ima plastenike. Mahom u tim plastenicima nalazi se cvijeće. Mada nisu imali ni­kakvu pomoć od države, ovi vrijedni i radini ljudi uspi­jevali su do sada prodava­ti proizvedeno cvijeće, na ra­znim pijacama, a pojedini

dobavljači i sami su zalazli u ovaj kraj koji je postao ču­ven po uzgoju cvijeća. Među­tim i to je na neki način do­sta loše, naročito ove godine, jer ne postoji nikakav garant da će se sopstvena sredstva uložena u ovaj uglavnom po­rodični posao uspjeti vrati­ti, i ponešto ostati u kućnim budžetima. Veliki broj Čovićana tako­đer se bavi stočarstvom i po­ljoprivredom. Dosta njih ba­vi se tovom bikova i mužom

Mali Čovićani u školi

DRUŠTVO

Page 33: Posavina [broj 1, maj 2009.]

31

Vesna ORLOVIĆ

Firma “Agreks”, osnovana je 1991. godine sa sjedištem

u Donjem Žabaru. Trenut­no zapošljava 108 radnika. Osnovna dje latnost kojom se bavi je proizvodnja u okviru ži vinarstva i proizvodnja i prerada duhana. Osim toga, aktivnosti firme su i ratarska proizvodnja, proizvodnja stočne hrane i promet naf­tnim derivatima.Dobar tim, zdravi teme­lji, jasan cilj, prema riječi-ma jednog od osnivača, La­ze Mirkića, stvorili su firmu sv jetskog ugleda “Agreks” sa sjedištem u Čović Polju. Ovaj diplomirani agronom iskoristio je svoj dugogodiš­nji rad i iskustvo u nekadaš­njoj “Agroposa vini” gdje je bio direktor i pretočio ga vr­lo vješto u novu firmu koja je osnovana sada već davne 1991. godine. Početkom ra­ta nije bilo moguće nasta­viti stočarsku proizvodnju, a da bi opstali tokom tog teškog perioda prešli su na proizvodnju duhana, bilj­ke koja može da se bez pro­blema lageruje, dakle da se njenim eventualnim nepla­

krava. Mada kako i sam naš sagovornik kaže, veo­ma je teško od toga živje­ti, jer seljaku nedostaje svježeg novca za svakod­nevni život. Zato, mladih u ovom selu ima veoma malo, uglavnom odlaze sa domaćinstava u grado­ve u potrazi za boljim ži­votom. Šteta je što je to ta­ko, jer boraveći svega ne­koliko sati u Čović Polju, može se doživjeti sva lje­pota prirode i sve blago­deti koje pruža boravak na svježem vazduhu i miri­snoj proljetnoj zemlji koja čeka skorašnju sjetvu. Mir koji čovjek osjeća unu­tar svojega bića kada je u kontaktu sa prirodom ve­liko je bogatstvo, ali naža­lost, ne može se živjeti sa­mo od toga.Ove godine sve kasni. Po­ticaj za jesensku sjetvu pšenice još nisu dobili, premiju za mlijeko i du­han isto tako. Evo ove go­dine je država obezbijedi­la poljoprivrednicima go­rivo i naftu da bi olakšala i pomogla proljetnu sjetvu, a zemljoradnici će za to u zamjenu dati robu na kra­ju godine.Čović Polje ima osnovnu školu do 4. razreda, a dalj­nji nastavak školovanja za ovu djecu predviđen je u Donjem Žabaru i Obu­dovcu. Uz pomoć mješta­na i MZ, selo je dobilo im­pozantni sportski objekat, sportske terene, igralište sa tribinama i ostalo. To će zasigurno dati dodat­ni smisao života u ovom posavskom selu, naročito djeci i mladima. Također se u prošloj godini dosta uradilo na izgradnji i po­pravci javnih puteva kao i uličnoj rasvjeti.Veliki broj mještana Čo­vić Polja, našao je zaposle­nje na obližnjoj farmi pili­ća „Agreks“ . ●

Čović Polje - Agreks

Naj jaje - naj dajesmanom, na njoj ne gubi. Nakon potpisivanja Dejton­skog sporazuma, vodstvo firme shvatilo je da će do­ći do profesonalizacije pro­izvodnje, i oni su se odluči­li na stočarsku proizvodnju, naravno koju nezaobilazno prati i biljna proizvodnja. U obnovu stočarske proizvod­nje koja je tokom rata bila ugašena, ušli su sa relativ­no malim ulaganjima, svega 12.000 pilića.Vrlo brzo, koristeći svoj re-jting agronoma, gospo-din Mirkić i cjelokupan tim “Agreksa” ostvarili su us-pje šnu suradnju sa Holan­dijom i već 2001. godine re­alizovali projekat inkuba­torske stanice i matičnog jata. Već tada je rukovod­stvo shvatilo da će oni biti samo jedan kotačić na putu u evropsku uniju i prihvati­li su savjete iz te iste unije i na taj način stekli nove sa­radnike .Kao uspješna firma bili su atraktivni za strana ulaga­nja i mogli su da biraju s kim će da rade. “Big Dach­man” je postao “Agreksov” pa rtner sa kojim su 2003. godine uradili jedan novi projekat, a radilo se o o pro­

jektu matičnog jata teške li­nije odnosno za proizvod­nju mesa. Prateći svjetske inovacije i poštujući doma­će zakone, 2005. godine ka­da je izašao novi Zakon za dobrobit životinja, “Agreks” je odmah nabavio opremu koja je bila spremna odgo­voriti tom zakonu.Iste godine, započeli su rad pod novim uslovima, a o prilagođenosti nove opre­me, sve govori podatak da je 150.000 hiljada koka na jednom mjestu moglo op­služivati svega tri čovjeka, a prisutnost čovjeka u ovom poslu je neophodna 24 sata neprekidno.Danas imaju najsavreme­nije mašine za sortiranje ja­ja koje imaju mogućnost is­pisivanja karakteristika pr-o izvodnje na ljusci jajeta. Uspješno su prebrodili i eru ptičje gripe koja je prijeti­la da uništi firme koje su se bavile ovom vrstom stočar­ske proizvodnje. Tim “Ag-reksa” uradio je jedan kon­cept odbrane od ptičje gripe i taj koncept su proslijedili elektronskim putem u kan­celariju u Dablinu obavje­stivši ih tom prilikom kako su koncept uradili po njiho­vim preporukama. Bio je to odličan potez u tom vreme­

DRUŠTVO

Page 34: Posavina [broj 1, maj 2009.]

32

Vesna ORLOVIĆ

Da, dobro ste čuli. Jednog od letećih zmajeva odnosno

čo vjeka koji njima leti našli smo u Čović Polju. Nje govo ime je Popović Cvijetin, a svi ga u cijeloj Posavini, a i mnogo dalje znaju pod na­dimkom Cviko.„Svako ima svoj sport, a ja sam odabrao letenje“ ka­že Cviko. Zvuči vrlo jedno­stavno kada on to kaže a i leteći zmaj u njegovim ru­kama izgleda kao dječija igračka.Sve je započelo već dav­ne 1984. godine, kada je u Cviki prevagnula ljubav za letenjem. Uz pomoć dvoji­ce prijatelja, Milana Mir­kića i Milana Josipovića, konstruisao je prvi avion,

Leteći zmajevi u Čović Poljumisleći da će poletjeti. Pri­jatelji iz Borova su ih oba­vijestili da ne polijeću, jer to nije nimalo jednostav­no. Potrebna je pilotska ob uka da bi se to moglo.Tako se 1986. godine pri­javio za obuku u Beogradu koja je trajala jednu godi­nu. Cviko je jedan od prvih pilota koji je dobio dozvolu za motorne zmajeve. Aero klub je registrovan u Sudu u Doboju.Ima dva aviona koje je sam pravio i koji lete, a u pri­premi je i novi avion koji je kupljen u dijelovima i koji čeka na svoj prvi let.Prije polijetanja nema ni­kakve najave, jer letovi do 700 metara visine spadaju u slobodno sportsko lete­nje. Kada je SFOR preuzeo

kontrolu nad bosanskim nebom, dobili su dozvo­lu da bez najave slobod­no mogu letjeti i i do 3.500 metara visine. Ali, za to ne­ma potrebe, a Cviko je do sada letio najviše do 1.100 metara visine.„U neka bolja vremena le­tjeli smo mnogo češće, a sa­da rijeđe, jer je dosta sku­po. Radi informacije, 1 sat letenja košta oko 50 KM“.„Osjećaj je poseban“ kaže Cviko, koji je za list “Po­savina” demonstrirao ka­ko lete zmajevi iznad ne­ba u Čović Polju. Pozvao je i ekipu “Posavine” da se vi­ne u visine, ali nismo pri­stali. Treba imati hrabrosti i avanturizma za to! A Cvi­ko je jedan od onih koji o tome ne razmišlja! ●

nu. Od njih su kasnije do­bili svu moguću pomoć i podršku, a 2006. godine kada je u posjetu “Agrek­su” stigao njemački am­basador i ostali visoki dr­žavni zvaničnici, koji je tom prilikom rekao da u “Agreksu” nema ptičije gripe, a da bi to dokazao on će lično da jede pili­će sa ove farme. Njegova podrška im je puno zna­čila, a uskoro se završila i medijska pompa oko po­jave ptičije gripe.

Danas možemo slobod­no reći da je “Agreks” li­der na tržištu jaja i 18 – nedjeljnih koka nosili­ca, koka koje su tjelesno i genetski potpuno ospo­sobljene i koje mogu 12 mjeseci davati najkvlitet­nija jaja.Ova firma je osim po us-pjehu u proizvodnji po­znata i po tome da cijeni svakog čovjeka, kako re­če gospodin Mirkić „sva­kom neka ide njegova pe­ruška“, i svaki čovjek koji radi kod njih ima poseb­nu cijenu na tržištu rada. Socijalna politika “Agrek­sa” i osjećaj za pomoć čo­vjeku koji nema, ne zbog lijenosti, nego zbog ne­mogućnosti da svojim ra­dom više zaradi, je na vi­sokom nivou. “Agreks” je širokogrud prema vrijed­nim i sposobnim ljudima i ne štedi na pomoći kada su ti ljudi u pitanju. Mo­gu se pohvaliti i brojem zaposlenih i redovnim pl-atama i na vrijeme potvr­đenim zdravstvenim knj-ižicama. Imperativ razmi­šljanja “Ag reksa” su mladi ljudi. Uz takvu politiku fir­me, rad i disciplinu, uspje­li su izgraditi prepoznatljiv brend na ovim našim pro­storima. ●

DRUŠTVO

“Svatko ima svoj sport, a ja sam odabrao letenje Popović Cvijetin - Cviko

Page 35: Posavina [broj 1, maj 2009.]

33

Leteći zmajevi u Čović Polju

DRUŠTVO

Popović Cvijetin - Cviko Polijetanje

Popović Cvijetin - Cviko Slijetanje

Page 36: Posavina [broj 1, maj 2009.]

34

Vesna ORLOVIĆ

Jezero u Čović Polju bilo je deponija smeća sve dok ga od mješta­

na nije otkupio Jovica Lu­kić i pretvorio u prekrasnu turističku atrakciju.Doći u Čović Polje, a ne oti­ći na Jezero bilo bi zaista velika šteta. Cijelom duži­nom jezera nalazi se ure­đena zelena površina koja izgleda kao jedan ogroman park pun drveća i neobič­nih biljaka.Na ulazu u ovu zelenu oazu sačekao nas je ljubazni do­

Čović Polje - JezeroRaj za kupanje i odmor

maćin, Jovica Lukić, koji nam je ispričao kako je do­šao na ideju da stvori ova­kvo prekrasno mjesto za odmor. Sve je zamišljeno kao etno selo u posavskom stilu. Jovica ima u planu mnogo toga ovdje uradi­ti što je trenutno u fazi re­alizacije. Bilo bi to mnogo prije, ali je imao izvjesnih zakonskih prepreka koje su sada, na svu sreću, riješe­ne. U međuvremenu dobio je veliku podršku od Vla­de Brčko distrikta u smi­slu efektnijeg riješavanja papirologije, što mu veoma

mnogo znači i olakšava da zamišljeni projekat uskoro dobije završni epilog.Jovica nam je otkrio neke svoje planove koje još že­li uraditi u svom etno selu koje i sada prekrasno izgle­da, a kako će izgledati ka­da se sve završi, treba do­ći vidjeti.Prije svega, planira sagra­diti apartmane koji će bi­ti uređeni u etno stilu sa svim posavskim elementi­ma kao što je bilo nekada u davnim vremenima. Apar­tmani će moći da se iznaj­me i da se uživa u blago­detima starina i prirodnog ambijenta. Zatim, selo obi­luje sportskim terenima,

pa je moguće i rekreirati se igrajući odbojku u pje­sku, košarku, fudbal, te­nis i baviti se mnogim dru­gim aktivnostima. Posebno je osmišljen sadržaj za dje­cu, sa dječijim igralištem, a naročito zanimljivo je što će najviše obradovati mali­šane, ali i odrasle, jesu dva mala Pony konjića, koji su toliko umiljati da jedu po­sjetiocima iz ruke. Narav­no, za djecu postoji i mo­gućnost jahanja Ponyja. U budućnosti, vlasnik plani­ra oformiti i manji zoološki vrt sa raznovrsnim fondom životinja. Za osvježenje i ukusan za­logaj izgradiće se jedan re­

Page 37: Posavina [broj 1, maj 2009.]

35

Čović Polje - Jezerostoran i prostor za piknik sa roštiljem, koji će moći koristiti izletnici. Vrlo je zanimljivo i to da je u jezero ubačena pastrm­ka koja je uspjela da opsta­ne u tom za nju nesvojstve­nom okruženju.

To samo govori koliko je voda jezera čista i bistra, jer je poznato da su pa­strmke ribe koje vole jedi­no takvu kvalitetu vode. To je stvorilo novu ideju, od­nosno mogućnost ribare­nja, a samim tim i održa­

vanja raznih manifestaci­ja kao što je fišerijada. Ka­da smo kod manifestacija, predviđeno je i organizira­nje pečenja rakije ili raki­jada i slična dešavanja. Na vodi da će pored kupanja biti moguća vožnja kaja­kom kao i pedolinama.U sklopu zabavnog pro­grama u okviru restorana, zamišljena je prostorija za zabavu sa bilijarom i osta­lim zabavnim sadržajima. Već smo pomenuli da se planira organizovati ško­la jahanja i iznajmljivanje bicikla. U blizini jezera, u produžetku nalazi se šuma (200 dunuma), koja je ne­taknuta i u njoj će se ura­diti duga staza za šetnju kraj jezera.

