364
POREKLO I DEGRADACIJA Napisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš Bogdanović, [email protected], 064-15-15-092 Beograd Oktobar 2002. (U kompjuterskom formatu ove knjige nedostaju neke sheme, mape i slike, koje se inače nalaze u štampanom izdanju iste knjige.) 7 1

Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

POREKLO I DEGRADACIJA

Napisao:

Miloš Bogdanović

Recenzenti:

Dr Svetozar SinđelićDr Miloje Rakočević

Lektor:

Marija Bogdanović

Izdavač:

Miloš Bogdanović, [email protected], 064-15-15-092

Beograd

Oktobar 2002.

(U kompjuterskom formatu ove knjige nedostaju neke sheme, mape i slike, koje se inače nalaze u štampanom izdanju iste knjige.)

7

1

Page 2: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

POREKLO I DEGRADACIJA

Predgovor autora

Publikacija "Poreklo i degradacija" napisana je kao jedan interdisciplinarni pokušaj da se odgovori na neka od najvažnijih pitanja, koja čovek postavlja o svom poreklu i poreklu svega živog i neživog, ali na koja naučnici često bivaju sputani da odgovore, ne zbog nedostatka sposobnosti, sredstava ili metodologije, već zbog jakih ideoloških faktora. Često govorimo o tamnom srednjem veku kao primeru zarobljene ljudske svesti, nesvesni da smo i danas prožeti tabuima i dogmama, koji možda imaju drugačiju formu, ali ne i drugačiju snagu nad slobodom uma čoveka savremenog doba. Ako smo slobodni i hrabri u razmišljanju, doći ćemo do one interdisciplinarne suštine, koja će nam pomoći da prepoznamo principe savršenstva stvorenog sveta, svrhe njegovih odnosa, a zatim i principe degradacije, koji prožimaju razne pojave u našem svetu, od jezika kojim govorimo, odnosa u ljudskoj zajednici, do ljudskog genoma i njegovih degradiranih, isprva savršenih sposobnosti i moći. Videćemo da ne postoji progresivna evolucija. Postoji degradacija onoga što je prvobitno stvoreno savršeno. To nam otkrivaju i psihologija, i lingvistika, i genetika. Oni nam ukazuju na stvarni smisao čovekovih sposobnosti i moći, ne kao pukog sredstva njegove borbe za opstanak, već kao izraz uzvišenog smisla čovekovog postojanja, a to je da živi služeći i voleći druge. Na kraju, odgovorićemo na pitanje - šta čovek može da uradi svojom voljom da se odupre principima degradacije, koliko to do njega stoji.

Miloš Bogdanović

2

Page 3: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

UTICAJ IDEOLOGIJE NA NAUKU

PRITISAK VLASTI I UTICAJ MIŠLJENJA VEĆINE

U vreme francuske revolucije uhapšen je i poslat u zatvor tadašnji najpoznatiji hemičar Lavoazije. Njegov prijatelj, matematičar La Granž, molio je i preklinjao vlasti da ga puste, objašnjavajući da je on naučnik koji treba da završi neke veoma važne eksperimente.

Kofenal, predsednik suda, odgovorio je rečima koje se nisu čule ni od inkvizitora:

"Francuskoj republici nisu potrebni naučnici."

I Lavoazije je giljotiniran.

Uticaj ideologije na nauku je kroz istoriju uvek bio srazmeran slabosti ljudskog karaktera, pa na njega nije imuna ni novija istorija. Teorija relativnosti je iz fašističke Nemačke bila proterana kao "jevrejska nauka", dok je u isto vreme iz Sovjetskog Saveza bila proterana kao "produkt buržoaske svesti". U Sovjetskom Savezu je takođe zbog ideoloških razloga bila podržana Lisenkova genetika. Ona je pogrešno tvrdila da organizmi mogu da se prilagode sredini u kojoj žive i da se usled toga stečene promene beleže u nasleđe. Komunistička ideologija je takvim shvatanjem opravdavala svoju totalitarnu vlast kao neophodnu za formiranje odgovarajuće ljudske svesti, jer, ako postoji nasleđivanje stečenih osobina, "ljudi koji žive u socijalističkom društvu pretvaraće se u socijalističke ličnosti".

U pokušaju da odgovori na pitanje nastanka sveta i porekla života, nauka je više nego u bilo kom drugom pitanju bila objekat uticaja vladajuće ideologije.

Ne želeći da svojim slobodoumnim razmišljanjem izgubi odobravanje većine, kao i svoja postojeća prava u društvu i politički uticaj, čovek je

3

Page 4: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

sklon da bez kritičkog preispitivanja prihvata teorije koje zastupa vladajuća ideologija, i da zatim te teorije pogrešno proglašava naučnim činjenicama.

Onu istu upornost i isključivost koju je u srednjem veku pokazivalo papstvo u odbrani tadašnjeg naučnog shvatanja da je Zemlja centar sveta oko koga se okreće Sunce, pokazuju i danas mnogi koji sebe zovu naučnicima kada je reč o pojedinim savremenim popularnim shvatanjima.

Još uvek smo svedoci kako se kreacionistički model stvaranja "Bog reče i postade" proglašava religioznom dogmom, dok se evolucionistički model stvaranja "Slučajno se ništa pretvorilo u nešto" ne smatra dogmom, već proglašava naučnom istinom, bez obzira što je sam po sebi besmislen.

U SUŠTINI - MORALNA DILEMA

Međutim, najveću prepreku u dolaženju do nepristrasnog odgovora na pitanje - šta je istina, čoveku ne predstavlja uticaj javnog mnjenja, niti političkim sredstvima nametana ideologija, već unutrašnje iskušenje susreta sa sopstvenom moralnom i duhovnom odgovornošću, koju on ima ukoliko iza stvaralačkog akta zaista stoji božanska ličnost Tvorca.

Shvatanje da je stvaranje sveta i samog čoveka izraz voljne namere Tvorca, nameće pitanje:

"Da li to znači da Tvorac ima plan i za život čoveka koga je stvorio? Da li je moj život u skladu sa Božjim planom i Božjim zakonom?"

Vezu između čovekovih motiva i njegove objektivnosti u dolaženju do ispravnih rezultata razmišljanja, jedan naučnik je objasnio na primeru rešavanja zadataka iz matematike:

"Oko pitanja koliko su dva i dva, niko ne pravi probleme, jer to nikoga moralno ne obavezuje. Odgovor na to pitanje ne zahteva od vaše savesti da korigujete svoje ponašanje.

4

Page 5: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Međutim, recite vi svojoj deci da, na primer, ako je dva plus dva jednako četiri, onda neće smeti da gledaju crtani film.

I videćete da će se pojaviti problemi u računu!"

Ako postoji Stvoritelj života, onda postoji i odgovornost čoveka pred Onim ko mu je dao život. Nameću se pitanja koja su neprijatna neodgovornom ljudskom srcu:

"Šta sam uradio od života koji mi je darovan? Da li sam druge ljude i sebe zloupotrebljavao pokušavajući da život što više iskoristim za sebe, ili sam odgovarao na potrebe života služeći drugima?! Da li i dalje smem da slobodno kršim principe Božjeg zakona? Hoću li zato odgovarati pred Bogom, ako Bog postoji?!"

Takva razmišljanja su verovatno mučila i jednog mog prijatelja, koji je pokušao da ospori model stvaranja postavivši mi pitanje:

"Da li ti uopšte znaš koliko je jedna ćelija savršena?

Kako možeš verovati da je takvo savršenstvo stvorio Bog?"

Naravno, ako je nešto toliko savršeno da je neverovatno da bi ga tako savršenim stvorio sam Bog, kako onda tek može takvo savršenstvo da nastane nenamerno i slučajno, iz prašine i blata?!

Ako je apsurdno verovati u čudo da je svet i život stvorio Bog, nije li još veći apsurd verovati da se takvo čudo moglo desiti slučajno, samo od sebe?!

Dakle, za one koji razmišljaju, istina o Bogu kao Stvoritelju nije nešto do čega se dolazi, nego nešto čemu se čovek mora odupreti, ukoliko želi da ostane ateista.

5

Page 6: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

U sovjetskom priručniku za nastavnike o vođenju nastave biologije, nalaze se sledeća uputstva koja je trebalo da sačuvaju učenike od iskušenja da slavu stvorenog sveta pridaju Bogu:

"Prihvaćeni raspored materijala po godinama obučavanja je potpuno opravdan. Upoznavanje učenika sa evolucionim učenjem u I razredu srednje škole ... pomaže da se usvoji i razvije istorijski pristup izučavanju problema koji predstavljaju sadržaj kursa II razreda. Bez takve pripreme u formiranju već gotovih pogleda na svet, ćelija, sa njenim izuzetno prefinjenim strukturama, samoregulacijom funkcija, samoreprodukcijom, biološkom sintezom belančevina i predajom naslednih informacija, mogla bi za neupućenog da liči na neko čudo, i mogla bi da ostavi mistične utiske. Izučavanje darvinizma već u I razredu srednjih škola obezbeđuje pravilno poimanje ćelije, kao rezultat prirodne selekcije."

Drugim rečima, savršenstvo stvorenog sveta nameće postojanje razumnog Bića koje je taj svet premudro stvorilo, pa je potrebno na vreme u ljudski um ubaciti predubeđenja, da bi on slavu koja pripada Stvoritelju pridao "svetom slučaju, svetoj verovatnoći i svetom vremenu".

U ljudskom umu dolazi do sukoba između dve životne filozofije, dva životna principa - dobra i zla, i u tom kontekstu između dva modela stvaranja: modela slučajnog nastanka života, koji se danas u savremenom obliku zove teorija organske evolucije (koji duhovno i moralno ne obavezuje), i modela namernog stvaranja života (koji je plod Božje ljubavi i moći), koji se zove kreacionistički model, ili model stvaranja.

Ta dilema nije iskušenje samo čoveka današnjice. Oko tri hiljade godina stara knjiga Solomunovih mudrosti otkriva nam vekovnu vezu između čovekovih moralnih principa i njegovih stavova o poreklu i budućnosti života:

"Jer oni (nepravednici) krivo misle i ovako mudruju:

6

Page 7: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Kratkovek je i tužan život naš i nema leka kad čoveku dođe kraj i još nije poznat ko bi se iz Podzemlja izbavio. Mi smo deca pukog slučaja i kasnije ćemo biti kao da nikad nismo ni bili, jer samo je dim ono čime dišu naše nosnice, a misao je tek iskra od kucaja našeg srca. Iz naše smrti nema povratka, zapečaćeno je i niko se ne vraća. Zato hodite ovamo! Nauživajmo se odabranih vina i mirisa i neka nas ne mimoiđe nijedan cvet prolećni, okružimo se ružama pre nego što uvenu. ...

Neka naša snaga bude zakon pravde, jer ono što je slabo nije ni za šta. Postavimo zasedu pravedniku jer nam smeta i protivi se našem ponašanju, prebacuje nam prestupe protiv Zakona. On je ukor utelovljeni našim mislima, sama njegova pojava tišti našu dušu. Život njegov nije kao u ostalih i njegovo je ponašanje nastrano.

Tako oni misle, ali se varaju, jer ih zloća njihova zaslepljuje. Oni ne znaju tajne Božje, jer je Bog stvorio čoveka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti. A đavolovom je zavišću došla smrt u svet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju."

RAZLIKE IZMEĐU DVA MODELA NASTANKA ŽIVOTA

Podsetimo se na razlike između dva pomenuta modela nastanka sveta i života:

Prvi je kreacionistički, ili model Božjeg stvaranja sveta koji zastupaju monoteističke religije.

Prema kreacionizmu - život nastaje iz života; Bog je stvorio vreme i prostor, svet i život za relativno kratko vreme. Samo delo stvaranja je plod Božje ljubavi, a sama ljubav predstavlja smisao svih odnosa u stvorenom svetu, ali i uslov opstanka njegove harmonije. Međutim, kako u pravoj ljubavi nema moranja, Bog je dozvolio odmetništvo, koje je zatim na stvoreni svet navuklo prokletstvo besmisla, stradanja i smrti. Božji plan spasenja omogućava čoveku povratak ka Bogu, i obnovu grehom oskrnavljenog sveta i života.

7

Page 8: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Nasuprot kreacionističkom modelu, evolucionistički model ne priznaje degradaciju, već zastupa evoluciju sveta i života koji je navodno slučajno nastao iz nežive materije, kao plod slučajne interakcije molekula. Evolucionistički model ne podrazumeva opšti smisao dešavanja (međusobnu službu) u vremenu i prostoru; sve je stvar slučaja koji za dovoljno dugo vreme kroz mutaciju i selekciju evoluira niže oblike u složenije organizme.

Kako evolucionistički model ne podrazumeva postojanje božanske stvaralačke ličnosti, on, za razliku od kreacionističkog modela, ne pokreće pitanje čovekove duhovne i moralne odgovornosti pred božanskim bićem, pa je upravo zato veoma omiljen.

POTREBE SAVREMENOG ČOVEKA ZA EVOLUCIONOM FILOZOFIJOM

Prvu polovinu devetnaestog veka zapadni svet odlikuje duhovni kolaps koji je zabeležen u svoj religioznoj štampi toga vremena. Ljudska savest je kiptela za slobodom od pritiska autoriteta Biblije i Božjeg zakona. Kao što je Bog rekao u Pismu o svom narodu: "Napisah mu velike stvari u zakonu svom, ali mu se čine kao nešto tuđe." (Osija 8,12), tako je i zapadni svet počeo da oseća prezir prema nauci koja mu je ranije bila izvor njegovog blagostanja i sigurnosti.

Duh izopačenog racionalizma i Darvinova teorija evolucije pružili su čovekovoj savesti izgovor da odbaci Boga kao Stvoritelja sveta i Bibliju kao autentično otkrivenje Božje volje. Materijalizam na Zapadu i marksizam na Istoku pružili su čoveku odrešene ruke da u ime navodne borbe za opstanak legalizuje sebičnost i greh kao vrlinu, a da veru u Boga proglasi fikcijom otuđenog uma.

8

Page 9: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

PITANJA KOJA NAM SE NAMEĆU

Nameću nam se razna pitanja na koje ćemo pokušati da damo odgovor u sledećim poglavljima: Da li je vera u Boga zaista fikcija otuđenog uma? Da li čovek u svojoj prirodi ima potrebu za izmišljanjem Boga kao objekta svoje psihološke sigurnosti? Da li je čovek izmislio Boga ili Bog čoveka? Da li su naučna saznanja u sukobu sa verovanjem u Boga i biblijskim izveštajem o šestodnevnom stvaranju Zemlje i života na njoj? Kakva je razlika između naučnog saznanja, naučne teorije i istine? Da li je i evolucionista vernik? Kakva ograničenja u spoznanju istine trpi čovek koji veruje u sebe a ne u Boga? Da li smo spremni da prihvatimo život kao dar velikog Darodavca ili svest o Darodavcu koji nas voli, izaziva traumu naše ohole prirode? Da li je logično da verujemo i u Boga i u teoriju evolucije? Da li je teorija evolucije u sukobu sa Biblijom i zdravim razumom? Da li su više biljne i životinjske vrste prilagodljivije nepovoljnim uslovima od nižih vrsta? Kako saznanja genetičke nauke osporavaju teoriju evolucije? Da li naučna saznanja potvrđuju evoluciju ili degradaciju života na Zemlji? Kakve su posledice velikog Potopa i degradacije života na Zemlji? Zašto su izumrli dinosaurusi i 99% vrsta koje danas nalazimo samo u fosilima? Kakvu fizičku, intelektualnu i duhovnu degradaciju je čovek doživeo padom u greh? Zašto smo svedoci degradacije ljudskog govora (gubitka glasova, padeških oblika, vremena, uprošćavanja strukture reči i rečenice, bogatstva nekadašnjih jezika...), a ne njegove evolucije? Zašto sebičnost nije svrhovita egzistencijalnim interesima čoveka i zašto ona osporava teoriju evolucije? Kako to da će čovek radi užitka biti sklon da žrtvuje svoju egzistenciju i sam svoj život? I na kraju, koje je najvažnije čovekovo životno pitanje?

DA LI JE BOG STVORIO ČOVEKA ILI ČOVEK BOGA

RADOZNALOST - DA LI SMO ISTINOLJUBIVI ILI ZABLUDOSTRAŠLJIVI

Pre nego što postavimo ijedno pitanje, potrebno je da preispitamo motive koji nas rukovode u traženju odgovora. Da li nam je do istine zaista stalo?

9

Page 10: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Da li je naše razmišljanje posledica pokušaja da opravdamo svoje postojeće stanje ili je ono plod iskrene želje da ostvarimo promenu i napredak u poznanju istine. Da li smo spremni da istinu prihvatimo ma kakva da je? Šta za nas predstavlja validan dokaz? Da li uopšte dozvoljavamo Bogu da nam otkrije istinu o sebi, ako postoji?

Mnogi koji su iskreni u svojoj radoznalosti nisu svesni da ih i pored njihove iskrenosti rukovode pogrešni motivi. Oni su radoznali, ali ih ne pokreće ljubav prema istini, već strah od zablude.

Umesto da budu istinoljubivi, oni su zabludostrašljivi.

Kako su pokrenuti sumnjom i skepticizmom umesto pravom ljubavlju, takvi ljudi nikada nisu zadovoljni jednostavnim objašnjenjem stvarnosti, već uvek imaju pitanje: "Nije to tek tako jednostavno kao što izgleda! Ko zna šta se iza toga krije?!" Svaki odgovor koji dobijaju na već postavljena pitanja nameće im samo još više novih pitanja i tako oni postaju još više zbunjeni.

Kada jednom krenu stazom skepticizma i izopačenog racionalizma, pojedinci dolaze dotle da sumnjaju u sve i zaključuju da je sve iluzija.

Da bi sebe učinili neodgovornima pred glasom svoje savesti, pojedini su morali da relativizuju sasvim jasne životne istine do te mere da su se na kraju izgubili u moru pretpostavki i mogućnosti.

Takve osobe često izražavaju sumnju u postojanje Boga zato što svojim ograničenim moćima nisu u stanju da Ga shvate.

Tačno je da nismo u stanju da spoznamo neke božanske atribute. Nije nam jasno kako je Bog stvorio vreme i prostor; kako je On sveprisutan; kako održava zakon gravitacije, itd. Međutim, nama nisu jasni ni mnogi ljudski atributi. Meni zaista nije jasno kako uspevam da po svojoj volji pokrećem svoje ruke i noge, ali to ipak uspevam. Nije mi jasno mnogo što šta, pa, opet, da li ima smisla da dovodim u pitanje svoje postojanje zato

10

Page 11: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

što nisam u stanju da sebi objasnim mnoge procese u svom organizmu?! One istine koje su za nas neshvatljive, nisu ni od značaja za naše razumevanje. One istine koje su za nas važne, one su i shvatljive, ali je problem što najčešće ne želimo da ih shvatimo jer zahtevaju da reformišemo svoj karakter i da preuzmemo na sebe svoju životnu odgovornost. Mnogi zato propadaju, jer dok pokušavaju da shvate neshvatljive i nebitne istine, zanemaruju one shvatljive istine koje su važne za ostvarenje njihove životne sreće i blagostanja.

Istina o stvaralačkom delu i karakteru Božje nesebične ljubavi je shvatljiva i važna istina, jer su svi odnosi u stvorenom svetu predviđeni da budu u skladu sa karakterom nesebične službe drugome. Upravo je atribut greha neshvatljiv. Kada bi grešno ponašanje moglo da se stvarno razumno opravda, onda ono više ne bi bilo grešno već dobro ponašanje.

Mnogi opravdavaju odbacivanje istine o Bogu rečima da ne mogu da veruju u ono što ne vide. Međutim, čoveku je dat razum upravo zato da bi mogao da veruje u ono što ne vidi, a i da ne bi bio prevaren onim što vidi. Mi verujemo u mnoge stvari koje nikada nismo videli; verujemo u istorijske događaje, razna prostranstva i mnogo što šta što nismo nikada videli.

Takođe, mi ne verujemo ni u sve što vidimo. Kada bi verovali u sve što vidimo, bili bismo prevareni prvim crtanim filmom. Poverovali bismo da postoji Paja Patak zato što na televizoru vidimo njegov lik i čujemo njegov glas. Razum nam je dat upravo zato da bismo se njime uzdigli iznad sopstvenog iskustva.

Ako su naši ideali ograničeni našim već ostvarenim iskustvom, ne postoji način da ostvarimo više i veće iskustvo. Najčešće nas oholost ometa da svoje ideale uzdignemo iznad sopstvenog iskustva, jer pravi ideali čine da se u njihovom svetlu osećamo sićušni i slabi, i tako oni svojom uzvišenošću ugrožavaju našu samodovoljnost. Upravo zato što ne žele da uznemiravaju svoju savest onim što bi mogli da učine a neće, ljudi

11

Page 12: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

odbacuju istinu o Bogu kao i sve one teorije i stavove koji bi ih osvedočavali o njihovu životnu odgovornost.

Ako postoji Bog, realno je da On želi da istinu o sebi, svom postupanju i karakteru otkrije čoveku. Ako Bog postoji, realno je da On ima šta da kaže čoveku.

Pitanje je samo, da li je čovek voljan da se ponizi sa svojim ličnim pretpostavkama do te mere da bi uopšte mogao čuti glas apsolutne Istine?

Da li je čovek voljan da se ponizi pred Bogom do te mere da bi Božji glas nadjačao glas njegovih ličnih strahovanja i sebičnih želja i da bi mu tako On otkrio istinu o sebi i smislu života i sveta koji je stvorio?

SVI LJUDI SU VERNICI

Svi ljudi su vernici. Razlika između ljudi postoji samo u objektu njihove vere. Čak i onaj ko iskreno misli da ne veruje ni u Boga, ni u sebe, ni u druge, zapravo veruje. U koga? U sebe! Zato što se uzda u sebe (sopstvene motive i sposobnosti), dok donosi sud o tome da ne veruje u sebe. On se i dalje oslanja na sebe, što u biblijskom smislu pojma vere znači da veruje u sebe.

Da se ne oslanja na sebe, on ne bi mogao biti ni razočaran sobom.

Kada on kaže da ne veruje u sebe, izražava sumnju u smislenost svog oslanjanja na sebe jer je svestan koliko je puta sam sebe izneverio. Ali, on ne poznaje neki drugi objekat poverenja da bi mogao da tvrdi da je on dostojan poverenja, pa zato kaže da ne veruje ni u koga.

Dokle se god bude oslanjao na sebe (i samim tim na svoje ograničene sposobnosti i grešne porive), umesto da veruje u Boga, njegova vera u sebe će donositi svoj tragičan plod kroz neuspeh, obeshrabrenje i sumnju u sebe. Sumnja u sebe je vrlo negativna jer unapred čoveku oduzima snagu za životnu borbu i pobedu. Kada bi čovek podigao pogled ka Bogu,

12

Page 13: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

on ne bi više mogao da se razočara u sebe, jer ne bi više ni tražio od sebe ono što sam sebi nije sposoban da pruži.

Na žalost, čovek ne samo što je sklon da iz oholosti prezre veru u Boga, nego je sklon da zabludom i drugim odbrambenim mehanizmima izbegava susret sa bolnom istinom o besmislenosti vere u sebe. Ko god sa gnušanjem gleda na religiju kao na plod ljudske gluposti, morao bi sa još većim gnušanjem da gleda na čoveka i njegovo jadno stanje u kojem on ima potrebu da se "hvata za slamčicu" i izmišlja sebi bogove i umišlja veru u njih.

Razumeli smo da oni koji tvrde da ne veruju ni u koga, ipak veruju u sebe. A da li oni koji veruju u Boga, zaista veruju u Boga?

Iz ateističke perspektive, oni koji veruju u Boga zapravo veruju u sebe jer se uzdaju u sebe, tj. oslanjaju na svoju prirodu i svoje motive i sposobnosti verovanja. Iako oni tvrde da veruju u Boga, oni zapravo umišljaju veru u Boga, jer po ateizmu - Bog ne postoji.

Činjenica je da čovek ima potrebu da izmišlja sebi bogove, kojima će kod sebe podražavati osećanje sreće i sigurnosti. Ali ta njegova sklonost ne isključuje mogućnost postojanja stvarnoga Boga. Upravo ona svojom patologijom i otkriva čovekovu stvarnu i pravu potrebu za Bogom.

Da li je čoveku potreban pravi Bog?

On mu je potreban upravo zato da bi ga oslobodio od njegove sklonosti da izmišlja sebi lažne bogove. Dok je čovekov odnos sa lažnim - izmišljenim bogovima zasnovan na sebičnosti (opterećenosti), njegov odnos sa pravim Bogom bi trebalo da bude zasnovan na nesebičnoj ljubavi. Ali kako pronaći pravog Boga među tolikim izmišljenim bogovima?

Nema sumnje da između bogova koje je izmislio čovek i Boga koji je stvorio čoveka, u ljudskom umu često dolazi do konflikta.

13

Page 14: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Kako saznati koji je pravi, a koji je izmišljeni Bog? Kako pronaći pravoga Boga?

Kako u svetu postoji hiljade radikalno različitih religioznih verovanja, realno je da čovek ima sklonost da umišlja veru u Boga. Da se Bog u svim pomenutim učenjima zaista otkrio, ne bi među njima postojale suštinske razlike kakve vidimo da postoje. (Koriste se isti religiozni pojmovi, ali imaju radikalno različito značenje.)

KAKO ČOVEK SEBI IZMIŠLJA BOGOVE?

Bogovi koje čovek izmišlja ne nastaju slučajno u njegovoj glavi. Oni su logičan proizvod njegove psihološke potrebe za osećanjem vrednosti, pravednosti, pripadnosti, voljenosti, moći, itd. (Psihološka satisfakcija je zasnovana na promeni osećanja, za razliku od duhovne, koja je zasnovana na promeni pobuda, karaktera.) Ti bogovi, tj. idoli, moraju da ispune osnovne psihološke uslove da bi u ljudskom umu dobili očekivanu funkciju.

1) Da bi izazvali tražena osećanja, objekti obožavanja moraju da imaju takve osobine kakve odgovaraju čovekovim psihološkim potrebama. (Paganski bogovi imaju upravo osobine vrednosti i moći kojima teži sebično srce, a poseduju karakter i motive samih grešnika.)

2) Objekti obožavanja moraju da budu objavljeni i otkriveni na način koji će izazvati tražena osećanja. Oni se otkrivaju putem slika, kipova i meditacije, dakle, na načine kojim se direktno deluje na osećanja i tako zadovoljavaju potrebe čovekove telesne prirode.

3) Uslov dobijanja traženih osećanja jeste identifikacija čoveka sa objektom obožavanja, preko vrednosti koja predstavlja zajedničku sponu između čoveka i njegovog objekta obožavanja. Funkciju pomenute vrednosti može imati zajednička osobina ili zajednički cilj između čoveka i njegovog objekta obožavanja, zatim odgovor na zadatak koji stavlja božanstvo pred čoveka (magija, rituali, žrtva, dobra dela...), kao i

14

Page 15: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

odgovarajući "pedigre", vrednost zasnovana na pripadnosti određenoj grupi, rasi, naciji, familiji itd.

4) Da bi identifikacija bila uspešna, objekat obožavanja mora biti koliko god je to moguće nedeljiva svojina subjekta obožavanja. Materijalista će uzviknuti "to je (samo) moj novac", nacionalista "to je (samo) moja (naša) nacija", mnogobožac će reći "to je (samo) moje (naše) božanstvo", a tradicionalista "to je (samo) moj (naš) svetac".

Postojanje lažne religioznosti i umišljene vere u boga ne može osporiti postojanje stvarnog Boga, kao što ni postojanje falsifikovanih novčanica ne može osporiti postojanje pravih. U svetu u kome se falsifikuju sve njegove vrednosti čovek treba da upotrebi razumne kriterijume da bi razlikovao original od falsifikata. Između originala i falsifikata postoji ne samo razlika u formi, ona je čak nebitna, već u funkciji.

UPOZORENJE NA ISKUŠENJE

Ako postoji pravi Bog, realno je da će On, da bi sačuvao čoveka od umišljene vere u lažne bogove, da mu skrene pažnju na tu njegovu sklonost. I ne samo da će ga opomenuti na opasnost lažne religioznosti, nego pravi Bog čoveku nikada ne bi smeo da pruži takva otkrivenja svoga karaktera kakva bi ga navela da u Njemu traži odgovor na svoje psihološke potrebe (koje traže samo osećajnu a ne stvarnu sigurnost). Pravi Bog će u svom spasonosnom aktu osloboditi čoveka od njegove sklonosti da Ga vara izmišljanjem sebi lažnih bogova.

Za razliku od nebiblijskih religija koje su nekritične prema čovekovoj sklonosti da izmišlja sebi lažne bogove (što se može videti u njihovoj toleranciji prema različitim predstavama o Bogu), biblijsko otkrivenje upozorava čoveka na njegovu sklonost samoobmane već u Prvoj zapovesti Božjeg moralnog zakona:

"Nemoj imati drugih Bogova uza me." (2.Mojsijeva 20,3)

15

Page 16: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

"Znamo da idol nije ništa na svetu i da nema drugoga Boga osim jedinoga, jer ako i ima koji se bogovi zovu, ili na nebu ili na zemlji, kao što ima mnogo bogova i mnogo gospoda..." (1.Kor. 8,4-5)

Biblijski Bog upozorava na sklonost čoveka da u drugim ljudima traži objekat psihološke sigurnosti (boga) i zato kaže:

"Ovako veli Gospod: Da je proklet čovek koji se uzda u čoveka, i koji stavlja telo sebi za mišicu, a od Gospoda odstupa srce njegovo. Blago čoveku koji se uzda u Gospoda i kome je Gospod uzdanica." (Jeremija 17,5.7)

"I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan Otac koji je na nebesima. Niti se zovite učitelji jer je u vas jedan učitelj Hristos. A najveći između vas da vam bude sluga, jer koji se podiže poniziće se, a koji se ponižuje, podignuće se. A vi ste svi braća." (Matej 23,9-12.8)

Da ne bi pao u iskušenje da stavlja čoveka na mesto Boga, čoveku je čak zabranjeno da se klanja drugom čoveku, pa čak i anđelu:

"A kad Petar šćaše da uđe, srete ga Kornelije, i padnuvši na noge njegove pokloni se. I Petar ga podiže govoreći: Ustani, i ja sam samo čovek." (Dela 10,26)

"Gle, nemoj, jer sam i ja sluga kao i ti i braća tvoja proroci i oni koji drže reči knjige ove, Bogu se pokloni." (Otkrivenje 22,9)

Da čovek ne bi sebe stavio na mesto Boga i glas svoga srca na mesto apsolutne istine, Bog je uputio upozorenje:

"Ko se uzda u svoje srce, bezuman je; a ko hodi mudro, izbaviće se." (Priče 28,26)

Takođe, biblijski Bog nas upozorava na našu sklonost da samim stvarima ili prirodnim zadovoljstvima pridajemo funkciju spasenja:

16

Page 17: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

"Kad raste bogatstvo, ne dajte da vam srce prione za njega."

