Upload
ankapur
View
497
Download
15
Embed Size (px)
Citation preview
Poremećaji prometa vode u organizmuPoremećaji prometa vode u organizmu
Doc. Dr Amra Macić - DžankovićDoc. Dr Amra Macić - Džanković
Odjeljci tjelesne tečnostiOdjeljci tjelesne tečnosti
Tjelesne tečnosti su vodene otopine koje mehaničkim pomacima u tijelu (krvotok, limfotok, filtracija) te fiziološkim procesima lučenja i reapsorpcije omogućavaju temeljne biološke komunikacije među tkivima složenog organizma.
Voda zauzima znatan udio u masi tijela. Dva glavna odjeljka: ekstracelularna i intracelularna tečnost; Odjeljak transcelularne tečnosti – tečnost u perikardijalnom,
pleuralnom, peritonealnom, intraokularnom prostoru te cerebrospinalni likvor (sve čine oko 1-2 L tečnosti).
Transcelularnu tečnost čine izlučevine epitelnih ćelija.
Odjeljci tjelesne tečnostiOdjeljci tjelesne tečnosti Tjelesne tekućine otopine su elektrolita i
neelektrolita u vodi. Normalna, odrasla osoba, tjelesne težine
oko 70 kg, sadrži 42 L vode – 60% tjelesne mase.
Od toga 2/3 se nalazi u ćeliji – intracelularna tečnost (28L).
Ostatak oplakuje ćeliju i naziva se ekstracelularna tečnost -14 L (20%).
Granica između ta 2 prostora – ćelijska membrana (osmotska brana).
Ćelijska memebrana ima 2 svojstva: 1. Potpuna propusnost za vodu, ne za
otopljne čestice, i
2. Na –K pumpa.
Odjeljak ekstracelularne tečnostiOdjeljak ekstracelularne tečnosti
Dva odjeljka: Intersticijumska tečnost - ¾
odjeljka, i Intravaskularna tečnost ili plazma –
½ ili oko 3L.
Odjeljci međusobno odjeljeni kapilarnom membranom.
U njoj se nalazi gotovo sav tjelesni natrij (oko 98%) sa pratećim anionima (bikarbonati, hloridi);
Na - nositelj osmolalnosti.
Odjeljak ekstracelularne tečnostiOdjeljak ekstracelularne tečnosti
Intravaskularni prostor: Plazma – tečni dio krvi i
krvne ćelije; Prosječna količina krvi –
8% tjelesne mase ili 5L. Oko 60% čini plazma a
40% eritrociti; Hematokrit (zapremina
eritrocita);
Kretanje tečnosti kroz kapilarnu membranu
Odjeljak intracelularne tečnostiOdjeljak intracelularne tečnosti
Čini oko 40 % tjelesne mase čovjeka;
Sadrži gotovo sav kalij (90%) s pratećim anionima (fosfati i sulfati);
Na u ćeliji ima malo zahvaljujući aktivnom transportu (Na-K pumpa);
Raspodjela tjelesnih tečnostiRaspodjela tjelesnih tečnosti
Dva pravila: Osnovno pravilo – manjak ili višak vode nastao u bilo kojem procesu
raspodjeljuje se tako da trećina otpada na ekstracelularnu a 2/3 na intracelularnu tečnost.
Gubitak natrija iz ekstracelularne tečnosti smanjuje njenu osmolalnost i vodu izvan ćelije pomjera unutar ćelije – uspostavlja se ravnoteža.
Ukupan dnevni promet vode u zdravom odraslom organizmu iznosi 2 - 2.5 L, 3.3% tjelesne mase (kod djece i do 10%;
Raspodjela tjelesnih tečnostiRaspodjela tjelesnih tečnosti Određena je osmotskim silama na ćelijskoj
membrani (osmotska brana). Raspodjela tečnosti kroz kapilarnu
membranu određena je onkotskim i hemodinamskim silama te limfnom drenažom (onkotska brana).
I osmotke i onkotske brane su polupropusne, osmotske za vodu a onkotske za osmolite, vodu a nepropusne za onkotske čestice.
Osmolalna aktivnost – mjeri se koncentracijom osmolita izraženim kao osmolalnost (mOsm/kg otopine) odnosno osmolarnost (mOsm/L otopine);
Onkotska aktivnost – koncentracija onkotski aktivnih čestica – većinom proteina.
Raspodjela tjelesnih tečnostiRaspodjela tjelesnih tečnosti
Promet, sadržaj i koncentracija osmolita usko su povezane sa prometom i regulacijom sadržaja vode (hidracija, hidriranost);
Poremećaji osmolalnost u etipatogenetskom pogledu mogu biti posljedica: Primarnih poremećaja prometa vode, Primarnih poremećaja osmolita.
Tjelesni sadržaj vode određen je uzimanjem vode (pijenjem) i izlučivanjem vode.