Jezero u Čović Polju je ne­zaobilazna destinacija, gdje su dobrodošli svi lju­di dobre volje i poštovaoci prirodne harmonije i lje­pote koju ona pruža. ●

DRUŠTVO

Page 38: Posavina [broj 1, maj 2009.]

36

Vesna ORLOVIĆ

Mještani Čović Polja su prepuni nesva­kidašnjih ideja.

Jedna od tih mještana je zasigurno i neobična mlada žena, Ruža Ignjić koja je vlasnica prekarasne stare posavske kućice.Ruža je jednom prilikom, prolazeći kroz obližnje se­lo Obudovac ugledala jednu staru magazu gdje su neka­da seljaci držali hranu za ži­votinje. Vidjevši je, poželjela je da kućica bude njena i u gla­vi je već stvorila sliku kako će je urediti. Tako je stara magaza iz Obudovca stigla u Čović Polje i postala Ru­žin dom. Vlasnica ju je malo obnovila i prefarbala, uni­

Kućica u cvijećujela unutra stari krevet koji potiče još iz 1946. godine, a koji je nekada pripadao nje­noj baki i djedu i još pone­što starinskog namještaja. Kada se posmatra sa puta, čovjek ima osjećaj da se vra­tio unazad 100 godina. Kompletan prostor ispred kuće je preplavljen cvije­ćem raznih vrsta i boja, jer se Ruža inače bavi uzgojem cvijeća već čitavih devet go­dina. I to je bila jedna od zani­mljivih Ružinih ideja ko­ju je provela u djelo kada je nakon nekoliko godina ži­veći i radeći u gradu, doni­jela odluku da se vrati u se­lo i započne privatni posao. Krenula je sa malim ulaga­njima u samom startu, sa nekih 3.000 biljaka i jed­

nim staklenikom. Marlji­vo radeći taj fond je do da­našnjih dana dostigao cifru od 60.000 raznih biljaka i dva velika staklenika. Ru­ža voli svoj posao što se vidi

na njenom licu, a može re­ći i da je zadovoljna plasma­nom i prodajom svoga cvi­jeća. Nakon svakodnevnog rada čeka je njena mala, to­pla kućica u cvijeću. ●

Page 39: Posavina [broj 1, maj 2009.]

37

List “Posavina” sa sjedištem u Brčko distriktu uskoro do­

biva svoju prvu redakciju u dijaspori. Njena matična baza biti će u Australiji, tačnije u Mel­burnu, odakle ćemo redov­no biti obavještavani o sve­mu što se tamo događa. Sje­dište ove redakcije je Flin­ders Street Railway Stati­on, zgrada u kojoj se nalazi­la najstarija željeznička sta­nica (1910) i u kojoj se ona i danas nalazi. Radi se o veoma promet­nom mjestu kroz koje dnev­no prođe 1.500 lokalnih vo­zova za sve pravce petomi­lijunskog Melburna. Ovo

Prva redakcija Posavine u AustralijiPrva redakcija Posavine u Australiji - Flinders Street Station u Melburnu

mjesto važi i za sastajalište prijatelja, zaljubljenih, no­vih poznanika, jer najlakše je reći: „Vidimo se na ulazu u Flin­ders Street Station“. Ured­nik te redakcije, dakle glav­ni i odgovorni je gospodin Agim Dobruna Gime, mno­gim brčacima, a i šire, veo­ma poznato ime. Bavi se niz godina pisanjem i sa zado­voljstvom je prihvatio po­vjerenu mu zadaću. Uz pomoć svojih saradnika koji su porijeklom iz Posa­vine i Bosne i Hercegovine, a sada žive u Australiji, uči­niti će da putem lista “Po­savina”, svijet postane glo­balno selo. Kao što znate,

Australija se nalazi na dru­goj strani zemljine lopte, ali uvjerićete se vrlo brzo, ka­ko smo ustvari svi vrlo blizu jedni drugima. Svi smo povezani tankim nitima onoga što se nekada zvalo naša zemlja. To je ono što nas i sada po­vezuje, te se stoga veoma radujemo saradnji sa re­dakcijom “Posavine” koja će nas ubuduće izvještava­ti o svim aktuelnim dešava­njima iz zemlje kengura. Koristimo ovu priliku da pozovemo sve one koji žive bilo gdje u svijetu, koji sa­mo fizički nisu ovdje sa na­ma, da nam se pridruže i da zajedničkim naporima stva­

ramo list “Posavina”. Dakle, svi ljudi dobre volje kao i oni koji vole da pišu dobro­došli su u ovom projektu. Želja nam je da u svojim gradovima gdje trenutno živite pokrenete inicijati­vu i osnujete nove redakci­je “Posavine” širom svijeta. Mi koji smo domaći, koji ra­dimo i živimo ovdje, bićemo Vam na usluzi i uraditi sve da Vam pomognemo u tim nastojanjima. Tako ćemo postići cilj ko­ji je pred nama svima , a to je da list “Posavina” bude najljepši i nasvestraniji re­gionalni pisani medij. Svi zajedno možemo uspje­ti u tome! ●

Page 40: Posavina [broj 1, maj 2009.]

38

Deklaracija bez “Made in”Vrlo je moguće da u skoroj budućnosti nećemo znati što kupujemo

Evropska unija forsira ukidanje zemlje po­rijekla na deklaraciji

proizvoda. Vrlo je moguće da u skorijoj budućnosti nećemo znati

što ustvari kupujemo. Uki­danjem te in formacije kr­ši se i grubo povređuje pra­vo potrošača da znaju iz ko­je zemlje dolazi roba koju kupuju. U prevodu to zna­

či da roba proizvedena u Ki­ni za Njemačkog proizvođa­ča neće u deklaraciji sadr­žavati podatke o zemlji gdje je proizvedena, nego će na n joj pisati „Made in Germa­

ny“. Time se otvoreno žele sakriti podaci o istinskom mjestu i uvjetima proizvo­dnje. Naravno, ovakva mj-e ra je krajnje nepravedna prema kupcima i graniči sa

BUSINESS

Page 41: Posavina [broj 1, maj 2009.]

39

Deklaracija bez “Made in”Vrlo je moguće da u skoroj budućnosti nećemo znati što kupujemo

čistim zlostavljanjem svih nas.Umješanost interesnih lo­bija u svoj ovoj priči je oči­gledna. Naime, tranzicij­ske zemlje postkomunistič­kog režima u koje spadaju i BiH, Hrvatska i Srbija su raj za uvoz trećerazredne robe koja uglavnom dolazi iz Ki­ne, sa Tajlanda, Malezije, Turske i ostalih zemalja. Ki­na, koja je trenutno zemlja sa najjačim deviznim re­zervama (2 bilijuna dolara) na svijetu, diktira tempo u Evropi kada je u pitanju mo­nopol na proizvodnju i dis­tribuciju robe širokog spek­tra. Nekada, kada je ova azij­ska zemlja započela svoje pohode na evropsko i svjet­sko tržište stvari su izgleda­le drugačije. Kina je u Evropu poslala na stotine hiljada mladih ljudi na školovanje, a nakon zavr­šetka studija oni su se vraća­li u svoju zemlju. Sa sobom su donosili zna­nje i dragocjene informacije o kretanjima i stanju na trži­štu kao i o načinu proizvod­nje mnogih proizvoda. Ta­ko je započe la proizvodnja robe u kineskim provincija­ma iz čijih je radionica izla­zila roba identičnog izgle­

da, ali katastrofalne kvalite­te. Bolje rečeno, radili su ko­pije svjetskih poznatih bren­dova i prodavali ih za duplo manje novce. Tu istu robu proizvedenu

uz znatno manja ulaganja od originalnih proizvođa­ča, plasirali su širom svijeta. Tako su stekli kapital, a on­da se stanje preokrenulo, te su velika evropska i svjetska imena sa jakim brendovima shvatila da je mjesto njiho­voj proizvodnji upravo u Ki­ni i njoj sličnim zemljama gdje je radna snaga jeftina i gdje je konačna cijena final­nog proizvoda mnogo niža. A sada još žele da zataška­ju zemlju porijekla u kojoj se roba proizvodi zbog lo­šeg glasa koji prati skoro sve što dolazi iz azijskih zemalja naročito ono na čemu piše „Made in China“.Najviše se radi o robi kao što su dječije igračke, spor-tska odjeća i obuća zatim sportska oprema, elektro-nski ure đaji, a u zadnje vri­jeme na policama se mogu sve češće pronaći i prehram­beni proizvodi.Naprimjer, meso je jedan od prehrambenih proizvoda koji se uvozi, mada se time direktno ugrožava domaćeg proizvođača ili seljaka. Radi se o tome da recimo meso u zemljama EU može stajati u frižideru najduže 6 mjeseci i nakon toga se mo­ra uništiti. Kod nas, u Bosni

i Hercegovini je taj rok duži i iznosi godinu dana. Strane zemlje zato prije isteka ro­ka od 6 mjeseci nude meso po nižoj cijeni, mi ga uvozi­mo i plasiramo potrošači­

ma. Tako su svi zadovoljni, što bi rekao naš narod „vuk sit, a ovce na broju“. Izvozni­ci ublažavaju svoj gubitak, uvoznici zarađuju, a kupci ga jedu, naravno ne znajući što zapravo kupuju.

Situacija u susjednoj Hrvatskoj alarmantna

Na republiku Hrvatsku vr­ši se dodatni pritisak da pri­hvati prijedlog zakona o uki­danju važnih znakova iz de­klaracije proizvoda odnosno zemlje porijekla. Hrvatska koja ima status kandidata za ulazak u EU nije u poziciji da raspravlja o „ukidanju porijekla“, kada istovremeno mnoge člani­ce EU smatraju da je sasvim dovoljno da na deklaraciji stoji „proizvedeno u EU“. Pojedine zemlje Evrope ne pridržavaju se striktno te mjere i ta problematika ni­je dovoljno usklađena među članicama. Stoga se s pravom pitaju iz Udruženja potrošača zašto bi Hrvatska prihvatila ne­što što ni sama Evropa nije u cjelosti prihvatila?Žestoke se kritike mogu ču-ti iz raznih udruženja ko ja se bave zaštitom prava po­

trošača u Hrvatskoj. Člano­vi udruženja traže da se ura­de izmjene i dopune Zakona o zaštiti potrošača koji je do­nesen prije godinu i pol da­na. Problem je u tome što će ve­liki broj članova toga zakona (njih 22) biti primjenjivo tek kada Hrvatska stupi u EU, a

do tada je država uskratila zaštitu svojih građana – po­trošača. Naime, veliki broj trgova­ca, telekomunikacijske tvrt­ke kao i razni proizvođači i serviseri do tada će loviti u mutnom. Potrošači nemi­novno postaju njihove žrtve zbog propusta u zakonu, a štite se trgovci koji prodaju lažnu robu. Tako naprimjer ima stavka u Zakonu o zaštiti potrošača kojim se dopušta trgovcu da ako se neka stvar pokaže ne­ispravnom prvo pokuša po­praviti kod ovlaštenog servi­sera, pa ako to ne može, tek onda se daje nova roba. Time je kupac u startu ošte­ćen jer sa punim pravom očekuje da kupovinom no­vog proizvoda dobiva kvali­tet i ispravnost, bar dok traje garancija. Što kažete na reci­mo televizor marke “Sony“ čiji se dijelovi proizvode u Kini, Poljskoj ili Koreji, a ne u Japanu? Ako se ukine „made in“ vi­še nećemo znati je li kupuje­mo poljski, kineski ili japan­ski televizor, jer je od Sonyja ostao samo brend kao i od ostalih poznatih proizvođa­ča elektronskih uređaja či­ja se proizvodnja preselila u

jeftinije zemlje. Ili na primjer njemač­ki „Gru nding“ koji je skoro bankrotirao jer mu je opa­la prodaja zbog izmješta­nja proizvodnje, pa je na te­levizorima pisalo „made in Portugal“ što je kod kupaca stvaralo sumnju u sam kva­litet.

BUSINESS

Page 42: Posavina [broj 1, maj 2009.]