"Jer mnogi o kojima sam vam više puta govorio a sada i plačući govorim žive kao neprijatelji Hristovog krsta. Njihov kraj je propast; trbuh je njihov bog a slava im je u sramoti; oni misle samo na zemaljsko." (Psalam 62,10; Filibljanima 3 18-19)

Ne samo što Sveto pismo rečima upozorava na iskušenje čoveka da gradi umišljenu veru u boga, ili u razne idole i objekte zadovoljavanja, nego ono iznosi karakter pravog Boga i Njegovu nauku u svetlu koje je svojim smislom i sadržajem sasvim u sukobu sa psihološkim mehanizmima formiranja umišljene vere.

NEOČEKIVAN I SUPROTAN KARAKTER

1) Biblijski Bog svojim karakternim osobinama ne zadovoljava čovekove psihološke potrebe. On svojim osobinama, koje su otkrivene i definisane Njegovim zakonom, upravo ukorava sve ono što bi čovek po svojoj prirodi želeo, a stavlja na njega teret dužnosti i odgovornosti koje on po svojoj prirodi svakako nije voljan da prihvati. Bog traži od čoveka da spontano iz srca ljubi svoje neprijatelje (Matej 5,44), a uz sve to da bude ponizan i radostan (Fil.4,4-5). Ko bi izmislio takve zahteve? Jasno je da su oni suprotni ljudskoj prirodi.

Božji karakter je suprotan ljudskim očekivanjima. Bog voli grešnika, a ne voli greh, dok ljudi vole greh, a preziru grešnike, i zato predstavljaju Boga suprotno biblijskom otkrivenju, kao da je On liberalan prema grehu a tiranin prema grešniku.

U Svetom pismu, sila koja predstavlja najveću manifestaciju zla na zemlji, nosi naziv "zver". Sledeći principe ljudske psihologije, "zver" se može pobediti samo nekom "silnijom" i "agresivnijom" životinjom od same "zveri". Međutim, Pismo uči da se "zver" može pobediti samo "krvlju Jagnjetovom" (Otkrivenje 12,11). Umesto moćnog orla, ili neke

17

Page 18: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

druge zveri, na prestolu Božje slave, u centru nada pravednih je bezazleno i bezgrešno Jagnje (Otkrivenje 21,23-24). Ono kao znake svoje pobede pokazuje znake svog poniženja, rane sa krsta Golgote. I kada Ga izbavljeni budu pitali: "Odakle ti rane na rukama?, odgovoriće: Dobih ih u kući prijatelja svojega." (Zaharija 13,16)

SPOZNANJE BOGA BEZ PSIHOLOŠKE SATISFAKCIJE

2) Da bi odgovorili na čovekovu potrebu za određenim osećanjima, objekti obožavanja moraju da budu objavljeni i otkriveni na takav način koji će izazvati tražena osećanja. Međutim, odnos čoveka sa biblijskim Bogom uopšte nije zasnovan na osećanjima, već na razumnom poverenju u Njegov karakter, koji je otkriven Svetim pismom - primerima Božjeg postupanja prema čoveku, kao i Njegovim obećanjima.

Sama reč nije dovoljna da čoveku pruži osećanje sigurnosti. Zato telesni čovek ima potrebu da traži psihološku potporu u magijskim ritualima, slikama, kipovima i meditaciji, kojima pokušava da oseti Boga.

Sveto pismo sve pomenute psihološke oblike "spoznaje Boga" osuđuje sa prve dve zapovesti Dekaloga (2.Mojsijeva 20,2-5). Za razliku od Prve Božje zapovesti koja osuđuje sklonost čoveka ka lažnim bogovima (idolima), Druga zapovest osuđuje pokušaj idolopokloničkog (idolatrijskog) odnosa čoveka prema pravome Bogu.

Karakter osobe, koju ispitujemo da li je dostojna našeg poverenja, ne može se proveriti i spoznati njenim izgledom, niti osećanjima koja ona u nama pobuđuje, već razumnom analizom njenog karaktera. Zato vera u Boga nije zasnovana na onome što se oseća i vidi (Jevrejima 11,1) već na spoznaji Boga putem razuma (1.Jovanova 5,20). Nerazumna spoznaja Boga je veoma omiljena zato što je eliminacijom razuma uklonjen neprijatan zahtev za duhovnom i moralnom odgovornošću.

Sama pojava Isusa Hrista na Zemlji, zaogrnuta čovekovom prirodom, nije mogla da odgovori na psihološke, već samo na duhovne potrebe ljudi.

18

Page 19: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Ona nije mogla da zainteresuje i pokrene čovekovu telesnu prirodu, već samo ono srce koje je bilo voljno da razmišlja o smislu Njegovog postupanja i da u njemu prepozna uzvišeni karakter božanske dobrote:

"Ne bi obličja ni lepote u Njega i ne beše ništa na očima čega radi bismo ga poželeli. ... Prezren beše ... prezren da ga ni zašta ne uzimasmo" (Isaija 53,2-3)

NE ZASLUŽENO, VEĆ POKLONJENO PRAVO NA BLAGOSLOV

3) Identifikacija čoveka sa objektom obožavanja na osnovu njegovih ličnih vrednosti, truda, žrtava, "pedigrea" i zasluga, u Svetom pismu ne postoji. Čovek se spasava na osnovu vrednosti Božjeg karaktera, a ne na osnovu vrednosti sopstvenog:

"Tebe je izabrao Gospod Bog tvoj da mu budeš narod osobit mimo sve narode na zemlji. Ne zato što bi vas bilo više nego drugih naroda prihvati vas Gospod Bog i izabra vas; ... Nego što vas Gospod miluje i što drži zakletvu kojom se zakleo ocima vašim." (5.Mojsijeva 7,6-8)

Čoveka ne spasava njegova pravednost, već njegov izbor. "Zato izaberi život da budeš živ ti i seme tvoje, ljubeći Gospoda Boga svojega, ... jer je On život tvoj." (5.Mojsijeva 30,19-20) Vernost Bogu jeste uslov blagoslova, ali ne zato što se tom vernošću milost zavređuje, već zato što se vernošću ona prihvata.

"Nemoj da rečeš u srcu svom: Za pravdu moju uvede me Gospod u ovu zemlju da je nasledim; ... Ne ideš za pravdu svoju ni za čistotu srca svojega da naslediš tu zemlju; nego za nevaljalstvo tih naroda Gospod Bog tvoj tera ih ispred tebe, i da održi reč za koju se zakleo ocima tvojim, Avramu, Isaku i Jakovu. Znaj dakle da ti Gospod Bog tvoj ne daje te dobre zemlje za pravdu tvoju da je naslediš, jer si tvrdovrat narod." (5.Moj. 9,4-6)

19

Page 20: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

"Jer ste vi milošću spaseni, po veri. I to ne dolazi od vas. Dar je to Božji, i ne po delima da se niko ne bi pohvalio." (Efescima 2,8-9)

Zapazimo božansku pedagogiju u postupanju sa čovekom koji je sklon da sebi prida slavu za pobedu nad svojim neprijateljem, i da se tako optereti samoljubljem i slavoljubljem. Kako Bog rešava to iskušenje? U jednoj situaciji Bog se poslužio Mojsijem:

"I dokle Mojsije držaše u vis ruke svoje, nadbijahu Izrailjci, a kako bi spustio ruke, odmah nadbijahu Amaličani." (2.Mojs. 17,11)

Izrailjcima je tako bilo jasno da ne pobeđuju nekom svojom snagom i sposobnošću. A kako ih je Bog sačuvao da zbog toga ne obožavaju Mojsija, kao da on nekom svojom silom, možda bioenergijom, daje snagu Izrailju? Biblijski izveštaj kaže:

"Ali ruke Mojsijeve otežaše, zato uzeše kamen i podmetnuše poda nj, te sede; A Aron i Or držahu mu ruke jedan s jedne strane a drugi s druge." (2.Mojsijeva 17,12)

Kada Mojsije nema snage da drži sopstvene ruke podignute, kako će imati snage da sam pomogne Izrailju?!

"MI I ONI"

4) Lažne religije karakteriše nedeljivost sopstvenog objekta obožavanja sa svim drugim ljudima: "Moj bog voli samo mene i one koji su sa mnom!" Međutim, nasuprot čovekovoj psihologiji, biblijski Bog ne gleda ko je ko:

"Jer On zapoveda svome suncu te obasjava i zle i dobre, i dažd daje pravednima i nepravednima." (Matej 5,45)

Bog voli sve i Njegova je volja da se svi ljudi spasu. Izrailjski narod je bio IZABRAN upravo zato da bi vest spasenja razneo celom svetu:

20

Page 21: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

"I u njemu će se blagosloviti svi narodi na zemlji."

"Jer će se dom moj zvati dom molitve svim narodima." (1.Mojsijeva 18,18; Isaija 56,7)

NIJE ODGOVOR NA PSIHOLOŠKE VEĆ NA DUHOVNE POTREBE

Za razliku od boga koga čovek izmišlja kao odgovor na sopstvene psihološke potrebe, pravi Bog čoveka oslobađa od psiholoških potreba (potrebe za određenim osećanjima):

"Što nosite teško je i umoriće ... ja ću vas nositi i izbaviću." (Isaija 46,1-3)

Za razliku od izmišljenih božanstava koja imaju svrhu da čoveku promene njegova osećanja, stvarni Bog ima za cilj da promeni čovekov karakter (pobude njegovog srca):

"Ja ću vas očistiti od svih nečistota vaših i od svih gadnih bogova vaših. I daću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas, i izvadiću kameno srce iz tela vašega, i daću vam srce mesno.

I duh svoj metnuću u vas, i učiniću da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete.

I ...bićete mi narod i ja ću vam biti Bog." (Jezekilj 36,25-28)

Zaključak do koga dolazimo na kraju je da, ukoliko čovek nije izmislio biblijskog Boga, onda je biblijski Bog stvaran.

21

Page 22: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

DA LI JE EVOLUCIONISTA VERNIK ILI NAUČNIK?

NAUČNA ČINJENICA

Da bismo došli do naučne činjenice mi se služimo eksperimentom. Eksperiment (merenje) možemo ponoviti i njime proveriti da li su činjenice dokazive. Eksperiment predstavlja dokaz za naučnu činjenicu.

NAUČNA TEORIJA

Na osnovu naučnih činjenica mi konstruišemo naučne teorije. Da li su one ispravne proveravamo njihovom logičnošću.

AKO JE TEORIJA NAUČNA - NE ZNAČI I DA JE ISTINITA

Na osnovu istih naučnih činjenica i na osnovu logike, možemo konstruisati mnoštvo naučnih teorija, koje jesu logički ispravne, ali koje jedna drugu isključuju. Dakle, na osnovu samog logičkog razmatranja neke teorije, mi ne možemo zaključiti da li je ona i istinita.

Koja je onda svrha provere logičke ispravnosti neke teorije? Mi ne možemo proveriti da li je ona istinita, ali možemo proveriti da li je njena istinitost moguća.

Ako teorija nije logički ispravna, onda ona svakako ne može biti ni istinita.

22

Page 23: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

KAKO DALJE?

Eksperimentom dolazimo do naučnih činjenica, a pretpostavkom i logičkim preispitivanjem do naučnih teorija. Koja je od svih tih teorija istinita, na to pitanje nam sama nauka više ne može dati odgovor.

Odgovor na to pitanje pokušava da nam da filozofija, dok religija tvrdi da na osnovu božanskog otkrivenja već ima odgovor.

Filozofija pokušava da analizom same teorije dođe do njene istinitosti i da na taj način izgradi poverenje čoveka u samu njenu istinitost. Otuda filozofija na postavljeno pitanje stalno odgovara postavljanjem novih i opet novih pitanja.

Religija pak tvrdi da postoji autoritet istine koji je dostojan da postane validan objekat našeg poverenja. Ona polazi od toga da postoji autoritet iznad nauke koji je kompetentan da nam pruži odgovor tamo gde nauka i filozofija više nisu u stanju da odgovore.

PRIMER BAČENOG KAMENA

Postavimo pitanje:

"Zašto kamen padne kada ga bacimo u vazduh?"

Laik će pokušati da na to pitanje odgovori pozivanjem na nauku i reći će:

"Kamen pada zato što je pod uticajem zakona gravitacije!"

Međutim, time što se pozvao na zakon čovek je samo potvrdio da kamen pada svaki put, ali time nije dao odgovor na pitanje zašto kamen uopšte pada. Drugim rečima, on je na pitanje "Zašto kamen padne kada ga bacimo?", odgovorio "Zato što padne svaki put!" ili "Zato što uvek padne!"

23

Page 24: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Nauka se ne bavi pružanjem odgovora na pitanje "Zašto kamen pada?". Nauka samo definiše kada i pod kakvim uslovima kamen pada. Nazvati silu koja privlači kamen na zemlju silom gravitacije ne znači objasniti fenomen. Samo ime kojim smo fenomen nazvali ne objašnjava fenomen.

Ako hoćemo da dobijemo bukvalan odgovor na pitanje zašto kamen pada, mi treba da se obratimo za pomoć filozofiji i religiji.

Filozofija će nam pružiti mnoštvo pretpostavki i srazmerno broju pretpostavki još veći broj pitanja. Ona će jednostavnu naučnu činjenicu protumačiti na bezbroj mogućih načina.

Teologija će izneti odgovor na osnovu božanskog otkrivenja. Kamen pada zato što je Bog tako odredio. On je stvorio fizičke zakone po kojima se kamen ponaša.

Zašto je stvorio takve zakone?

Kako je Božje stvaranje pokrenuto ljubavlju, Bog je stvorio zakone da budu takvi kakvi su, zato što je dobro da budu takvi kakvi su. Ako nekada ne bude bilo dobro što su oni takvi, On će u skladu sa svojom dobrotom da učini izuzetak, pa će se kamen ponašati mimo dosadašnjeg zakona, i desiće se - čudo.

Zakonitost u stvorenom svetu postoji zato da bi postojao zajednički standard koji mogu da razumeju sva stvorena bića i prema tom standardu mogu da se rukovode u svojim akcijama. Ako želiš da svojoj voljenoj osobi pokloniš cvet, on treba da ostane cvet i onda kada ga ta osoba primi. Da nema osnovnih prirodnih zakona, sve naše namere bi izgubile svaki smisao.

Da li je čudo to što kamen padne svaki put kada ga bacimo?

24

Page 25: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

To za čoveka nije nikakvo čudo, ali za filozofiju nauke to (uređenost i zakonitost) jeste veće čudo nego da kamen proizvoljno leti levo ili desno, gore ili dole, napred ili nazad.

Kakva je verovatnoća (na osnovu slučajnosti koja je motor evolucije) da će kamen svaki put da padne pravo dole kada ga pustimo?

Beskonačno je mala!

Drugim rečima, postojanje i jednog jedinog prirodnog zakona je čudo koje protivreči zakonu verovatnoće.

Postojanje zakona znači da se određeni fenomen dešava svaki put na isti način, iako je beskonačno mala verovatnoća da se on tako dešava sam od sebe.

Postojanje bilo kog prirodnog zakona je toliko suprotno bilo kakvoj verovatnoći da se nešto dešava svaki put na isti način samo od sebe, da je ono razumnom čoveku sasvim jasan dokaz o neophodnosti postojanja samog Stvoritelja zakona.

Samo razumna voljna intervencija može neprekidno da deluje nasuprot slučaju. Samo ako je fizičke zakone stvorio sam Bog i ako ih On održava, samo onda njihovo postojanje nije nikakvo čudo.

Logikom ne možemo da proverimo da li je teorija o Bogu kao Stvoritelju zakona istinita, već samo da li je njena istinitost moguća.

Pokušaj da to proverimo pretpostavljanjem i logičnim preispitivanjem mogućih teorija, odvešće nas u filozofiju; otvoriće nam more mogućnosti od kojih nikada nećemo biti sigurni koja je ona koja je i istinita.

Ali zato razumom ipak možemo da proverimo da li je autoritet koji daje otkrivenje dostojan našeg poverenja. Dakle, pažnja našeg uma treba da

25

Page 26: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

bude usmerena ka istraživanju karaktera i moći otkrivenog (u ovom slučaju božanskog) autoriteta.

NEPOUZDANOST NAUKE - OD NAUČNE TEORIJE DO HIPOTEZE I ZABLUDE

Naučna teorija je, smatra se, dokazana hipoteza. Međutim, ono što se u jednom trenutku može smatrati naučnom teorijom, u sledećem se može ispostaviti da je samo hipoteza, a još kasnije i zabluda.

Na primer, na osnovu sedimentnih nalaza primećeno je da se u višim geološkim slojevima nalaze fosili krupnijih, složenijih organizama, dok se u nižim slojevima nalaze prostiji, sitniji organizmi.

Na osnovu pomenutih naučnih saznanja evolucionisti su poduprli svoju teoriju da su se slojevi formirali kroz duge vremenske periode postepenim taloženjem uginulih organizama i da se na osnovu njih može primetiti "evolucioni stub razvoja" od prostijih organizama u starijim (nižim) slojevima, do složenijih organizama u mlađim (višim) geološkim slojevima.

Na osnovu istih naučnih saznanja kreacionisti su samo poduprli teoriju o katastrofi velikog Potopa, kada su sitniji fosili propali između krupnijih fosila a krupniji se zadržali na površini potopnog taloga. Slojevi pretpotopnog morskog dna svakako da nisu nikada ni imali u sebi fosile kopnenih životinja, pa ih zato evolucionisti proizvoljno proglašavaju starijim geološkim slojevima, kada navodno "još nisu nastali složeniji kopneni organizmi". (Istu sliku bismo dobili kada bismo i danas analizirali fosile morskog dna. Zaključili bismo da sisari i kopnene biljke i životinje još uvek nisu nastali, jer tamo njihove fosile ne nalazimo.)

Tako na osnovu istih naučnih saznanja možemo imati dve međusobno protivrečne naučne teorije.

26

Page 27: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Da bi se teorija osporila dovoljno je naći samo jedan izuzetak.

Evolucionista i nobelovac Konrad Lorenc piše:

"Pouzdano je da su niži slojevi naslaga na našoj Zemlji nastali pre onih koji su se nataložili iznad njih. Naša pretpostavka bi, prema tome, bila oborena kad bi se u samo jednom slučaju, u jednoj nižoj naslazi našli fosilni ostaci jednog životnog oblika koji bi, sudeći prema njegovim posebnim obeležjima, mogao da se očekuje tek u nekom mlađem sloju koji bi ležao iznad onog prvog. Takav slučaj još nije pronađen."(Uber die Njarheit der Abstammungslehre, Evolution, Hofman und Campe, 1975, str.19)

U međuvremenu je ipak nađen ogroman broj izvrnuto raspoređenih geoloških slojeva, što je od pomenute naučne teorije napravilo hipotezu. Izvrnute redoslede geoloških slojeva evolucionisti opravdavaju posledicom velikih tektonskih poremećaja. Kako je teorija o geološkom stubu postala na taj način naučno neproverljiva, ona više nije mogla da ostane na nivou teorije, nego je postala hipoteza.

A zatim mnogobrojni primerci viših organizama nađeni u neočekivano nižim ("starijim") geološkim slojevima, te primeri drveća koji vertikalno prožimaju različite geološke slojeve, zatim školjke koje su ostavile tragove jer su pokušavale da proklize kroz pomenute slojeve, potpuno su osporili pomenutu hipotezu i sveli je na nivo neistine.

DA LI JE EVOLUCIONISTA VERNIK?

Kada neko kaže za sebe "Ja sam evolucionista!", tada on prestaje da bude naučnik i postaje vernik, tj. on postaje na sebi svojstven način religiozan.

Da je samo naučnik, bio bi rezervisan, jer otkud on može sa sigurnošću znati koja je od mnoštva teorija koje su položile ispit nauke i logike

ona prava - istinita teorija. Ovako, zastupajući određenu teoriju, on pokazuje da svesno ili nesvesno ima poverenja u određeni autoritet za

27

Page 28: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

koji smatra da mu pruža odgovor na pitanje na koje nauka nije u stanju da mu odgovori - šta je istina. A koji je to autoritet njegovog poverenja? Kada evolucionista kaže "Ja verujem..." ili "Ja tvrdim ..." tada on pozivanjem na sebe, svesno ili nesvesno pokazuje da autoritet istine nalazi u sebi. Tako on, zbog potrebe za određenim autoritetom kome će verovati, pokazuje da je vernik.

RAZUM I VERA

Mi razumom ne možemo proveriti da li je neka teorija istinita, ali razumom možemo proveriti da li je naš izabrani autoritet istine kao objekat poverenja zaista i dostojan našeg poverenja.

Da li evolucionista ima validan objekat poverenja?

Kada na osnovu mnoštva teorija, koje su zasnovane na proverenim naučnim činjenicama i koje su sve logički ispravne, želimo da saznamo koja je ona koja je istinita, tada, tražeći odgovor u autoritetu samog čoveka, suočavamo se sa ozbiljnim problemima:

U sebi ne nalazimo zdravih motiva niti sposobnosti na osnovu kojih bismo sa sigurnošću znali šta je istina. Na primer, danas verujemo da je istina ovo, a sutra ono. Istina svakako nije mogla da se promeni. Promenio se naš sud o istini i tako pokazao da je sklon zabludi.

PRVI PROBLEM SAZNANJA - MOTIVI DOLAŽENJA DO ISTINE

U prepoznavanju i izboru istinite teorije prvi problem su naši motivi.

Šta ako nas teorija koja je istinita čini moralno odgovornim i zahteva od naše savesti da promenimo principe života? Šta ako teorija koja nije istinita veoma laska našoj životnoj neodgovornosti i povlađuje našim slabostima? Koju ćemo od te dve mogućnosti izabrati? Mi ne volimo sebe toliko da bi nam zaista bilo stalo da istinu stavimo iznad svake zablude ili iznad sopstvene ravnodušnosti.

28

Page 29: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

DRUGI PROBLEM SAZNANJA - SPOSOBNOST DOLAŽENJA DO ISTINE

Nismo svedoci stvaranja da bismo znali koja je teorija o stvaranju ispravna.

Svakako da o stvaranju najbolji odgovor može dati Onaj ko je ne samo svedok stvaranja već i njegov Akter.

DA LI SMO SVI VERNICI?

Čovek svakako nije dostojan sopstvenog poverenja. To nam pokazuje i životna praksa. Da li to znači da ne treba verovati ni u koga i prema svemu zauzeti potpuno rezervisan naučni stav?

ŽŽivot od nas zahteva da ne budemo zadovoljni samo određenim naučnim pretpostavkama, već i da prihvatimo određene teorije kao istinite ili, u najmanju ruku, kao najprihvatljivije pretpostavke. Kada ne bi bilo tako, mi bismo stali i ništa ne bismo radili. Ko nam garantuje da vazduh koji udišemo nije možda upravo ovoga trenutka zatrovan smrtonosnim otrovom? Ko nam garantuje da sve ovo nije možda neki san? Dakle, ako ne rečima, onda bar delima pokazujemo da ipak prihvatamo određene dogme.

Kao što vidimo, hteli mi to ili ne, svi moramo imati određen autoritet istine, koji zadovoljava našu potrebu za određenim dogmama. Međutim, ono što smo odgovorni da uradimo jeste da razumno izaberemo autoritet koji je dostojan našeg poverenja. Iskušenje nam je da, zbog svoje oholosti, pokušavamo da po svaku cenu taj autoritet nađemo u sebi.

29

Page 30: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

AUTORITET IZNAD SVIH AUTORITETA

Čovek sam nikada ne može da bude siguran da je metoda merenja koju je primenio zaista validna. On nikada ne može biti sasvim siguran da je njegova teorija bez logičke greške. I na kraju, u mnoštvu teorija koje su zaista ispunile ova dva navedena uslova, on nikada ne može biti siguran koja je ona prava. Zbog svojih umnih i duhovnih slabosti čovek je sklon da učini greške na svakom nivou naučnog istraživanja kao i na nivou proglašavanja naučne teorije istinom. Ali, ukoliko postoji Bog, tada postoji Autoritet poverenja koji nas uzdiže iznad svake vrste greške i greha.

Dakle, nalazimo se pred izborom dva objekta poverenja: jednoga, koji je u svakom slučaju nedostojan poverenja - čoveka, i drugoga, čija dostojnost poverenja stoji svakome na raspolaganju da proveri da li postoji i da Ga upozna - Boga.

Svaki čovek je primoran da zauzme stav - on mora nekome da veruje, ali je u vlasti čovekovog slobodnog izbora kome će da veruje.

Sebe poznajemo i znamo da nismo dostojni poverenja - a da li poznajemo Boga?

Da li smo Mu dozvolili da nam otkrije sebe, svoje postojanje i svoj karakter?

Kao što čovek otkriva svoj karakter svojim reakcijama na životnu stvarnost, tako i Bog otkriva svoj karakter kroz svoja dela: tvorevina govori o svom Tvorcu - o čemu izveštava nauka, i svojim postupanjem prema čoveku - o čemu izveštava Sveto pismo.

Poznanjem Božjeg karaktera kroz Njegovu nadahnutu objavu - Sveto pismo, moći ćemo da razumemo koliko je Bog dostojan našeg poverenja.

30

Page 31: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Poznanje Boga nije nešto što se od čoveka traži, već nešto što mu se pruža:

"Beše videlo istinito koje obasjava svakoga čoveka koji dolazi na svet." (Jovan 1,9)

Božje otkrivenje našem umu je uvek dovoljno da možemo da Ga izaberemo, ali nije toliko da bismo izgubili slobodu izbora i na osnovu Njegovog otkrivenja bili primorani da Ga izaberemo.

Tek kada mi učinimo prvi korak, kada voljno izaberemo božansku opciju zato što dragovoljno hoćemo u nju da verujemo (radi njenih karakternih atributa koji su nam već otkriveni preko savesti), nama će se otvoriti um da razumemo one veličanstvene istine, čije bi nam otkrivenje, da je dato ranije, oduzelo slobodu volje.

Kao što očigledna životna stvarnost zahteva od čoveka da odgovori na njene potrebe (čovek će popiti čašu vode iz česme iako nema sve dokaze da neko nije u vodovod ubacio otrov), tako isto i duhovna stvarnost zahteva od čoveka da prema njoj zauzme stav. Drugim rečima, čovek ne može da na životnu stvarnost ne odgovori nikakvim duhovnim sadržajem, a da ne snosi nikakve, dobre ili loše posledice.

Kako izgleda odgovornost koju pred nas stavlja duhovna stvarnost?

Ako smo svesni potrebe da nekome pomognemo, tada nas naša reakcija na tu svest duhovno opredeljuje. Ako reagujemo ravnodušno, time kamenimo svoje srce i suprotstavljamo se glasu zdrave savesti. Ako pred savešću izgovaramo svoju ravnodušnost, tada gubimo zdrav razum. Ako na stres života odgovaramo grehom, tada nam susret sa Bogom smeta, jer nas ukorava za naše predavanje grehu. Takvom reakcijom mi odbacujemo Boga i samim tim nam smeta ispravna predstava o Njemu. A ako na životna iskušenja odgovaramo pravom ljubavlju, tada nesvesno ili svesno, ali u svakom slučaju voljno, odgovaramo silom koja dolazi od Boga, i

31

Page 32: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

koju prepoznajemo u otkrivenju Njegovog karaktera kao onu koja je i naša snaga života.

ZAŠTO SE KREACIONISTA BAVI NAUKOM?

Nauka je nemoćna da govori o religiji, ali religija može da govori o nauci, da u njoj prepoznaje delo Stvoritelja. Fizički zakoni nisu stvorili Boga, već je Bog stvorio fizičke zakone. Tvorac se otkriva kroz svoje delo:

"Jer što se na Njemu ne može videti, od postanja sveta moglo se poznati i videti na stvorenjima, i Njegova večna sila i božanstvo, da nemaju izgovora." (Rimljanima 1,20)

U dubokom strahopoštovanju mi možemo otvarati naučnu literaturu i diviti se delima svog Stvoritelja.

U drugom delu ove publikacije mi ćemo kroz biologiju, genetiku, paleontologiju, filologiju, istoriju i psihologiju da prepoznajemo veličanstvo prvobitnog, još nedegradiranog živog sveta, na kome se Božji pečat još veoma jasno vidi.

ZAŠTO BI EVOLUCIONISTA TREBALO DA SE BAVI NAUKOM?

Zato što ima mogućnost da uvidi koliko je njegov koncept nenaučan a prema tome i neistinit. A takođe i zato što proučavajući kreaciju najvećeg Kreatora, ima priliku da upozna karakter i moć samog Kreatora.

Ceo stvoren svet svojim postojanjem i svojim aktivnostima otkriva smisao Božje dobrote. Sveto pismo nas poziva da u principima stvorenog sveta prepoznamo karakter njegovog Stvoritelja:

"Zapitaj stoku, naučiće te; ili ptice nebeske, kazaće ti.""Idi k mravu, lenjivče, gledaj puteve njegove i omudraj. Nema vođa, ni upravitelja, ni gospodara, i opet pripravlja leti sebi hranu." (O Jovu 12,7; Priče 6,6-8)

32

Page 33: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Tvorevina otkriva karakter svoga Tvorca.

Sve što je stvoreno služi jedno drugome. Od elektrona, koji kruži oko atomskog jezgra, do čoveka, sposobnog da shvati slavu Božju, sve ima svoje mesto i svoju službu pod suncem.

Pogledajmo jedan cvet koji svojim mirisima i lepotom čini radosnim bića u svojoj okolini, koji oslobađa nektar potreban insektima i kiseonik ostalom živom svetu.

Sve u ovom svetu služi jedno drugome, sve osim grešnog čovekovog srca. Odmetnuvši se od Boga, čovek je izgubio smisao svoga postojanja. Upoznajući Božji karakter posmatranjem harmonije i međusobne službe stvorenog sveta, čovek ima priliku da se vrati svome Stvoritelju.

TAČNOST NAUČNIH SAZNANJA

Prvi problem u dolaženju do istine je tačnost naučnih činjenica.

Evolucionizam je zasnovan na mnoštvu zastarelih, nepreciznih i pogrešnih naučnih saznanja. Na primer, netačan odnos raspadnutog i novoformiranog C14, zub svinje proglašen zubom čovekovog pretka (čoveka iz Nebraske) na osnovu koga je konstruisana vilica, a kasnije i celo telo čoveka zajedno sa krznom, itd. Sve što se dešava na našoj planeti svedoči o degradaciji, a ne progresivnoj evoluciji, kako to zastupa teorija evolucije.