Osmolalnost plazme: 285 – 295 mOsm/L
Regulacija sadržaja vodeRegulacija sadržaja vode Centar za žeđ smješten je u
hipotalamusu. ADH omogućava
reapsorpciju vode u distalnim bubrežnim kanalićima;
Hipohidracija – pri negativnoj bilanci vode (smanjen unos ili poećan gubitak);
Hiperhidracija – pozitivna bilanca vode (povećan unos – patološka polidipsija, smanjeno izlučivanje –oligurija, anurija)
Regulacija sadržaja vodeRegulacija sadržaja vode
Hipovolemija ili hipertenzija – hemodinamska regulacija sadržaja vode nadređena je osmotskoj regulaciji;
Promjene osmolita (pozitivan i negativan bilans) uzrokuju anizoosmolalnost i poremećaje hidracije.
Uzroci i mehanizmi odgovorni za Uzroci i mehanizmi odgovorni za anizoosmolalnostanizoosmolalnost
Uzrok Osnovni mehanizam
Pozitivan i negativan bilans vode Kompenzatorne promjene prometa Na i drugih aniona;
Pozitivan i negativan bilans natrija Kompenzatorne promjene prometa i preraspodjele vode;
Hiperglikemija Glukoza djeluje kao osmolit u ekstracelularnom prostoru; hiperglikemija – hiperosmolarnost plazme;
Drugi uzroci: trovanja unos osmolita
Etilenglikol – hiperosmolarnost;Manitol, unos hiperosmolarnih tekućina, parenteralna prehrana, infuzije glukoze;
Osmolalni i hidracijski poremećaji u tijeluOsmolalni i hidracijski poremećaji u tijelu
Poremećaj Mehanizam nastanka
Ćelijski edem Hipoosmolalnost van ćelije – ulazak vode u ćeliju; reverzibilno je stanje;
Edem – međućelijski Izoosmolalno povećanje volumena međućelijskog prostora; edem povećava krvni pritisak te usporava difuziju gasova i supstrata;
Hipovolemija Smanjenje volumena krvi;
Hipervolemija Povećanje volumena krvi;
Hiperosmolalnost Povećanje osmolalnost ekstracelularnog prostora >295 mOsm/L; može biti izohidracijsko, hipohidracijsko i hiperhidracijsko;
Hipoosmolalnost Smanjenje osmolalnosti ekstracelularnog prostora < 285 mOsm/L; može biti izohidracijsko, hipohidracijsko i hiperhidracijsko;
Hipohidracija Smanjenje sadržaja vode u organizmu; izoosmolalno, hipoosmolalno i hiperosmolalno;
Hiperhidracija Povećanje sadržaja vode u organizmu; izoosmolalno, hipoosmolalno i hiperosmolalno;
Osmolalni poremećaji hidracijeOsmolalni poremećaji hidracije
Izoosmolalni poremećaji hidracije: Izoosmolalna hipohidracija – npr. sniženje CVP, sniženje krvnog
pritiska, refleksna tahikardija; Izoosmolalna hiperhidracija - npr. razni oblici ekstracelularnog
edema;
Hiperosmolalni poremećaji hidracije: Hiperosmolalna hipohidracija – primarni manjak vode; hipertermija,
tromboze, smanjenje ICP; Hiperosmolalna hiperhidracija – preko osjećaja žeđi, polidipsija i
zadržavanje vode pomoću ADH-mehanizma;
Hipoosmolalni poremećaji hidracije: Hipoosmolalna hiperhidracija – višak vode, povećanje volumena
ekstracelularnog prostora, povećanje hidrostatskog pritiska; Hiperosmolalna hiperhidracija – manjak Na i pratećih aniona;
Patogeni učinci poremećaja osmolalnosti i Patogeni učinci poremećaja osmolalnosti i hidracijehidracije
Poremećaj osmolalnosti Simptomi i znaci
Hipoosmolalni edem ćelije Anoreksija, mučnina, povraćanje, mišićni grčevi, epilepsija, letargija, apatija, konfuzija, smanjen senzorij;
Hiperosmolalna dehidracija i smežuranje ćelije
Iritabilnost, grčenje, epilepsija, koma, intrakranijalno krvarenje;Promjene ćelijskog metabolizma (proizvodnja endogenih osmolita, pokretanje kataboličke reakcije);
Osmotska ravnoteža između intracelularne i Osmotska ravnoteža između intracelularne i ekstracelularne tečnostiekstracelularne tečnosti
Uticaj različitih koncentracija nepermeabilne rastvorene Uticaj različitih koncentracija nepermeabilne rastvorene supstance u ekstracelularnoj tečnosti – supstance u ekstracelularnoj tečnosti – izotonični, hipotonični i izotonični, hipotonični i hipertonični rastvori.hipertonični rastvori.
? ? ?? ? ?