40

Pozvali smo jednu od špedicija u Brčko dis-triktu i na pitanje da li se smije uvesti roba u Bo-snu i Hercegovinu bez podataka o zemlji pori-jekla, odgovor je uslije-dio kao iz topa: „Smije“!Na pitanje po kojem je to zakonu odgovor je bio: „Prema Zakonu o carin-skoj politici“.Naime, naš sugovornik sa one strane žice veo-ma jasno nam je objasnio kako postoji šifra qq ko-ja stoji na proizvodima za koje se ne zna zemlja porijekla. Također nam je rekao da sva, ili skoro sva roba, koja se uvozi iz EU prolazi bez carine, a da roba koja je proizve-

Šta će biti ako bude

Ovim primjerima pokušava­mo objasniti što bi se desi­lo kada bi ovaj prijedlog EU o ukidanju „made in“ na de­klaracijama proizvoda bio primjenjivan. A sve su prili­ke da hoće. Na našim polica­ma mogli bismo u tome slu­čaju naći svega i svačega, ne bismo se imali prema čemu orijentirati prilikom kupo­vine. Mnogi lažni proizvodi kao i mnogi proizvodi opasni po naše zdravlje bili bi nam servirani, a mi bismo kupo­vali ustvari „mačka u vreći“. Razno smeće od robe bi u tom slučaju dostiglo visok ni­vo prodaje jer se ne bi znalo gdje je proizvedeno. I još ne­što, razlika između trgovca i proizvođača je velika. A na deklaraciji bi po novome mo­glo stojati i ime trgovca ko­ji je robu kupio odnosno nje­gova adresa. Tako bismo mo­gli kupiti ozračeni bijeli luk iz Kine, jagnjetinu iz Bugarske, konzerviranu ribu iz Maroka i još mnoštvo druge lažne ro­be, pri čemu bi uvoznici caro­vali, robu prepakirali i plasi­rali kao domaću. „Kupuj do­maće“ i ostali pozivi da se ku­puju domaći proizvodi sa na­mjerom da se zaštiti domaća proizvodnja i sačuvaju rad­na mjesta u tom slučaju gube smisao. Evropi nije u intere­su da zaštiti male siromašne zemlje, nego isključivo svoje interese i svoju proizvodnju. Prije tri godine kada je EU zabranila Hrvatskoj, akci­ju „Kupujmo hrvatsko“ zbog navodne diskriminacije ev-ropskih proizvoda u korist domaćih, to je i otvoreno po­kazala. Naime, jedna od mje­ra ulaska u EU podrazmjeva da buduće članice prihvate pr a vila jedinstvenog tržišta. To znači da se jedna Hrvat­ska koja ima status kandida­ta za ulazak u EU mora poko­riti zakonima koje ta Zajed­nica ima, a to isto slijedi i u Bosni i Hercegovini koja još

nije stekla status kandidata. U tome je cijeli problem. A jedno od načela slobodnog protoka roba ili slobodne tr­govine nalaže da se na jedin­stvenom evropskom tržištu ne nalazi zemlja porijekla. Umjesto toga stajaće „proi­zvedno u EU“, pa tko voli ne­ka izvoli. Što će nam se nudi­ti pod tim motom, kakva i čija roba, ostaje nam da nagađa­mo. Zanemarivanje činjenice da mnogi evropski proizvo­đači imaju pogone po Indi­ji, Kini, Bangladešu, očigled­no tu Evropu u koju želimo ići, mnogo ne zanima. Kupci imaju pravo sumnjati u ure­đaje čiji se dijelovi proizvode na istoku. To ne mora bezu­slovno značiti da su proizvodi sklopljeni od tih dijelova loši­ji, ali ako i nisu, želimo znati gdje su proizvedeni. ●

dena recimo u Kini, oba-vezno podliježe carini.Objasnio nam je da je sve to kompleksna stvar i da je porijeklo zemlje na deklaraciji proizvo-da osnov za oslobađanje velikog broja proizvoda od carine.Na pitanje da li je čuo da EU vrši pritisak i po-stavlja uslove zemlja-ma koje su kandidati za članstvo u EU ili tek treba da postanu, da se ukine zemlja porijekla na deklaraciji proizvo-da, odgovorio je da ta-ko nešto nije moguće. Nadamo se da je u pra-vu, jer ako jeste, nećemo znati što pijemo, jedemo i oblačimo!

BUSINESS

Slovenski proizvod, španjolska proizvodnja, a riba unutra sâm Bog zna odakle...

Page 43: Posavina [broj 1, maj 2009.]

41

Jedina ICT PR agencija u Hrvatskoj razvila inovativan model odnosa s javnošću

PametanPublic Relationship

Pametne tvrtke odavno su prepoznale vrijednost PR stručnjaka i komu-niciranja s javnošću. Pametni PR stručnjaci shvaćaju kako je tehnologija danas dio sva-kodnevnog poslovanja i poslovne strategije. Zadatak PR stručnjaka je svojim klijentima pomoći u dostizanju poslovnih ciljeva. Naš zadatak je osmisliti dobru priču baziranu na činjenicama i osigurati javnosti kvalitetan sadržaj. Pametne PR agencije prepoznaju trendove lokalnog tržišta

i potrebe kompanija, bile one globalne ili lokalne. Uče, sudjeluju i žive sa svojim klijentom. Razvijaju mu

komunikacijske programe prikladne tržištu na kojem rade, zapošljavaju pametne i vrijedne stručnjake koji mogu isporučiti odlične, ali i mjerljive rezultate.

BR

AN

DM

AN

MeritorMediaTim

Meritor Media d.o.o.T: +385.1.3667.200F: [email protected]

Page 44: Posavina [broj 1, maj 2009.]

42

Dilanje droge, krađe, nasilje, dojave o po stavljanju bo m be

u školama i na kraju ubi­stva od strane maloljetnih lica – slučajevi maloljetničke delikvencije postaju naša svakodne vnica. Na kon ubi­stva u Maoči ko je su počini­la malolje tna lica od 16, 14 i 13 godina, zapitali smo se koli ko je maloljetnih lica u Brčkom počinilo krivično djelo, ka kve su mjere po-duzete protiv njih te ko je su institucije nadležne za ovu problematiku.

Maloljetničkom delikven­cijom se definiraju pore­mećaji u ponašanju djece i omladine koji nisu u skladu sa općim i prihvaćenim nor­mama ponašanja. Sociolozi, psiholozi i socijalni radni­ci smatraju da je uzrok ne­prihvatljivog ponašanja ko-m pleksan: društveno-poli-tička i ekonomska kriza ko-ja je prouzrokovala pad mo­ralnih vrijednosti, odgojna zapuštenost djece te nepo­stojanje odgovarajuće ko­ordinacije medju institu-cijama koje su nadležne za ovaj problem. Mediji nas često izvje š ta-vaju o raznim oblicima ma -loljetničke delikvencije kako u Bosni i Hercegovini tako i u okruženju.

Analiziranjem različitih iz-vora podataka i razgovo­rom sa odgovornim osoba­ma u Policiji Brčko distrik­ta, Centu za socijalni rad,

Djeca kao ubiceSlučajevi maloljetničke delikvencije sve ozbiljniji

Nusreta DŽINIĆ[email protected]

Agencije za statistiku, Suda Brčko distrikta, školskim po­licajcem, došli smo do slje­dećih zaključaka: slučajevi malol je tničke delikvencije

su pr isutni na te ritoriji Brč­ko distrikta; slučajevi se od­nose na razna krivična dje­la; nema odgovarajuće sa­radnje među institucijama;

nema adekvatne ustanove ili centra za smještaj malo­ljetnih osoba; nema primje­ra preventivne prakse npr. u obrazovnim ustanovama.

DRUŠTVO

Page 45: Posavina [broj 1, maj 2009.]

43

Agencija za statistiku Brčko distrikta

Statistički bilten Brčko dis­trikta za 2oo8. godinu nam pokazuje da je broj maloljet­nih korisnika socijalne po­moći, koji spadaju u kate­goriju osoba društveno ne­prihvatljivog ponašanja, va-rirao gledajući na period od 2003-2007. godine. Od 2003. godine je bio u po­rastu a onda je počeo opa­dati. Godine 2007. taj broj je iznosio 115 lica od ko­jih je najviše onih izmedju 15 i 16 godina, od njih 2/3 su muškog spola. Bilten ta­kođer pokazuje da je svake godine rastao broj djece sa smetnjama u ponašanju lič-nosti: 2003. godine bilo je njih 11, a 2007. godine taj je broj iznosio čak 105. Od­gojne mjere zaštite i sigur­nosti prema maloljetnicima bili su sudski ukor, pojačan nadzor, upućivanje u vas­pitno-popravni dom, vaspit­nu organizaciju ili maloljet­nički zatvor. Broj po duzetih mjera od 2003-2007. je po­rastao sa 36 na 55.

Policija Brčko distrikta

Portparol Policije Brčko di-strikta, gospodin Halid Emkić nam je rekao da policija po­duzima različite aktivnosti koje se odnose na preven­ciju maloljetničke delikven­cije kao i njeno identificira­nje: „Iako je policija repre­sivni organ, mi osim odla­ska na prijavu djeluje mo i preventivno – obezbjedili smo školske policajce“. Policija Brčko distrikta je zabilježila znatno smanji­vanje prijavljenih slučaje­va ma loljetničke delikven­cije: 2007.godi ne taj broj je iznosio 198 slučajeva, a 2008. godine 105. Gos­podin Emkić je akcentirao efika san rad policije „Poli­cija Brčko distrikta u roku od 48 h uhvatila je počini­

oce ubistva starca u Maoči“.

Centar za socijalni rad

Centar za socijalni rad je us-tanova koja se smatra važnom karikom u pružanju pomoći i rehabilitaciji počinilaca malo-ljetničke deli kvencije. Socijal­ni radnik, gospodin Jovo Isa­ilović nam je u razgovoru na­glasio da „Ova institucija ima kompleksan pristup problemi­ma u porodici a jedan od njih je i maloljetnička delikvencija“. Broj maloljetnih delikvenata u 2008. godini je iznosio približ­no kao i u 2007. godini – oko 100 lica. Centar je veza izmedu po licije i tužilaštva Brčko dis­trikta. Njihove aktivnosti obu­hvataju identificiranje malo­ljetnika, ispitivanje uzroka nji­hovog ponašanja, njihovih po­rodičnih uvjeta, savjetodavnog karaktera, pružanje socijalne pomoći itd.

Škole

Razni oblici maloljetničke delikvencije zabilježili su i školski policajci. Broj prija-vljenih slučajeva se smanjio 2008. godine u odnosu na 2007. godinu. Najviše pri­javljenih slučajeva u 2008. odnosilo se na lažno dojav­ljivanje postavljenih bom­bi u školama, njih 11. Ostali slučajevi registrovani u i oko škola se odnose na oštećenje imovine, tuču, krađu mobi­tela. Najviše pri javljenih slu­čajeva zabilježeno je u teh­ničkoj školi a najmanje u gi­mnaziji.

Obrazovanje

Odjel za obrazovanje ne­ma strategiju za borbu pro­tiv maloljetničke delikven­cije u školama koja bi dje­lovala preventivno na uče­nike. Škole imaju pedago­ge i školske policajce i to se smatra dovoljnim. Ali ni­je. Dokaz za to je slučaj u osnovnoj školi gdje učenici

nisu mogli pohađati nasta­vu zbog nasilnog ponašanja svog druga. Kako blagovre­meno nisu poduzete nika­kave mjere, iako su se ro­ditelji obraćali nadležnima za po moć, problem se pre­tvorio u slučaj sličan onom sa taocima u američkim fil­movima. Broj lažnih dojava o bombama prošle godine bio je također dovoljan ra­zlog da se nešto poduzme.

NVO

Forum građana Brčko dis-trikta u Brčkom kao i gra-đani Mjesne zajednice Ma-oča su reagovali na po či-njeno ubistvo od strane ma­loljetnika u Maoči. Protesti­ma i press konferencijom aktivisti su pokušali skre­nuti pažnju javnosti na naj­novija dešavanja. Nevladine organizacije bi mogle ipak bolje sarađivati sa vlastima na polju maloljetničkog pre­stupništva tako što bi ponu­dile dobre projekte koje bi Vlada Brčko distrikta mogla finansirati.

Koordinacija i preventiva

Analiza navedenih podata­ka navodi nas na nekoliko zaključaka:1. Pozitivno: U Brčko dis­triktu postoje institucije ko­je se bave ovom poblemati­kom i imaju određenu vr­stu nadležnosti. Negativno: Koordinacija između njih nije dovoljno dobra i nji­hove mjere nisu djelotvor­ne. Dokaz su razgovori ko­je smo obavili sa nadležnim osobama koje su nas osta­vile u uvjerenju da su ka­zne za počinioce preblage, da nema odgovarajuće baze podataka koja bi obavezi­vala lica u nadležnim usta­novama da periodično vr­še nadzor nad počiniocima kr ivičnih djela, da neki od njih nisu sigurni ko je nad­ležan za nadzor – policija ili

Centar za socijalni rad. Za­što ne organiziratiti speci­jalizirani tim psihologa ko­ji bi se bavio ovom proble­matikom?2. Pozitivno: Škole ima­ju policajce, pedagoge i so­cijalne radnike koji se bave problematičnim slučajevi­ma. Negativno: nema pro­jekata koji bi razvijao kod učenika svijest da prijave slučajeve maloljetničke de­likvencije ili da djeluju pre­ventivno. U školama se ta­kođer trebaju formirati ba­ze podataka o učenicima koji su pokazali neke oblike neprihvatljivog ponašanja ili dolaze iz porodica koje su disfunkcijalne, koje žive na ivici egzistencije itd.

Rezime

Maloljetnička delikvencija je sve prisutniji problem u na­šem društvu. Političke iekonomske okolnosti te kri za moralnih vrijednosti utiču na sve češću pojavu devijantnog ponašanja kod mladih ljudi. Ovaj problem ne po gađa sa­mo Bosnu i Hercegovinu ne­go postaje problem prisutan u mnogim ze mljama. U Brč­ko distr iktu je ovaj problem nakon počinjenog ubistva od strane maloljetnika, postao česta tema okruglih stolova i medijskih izvještaja. Ana­liziranjem informacija utvr­dili smo učestalost ove poja­ve i aktivnosti koje se poduzi­maju na njenom suzbijanju. Na osnovu urađenih analiza, održanih sesija i nakon inter­vjua sa nadležnim osobama zaključili smo da je problem pobudio veliku zainteresira­nost javnosti što predstavlja pozitivnu činjenicu jer se već poduzimaju određene mjere za nje govo suzbijanje. Ostaje da se vidi da li će okrugli sto­lovi sa sre dnjoškolcima, me­dijske em i sije o datoj temi i pritisak javnosti da se poduz­mu konkretnije mjere uroditi plodom. ●

DRUŠTVO

Page 46: Posavina [broj 1, maj 2009.]