LOGIČNOST NAUČNIH TEORIJA

Drugi problem je logičnost same naučne teorije. Evolucionizam odlikuje mnoštvo nelogičnih konstrukcija. Biolozi evolucionisti na osnovu starosti geoloških slojeva u kojima je pronađen fosil utvrđuju njegovu starost, a geolozi evolucionisti na osnovu starosti fosila utvrđuju starost geoloških slojeva. Teorija o ogromnoj starosti života na Zemlji je u suprotnosti sa mnoštvom dokaza koji otkrivaju da je Zemlja vrlo mlada planeta: količina

33

Page 34: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

kosmičke prašine koja pada na Zemlju, stepen erozije, konstantno opadanje magnetnog polja Zemlje, itd. Takođe, nije logična tvrdnja da eksplozijom (big-bengom) mogu nastati harmonija i uređeni fizički zakoni. Sistem koji se spolja ne održava teži raspadu. Eksplozija uništava a ne uređuje. Ako postoji verovatnoća da nastane "pozitivna" mutacija jedinke, verovatnoća da se ona posle uništi negativnom mutacijom je mnogo veća od verovatnoće za prvu mutaciju. Pretpostavljeni prelazni oblici u evolucionom procesu (i nikada pronađeni) bili bi manje sposobni za egzistenciju od svojih polaznih oblika, pa ih prirodna selekcija ne bi održala u životu, itd.

AKO JE TEORIJA EVOLUCIJE NAUČNA - NE ZNAČI I DA JE ISTINITA

Treći problem je objekat poverenja. Čak i da je teorija evolucije zasnovana na naučnim činjenicama, i da je položila ispit logike, još uvek ne znači da je ona i istinita. Jedan evolucionista, ako bi zaista ostao na nivou same nauke, nikada ne bi mogao da tvrdi za sebe da je evolucionista, već bi u najmanju ruku trebalo da ostane rezervisan. Kako on može da veruje da je upravo teorija evolucije istinita kada to ne može da prosudi na osnovu samih činjenica i same logike? Takva njegova vera nije vera u biblijskom smislu te reči, već je to pretpostavljanje. A verovati u nešto što je pretpostavka, to ne znači ništa drugo nego kockanje, igranje sa istinom i sa sobom. Verovatnoća da je evolucionista slučajno u pravu je jednaka verovatnoći da slučajno nastane život.

Verovatnoća da dođe do greške u utvrđivanju rezultata bilo kog evolucionog istraživanja je mnogo veća od verovatnoće da mutacijom dođe do formiranja nove životinjske vrste.

Na primer, ako bi evolucionista došao do eksperimentalnih dokaza da je život nastao na Zemlji slučajno, i uspešno ih dokazao ponavljajući ogled 1000 puta, verovatnoća da je u postupku merenja slučajno pogrešio na isti način 1000 puta, opet je veća od verovatnoće da slučajnom kombinacijom molekula dođe do formiranja i najprostijeg genetskog materijala.

34

Page 35: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Teorija evolucije u svojim osnovnim postavkama polazi od tako proizvoljnih pretpostavki da one same, ako se kao princip prihvate, osporavaju svaki njen dalji pokušaj da naučnim saznanjima dođe do sopstvene provere i do istine.

Jevrejske mudrosti pokazuju da prihvatanje kreacionističkog koncepta stvaranja nije problem čovekovih umnih sposobnosti već problem njegovog htenja i pobuda:

"Po prirodi svi su ljudi bezumni koji ne upoznaše Boga, oni koji iz vidljivih lepota ne mogu spoznati Onoga koji Jeste. Nisu kadri prepoznati Umetnika po delima njegovim, nego smatraju bogovima koji svetom vladaju vatru ili vetar ili vazduh, zvezdani krug ili silnu vodu, ili videla nebeska. Jer ako su ih, opčinjeni njihovom lepotom, počeli smatrati bogovima, morali su spoznati koliko ih tek nadmašuje njihov Gospodar, jer ih je sve stvorio sam Tvorac lepote. Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga, morali su iz toga zaključiti koliko je tek silniji njihov Stvoritelj. Jer prema veličini i lepoti stvorova možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovom Tvorcu. Ali ovi ipak zaslužuju malen prekor, jer možda samo lutaju tražeći Boga i želeći ga naći; živeći među delima Njegovim, nastoje ih shvatiti, a zavodi ih samo naličje stvari, jer vide toliko lepote. Pa ipak, oprostiti im ne treba: jer ako su bili kadri steći toliko spoznaje da mogu svemir istraživati, koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga!" (Mudrosti Solomunove)

VOLIMO LI VIŠE DAR ILI DARODAVCA?

Sve što je stvorio, Bog je stvorio iz ljubavi i radi ljubavi. Zato je i poruka Božjeg čina stvaranja sveta i života - poruka Božje ljubavi čoveku.

Koliko smo mi spremni da delo Božje ljubavi prema nama prihvatimo i da na njega odgovorimo takođe ljubavlju?

35

Page 36: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Pretpostavimo da smo voljenoj osobi za rođendan poklonili divan poklon. Ali, kada smo primetili da se ona raduje samo upotrebnoj vrednosti poklona, jako smo se razočarali, jer kroz poklon ne prepoznaje najvredniji mogući dar koji može da primi - dar prijateljstva.

Da li se i nama dešava da prepoznajemo samo upotrebnu vrednost dara?!

Svi smo mi dobili jedan veliki dar u životu. A to je sam život: njegove prilike i mogućnosti. Da li u tom daru prepoznajemo karakter Darodavca života ili zapažamo samo njegove "upotrebne" vrednosti, pa nam se zato život ponekad čini besmislenim i praznim?!

Neprijatna je ali istinita činjenica da od života umemo tako mnogo da tražimo, a tako malo znamo da mu pružimo. Kada naiđu nevolje i iskušenja skloni smo da se tužimo kako je život taman, ne razmišljajući o tome da li smo možda upravo zato tu da bismo život učinili svetlijim, lepšim i boljim; nismo li možda upravo mi Božji dar za nekoga?!

Odvojivši se od Darodavca života, odvojili smo se od Onoga koji najbolje zna smisao darovanog života i naš zadatak u njemu.

Ipak, i u životu odvojenom od Stvoritelja ima radosti. Radujemo se zanosnom mirisu cveta i svim ostalim čarima stvorenog sveta.

A da li u mirisu cveta prepoznajemo nežnost i naklonost najvećeg Darodavca, ili prijatnim mirisom samo pokušavamo da utolimo (ugušimo) prazninu svoje duše?

Ako uživamo samo u upotrebnoj vrednosti života, onda nam je svest o Darodavcu života suvišna. Opet, zahvalnost za lepotu stvorenog sveta teško možemo sakriti i skloni smo da je sa Stvoritelja prebacimo na onoga koji je samo primećuje.

36

Page 37: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Kada čovek dođe do nekog velikog naučnog otkrića, na primer, nekog novog nebeskog tela ili zakona u prirodi, tada on postaje slavan kao da je on stvorio nebesko telo ili kao da je on stvorio zakon u fizici.

Nije li tada reč o svojevrsnom "plagijatu"?

Setimo se biblijskog događaja kada "Adam dade ime svakom živinčetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zveri poljskoj" (1.Mojsijeva 2,19). Adam nije postao veliki i slavan pronalazač, iako je prvi čovek koji je na Zemlji "pronašao" vrt prepun raznih životinjskih vrsta. Otkuda ta potreba čoveka da sebe učini slavnim za pojave koje je Neko drugi stvorio, a on samo primetio?

Ljudi podsvesno osećaju da nekom pripada slava i hvala za postojanje predivnih sazvežđa, za besprekorno funkcionisanje fizičkih zakona, itd. Međutim, ljudi se plaše da izraze slavu i hvalu Onome koji je nje stvarno dostojan, jer ih to spoznanje moralno obavezuje. Zato su skloni da slavu i hvalu pridaju smrtnom čoveku, koji je jedva sposoban da primeti savršenstvo sveta koji ga okružuje, a kamo li da ga sam stvori. Takvo izopačenje je opisano u Bibliji:

"Jer kad poznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga niti mu zahvališe, nego zaludeše u svojim mislima, i potamnu nerazumno srce njihovo. Kad se građahu mudri poludeše, i pretvoriše slavu večnoga Boga u obličje smrtnoga čoveka i ptica i četvoronožnih životinja i gadova. I većma poštovaše i poslužiše tvar nego Tvorca, koji je blagosloven vavek." (Rimljanima 1,21-23.25)

Pretpostavimo da smo ranije pomenutoj osobi za rođendan dali poklon koji svojim izgledom otkriva naše lične kvalitete i stav naklonosti prema njoj. Ali, ovoga puta nismo želeli da osobu primoramo da se oseća dužnom na prijateljstvo sa nama, već smo odlučili da ispoštujemo njenu slobodnu volju. Zato smo poklon oprezno spustili u dvorište njenog stana i dozvolili da, ukoliko to ona hoće, na osnovu dara ona sama razumno zaključi ko je njen darodavac.

37

Page 38: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Zatim, nama draga osoba, oduševljeno uzima poklon govoreći: "O kako sam divnu stvar pronašla!"

I potom postaje slavna zbog svog veličanstvenog otkrića pred vratima svoga stana. Pretpostavimo kako ona dalje objašnjava kako je taj poklon čudo prirode, kako je nastao nekakvim velikim praskom (BIG-BENGOM) tj. velikom eksplozijom u njenom dvorištu. Ne bi li naše srce bilo slomljeno takvom bezobzirnošću i slepilom?!

Činjenica je da smo svi mi po prirodi duhovno slepi. Mi jesmo duhovno slepi, ali ne i duševno, jer na prijatne događaje uglavnom reagujemo prijatnim doživljajima. Ali zbog duhovne slabosti naše duševne senzacije nemaju zdravu funkciju.

Miris hrane može biti prijatan, ali on ne može da zameni hranu, već samo na nju ukazuje. Tako i razumnom čoveku dar govori o Darodavcu, kao što i osećanja lepog samo govore o Kreatoru lepote, a ne mogu da Ga zamene.

Kada sam pre više godina, kao ateista, čuo jednu predivnu melodiju, koja je svojom bezazlenošću i plemenitošću u meni izazvala uzvišena osećanja, javila mi se misao: "Da li je možda moguće da negde zaista postoji svet dobrote i pravde a da je ova melodija samo njegova senka? Kako je moguće da postoji senka nečega što ne postoji?! Ova bezazlena melodija potvrđuje da dobrota negde postoji i ja želim da je pronađem i da živim za nju!" Ali osećanje radosti se ubrzo zamenilo osećanjem zbunjenosti i bola. Nisam želeo samo da osećam dobrotu. Nisam želeo da hodim samo u njenoj senci. Želeo sam da budem jedno s njom. Pitao sam se gde je ona i hoću li je ikada pronaći.

Taj problem zbunjenosti ima i moj mačak na svom nivou. Kada mu pokažem: "Eno, tamo sam ti stavio hranu!" on ne gleda u onom smeru u kome mu pokazujem da se nalazi hrana, već zbunjeno gleda u sam prst.

38

Page 39: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Zbog duhovnog slepila i mi smo često zbunjeni. Kada nas zasene prijatni doživljaji, ne znamo gde da pogledamo.

Kao i svaki gest dobrote među ljudima, kao prijatan miris cveta, i kao zadivljujući sklad zakona prirode, tako je i ova melodija otkrivala uzvišenog Stvoritelja, ali ja nisam znao gde da pogledam, jer sam svojom ateističkom dogmom zatvorio vrata svoga uma i srca daljem delovanju Božjeg Svetog Duha.

Bilo da je čovek otvoreni ateista, bilo da je umišljeni vernik, on može da uživa samo u upotrebnoj vrednosti života. Vredi li imati sav svet, a duši svojoj nauditi, ili biti okružen svim poklonima sveta i života a biti sam, bez njihovog Darodavca?!

Prijatelj je važniji od poklona kojim nam pokazuje svoje prijateljstvo. Tako je i karakter Darodavca života važniji od samog Njegovog dara - života. Sveto Pismo kaže:

"Jer je dobrota Tvoja bolja od života.

Usta bi moja hvalila Tebe, tako bih te blagosiljao za života svoga, u ime Tvoje podigao bih ruke svoje." (Psalam 63,3-4)

Uživanje u osećanju koje izaziva dar nikada ne može da zameni ispunjenje duha koje predstavlja zajednica sa Darodavcem.

Lopov se može radovati ukradenoj vrednosti ali se svakako plaši njenog vlasnika. I mi možemo biti na mestu lopova koji je ukrao za sebe i uništio dragocenost koja mu je poverena na čuvanje i starateljstvo.

Pretpostavimo da nam je neko poverio na čuvanje i staranje malo dete.

Ono je u sebi sadržalo ogromne potencijale. Moglo je da postane veliki blagoslov za ovaj svet. Ali, svojim neodgovornim ponašanjem mi smo unizili njegove moći za dobro. Obesmislili smo njegov život. I ono nema

39

Page 40: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

atributa zbog kojih bi moglo biti ovekovečeno. Nismo li odgovorni za ono što nam je povereno?

Bog nam je poverio na čuvanje i izgradnju naš život, sposobnosti i moći, vreme i mogućnosti, da ga svojim izborom ovekovečimo za večnost ili unizimo do smrti. Nismo li odgovorni za sebe pred Onim koji je dao život našim dušama? I naravno da želimo da se sakrijemo od Njegovog lica. Imamo potrebu za Njegovim odobravanjem. Ali se bojimo susreta sa svojom (ne)odgovornošću. Bojimo se da ćemo biti proglašeni za sopstvene ubice. Zato pokušavamo da Ga zaboravimo, a kada to ne uspevamo, onda se trudimo da Ga uništimo.

Ponekad smo se borili protiv Onoga za koga smo istovremeno tvrdili da ne postoji. Lakše nam je da verujemo u majku prirodu nego u Boga Oca, zato što je majka priroda bezlična i mi pred njom neodgovorni.

Možda smo otkrivenjem istine bili "primorani" da priznamo Boga kao ličnost, ali i dalje sa Njim nismo izmireni. Tada nastavljamo da izopačavamo predstavu o Njemu, ali na drugom nivou:

Njegov karakter pokušavamo da predstavimo u takvom svetlu, u kakvom se sami ne bismo prepoznali kao krivci. Izopačavamo ga pridajući mu sopstvene moralne vrednosti. Kada govorimo o Božjoj ljubavi, predstavljamo je kao razneženu sentimentalnost koja ne pravi razliku između dobra i zla. Tumačimo je kao Božju spremnost da zadovolji naše sebične porive. A kada govorimo o Božjoj moći pokušavamo da je umanjimo da bi se sami osećali sigurnije, bezbednije i što je najvažnije - neodgovornije za sopstvene postupke.

ZAŠTO JE TEORIJA EVOLUCIJE NESPOJIVA SA RELIGIJOM?

U nameri da pojam religije učine prijemčivijim većini koja veruje u evoluciju, mnogi savremeni teolozi osporavaju biblijski izveštaj o šestodnevnom stvaranju pridajući mu simboličko značenje. Kako im je moć uticaja na mase važnija od moći i sile istine, pojedini crkveni

40

Page 41: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

autoriteti su spremni na svaki kompromis sa zabludom. U svojoj poslanici Biskupskoj Akademiji Nauka, Papa Jovan Pavle Drugi piše između ostalog:

"U svojoj enciklici Humani generis (1950), moj prethodnik Pije 12 je već izjavio da ne postoji sukob između evolucije i doktrine vere o čoveku i njegovom zvanju. ... (cf. AAS 42 Š1950Ć, pp. 575-576) Danas, gotovo pola veka nakon štampanja enciklike, najnovija saznanja vode priznanju da je evolucija više od hipoteze. U stvari zapanjujuće je da je ova teorija progresivno prihvatana od strane istraživača prateći serije otkrića u raznim poljima znanja." (Papa Jovan Pavle II, Magisterium Is Concerned njith Ljuestion of Evolution For It Involves Conception of Man)

Na osnovu ovakvog shvatanja, mnogi su ohrabreni da odbace jasno učenje Biblije o stvaranju i da kažu:

"Ja verujem u Boga, a verujem i u teoriju evolucije. Ne vidim zašto bi to bilo jedno drugom suprotstavljeno?!"

Kakve su posledice takvog shvatanja?

Da li je dovoljno samo verovati u Boga, ili je potrebno razumeti kakav je Bog u koga verujemo?

Može li čovek ikada ostvariti viši ideal od onoga koji je sebi zacrtao? Ako je moja predstava o Božjem karakteru izopačena, mogu li se ja uzdići više od svoje sopstvene izopačenosti?

Da li neko zaista veruje u Boga ne zavisi od imena kojim svoje božanstvo oslovljava, već od pravilne predstave o Božjem karakteru. Većina religioznog sveta ima tako uniženu predstavu o Bogu da kroz tu predstavu Sveti Duh uopšte ne može na njih da deluje.

Da li oni koji veruju u evoluciju mogu da imaju pravilnu predstavu o Bogu?

41

Page 42: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Pogledajmo kakav karakter ima "Bog" koji stvara svet i čoveka putem evolucije.

Prvo, takav "Bog" nije sposoban da odmah stvori nešto savršeno. Anđeli njegovo delo ne komentarišu pesmom hvale i rečima: "I gle dobro beše veoma", već kažu "Ne valja! Mora još da se usavršava! Izgleda nejasno! Samo kao neka belančevinasta mrlja!"

Zatim takav "Bog", da bi usavršio svoje delo, traži pomoć pukog slučaja. Ide na lutriju, na kockanje. Mora da dozvoli grešku onoga što je on već stvorio, da bi tako nastalo još bolje. Zato dozvoljava negativne uticaje, otvara vrata kosmičkom zračenju ne bi li se pojavila neka "pozitivna" mutacija. Pojavljuju se mnoge kreature, mnoge deformacije, a zatim anđeli kažu: "A ova je najbolja!"

Zatim "Bog" namerno stvara do krajnjih granica nepovoljne uslove koji će usmrtiti sve ostale jedinke te vrste, da bi bili selektovani samo pozitivni primerci. Tako prvi put dolazi smrt u svet i to od "Boga", a ne od đavola.

Posmatrajući takvo delo stvaranja anđeli zaklanjaju svoje lice rukama, ne zato što ne mogu da podnesu otkrivenu "Božju" slavu, već zato što ne mogu da gledaju svojim očima kako milioni organizama stradaju u velikim nepogodama, ne bi li preživeli samo najizdržljiviji.

Zatim anđeli kažu: "Ovo jeste bolje, ali treba još mnogo miliona godina eksperimentisanja da bi dobili ono najbolje!" I konačno, kada je stvaranje završeno, anđeli pevaju pesmu hvale ali ne "Bogu", već svetom slučaju koji je pomogao "Bogu" u stvaranju. Zatim pevaju i smrti, jer bez nje, bolji primerci ne bi bili selektovani.

U međuvremenu nastao je i čovek. Ali on ne zna zašto da slavi i hvali "Boga", već ga samo proklinje, što i sam mora da se muči u borbi za opstanak. Ali u životu ima i lepih stvari. Verujemo da je Adam bio

42

Page 43: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

oduševljen Evinom lepotom. I onda se Adam duboko zahvalio svetom slučaju i svetoj verovatnoći što su mu poklonili tako divno stvorenje.

Eto, kakve su implikacije kada jedan vernik zastupa teoriju evolucije. Takvim shvatanjem su osporeni ne samo Božja moć, već i Božji karakter ljubavi.

Ovde smo prevideli čitav niz evolucionističkih grešaka. Jedna od njih je što složenije vrste umesto da budu sposobnije za egzistenciju, upravo su zahtevnije što se tiče uslova opstanka. One upravo traže više ispunjenih uslova za egzistenciju. Kada bi došlo do neke globalne katastrofe, preživeli bi samo mikrobi, jednoćelijske alge i možda bubašvabe. O složenijim organizmima da ne govorimo.

Pretpostavimo da fabrika elektronskih uređaja donese odluku da usavrši svoje produkte "pozitivnim mutacijama", pa sve svoje proizvode baci sa visine od prvog sprata, i tako slučajno dobije "složenije i savršenije" primerke. Ali, potrebno je ukloniti sve sada već "trećerazredne" primerke, da ne bi kvarili prosek, i zato preduzeće donosi odluku da sve svoje proizvode pobaca sa desetog sprata, da bi ostali oni koji su najkvalitetniji.

Naravno da će najviše pretrpeti oštećenja upravo najsloženiji uređaji, jer je kod njih najveća verovatnoća da dođe do oštećenja. Naravno, čoveku nikada ne pada na pamet ideja da se pri usavršavanju svojih proizvoda posluži "slučajem", a Bogu Stvoritelju evolucioni teisti pridaju sklonost da traži pomoć slučajne "pozitivne greške". Da bi stvorio bolje, Bog navodno čeka da dođe do greške onoga što je On već stvorio.

Evolucioni teizam može biti gori od ateizma, jer ako je čovekova predstava o Bogu takva da u njemu vidi nesavršenog Stvoritelja koji traži pomoć slučaja, a mutacijom, bolešću, stradanjem i smrću selektuje bolje organizme, šta tek onda možemo očekivati od čoveka sa takvim idealom?!

43

Page 44: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Činjenica da su se najveća zla u istoriji čovečanstva učinila u ime Boga, može da se objasni jedino izopačenom predstavom o Božjem karakteru, dakle - nepoznavanjem Boga, što je posledica proizvoljnog i izopačenog tumačenja biblijskog otkrivenja.

"Ovo vam kazah da se ne sablaznite.

Izgoniće vas iz zbornica, a doći će vreme kad će svaki koji vas ubije misliti da Bogu službu čini.

I ovo će činiti jer NE POZNAŠE oca ni mene." (Jovan 16,1-3)

IZGOVORI ZA PROIZVOLJNO TUMAČENJE IZVEŠTAJA O STVARANJU

Evolucioni teizam sadrži u sebi prikriveno licemerstvo. Ako Bog postoji, tada On svakako pruža čoveku otkrivenje istine o stvaranju sveta. Ali, kako se takvo otkrivenje ne sviđa telesnom srcu, ono ga obezvređuje, kao da Bog nije mislio ono što je rekao o stvaranju sveta, već se izražavao simbolično.

Ako Bog nije mislio ono što je rekao preko biblijskog otkrivenja, onda se pojavljuje potreba za nekim drugim autoritetom Istine koji objašnjava šta je Bog zaista hteo da kaže. Tako čovek dolazi dotle da stavlja sebe na mesto Boga i da govori umesto Njega.

Iako se takvo proizvoljno i simbolično tumačenje Biblije prvi put javilo pod uticajem crkvenih otaca, pojedini crkveni oci ga kritikuju svesni da ono dozvoljava potpunu proizvoljnost Božje reči i slobodu čoveka da tumači istinu po nahođenju svog grešnog srca:

"Oni koji ne priznaju opšteprihvaćeno značenje Svetog pisma kažu da voda nije voda, već da je (to tvar) neke druge prirode, i objašnjavaju biljke i ribe po svom nahođenju.

44

Page 45: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Oni, takođe, opisuju nastanak gmizavaca i zveri u skladu sa svojim poimanjima, kao što i tumači snova u skladu sa svojim sopstvenim namerama tumače ono što vide u snovima.

A ja kad čujem "trava", razumem "trava"; i na isti način shvatam sve kako je rečeno: biljke, ribe, zveri i stoku. Jer se ne stidim Jevanđelja Hristova (Rimlj.1,16) ...

Neću se složiti još da priznam da je naša povest o stvaranju sveta manje vredna zbog toga što sluga Božji Mojsije nije razmišljao o obliku Zemlje, ... što nije izmerio koliko se prostire u vazduhu zemljina senka, kada se sunce kreće ispod zemlje i kada ova senka padajući na mesec prouzrokuje pomračenja. Ako on nije govorio o onome što nas se ne tiče, jer je za nas beskorisno, zar ću zbog toga smatrati da su reči Duha manje vredne od bezumne mudrosti (onih što pisahu o svetu)?

Neću li još više da proslavljam Onoga Koji nije opteretio um naš praznim stvarima, već je tako ustrojio da nam sve napisano bude za pouku duša naših?

Ovo, čini mi se, nisu razumeli oni koji pokušavaju da, određenim prilagođavanjima i alegorijskim tumačenjima, pridaju neki svoj smisao Pismu. Ali to znači praviti se mudrijim od reči Duha i, pod izgovorom tumačenja, uvoditi svoje sopstvene misli.

Zato ćemo razumevati upravo onako kako piše ... I bi veče i bi jutro. Prorok govori o trajanju dana i noći ... "I bi veče i bi jutro dan jedan". Zašto je nazvan "jedan" a ne "prvi"?

Ovim prorok određuje meru dana i noći i sabira ih u jedno, jer dvadeset četiri časa čine ceo jedan dan, ako se pod jednim danom podrazumeva i noć." (Vasilije Veliki, Šestodnev 9,1; S1,18)

"Niko ne treba da misli da je šestodnevno stvaranje neka alegorija; takođe je nedozvoljeno govoriti da je ono što je po opisu stvoreno za šest dana

45

Page 46: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

stvoreno odjednom, ili da su, tobože, u opisu dati nazivi koji, ili ništa ne znače, ili znače nešto drugo.

Naprotiv, treba znati da kao što se pod nebom i zemljom razume nebo i zemlja, tako i sve ostalo što je rečeno da je stvoreno i uvedeno u poredak posle neba i zemlje sadrži u sebi ne prazne nazive, nego sili ovih naziva odgovara sama suština stvorenih bića. ...

Jer iako su i svetlost i oblaci stvoreni odjednom, i dan i noć prvog dana su trajali po dvanaest sati." (Jefrem Sirin, Tumačenje na knjigu Postanja t.3 d.6)

"Kao što prvo stvaranje počinje u nedelju (a ovo se vidi po tome što je sedmi dan od njega subota, koji je dan od odmora od posla), tako i drugo stvaranje počinje opet istog dana." (Grigorije Bogoslov, Sećanje na novu sedmicu 44)

PORUKA STVARANJA - PORUKA LJUBAVI

Umesto mraka evolucionog teizma, koji hvalu i slavu stvorenog sveta pridaje slučaju, vremenu i verovatnoći, slava i hvala kreacionističkog modela stvaranja pripada samom Tvorcu. Zato pogledajmo lepotu Božjeg karaktera otkrivenu prilikom biblijskog stvaranja.

To je bilo "kada pevahu zajedno zvezde jutarnje i svi sinovi Božji klikovahu":

"Gospode, Bože nad vojskama! Ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe. Tvoje je nebo i tvoja je zemlja; ti si sazdao vasiljenu i što je god u njoj. Sever i jug ti si stvorio, Tavor i Ermon o tvom se imenu raduje. Blagost je i pravda podnožje prestolu tvojemu, milost i istina ide pred licem tvojim." (O Jovu 38,7; Psalam 89,9-14)

"I svrši Bog do sedmoga dana dela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svih dela svojih, koja učini." (1.Mojsijeva 2,3)

46

Page 47: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Bog je iz ljubavi stvorio Zemlju; "nije je stvorio naprazno, nego je načinio da se na njoj nastava" (Isaija 45,18). Zato stvaranje nije zaustavljeno prvoga dana, već su drugoga dana stvoreni atmosfera i vodeni omotač oko nje, a trećega je kopno razdvojeno od mora. Takođe, trećega dana je stvoreno bilje, a četvrtog svetlost sunca da ga obasjava. Petog dana su stvorene životinje u vodi, a šestoga dana životinje na kopnu i na kraju kruna stvaranja - čovek. Prvo je stvoren Adam, a zatim Eva kao odgovor na Adamovu potrebu.

Bog je stvarao naš svet u etapama da bi svetovi koji su posmatrali stvaranje mogli da uvide kako Bog u svojoj ljubavi ispunjava potrebu: tame za svetlošću, Zemlje za životom na njoj, potrebu biljaka za suncem, živog sveta za čovekom, Adama za Evom, i na kraju, u sadržaju sedmog dana, ispunjenje potrebe čoveka za Bogom. Bog je ovaj svet mogao da stvori pun samostalnih bića koji jedni drugima nisu potrebni. Da je Bog imao takav karakter, On sam ne bi ništa stvorio, ali On je želeo da u međusobnoj zavisnosti stvorena bića nađu mnoštvo povoda za izražavanje ljubavi kroz međusobnu službu.

Na osnovu Božjeg otkrivenja (kroz Sveto pismo), saznajemo da je stvaranje trajalo šest bukvalnih dana (2.Mojs. 20,9-11) a to je nedovoljno dugo za odigravanje evolutivnih procesa.

Da li je Bog zaista moćan da ovaj svet stvori za samo šest dana? Bog je mogao da ovaj svet stvori i u trenu, ali time bi drugim svetovima bila uskraćena prilika da uvide Božju ljubav manifestovanu prilikom stvaranja. Najvećem delu ljubavi koje je Bog učinio za njega - delu stvaranja, čovek nije mogao da prisustvuje jer je načinjen na njegovom samom svršetku, šestoga dana. Zato je Bog odlučio da prvi sledeći dan posveti čoveku i da taj dan čovek posveti Bogu:

"I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih dela svojih koja učini." (1.Mojsijeva 2,3)

47

Page 48: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Bog nije rezervisao blagoslov sedmog dana samo za Adama i Evu. Svaki čovek je pozvan da razmišljajući o čudesnom delu Božjeg stvaranja upozna ljubav svog Stvoritelja i da na Njegovu ljubav odgovori takođe ljubavlju i zahvalnošću. Četvrta Božja zapovest glasi:

"Sećaj se dana od odmora da ga svetkuješ. Šest dana radi, i svršuj sve poslove svoje. A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu; tada nemoj raditi ni jednoga posla, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim. Jer je za šest dana stvorio Gospod Nebo i Zemlju, more i što je god u njima; a u sedmi dan počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga." (2.Mojsijeva 20,8-11)

U vreme ateizma i evolucionog teizma, Bog nas poziva da Mu povratimo poštovanje kojega je On dostojan kao Stvoritelj i Iskupitelj čovečanstva:

"Bojte se Boga i podajte Mu slavu, jer dođe čas suda Njegova, i poklonite se onome koji je Stvorio nebo, i zemlju i more i izvore vodene." (Otkrivenje 14,7)

ISKUŠENJE KREACIONIZMA

Nema nikakvog duhovnog i spasonosnog značaja u prihvatanju saznanja da Bog postoji ako to saznanje ne podrazumeva prihvatanje ispravne predstave o Božjem karakteru. Danas, u vreme religioznog pomodarstva, pitanje kreacionističkog shvatanja nastanka sveta, sve manje predstavlja probni kamen istinske vere.

