2
Poremećaji tjelesnih tekućina i hemodinamike Voda čini 60-70% ukupne čovjekove tjelesne mase (oko 40 L). Cjelokupna količina vode se dijeli na extra i intracelularnu. Ukupna količina i način raspodjele tekućine čine homeostatsku konstantu . Poremećaji ravnoteže tjelesnih tekućina mogu biti: edem (povećana količina tekućine) i dehidratacija (smanjena količina tekućine). Usljed vaskularnih poremećaja dolazi do krvarenja, embolije, tromboze i infarkta. HEMOKONCENTRACIJA je pojava smanjene količine plazme uz smanjenu količinu intersticijalne tekućine, a očituje se simptomom žeđi (centar za žeđ u hipotalamusu). HYPERVOLEMIA (povećan volumen krvi) nastaje zbog srčane dekompenzacije i bubrežne insuficijencije (dolazi do retencije soli i vode; povećano djelovanje ADH i aldosterona). EDEM -je abnormalno nakupljanje tekućine u međućelijskom prostoru i unutar tjelesnih šupljina (extravaskularni dio), zbog čega tkiva postaju vlažna i nabrekla. Tekućina se može abnormalno nakupljati i u ćeliji – ćelijsko bubrenje (hydropic change). Patogeneza edema Edem nastaje zbog poremećaja odnosa u hidrostatskom i osmotskom pritisku krvi i međućelijskog prostora. 1. povišen hidrostatski pritisak krvi pri srčanoj dekompenzaciji, dolazi do povećnog pritiska u venskom kraju kapilara, te tekućina izlazi iz kapilara; ova promjena je uporedo praćena sa bubrežnom insuficijencijom i retencijom vode, soli i Na (povećana količina aldosterona). 2. snižen koloidno osmotski pritisak krvi zbog hipoalbuminemije; uzrok može biti ciroza jetre (smanjena proizvoda proteina; povećana količina aldosterona) 3. povećan osmotski pritisak u intersticijumu zbog povećane količine Na (retencija Na djelovanjem aldosterona); hyperaldosteronizam zbog bolesti nadbubrežne žlijezde 4. povećana propustljivost krvnog endotela uzrokovan je upalom/medijatorima upale:histamin, eoikosanoidi, bradikinin, interleukini itd.

Poremećaji tjelesnih tekućina i hemodinamike

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Patoloska fiziologija

Citation preview

Page 1: Poremećaji tjelesnih tekućina i hemodinamike

Poremećaji tjelesnih tekućina i hemodinamike

Voda čini 60-70% ukupne čovjekove tjelesne mase (oko 40 L). Cjelokupna količina vode se dijeli na extra i intracelularnu. Ukupna količina i način raspodjele tekućine čine homeostatsku konstantu. Poremećaji ravnoteže tjelesnih tekućina mogu biti: edem (povećana količina tekućine) i dehidratacija (smanjena količina tekućine). Usljed vaskularnih poremećaja dolazi do krvarenja, embolije, tromboze i infarkta. HEMOKONCENTRACIJA je pojava smanjene količine plazme uz smanjenu količinu intersticijalne tekućine, a očituje se simptomom žeđi (centar za žeđ u hipotalamusu). HYPERVOLEMIA (povećan volumen krvi) nastaje zbog srčane dekompenzacije i bubrežne insuficijencije (dolazi do retencije soli i vode; povećano djelovanje ADH i aldosterona).

EDEM-je abnormalno nakupljanje tekućine u međućelijskom prostoru i unutar tjelesnih šupljina (extravaskularni dio), zbog čega tkiva postaju vlažna i nabrekla. Tekućina se može abnormalno nakupljati i u ćeliji – ćelijsko bubrenje (hydropic change).

Patogeneza edemaEdem nastaje zbog poremećaja odnosa u hidrostatskom i osmotskom pritisku krvi i međućelijskog prostora.

1. povišen hidrostatski pritisak krvi pri srčanoj dekompenzaciji, dolazi do povećnog pritiska u venskom kraju kapilara, te tekućina izlazi iz kapilara; ova promjena je uporedo praćena sa bubrežnom insuficijencijom i retencijom vode, soli i Na (povećana količina aldosterona).

2. snižen koloidno osmotski pritisak krvi zbog hipoalbuminemije; uzrok može biti ciroza jetre (smanjena proizvoda proteina; povećana količina aldosterona)

3. povećan osmotski pritisak u intersticijumu zbog povećane količine Na (retencija Na djelovanjem aldosterona); hyperaldosteronizam zbog bolesti nadbubrežne žlijezde

4. povećana propustljivost krvnog endotela uzrokovan je upalom/medijatorima upale:histamin, eoikosanoidi, bradikinin, interleukini itd.

Morfologija edemaKod edema uzrokovanog SLABOŠĆU SRCA dolazi do nakupljanja tekućine u donjim partijama tijela, a uzrok je retencija soli i hipervolemija.Edem uzrokovan BOLEŠĆU BUBREGA nastaje zbog gubitka proteina i zadržavanja Na.

Edem može biti lokalizovani i generalizovani.

1.Generalizovani (difuzni) edem je ANASARKA; tekućina se nakuplja u koži i potkožnom tkivu. Edematozni dijelovi tijela su otečeni, mekani i neelastični (ostaje otisak prsta).Hydrops je nakupljanje tekućine u: hydroperitoneum, ascites (trbušna šupljina), hydrocephalus, hydrothorax).

2. Lokalizovani edem je posljedica otežane venske cirkulacije ili toka limfe, ili je posljedica upalnih procesa (transudat – eksudat).

Page 2: Poremećaji tjelesnih tekućina i hemodinamike

a) Moždani edem nastaje zbog INFEKCIJE, TRAUME, OTEŽANOG VENSKOG PROTOKA u kranijalnoj šupljini. Definiše se kao abnormalno nakupljanje tekućine u intersticijalnom prostoru (vazogenični edem). Citotoksični edem je nakupljanje tekućine u moždanim ćelijama (bubrenje moždanih ćelija). Simptomi: glavobolja, mučnina, povraćanje, pospanost, smetnje vida, a smrt nastaje zbog uklještenja tonsila ili tentorijuma. MAKROSKOPSKI se vide proširene i nabrekle vijuge mozga, brazde i komore su sužene, tkivo je mehano i želatinozno. MIKROSKOPSKI prevladavaju prošireni perivaskulatni (Virchow Robinovi) prostori.

b) Plućni edem je najčešći vid edema, a predstavlja nakupljanje tekućine u plućnim alveolama. Nastaje zbog povećanog hidrostatskog pritiska u plućnom krvotoku (zbog zatajenja lijeve komore). U početku je plućni edem lokalizovan na donjim dijelovima pluća, a vremenom može biti zahvaćeno cijelo pluće. MAKROSKOPSKI su pluća povećana, otežana, sa rezne ploče se cijedi pjenušav tekući sadržaj. MIKROSKOPSKI se vidi tekućina u plućnim alveolama u obliku sitnozrnastog ružičastog taloga sa primjesama deskvamiranim alveolocita , leukocita i eritrocita. KLINIČKI ZNAČAJ ovog edema je u otežanoj plućnoj ventilaciji i nastanu alveolo-kapilarnog bloka. Edemska tekućina je također posložna za nastanak sekundarne infekcije (pneumonia hypostatica).