44

Skeptici će reći da nas čekaju gori dani. Sreća, čini se da im

vrijeme neće dati za pravo. Od prvog dana stupanja na dužnost, načelnik i sarad­nici su krenuli radno! Kon­stitutivna sjednica nije bila samo „konstitutivna“. Na­kon standardne procedure preuzimanja i potvrđivanja mandata, krenulo se sa ra­dom. Prva je na dnevni red došla gradska toplana. Zar dozvo­

Brođane čekaju bolji daniPobjeda Milovana Čereka u utrci za Načelnika opštine može se definisati jednom rječju – PROMJENA!

liti da građani Broda uđu u grijnu sezonu bez grijanja?! Nema smisla! Toplana, katastrofalno pro­jektovana investicija, mo­rala je obezbjediti potrebne količine mazuta za grijanje grada. Odmah je smijenjen direktor Toplane, a na nje­govo mjesto je došao drugi čovjek, koji je u dogovoru s načelnikom uspio s direkto­rom Rafinerije (privatizova­ne od strane Rusa) dogovo­riti isporuku mazuta i tako

obezbjediti gradsko grija-nje.Formirana je i Komisija za kontrolu rada Toplane, koja je imala za cilj utvrditi kon­kretne prijedloge i mjere ko jima će se regulisati po­slovanje istoimenog predu­zeća. I tako i bi!Toplana je ugrijala Brođa­ne!Sljedeći potez – MLADO-ST! Nakon što nisu usvojeni izvještaji o poslovanju Ra­dio Broda, Centra za socija-

lni rad, dječijeg vrtića „Bije­li anđeo“, JU Dom zdravlja, Sportsko-kulturnog centra, Gradske biblioteke – za vr­šioce dužnosti su imenova­ni mladi ljudi, za koje se čini da imaju dovoljno energije i da su sposobni da poboljša­ju stanje u tim preduzeći­ma. Pored vršilaca dužnosti direktora, u Upravne odbo­re tih preduzeća imenovani su takođe mladi ljudi.Mladost je sada na cijeni!Nastoji se što više pomo­

DRUŠTVOMilovan ČEREK

načelnik opštine Brod

Page 47: Posavina [broj 1, maj 2009.]

45

Brođane čekaju bolji daniNačelnik opštine Brod – Milovan ČEREK

ći građanima ove opštine bez gledanja na njihovu na­cionalnu pripadnost, tako da administrativna upra­va kreće sa jednom akci­jom pod nazivom “Ne živje­ti u 21. vijeku bez električ­ne energije”. Za sva doma­ćinstva na području opštine koja sebi ne mogu priuštiti priključak struje, admini­strativna služba će pribaviti sve potrebne dozvole i pri­ključiti ih na niskonapon­sku mrežu, što će biti finan­sirano iz srestava budžeta.Posjeta ministra unutrašnjh poslova RS Stanislava Čađe bila je podsticajna privred­nicima Bosanskog Broda, sa kojima je obavio razgovor. Naglasio je kako mala opšti­na sa domaćinskom upra­vom i ovako dobrom orga­nizacijom svakim danom, krupnim koracima korača ka svjetlijoj budućnosti, i da mu je veliko zadovoljstvo i čast posjetiti ovu varoši­

cu koja nastoji unaprijediti i omogućiti zdravu sredinu za život i investiranje u no­ve projekte gdje će biti upo­sleni neki novi klinci, ko­ji će stvoriti moderan život, dostojan svakog građanina naše provincije.Ali šta dalje...? Nema više „šta“, samo dalje u korak s vremenom koje hoće: više, bolje... Opštinska uprava nije vi­še zaključana za svoje gra­đane, u njoj nema nekog či­novnika, tamo je sad čovjek kome se svi građani mo­gu obratiti i zatražiti savjet, pomoć i kako što brže i efi­kasnije riješiti svoje proble­me koji pred njima stoje i po više godina.Na predsjednike mjesnih zajednica prenesena su mn-ogo veća ovlašćenja nego što su bila do sada. Sami odlu­čuju o tome sta će da ura­de sa njima, kao i kako da odrede prioritete gdje će

uložiti srestva usmjerena na MZ od strane aministra­tivne uprave, budžeta u ko­jem su predviđena srestav za iste.Na jednom skupu kod na­čelnika rekoše da se nikada, do sad, nisu okupili na sa­stanku kod načelnika, a da su svi predsjednici prisu­stvovali. Iz ovog primjera se čini da ova vlast želi služiti građanima, a ne kao do sko­ra, kad je bilo obrnuto.Ovih dana se okupiše i pri­vrednici kod načelnika Mi­lovana Čereka, svi koji do­prinose ovom gradu. Razlog okupljanja je obostrana sa­

radnja i pitanje: kako po­moći da se prošire kapacite­ti i poveća broj radnika, a ne da ih otpuštaju? Na kraju su zaključili i da privrednici pomognu sportskim kolek­tivima, kulturnim društvi­ma, kao i da se jednom mje­sečno sastaju u nekoj opu­štenijoj atmosferi.Sa novom vlašću, koja za sad pokazuje da poštuje iskustvo, ali i mladost; rad, red i dsciplinu, reklo bi se da ovu opštinu čekaju bo­lji dani u kojima će sustići, a možda i prestići one koje su već poodmakle na mno­gim poljima. ●

POLITIKA

Page 48: Posavina [broj 1, maj 2009.]

46

Ovogodišnje otva­ranje „Dana Muse Ćazima Ćatića“ u

Odžaku najviše je ličilo na remake Musine dženaze iz

Dani “Muse Ćazima Ćatića” u Odžaku

Remake Musine dženaze iz 1915. godine

Zijad TERZIĆ[email protected]

davne 1915. godine u Te-šnju. Petnaestak ljudi, koji su tog petka trinaestog, godine 2009., okružili bistu pjesnika, držat će u nared­nih pola sata spomen na ovog rođenog Odžačanina. Nekoliko kratkih obraćanja poprimit će više karakt er tihe molitve nego sve čarske radosti, na što bi, po svim

pravilima svetko vanja, tre-balo ličiti otva ranje „pjesn-ičkih dana“.Ima ovo, naravno, i svojih prednosti. Rijetke su mani­

festacije, gotovo nemoguće, a s čijeg otvaranja možete na­brojati organizatore, sudio­nike, goste i sve posjetitelje u jednom novinskom članku.Krenimo redom.Poslije uvodne riječi Hasana Hamzića iz Centra za kultu­ru, pored biste cvijeće su po­ložili Derviš Šaćirović, pre-dsjednik Općinskog vijeća

i predsjednik BZK „Prepo­rod“, Duran Mujan. Čast da otvori manifestaciju pripala je načelniku Općine Luki Ju­riću. On je govorio o zn ačaju

ovog pjesnika:„Kad čovjek u svojoj sredi­ni, u kojoj živi, napravi neku dobru stvar, pa se samo nje­gova sredina ponosi njego­vim imenom, onda je to ne­što što vrijedi spominjati, što treba zapisati, te tako očuvati uspomenu na takvu osobu. A ima i ljudi za čije se ime oti­maju ne jedna sredina, ne­go više gradova, pa čak i vi­še naroda. To samo, zapra­vo, pokazuje, kolika je veliči­na našeg odžačkog pjesnika – mi ćemo ga ovaj puta tako osloviti. I uistinu, pored ovog ovakvog našeg skromnog na­čina obilježavanja, sjećanja na tu izuzetnu poetsku veliči­nu, zaslužuje njegovo ime da mu se posvetimo i na drukči­ji i na posebniji i na puno op­sežniji način.“U tom smislu, načelnik Jurić podsjetio je na neformalne razgovore o pokretanju inici­jative da se u Odžaku ustano­vi jedna književna nagrada, koja bi poprimila karakter opće bosanskohercegovačke priznatosti za nešto učinjeno u književnosti, te da se tako trajno očuva uspomena na ovog pjesnika.„Eto, u to ime, ja vas sve po-

z dravljam, radujem se ov om našem susretu i, ako se mo­že reći, smatrajte da su ovo­godišnji ‘Musini dani’ osva­nuli“, su riječi kojima je na­

KULTURA

Luka JURIĆnačelnik opštine Odžak

Page 49: Posavina [broj 1, maj 2009.]

47

Takvu smo bistu zatekli...

...a ovakvu smo je ostavili

čelnik Luka J urić proglasio otvorenom ovu manifestaci­ju. Protokolom otvaranja bio je predviđen i nastup tešanj­skog književnika Amira Br­ke, ali je on u zadnji čas otka­zao svoj dolazak. Ipak, nismo bili uskraćeni za jedan kra­tak, sponatn i iskren govor Dževide Porobić, pr o fesorice književnosti u od žačkoj sred­njoj školi:„Nikako se ne slažem s ti­me kako se u posljednje vri­jeme Musa pojednostavljuje i jednostrano gleda. Čovjek i profesionalac u meni se buni da se stalno forsira jedno te isto – krupne, jake riječi. Je­ste Musa i krupna i jaka riječ o zemlji, o narodu, o vjeri, o socijalnoj bijedi, ali Musa je i fino lirsko tkanje o ljubavi i prirodi, strašna ogorčenost nad ljudskim zlom i nakazno­stima ovoga svijeta, ogromno poštovanje ljudi, ma odakle došli, iz kog vremena i pro­stora, ako su stvarno ljudi, oni koji se pišu velikim slo­

vom. Nemam vremena i mo­gućnosti da vam sada govo­rim mnogo o slojevitosti nje­gove poezije, o mnogim mo­tivima, o raznovrsnim osje­ćajima koje je izrazio. Što će­mo onda s njim? Pozvat se možda na onaj njegov stih: „Ta ja sam pjesnik, ja sam čovjek lud...“, pa sebi odgo­voriti onako kako nam odgo­vara. Je li to stvarno lud sva­ko ko piše pjesme? Zanimlji­vo, u isto vrijeme, u Sloveniji, i Prešern se upita da li je lud svako ko pjesme stvara, a pri tom cijeli život ostane ubog, nesretan, usamljen i neshva­ćen. Ja ga tako vidim.“Poslije ovih uvodnih govo­ra, Nadir Porobić je, u formi obraćanja Musi Ćazimu Ćati­ću, napravio jedan sažet poet­ski trip kroz njegove pjesme, a Nerfid Džananović s „Odžač­kog Radio Preporoda“ reciti­rao stihove pjesnika.Svi sudionici otvaranja bili su nagrađeni aplauzom od: jedne županijske i jedne op­

ćinske službenice, tri penzi­onera, koji održavaju lijepu tradiciju šetanja čaršijom, predstavnice HKD „Napre­dak“, moderatorice BH Ra­dija i njezinog vozača, Hajre iz Turističke zajednice, jed­nog znatiželjnog čovjeka s ki­šobranom i jednog klošara.Skromni skup se potom pre­mjestio u zgradu Centra za kulturu, gdje je otvorena izložba fotografija „Musa i gradovi“. Eksponati na ovoj izložbi su, zapravo, uvećane fotografije iz knjige „Svjetlost Evrope u Bosni i Hercegovi­ni“, izvrsne zbirke razgled­nica bosanskohercegovačkih gradova iz perioda austro-ugarske vladavine ovim pro­storima, s kraja 19. i početka 20. stoljeća, baš onog vreme­na u kojem je živio i djelovao Musa Ćazim Ćatić. Njima su pridodate fotografije i onih gradova izvan Bosne i Her­cegovine u kojima je boravio pjesnik – Istanbula, Zagre­ba i Budimpešte – tako da je izložba svojevrsna „slikovna biografija“ i zgodna retros­

pektiva svih onih mjesta u kojima je živio, boravio, ško­lovao se, službovao ili, jedno­stavno, drugovao ovaj zna­meniti Odžačanin.Aludirajući na općenito lošu posjećenost kulturnih mani­festacija u ovome gradu, neko od prisutnih duhovito je pri­mijetio, kako se kod Odžača­na nije ništa „primilo“ od one fine Musine duhovnosti, ne­go su, kao ukleti, osuđeni na vječno lutanje po ovim grado­vima u potrazi za šopingom i jeftinim provodom.Manifestacija će se nastavi­ti ovih dana posjetom sla-vonsko-brodskih pjesnika, pr e dvođenih rođenom Odža-ča nkom, Ružom Višticom, koji će u Srednjoj školi u Od-žaku održati poetski sat, a poslije toga nastupiti u Cen­tru za kulturu.„Dani Muse Ćazima Ća tića“ traju do 6. aprila 20 09. godi­ne, kada će biti uručene na­grade pobjed nicima s Kon­kursa za na j b olje literarne ra­dove odža čkih osnovnoškola­ca i sre dnjoškolaca. ●

KULTURA

Page 50: Posavina [broj 1, maj 2009.]

48

Za uspješno bavljenje proizvodnjom goveda i mlijeka potrebno je,

uz ostalo, znati više i o po­našanju i suživotu goveda u stadu. Slično ljudima, i kod životinja postoje različiti me đusobni odnosi. Socijal­no ponašanje farmskih kao i poludivljih goveda ogleda se kroz život u zajednici, pri čemu životinje uspostavlja-

ju određeni socijalni rang. Pravila ponašanja su vrlo jednostavna: životinje koje su nisko u socijalnom ran­gu izbjegavaju one koje su iznad njih. Ove spoznaje su važne iz razloga što se u suvremenoj govedarskoj proizvodnji životinje često premještaju iz jedne grupe u drugu. Primjeri za takvo što su: podjela grupa u staji po količini proizvodnje mlije ka, odvajanje krava zbog zasušenja ili teljenja i sl. Održavanje stabilnog hije ra-r hijskog poretka u među so-bnim odnosima, preduvjet je izbjegavanja netrpeljivosti među životinjama, a naro­čito fizičkih sukoba. Mužjaci životinja uspo stavljaju domi­naciju nad že nkama, uklju­

čujući i vlastite majke. Do­minacija kod go veda je oso­bito izražena nakon posti­gnutih 16 do 18 mjeseci sta­rosti. Krave, za razliku od bi­kova, također uspostavljaju određenu dominaciju izme­đu sebe, bez osobitih među­sobnih sukoba. Odlučujući utjecaj imaju starost, veličina i tjelesna masa krave. Odra­sle krave znaju svoje mjesto i održavaju ga kroz dugo raz­doblje. U malim stadima hi­jerarhijski odnos je u pravi­lu linearan: A dominira nad B, koja dominira nad C, itd. U stadu goveda vlada svoje­vrsna kolektivna svijest, ko­ja igra bitnu ulogu u preživ­ljavanju članova stada. Pri­mjerice, čim jedna životinja uoči neprijatelja i počne bje­žati, sve životinje oko nje sli­

jede njezin primjer bez obzi­ra jesu li vidjele prijetnju ili ne. Za razliku od uzgoja go­veda u kontroliranim uvjeti­ma (pod nadzorom čovjeka), u divljini su sukobi među go­vedima prava rijetkost. Ra­zlog je taj što u divljem sta­du svako govedo raspolaže s dovoljno ži votnog prosto­ra, a domina ntni primjer­ci, naravno, naj više. Među­tim i ostala goveda raspola­žu s dovoljno mje sta, tako da bez problema mogu poštivati hijerarhijs ke odnose, odno­sno imaju dovoljno prostora da se “uklone s puta” domi­nantnijoj životinji.