Po Svetom pismu, večnost će naslediti i svi koji nisu čuli za Boga u pravom svetlu, ali su živeli po najvećoj svetlosti koju su imali preko svoje savesti, pa makar bili i neznabošci.

48

Page 49: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

"Jer Bog ne gleda ko je ko. Jer pred Bogom nisu pravedni koji slušaju zakon (Božji), nego će se opravdati oni koji ga tvore. Jer kad neznabošci ne imajući zakona sami od sebe čine što je po zakonu, oni zakona ne imajući sami su sebi zakon. Oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovim što se čini po zakonu, budući da im savest svedoči, i misli među sobom tuže se ili pravdaju na dan kad Bog uzasudi tajne ljudske po jevanđelju mojemu preko Isusa Hrista." (Rimljanima 2,11.13-16)

Biće spaseni oni koji nisu znali da postoji Bog, ali su se pokoravali Njegovom karakteru preko savesti. Oni su prihvatali delovanje Svetoga Duha u sopstvenom životu i zato će na njih pogledati Onaj čije su principe nesvesno, ali ipak voljno zastupali.

S druge stane, mnogi religiozni ljudi, koji ne sumnjaju da Bog postoji, neće biti spaseni, iako su kroz život išli prividno čiste savesti, zato što je njihova predstava o Bogu bila tako unižena da je onemogućavala rad Svetoga Duha sa njima. Oni su u životu bili rukovođeni porivima svog samopravednog i telesnog srca. Njima je stran Božji karakter, i zato oni ne bi našli ništa zajedničko sa svetom spasenih.

"Neće svaki koji mi govori Gospode, Gospode, ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji Oca mojega koji je na nebesima". (Matej 7,21)

Čovek može iz različitih motiva formirati shvatanje da Bog postoji. Setimo se da su najveća zla u istoriji učinjena u ime Boga; od samog Isusovog raspeća koje je učinjeno da bi se sačuvala vera otaca, kroz vreme inkvizicije, do danas kada u nacionalnim ratovima religija pruža opijum za čovekovu nečistu savest. Dakle, samo prihvatanje istine da Bog postoji ne mora predstavljati nikakav pomak u svetlosti.

Međutim, prihvatanje karaktera prave Božje ljubavi otvara vrata čovekovog uma da prihvati i postojanje Boga kao ličnosti. Ko prihvata Božji karakter prihvatiće i samu Božju ličnost kada za nju čuje u svetlu već otkrivenog i prihvaćenog Njegovog karaktera.

49

Page 50: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Diskusija i filozofiranje u smeru samog dokazivanja da Bog postoji, a bez dubljeg traženja odgovora na pitanje "Ko je Bog?" često predstavlja oazu za one koji žele da izbegnu susret sa Božjim karakterom. Čovek je sklon razmišljanjima koja duhovno i moralno ne obavezuju, koja ga neće ukoriti za sopstvenu sebičnost, oholost, mržnju i telesnost, i koja ga tako neće osvedočiti o potrebu za reformom sopstvenog srca i karaktera.

Dešava se da osobe koje su nezainteresovane za Božji karakter, kada pročitaju neku kreacionističku publikaciju, ili pogledaju TV emisiju, postaju pobornici ideje da je Bog stvorio svet, ali samo zato što im je teorija evolucije kao jedina preostala alternativa isuviše besmislena.

Neki idu i dalje, pa bivaju oduševljeni Božjim stvaralačkim delom. Ali na spoznatu Božju ljubav oni ne odgovaraju svojom voljom, već samo emocijama. Kada ih neobično uzbuđenje jednoga trenutka napusti, ono ostavlja njihovo srce još tvrđim nego što je bilo ranije.

Oni se sada protiv Boga ne bore osporavanjem Njegovog postojanja, već praktičnim obezvređivanjem i iskrivljavanjem Njegovih duhovnih i moralnih zahteva. No, to je iskušenje svih onih koji su čuli za pojam religije, koji su imali dovoljno hrabrosti i mudrosti da shvate poruku Evanđelja svojim umom, i da je osete svojim osećanjima, ali koji nisu imali hrabrosti da je zažive svojim srcem.

Oni se trude da ostanu tek toliko religiozni koliko im je potrebno da umire svoju savest, ali ne i toliko da bi morali da se odreknu sebe i da postanu zaista Božiji.

Neki od njih bi najradije da nisu postali religiozni, jer su sada postali opterećeni pseudoreligioznošću, kojom pokušavaju da uguše osvedočenje koje im govori da su u dubini svoje duše i dalje u sukobu sa karakterom svoga Tvorca i Iskupitelja.

50

Page 51: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

DA LI JE KREACIONIZAM PLOD ZAPADNOG RACIONALIZMA?

Mnogi osporavaju značaj naučnog kreacionizma govoreći:

"Šta ima neko da mi dokazuje da je Bog stvorio ovaj svet kad ja u to već verujem? Meni nisu potrebni dokazi o Bogu jer imam veru!"

Da li razlikujemo veru od samoubeđenja?

Može li slepa vera svojom upornošću da nadomesti potrebu za glasom zdravog razuma?

Samo Sveto pismo kaže:

"Lud veruje svašta, a pametan pazi na svoje korake." (Priče 14,15)

Kada apostol Pavle opisuje iskrenost ali i zaludnost vere fariseja, koji su Isusa poslali na krst, tada kaže:

"Jer svedočim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu!" (Rimljanima 10,2-3)

Razum nam služi upravo zato da bismo razlikovali dobro od zla, istinu od zablude, pravu revnost od fanatične:

"Uklanjati se od zla je razum." (O Jovu 28,28)

Vera bez razuma je neodgovorno kockanje sa sudbinom, dok razum bez vere vodi u beznađe filozofije, u mnoštvo pretpostavki.

Razum nam je dat upravo zato da bismo znali u šta i u koga verujemo.

Kada shvatimo da nismo u stanju da razumom proverimo koja je filozofska postavka istinita, mi možemo razumom da utvrdimo dostojnost

51

Page 52: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

objekta poverenja koji će nam otkriti ono što nismo u stanju samim razumom da utvrdimo.

Kada čovek shvati da je Bog dostojan poverenja, on će Mu verovati.

"Tako dakle vera biva od propovedanja, a propovedanje rečju Božjom." (Rimljanima 10,17)

Božji karakter se spoznaje razumom:

"A znamo da sin Božji dođe i dao nam je razum da poznamo Boga istinitoga i da budemo u istinitome sinu njegovom Isusu Hristu." (1.Jovanova 5,20)

Međutim, susret sa Bogom kroz Njegov karakter duhovno i moralno obavezuje, pa je grešnom čovekovom srcu lakše da samo filozofira o istini koja Ga otkriva, nego da samog Tvorca pita za otkrivenje Istine.

Zato, umesto da gradi poverenje u Boga, čovek je sklon da gradi poverenje u sam put spasenja, u samu doktrinu, ili u svoj crkveni autoritet.

Ukoliko gradi poverenje u samu ideju, on će biti prepušten nesigurnosti i sumnji zbog mnoštva preostalih teoretskih mogućnosti koje se njegovom umu nameću kao podjednako validne.

Tako čovek uzima na sebe teret filozofiranja i dokazivanja onoga što sam svojim razumom nije u stanju da proveri. Na primer, nije moguće razumom dokučiti šta se dešava sa dušom posle smrti. Što više teorija postavimo, one rezultuju sa još više pitanja i tome nema kraja. Dakle, u vezi takvih razumno neproverljivih saznanja treba da verujemo Bogu i Njegovom otkrivenju. Ali, mi opet treba da upotrebimo razum. Odgovorni smo da izgradimo poverenje u validan objekat poverenja. Da li je naš objekat poverenja zaista Bog dostojan poverenja ili neka naša fikcija, prosuđuje se analizom karaktera njegovog postupanja.

52

Page 53: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Biblijski Bog nas poziva da se "sudimo" sa Njime, da pokušamo da opravdamo svoja shvatanja pred Njim ili da čujemo i prihvatimo Njegovo otkrivenje:

"Neka dovedu svedoke svoje i opravdaju se; ili neka čuju i reku: istina je. Vi ste moji svedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i verovali mi i razumeli da sam ja." (Isaija 45,9-10)

Prava vera nije vera u određenu ideju, već u određenu ličnost. Teorija nam samo pruža povode da prepoznamo Božji karakter i tako svoju veru u Boga utemeljimo.

"Ispitajte i vidite kako je dobar Gospod; blago čoveku koji se uzda u Njega." (Psalam 34,8)

Po mnogim religioznim autoritetima, ovakva razmišljanja i preispitivanja Božjeg karaktera i smisla Njegovog postupanja nisu bogougodna, već predstavljaju dovođenje u pitanje onoga što se podrazumeva. Međutim, prihvatiti istinu o Bogu slepo, bez razumevanja njenog smisla, znači i živeti tu istinu slepo, formalno i bez razumevanja njenog smisla. Prava ljubav je svrhovit odgovor na konkretnu potrebu bližnjeg i na zahteve Neba. Nezainteresovanost da se razume potreba bližnjeg i smisao Božjih zahteva, otkriva odsustvo prave ljubavi u čovekovom srcu, i mnoge navodi da se zadovolje religioznim formalizmom.

Mnogi grade poverenje u svoj duhovni autoritet na osnovu znakova, čuda, harmonije koji odlikuju njihovo navodno Božje otkrivenje, a ne na osnovu smisla i karaktera Božjeg postupanja koji uliva poverenje.

Kada bi se do Boga dolazilo na osnovu samih naučnih dokaza, onda bi čovek bio primoran da Boga prihvati zato što mora, a ne zato što je prepoznao Njegov karakter kao karakter Onoga koji je dostojan poverenja.

53

Page 54: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Svakako da ne bi bilo pravedno da se u nebeskom carstvu nađe neko ko je silom prilika, neospornim naučnim i drugim čudima, bio primoran da poveruje u Boga.

Savremeni zapadni racionalizam predstavlja upravo takvo kušanje Boga. Racionalista kao da kaže: "Poverovaću u Boga samo ako budem bio primoran naučnim dokazima, čudima i harmonijom koji prate Njegovo otkrivenje!" A zatim u susretu sa ljudskim faktorom u beleženju Božjeg otkrivenja (pisanju Biblije), on nije u stanju da prepozna nadahnuti smisao poruke Neba, već se zadržava na pomenutim nebitnim elementima forme Božjeg otkrivenja.

Pojava izopačenog racionalizma početkom 19. veka je rezultat duhovnog opadanja zapadne civilizacije i potrebe nečiste savesti tadašnjeg čoveka da ospori autoritet Evanđelja koje zahteva samoodricanje i život po Božjem zakonu.

Pomenuti racionalizam nam može izgledati kao pokušaj čoveka da dođe do dubljeg poznanja istine; međutim, on je nastao kao plod sumnje i dovođenja u pitanje onih evanđeoskih istina koje su u tadašnjem trenutku zapadnoj civilizaciji bile sasvim jasne, ali ne više i poželjne, jer su predstavljale ukor za opšterašireni materijalizam i sebičnost.

Lažni racionalizam je poništio ono što je par vekova ranije protestantizam uzdigao - autoritet Biblije. On predstavlja naučno farisejstvo našeg vremena, jer ono, kao i farisejstvo Isusovog vremena, ne gleda smislenost božanske poruke, već se bavi njenim slepim slovom.

Treba usmeriti pažnju uma ka Bogu i upoznati Ga. Međutim, racionalizam to ne čini. Iz paranoidnog straha od prevare on još uvek analizira Božje otkrivenje kao teoriju, a ne božanski karakter i smisao postupanja.

U tom slučaju strah od prevare zapravo predstavlja sumnju u Božju ljubav.

54

Page 55: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Kakav bi to bio Bog kada bi čoveka prepustio njegovim hipotezama?! Bog je ljubav i zato se čoveku otkriva:

"Nisam govorio tajno, ni na mračnom mestu na zemlji. Ja Gospod govorim pravdu, javljam što je pravo." (Isaija 45,19)

Umesto da čuje Božju poruku o stvaranju sveta, čovek odlučuje da sam govori o nastanku sveta. Smatrajući da u svojoj samostalnosti od Božjeg autoriteta nalazi slobodu od pristrasnosti i greške, čovek zaboravlja da je uzrok pristrasnosti i greške upravo u njegovom sopstvenom grešnom srcu. Oslanjajući se na svoju sopstvenu mudrost čovek dozvoljava da ga u razmišljanju vode njegovi sopstveni grešni porivi.

Tumačeći božansko otkrivenje ljudskim principima on projektuje svoje sopstvene karakterne atribute Bogu obezvređujući stvarni Božji karakter i stvarni smisao Njegovog postupanja. Na kraju svog samostalnog razmišljanja, svojim hipotetičkim tumačenjima, racionalizam tvrdi da je osporio autentičnost Svetog pisma i da ga je spustio na nivo ljudskog mita, jer mit i jeste najviše ka čemu doseže ograničeno i samostalno ljudsko umovanje o poreklu sveta.

Kako je na takav racionalizam odgovorilo savremeno hrišćanstvo?

Ono mu je pružilo ruku, jer je uz njegovu pomoć svoje učenje prilagodilo duhovnom stanju crkve i sveta i tako zadržalo uticaj u njemu.

Na hrišćanskom Istoku nije postojala potreba za takvim izopačenim racionalizmom, jer nije postojao ni zdrav racionalizam.

Racionalizam uvek nastaje kada postoji otvoreni dijalog, sukob ideja, borba mišljenja. Dokle god vlada apsolutizam ideje, dokle god niko nema prava ni da dovede apsolutistički autoritet u pitanje i tako da počne da misli, ni apsolutistički autoritet nema potrebu da svoju zabludu izgovara argumentima upućenim razumu. Jednostavno se podrazumeva da je on u

55

Page 56: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

pravu, dok se upotreba razuma smatra hulom - dovođenjem u pitanje "već utvrđenih istina".

U skladu sa postojećim monopolom na "istinu" vladajuće ideologije na Istoku, ni Biblija ni razum nikada nisu imali prava, a samim tim ni ulogu da čoveka osvedoče o njegovu duhovnu i moralnu odgovornost, pa zato nije bilo ni potrebe da se oni osporavaju. Preispitivanje moralne i duhovne podobnosti je primenjivano samo na ideološke neprijatelje, dok je duh samokritike uvek smatran kršenjem tabua. Uzrok netolerancije prema drugačijem mišljenju treba tražiti u psihologiji čoveka koji upotrebom razuma doživljava stres. Kao argument ispravnosti svoga shvatanja on navodi svoje uverenje što misli da je u pravu, pa kada sretne još nekoga ko takođe misli da je u pravu a misli drugačije, on doživljava stres. Borba mišljenja ruši prividan mir uljuljkane savesti i često biva proglašena izvorom razdora i uznemirenja, iako je ona samo povod da čovek postane svestan svog stvarnog umnog i duhovnog stanja.

Samo oni krugovi koji su na Istoku dolazili u kontakt sa Biblijom i njenim zdravim racionalizmom imali su potrebu da se od nje brane izopačenim racionalizmom. Otuda danas vodeće pravoslavne apologete potpadaju pod uticaj savremenih protestantskih i katoličkih autoriteta (Bultmana, Tiliha, ...), zastupnike zapadnog racionalizma, koji obezvređuju božansku autentičnost Biblije. Posledica toga je da studenti teologije, između ostalog, uče kako Bog nije stvarno razdvojio Crveno more, da su deset zala nad Egiptom prirodne pojave, koje slede jedna iz druge, da sam Mojsije nije napisao svojih pet knjiga niti knjigu o Jovu, nego su ih napisale pet različitih osoba, mnogo vekova kasnije. Knjigu o Jestiri su navodno izmislili Jevreji da bi opravdali svoj praznik "Purim". Biblijsko stvaranje i ostali događaji sve do Avrama su takođe "same priče", pa samim tim i biblijski šestodnev je samo simbolika stvaranja koje je trajalo mnogo duže. Ovakva i mnoga slična shvatanja možemo čuti od današnjih savremenih teologa.

Profesor teološkog fakulteta u Beogradu, protojerej Lazar Milin, u pravoslavnoj apologetskoj literaturi kaže:

56

Page 57: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

"Mi kao nestručnjaci usvajamo ono što smo konstatovali kao nesumnjivu činjenicu u kojoj se svi biolozi slažu: da evolucija i promenljivost vrsta postoje." (Milin L. 1985. Naučno opravdanje religije - Apologetika. Knjiga 4: Postanak sveta i čoveka. SPC)

Stav istočne i zapadne crkve, pa čak i većine protestanata, nije isključiv po tom pitanju. Tako se od različitih apologeta iste zajednice mogu čuti i shvatanja u prilog kreacionizmu, ali najčešće u prilog evolucionizmu. Kako je moguće da crkva nema konkretno Božje otkrivenje o tom pitanju? Zašto nije zadovoljna biblijskim? Ukoliko bi zauzela isključiv stav po tom pitanju, bilo evolucionistički, bilo kreacionistički, ona bi tako izgubila odobravanje i svoj uticaj nad onim vernicima koji imaju suprotno shvatanje. Takvom svojom širinom stavova hrišćanski svet pokazuje osobine Vavilona, zbrke i pometnje različitih verovanja pod okriljima čak istih crkava, koje nemaju za cilj istinu o nekom pitanju, već samo kako da zadrže uticaj nad svojim raznovrsnim članstvom.

U Istočnoj crkvi, sem retkih izuzetaka, kreacionistički model stvaranja se odbacuje pod izgovorom da je plod trule filozofije Zapada, dok se evolucioni model, iako je takođe došao sa Zapada, nekritički usvaja, zato što povlađuje liberalnom stavu prema autoritetu biblijskog otkrivenja i njenim duhovnim i moralnim zahtevima.

Jedan poznati pravoslavni apologeta je tako svojim studentima ispričao kako je usnio san u kojem mu je pokazano kako Biblija zapravo predstavlja zlato izmešano sa raznim drugim sastojcima, pa je potrebno praviti razliku između onoga što je u njoj nadahnuto i što nije. Naravno, da takvim shvatanjem crkva sa svojim tumačenjem istine, sebe stavlja iznad otkrivenja istine koje joj je Bog dao. Grešan čovek uzima na sebe pravo da on određuje šta jeste a šta nije u Božjoj reči nadahnuto, i njegov autoritet se pojavljuje kao neophodnost, jer, sledi, Bog nije dao jasnu reč, pa će to umesto Njega uraditi neko drugi.

57

Page 58: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Da li je biblijsko otkrivenje zlato koje Bog nije prekalio i očistio od nečistoća, ili je taj proces "čišćenja" Njegovog otkrivenja dao grešnom čoveku i njegovoj nesavršenoj organizaciji u ruke?

"Reči su Gospodnje reči čiste, srebro u vatri očišćeno od zemlje, sedam puta pretopljeno." (Psalam 12,6)

Oni koji pod uticajem lažnog racionalizma smatraju da je njihovo sopstveno verovanje utemeljeno na mitovima i legendama, koji sami ne veruju u autoritet Božjeg otkrivenja, svakako ne mogu biti ni Njegovi dostojni predstavnici svetu.

Kreacionizam upravo predstavlja kritiku temeljnih ideja savremenog lažnog racionalizma. Sama Biblija nas poziva (Rimljanima 1,20) da istražujemo delo Stvoritelja, ne da bi naučnom metodologijom dokazali postojanje Boga, jer je to i nije oblast nauke, već da bi kroz delo stvaranja upoznali Njegov karakter.

Kako se Božji karakter otkriva u Njegovoj tvorevini, svaki naučnik (dakle i kreacionista) dolazi u neposredan susret sa Božjim otkrivenjem.

Ceo stvoreni svet prožima smisao nesebične službe drugome. Elektron verno služi na svojoj putanji oko jezgra atoma, i sve čestice poštuju fizičke zakone koje je Bog ustanovio.

Opet, gledajući u prirodi posledice prokletstva zbog greha, čovek je sklon da izopačenost današnje žive i nežive prirode pripiše Bogu. Na osnovu biblijskog otkrivenja možemo razumeti da je najveće prokletstvo došlo na Zemlju posle Adamovog pada u greh, a drugo posle Potopa.

Naučna saznanja nam i danas otkrivaju slavu nekadašnjeg pretpotopnog života na Zemlji, i ne njegovu potonju evoluciju, već veliku degradaciju.

58

Page 59: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

SLEPI MIŠEVI OSPORAVAJU TEORIJU EVOLUCIJE

"Ako bi bilo moguće pokazati da postoji neki složeni organ za koga nije moguće da je formiran brojnim postepenim malim promenama, moja teorija bi potpuno propala." (Čarls Darvin, Poreklo vrsta, str. 189)

TRAPAVOST OSPORAVA PRELAZNE FORME

Nikada nećemo videti slepog miša da se kao vrabac ili neka druga ptica šetka po simsu od prozora, ili da skakuće sa grane na granu. Kožica koja mu je razapeta između prstiju i udova i koju koristi prilikom letenja, u velikoj meri ometa njegovo kretanje po podlozi.

Ta činjenica osporava teoriju evolucije.

Zašto?

Zato što je nemoguć prelazni oblik preko koga je, po teoriji evolucije, slepi miš nastao od nekog bubojeda.

Da bismo to razumeli, zamislimo kako se postepeno, kroz milione godina duge vremenske periode, formiraju karakteristike današnjeg slepog miša, primenjujući mehanizam prirodne selekcije i evolucije.

ŠTA KAŽE TEORIJA EVOLUCIJE

U nastanku slepog miša od bubojeda neophodna su dva elementa: mutacija i prirodna selekcija. Pozitivnom mutacijom nastaje nova vrsta organizma, a selekcijom putem nepovoljnih uslova odstranjuju se niži, neadaptirani primerci organizma. Dakle, promenom (oštećenjem pređašnjeg) genskog sadržaja bubojed dobija nove karakteristike. Slučajno mu se pojavljuju začeci kože između udova, koji će u budućnosti predstavljati krila slepog miša. (Ni u fosilima ni u živom svetu, mi danas nigde ne nalazimo takve primerke organizama koji su u "evolutivnom razvoju", prelazne oblike između vrsta koji bi po teoriji evolucije morali da postoje, ili bar da budu sačuvani.)

59

Page 60: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

PODJEDNAKA VEROVATNOĆA ZA SVAKU KREATURU

Razmislimo kolika je verovatnoća da bubojed dobije kožicu između udova? Ista kao i da dobije kožicu između prstiju kakve imaju životinje koje odlaze po svoj plen u vodu. Takođe, ista je verovatnoća kao i da dobije peraja kakva ima kit, ili dugačak vrat kakav ima žirafa, ili surlu kakvu ima slon, itd. Prelazna forma još ne zna da li će postati slepi miš ili će otići u vodu kao kit. Dakle, milijarde puta milijarde mutacija bubojeda se pojavljuju po zemljinoj površini; jedni imaju začetke krila slepog miša, drugi peraja od kita, itd, a u svakom slučaju najveći broj ima mutacije koje ih nigde neće odvesti, jer mutacije se ne pojavljuju planski, već slučajno.

PRELAZNA FORMA NE ISPUNJAVA OSNOVNE USLOVE EGZISTENCIJE

Da se vratimo na "direktne pretke" slepog miša i da vidimo šta oni u međuvremenu rade. Dakle, slučajno se mutacijom kod bubojeda pojavljuju začeci budućih krila slepog miša, na osnovu kojih će on moći da leti i da tako lakše dolazi do svog plena.

Da ne bi bio potisnut od ostalih primeraka bubojeda, neophodno je da bude u evolutivnoj prednosti nad ostalim bubojedima. Koje su to prednosti? Lakša sposobnost da se dođe do hrane hvatanjem insekata u letu! Međutim, da li je prelazni oblik sa još nerazvijenim krilima u prednosti nad ostalim bubojedima?

On ne može ni da leti da bi hvatao insekte, jer nema još formirana krila, niti može da trči, zato što ga u tome ometa kožica razapeta između udova. Svakako da će on biti lak plen svojih neprijatelja i da će teže opstati od svog "pretka" bubojeda.

Današnjem slepom mišu je dovoljno da dobije kijavicu da bi uginuo, jer ga kijavica ometa da koristi svoj pribor za orjentaciju, a samim tim i da leti. Pošto ne može da leti, on nije u stanju da se prehrani, niti da se

60

Page 61: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

sakrije od svojih neprijatelja, te je tako njegova sudbina okončana. Pitamo se, kako se slepi miš snalazio milionima godina evolucije dok najzad nije dobio sve današnje osobine, uključujući i vrlo kompleksan navigacioni sistem?

Nikako!

Ali, ipak, zahvaljujući mašti, pretpostavimo kako se milionima godina milijarde prelaznih oblika između bubojeda i slepog miša nezgrapno kreću po našoj planeti, penju se na drveće i samoubilački skaču na zemlju, čekajući da im dalje pozitivne mutacije formiraju krila, i pri svemu - ne opstaju ništa gore od svog pretka bubojeda. Milione godina evolucionog razvoja njihov prelazni oblik slučajno uspeva da se prehrani, slučajno da pobegne od svojih neprijatelja, i na kraju slučajno uspe da se podigne i održi u vazduhu. A šta se dešava sa njime u vazduhu?

Populacija ptica je već zauzela mesto predatora dnevnih insekata, te za slepog miša nema šanse da ih potisne da bi našao mesto za sebe u borbi za opstanak. Jedino mu preostaje da lovi noćne insekte.

Ali, kako će prepoznati noćne insekte u mraku?

Neophodan mu je sistem za orjentaciju i prepoznavanje insekata koji ne zahteva svetlost.

Potreban mu je "radarski" sistem kojim će na osnovu odbijenog ultrazvučnog signala moći da se orjentiše u mraku i da prepoznaje plen u vazduhu.

Naravno da bi bez gotovo formiranog "radara", prelazne forme ka slepom mišu već izumrle. One ne mogu da čekaju milione godina već moraju odmah da imaju izgrađen sistem za ultrazvučnu orjentaciju, da bi uopšte mogle da opstanu u životu. Neophodno je da se poklope sve potrebne slučajnosti, a to u suštini znači da se poklopi bezbroj neverovatnih slučajnosti u celom sistemu da bi organizam mogao da funkcioniše.

61

Page 62: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Ili sve funkcioniše, ili ništa ne funkcioniše!

SVETA VEROVATNOĆA

Prizovimo ponovo u pomoć maštu i pretpostavimo kako milionima godina slepi miševi lete po mraku i slučajno naleću na insekte, dok im se postepeno formira sistem za ultrazvučnu orjentaciju. Milionima godina priroda eksperimentiše sa raznim oblicima za orjentaciju, dok se ne pojavi onaj pravi koji biva funkcionalan. Priroda ne zna unapred koja će mutacija opstati. Javlja se milijarde različitih mutacija da bi opstala ona prava.

Kakva je verovatnoća da prelazni oblik ka slepom mišu dobije mutaciju koja će ga osposobiti za orjentaciju putem odbijenog ultrazvuka u odnosu na bilo koju drugu mutaciju, na primer, onu koja će mu formirati kopite na nogama, ili ljudsku šaku sa prstima sposobnim da sviraju na violini?

Podjednako mala, zato što evolucija eksperimentiše sve dok se ne pojavi ona mutacija koja je svrhovita. Mutacije nastaju slučajno, ali selekcija odabira valjane. Dakle, dešava se mnoštvo mutacija. Pojavljuju se slepi miševi koji lete unazad, koji imaju otrovne zube kao zmije, koji su sposobni da dišu škrgama u vodi, i razne druge mutacije koje su nepovoljne za egzistenciju. Na stranu da stavimo činjenicu da to nije izvodljivo samo promenom ili formiranjem jednog novog gena, već mnoštva gena koji određuju ovako složene osobine! A među svim tim mutacijama, pojavljuju se u mnogo manjem broju i one mutacije koje slepog miša približavaju njegovoj potrebi da se orjentiše u prostoru putem ultrazvuka.

Pojavljuje se mnoštvo sistema za orjentaciju, većinom zasnovanih na pogrešnim frekventnim karakteristikama, neadekvatnim za prepoznavanje malih insekata. Zatim se pojavljuje mnoštvo sistema sa međusobno frekventno neusklađenim elementima za slanje i prijem signala. Ali, ipak, slučajno se pojavljuju i preživljavaju oni pravi primerci koji odašilju

62

Page 63: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

ultrazvuk upravo onog odgovarajućeg spektra, koji neće zaobići insekte, već će ih tačno lokalizovati u vazduhu.

Sasvim nezavisno od verovatnoće da slepi miš dobije sposobnost da proizvede zvuke veoma visokih frekvencija, slučajno se pojavljuje čulo sluha sposobno da tako visoku frekvenciju detektuje, i nervni sistem slučajno tako isprogramiran da dobijene informacije adekvatno obradi.

Sve te osobine pojavljuju se slučajno i istovremeno, jer kakva je vajda da slepi miš poseduje sposobnost da čuje ultrazvučne signale, a da nema sistem za njihovo odašiljanje? Ili, kakve bi koristi bilo kada bi mogao da proizvodi ultrazvuk, a da nema moći da čuje njegov odjek?!

Verovatnoća da za milion godina dobije sistem za slanje signala je mnogo manja nego da prethodno formirana sposobnost za primanje signala u tom istom periodu zakržlja.

RAZUMNO ILI SLUČAJNO

Jedan radar nema samo predajnik i prijemnik. On ima složen sistem kojim na osnovu položaja, jačine signala, vremenske, pa čak i frekventne razlike između poslatog i primljenog signala izračunava položaj posmatranog predmeta (smer kretanja i brzinu).

Što je signal jači, to je predmet od koga se signal odbija veći. Što je veće vreme između poslatog i primljenog signala, to je veće rastojanje između slepog miša i insekta. Ukoliko je odbijena frekvencija viša od poslate, to znači da se objekt i slepi miš međusobno približavaju, a ukoliko je niža, oni se udaljavaju. Potrebno je uzeti u obzir i sopstvenu brzinu kretanja i nju uračunati da bi se dobila objektivna slika u mraku i da bi slepi miš znao kako da reaguje. Treba sinhronizovati njegovo mahanje krilima i tako usmeriti njegovo kretanje da se u pravom trenutku sretne sa insektom, da otvori svoja usta i da ga uhvati. Setimo se da ili sve funkcioniše, ili ništa ne funkcioniše.

63

Page 64: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Kad je čovek napravio radar, on je morao da uzme u obzir ogromnu količinu naučnih saznanja. Po teoriji evolucije, još savršeniji mehanizam je kod slepog miša nastao slučajno.

Kakva je verovatnoća da slučajno nastane šema jednog radara?

A kolika je razlika između šeme radara i samog napravljenog radara?

Potrebno je ne samo znati i planirati, već i napraviti takav mehanizam, sposoban da odašilje, primi a zatim i obradi takav signal.