Prednosti i nedostatci grupnog držanja životinja

S motrišta suvremene gove­darske proizvodnje, grupno držanje je najčešće prihvat­ljiv način. Izolacija od osta­lih životinja za jedinku pred­stavlja značajan str es. On

Ponašanje i suživot goveda ustadu

Dr. Pero MIJIĆPoljoprivredni fakultet u Osijeku

Page 51: Posavina [broj 1, maj 2009.]

49

uzrokuje ubrzanje frekven­cije bila i disanja, povećanje koncentracije plazmatskog kortizola (hormon koji se lu­či u stresnim prilikama), uče­stalo glasanje goveda, te zna­kove frustracije i straha. Snažna potreba goveda za društvenim životom može biti zadovoljena jedino kon­taktima s drugim govedima. Kontakt sa srodnikom po­moći će empatičnoj živo tinji u smanjivanju razine stre­sa, ali ne može potpuno ni uspješno smanjiti hormo­nalni odgovor na iznenadni stres.Pri izgradnji staja za uzgoj goveda treba voditi računa o tome da budu izgrađene do­voljno velike kako životi nje ne bi imale razloga i moguć­nosti za međusobna nadme­tanja, čemu su inače po pri­rodi sklona. Također je po­trebno voditi brigu o raspo­loživom broju mjesta za hra­njenje i odmaranje, tako da sve životinje u jednoj staji u isto vrijeme mogu nesmeta­no uzimati hranu ili se od­marati zauzimajući, po vo­lji, za njih najpovoljniji po­ložaj. Ako su ovi uvjeti ispu­njeni, životinje će sa svojim srodnicima živjeti u skladu i harmoniji. U staji rijetko do­lazi do sukoba između domi­nantnih i podčinjenih goveda oko prostora u staji. Jedan od razloga je taj što hijerar­hijski podčinjenim go vedima ne treba posebno upozorenje kada ugledaju dominantnu životinju koja se kr eće pre­ma njima. One će se posluš­no skloniti s puta i otići na mjesto gdje joj neće smetati. Obrasci ponašanja podčinje­ne prema domina ntnoj živo­tinji jednaki su onima u div­ljini. Dominacijski odnosi ne ometaju ni normalan život ni proizvodnju goveda. Dominacija postaje problem tek kad goveda imaju malo hrane ili prostora na raspo­laganju.

Suvremene staje u kojima sv-ako pojedino govedo ima do­voljno prostora za hranjenje i odmor, učinile su nepotreb­nim grube i bolne po stupke za obuzdavanje životinja. Ov-dje se, prije svega, misli na održavanje goveda koje je sa­da postalo suvišno. U ova­kvim suvremenim stajama društvena hijerarhija među govedima ne predstavlja pro­blem, pa u tom slučaju neće biti ni sukoba. Odrožavanje se danas primjenjuje samo kao krajnja prinudna mjera i ako ju je ipak potrebno pro­vesti, tada će ona samo zna­čiti da je na tom gospodar­stvu napravljen neki propust pri izgradnji staje. Naravno, i samo provođenje zahvata odrožavanja iznimno je bol­no i stresno iskustvo za živo­tinju (posebno ako se provo­di prekasno, što je nažalost dosta čest slučaj), jer se može odraziti kroz du že vrijeme na njenu proizvodnju i opće ras­položenje.

Veza između životinja unutar stada

Društvo srodnika je esenci­jalna potreba svakog goveda i zadovoljavajući društveni život u bitnoj mjeri pridonosi poboljšanju općeg stanja ži­votinja. Budući da goveda u istom stadu obično dosta vreme­na provedu zajedno u različi­tim aktivnostima, među nji­ma se razvijaju čvrste veze. Jake i dugotrajne veze ne po­stoje samo među životinja­ma – prijateljima, koje obič­no zajedno pasu, odmaraju se ili su spolni partneri, nego i između majki i njihova po­tomstva. Veze između krave i teleta ne prekidaju se pro­cesom odbića, koje se odvija kada je tele staro približno 10 mjeseci, nego one traju du­gi niz godina. Tako se unutar stada stvara čvrsti savez kra­ve i njezinih sadašnjih i proš­

Ponašanje i suživot goveda ustadu

lih potomaka i on je svojevr­sna podgrupa unutar stada.Kompozicija se krava u jed­nom stadu ne bi trebala često mijenjati jer se to može odra­ziti na smanjenu proizvod­nju i kvalitetu mlijeka. Du­gogodišnji članovi istog sta­da goveda dobro su među­sobno upoznati i usko su so­cijalno povezani, te će goto­vo bez iznimke odbojno rea­girati na strano govedo. Čim vide novu životinju, goveda će se skupiti oko nje, njuška­ti je, a kad je ne prepoznaju kao člana svoga stada, moglo bi doći i do fizičkog obračuna i ozljeda stranog goveda. Ta­kvo govedo trebalo bi postu­pno uvoditi u stado, a na po­sebnom oprezu treba biti ako se radi o samo jednoj životi­nji. Uvođenje st rane krave bez posebnih priprema u već ustaljeno stado nikako nije dobra ideja.

Zaključak

Poznavanje ponašanja i su-života goveda je bitan predu­vjet koji olakšava rad i ma­nipulaciju s njima te poma­že u predviđanju njihovih re­akcija i u njihovom shvaća­nju. Upućenost u ponašanje ži votinja sprječava mnoge oz-ljede (kako ljudi, tako i živo­tinja), izbacuje iz zootehnič­ke uporabe radikalne mjere obuzdavanja životinja i, opće­nito govoreći, omogućava har­moničan suži vot životinja i nji­hovih vlasnika. Poseban na­glasak treba staviti na uvaža­vanje dominacijskih odnosa unutar skupina životinja. Sva­koj životinji treba osigurati do­voljno prostora za sve aktivno­sti (hranjenje, napajanje, od­mor i sl.), te sa životinjama ni­kad postupati grubo, jer može­mo pretrpjeti i po život opasne posljedice. ●

Page 52: Posavina [broj 1, maj 2009.]

50

Mnoge sredine ima­ju karakterističan govor, nošnju,

ig re, običaje... Po tome se ljudi razlikuju i prepoznaju, to je ono čime se ponose (bogme, ponekad i stide!), ono što postaje dio njih još u djetinjstvu i što ih prati cijelog života. To je ono što ljudima u tuđini najviše nedo staje i na što sjećanje najlakše izmami nostalgičnu su zu iz njihovog oka.I mi, Posavci, imamo takva svoja prepoznatljiva obi-lježja. Jedno od njih je sv-akako stara igra prstena, koja se upražnjava uglav­nom u zimskom periodu i već se generacijama pre­nosi na mlađe, ne gubeći na svom značaju. Prsten se igra u još nekim sredinama, ali po drugim pravilima, ta­ko da je Posavce iskusnom oku lako prepoznati u igri. Igra je ime dobila po tome što se nekada u igri krio pr­sten, koji je trebalo prona­ći, ali kasnije se umjesto pr­stena koristio neki masiv­niji predmet, najčešće me­singani dio partone (met­ka) lovačke puške. Unatoč tome, igra se i dalje zove igra prstena. Prsten se krije pod kape, koje se uglavnom prave od fesova, še šira ili francuskih kapa (francuzi­ce), tako što se oni prepolo­ve i od jednog fesa, šešira ili francuzice naprave dvije ka­pe. Najčešće je komplet ka­pa kombinacija svega nave­denoga, kako se već šta na­đe pri ruci.

Prsten

Ivo KOBAŠ[email protected]

U Posavini se prsten oba-vezno igra na podu, gdje se prostre neki pokrivač, obično dvostruko, kako se ne bi čulo kad se prsten ispusti iz ruke i tako po zvuku otkrilo gdje je ostavljen. Takvo igralište se zove skemlija, a igrači sje­daju sa dvije suprotne strane skemlije. Negdje se igra i za stolom, prsten se krije u ča­rape ili druge odjevne pred­mete, ali kod nas to nije slu­čaj.U čemu se sastoji igra prste­na? Svakoj od dvije ekipe ko­je igraju ovu igru cilj je što vi­še puta sakriti prsten ispod neke od kapa da ga protivni­ci ne nađu, odnosno što češće naći prsten koji je protivnič­ka ekipa sakrila. Ekipu obič­no čine dva ili tri igrača, ma­da se može igrati i pojedinač­no, a i sa više od po tri igra­ča. Prije nego što igra počne, odredi se koja će od ekipa pr­va kriti, i ona je već u maloj prednosti, još više nego u ša­hu igrač koji ima bijele figu­re. Pravo prvog krića se ste­kne tako što jedan igrač sa­krije prsten pod samo dvije kape, a protivnici biraju jed­nu za sebe. Ako pogode u ko­joj je prsten, oni prvi kriju.Prsten se krije pod deset kap a. Igrač koji krije obično na-reda više kapa na ruku, ne­

Detalj s turnira u Prstenu 2007. godine

Page 53: Posavina [broj 1, maj 2009.]

51

kada čak i sve odjednom, i u jednom nizu jednu po jednu ostavlja izvlačeći ruku ispod njih i neprimjetno ostavljaju­ći pr sten ispod jedne. Nakon toga protivnička ekipa traži prsten i, ako ga nađe u četi­ri kape koje izabere za sebe, ona je izborila pravo da kri­je prsten. Tada niko ne zara­đuje poene, koji se u prste­nu obično zovu konjima. Ako ekipa ne nađe prsten u svo­je četiri kape, onda protivnici zarađuju poene, u zavisnosti od toga u kojoj kapi se nađe prsten. Obično se ide od ve­ćeg broja konja ka manjem, pa se prvo “baca’’ kapa za ko­ju se sa najvećim procentom vjerovatnoće mi sli da je pra­zna, i ta kapa se zove velika, ili cura. Ako se desi da je u njoj prsten, ekipa koja je kri­la dobiva maksimalnih dva­naest konja. Slje deća dono­si deset, pa devet, osam, se­dam, šest i pet konja, koli­ko se najmanje može osvoji­ti ako se prsten uspješno sa­krije. Tako se krije do stoti­nu, i tih prvih stotinu konja se zovu stari konji, a nakon njih se prelazi u nove, kojih opet treba osvojiti najmanje jedan preko stotine. Pobjed­nik je onaj kome to pođe za rukom. Posebno briljantna je pobjeda, a posebno težak, pa čak i sramotan poraz je ako neka od ekipa na kraju meča ostane u starim konjima.A kako sakriti prsten da ga protivnici ne nađu, odnosno kako ga naći kad je sakriven? E, u tome i jeste razlika izme­đu dobrih i manje dobrih ili loših igrača! Kada krije pr­sten, svaki igrač ima neki ka­rakterističan znak po kom se može otkriti da je baš tada, u tu kapu ostavio prsten. Onaj koga ‘’pročitaju’’, otkriju mu taj znak, više nema šanse sa­kriti prsten, nađu ga ‘’u jed­nu’’ kapu. To su vrlo različiti znaci: neko progovori, ili pro­govori glasnije kad ostavlja

prsten, neko brže izvuče ruku ispod kape, neko pogne gla­vu u tom trenutku, neko ne­svjesno otvori usta... Uglav­nom, iskusnom oku protiv­ničkog igrača takvi znaci go­vore dovoljno. Ima i onih koji ostavljaju prsten uvijek u ka­pu iste boje, na isto mjesto, uvijek istu po redu; ili uvijek u suprotnu stranu u odnosu na prethodno mjesto i ko zna šta sve, ali nekima se jednostav­no ne može sakriti: uvijek na­đu neki znak koji samo oni vi­de. Ima igrača koji odlično kriju, ali teško nalaze prsten kad ga drugi sakriju, i obrat­no. Rijetko kad je neko dobar u obje kategorije, pa se ekipe zato i kombiniraju od igrača koji dobro kriju, i igrača koji dobro nalaze (odnose) prsten. Ipak, i onima koji su izvrsni u nekoj od ovih disciplina, de­

si se da neko vrijeme “zataje’’, pa ih mora drugi igrač na ne­ko vrijeme zamijeniti.Ova igra je zanimljiva i zbog toga što su u njoj aktivni ne sa­mo igrači, nego i publika. Svi okolo pažljivo gledaju kako se krije prsten, i svako ima svoj išćil, kapu u kojoj misli da je prsten, ali to ne smije dati do znanja onima koji igraju. Ni­

je rijetko da se okolo skemli­je publika međusobno kladi u kojoj je kapi prsten, što još vi­še podiže uzbuđenje prisutnih. Sve u svemu, o ovoj igri bi se mogle pisati, kao što se i priča­ju, nebrojene priče. Zato i nije čudo što je Posavci toliko vole i što naš list od prvog broja že­li igri prstena dati mjesto koje zaslužuje. ●

Pobjednička ekipa «Kostarika» i podpresjednica udruge Ana Matijević - Tenja 2007.

Naš list Posavina želi dati veći značaj ovoj staroj posav­skoj igri tako što će na zimu organizirati turnir Posa­vine u prstenu. Zato molimo već sada sve potencijalne ekipe i pojedince da planiraju taj događaj i pripremaju se, a sve detaljnije upute ćemo objaviti blagovremeno. Za sada samo još najavljujemo da će biti proglašeni po­bjednici Posavine i da će dobiti prigodna priznanja za svoj uspjeh te da će naše novine biti medijski pokrovi­telj ovog takmičenja. Molimo sve zainteresirane da se sa svojim mišljenjima, prijedlozima i savjetima jave na­šim novinama od sada pa nadalje, kako bismo mogli što kvalitetnije i na vrijeme pripremiti ovo takmičenje.

Page 54: Posavina [broj 1, maj 2009.]

52

Za dvadeset godi na svog postojanja do­maljevačka i posa vska

firma “Yimor” je dobila i jedan neočekivan, ali veoma lijep poklon: knjigu. Knjigu o sebi. I to ne bilo kakvu, nego knjigu punu korisnih podataka, fotografija, infor-macija o okruženju (od pr i-prema za njeno osnivanje do današnjih dana), ali i knjigu punu ljubavi pr ema toj fir­mi. Knjigu o kakvoj većina uglednih fi rmi i u znatno ve­ćim sredinama može samo sanjati.Knjiga počinje vraćanjem u daleku prošlost, a da se to ne čini nimalo dosadnim, či-taoca postepeno vodeći do vremena u kome je nasta­jao “Yimor”, sada respekta­bilna firma sa preko 170 za­poslenih. Sa puno podataka i

“Yimor” u knjizi Đure Kesića Poleta

fotografija prikazana je cijela “Yimorova” priča, spomenu­ti su svi važni događaji i lju­di vezani za firmu, ali i ne­ke sitnice koje dolaze taman kao začin jelu, koje daju du­šu ovoj knjizi. U knjizi je dat pregled svih značajnih pote­za rukovodstva firme, u njoj je svaki korak napretka, ali ćete iz nje saznati i o poteš­koćama u radu na koje se na­ilazilo. Principi i poslovna fi­lozofija firme su objašnjeni vrlo kratko i jasno: nabroja­ni su poslovni partneri, nave­dena i imena pojedinaca koji su učinili nešto dobro za fir­mu, a tu su i imena svih za­poslenika firme. Čovjeku bi se učinilo da bi ovakva knji­ga trebala biti dosadno štivo svima, osim onima koji su na bilo koji način vezani za fir­mu. Ali nije. Naprotiv! Đuro

je uspio sve reći na takav na­čin da je knjiga vrlo čitljiva i onima koji nemaju nikakve veze sa “Yimorom” ili Doma­ljevcom. Uspio je i u ovakvu temu unijeti emocije, prika­zati firmu kao živo biće koje ima dušu, a duša su joj njeni ljudi, kako oni koji vode fir­mu, tako i obični radnici, po­slovni partneri ili mještani. Čitajući knjigu čitalac zaklju­či da je to firma koja voli lju­de i koju ljudi vole. Zato bih je i preporučio za čitanje ne samo onima koji cijene “Yi­mor”, nego svim građanima, jer ova knjiga nije samo kao dokument o jednoj firmi, ne­go je i književno djelo. Vjeru­jem da će “Yimorova” inter­net stranica biti bogatija ako se na njoj nađe novo poglav­lje – ova knjiga. Očito je da Đuro ima dara za pisanje i da

neće biti iznenađenje ako na­stavi u tom pravcu. A ko je Đuro Kesić Pole? On je Domaljevčanin i po rođe­nju, a rekao bih, i po opre­djeljenju. Rođen je u Doma­ljevcu 1957. godine. Završio je Fakultet političkih nauka u Beogradu i radio je vrlo važ­ne i odgovorne poslove. Bio je i na čelnim pozicijama u OKSSO i SSRN tadašnje op­ćine Bosanski Šamac. I sada živi u Domaljevcu, a radi u “Yimoru”. To mu je sigurno mnogo pomoglo da ovu knji­gu tako temeljito i sa toliko emocija uradi. ●

Đuro KESIĆautor knjige o Yimoru

Page 55: Posavina [broj 1, maj 2009.]

53

Kolja Jerinić, Šam­čanin iz Kanade, ili Kanađanin iz Šam­

ca, već je nekoliko puta obradovao čitaoce svojim poetskim i proznim rado­vima. Ljubavni roman Tragični odjek zlatne jeseni je nje­gov prvi roman. Knjiga je

Tragični odjek zlatne jeseni

Kolja Jerenić - Šamčanin u Kanadi

Knjiga „Bosanska Posa­vina 1774. – 1864. godi­ne“, autora Ilije Pavlovi­ća i Rajka Iliškovića sadrži materiju koja je posebno interesantna za sve istra­živače prošlosti naročito sa ovih prostora Posavine, Trebave i Vučjaka. Autori ove knjige su izra­dom ovog rukopisa po­stavili jasne ciljeve u smi­slu izrade sinteze svega onog što je u srpskoj i dru­goj istoriografiji njima bi­lo poznato i što su ugradi­li u ovaj rukopis, a težište je na posmatranjau prilika

uprvo izašla iz štampe i, sudeći po reakcijama čita­laca, ali i kritike, već naš­la svoje mjesto u njihovim bibliotekama, ali i srcima.

Roman je pisan jednostav­nim jezikom, svakom ra­zumljivim, elegično i za­bavno istovremeno. Likovi su jasno podijeljeni na dobre i loše, što knjizi daje pomalo bajkovit ton, ali čime ona ne gubi na vrijednosti, nego postaje još zanimljivija i privlač­

nija. Unašoj crnoj svakod­nevici ovakva knjiga dođe kao osvježenje, odvodi nas u mašti u jedan ljepši svi­jet u kom se svako ugodno osjeća. U svakom slučaju, knjiga koju vrijedi pročitati.Kolja Jerinić je rođen 1954. godine u Miloševcu. Živio je u Zrenjaninu, Be­ogradu i Bosanskom Šam­cu, a sa četrnaest godina odlazi u Berlin gdje provo­di trideset godina svoga ži­vota. Sada živi u Kanadi i

Bosanska Posavina 1774. – 1864.Posavsko – Trebavska buna

i odnosa na području Bo­sanske Posavine kao dije­la Bosanskog pašaluka u Turskom carstvu u nave­denom vremenskom okvi­ru.Poseban osvrt autori su dali na predstavljanje Po­savsko – trebavske bune 1858. godine koja je izbila zbog nagomilanog nezado­voljstva seljaka – kemto­va pod turskom upravom. Zbog boljeg razumijevanja u složenim odnosima oto­manskog carstva i istorij­skog taloženja uzroka po­bune 1858. godine, autori

su dali i odgovarajući pre­gled istorije Bosanske Po­savine od 1774. do 1853. godine, dakle od Kučuk – Kajnardžijskog mirovnog ugovora do Krimskog rata. Ovim djelom autori su is­punili svoju istorijsku ulo­gu i dali svoj doprinos u iznošenju na površinu određenih činjenica, do­gađaja i aktera, ličnosti, velikih sila i hrišćanske ra­je, a svi su u jednom isto­rijskom vremenu bili akte­ri događaja koji su se ple­li oko razrešenja Istočnog pitanja, koje je završeno Berlinskim kongresom ko­jim je određena sudbina

Balkanskog poluostrva. Ovom knjigom obuhvaćen je skoro jedan cijeli vijek istorije Bosanske Posavi­ne kao djela Bosne I Her­cegovine. ●

mašta o zavičaju. ●

KULTURA

Page 56: Posavina [broj 1, maj 2009.]

54

Sava je od mira u Srem­skim Karlovcima 1699. bila međa dva carstva:

Austrijskog i, u to vrijeme, ogromnog Osmanskog ca-rstva. Mnogo više je od tada, nego do tada, Brčko bilo mjesto koje je udomilo strane putnike, posebno trgovce koji su tuda prola­

Brčko – sjedište austrijskog konzularnog agentazili ili samo tu došli kako bi razmijenili robu koja je bila predmet uvoza ili izvo­za. Razumije se da su po Brčkom ponekad tumarale i skitnice ili ljudi sa posebnim zadacima, kao i dokoni da bi isticali svoje znanje o nepo­znatim krajevima. Up ravo to je bio razlog da se austrijska konzularna ag encija preseli­la iz Tuzle u Brčko. Naime, Austrija je u drugoj polovini XIX stoljeća imala vrlo razgranatu mrežu kon­zulata, vicekonzulata i kon­zularnih agencija u Bosni i Hercegovini. Konzularne ag e ncije su bi­le u Trebinju, Livnu, Banja­luci i Tuzli, a u drugoj po­lovini XIX stoljeća, tačni­je 1865. godine, agencija je pr e seljena iz Tuzle u Brčko. Pouzdano znamo da je po­sljednji dopis ove agenci­je datiran u Tuzli bio 6. av­gusta 1865., a prvi iz Brčkog 14. septembra iste godine. Nije se često događalo da se

neki ured ovog ranga pre­mjesti iz sjedišta sandžaka u sjedište kadiluka; u Bo­sni i Hercegovini se to do­godilo samo još jednom i to kad je agencija iz Banjaluke premještena u Bihać, ali sa­mo nakratko. U Brčkom je ona ostala do austrougarske okupacije, 1878. godine, pa čak i onda kad su 1872. go­dine sve agencije postale vi­cekonzulat. Sâm konzular­ni agent, Nikola Omčikus, imao je opravdane razloge

za ovo pr eseljenje. Jedan od njih je upravo taj što je u ovu kasabu navraćao mno­go ve ći broj stranaca, po­sebno iz Austrije, nego što ih se zadržavalo u Tuzli, ia­ko je Donja Tuzla bila sjedi­šte sandžaka, tu je bio mu­tesarif i najviši upravni či­novnici jednog okruga.Brčko je imalo status ka­sabe, dakle, jednog uređe­nog gradskog naselja, ima­lo je ut vrđenje palanku, bi­lo je sjedište kadiluka, a od

1867. na čelu mu je stajao kajmakam. Sudske poslove je obavljao kadija.Od svih naselja na granici Bosne, koju je činila rijeka Sava, Brčko je, bez sumnje imalo najveći značaj. Pre­ko njega je obavljana obi­mna trgovačka razmjena između susjednih austrij­skih i ma đa rskih, te srbi­janskih krajeva. Pored te­retnih brodica i dereglija, u Brčko su pristajali putnički brodovi koji su od Beogra­da plovili do Siska, i nazad. Nerijetko su visoki osman­ski dostojanstvenici upra­vo preko Brčkog putova­li u Sarajevo, a ponekad bi se i bosanski valija, na pu­tu iz Istanbula u Sarajevo, iskrcao u Brčkom i tu ko­načio koji dan. Pri tom, po običaju osmanske admini­stracije, upravo u Brčkom je rješavao predmete ko­ji su bili u njegovoj nadlež­nosti. To je bio povod da se

Prof. dr. Galib Š[email protected]

KULTURA

Page 57: Posavina [broj 1, maj 2009.]

55

Brčko – sjedište austrijskog konzularnog agenta

u Brčkom okupi većina bo­sanskih dostojanstvenika, a posebno iz sandžaka sa mu­tesarifom na čelu. Tada su brčanski sokaci pružali ži­vopisnu sliku: po njima su kaskali lijepo i bogato ukra­šeni konji noseći vojne, ci­vilne ili sudske dostojan­stvenike koji su došli na do­ček valije, da ga pozdrave, zažele mu prijatan boravak u Bosni, da mu se poklone i prinesu koji poklon. Me­đu njima su bili i vjerski po­glavari. Valija bi im uzvra­tio uzdarjima, obično bo­gato ukrašenim odjevnim predmetima. Kafane su bi­le pune, vlasti bi se postara­le da se sarhošima i sirotinji

dijeli džabna hrana i piće, a muzikanti su svirali bi­lo pred valijinim konakom ili idući kroz sokake. Tako se znalo da tada u Brčkom boravi carski čovjek koji je ovlašten od cara da dijeli pravdu. Pri njegovom dola­sku i odlasku pucali su to­povi, pa valijin boravak nije mogao ostati neprimijećen.Austrijski konzularni agent, a od 1872. vicekon­zul, štitio je interese Austri­je odnosno Austro-Ugarske monarhije, a sudeći po nje­govim iz vještajima koje je redovno slao austrijskom Generalnom konzulatu u Sarajevu i pretpostavlje­nima u Beču, pratio je sva zbivanja u Brčkom i Zvor­ničkom sandžaku, pa su nam po znati događaji tako­rekuć iz dana u dan, jer su ovi izvještaji sačuvani u cje­lini i dostupni istraživači­ma. Iz njih možemo sazna­ti koja je roba bila predmet

uvoza i izvoza, koliko je te robe prošlo preko Brčkog, koji su trgovci obavljali po­slove prekograničnog paza­ra, ali i o političkim prilika­ma u ovom sandžaku, kadi­luku Brčko i samoj kasabi Brčko. Od početka rada ove konzularne agencije, 1854. godine, položaj konzular­nog agenta zauzimao je ka­petan Jovan Maričić, da bi ga zamijenio Nikola Omči­kus. Do 1865. na čelu ad­ministracije u nahiji Brč­ko bio je mudir, a u upra­vi mu je pomagao medžlis koji su činili kadija i neko­liko domaćih ljudi, od ko­jih su dvojica bili hrišćan­ske vjere. Javni red održa­

vale su zaptije kojih je bilo svega 180 u sandžaku, pod za povjedništvom juzbaše. U Brčanskoj nahiji zaptija­

ma je komandovao čauš.Brčko je, po izvještaju Ni-kole Omčikusa, 1864. imalo 2.562 stanovnika. Da su iz­vještaji austrijskog konzu­larnog agenta obilovali vr­lo detaljnim podacima vi­di se iz izvještaja o vremen­skim, i ostalim prilikama na početku 1867. godine. Tako on izvještava da je zimsko vrijeme utjecalo na to da se prorijedio saobraćaj po Sa­vi i u Brčkom. Krajem janu­ara je nivo Save bio visok, ona se razlila po okolnim poljima, pa su sve njive bi­le pod vodom, ali se predvi­đalo da će se voda brzo po­vući i da će se ponovo otvo­riti uobičajeni trgovački po­

slovi. A trgovački poslovi su bili svedeni na najma­nji obim, i to samo u trgovi­ni na malo, najviše voćem,

i najnužnijim životnim na-mirnicama koje su obavlja­li domaći trgovci; strani tr­govci su vrlo rijetko dolazili na pijacu. Oni austrijski tr­govci koji su u jesen poku­povali veće količine žitari­ca, uspjeli su da izvezu sa­mo manje količine pšenice i kukuruza. Cijene su bile niže, pa je oka pšenice prodavana po je­dan pjaster i četiri pare, ječ­ma 26, kukuruza 26, a zo­bi 20 para po oki. Zvornič­ki vladika Dionizije došao je početkom januara 1867. u Brčko i sa crkvenom op­štinom zaključio ugovor o gradnji crkve. Čim se Sava odledila počeo je saobra­

ćaj, pa je 22. februara 1867. u Brčkom pristao putnički brod, koji će odsad redovno saobraćati. ●

KULTURA

Page 58: Posavina [broj 1, maj 2009.]