RAZLIČITI STANDARDI

Različite vrste slepih miševa koriste različite frekvencije za orjentaciju, što još dodatno komplikuje problem. Za svaku drugačiju frekvenciju odaslatih signala važe drugačiji matematički proračuni, drugačije frekvencije odbijenog signala i Doplerovog efekta. Verovatnoća da od jedne vrste slepog miša nastane druga vrsta koja koristi drugačiju frekvenciju je isto tako mala kao što je mala verovatnoća da od organizma koji nema pomenuti sistem za orjentaciju nastane onaj koji taj sistem poseduje. Oni su ponaosob svaki na svoj način specifični i genetičke informacije jedne vrste ne mogu da pomognu formiranju osobina druge vrste, jer su im standardi veoma različiti. Svaka vrsta ima svoj poseban oblik signala za komunikaciju i orjentaciju, pa se on koristi kao ključ za identifikaciju svake vrste. Smatra se da na svetu postoji oko 900-1200 vrsta slepih miševa. Verovatnoća da tako mnogo vrsta, svaka sa tako složenim sposobnostima nastane slučajno, beskonačno je mala.

Zanimljivo je da jedna vrsta slepog miša ima naboranu kožicu ispod brade dovoljno veliku da njom pokrije lice dok spava tako što je jednostavno navuče na glavu kao oklop. Na toj kožici ima i dva mala otvora, dovoljna da primeti jače svetlosne promene, i ako je potrebno da zbog njih da reaguje.

64

Page 65: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Razmislimo kolika je verovatnoća da se, po teoriji evolucije, slučajno pojave sve te karakteristike i da predstavljaju evolutivnu prednost da bi bile selektovane i sačuvane:

Slučajno se formira višak elastične kožice koji visi sa vrata. A na kožici se zatim slučajno pojavljuju ni manje ni više nego dve rupice za svetlost. Kolika je verovatnoća da se rupice pojave upravo na mestu očiju? I da budu ni manje ni veće nego baš onolike kolike odgovaraju veličini očiju?! I na kraju to ništa ne bi vredelo kada slepi miš ne bi instinktivno dobio sposobnost da tu kožicu koristi kao pokrivač preko glave. Kolika je verovatnoća da se sve to slepim slučajem evolutivnih mehanizama uskladi? Svakako, beskonačno mala!

PRIRODNA SELEKCIJA NE PODRAZUMEVA EVOLUCIJU

Kao što ćemo videti, zastupnici teorije evolucije pokušavaju da dokažu evoluciju živog sveta na Zemlji koristeći činjenice koje dokazuju upravo njenu degradaciju. Oni polaze od pretpostavke da su složenije vrste na Zemlji ujedno i sposobnije za egzistenciju od svojih prostijih predaka. Navodno, slučajnim promenama (zapravo oštećenjima) genoma (koji determiniše osobine budućeg bića) niži organizam prelazi u viši. Viši organizam zbog svojih boljih karakteristika ima veću šansu da preživi u borbi za opstanak, za razliku od ostalih pređašnjih primeraka njegove vrste.

Da bi dokazali svoju teoriju, evolucionisti najčešće navode primer sa leptirom Biston betularia. Pre industrijske revolucije on je imao svetlu i tamnu formu, međutim svetla forma se gotovo sasvim izgubila zato što je izumiranjem belog lišaja izgubila podlogu koja ju je sakrivala od predatora. (Lišaji ne podnose zagađenost vazduha.) Zbog negativnih uslova života tamna forma je u međuvremenu zauzela primat (preko 90% populacije). Međutim, selekcija crne forme leptira nije nikakav dokaz za evoluciju leptira u novu vrstu, zato što je crni varijetet leptira postojao i ranije. I dalje je reč o jednoj vrsti sa svoja dva varijeteta. U međuvremenu, visoka tehnologija savremene industrije je omogućila

65

Page 66: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

smanjenje zagađenosti, povratak lišaja, a samim tim i svetle populacije leptira.

Evolucionisti su pokušali da stvore novu vrstu leptira veštačkom selekcijom. Uzeta je vrsta leptira gubara (Limantria dispar) koja se brzo razmnožava i daje vrlo različite varijetete. Eksperiment namerne selekcije je trajao 25 godina i selektovane su izrazito drugačije varijante da bi se od njih kasnije dobilo potomstvo koje će se toliko razlikovati od predaka da više niko ne bi mogao prepoznati da se radi o istoj vrsti leptira. To bi bio mogao biti dokaz nove vrste.

Ali, 25 godina selekcije i ukrštanja nije dalo očekivane rezultate. Kad god je neki ukršteni varijetet izgledao veoma različit od divljeg (bilo po veličini, boji ili na neki drugi način), uskoro se počeo menjati u suprotnom smeru, nazad prema uobičajenom izgledu vrste kao celine.

Jedna vrsta ima određen broj varijeteta i ništa više od toga. Svako dalje mutiranje organizma oduzima mu sposobnosti opstanka koju ono već ima, a ne stvara od njega novu vrstu sa kvalitetnijim sposobnostima. Selekcija takođe, može samo da ograniči preživljavanje određenih varijeteta, a nikako da stvori prelaznu varijantu koja bi bila kandidat za novu vrstu.

Teorija evolucije je zasnovana na verovanju u pozitivnu grešku (mutaciju) u prepisivanju gena, koji determinišu osobine vrste. Kako je veoma mala verovatnoća da greška odjedanput stvori novu vrstu, veruje se u takozvane prelazne forme kroz koje organizam postepeno prolazi u nastanku nove vrste. Međutim, greška u prepisivanju genetskog sadržaja ugrožava ceo sistem organizma.

Ako hoćemo da prepravimo jedan zastareli televizor u televizor većeg kvaliteta, nije dovoljno samo da zamenimo jedan poluprovodnik danas, a sutradan drugi, i da tako za nekoliko godina dobijemo kvalitetniji televizor. Hoće li sistem u međuvremenu sačekati sa radom dok se ne završe poslednje izmene?! Ne! Živi varijetet će uginuti ukoliko odmah ne pokaže svoju evolucionu prednost. Izmena svakog elementa zahteva

66

Page 67: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

trenutno prilagođavanje ostalih elemenata sistema novonastaloj promeni, inače će funkcija celog sistema biti ugrožena.

To je upravo slučaj sa mutacijom koja izaziva srpastu anemiju, koja se navodi kao primer "pozitivne" mutacije.

Ljudi koji imaju mutaciju na strogo određenom mestu u genu za hemoglobin, imaju crvena krvna zrnca nepravilnog oblika (srpasti eritrociti). Ovakva krvna zrnca su nepovoljna ne samo za čoveka (ne prenose dovoljno kiseonika), već i za parazita, jednu protozou, izazivača malarije, koja teško može da probije njihovu očvrslu membranu. Zbog toga, osobe koje su bolesne od srpaste anemije teže obolevaju od malarije.

Pozitivan efekat ove mutacije dolazi samo u specifičnoj (nepovoljnoj) sredini, tamo gde vlada malarija. Međutim, osobe bolesne od srpaste anemije su anemične. Osobe koje i od oca i od majke naslede mutiran gen umiru pre vremena polne zrelosti, što znači da, po Mendelovim zakonima, svaka četvrta osoba (25%) biva uklonjena iz populacije.

Dakle, ako bi selekcija bila oštra i ako bi osobe koje imaju mutiran gen bile izolovane od nemutiranih jedinki, njihovo potomstvo bi sigurno pomrlo.

Selektovan i kroz duži niz generacija izdvojen varijetet ima uvek manju varijabilnost od svog intermedijalnog pretka. Onaj faktor koji omogućava varijabilnost vrste upravo predstavlja kočnicu evoluciji organizma iz jedne vrste u drugu. Po teoriji evolucije, mutirana jedinka mora biti sačuvana od mešanja sa ostalim nemutiranim jedinkama vrste da ne bi od njih bila asimilovana. Međutim, kada mutirani varijetet ostane sam, suočava se sa istim problemom koji karakteriše problem incesta. Kako su negativne mutacije stalan fenomen, više ne postoji način da se novonastala genetska oštećenja nadomeste sa sačuvanim genima neoštećene vrste. Nasuprot teoriji evolucije, naučna saznanja govore da prednost u egzistenciji uvek imaju organizmi koji se mešaju sa

67

Page 68: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

najrazličitijim varijetetima iste vrste, jer tako pokrivaju svoja u međuvremenu nastala genetska oštećenja.

Stvarno pozitivna mutacija, koja bi predstavljala prelaz u novu vrstu, do sada nije zabeležena ni u jednom jedinom slučaju. Štaviše, u ćeliji postoji čitav skup mehanizama reparacije DNK kojima organizam sprečava nastanak mutacije: kontrola ispravnosti kopiranja genetičkih informacija, prepoznavanje originalnog nukleotida u DNK na osnovu ostatka ("pepela") koji je oštećen ("spaljen") pod uticajem kosmičkog zračenja i zatim njegova zamena ispravnim nukleotidom, itd). Svi ti mehanizmi reparacije DNK, kojima se organizam čuva od mutacija, nastali su, po teoriji, evolucije slučajno - upravo mutacijom!

Mutacije su genetska oštećenja, ali bi evolucionisti u njima voleli da vide kreativnu silu razvoja vrste. Pogledajmo kako to izgleda na primeru krvnih grupa, konkretno razlike između gena koji determinišu formiranje A i O krvne grupe. Između A i O grupe primećuje se razlika u 258. nukleotidu koji nedostaje nosiocima O grupe. Za razliku od A grupe, kod O grupe nedostaje jedan guanin, što rezultuje pomeranjem okvira čitanja i time pogrešnim dešifrovanjem genetičke informacije. Po tri nukleotida određuju jednu aminokiselinu, i zato se od 86. aminokiseline ugrađuju različite aminokiseline u protein determinisan genom za nultu krvnu grupu. Tako će se pre vremena formirati "stop-kodon" i neće doći do formiranja onoga enzima sposobnog da obavi nakačinjanje šećera, kao što je to slučaj kod A grupe.

Očigledno je da je grupa A savršenija u odnosu na O grupu.

Sa time će se složiti i zastupnik evolucije ali će zaključiti da je A grupa savršenija zato što je navodno evoluirala iz O grupe, kao što to tvrdi pisac popularne knjige "Ishrana i krvne grupe" dr Peter D'Adamo.

Dakle, za razliku od evolucioniste koji tvrdi da je A grupa nastala mutacijom O grupe tako što je dobila jedan nukleotid više, kreacionista će tvrditi da je O grupa nastala mutacijom iz A grupe, tako što je izgubila

68

Page 69: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

pomenuti nukleotid. Evolucionista polazi od toga da je čovekov predak genetski siromašniji, pa će biti zbunjen ukoliko jednoga dana pronađe DNK pravog čovekovog pretka iz pretpotopnog (ili ranog poslepotopnog) perioda, pa će biti sklon da ga proglasi drugom vrstom, jer po evolucionističkoj dogmi, predak čoveka ne može imati savršeniji DNK od današnjeg čoveka. Međutim, DNK analize pokazuju da je ljudska vrsta puna mutacija koje se stalno gomilaju sve dok jednoga dana ne spuste čovekov genotip do samog praga egzistencije.

Da bi nam fenomen različitog tumačenja istih naučnih saznanja bio još jasniji, i da bi nam sam evolucionistički pristup postao jasniji, poslužimo se banalnim primerom u kojem slika predstavlja genotip tj. genetsku informaciju osobina jedne vrste.

Pretpostavimo da dve iste umetnički vredne slike bivaju izložene nepovoljnim uticajima velikih promena temperature, kiše, vetra, i raznim drugim nepogodama. Pretpostavimo dalje kako je posle nekog vremena jedna od te dve slike više izgrebana i oštećena od druge, te kako je iz nje otpalo jedno parče.

Kako evolucionistički i kreacionistički pristup tumači poreklo slika i zaključuje njihov nekadašnji praizgled?

Evolucionista ne priznaje razumnog kreatora slike. Zato biva prinuđen da tumači da je slika nastala sama od sebe (sveto vreme + sveta verovatnoća + sveti slučaj), zapravo da se pod uticajem spoljnih faktora, od bezoblične mase razvila u predivno umetničko delo.

A kako će on objasniti razlike između manje i više oštećene slike?

Kako evolucionista smatra da promene izazvane spoljnim uticajima predstavljaju pozitivnu snagu stvaranja, on će zaključiti da je bolje sačuvana slika zapravo više evoluirala, pod uticajem onih istih uticaja koje kreacionista smatra uzrocima oštećenja manje sačuvane slike.

69

Page 70: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Dakle, rupa nastala na mestu odvaljenog parčeta, koja se nalazi na manje sačuvanoj slici, po evolucionističkom principu razmišljanja, nije nastala pod lošim uticajima, nego je ta rupa kod bolje sačuvane slike pod tim istim uticajima čak popunjena.

Pitamo se, kako evolucionista objašnjava da su grubi spoljni uticaji mogli da ulepšaju, a ne da oštete i izgrebu umetničko delo?

Odgovor je - slučajno!

I ne samo da je slučaj ulepšao, već je on i stvorio divnu umetničku sliku. Lepota stvorenog sveta prevazilazi lepotu bilo kakve slike samog tog sveta, a on je po teoriji evolucije nastao slučajnim mutacijama nižih organizama, koji su opet ranije nastali međusobnom interakcijom molekula nežive materije.

Razmislimo da li postoji verovatnoća da se pod uticajem erozije, vetra, vode, sunca, i drugih faktora slučajno formira slika koja predstavlja portet neke osobe?

A kakva je verovatnoća da se slučajno stvori nešto složenije od same slike i da to bude živo?

Smatra se da je za mutacije najodgovorniji uticaj kosmičkog i ultravioletnog zračenja. Po kreacionistima on je samo štetan po organizam, a po evolucionistima, svaki napredak, i svaka kreativnost je nastala samo pod njegovim uticajem:

"Paradoksalno je ali je činjenica, da ultravioletna svetlost, koja je bila osnova začetka života na našoj planeti, danas nosi smrt svim živim organizmima. Ovo je rezultat duge evolucije, i da bi živi organizmi postali otporni na ultravioletnu svetlost, mogli bi da pretpostavimo da je potrebno isto toliko tako dug period za novu adaptaciju na ultravioletnu svetlost. Svi činioci koji utiču da se spektralni sastav svetlosti na našoj planeti menja, u korist ultravioletne svetlosti, direktno doprinose uginuću

70

Page 71: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

svih živih organizama." (dr Miloje R. Sarić, Fiziologija biljaka, Univerzitet u Novom Sadu, Naučna knjiga, Beograd, 1979. str. 566)

Da bi dokazali svoju teoriju tj. pozitivan uticaj mutacija u formiranju novih vrsta, evolucionisti su već nekoliko decenija pokušavali da zračenjem određenog gena kod veoma plodne vinske mušice (Drozofila melanogaster) izazovu pojavu neke nove napredne osobine. Eksperiment je pretrpeo potpuni neuspeh. Naučnici su jedino uspeli da dobiju primerak vinske mušice kome nedostaju krila, noge, oči, ili koji ima noge na glavi, ali nikada nisu uspeli da dobiju primerak sa osobinama savršenijim od onih koje on već ima.

Mi možemo uzeti poklon iz Božjih ruku, gaziti po njemu, skakati, čupati ga i kidati, ne bi li dokazali da taj poklon može i bez Božje intervencije slučajno ili namerno da postane lepši, bolji, kvalitetniji i napredniji, ali on nikada neće postati savršeniji od onoga kako ga je Bog zamislio i prvobitno napravio.

Ni slučajno, a ni namerno, izmenjeni uticaji na živi svet na zemlji nikada nisu uspeli da stvore savršeniju vrstu. Nasuprot evoluciji živog sveta na zemlji, svedoci smo degradacije. Umesto nastanka novih vrsta, svedoci smo njihovog masovnog izumiranja.

POSLEDICE VELIKOG POTOPA

POSLEPOTOPNA DEGRADACIJA VRSTA

Fosili pretpotopnog sveta nam otkrivaju biljke i životinje ogromnih dimenzija: protozoe - foraminifere prečnika 16 cm, ogromne insekte - vilin konjice sa krilima prečnika 75 cm, bubašvabe dužine 10 cm, morske škorpije dužine oko 3 metra, paprati (rastavići) visoke 30 metara, leteće dinosauruse prečnika krila od 12 metara, ptice visoke preko 5 metara, bezroge nosoroge dužine 10 metara, puževe dužine 2,2 metra, i majmune (lenjivce) visine 6 metara. Gigantizam pretpotopnog sveta ne moramo ograničiti samo na životinje i biljke, već i nekadašnjeg čoveka.

71

Page 72: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Fosilizovani otisci čovekovih stopala dužine oko 70 cm se nalaze zajedno sa fosilima dinosaurusa.

Sačuvana predanja o nekadašnjim divovima među ljudima, nalazimo među raznim narodima sveta.

Pored gigantizma fosili nam pokazuju nekadašnju mnogo veću raznovrsnost živih organizama od one koju imamo danas, pa čak i oni koji se nalaze u istim geološkim formacijama. Iako evolucionisti smatraju da je sačuvano samo nekoliko procenata od ukupnog broja fosila, u njima nalazimo oko 100 puta više životinjskih vrsta u odnosu na one koje egzistiraju danas. Kako je sigurno da fosili mnogih organizama nisu sačuvani, niti do danas pronađeni, sigurno je da je broj prepotopnih vrsta više nego sto puta veći od onog broja koji egzistira danas.

Mi nismo svedoci evolucije, već degradacije živog sveta. Očigledno je da današnji uslovi života i današnji genetski potencijali organizama primetno zaostaju za onima koji su postojali u prošlosti.

U samoj promeni klime nalazi se jedan od glavnih razloga zbog kojeg se manji broj vrsta održao do danas, ali i razlog zbog čega organizmi ne mogu da manifestuju sve svoje genetske potencijale, ukoliko su ih pod uticajem mutagenih faktora uopšte do sada sačuvali. Analiziraćemo kakve

72

Page 73: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

su se sve promene desile u klimi (promenu temperature, atmosferskog pritiska, sastava vazduha, spektra sunčeve svetlosti, jačine magnetnog polja, itd.).

TEMPERATURNA PROMENLJIVOST POSLE POTOPA

Čovek ima potrebu za klima uređajem, koji leti hladi a zimi greje. Možemo opravdano postaviti pitanje kako "evolucija" nije čoveka prilagodila uobičajenim temperaturnim razlikama, već ih on stalno doživljava kao traumu. On jednostavno nije prilagođen razlikama u temperaturi koje postoje između godišnjih doba i između geografskih širina. Ne samo čovek, već i biljke i životinje doživljavaju stres (pa i smrt) usled postojećih promena temperature. Većina vrsta ptica leti na jug da bi tamo provele zimu. One nisu "konstruisane" tako da podnesu "normalnu" razliku u temperaturi između godišnjih doba, već moraju da se sele.

Mnogi nam pokazatelji govore da su najoptimalniji uslovi za život u tropskom i suptropskom području. Najveći procenat svih biljnih i životinjskih vrsta živi u tim uslovima. Mnoge biljke koje žive u umerenom pojasu, manifestuju svu puninu svojih potencijala (donesu cvet i plod) tek u tropskim uslovima. Najbujniji biljni i životinjski svet mi nemamo ni u vreloj pustinji, ni na ledenim polovima. Nije slučajno njihovo najpriželjnije stanište u temperaturnoj sredini ova dva ekstrema.

Sve nam ovo pokazuje da organizmi nisu genetski predviđeni za klimu koju karakterišu velike temperaturne dnevne razlike, niti za klimu koja odstupa od suptropske i tropske.

Otkuda takvi uslovi života neadekvatni genetskim sklonostima biljaka i životinja? Sveto pismo otkriva da su nenormalne razlike u temperaturi, kao i pojava godišnjih doba, posledica velikog Potopa, zapravo rušenja vodenog omotača koji se pre Potopa nalazio iznad zemljine atmosfere.

73

Page 74: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Biblijski izveštaj jasno objašnjava nastanak temperaturnih razlika na našoj planeti kao posledicu velikog Potopa:

"Otsele, dokle bude zemlje, neće nestajati ... studeni ni vrućine, leta ni zime." (1.Mojsijeva 8,22)

Kakve veze ima Potop sa pojavom leta i zime, tj. zašto bi rušenje vodenog omotača rezultovalo pojavom oštrih razlika u temperaturi? Setimo se činjenice da vedra noć predskazuje hladno jutro. Ukoliko je pak nebo oblačno, oblaci vraćaju izračeno toplotno zračenje sa zemlje, natrag na zemlju, i jutro neće biti tako hladno. Pre Potopa je vodeni omotač stvarao snažan efekat staklene bašte, pa je svugde postojala ujednačena temperatura.

"Potom reče Bog: Neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode. I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom, i bi tako. A svod nazva Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi." (1.Mojsijeva 1,6-8)

Ukoliko je na Zemlji postojao efekat staklene bašte, to znači da je na celoj planeti postojala ujednačena klima bez obzira na doba godina i bez obzira na geografske širine. A sve to nam potvrđuju paleontološki nalazi. Između godova fosilizovanog drveta veoma se teško vidi razlika, a fosili tropskih organizama se nalaze na svim geografskim širinama (računajući i severni i južni pol).

Kako pre Potopa na Zemlji nisu postojala područja polarne klime, kao i klime vrelih pustinja, realno je da to može da potvrdi odsustvo fosila onih biljnih i životinjskih vrsta koje su danas prilagođene pomenutim temperaturnim ekstremima.

Da apsurd bude veći, ako je po evolucionoj teoriji dugo vremena na Zemlji egzistiralo ledeno doba, onda bi bilo realno naći veći broj fosila organizama prilagođenih hladnim uslovima od onog broja koji danas postoje. Međutim, naučne činjenice govore suprotno. Klima na celoj

74

Page 75: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Zemljinoj kugli je bila između suptropske i tropske. Fosili mamuta se, na primer, nalaze zajedno sa fosilima nosoroga i ostalih tropskih životinja.

POLOŽAJ I ORBITA ZEMLJE PRE I POSLE POTOPA

Kada bi ugao zemljine rotacije oko sopstvene ose bio znatno manji od 23 stepena, naša planeta bi bila izložena stalnom pregrevanju ekvatora i hlađenju polova. Oštre razlike u temperaturi bi rezultovale velikim razlikama u pritisku vazduha i snažnim vetrovima koji bi onemogućili uslove za život na Zemlji. Ali, efekat staklene bašte bi omogućio da Zemlja bez ikakvih nepovoljnih posledica ima i nulti ugao rotacije.

Moguće je da je nestanak efekta staklene bašte rezultovao neophodnošću da se naša planeta nagne na današnja 23 stepena, radi njenog ravnomernijeg zagrevanja. Takva promena je u tom slučaju rezultovala promenom zemljine orbite oko Sunca, i mesečeve oko Zemlje, čime se može objasniti razlika između nekadašnje i današnje dužine meseca (30 prema 27,3 dana), i nekadašnje i današnje dužine planetarne godine (360 prema 365,25 dana).

Da pretpotopna ili "apsolutna" godina ima okruglo 360 dana može se izračunati na osnovu biblijskog izveštaja (1.Mojsijeva 7,11.24;8,4; Danilo 7,25; Otkrivenje 11,2-3;13,5).

EROZIJA PRE I POSLE POTOPA

Svake godine voda i vetrovi erodiraju oko 25 milijardi tona prašine, zemlje i stena kontinenata i odnesu ih u okean. Pri sadašnjoj stopi erozije svi kontinenti bi se sravnili u nivo okeana za samo 10,7 miliona godina. Kada se izuzme efekat čovekove poljoprivredne aktivnosti, tada se stepen erozije smanjuje najviše nekoliko puta. Izračunato je da bi u tom slučaju naša planeta, za samo 34 miliona godina, sve svoje kontinente erodovala na nivo okeana. Dakle, na osnovu nivoa erozije, Zemlja svakako ne može da bude starija od 34 miliona godina.

75

Page 76: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Da li je Bog stvorio Zemlju sa ciljem da je erozija vremenom pretvori u blatnjavu loptu?

U uslovima efekta staklene bašte, kakvi su odlikovali pretpotopnu klimu naše planete, nestaju uzroci erozije: kiša, vetar, kao i pucanje stena zbog temperaturnih razlika.

Kako zbog efekta staklene bašte nisu postojale niske temperature u atmosferi ispod vodenog omotača, nije postojalo ni formiranje oblaka, pa samim tih ni kišnih kapi. (Nema prašine, nema vetra, nema kondenzacije, nema kiše.)

"Jer Gospod Bog još ne pusti kišu na zemlju." (1.Mojsijeva 2,5)

Duga, kao simbol zaveta između Boga i čoveka, prvi put se pojavljuje posle Potopa, jer dotle nije padala kiša. Kiša je neprirodna. Ona ubija male insekte. Grad lomi i uništava biljke. Isto se može reći za produkt velikih kiša - poplave.

Kako se navodnjavalo tlo ukoliko nisu postojale kišne padavine? Sveto pismo pruža razumno objašnjenje: "Ali se podizaše para sa zemlje koja natapaše svu zemlju." (1.Mojsijeva 2,6) Svakoga jutra se, zbog blagog zahlađenja površine zemljine kore, formirala magla koja je u obliku rose nežno kondenzovala vodu.

U uslovima povišenog atmosferskog pritiska, zbog težine pretpotopnog vodenog omotača koji je lebdeo iznad zemljine atmosfere, temperatura kondenzacije vodene pare u obliku magle i rose je znatno bila viša nego što je to danas.

U uslovima staklene bašte nestaju vetrovi. Vetrovi podižu prašinu sa zemlje i zagađuju atmosferu a ukoliko su jači lome vegetaciju i tako pokazuju svoje neprirodno poslepotopno poreklo. Fosili pretpotopnog drveća (uglavnom paprati), iako ogromnih dimenzija, nisu imali razvijen korenski sistem, što ukazuje na to da nisu bili stvoreni za vetrovite uslove.

76

Page 77: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Takođe, papratnjače zbog svog načina razmnožavanja ne zahtevaju vetar radi oprašivanja, već samo visoku vlažnost. Dnevno zagrevanje i noćno hlađenje stena izaziva njihovo pucanje što takođe nestaje u slučaju efekta staklene bašte; nema nastanka i širenja pustinja.

NAOČARI PROTIV SUNCA

Kao da ljudske oči nisu stvorene za ovakav spektar i jačinu sunčeve svetlosti, pa čovek ima potrebu da nosi naočari, sa posebno zatamnjenim određenim frekvencijama spektra sunčeve svetlosti.

Vodeni omotač oko zemljine atmosfere je očigledno pravio adekvatan filter za sunčevu svetlost, verovatno upravo onakav kakav danas ljudi pokušavaju da improvizuju sa zatamnjenim naočarima.

Neki smatraju da bi takav pretpotopni vodeni omotač do te mere umanjio sunčevu svetlost na Zemlji, da bi njena površina bila izuzetno hladna: "Samo malo smanjenje ugla kojim sunčeva svetlost pada na polove, rezultuje polarnim kapama! Šta bi se tek desilo kada bi postojao takav vodeni omotač, koji upravo sprečava prodor onih frekvencija svetlosti koje pružaju najveće zagrevanje Zemlje?!" Međutim, vodeni omotač upravo sprečava hlađenje površine Zemlje. Kako je ispod površine zemljine kore i leti i zimi konstantna temperatura, a daljim povećanjem dubine se ona postepeno povećava, moramo imati na umu da je zemljina atmosfera pre Potopa bila zagrevana sopstvenim toplotnim zračenjem. Bez vodenog omotača, Zemlja je kao čovek bez odeće, koji isključivo zavisi od temperature okoline. Njegova sopstvena telesna temperatura nije značajna kada se slobodno izrači u prostor. Ako, pak, nosi odeću na sebi (uloga vodenog pretpotopnog omotača), ona zadržava njegovu toplotu i u velikoj meri ga čini nezavisnim od spoljne temperature.

Treba ispitati kakav je spektar svetlosti koja je propuštena kroz vodeni filter i kako ona deluje, posebno, na biljni svet. Poznato je da ronioci srazmerno svojoj dubini ronjenja prvo primećuju gubljenje crvenog dela spektra, pa po spektralnom redu i ostalih frekvencija svetlosti. Utvrđeno

77

Page 78: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

je da više frekvencije svetlosti dovode do luminiscencije hlorofila na nivou nižeg, crvenog dela spektra. Takođe, primećeno je da voda blokira razarajući ultraljubičasti deo spektra.

Razlog zašto pretpotopni ostaci organskih materija imaju zanemarljivo malo ugljenika C14 je upravo u tome što je vodeni omotač blokirao prodor kosmičkog zračenja i tako omeo nastanak ugljenika C14, pa se previđanjem te činjenice zaključuje da su pojedini fosili stariji od datuma nastanka života na Zemlji (stariji od 6000 godina).

Pre Potopa, po biblijskom otkrivenju, incest nije predstavljao greh. Zašto?

Zato što je glavni izvor mutacija - štetno kosmičko zračenje - bio blokiran vodenim omotačem i snažnim geomagnetnim poljem Zemlje.

Organizam se bori protiv uticaja štetnog zračenja, isto tako složenim sistemima kao što su složeni oni koje on koristi u borbi protiv virusa i bakterija. Svi ti procesi reparacije dodatno "zamaraju" organizam i tako mu oduzimaju energiju, vreme i druge potencijale koji bi bili iskorišćeni za snagu i rast samog organizma.

Nagomilana oštećenja genetskog sadržaja usled neprekidnog dejstva kosmičkog zračenja poslepotopne istorije sveta, dodatno su osakatila biljne i životinjske potencijale i u velikoj meri ih približila njihovom egzistencijalnom minimumu.

ZAŠTO RUPE U OZONSKOM OMOTAČU?

Period poluraspada zemljinog magnetnog polja je 1400 godina. Godine 1835. ovo polje je imalo 85,6 dž 1021 A/m, a danas 80,1 dž 1021 A/m. Jasno se vidi eksponencijalno opadanje magnetnog polja Zemlje:

1835 - 85,58

1845 - 84,88

78

Page 79: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

1880 - 83,63

1885 - 83,47

1905 - 82,91

1915 - 82,25

1922 - 81,65

1925 - 81,49

1935 - 80,88

1945 - 80,65

1955 - 80,35

1960 - 80,25

1965 - 80,13

Za 100 godina geomagnetno polje Zemlje smanji svoju jačinu za oko 5%. Ukoliko se magnetno polje Zemlje smanjivalo po istoj funkciji već 10 000 godina, ono je pre 10 000 godina moralo biti toliko veliko da je život na planeti bio nemoguć, jer tako snažno magnetno polje imaju samo magnetne zvezde. To je dokaz ili protiv velike starosti naše planete ili protiv uniformističkog pristupa istoriji Zemlje i porekla života koji zastupaju evolucionisti.