56

KULTURA

Malo je ljudi, pogoto­vo mlađih, koji bar povremeno ne ma­

štaju o letenju iznad zemlje, čak i u svemiru ili o putova­nju podmornicom. Pr i rodna je težnja da se želi vidjeti

PodmorniceZlatan KOBAŠ

[email protected]

nepoznato, pa nije ni čudo da su ove teme česte i u literatu­ri, filmovima, razgovorima... Ali, je li u stvarnosti sve ona­ko kako se to predstavlja u knjigama i na velikim i malim ekranima? Neke zanimljivo­sti vezane za ovo saznao sam iz znatiželje još kao student navigacije, ug lavnom putem knjiga i in terneta. Prijatelji su me ub ijedili da bi to što sam im pričao bilo zanimljivo i mnogim drugim ljudima. Odlučih da ih poslušam i na­pišem nešto. Pa, da krenem od podmornice...

Za one neupućenije, odmah da kažem nešto što ih može razočarati: podmornice već dugo ne bilježe neki veliki na­predak u tehnološkom smi­slu. Nakon mnogo vremena, tek nedavno se, tačnije 2007. godine, pojavila nova britan­ska podmornica “Astute”, o kojoj se malo zna. “Astu­ta” ima veću zapreminu od, do sada najveće podmorni­ca na svijetu, ruske nuklear­ke “Tajfun”, koja je porinuta u Sjeverodvinsku još osam­desetih godina prošlog sto­ljeća. Njene dimenzije su im­

pozantne: duga je preko 170 metara, široka 25 i visoka 13 metara. Zbog tih dimenzija je spora, pa su uz nju uvijek i dvije male podmornice ko­je je štite dok se ona pomje­ri u odgovarajući smjer. Ima snagu od 80.000 KS i mo­že se kretati brzinom i do 30 čvorova. Zanimljivo je da je ovo ujedno i prva podmorni­ca na kojoj ima i nekih luksu­znih detalja, kao što su male­ni bazen i prostorija za puše­nje. Ta podmornica je takva grdosija da lako izađe na po­vršinu, čak i ako treba lomi­

Tajnovita podmornica “Astute”

Page 59: Posavina [broj 1, maj 2009.]

57

TEHNOLOGIJA

ti veoma velike ledene ploče iznad sebe.Najznačajnija američka pod­mornica je USS TEXAS, ko­ja ustvari i nije nova, nego je više usavršena verzija jedne ranije vrste. Dakle, ljudi su osvojili velike visine u atmos­feri, odletjeli čak u svemir, ali se još nisu spustili na dno du­bljih mora i, kako stvari sto­je, još dugo vremena će pro­ći prije nego što se to dogodi. Razlog je jednostavan: još ni­je pronađen materijal koji bi izdržao toliki pritisak na ve­likim dubinama, odnosno ni­su obezbijeđena ogromna fi­nancijska sredstva koja bi to omogućila.Sadašnje posade podmorni-ca, kada kreću na zadatak, znaju da odlaze na višemje­sečni boravak u vodenim du binama. Obično je to šest mjeseci, i to bez izranjanja. Ranije, dok su podmorni­ce imale dizel motore koji su trošili kisik, to je bilo neza­mislivo. Otkad se koristi nu­klearno gorivo za pogon i ot­kad se mogu proizvoditi kisik i voda za piće iz morske vode u podmornici, posada izla­zi na površinu mora tek kad potroši zalihe hrane. Za to vrijeme u organizmi­ma članova posade se deša­vaju razne promjene. Neke od njih su se mogle predvi­djeti još prije izgradnje prve podmornice, ali sa nekima jednostavno niko nije raču­nao da mogu biti važne. Do­bra ilustracija za ovu tvrdnju je činjenica da članovi posa­de mjesecima ne pogleda­ju na veću udaljenost od par metara. Ispostavilo se da oč­ni mišići za gledanje u dalji­nu nakon višemjesečnog ne-rada potpuno atrofiraju, neki do te mjere da se kasnije ne mogu više vratiti u funkciju. Mnogi mornari su ispočetka trajno ostajali sa oštećenim vidom i mogli su vidjeti samo na blizinu. Kasnije su u svim podmornicama pravljeni du­

ži hodnici, u koje bi posada povremeno izlazila da može pogledati do kraja hodnika i tako aktivirati i očne mišiće za daljinu.Za oči je problem i to što na dubinama na kojima se pod­mornice veći dio vremena na­laze vlada mrak. Tako se gu­bi osjećaj ritmičnog smjenji­vanja dana i noći. Da bi se ta razlika dočarala, određene su dvije vrste svjetala koja se ko­riste: žuto, koje označava dan, i crveno, koje znači da je u to vrijeme na zemlji noć.Ali, mnogo veća opasnost po­sadi podmornica je opasnost po život. Poznate su velike po dmorničke tragedije od ko-jih je najpoznatija, a i relati-vno svježa ona iz 2000. go­dine s ruskom podmornicom “Kursk” u Barencovom mo­ru, na dubini od 108 metara i sa 107 članova posade. O toj katastrofi se mnogo toga zna, bez obzira na činjenicu da je puno truda uloženo da se pri­krije sve što je moguće. Čak se nije znao ni spisak članova posade, dok ga jedan ogorče­ni mornar nije prodao novi­narima za 650 dolara. Vezano za ovu tragediju, ima detalja koji se čine nebitnim za velike sile, a vrlo su zanimljivi.Recimo, poznata je sva dra­ma kako su Amerikanci i En­glezi nudili pomoć oko spa­šavanja posade, ali ruska voj­ska je to odbila. Manje je po­znato kako je sva vojna sila ostala nemoćna u rješavanju nekih problema prilaza pod­mornici, a anonimna civilna građevinska firma je to bez velikih problema riješila. Ne­ki detalji su gotovo nepozna­ti, kao, na primjer, kave mje­re opreza stručnjaci podu­zimaju prije otvaranja po­tonule podmornice, smiju li naglo otvoriti vrata, odnosno je li voda već ušla u podmor­nicu? Ako nije, otvaranjem vrata voda bi ušla u podmor­nicu i potopila eventualno preživjele članove posade.

Zanimljivo je da to spasioci rješavaju vrlo jednostavno: sa sobom nose obično mlije­ko koje ispuste ispred vrata, a onda ih samo neznatno otvo­re. Ako voda krene ka unu­trašnjosti podmornice, a to se lako uoči po bjelini mlijeka, znači da je unutra zrak i da se brzo mora zatvoriti. Kada je u pitanju “Kursk”, mlijeko nije krenulo u unutrašnjost, i za­ista, kad su potpuno otvorili vrata vidjeli su da je voda već unutra, a posada mrtva.Također se ne zna gotovo ni­šta o pravom podvigu koji je morao neko od članova posa­de učiniti. Podmornica je bi­la naoružana, prema zvanič­nim podacima i sa 24 krsta­reće rakete SS-N-19, mada je u posljednjem svom obraća­nju kapetan podmornice re­kao da raspolaže sa 200 rake­ta od po 6 kilotona (šet puta jača od atomske bombe bače­ne na Hirošimu). Postojala je mogućnost da se sve ovo ak­tivira, a možete zamisliti ko­je bi posljedice po čovječan­stvo to ostavilo. Na sreću, ne­ko od posade isključio je me­hanizam koji bi aktivirao ta­kvu eksploziju. Onaj ko je to učinio, učinio je to uprkos či­njenici da je znao da će ga to koštati života, da će sigurno

zbog velike doze zračenja ko­ju će primiti prilikom isklju­čivanja mehanizma umrije­ti za samo nekoliko sati, i to dok još nije bilo poznato da se posada neće spasiti. Ne zna se ime tog hrabrog čo­vjeka, ali je utvrđeno, doka­zano, da je ulazio u opasnu komoru i isključio sistem. Je­ste li se nekada pitali kako se podmornica podiže i spu­šta? Neko misli da se ispušta­njem zraka spušta, ali kako bi se onda podigla, jer u dubini ne može ponovo usisati zrak? Ne, ona ne ispušta zrak, ne­go ga samo sabija na manju zapreminu, a na upražnjeno mjesto pušta vodu i na taj na­čin tone. Vraćanjem zraka na prvobitnu zapreminu, pod­mornica istiskuje vodu i tako se diže na površinu vode.I na kraju, ma koliko izgle­dalo neizvodivo, podmorni­ca se može i ukrasti i proda­ti! Tako se dogodilo da je jed­na ruska podmornica jedno­stavno nestala. Došla je u ru­ke nekog narko-dilera. Poli­cija je kasnije namjestila za­mku: ubacila je svog čovjeka i došla do generala koji je že­lio prodati još jednu podmor­nicu. Nadajmo se da uz ovako prodane podmornice ne idu i nuklearne bojeve glave? ●

Page 60: Posavina [broj 1, maj 2009.]

58

Ne, ovo nije “Tesla Br-čko” nego nažalost, “Tesla Motors”!

Radi se o moćnom ameri-čk om sportskom bolidu na električni pogon pod nazi-vom “Tesla Roadster”. “Tesla Motors” je lansiranjem ovog impresivnog četveroko­tača zasigurno pokrenula re­voluciju u automobilskoj in­dustriji. Teslin električni mo­tor težak 45 kg, snage 250 KS pokreće srce Roadstera koji svoju snagu na zadnjoj osovini pretvara u rotacijsku energiju. U znak zahvalnosti prema ve­likom naučniku Nikoli Tesli, “Tesla Motors” je njegovo ime ugradila u svog prvenca. Svega 4 sekunde su potrebne ovoj zanosnoj mašini da razvi­je nevjerovatnu brzinu od 0-100 km/h! Maksimalnu brzi­nu koju postiže je 210 km/h, a sa jednim punjenjem baterije može prevaliti 400 km. Snagu crpi iz svoje 6.831 liti­jum ćelije, kojoj je potrebno

Teslin automobile budućnosti

Teslin automobil budućnosti - Automobil na električnu energiju

Tesla Motors proizvela automobil na električnu energiju

manje od 4 sata da se ponovo napuni. Baterije se mijenjaju nakon pređenih 160. 000 km. Kompletna spoljašnost mu je izrađena od carbon – fibera. Prilikom paljenja, elektromo­tor ne proizvodi buku, samo pritisak na pedalu za gas otkri­va da je automobil spreman za pokret. Vrlo je rentabilan jer na pređenih 100 kilometa­ra potroši 1,74 litre benzina. “Tesla Roadster” može parira­ti najsuperiornijim sportskim automobilima koji se pokre­ću na fosilno gorivo. Proizvo­de se serijski, a do sada ih je urađeno 27 primjeraka. Prva serija je prodana u rekordnom vremenu. Cijena se kreće oko 92.000 američkih dolara.Jedno vrijeme nedostatak ov-om automobilskom otkriću bio je problem punjenja bate­rija i njihovo mijenjanje. Ali stručnjaci su riješili i taj nedo­statak. Uporedo sa sve većom upotrebom elektromobila pla­niraju se instalirati takozva­

TEHNOLOGIJA

Page 61: Posavina [broj 1, maj 2009.]

59

Teslin automobile budućnostiTesla Motors proizvela automobil na električnu energiju

ne bandere za tankovanje. Već sada se u Americi u rasvjet­ne stupove ugrađuju priključ­ci gdje će se moći u budućno­sti puniti baterije ovakvih au­tomobila. Također će postojati i stanice gdje će se moći uz po­moć robota promijeniti pra­zne baterije za svega nekoliko minuta odnosno iznajmiti no­ve baterije.“Tesla Roadster” je automobil iz 2025. godine čije postojanje opravdava nastojanje svjetske automobilske industrije da se smanji emisija stakleničkih plinova (CO2). Također se sve varijacije proizvođača auto­mobila vrte oko smanjenja po­trošnje nafte. Saobraćaj je definitivno jedan od neiscrpnih gutača nafte ko­je u budućnosti neće biti ni približno dovoljno. Zato je Teslin automobil na al­ternativni pogon nesumnjivo smjer u kojem treba ići cjelo­kupna autoindustrija.“Tesla Motors” najavila je u

skorije vrijeme još jedno au­tomobilsko čudo, ali za širu upotrebu. Naime, do kraja 2011. godine, na tržištu bi mogli vidjeti po­rodični automobil na električ­

ni pogon koji će se zvati “Blu­estar”. On bi trebao biti u masovnoj proizvodnji jer se do tada na­javljuje sve veći broj ljudi ko­ji će se odlučiti za kupovinu i

korištenje ovakvih automo­bila. U svakom slučaju, auto­industrija treba nove modele, nova ekonomičnija riješenja, a “Tesla Roadster” je u tome ne­sumnjivo predvodnik! ●

Page 62: Posavina [broj 1, maj 2009.]

60

l’abu

s d’al

cool

est d

ange

reux

pou

r la s

anté

à con

som

mer

avec

mod

érati

on -

Rob

e Diam

ant B

lanc

dedicace pur marlene:Mise en page 1 19/02/08 13:41 Page 3

Page 63: Posavina [broj 1, maj 2009.]

61

Vesna O.

Vizija d. o. o. Brčko distrikt osnovana je 2002. godine. Bavi

se veleprodajom i malopr­odajom kancelarijskog ma -terijala i školskog pribora, servisom i prodajom biro opreme, servisom i pr oda-jom uređaja za izradu do-kumenata iz programa kompanije Konica Minolta.Upošljava dvanaest radnika. O kvaliteti rada ove firme svjedoče mnogobrojne re­ference i klijenti, njih preko 400 velikih, srednjih i ma­lih kompanija koje djeluju u BiH, od kojih možemo iz­dvojiti:

Vizija – Sve za kancelariju pod jednim krovom

Otvorenje novog objekta »Vizije« u srpskoj varoši u BrčkomVlada Brčko distrikta, Sku-pština Brčko distrikta, Pro­Credit Bank, d. o. o. Stude­nagrana Brčko, d. o. o. Bi­mal Brčko, d. o. o. Antu­nović Brčko, d. o. o. Mitra­šević, d. o. o. Oris Brčko, JP Luka Brčko i još mnogi drugi.Vizija je nedavno dobila još jedno prodajno mjesto na veoma atraktivnoj lokaci­ji koja se nalazi u srpskoj va roši u Brčkom, odmah pr eko puta pruge. Obje­kat je impozantne veličine gdje može da se nađe veliki asortiman robe iz progra­ma raznih proizvođača. Po­red proizvoda Konica Mi­nolte, slijedi sjajna ponuda

iz Espritove kolekcije pro­izvoda i još mnoge druge. Ako posjetite ovaj prodajni centar koji je započeo rad pod motom „Sve za kance­lariju pod jednim krovom“ zaista ćete uštedjeti i vrije­me i novac, jer ćete na jed­nom mjestu pronaći sve što vam je potrebno.Ono što nema kod drugih, naći ćete u Viziji. Jer pored robe možete dobiti i poslije prodajnu podršku te kon­tinuiranu brigu i sve to uz mogućnost korištenja po­sebnih uslova plaćanja. Za­tim ne zaboravite besplat­nu dostavu na vašu adresu kao i brzu i kvalitetnu uslu­gu. ●

BUSINESS

Srđan ŠLJIVIĆ i Dragan MATIJEVIĆ - ZEKO

Page 64: Posavina [broj 1, maj 2009.]