79

Page 80: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Realno je pretpostaviti da magnetno polje Zemlje opada od jednog trenutka koji se verovatno desio posle čovekovog pada u greh, ili posle Potopa. Prema postojećoj eksponencijalnoj stopi smanjenja magnetnog polja, ono bi za nekoliko hiljada godina postalo zanemarljivo. Kosmički zraci i solarni vetrovi bi tada nesmetano dolazili na Zemlju i vršili svoj koban uticaj na živi svet. Pojava ozonskih rupa je upravo posledica postojećeg smanjenja geomagnetnog polja Zemlje.

Pojačano magnetno polje nekadašnjeg sveta je rezultovalo blagoslovima zbog kojih se i danas primenjuje magnetoterapija, jer magnetno polje širi krvne sudove te doprinosi ubrzanju metabolizma, kao i bržem obnavljanju tkiva i zarastanju rana.

BLAGOSLOVI VISOKOG PRITISKA PRETPOTOPNE ATMOSFERE

Radnik u kesonu (zvonu za rad na morskom dnu) se povredio, i rana mu je za neočekivano kratko vreme u uslovima tako visokog pritiska potpuno

80

Page 81: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

zarasla. Tako je prvi put primećen blagoslov visokog atmosferskog pritiska. Od tada se primenjuju takozvane hiperbarične komore - komore sa visokim pritiskom koje deluju isceljujuće na srčane i moždane udare, a posebno na degenerativne bolesti (demenciju i senilnost, spondilozu, protiv ubrzanog okoštavanja, itd). Blagotvornim dejstvom visokog pritiska u hiperbaričnoj komori, udovi koji bi inače bili amputirani bilo zbog smrzavanja, ili zbog gasne gangrene, bivaju potpuno povraćeni u zdravo stanje. Otvorene rane se zaceljuju za nekoliko dana, umesto uobičajenih nekoliko sedmica. Zaustavljaju se i zaceljuju i unutrašnja krvavljenja. Veze atrofiranog nervnog sistema se obnavljaju, pa se oštećenja vida popravljaju čak za samo par tretmana. Veliki je spisak bolesti koje se na ovaj način leče sa velikim procentom uspeha.

Eksperiment sa gajenjem paradajza u takvoj komori doprineo je da on za dve godine poraste u visinu od 3 m i donese rod od 930 plodova. Potrebno je napomenuti da je dr Mori radeći ovaj eksperiment u Japanu simulirao još neke pretpotopne uslove, kao na primer pretpotopni spektar svetlosti koji pada na biljku i sl. A kao što smo već primetili, fosilni nalazi nam upravo potvrđuju ovakve blagoslove pretpotopnih uslova života na našoj planeti. Veći broj (do sada izumrlih) vrsta i njihove ogromne dimenzije potvrđuju da su raniji uslovi za život bili znatno bolji nego današnji.

Zašto organizmima odgovara veći pritisak vazduha?

U uslovima visokog pritiska potrebni gasovi veoma lako dolaze do ćelije organizma. Njihova rastvorljivost u vodi je mnogo veća pod većim pritiskom. Bolest pijanstva kod gnjuraca se pojavljuje upravo zato što se velika količina vazduha rastvara u krvi ronioca. Istim fenomenom možemo objasniti kako životinje ogromnih dimenzija (oktopodi na primer) koje žive na velikim dubinama mogu da prežive u vodi bez svetlosti i biljne vegetacije koja bi je opskrbljavala kiseonikom. Transport gasova između organizma i okoline je mnogo bolji pod visokim pritiskom, a svoje zalihe kiseonika pomenuti organizmi drže rastvorene u mišićima i kostima.

81

Page 82: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

PROBLEM PREVELIKE VLAŽNOSTI

Ako je pretpotopni svet karakterisala tropska i polutropska klima, zašto onda ona nije povoljna za sve biljke koje danas žive u umerenoj klimi na Zemlji?

Svedoci smo kako neprirodna sparina toplih dana i čoveka dovodi do gušenja. Visoka vlažnost, koja je posebna karakteristika tropske klime (viša temperatura dovodi do većeg isparavanja vode), bukvalno uguši pojedine biljke. Biljka ne može da dođe do dovoljne količine vazduha i zato ugine. Topla tropska klima bi toj biljci tek dala priliku da ispuni sve svoje potencijale, ali ona ne može da opstane zbog nesposobnosti da primi potrebne gasove iz vazduha. Međutim, visok pritisak pretpotopnih uslova života bi povećavao rastvorljivost potrebnih gasova i ne bi došlo do gušenja. Osim toga, mehurići vazduha konzervirani u ćilibaru pokazuju da se u tadašnjem vazduhu nalazilo 35% kiseonika (za razliku od sadašnjih 21,5%).

Verovatno je postojao i veći procenat ugljendioksida u atmosferi nego danas. Eksperimentalno je utvrđeno da biljkama koristi povećanje koncentracije ugljendioksida sa normalne zastupljenosti od 0,03 na 1%, a tek dalje povećanje pojedinim biljkama počinje da smeta. Veći procenat potrebnih gasova i veći pritisak tih gasova su tako međusobno umnožavali svoju blagotvornost.

Zašto sada nema u atmosferi kiseonika i ugljendioksida u tolikoj meri u kolikoj su oni bili prisutni pre Potopa? Gde se oni sada nalaze?

Svedoci smo da se količina SO2 postepeno povećava u zadnjih stotinak godina i predstavlja problem jer izaziva efekat staklene bašte tj. zadržava energiju Sunca.

Podsetimo se da današnja svetlost Sunca nije oslabljena prolaskom kroz pretpotopni vodeni omotač kao što je to bio slučaj pre Potopa. Odakle pomenuta količina ugljendioksida dolazi?

82

Page 83: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Od pretpotopnih zaliha organske materije koja je konzervirana u uglju i nafti i koja se oslobađa njihovim sagorevanjem!

"Količina ugljenika koja je blokirana u krečnim sedimentnim stenama i fosilizovanim organskim materijama i koja je na taj način isključena iz kruženja, premaša ukupno, za sve vreme sedimentacije i fosilizacije u toku geološke istorije, dvanaest puta količinu SO2 koja se danas nalazi u atmosferi." (dr Milorad Janković "Ekologija" str.124)

Samo u zalihama uglja ima 1,4 puta više ugljenika nego u svim biljkama koje bi mogle pokriti svu zemlju onako obilno kao što to one danas čine u ekvatorijalnim šumama. Ogromna količina ugljenika i kiseonika se nalazi danas pod zemljom, a to je zapravo gotovo celokupna organska masa pretpotopne civilizacije. Kada bi ona ušla u današnji krug razmene materije, imali bismo mnogo više ugljendioksida i kiseonika u opticaju nego danas. Međutim, oni ne bi bili iskorišćeni kao ranije, jer setimo se da su ranije tropski i suptropski uslovi života odlikovali celu zemljinu površinu. Dakle, ogromna količina SO2 je bila u sastavu pretpotopnog živog sveta, da bi znatnim delom ostala sakrivena za ovaj naš svet u konzerviranom obliku - uglja i nafte.

Zašto je Bog veći deo pretpotopne flore i faune smestio pod zemlju? Šta bi se desilo da pomenuta organska materija nije fosilizovana posle Potopa?

Degradirana poslepotopna vegetacija ne bi uspela da veže za sebe višak SO2, te bi u atmosferi bila slobodna veća količina SO2 nego pre Potopa, što bi onemogućilo uslove za život.

Evolucionisti upravo veruju da se u vreme nastanka života ogromna količina ugljendioksida nalazila u atmosferi, te da je biljni svet vezao za sebe ugljenik, a veći deo kiseonika ostavio slobodnim.

83

Page 84: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Zašto je nerealno verovati da je bilo kada u atmosferi egzistirala veća količina nevezanog ugljendioksida?

Eksperimentalno je utvrđeno da svim biljkama smeta povećanje koncentracije ugljendioksida u vazduhu iznad 1%, zato što on reaguje sa vodom gradeći ugljenu kiselinu. I kada povećana količina ugljendioksida u vazduhu ne bi delovala štetno na živa bića, pojavio bi se vrlo nezgodan efekat staklene bašte. Kako danas više ne postoji vodeni omotač oko Zemlje koji bi umanjivao sunčevo toplotno zračenje, ogromna količina SO2 bi samo zadržavala njegovo toplotno zračenje i povećala temperaturu zemljine površine. Suvišna voda, koja je posle Potopa oduvana (1.Mojs. 8,1) i zamrznuta na polovima (otuda teorija o ledenom dobu), u takvim uslovima bi se rastopila i pokrila kopno do 55-70 metara visine. Takođe, povećanje temperature i povećano isparavanje vode (vlage) bi u uslovima ovako sniženog pritiska učinili zagušljivim i uslove za život na Zemlji nepodnošljivim.

U OBNOVLJENIM PRETPOTOPNIM USLOVIMA

U knjizi proroka Isaije imamo uslovna proročanstva, koja bi se ispunila da su Jevreji prihvatili Isusa kao Mesiju. To nisu opisi Nove Zemlje na kojoj nema više smrti, već blagoslovene Zemlje u kojoj su posledice greha u ogromnoj meri uklonjene:

"I vuk će boraviti s jagnjetom, i ris će ležati s jaretom, tele i lavić i ugojeno živinče biće zajedno, i malo dete vodiće ih. I krava i medvedica zajedno će pasti, mlad njihova ležaće zajedno, i lav će jesti slamu kao vo." (Isaija 11,6-8)

Vrlo je moguće da mnoge životinje koje su degradirane zbog posledice greha, u svojoj genetskoj strukturi imaju potencijale koji su zaključani zbog sadašnjih nepovoljnih uslova. Otključavanje određenih gena u određenim uslovima je već zabeležen fenomen. Kada se mlada pčela hrani matičnim mlečom, ona se umesto u radilicu pretvara u maticu. Kada je askolotl - vodozemac koji živi isključivo u vodi, donet u Evropu,

84

Page 85: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

njegovo prvo potomstvo se transformisalo u običnog daždevnjaka i izašlo da živi na suvom. Mnoge biljke se razmnožavaju samo izdancima, dok se ne pojave povoljni uslovi u kojima donesu cvet i plod. Dakle, postoje skriveni potencijali koji se oslobađaju tek u odgovarajućim uslovima.

Ukoliko napravimo takve eksperimentalne uslove, koji odgovaraju pretpotopnim uslovima konstantne povoljne temperature, odgovarajuće jačine i spektra svetlosti, magnetnog polja, sastava vazduha i njegovog visokog pritiska, moguće je očekivati otključavanje gena koji su do sada bili zaključani. Bilo bi interesantno kada bi u tako obnovljenim uslovima biljka donosila cvet i plod 12 puta godišnje, kao što je to opisano u biblijskom Otkrivenju. (Do sada su selektovane sorte raznih voćki koje donose plod svakog meseca: jagode, šljive, smokve, itd.) Naravno, moguće je da su mnogi skriveni potencijali do sada mutirani i tako genetski izgubljeni. Selekcija ostavlja u životu samo one jedinke koje imaju atribute koji su neophodni za egzistenciju, dok za višak potencijala ona ne mari. Dobijanje biljaka i životinja sa njihovim obnovljenim nekadašnjim karakteristika ne bi bilo samo dokaz da su pretpotopni uslovi povoljniji uslovi za život, već i dokaz za postojanje skrivenih potencijala živih organizama, što je argumenat protiv teorije o prirodnoj selekciji i evoluciji. Naravno, bilo bi potrebno uzeti u obzir i Božju intervenciju u delimičnom prilagođavanju živih bića poslepotopnim uslovima.

ŠTA NAM O POTOPU GOVORE FOSILI?

U prirodnim uslovima fosili, ugalj i nafta ne nastaju. Osušeno drvo ili uginula životinja istrule i raspadnu se. Kreacionizam zastupa da su ogromne količine fosila na zemlji, ugalj i nafta nastale usled katastrofe globalnih razmera koja se desila za vreme velikog Potopa.

Fosili uginulih životinja nam pokazuju da su one u trenutku smrti "zatečene" i u takvom obliku fosilizovane, što nam otkriva da one nisu izumrle prirodnom već nasilnom smrću. Kada uginu prirodnim putem školjke se otvore, dok ribe zgrče svoja peraja, a meduze za nekoliko sati izgube svoj oblik i istrule. Međutim, njihovi sačuvani oblici nađeni u

85

Page 86: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

fosilnim nalazima ukazuju na trenutnu smrt. Isto možemo reći za zaleđene fosile mamuta kojima hrana u želucu nije više od desetak minuta bila izložena fermentaciji do trenutka smrzavanja.

ŠTA NAM O POTOPU GOVORE NEBIBLIJSKI IZVORI?

"Pa i nekada, kada su izginuli oholi divovi, sklonila se nada ovog sveta u splav kojom je upravljala ruka Tvoja i svetu ostavila seme za nova pokoljenja." (Mudrosti Solomunove 14,6)

U svim krajevima sveta, među civilizacijama koje hiljade godina žive razdvojene jedna od druge, nalazimo sačuvana predanja o velikom Potopu koji je nekada zadesio našu planetu. Najviše ih je iz starih naroda Severne i Južne Amerike, a zatim iz Azije, Australije i Okeanije, a najmanje iz Evrope. Sva ta predanja se u začuđujućoj meri poklapaju sa biblijskim izveštajem o Potopu, što ćemo videti na nekoliko primera.

Potvrdu biblijskog izveštaja da je Nojeva barka izgledala kao kutija (1.Mojsijeva 6,15), nalazimo kod Inka, u Peruu:

"Voda se digla iznad najviše planine na svetu. Sve stvorene stvari nestale su, osim čoveka i žene koji su plovili u jednoj kutiji. Kad je potop opao, tu kutiju je vetar odneo na Tiahunaku, oko 300 km od Kuskoa."

Predanje sa havajskih ostrva potvrđuje biblijski izveštaj da je samo nekoliko ljudi preživelo Potop:

"Svo kopno je bilo nekad preplavljeno morem, osim vrha Mauna Kee, gde je dvoje ljudi preživelo. Taj događaj se zove kai a Kahinari (more Kahinarija)."

Izveštaj da je Bog za vreme velikog Potopa sačuvao život jedinih pravednika toga vremena i da današnja ljudska rasa vuče poreklo od tog čoveka imamo iz plemena Mandingo (Obala Slonovače):

86

Page 87: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

"Jedan milostivi čovek davao je sve što je imao. Bog Ouende nagradio ga je bogatstvom, savetovao mu da napusti tu oblast i poslao šest meseci kiše da uništi njegove sebične susede. Potomci tog bogatog čoveka postali su današnja ljudska rasa."

Predanje koje potvrđuje biblijski izveštaj da je Bogu bilo veoma žao što je morao svet da uništi Potopom i da su u kovčegu preživeli Potop samo članovi jedne porodice, nalazimo u vavilonskom predanju o Potopu:

"Tri puta (svakih 1200 godina), bogovi su bivali uznemireni ljudskom prenaseljenošću. Bogovi su to rešavali prvo kugom, zatim glađu. Oba puta je bog Enki savetovao ljude da podmite boga koji je uzrokovao problem. Treći put je Enlil savetovala bogove da unište sve ljude potopom, ali je Enki učinio da Atrahasis izgradi kovčeg i tako se spase. Na tom brodu bilo je i stoke, divljih životinja i ptica, i Atrahasisova porodica. Posle tog potopa, bogovi su zažalili svoje delo, i Enki je ustanovio jalove žene da bi se taj problem izbegao u budućnosti."

Predanje o Potopu koje imaju indijanci Apači potvrđuje biblijski izveštaj da je Potop trajao 40 dana i da ga je tačno osmoro ljudi preživelo.

"Pre nego što su Apači izašli iz podzemnog sveta, na zemlji su živeli drugi ljudi. Dios je rekao jednom starcu i jednoj starici da će kiša neprestano padati 40 dana i noći. Ljudi su bili upozoreni da se popnu na vrhove od četiri planine (Tsisnatcin, Tsabidzilhi, Becdilhgai, i još jedne, koja je nepoznata), te da ne gledaju ni poplavu, ni nebo. Ljudi nisu verovali starom paru, kada je kiša počela, samo je nekoliko ljudi uspelo doći do tih planina, držeći celo vreme zatvorene oči. ... Oni su, potom, otišli u planine. Osmoro drugih ljudi su preživeli potop, jer su bili u mogućnosti da putuju pogledom; pogledali bi gde bi hteli ići, i već su bili tamo. Ovi su ljudi pričali Apačima o potopu, pre no što su i sami otišli u planine. Na isteku milenijuma, površina Zemlje će ponovo biti uništena; ovoga puta vatrom!"

87

Page 88: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Interesantno je da ovo predanje potvrđuje i biblijsko shvatanje o Sudnjem danu, kada će nepravedni svet biti uništen, ne vodom, već vatrom.

U predanju o Potopu plemena Joruba (jugozapadna Nigerija), vidimo očigledan uticaj priče o Enohu, koji je pre Potopa vaznet na Nebo zato što je stalno živeo po volji Božjoj:

"Jedan bog, Ifa, umorio se od života na zemlji i otišao da živi na nebeskom svodu. Bez njegove pomoći, čovečanstvo nije moglo tumačiti želje bogova i jedan bog, u nastupu gneva, uništio je gotovo svakog u velikom potopu."

Litvansko predanje o Potopu potvrđuje biblijski izveštaj da je Bog posle Potopa uspostavio dugu:

"Kroz svoj nebeski prozor, vrhovni bog Pramzimas, vidio je samo ratove i nepravdu među ljudima. Poslao je dva diva, Vandu i Vejas (vodu i vetar), da unište zemlju. Nakon dvadeset dana i noći, vrlo je malo kopna preostalo. Pramzimas je pogledao da vidi napredak, a budući da je tog trenutka jeo orahe, ispustio je dole ljuske. Jedna je pala na vrh najviše planine, na koju se nekoliko ljudi i životinja sklonilo. Svi su se ukrcali, te preživeli potop ploveći u ljusci od oraha. Božji gnjev je splasnuo, te je naredio vetru i vodi da se povuku.

Ljudi su se, nakon toga, raspršili, samo je jedan stariji par ostao tamo gde su pristali. Da bi ih utešio i ohrabrio, Bog je poslao dugu, a njih posavetovao da preskoče preko kostiju zemlje devet puta. Kad su to učinili, pojavilo se još devet parova, iz kojih se razvilo devet litvanskih plemena."

Predanje plemena Maori sa Novog Zelanda potvrđuje da je do Potopa došlo zato što su ljudi zanemarili poštovanje svog Stvoritelja i potvrđuje da je Zemlja posle Potopa mnogo izmenila svoj izgled:

88

Page 89: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

"Jednom davno bilo je vrlo mnogo različitih plemena, koja su se svađala i stalno vodila međusobne ratove. Obožavanje stvoritelja Tane bilo je zanemareno. Dva proroka, Para-vhenua-mea i Tupu-nui-a-uta, propovedali su istinitu nauku o razdvajanju neba i zemlje, ali drugi su im se samo podsmevali, te su se proroci razljutili. Potom su sagradili veliki brod na izvoru reke Tohinga, sagradili kuću na njemu, te su je snabdeli korenjem paprati, slatkim krompirom i psima. Potom su se molili za obilnu kišu koja bi uverila čovečanstvo u svemoćnost Tane. Dva čoveka imenom Tiu i Reti, žena koja se zvala Vai-puna-hau, i druge žene su se takođe ukrcale na brod. Tiu je bio sveštenik na brodu, te je izgovarao molitve i čarobne reči za kišu. Jako je padala kiša četiri ili pet dana, kad je Tiu počeo da se moli za prestanak kiše. Ali vode su i dalje rasle i dizale brod. Posle osam meseci, voda je počela da opada; Tiu je to znao pomoću znakova na svojim svešteničkim stvarima. Napokon, pristali su na Hanjaiki. Zemlja se mnogo izmenila, što je bila posledica potopa, a ljudi na brodu su bili jedini preživeli. Oni su obožavali Tane, Rangi (Nebo), Rehua, i ostale bogove, svakoga na poseban način, i na različitim mestima. Danas samo glavni sveštenik može ići na ta sveta mesta."

Indijsko predanje govori o Božjem savetu Manu-u da brod kojim će pre preživeti Potop napuni životinjama i biljkama od kojih će nastati novi život:

"Na sedmi dan tri sveta će potonuti u okean. Kada se vasiljena rastvori i nestane u okeanu, tebi će doći brod koji sam ja sagradio. Uzmi sa sobom svoje rastinje i sve životinje i svo seme sposobno da da novi život. Bez straha plovi po mračnom moru. Kada vetar počne da udara brod, priveži ga konopom za moj rog. Ja ću biti pored tebe." (aip 109)

U actečkom predanju o Potopu možemo naći objašnjenje zašto su u mnogim pećinama širom sveta nađeni fosili različitih životinjskih vrsta koje je veliki strah nagnao da sve zajedno nađu u njima utočište pred velikom opasnošću:

89

Page 90: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

"Došlo je do velikog potopa ... zemlja je potamnela i crna kiša je lila i danju i noću... Ljudi su bežali u očaju... Oni su pokušavali da se popnu na krovove domova, koji su se obrušavali... pokušavali su da se popnu na vrhove drveća, tražili su spas u pećinama i kamenjarima, ali su tamo pronalazili svoj grob. Tako se desila pogibija ljudskog roda koji je bio osuđen na uništenje." (AIP 97)

U asirskom predanju o Potopu "Ep o Gilgamešu" prepoznajemo sedmodnevni ciklus, iz sadržaja Četvrte Božje zapovesti, koji je projektovan na vreme trajanja Potopa:

"Šest dana i šest noći vetar udaraše, potop, oluja, brisaše po zemlji. A kad otpoče sedmi dan, stade oluja koja pohara kao vojska. More se umiri, uragan stiša, prestade potop."

Interesantno je da imena naselja u okolini planine Ararat, gde je po Bibliji zaustavljena Nojeva barka posle Potopa, nose nazive koji ukazuju na taj događaj. Ime grada Nahičevan u blizini Ararata znači "mesto prvog pristajanja". U prvom veku posle Hrista ono je promenjeno u Apobaterion, što znači "pristanište". Ime grada Jerevana znači "prvo pojavljivanje". Tabriz od "ta bris" znači "brod". Ime sela Seron znači "mesto razilaženja", a mesta Temanin znači "mesto osmorice". "Marand" znači "majka je ovde", itd. Planina Ararat je najpovoljnije moguće mesto za zaustavljanje Nojeve barke, kada se ima na umu cilj raseljavanje Nojevih potomaka po svim kontinentima i tako naseljavanje cele planete.

Nojevo ime možemo prepoznati u jednom od nekoliko kineskih predanja o Potopu, koje tvrdi da svi Kinezi potiču od pretka koji je preživeo Potop i koji se zvao Nu-Vah (na hebrejskom - Noah). Po kineskom računanju to je bilo 2297. godine pre nove ere, što je samo oko 200 godina kasnije nego po biblijskom izveštaju. U brodu u kojem su se spasli bilo ih je osmoro.

U kineskom slikovnom pismu simboli čamac, osam i usta (ili osoba), svi zajedno sačinjavaju simbol za veliki brod.

90

Page 91: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Očigledno je da su narodi, kada su se razišli posle raspada Vavilonske kule, poneli sa sobom i u određenom obliku sačuvali opis nekadašnjih dešavanja iz ljudske istorije, adekvatan onome koji je zabeležen u biblijskom zapisu.

Suprotno naučnim teorijama koje su iz ideoloških razloga omasovljene, monoteizam je prethodio politeizmu. Kinezi su do petog veka pre Hrista bili monoteisti.

U najranijim zapisima religioznog bogosluženja, nađenim u "Knjizi istorije" koju je sakupio Konfučije, zabeležen je izveštaj o kineskom caru Ghunu (oko 2000 godina pre Hrista). Uz hvalospeve "on je prinosio žrtve Šang Ti-ju" Vrhovnom božanstvu stvaranja:

"Od starine, u početku,

bio je veliki haos, bez oblika i taman.

Pet elemenata (planeta) nisu počeli da se obrću, niti Sunce i Mesec da sijaju.

U sredini od toga tamo nisu postojali

niti oblici niti zvuk. ...

Ti si načinio nebo; Ti si načinio zemlju; Ti si načinio čoveka.

91

Page 92: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Ti si se udostojio, o Ti, da nas čuješ, jer Ti se odnosiš prema nama kao Otac.

Ja, Tvoje dete, tupo i neprosvetljeno,

nisam u stanju da Ti iskažem osećanja odanosti. ...

Tvoja suverena dobrota je večna.

Kao lončar, Ti si načinio sve stvari koje žive.

Tvoja suverena dobrota je beskrajna.

Veliko i malo čuvaš Tvojom ljubavlju.

Kao urezano u srcu Tvog sluge je Tvoja dobrota. ...

Sa tako velikom ljubaznošću Ti si strpljiv prema nama, i uprkos našim nedostacima,

daješ nam život i blagostanje."

DINOSAURUSI I LJUDI ZAJEDNO

Sve civilizacije, koje su živele hiljadama godina razdvojene, imaju sačuvano predanje o zmajevima i aždajama. Očigledno je da su još neko vreme posle Potopa dinosaurusi i ljudi živeli zajedno, ali da su dinosaurusi zbog nepovoljne poslepotopne klime ubrzo izumrli.

U jevrejskim mudrosnim knjigama imamo potvrdu da su u isto vreme živeli čovek, lav, zmaj, i žena: "Volim više živeti sa lavom i sa zmajem nego živeti sa ženom opakom."

Zapazimo da se u istom rangu sa zmajem navodi lav, koji se danas smatra "carem" nad svim životinjama. Ako je zmaj zaista postojao, realno je da

92

Page 93: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

je on bio "iznad" lava. I zaista, najstarija biblijska knjiga govori o nama danas nepoznatim životinjama; o Behemotu (hebr. be-hi-mot = "u njemu (je) smrt") i Levijatanu, koji je pre nego što je izumro bio "car nad svim zverjem" (O Jovu 41,25), a ne lav. Na osnovu opisa ogromne veličine, težine i ostalih atributa životinja koje su opisane u knjizi O Jovu možemo zaključiti da je reč o različitim vrstama dinosaurusa (diplodokusu i kronosaurusu):

"Za sobom ostavlja svetlu stazu, rekao bi da je bezdana osedela. Ništa nema na zemlji da bi se isporedilo s njim, da bi stvoreno bilo da se ničega ne boji." "Gle snaga mu je u bedrima njegovim i sila mu je u pupku trbuha njegova, diže rep svoj kao kedar... gle, zaludu li mu je nadati mu se; kad ga samo ugleda čovek, ne pada li?" (O Jovu 41,23-24; 40,11-12.28)

"Ko će mu uzgrnuti gornju odeću i čeljustima njegovim ko će pristupiti? Vrata od grla njegova ko će otvoriti?

Strah je oko zuba njegovih!

Krljušti su mu jaki štitovi spojeni tvrdo. Blizu su jedna do druge da ni vetar ne ulazi među njih. Jedna je za drugu prionula, drže se i ne rastavljaju se. ... Plamen mu izlazi iz usta. U vratu mu stoji sila i pred njim ide strah. ...

Kad se digne, dršću junaci, i od straha očišćaju se od greha svojih." (O Jovu 41,4-8.12-16)

93

Page 94: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Fosilizovani otisci stopala čoveka i dinosaurusa zajedno, pronađeni između dva rata u Glejn Rouzu u Teksasu.

94

Page 95: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Crteži na kojima su dinosaurusi i ljudi zajedno, nađeni u pećini Ica Stones u Peruu, pre tridesetak godina.

95

Page 96: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

DEGRADACIJA ČOVEKA

Prilikom prvog iskušenja čovek je poželeo da postane sličan Bogu po atributima božanske svemoći i sveznanja koji su besmisleni za biće koje je stvoreno da čini dela ljubavi u vremenu i prostoru.

Pokušavajući da postane sličan Bogu po atributima po kojima Mu nije bio sličan, čovek je izgubio atribute po kojima je bio sličan Bogu. Od bezgrešnog i besmrtnog stvorenja čovek je postao smrtan i grešan po svojoj prirodi.

Prepuštanje grehu uslovilo je njegovu dalju duševnu i fizičku degradaciju, koja se genetski prenosila na dalje potomstvo.

Greh je rezultovao čovekovom nesposobnošću da na sebi ponese sjaj Božje slave, zatim izopačenjem njegove ishrane, gubitkom savršene memorije i slabljenjem svih intelektualnih sposobnosti, kao i njegovom sklonošću ka bolestima i na kraju umiranjem.

GUBLJENJE BOŽJE SLAVE

"I preobrazi se pred njima, i zasja se lice njegovo kao sunce a haljine njegove postaše bele kao svetlost." (Matej 17,2)

"Svrh neba, iznad glava njihovih, bejaše kao kamen safir u obliku prestola, i na tom obliku prestola bejaše pojava čoveka postavljena s visine. I videh nešto kao uglađen bakar, kao oganj u kome bejaše taj čovek, te sipaše zrake unaokolo. Od bedara njegovih pa do gore, od bedara njegovih pa do dole, videh kao oganj i blistavu svetlost koja ga obavijaše. Kao što je duga u oblaku u dan kiše, tako bejaše izgled te blistave svetlosti koja ga obavijaše. To bejaše prava slava Gospodnja. Pred tom pojavom ja padoh na lice i čuh glas nekog koji govoraše ..." (Jezekilj 1,26-28)

96

Page 97: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Za razliku od životinje, čovek je stvoren sa sposobnošću da shvati slavu Božju. Zato je, za razliku od životinja, umesto krznom, bio obavijen i obasjan slavom Božjom. Ali, kada su Adam i Eva sagrešili, slava Božja se od njih povukla; njihove haljine od svetla su se ugasile "i videše da su goli; pa spletoše lišća smokova i načiniše sebi pregače" (1.Mojsijeva 3,7). Stideli su se svoje golotinje jer je ona otkrivala odsustvo Božje slave i tako otkrivala Božje neodobravanje.

Njihov očaj postao je još veći kada su oko sebe primetili posledice svoga prestupa. Na Zemlju se spustilo prokletstvo zbog njihovog greha. Lišće je počelo da vene i životinje su postale smrtne.

"I začuše glas Gospoda Boga... i sakri se Adam i žena mu ispred Gospoda Boga među drveta u vrtu. A Gospod Bog viknu Adama i reče mu: Gde si? A on reče: Čuh glas tvoj pa se poplaših, jer sam go te se sakrih." (1.Mojsijeva 3,8-10)

U svetlosti Božje prisutnosti, osećali su se krivim i izgubljenim buntovnicima. Sumnjom u Božju ljubav i zapovest, podlegli su namerama kušača, i postali robovi greha i smrti. A zatim, u svom beznađu krivice i straha, postali su svedoci nečeg neočekivanog.

Sa iznenađenjem su slušali kako Bog, izričući prokletstvo zmiji, govori reči koje palom čoveku i čovečanstvu predstavljaju nadu u spasenje i večni život; slušali su proročanstvo o njihovom Izbavitelju.

"I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između semena tvojega i semena njezina; ono će ti na glavu stajati, a ti ćeš ga u petu ujedati." (1.Mojsijeva 3,15)

Bog će iz ženinog potomstva podignuti Izbavitelja: u krilu Božje crkve rodiće se Spasitelj. On će smrskati glavu zmiji; uništiće zlo, ali će pri tome dobiti smrtonosan ujed; platiće cenu ljudskog prestupa.

97

Page 98: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

"I načini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuče ih u njih." (1.Mojsijeva 3,21)

Haljine od smokvinog lišća, slika ljudskih haljina pravednosti, nisu mogle da opravdaju grešnog čoveka pred osudom Neba. Ljudska pravednost ne može da ispuni zahteve Božje pravde zato što je oskvrnjena grehom. Sam Bog je edemski par obukao u haljine jagnjetove, simbol Hristovih haljina pravednosti.

"Ja prođoh pored tebe, i gle tvoje doba beše doba ljubljenja. Ja prostreh skut haljine svoje, na tebe, pokrih golotinju tvoju, zakleh ti se na vernost, učinih savez s tobom, govori Gospod, Večni, i ti posta moja. Ja te okupah vodom, oprah krv s tebe, pomazah te uljem. Dadoh ti vezene haljine... I raziđe se glas o tebi po narodima s lepote tvoje, jer ti beše savršena sjajem mojim, koji ja metnuh na tebe, govori Gospod, Večni." (Jezekilj 16,8-14)

"Veoma ću se radovati u Gospodu i duša će se moja veseliti u Bogu mojemu, jer me obuče u haljine spasenja i plaštem pravde ogrte me." (Isaija 61,10)

Sjaj Božje slave izaziva traumu čovekove nepreporođene prirode. Kada je Mojsije sišao među Izrailjce, na njemu se još uvek zadržao sjaj prethodnog susreta sa Bogom:

"I kad Mojsije silažaše s gore Sinajske i držaše u ruci dve ploče svedočanstva silazeći s gore, ne znađaše da mu koža na licu posta svetla dokle govoraše s njim. I vide Aron i svi sinovi Izrailjevi Mojsija, a to mu se svetli koža na licu, i ne smeše pristupiti k njemu. ... Te Mojsije opet zastiraše pokrivalom lice svoje dokle ne bi opet ušao da govori s njim." (2.Mojsijeva 34,29-30.35)

Iako je čovek izgubio sposobnost da u svom palom stanju ponese na sebi sjaj slave Božje, ipak je u njegovoj psihologiji ostala svest o kategoriji slave onoga ko je nje dostojan, a i sramote koju izaziva svest o raskrinkavanju fizičke i duhovne golotinje.

98

Page 99: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Kako drugačije objasniti čovekovu primenu pojma koji opisuje sjaj svetlosti na izgled određene osobe, koju ponekad možemo čuti: "Njegovo lice blista od radosti!" Ili kako objasniti teorijom evolucije da su organizmi koji imaju osećanje stida i sramote pre opstali u borbi za opstanak od onih koji ga nemaju?!

Sklonost čoveka ka spoljašnjem ukrašavanju i šminkanju, stavljanju na sebe raznih pudera, blistavog dragog kamenja i plemenitih metala, otkriva njegovu potrebu da sakrije sramotu svog realnog izgleda pred sobom i pred drugima i da nadomesti nedostatak nekadašnje Božje slave koja je ranije predstavljala spoljašni izraz unutrašnje lepote karaktera.

Kako objasniti teorijom evolucije čovekovu radost zbog sjaja i blještavila praznične atmosfere, kada se trepteće svetlo postavi na objekte koji se žele ukrasiti (božićne jelke, izloge, ulične prolaze, itd)? Kako objasniti čovekovo oduševljenje lepotom kristala, svetlucanjem dragulja, prskalica i sjajem vatrometa? Zar ne bi bilo realno, po teoriji evolucije, da čovek na takve senzacije reaguje strahom, kao i životinje što reaguju strahom na instinktivno nepoznato iskustvo?!

Ovakvi dokazi protiv teorije evolucije se nazivaju teleološkim dokazima, jer osporavaju smisao evolucije. Nema nikakve potrebe da organizam formira osobine koje ne doprinose njegovom opstanku u borbi za opstanak. U takve dokaze spada i postojanje zajedničkog standarda za lepo u živom svetu. Morske školjke, puževi i korali nemaju nikakvog evolucionog razloga da svojom lepotom plene čoveka koji živi na kopnu. Štaviše, svojom lepotom samo ugrožavaju svoju egzistenciju. Po teoriji evolucije, njihov prekrasan izgled je posledica potrebe za prepoznavanjem radi razmnožavanja a ne ugađanja nekim opštim estetskim kriterijumima. Ali, mi ipak primećujemo da ceo živi svet prožima jedan opšti estetski princip.

Neko će na ovo uputiti primedbu:

99

Page 100: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

"Tačno je da u prirodi postoji nešto što će zadovoljiti zajednički kriterijum lepog za većinu ljudi, ali postoje u živom svetu biljke i životinje koje zadovoljavaju zajednički kriterijum ružnog! Velikom broju ljudi izgled i pokreti zmije izazivaju osećanje straha i odvratnosti!"

Postoje dva razloga kojima se može objasniti zašto određena životinja izaziva neprijatna osećanja kod čoveka. Prvi je taj što životinje koje predstavljaju opasnost za čoveka i treba da izazivaju kod njega adekvatno osećanje straha. Životinje koje mogu biti izvor zaraze, realno je da izazivaju osećanje gađenja, i sl. Drugi razlog je što su i biljke i životinje doživele degeneraciju zbog greha i izmenjenih uslova života na Zemlji. Šareni leptir izaziva prijatno estetsko osećanje, ali kada bismo tom istom leptiru otkinuli krila, i pokušali da uživamo u lepoti izgleda njegovog tela bez krila, verovatno bismo osetili gađenje. Upravo činjenica da pojava zmije pojedinim osobama izaziva gađenje pokazuje da je čovek u dubini svoje duše zadržao kriterijume koji mu ukazuju na to da zmiji nedostaju krila, koja je nekada davno pre čovekovog pada u greh imala. Predanja i crteži prastarih civilizacija sa svih kontinenata sadrže opis zmije sa krilima. Zmija je izgubila krila, ruža je dobila trnje; i možemo videti razne druge deformacije u živom svetu, koje predstavljaju prokletstvo zbog pojave greha na Zemlji.

SMANJENJE DUŽINE ŽIVOTA

"Dana godina naših svega ima do sedamdeset godina, a u jačega do osamdeset godina." (Psalam 90,10; Mojsijeva molitva)

Po Svetom pismu, posle pada u greh, život čoveka je postepeno smanjivao svoju dužinu da bi se ubrzo posle Potopa smanjio na 70 do 80 godina, u zavisnosti od životnog standarda, zdravih uslova života i kvaliteta ishrane.

Kada čovek ne uzima vazduh, on umire posle nekoliko minuta, kada ne pije vodu, posle nekoliko dana, kada ne jede hranu, posle oko dva meseca, a kada ne jede plod sa drveta života, posle skoro 1000 godina.

100

Page 101: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Od čega onda čovek danas umire?

Od raznih oštećenja životnih funkcija, izazvanih mutacijama (genetska oštećenja) koje su snašle ljudski rod neposredno posle Potopa!

Mutacije su uzrokovane najčešće kosmičkim zračenjem. Pad vodenog omotača, kao i opadanje magnetnog polja zemlje su omogućili kosmičkom zračenju da neometano dolazi do zemlje. Verovatno je da posle Potopa ozonski omotač još nije bio formiran, te da je zato veliki broj mutacija zadesio čitav živi svet u prvo vreme posle Potopa.

Različite mutacije su oštetile različite Nojeve potomke na različit način, pa se i razlozi bolesti i umiranja njihovih potomaka danas razlikuju od populacije do populacije. Direktor zavoda za transfuziju krvi u Beogradu se svojevremeno hvalio na TV-u kako sada oni znaju od čega će ko da umre, zato što je primećena korelacija između krvnih grupa belih krvih zrnaca (takozvani HLA sistem) i mnogih oboljenja, pa čak i dužine života.

Naime, naučnici su poredili zastupljenost raznih krvnih grupa HLA sistema kod Švajcaraca (171 ispitanik) starosti između 75 i 104 godine, sa prosečnom populacijom Švajcaraca (405 zdravih osoba, 18-65 godina), i primetili kod starijih ispitanika povećan procenat HLA-B16 (11,11% naspram 5,43%) i takođe povećan procenat HLA-DR7 (38,33% naspram 15,67%).

Druga dugovečna krvna grupa HLA sistema je HLA-DR7.

Najkraće žive nosioci HLA-B15, umesto 5,18% koliko ih živi u prosečnoj Švajcarskoj populaciji, kod osoba preko 75 godina ih je bilo svega 1,75%. Takođe, nešto kraće žive nosioci bloka gena HLA-A1B8 kojih je bilo 2,9% kod dugovečnih, umesto 4,4% koliko ih je zastupljeno kod prosečne

101

Page 102: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

populacije. Još gora situacija je sa nosiocima blok gena HLA-B8DR3, koji je kod dugovečnih zastupljen samo sa 1,6% a kod prosečne populacije 10,1%.

Krvne grupe se nasleđuju zajedno i sa genetskim oštećenjima: naslednim bolestima i onim slabostima organizma koje postaju najverovatniji razlog umiranja. Na taj način krvne grupe postaju genetički markeri populacija koje nose određene mutacije.

DEGRADACIJA ISHRANE

Degradacija, a ne evolucija života na Zemlji može se primetiti i u ishrani živih bića na osnovu biblijskog izveštaja.

Pre pada u greh čovek se hranio plodovima žitarica i voća:

"I još reče Bog: Evo, dao sam vam sve bilje što nosi seme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose seme; to će vam biti za hranu." (1.Mojsijeva 1,29)

Zapazimo da se jedenjem semena od voća i drugih biljaka (žitarica, ...) ne uništava sama biljka, kao što je to slučaj sa jedenjem povrća (poljskog zelja). Tek posle pada u greh, u ishrani čoveka pojavilo se i povrće kao deo prokletstva:

"Pa onda reče Adamu: Što si poslušao ženu i okusio s drveta s kojega sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe; s mukom će se od nje hraniti do svojega veka; Trnje i korov će ti rađati, a ti ćeš jesti zelje poljsko." (1.Mojsijeva 3,17-18)

Zbog posledica greha došlo je do promena u celom biljnom i životinjskom svetu. Životinje su podivljale i neke vrste su počele da se hrane mesom drugih vrsta.

102

Page 103: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Prvi nagoveštaj ishrane mesom kod ljudi vidimo u savetima koje je Bog dao Noju u pripremi barke pred Potop:

"I reče Gospod Noju: Uđi u kovčeg ti i sav dom tvoj; Jer te nađoh pravedna pred sobom ovoga veka. Uzmi sa sobom od svih životinja čistih po sedmoro, sve mužjaka i ženku njegovu; a od životinja nečistih po dvoje, mužjaka i ženku njegovu." (1.Mojsijeva 7,1-2)

Praocu današnjeg ljudskog roda na Zemlji, Noju, je ukazano na razliku između čistih i nečistih životinja. Čiste životinje su uzete u barku u većoj količini, zato što će zbog uništene vegetacije biti neophodne za čovečju ishranu. Oko hiljadu godina kasnije Bog naređuje Mojsiju da svom narodu objavi detaljne savete o životu i zdravlju: zdravoj ishrani, higijeni i karantinu. Naravno, Mojsije nije mogao da pruži naučno obrazloženje - zašto bolesnik mora da viče svima "nečist, nečist", zašto mora da drži krpu na ustima i zašto onaj ko ga je dodirnuo mora da se okupa i da do večeri bude isto tako nečist, "nedodirljiv" za ostale. Objašnjenje da postoje sićušni organizmi nevidljivi za ljudsko oko i da oni izazivaju bolesti, izazvalo bi nepotrebnu sablazan i među Jevrejima i među neznabošcima. Naučno objašnjavati zašto pojedina životinjska hrana može da se jede, a zašto pojedina ne, predstavljalo bi njegovom narodu u tom istorijskom trenutku nepotrebno opterećenje. Zato naredba za nečistu hranu jednostavno glasi: "Gadno da vam je." (3.Mojsijeva 11,11) Gađenje je emocija koju kod čoveka izaziva svest o hrani koja nije ispravna (zdrava) za jelo.

Naučno je utvrđeno da ishrana u skladu sa biblijskim preporukama donosi oko četiri puta manji procenat prosečnih oboljenja i oko 6-12 godina duži prosek života.

DEGRADACIJA INTELEKTUALNIH SPOSOBNOSTI

Savremena nauka smatra da čovek koristi svega 5% svojih psihičkih potencijala. Do doba svog punoletstva čovek razvije maksimum od samo

103

Page 104: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

5% svojih potencijala a zatim njegove intelektualne sposobnosti doživljavaju postepen, a zatim brži pad. Verovatno je pre Potopa čovek nastavljao da se razvija i posle svoje dvadesete godine života do sazrevanja svih 100% svojih potencijala.

I danas vidimo ostatke nekadašnjih čovekovih visokih intelektualnih sposobnosti, na primer, njegove nekadašnje potpune memorije.

Naučno je utvrđeno da sve informacije do kojih čovek dolazi u toku svog života ostaju trajno memorisane, ali da čovek nema svestan i voljan pristup svim informacijama.

"Prilikom izvesnih operacija na mozgu pri čemu su pacijenti u budnom stanju, samo sa lokalnom anestezijom, vrše se blaga električna draženja kore velikog mozga u istraživačke svrhe. Kada se na taj način draži slepoočni deo kore mozga, pacijenti doživljavaju veoma živa i detaljna sećanja. U njihovoj svesti kao da se odvija filmska traka sopstvene prošlosti. Nizovi sećanja odvijaju se automatski, sa najsitnijim detaljima i sa jedinstvom podataka svih čula (u isto vreme se vidi neka osoba, čuje šta ona govori, oseća miris jela za stolom itd.). Kada se draženje naglo prekine, i nizovi sećanja se prekidaju." (dr Nikola Rot i dr Slavoljub Radonjić, Psihologija, str. 58)

Zar savršeni pristup sopstvenoj memoriji ne bi predstavljao evolutivnu prednost čovekovoj vrsti?

Zbog čovekove grešnosti svakako - ne!

Da je sposobnost savršene memorije zadržana, verovatno bi bila objekat zloupotrebe i način bežanja od životne stvarnosti od strane čovekove pale prirode. Kako iz najstarijih perioda ljudske istorije nemamo pisanih zapisa, očigledno je da nije postojala potreba za beleženjem informacija jer je čovek imao savršeni pristup svojoj memoriji.

NEOBJAŠNJIVOST SKRIVENIH POTENCIJALA

104

Page 105: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Bez obzira na pokazatelje degradacije, čovek i dan danas ima mnogo veće intelektualne sposobnosti nego što to od njega zahteva njegova puka egzistencija. Sposobnost čoveka da svira na violini, da se uopšte bavi umetnošću, te naučnim i filozofskim razmatranjima, prevazilazi potrebe njegove egzistencije. A to je po teoriji prirodne selekcije i evolucije neobjašnjivo, jer priroda selektuje samo egzistencijalni minimum i ništa više od toga. Drugim rečima, čovek današnjice bi morao da živi na samoj ivici egzistencijalnih sposobnosti. Mi bismo čak morali da budemo svedoci selekcije, ali mi upravo vidimo mnogo veće sposobnosti nego što je to neophodno vrsti radi egzistencije.

Čim se "greškom" pojavi sposobnost koja prevazilazi samu puku potrebu za egzistencijom, priroda je ne selektuje u odnosu na prosek, pa je neće ni sačuvati od onih mutacija koje će pokvariti njenu sposobnost, a koje su mnogo češće.

Genetičari su suočeni sa činjenicom da je oko 90% genetskog materijala čoveka funkcionalno neiskorišćeno. Genetičari evolucionisti to opravdaju nuspojavom procesa evolucije, zaostatkom iz prošlosti. Genetičari kreacionisti takođe smatraju da je reč o zaostatku iz prošlosti, ali pozitivnih osobina koje su neaktivirane i oštećene kroz proces pomenute degradacije čoveka.

Još veći problem evolucionistima zadaje saznanje da čovek koristi svega oko 5% svojih psihičkih potencijala.

To saznanje odgovara učenju Biblije, po kojoj je čovek psihofizički degradiran posle pada u greh, a posebno posle Potopa.

Evolucija uopšte ne može da objasni nastanak potencijala kod bilo koje vrste, jer kako bi priroda mogla da zna da potencijali postoje pa da ih selektuje, kada su to samo potencijali a ne manifestovane sposobnosti?! Nemoguće je i neobjašnjivo da bi prirodnom selekcijom nastao čovek sa

105

Page 106: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

95% neiskorišćenih potencijala, kada priroda selektuje samo egzistencijalni minimum i to samo manifestovanih sposobnosti.

Ono što takođe osporava teoriju evolucije, nije samo višak čovekovih sposobnosti, već višak njegovih neprirodnih i patoloških motiva. Kakva je korist od velikih sposobnosti, ako su one pokrenute motivima koji su nesvrsishodni i zloupotrebljeni protiv čovekove sopstvene egzistencije?!

Zapazimo da će čovek žrtvovati svoju egzistenciju i sam svoj život radi užitka. Dokle god je sebičan, njemu je važnije kako se oseća, nego da li je ono što on radi dobro. Grešni motivi su suvišni i samo čoveka opterećuju, ometaju u njegovoj egzistenciji.

Prema tome, da je selekcija formirala osobine vrste, čovek nikada ne bi postao grešan.

DEGRADACIJA LJUDSKE ZAJEDNICE

"U ono vreme ne beše cara u Izrailju, svaki činjaše ono što mu beše drago." (Sudije 21,25) pa opet, opisujući izgled pripadnika jednog plemena u Izrailju, Pismo izveštava da "svaki beše na očima kao carski sin" (Sudije 8,18).

Blagostanje naroda nije bilo zasnovano na građanskom zakonu zemaljskog cara, već na moralnom zakonu koji je Nebeski Car upisao u srca svoje dece. Dokle god je većina naroda bila nadahnuta da po svojoj savesti i čistom srcu postupa pravo, niti je postojala potreba, niti je bila Božja volja da Izrailj ima zemaljskog cara (1.Sam.8,6-7).

Tek zbog duhovne i moralne degradacije dolazi do narušavanja harmonije odnosa ljudske zajednice. Umesto da jedan drugome budu saradnici i prijatelji, "čovek" postaje "čoveku vuk". Umesto da zajednica predstavlja za čoveka izvor njegove sigurnosti, ona zbog oskrnavljenosti zlom predstavlja izvor opasnosti. Tada nastaje stanje koje Sveto pismo opisuje rečima:

106

Page 107: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

"Uveče eto straha, i pre nego svane nema nikog." (Isaija 17,14)

Da bi se zajednica sačuvala od sebe same ona ima potrebu za spoljnim autoritetom kome daje pravo političke moći, zauzvrat preuzete odgovornosti obezbeđivanja građanske sigurnosti. Kako čovek nije u stanju da na sebi ponese odgovornost za svoje postupke, za njega se sada stara država. Kako nema upisan Božji zakon u svoje srce, on mu se formalno nameće spolja političkim sredstvima. Umesto da svoje carstvo zida na ljubavi, on zbog kompromisa sa grehom biva prinuđen da ga zida prisilom, političkim sredstvima.

Što su ljudi grešniji, to je njihova potreba za spoljnom intervencijom veća, pa vlast ima izgovora da bude totalitarnija a samim tim ima veću priliku da poverenu vlast zloupotrebljava.

Možemo primetiti kako se vremenom država sve više upliće u život pojedinca. Onaj isti nivo intervencije države koji je nekada obezbeđivao potpunu sigurnost nacije, danas bi naciju prepustio haosu i svakakvim zloupotrebama, kada bi se uklonio. Dakle, što je veće uplitanje države u život pojedinca, to je pokazatelj veće duhovne degradacije same zajednice. (Pravo stanje nacije vidimo upravo onda kada je nacija bez zemaljskog vođe i bez zaštite države.)

Totalitarni režim nije nešto što se prirodnim procesom civilizacijski nadvladava, već upravo prirodna potreba svake civilizacije koja se prepušta eskalaciji zla. Demokratski režimi su uvek prethodili totalitarnim, zato što je eskalacija zla uvek podrivala temelje funkcionisanja demokratije.

Demokratski režim funkcioniše u skladu sa svojim očekivanjima dokle god je većina nacije duhovno i moralno neiskvarena. Zato su demokratski režimi prvo formirani u nacijama koje su imale bar nekakve duhovne temelje, bilo prethodnu duhovnu reformaciju, bilo neiskvarene međuljudske odnose. Ukoliko je većina nacije krenula putem duhovnog i

107

Page 108: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

moralnog pada, tada će ona biti sklona da istim demokratskim (većinskim) putem legalizuje korupciju, mito, neradništvo, krađu, nepoštenje i svako drugo zlo u društvu.

Iskvarena većina više nije spremna da se suoči sa odgovornošću za sopstvene postupke, zato što bi tada morala da se koriguje i reformiše. Kako joj sada razumno preispitivanje sopstvenih postupaka predstavlja stres, ona ima potrebu za autoritetom koji će da misli i odlučuje umesto nje, na koga će da prebaci odgovornost za svoje postupke. Neodgovornost većine tako postaje temelj vladavine totalitarnog režima. Naravno da će vlast preuzetu odgovornost da zloupotrebljava upravo onoliko koliko je narod sopstvenu odgovornost sa sebe stavio svojim vladarima u njihove ruke.

Eskalacija zla koja je temelj i snaga totalitarnog režima, prirodno odlikuje i nosioce vlasti jer se oni regrutuju upravo iz tog već iskvarenog sveta. Vremenom - nerad, korupcija i ostalo zlo do te mere razaraju sistem da on postaje neotporan na skoro bilo kakav stres. Isti stres koji je ranije bio povod za snaženje i izgradnju civilizacije, sada dobija destruktivnu ulogu, zato što je sistem iznutra postao truo.

Duhovno truloj zajednici sve predstavlja iskušenje. Svest o klasnim, ideološkim, verskim, nacionalnim, jezičkim ili bilo kojim drugim razlikama, vremenom postaje iskušenje za sukob, jer neodgovorna savest razmišlja kako neko mora biti kriv za probleme u društvu - "A taj krivac nisam ja, nego neko drugi!". I tako nastaje potraga za krivcem, neprijateljem koji se nalazi u drugoj naciji, klasi, religiji, i sl. Pod ideološkim izgovorom borbe za očuvanje jedinstva čine se najveća zla. Setimo se vođe jevrejskog sveštenstva koji je izjavio za Hrista da je bolje da jedan pravednik strada, nego ceo narod zbog njega da propadne.

Naravno da je jedinstvo ostvareno političkim i ideološkim sredstvima - lažno jedinstvo. Uklanjanjem nacionalnih, verskih i drugih razlika mogu se ukloniti povodi za sukob, ali ne i sam izvor sukoba - mržnja čovekovog

108

Page 109: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

srca, i nečista savest koja traži dežurnog krivca, na koga prebacuje odgovornost za sopstvene promašaje.

Mnogi pokušavaju da naprave svetsko carstvo, takozvani Novi svetski poredak, u kojem bi, snažnom centralističkom vlašću ostvarili političko, dakle veštačko jedinstvo čovečanstva.

Čovečanstvo treba da živi u ljubavi i slozi, ali se raj na zemlji ne može ostvariti političkim i ideološkim sredstvima, već duhovnom reformacijom koja zahteva pokajanje srca u skladu sa Božjim zakonom. Ljudi treba da se međusobno ujedine, ali ne zato da bi mogli da se vole, već zato što se već vole. Uklanjajući religiozne, nacionalne, klasne i druge razlike između ljudi mi ne uklanjamo uzrok problema - greh, već samo povod i izgovor za njegovu manifestaciju.

Setimo se raspada Vavilonske kule:

"A beše na celoj zemlji jedan jezik i jednake reči. A kad otidoše od istoka, nađoše ravnicu u zemlji senarskoj, i naseliše se onde. Pa rekoše među sobom: ... Hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj će vrh biti do neba, da stečemo sebi ime, da se ne bismo rasejali po zemlji.

A Gospod siđe da vidi grad i kulu, što zidahu sinovi čovečiji. I reče Gospod: Gle, narod jedan, i jedan jezik u svih, i to počeše raditi, i neće im smetati ništa da ne urade šta su naumili. Hajde da siđemo, i da im pometemo jezik, da ne razumeju jedan drugog šta govore. Tako ih Gospod rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada. Zato se prozva Vavilon, jer onde pomete Gospod jezik cele zemlje, i odande ih rasu Gospod po svoj zemlji." (1.Mojsijeva 11,1-9)

Kako je motiv zidanja Vavilonske kule bio "... da se ne bismo rasijali po zemlji" (1.Mojs.11,4), što je bilo u sukobu sa izričitom Božjom zapovešću: "neka se raziđu po zemlji..." (1.Mojs.8,17), očigledno je da oni koji su bili verni Bogu nisu učestvovali u zidanju Vavilonske kule. Realno je da bi oni došli pod pritisak i zlostavljanje od jedinstvenog

109

Page 110: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

totalitarnog režima. Bog je rasturio centralizovanu vlast, učinio da njeni članovi ne mogu da nađu zajednički jezik u svojim planovima, koji bi svakako predstavljali opasnost za one koji su ostali verni principima istine, dobrote i pravde. Bog je dopustio da razlike između jezika postanu jednostavan test ispravnosti motiva kojima su ljudi pokrenuti. Svet koji nije u stanju da ljubavlju nadvlada jezičke, nacionalne, verske i druge razlike, nije ni dostojan blagoslova jedinstva.

Svet i danas zida Vavilonsku kulu, ali ne u visinu, već po površini Zemlje. I danas su razlike između ljudi test kojim se kuša duhovno stanje čovečanstva.

Nikakvim administrativnim merama se ne može promeniti ljudsko srce i u njega usaditi ljubav. Samo ljubav može da pobudi ljubav! Samo Bog može da promeni okorelo ljudsko srce, ukoliko to ono svojom voljom dragovoljno izabere. Ljudi ne mogu imati više ljubavi između sebe, nego što je imaju prema Bogu.

Upravo zato je Božji izabrani narod preko proroka Samuila bio opomenut na tragične posledice njegovog zahteva da ima na svom prestolu zemaljskog cara, umesto da ima u svom srcu Duh milostivog i pravednog Boga:

"Uzimaće desetak od useva vaših i od vinograda vaših, i davaće dvoranima svojim i slugama svojim. ... Stada će vaša desetkovati i vi ćete mu biti robovi. Pa ćete onda vikati radi cara svojega, kojega izabraste sebi, ali vas Gospod neće onda uslišiti.

Ali, narod ne hte poslušati reči Samuilovih, i rekoše: Ne, nego car neka bude nad nama, da budemo i mi kao svi narodi." (1.Samuilova 8,15.17-20)

A za period pre toga, Pismo kaže:

"Svaki beše na očima kao carski sin" (Sudije 8,18)

110

Page 111: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Kako je moguće da su oni izgledali dostojanstveno kao carevi sinovi, kada nisu imali cara?

Nije bilo idolatrije, nije bilo kultnog odnosa prema vlasti, niti zavisnosti od nekog sistema koji bi ih spolja kontrolisao, pa je svako na sebi imao ono dostojanstvo koje ima čovek koji je sam na sebe preuzeo odgovornost za svoje postupke i koji je tako zaista postao čovek.

ZIDANJE NOVE VAVILONSKE KULE

Na osnovu biblijskih proročanstava znamo da će i sudbina Novog svetskog poretka biti slična sudbini nekadašnje Vavilonske kule. Božji narod će tada biti u nemilosti Poretka zato što će na njega biti prebačena odgovornost za zla koja snalaze Zemlju.

U Jovanovoj proročkoj viziji jedinstveni svetski poredak je prikazan karakterom i likom zveri, kojoj bi "dano da učini da se pobiju svi oni koji se ne klanjaju liku zverinjemu" (Otkrivenje 13,15). Ali Bog će intervenisati u poslednji čas i izbaviti svoj narod. Ljudsko carstvo, zasnovano na sili, a ne na ljubavi, biće konačno uništeno Drugim Hristovim dolaskom. U Jovanovoj viziji, stožer lažnog duhovnog jedinstva poslednjeg ljudskog carstva na zemlji nosi kao i nekada naziv Vavilon. On će doživeti svoj poslednji pad:

"Pade, pade Vavilon grad veliki, i posta stan đavolima i tamnica svakome duhu nečistome ...

Jaoh, grade veliki Vavilone, grade tvrdi, jer u jedan čas dođe sud tvoj. ...

I videlo od žiška neće se više svetleti u tebi ... jer tvojim čaranjem prevareni biše svi narodi, i u njemu se nađe krv proročka i svetih, i sviju koji su pobijeni na zemlji." (Otkrivenje 18,2.10.23-24)

111

Page 112: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

U viziji biblijskog proroka Danila, vidimo jedan drugi kip, predstavljen likom čoveka, koji predstavlja istoriju svih čovekovih pokušaja da napravi jedinstveno carstvo na Zemlji. Poslednje carstvo je predstavljeno prstima na nozi, koji nikako ne mogu da prionu jedan za drugoga (Danilo 2,43), jer su jedni od blata a drugi od gvožđa. Oni predstavljaju narode koji nikako ne mogu da nadvladaju međusobne razlike i da se trajno ujedine.

Drugi Hristov dolazak i propast poslednjeg carstva na Zemlji su u toj istoj proročkoj viziji predstavljeni velikim kamenom koji pada sa neba i uništava ceo lik:

"Ti gledaše dokle se odvali kamen bez ruku, i udari lik u stopala bakarna i zemljana, i satr ih. Tada se satr i gvožđe i zemlja i bakar i srebro i zlato, i posta kao pljeva na gumnu u leto, te odnese vetar, i ne nađe mu se mesto; a kamen, koji udari lik, posta gora velika i ispuni svu zemlju.