62

Ivo KOBAŠ

Mijo Abramović Mi rzo, legen­darni trener NK

Korpar, bio je pun anegdo­ta. Svoje doživljaje je znao i preuveličati, ali je to time bilo zanimljivije slušati. Ta ko je jednom u centru Grebnica, na Snogama, p-r i čao svoje momačke ava-nture, uz neizbježnu dozu karikiranja:„Jednom smo tako bili u Slavoniji, i svi momci odo­še svojim curama, a ja se sa svojom nešto posvađao, i ostah sam. Mislim se: šta da činim, i sjetim se jedne što je ‘’trzala’’ na mene, te odlučim da idem do nje. Već je bilo pokasno, svje­tla se pogasila, a ja opre­zno pokucam na njen pro­zor. Jednom... Drugi put... Treći put – kad čujem ka­

Petar ARANĐIĆ

U moje vrijeme djeca su se upisivala u školu na osnovu javnog poziva, koji je objav­ljivan negdje na seoskoj pro­davnici, a u kojem je pisalo da roditelji djecu rođenu 1954. godine dovedu na upis u ško­lu tog i tog dana, itd... inače – slijedi kazna.E, tako je jednog dana moj otac mene odveo da upiše u prvi razred os novne škole. Po­što tada nije bilo psihologa, pedagoga, logopeda i osta­lih, to su prijem djece u ško­lu vršile nekakve komisi­je sastavljene od dva do tri učitelja. Njihov je prvi zada­tak bio da utvrde da li dije­te ima sve organe (ruke, no­ge, oči, itd.). Kada su utvrdi­li da sam fizički kompletan, na red je došlo da vide da li znam da odgovorim na po­stavljena pitanja. I, krenula je serija vrlo teških pitanja.Prvo pitanje je bilo:

Prijemni ispitŠta ima tvoj otac od životi­nja?Sav sretan što znam odgovor na to pitanje, odgovorih:– Ima kravu, konja, svinje... Ima kokoši i nekoliko ovaca!Pošto su se uvjerili da znam govoriti, htjeli su da provjere da li sam i koliko pametan, pa mi postaviše pitanje:– A, gdje živi krava?Ja opet, presretan što pitanje nije teže, odgovorim:– U štali! A gdje bi drugo ži­vjela?!E, onda se nađe neki učitelj iz te komisije koji je želio da još bolje vidi sa kakvim ‘’genijal­cem’’ ima posla pa postavi najteže pitanje:–A šta radi krava u štali?Prosto uskliknem od sreće što znam odgovor i na ovo pita­nje i, kao iz topa, odgovorim:– Balega!Svi su se nasmijali, a ja sam na temi ‘’Baleganje” uspješno po­ložio prijemni ispit i upisao se u prvi razred osnovne škole. ●

Perica MIŠIĆ

Djed Juro Mišić iz Donjeg Hasića važio je za najhlad­nokrvnijeg čovjeka i razbi­brigu u selu. U najtežim si­tuacijama ostajao je mrtav hladan. Učestvovao je kao mladić u Prvom svjetskom ratu na strani Austrije. Ka­da je bio napadnut vlak neg­dje u Karpatima, iskačući iz G-vagona (goveđi vagon, vagon za prevoz stoke), za­kačio je nosom na neku že­ljeznu šipku i probio je hr­skavicu nosa. Tadasnji “me­sari” su mu nos djelimično pokrpali, ali je ostala rupa koja mu je trajno naruša­vala izgled i koju je stalno krpio najfinijim cigaret pa­pirom. Duvan u listovima sam je sjekao, imao je za to

Od anjc!pribor, kožnu torbu, kutiju za duvan, kremen, masat i trud (osušena gljiva, koju je iskra nastala kresanjem že­ljeznog masata o kremen-kamen palila) muštiklu i lulu. To je bio pravi užitak. Stariji ljudi u to vrijeme, či­ji je tipičan predstavnik bio djed Juro, smatrali su da pušenje, iako tada još rijet­kih, gotovih, kupovnih ciga­reta, lišava čovjeka pravog užitka i osjećaja finog šme­ka prirodnog duvana. Kćer mu Jela udata u Tramoš­nicu u bogatu Zovkića ku­

ću koja je gajila duvan, re­dovno ga je snabdjevala du­vanom.

Jednog ljetnog dana djed Juro je išao volovskom za­pregom da na nekoliko ki­lometara udaljenim Atovi­ma uzore njivu. Padala je taj dan kiša i trud je podo­bro navlažio, a nakon na­porna dana pri povratku kući apetit za jednom put­ničkom lulom duvana bio je nezadrživ. Upotrebljavajući svu svoju vještinu, umijeće i strpljenje starinskog puša­

ča-meraklije, nije ipak cije­lim putem, i pored nebro­jeno pokušaja, uspio upali­ti lulu. Pretpostavite samo koliko je to trajalo.

Baba Anđa, Jurina žena, ču­la je iz daleka škripu volov­ske zaprege i požurila je da otvori veliku kapiju. U tre­nutku kad je djed Juro već bio na kapiji, ljutito zahvati po ko zna koji put masatom po kremenu, ali, hoće se, ovaj puta uspješno. Varnica isko­či, potpali trud i za tili čas za­dimi se i djedova lula. Dubo­ko udahnu dim, otpuhnu, si­jajući od sreće i zadovoljstva, jednom rukom prinese lu­lu ustima da je bolje raspa­li, a drugom zasuka brk, pa će ponosno babi: “Sveca mu, Anđo, - od anjc!” ●

ko ustaje i otvara prozor. Čim me spazi, poče, kao preplašeno i u pola glasa, da me grdi što sam se usu­dio buditi je tako kasno. Ali ja počinjem svoju pri­ču, i ona već pomalo po­pušta. Sad priča kako trebamo biti tihi da nas otac ne ču­je, a onda kao da se naglo sjeti:– Čekaj, kako si se ti uspio provući pored našeg psa?! Pa on je tako opasan da ni ptica ne može preletjeti, a kamoli čovjek ući, a da se ne oglasi, da ne napadne! Ako te primijeti, spasa ti nema!I mene štrecnu, preplaše­no se osvrnuh oko sebe, ali nigdje psa ne vidim. Kad, osjetih nešto tvrdo pod nogom. Pogledam – a ono ja sve vrijeme stojim psu na repu!” ●

Opasan pas

RAZBIBRIGA

Page 65: Posavina [broj 1, maj 2009.]

63

Vodoravno: 1. Ime i pre­zime najuspješnije odboj­kašice Posavine, 14. Žen­sko ime, 15. Azijsko jelo od krabe, 16. Izgovor engle­ske riječi „new“, 17. Lična zamjenica, 19. Vrsta mor­ske ribe (množina), 21. Vr­sta morske ribe, 23. Vrsta književnog djela, 25. Lična zamjenica, 26. Hemijski element, 27. Nota solmiza­cije, 28. Grad u Trinidadu i Tobagu, 31. Veznik, 32. Pančevo, 33. Internet do­men za Njemačku, 35. Sa­moglasnik, 36. Auto-ozna­ka za Luksemburg, 37. Dio riječi, 39. Koje se odno­se na imenice, 43. Ljuba­zno oslovljavanje prema starijog gospođi, 45. Red­ni broj, 47. „Ja“ na fran­cuskom jeziku, 48. Oznaka za ubrzanje zemljine gravi­tacije, 49. U redu. Slažem se. Sve je u redu., 50. Ze­mni gas, 52. Kategorija u boksu, 54. Viktoria, 55. Pr­vi klub za koji je igrala naj­poznatija posavska odboj­kašica, 57. Samoglasnik

Uspravno: 1. Vrsta zemlje, 2. Pripadnik oružanih sna­ga, 3. Bogatstvo, 4. Lič­na zamjenica, 5. Rok gru­pa iz New York-a, 6. Kine­ski kompozitor Dun, 7. Au­stralija, 8. Zloglasna nje­mačka jedinica iz II svjet­skog rata, 9. Mjerna je­dinica za 12 komada, 10. Operno muzičko djelo, 11. Statua, 12. Posjedovati, 13. Turski naziv za podnu pro­stirku, 18. International Energy Agency, 20. Četr­naesto slovo u abecedi, 22. Ujedinjeno kraljevstvo, 24. Međunarodna oznaka za jug, 27. Lažov, 29. Dla­kav, 30. Brzi muzički stav,

Indikacija: Osvojila bronzanu medalju na olimpijskim igrama u Maro­ku – Kazablanka 1983. godine.

32. Požarevac, 33. Indi­janski signali za komuni­kaciju, 34. Četvrta svjet­ska produkcijska kuća, 38. Životinje koje pljuju, 40.

Španija, 41. Software En­gineering Process Office, 42. Petnaesto slovo abece­de, 43. Uzgoj domaćih ži­votinja, 44. Evropska ko­

KRIŽALJKAmisija, 46. Američki savez glumaca osnovan 1933., 51. Skraćenica za elektro, 52. Oznaka za Polietilen, 53. Italija

SUDOKU ● SUDOKU ● SUDOKU

RAZBIBRIGA

Page 66: Posavina [broj 1, maj 2009.]

64

Krajem 80-ih godina dvadesetog stoljeća (za nas prekasno), sve

više se počelo shvaćati da je religija nezaobilazan faktor u uspostavljanju funkcionalnog društva i države i iznad svega trajnog mira. Mir ne počiva samo na pergamenama koje prenose političke odluke i do-govore, nego mnogo više u sr­cima i glavama ljudi. Do uma i osjećaja ljudi može se doći vrlo brzo preko pomodnih, a u biti efemernih ideologija ili dugovjekih religija, uteme­ljenih na Božjima objavama. Te božanske objave se up-risutnjuju molitvama (u če nji-ma) onom Stvoritelju koji ih

Monoteističko troglasjeOd hiljadugodišnje kakofonije do početne eufonije

Marko T. ORŠOLIĆ[email protected]

pape Ivana Pavla II izgovore­ne tom prigodom.Ovi svjetski procesi imaju i u BiH neke stidljive odjeke (Multireligijsko vijeće vjersk-ih poglavara i neke ne vladine organizacije), ali nisu ni blizu onoga što je nužno da bi mo­noteističke religije: judaizam, kršćanstvo (u pravoslavnom i katoličkom obliku) i islam bi­le dio onog društvenog, kohe­zivnog tkiva koje je nužno za održavanje BiH kao države i društva. Riječi jednog franjevca iz 19. stoljeća još su uvijek aktualne: “To vjera prava nije koja diobe među nas sije, jer vjera prava sjedinjava”.Nas još uvijek pritišću i te ško opterećuju oni hiljadugodiš­nji tradicionalizmi i konzerva­tivizmi koje je opisao kardinal Koenig 1993. godine na jednoj konferenciji u Beču:“Pripada nesporazumima ko-ji opterećuju cijelo čovječan­stvo i cijeli svijet, činjenica da

tri monoteističke religije – ju­daizam, kršćanstvo i islam –su postale neprijateljske pre­ko historijskih nesporazuma i predrasuda i da su ispunjene i posvađane radikalnim nepo­vjerenjima. Tragično je i teš­ko shvatljivo da ove religije, usprskos svog fundamental­nog vjerovanja u jednog Abra­hamovog Boga, su se raspale i čak jedna drugoj suprotsta­vile. Tragično je da ove tri, striktno monoteističke religije – za ovo nema paralele u historiji reli­gija cijelog čovječanstva – još uvijek ne uviđaju svoju zajed­ničku bazu.”Ova hiljadugodišnja kakofoni­ja monoteističkih religija: ju­daizma, kršćanstva i islama, danas se povezuje sa raznora­znim ideologijama, iskorišta­va i zloupotrebljava od sino­va i kćeri nepravednog svijeta i nanosi ogromnu štetu čovje­čanstvu, umjesto da mu pruži, prijeko potrebne, nadu i mir. ●

- PREMIKSI -

Ekskluzivni distributer za BiH

Tel.: + 387 (0) 49 216 526 • Fax: + 387 (0) 49 216 029

www.ibeka.com

d.o.o.MEGAMARKET INTERNACIONAL

je poslao. Ali, Bog je dao čo­vjeku i razum (po njemu mu je sličan), pa objavljene istine treba pokušati interpretirati i shvatiti sa aspekta njihove globalne dimenzije i univerza­lističkog znanja. Ta je objava, svakako judeo – kršćansko – islamska, po vla­stitom samo shvaćanju dana cijelom čovječastvu, jednom i zauvijek. Tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća se ta činjenica teološki počinje sve više elaborirati i u religijskoj praksi primjenjivati.U tom smislu je prekretni­ca posjet pape Ivana Pavla II 1986. židovskoj sinangogi i 2000. godine islamskoj dža­miji, te molitva za mir pred­stavnika svih religija svijeta u Asizu, rodnom mjestu sv. Fra­nje, 1986. godine. “Svi vjeru­jući ljudi su obavezni na mir preko promjene samoga sebe kroz duh pomirenja i služenja pravdi, a ovo se postiže moli­tvom i meditacijom”, riječi su

Page 67: Posavina [broj 1, maj 2009.]

SELO

3

Page 68: Posavina [broj 1, maj 2009.]

SELO

4

SADRŽAJ