A u vreme tih careva Bog će nebeski podignuti carstvo koje se doveka neće rasuti, i to se carstvo neće ostaviti drugome narodu; ono će satrti sva ta carstva, a samo će stajati doveka." (Danilo 2,34-35.44)

POVRŠNA KRITIKA NOVOG SVETSKOG PORETKA

Danas mnogi kritikuju Novi svetski poredak, primenu njegovih principa na globalnom planu, a te iste principe brane na lokalnom (državnom, nacionalnom) planu.

Ako je neophodno da u ljudskom društvu postoji državni aparat koji će sankcionisati zlo onda kada jedan pojedinac ugrožava drugog, onda je i na globalnom nivou neophodan autoritet vlasti koji će da sankcioniše zlo kada jedan narod ugrožava drugog. Što su ljudi grešniji to je veća njihova potreba za vlašću koja će ih kontrolisati, pa je normalno da će ta vlast utoliko imati i veću moć zloupotrebe svoje moći.

112

Page 113: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Ono što jeste za osudu, to nije sama vlast (bilo lokalna, bilo svetska) već su za osudu one ljudske slabosti koje joj daju snagu.

Novi svetski poredak će da učini najveće zloupotrebe svoje moći u budućnosti, a za to niko drugi neće biti kriv nego sam ljudski rod, koji je svojim sopstvenim slabostima dao njemu izgovor za preuzimanje na sebe odgovornosti koju neodgovoran čovek nije hteo da ponese sam na sebi i da uskladi svoj duh i svoje postupke u skladu sa svojim Stvoriteljem.

DEGRADACIJA LJUDSKE FILOZOFIJE

Kao što eskalacija ljudskog zla rezultuje potrebom za vlašću, koji će ljude fizički sačuvati od njih samih, tako isto i sa eksalacijom krivice zbog zla, raste i potreba ljudi za određenom idelogijom koja će ih sačuvati od osude sopstvene savesti zbog greha. Otuda idelogija (životna filozofija), umesto da svojim moralnim zahtevima i idealima ljude sačuva od zla, dobija funkciju izgovora za zlo, koji se čine u ime njenih ideala. Zato totalitarizam režima uvek prati i fanatičnost ljudske idelogije. Najveća zla u ustoriji sveta su učinjena u ime svetlih ideala i u ime Boga.

Kako čovekovu odgovornost odlikuje upotreba razuma kojim on razlikuje dobro od zla, zatim upotreba volje kojom se on odupire zlu u trenucima iskušenja, i savest koja ga čini odgovornim za njegov izbor, tako sada čovekovu neodgovornost odlikuju problemi sa upotrebom razuma, volje i savesti, koji se manifestuju u njegovoj životnoj filozofiji. Ta životna filozofija mora da nadomesti upotrebu zdravog razuma, koji je žrtvovan da bi obezbedio mir čovekove savesti pred njegovim grešenjem, takođe, mora da grešne porive njegove prirode (kojima on sada pokorava svoju volju) proglasi dobrim motivima, i mora da reši problem njegove nečiste savesti, koja se sada manifestuje na razne načine (izvor religioznog i drugog fanatizma).

POREKLO RAZLIČITIH JEZIKA

113

Page 114: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Mnogi smatraju da su svi današnji ljudski jezici nastali od jednog zajednikog prajezika. Međutim, proces prirodnog formiranja različitih jezika od jednog zajedničkog prajezika može se primetiti i pratiti samo u okvirima jezika iste jezičke grupe. Na primer, mnogi Jafetovi potomci: Indusi, Persijanci, Jermeni, Sloveni, Balti, Germani, Kelti, Albanci, Grci i dr. imali su nekada jedan zajednički - indoevropski jezik, od koga su se vremenom formirali prvo njegovi različiti dijalekti, a zatim su se od tih dijalekata formirali različiti jezici (praslovenski, indoiranski, ...), a od tih jezika su se zatim formirale čitave porodice jezika u okviru iste jezičke grupe (slovenska, germanska, romanska, itd). To da su svi ti jezici zajedničkog porekla od protoindoevropskog jezika možemo da primetimo na osnovu njihovih mnogih zajedničkih gramatičkih atributa, kao i na osnovu ogromnog fonda zajedničkih korena reči. Sledeći zajednički korenovi srpskih i engleskih reči nam otkrivaju njihovo zajedničko poreklo od proto-indoevropskog prajezika: mleko - milk, sestra - sister, divan - divine, tri - three, nos - nose, biti - to be, volja - njill, moć - might, noć - night, dan - day, sunce - sun, sin - son, čeljade - child, gost -guest, part - parče, sedeti -sit, stajati - stand, itd.

Što su primeri jezika koje međusobno poredimo stariji, to su njihove sličnosti veće. Uporedimo, na primer, staroslovenske i engleske reči: dveri - door, buki - book, svent - saint, bratr - brother, itd. Takođe ćemo primetiti veću sličnost srpskog sa staroengleskim nego sa savremenim engleskim jezikom. To nam dokazuje da zajednički koreni većine reči nisu nastali kao plod naknadnog mešanja jezika, već zbog zajedničkog porekla od njihovog prvobitnog prajezika.

Zajednički korenovi naziva članova porodice u indoevropskim jezicima to možda najbolje pokazuju:

Otac - sanskrit: pitar, grčki i latinski: pater, staroirski: athir, gotski: fadar, toharski: pacar, patar.

Majka - sanskrit: matar, grčki (dorski) i latinski: mater, staro-irski: mathir, toharski: makar, matar, jermenski: mayr, staroslovenski (akuzativ): mater.

114

Page 115: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Brat - sanskrit: bhratar, latinski: frater, staroirski: brathir, gotski: bropar, staroslovenski: bratr, brat, jermenski: elbayer, toharski: prakar, proker.

Sestra - sanskrit: svasar, litvanski: seser, staroslov: sestra, latinski: soror, staroirski: siur, gotski: snjistar, jermenski: khoyer.

Sin - sanskrit: sunuh, staroslovenski: sin, gotski i litvanski: sunus, toharski: soya.

Kćer - sanskrit: duhitar, grčki: thigater, staroslovenski: dšter, litvanski: dukter, jermenski: duster, gotski: daughtar, toharski: ckacar, tkacer.

Svekar - sanskrit: cvacurah, avestijski: džvasuro, litvanski: šešuras, latinski: socer, starovisokonemački: snjehur.

Dever - sanskrit: devar, staroslovenski: dever, litvanski: deveris, grčki: daer, staroengleski: takor, st.v.nemački: zeihhur.

Jetrva - sanskrit: yatar, staroslovenski: jentry, litvanski: jenter, grčki (hom.): ejinateres, latinski: ianitrices, jermenski: ner.

Što su jezici stariji, to su sličniji; uporedimo rečenicu "Bog je dao zube; Bog će dati hleba!" na sanskritu, latinskom i na litvanskom jeziku:

Snsk: Devas adadat datas; Devas dat dhanas.

Lat: Deus dedit dentes; Dues dabit panem.

Litv: Dievas dave dantis; Dievas duos duonos.

Prepoznavanje zajedničkih korenova koji otkrivaju zajednički prajezik funkcioniše samo u okvirima jezika iste jezičke grupe.

115

Page 116: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Zapazimo kako neindoevropski mađarski jezik radikalno odstupa od navedenih indoevropskih jezika:

Srpski Jeste, majko, ja imam tri.

Ruski: Da, mat, ja imeju tri.

Češki: Ano, matko, mam tri.

Engleski: Yes, mother, I have three.

Nemački: Ja, mutter, ich habe drei.

Islandski: Ja, modir, eh hefi thrja.

Švedski: Ja, moder, jag har tre.

Francuski: Oui, mere, j'en ai trois.

Španski: Si, madre, yo tengo tres.

Italijanski: Si, madre, ce h'ko tre.

Rumunski: Da, mama mea, eu am trei.

Mađarski: Igen, anya'm, neken von ha'rom.

Dok će međusobno poređenje starijih jezika da pokaže bliskost ukoliko se porede jezici iste jezičke grupe, dotle će takvo poređenje starijih jezika različitih jezičkih grupa da pokaže veće razlike, a ne sličnosti. Da su jezici različitih jezičkih grupa zajedničkog porekla, trebalo bi da što su stariji budu i sličniji, ali to nije slučaj. Sličnosti nastale zbog pozajmljenih tuđica nestaju, a razlike i dalje postoje, ma koliko odlazili u prošlost, zato

116

Page 117: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

što jezici različitih jezičkih grupa nisu nastali od jednog prajezika, već natprirodnom Božjom intervencijom razdeljivanja različitih jezika.

Uporedimo međusobnu sličnost pojma "Ne" na raznim indoevropskim jezicima: engleski: no, škotski: nae, bretonski: nann, velški: na, švedski: nej, nemački: nein, holandski: nee, italijanski: no, portugalski: nao, ne, francuski: non, ruski: njet, beloruski: ne, češki: ne, letonski: ne, litvanski: ne, grčki: ochi, jermenski: voch, kurdski (Iran, Irak): ne, farsi (Iran, Afganistan): nah, farsi (Tadžikistan): ne, hindustanski (Indija): na, kalaši (Indija): ne, bangladeški: ne, itd.

Pored indoevropske jezičke grupe, u svetu postoji još oko pedeset jezičkih grupa koje karakterišu jedinstveni fondovi korena reči. Na primer, jezici Jevreja i Arapa spadaju u afro-azijsku (semitsku) jezičku grupu. Primer pojma "Ne" u danas živim semitskim jezicima glasi na hebrejskom: lo, na arapskom: la, a u mrtvom akadskom jeziku: la.

Sledeći primeri su takođe primeri pojma "Ne", ali na jezicima koju pripadaju raznim jezičkim grupama: baskijski: ez, estonski: ei, evenski: aachin, turkmenski: jok, asantski (Gana): daabi, fang (Gabon): koko, bagesu (centralna Afrika): sinalubiri, kikuju (Kenija): aca, kineski: mhao, havajski: 'a'ole, fidži: sega, Solomunova ostrva: teo, shvahili: hapana, bulu (Kamerun): momo, diola (Senegal): hani, kenijski: aa, mandarinski: bu, tibetanski: ma, indonežanski: kagak, japanski: ie, kazahstanski: zholj, actečki: amo, severno američki Indijanci: kato: doo- yee, apači: dah, blekfut: saa, čavčili: oho'm, čemehuevi: katcokma, čejeni: nova-ahane, činoksi: halo, komanči: kai, hopi: k'ae', itd.

Božje čudo razdeljivanja jezika nije napravilo samo razlike između jezika u različitim korenovima reči, već i u temeljno različitim jezičkim principima fonetike, fonologije, morfologije, tvorbe reči, leksike i sintakse.

117

Page 118: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Prirodan proces formiranja različitih jezika od jednog istog prajezika ne bi stvorio tako radikalne razlike kakve danas postoje između jezičkih grupa.

Na primer, semitske jezike karakteriše princip korena reči od tri suglasnika između kojih različiti samoglasnici definišu čitavu porodicu reči sa svojim različitim značenjima i različitom gramatičkom i leksičkom funkcijom. Na primer, arapski koren "k-t-b" može imati sledeće varijacije: kataba (on je pisao), jaktubu (on piše), kitab (knjiga), kutub (knjige), kutubi (knjižar), katib (pisao), maktaba (biblioteka), itd.

Uralsko-altajsku grupu jezika odlikuje aglutinacija, tj. dodavanje nastavaka i sufiksa koji korenu određuju bliže značenje: padež, glagolsko lice, vreme, način, itd. Na primer, kardešim (moj brat), kardešin (tvoj brat), kardešiniz (vaš brat), itd.

Eksimsko-aleutsku grupu jezika odlikuje polisintetička struktura reči, koja zamenjuje čitave rečenice drugih jezičkih grupa. Na primer, na jednom grenladskom dijalektu jedna jedina reč "Savigiksiniariartokasuaromaryotittogog" znači: "On kaže, da ćeš uskoro i ti isto tako otići i kupiti lep nož."

U kinesko-tibetanskoj grupi jezika, jedna ista reč može da označava različite pojmove u zavisnosti od intonacije. Reč "ma" može da ima značenje pojma - majke, konja, pijavice, daske, ili psovke, sve u zavisnosti od načina izgovora.

Svaku sledeću jezičku grupu karakterišu jedinstvene osobine. Vidimo da su njihovi nastanci zaista originalni. Nastanak kinesko-tibetanske ili eskimsko-aleutske grupe jezika teško može da pokaže vezu sa nastankom semitske ili indoevropske grupe jezika. U tako radikalnim razlikama između različitih jezičkih grupa kreacionisti vide Božji prst kojim je Bog sprečio ujedinjenje sveta u ponovnom zidanju Vavilonske kule.

118

Page 119: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Mnogi evolucionisti su takođe svesni slabosti teorije o zajedničkom poreklu jezika, pa zato zaključuju da su se različiti ljudski jezici pojavili i potom razvijali nezavisno jedni od drugih.

Takvo shvatanje osporava jednostavna činjenica da kod međusobno udaljenih naroda na zemljinoj kugli nalazimo predanja gotovo identične sadržine, što nam ukazuje na njihovo zajedničko poreklo. Identičnost obuhvata i mnoge pojedinosti koje se ne mogu objasniti zajedničkom psihološkom pozadinom.

Zajedničko poreklo ne bi omogućilo različitim narodima da svoja predanja sačuvaju, ukoliko oni nisu imali već formiran jedan jedinstveni jezik. Da se moć ljudskog govora prvi put pojavila tek kasnije, po razilaženju naroda, oni ne bi mogli da zajednička predanja zapamte i reprodukuju budućim generacijama. To je dokaz da svi narodi imaju zajedničko poreklo i jedan zajednički prajezik na kojem su svoja predanja zapamtili, a koji je kasnije neprirodnim čudom razdeljen na mnoštvo različitih jezika.

U zajedničko poreklo različitih naro-da, koji su se razišli posle rasturanja Vavilonske kule, uverava nas ne samo mnoštvo zajedničkih legendi, već i zajednička arhitektura građenja stepenastih kula nalik Vavilonskoj kuli, koja se raširila među Hamovim potomcima širom zemaljske kugle.

"Pojas piramida pruža se od Kine sa njihovim mnogospratnim pagodama, do piramida Egipta, Vavilonske kule i hramova istoka Indije. Njihove manje poznate "kopije" nalaze se u Libiji, megalitskim građevinama nađenim u Evropi. Piramide Maja, Tolteka, Asteka, Inka i drugih drevnih američkih naroda, završavaju taj prsten drevnih spomenika. Svi su oni simboli velike mnogostrane planine sa zaobljenim vrhom. Nedavno su otkrivene u večnom ledu Sibira stepenaste piramide, isto tako na visoravni Altaj. "

Zajednička predanja nam dokazuju zajedničko poreklo ljudi, dok nam radikalne razlike između različitih jezičkih grupa dokazuju da se čudo

119

Page 120: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

razdeljivanja jezika, o kojem izveštava Pismo, jednog trenutka zaista dogodilo.

Meksičko predanje o nastanku jezika tvrdi da su jezici razdeljeni po ljudskim porodicama:

"Div Helkua sagradio je veliku Piramidu Čolula, u nameri da dostigne Nebo, dok nisu bogovi, ljuti zbog njegove drskosti, bacili vatru na građevinu i srušili je na zemlju, gde je svaka porodica dobila svoj sopstveni jezik." (Meksičko predanje)

Da je ovo predanje autentično potvrđuje pojam "porodica" - danas niko ne bi smatrao da su jezici razdeljeni po porodicama, već po narodima. Demografski priraštaj je učinio da se od nekadašnjih porodica, kada je nastalo predanje, formiraju današnji narodi.

Sami evolucionisti smatraju da je verovatnoća da se pojavi "pozitivna mutacija" (u ovom slučaju - genetska predispozicija za sposobnost upotrebe govora) toliko mala da je neophodan ogroman broj ljudi da bi moglo da dođe do slučajnog nastajanja iste mutacije kod samo jednog para, koji bi zatim pokazao evolutivnu prednost i potisnuo većinu koja nije još evoluirala. Ako postoji verovatnoća da se među milijardu porodica čovekolikih majmuna pojavi samo jedan par koji ima moć govora, verovatnoća da se ista mutacija pojavi u još pedesetak nezavisnih slučajeva, zahteva drastično veći broj ukupne populacije čovekolikih majmuna. Na samom početku je morao da postoji ogroman broj pripadnika populacije koja nije imala moć govora, da bi opstali samo oni koji su tu moć dobili, i to razvrstani po različitim jezičkim grupama.

Gde su danas neevoluirani čovekoliki majmuni? Ako su oni izumrli zato što nisu stekli moć govora, zašto se to nije desilo i sa ostalim, još manje evoluiranim životinjskim vrstama koje takođe nisu dobile sposobnost govora?

PARADOKS PREDANJA O RAZDELJIVANJU JEZIKA

120

Page 121: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Mnogobrojna predanja koja na identičan način opisuju čudo razdeljivanja jezika, ne mogu se objasniti tvrdnjom da su nastala dok su svi narodi bili zajedno i dok su još govorili istim jezikom.

Bilo bi sasvim besmisleno da oni izmisle predanja o sopstvenom raseljavanju i formiranju različitih jezika, pre nego što se taj događaj zaista zbio.

Sadržaj predanja otkriva da je do razilaženja i do formiranja jezika već moralo da dođe. Tvrditi da je to predanje na isti način i čak sa istim pojedinostima izmišljeno i tamo i ovde, među narodima koji više nisu imali međusobne kontakte, nema nikakvog smisla.

Naravno, neka plemena nisu bila voljna da priznaju da iza razdeljivanja jezika stoji Božji prst.

Predanje američkih Indijanaca:

"Nekada davno, ljudi, životinje, biljke i duhovi sporazumevali su se na isti način. A onda se nešto desilo. Posle toga morali smo da se sporazumevamo ljudskim govorom. Ali smo Stari jezik zadržali za snove ..." (Čejensko predanje)

Indijsko predanje sadrži priznanje o pravom uzroku nastanka raznih jezika:

"U središtu zemlje izraslo je veličanstveno "drvo sveta" ili "drvo od znanja". Bilo je toliko visoko da je dosezalo do samog neba. Ono je reklo u svom srcu:

"Podignuću svoju glavu do Neba, raširiću svoje grane preko cele zemlje, skupiću sve ljude pod svoju senku i zaštitiću ih i sačuvaću od razdvajanja".

121

Page 122: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Ali Brama, da bi kaznio ponos drveta, odsekao je njegove grane i bacio ih na zemlju, gde su onda porasle na stotine drveta, i načinio različita verovanja, jezike i običaje, da bi On imao vlast na zemlji i da bi raselio narode po njenoj površini."

ARGUMENTI PROTIV EVOLUCIJE JEZIKA

Do sada su evolucionisti formirali mnoštvo teorija o nastanku ljudskog govora. Jedna teorija tvrdi da je govor nastao tako što su ljudi podražavali različite zvukove životinja oko sebe. Druga teorija tvrdi da je govor nastao "iz instiktivnih zvukova koji izražavaju osećanje bola, ljutnje ili druge emocije". Treća teorija tvrdi da je govor nastao tako što su "ljudi prilikom fizičkih napora radeći zajedno spontano proizvodili ritmičke zvuke koji su se vremenom pretvorili u pevuckanje, a zatim prerasli u govor" (D. Kristal, Kembrička enciklopedija jezika, 49). Postoje i druge teorije, ali svaka od njih, kao i ove spomenute, ima ozbiljne nedostatke. Nezadovoljstvo jednom teorijom je i rezultovalo formiranjem druge teorije, a onda opet trećom, itd. U globalu, svi evolucionisti se slažu da su promene u jeziku nastale u skladu sa navodnom evolucijom čoveka; jezik se postepeno, od prostih krikova i uzvika, razvio do savremenih složenih rečeničnih oblika. Navodno, jednostavno izražavanje prostim glasovima, uzvicima i kricima nije moglo da zadovolji potrebe čovekove egzistencije, pa je zato došlo do usložnjavanja govora. Neartikulisani krici su postali artikulisani u oblike imenica, glagola i prideva, ali opet, borbu za opstanak preživeli su samo oni koji su uspeli da se usavrše složenim gramatičkim promenama kroz pojavu padeža, rodova, vremena i ostalih kategorija. Oni koji nisu mogli da shvate promene u padežima, rodovima, itd, nisu navodno mogli da se održe u borbi za opstanak pa su izumrli. Takva shvatanja zaslužuju ozbiljnu kritiku:

a) Evolucionizam ne može da objasni tehniku nastanka čovekovog govora;

122

Page 123: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

b) Potrebe egzistencije čovekove vrste nisu uslovljene tako vrsnim sposobnostima jezičkog izražavanja kakve poseduju ljudski jezici;

v) Istorija jezika nam ne pokazuje njegovu evoluciju, već upravo degradaciju;

NASTANAK GOVORA

Da bi čovek stekao sposobnost govora neophodna su dva faktora: veoma složena genetska predispozicija za govor i učenje govora. Teorija evolucije ne može da odgovori: otkuda prvom čoveku (ili grupi ljudi) sposobnost govora i ko je prvog čoveka (ili grupu ljudi) naučio da govori?

Bez odgovarajuće genetske predispozicije nijedan organizam ne može biti sposoban da nauči da razumno koristi moć govora. Nikakvim vežbama još nijedan majmun nije naučen da govori. Jedan od najpriznatijih svetskih specijalista iz oblasti lingvistike Noam Čomski tvrdi:

"Ljudski jezik je neponovljiva pojava, on nema analoga u životinjskom svetu... Nema razloga da se pretpostavi je provalija između ljudi i životinja savladiva.

Neki tvrde da su se "više" forme razvile evolucionim putem iz "nižih", ali sa istim takvim uspehom se može smatrati da se sposobnost čoveka da hoda evolucionim putem pojavila iz njegove sposobnosti da diše."

U "Kembričkoj enciklopediji jezika" čitamo:

"Isto tako, između ljudskog jezika i sistema komunikacije kod najviših primata i dalje postoji ogromna provalija i nema znakova da se u razvoju sisara, od nižih ka višima, usavršavaju veštine sporazumevanja koje podsećaju na jezik."

123

Page 124: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Po teoriji evolucije neophodni su prelazni oblici između vrsta, a mi smo svedoci ne samo nepostojanja prelaznih oblika, već i nepostojanja polazne ljudske vrste koja još nema razvijenu moć govora.

Pretpostavimo da je, po teoriji evolucije, posle mnoštva neuspelih mutacija, konačno došao na svet čovek sa genetskom predispozicijom da koristi sposobnost govora. Koliko je ta predispozicija složena mogla bi se napisati posebna knjiga. Pa opet, i da se to "slučajno" desilo, nameće nam se važno pitanje:

Ko je prvog čoveka naučio prvim rečima?

On je morao da ima svog učitelja još kao mali; poznato je da je deci, koja na vreme ne nauče da govore, gotovo nemoguće da kasnije u životu steknu sposobnost govora.

Pretpostavimo da je ipak kao odrastao čovek on formirao određen fond reči, ali kako je onda prošao od ostalih još "neevoluiranih" jedinki svoje dotadašnje vrste, koji ne razumeju njegov govor i nemaju razumevanja za sposobnost ispuštanja različitih glasova?

Kako je prvi čovek sa svojom sposobnošću govora bio prihvaćen od svoje zajednice? Da li je ona u njegovom daru prepoznala odgovor na potrebe svoje egzistencije? Kroz kakvo iskustvo prolazi naučnik koji dane provodi sa majmunima pokušavajući da kod njih podstakne moć govora i da im objasni da će dobiti više hrane ukoliko pristanu na saradnju?

Za neko vreme on majmunima postaje sasvim dosadan. Ali, majmuni nisu toliko inteligentni kao pračovek - reći će neko.

U tom slučaju bi ga zajednica praljudi verovatno već likvidirala zato što je on dekoncentriše i zbunjuje nerazumljivim zvucima, umesto da koristi mimiku. Bila bi uznemirena njegovim glasovima koji samo otkrivaju njihovu lokaciju pred neprijateljem ili rasteruju njihov plen.

124

Page 125: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Oni koji govore više nego što se to očekuje postaju ozloglašeni i u savremenom društvu. Oni se zovu disidenti.

Kroz čitav srednji vek ljudska zajednica je videla opasnost u pojedincima koji su naprednije mislili i govorili, pa je veliko pitanje da li bi i zajednica praljudi prepoznala blagoslov u pojedincima koji imaju moć govora.

Nema nikakve sumnje da u već formiranim odnosima primitivne ljudske zajednice čovek kao pojedinac sa svojom složenom moći govora ne bi bio shvaćen i prihvaćen od većine.

Moramo imati na umu da moć govora predstavlja evolutivnu prednost pojedincu samo onoliko koliko njome uspostavlja koristan kontakt sa svojom zajednicom.

Ukoliko zajednica ne prihvati sposobnost jezičke komunikacije sa tim čovekom, ta sposobnost će biti genetski zaboravljena kao da nije nikada ni postojala. Čovek koji priča sam sa sobom ne pokazuje nikakvu evolutivnu prednost u odnosu na ostale jedinke svoje vrste, da bi svoju moć govora mogao sačuvati i preneti na svoje potomke. Zajednica većine koja još nema razvijenu moć govora svakako ne bi u toj sposobnosti sama mogla da prepozna odgovor na svoje egzistencijalne potrebe i zato bi takav govorljiv varijetet izumro.

Pitanje koje nam se sada nameće jeste:

Da li je postojanje jezika uopšte neophodan uslov čovekove egzistencije, da bi mogao da nastane po pretpostavljenim mehanizmima teorije evolucije?

KOLIKO JE USAVRŠAVANJE GOVORA IZRAZ BORBE ZA OPSTANAK

125

Page 126: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Razmislimo da li životinjski svet pokazuje ikakvu evolutivnu slabost u svojoj borbi za opstanak time što ne koristi jezik, već samo krike i jednostavne signale kao sredstvo komunikacije?

Svakako da ne!

Faktori koji čoveka ugrožavaju u opstanku, bez ozbira da li su to epidemije, meteorološke neprilike ili susreti sa divljim životinjama, nikako ne mogu biti nadvladani vrsnim jezičkim izražavanjem.

Imajmo da umu da čovek u to vreme, po teoriji evolucije, nije imao inteligentnog neprijatelja protiv koga je trebalo da se bori lukavo smišljenim planovima, toliko složenim da bi mu i međusobna komunikacija složenim jezikom predstavljala neophodnost.

Uobičajeno ubiranje gotovih plodova živog sveta, kao i bavljenje poljoprivredom, stočarstvom i lovom, svakako nisu uslovljeni savršenijim i složenijim jezičkim strukturama.

Kako pojedine populacije ljudi žive životom čija egzistencija od njih ni najmanje ne zahteva sposobnost govora, bilo bi realno očekivati da takve populacije uopšte nemaju genetski razvijenu sposobnost govora. Međutim, svi rasni tipovi ljudi na zemlji pokazuju sposobnost inteligentnog razmišljanja i govora. Kako svojim atributima jezici mnogostruko prevazilaze puke potrebe čovekove egzistencije, očigledno je da se njihovo poreklo ne može objasniti mehanizmima teorije evolucije.

DEGRADACIJA, A NE EVOLUCIJA JEZIKA

126

Page 127: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Po teoriji evolucije, današnje pitanje: "Izvini, molim te, šta si rekao, hoćeš li biti ljubazan da ponoviš, nisam te dobro razumeo?" je zapravo prilično evoluirano pitanje koje se nekada se u praistoriji postavljalo jednostavnim uzvikom "A?".

Da li nam takvo shvatanje potvrđuju naučne činjenice?

Da li najstariji zapisani nalazi otkrivaju jezike koji su imali mali broj glasova, prostu rečeničnu strukturu, minimalno definisana vremena, nepostojanje komplikovane padeške strukture i odsustvo ostalih složenih atributa koji su odlika savremenog ljudskog govora?

Ne!

Naprotiv, naučna saznanja otkrivaju da su najstariji jezici u gotovo svim svojim atributima bili složeniji od današnjih jezika.

Uzmimo za konkretan primer prajezik svih indoevropskih naroda - indoevropski jezik. Kada pratimo sve promene od indoevropskog jezika do praslovenskog, i od praslovenskog do srpskog, ne primećujemo nikakav drugi proces, nego proces degradacije jezika na svakom njegovom nivou: gubitak glasova, uprošćavanje fonetske strukture reči, uprošćavanje oblika reči (gubitak padeža, vremena, dvojine ...), strukture rečenice, itd.

1) Gubitak glasova

U četvrtom mesecu po rođenju kod bebe se aktivira instinkt koji određuje njenu sposobnost izgovora glasova u životu. Od četvrtog do desetog meseca beba spontano ispušta oko 80 glasova od kojih će zadržati samo one koje bude čula kao odziv od svoje okoline.

127

Page 128: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Naučnici su pri rekonstrukciji proto-indoevropskog jezika zaključili da je on imao 52 glasa. Interesantno je da se sva 52 glasa nalaze u govornom fondu bebe.

Istorija indoevropskog jezika otkriva da je našim precima postalo teško da izgovaraju mnoge glasove, pa je tako do nastanka našeg savremenog srpskog jezika došlo do gubljenja 33 glasa. To znači da danas imamo sačuvanih svega 19 glasova iz jezika koji je Bog darovao jednoj grani Jafetovih potomaka. Ostalih 11 glasova u našem jeziku su nastali naknadno, slivanjem i promenom nekadašnjih indoevropskih glasova u nove glasove: lj, nj, c, ć, č, đ, dž, š, ž, h i f, koji nisu postojali u prvobitnom jeziku koji nam je Bog dodelio. Interesantno je da većinu od tih 11 glasova nema ni beba u svom govornom fondu, pa se smatra da nije nikakav problem ako pojedine od tih glasova dete ne nauči čak do sedme godine života. To znači da su ti glasovi zaista neprirodni.

Sledeći primeri pokazuju jasno utvrđene zakonitosti u transformisanju nekadašnjih glasova:

praslov. "volja" srp. "volja"*

praslov. "konjos" srp. "konj"

indoevr. "kuoina" srp. "cena"

praslov. "svetja" srp. "sveća"

praslov. "ketyre" srp. "četiri"

praslov. "medja" srp. "međa"

praslov. "duchja" srp. "duša"

praslov. "giv-" srp. "živ"

128

Page 129: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

indoevr. "dousos" srp. "duh"

indoevr. "gno-" srp. "zna-ti"

Proces transformacije nekadašnjih indoevropskih glasova u nove glasove se različito odvijao u različitim indoevropskim jezičkim porodicama.

Na primer, indoevropski glas "Gh" (meko "G" sa strujanjem vazduha) transformisao se u "Z" u avestijskom jeziku (jednom staroiranskom jeziku), takođe i kod slovenskih i baltičkih jezika (u staropruskom i letonskom, dok je u litvanskom prešao u "Ž"). U jermenskom je isti glas prešao u "Z" i "J", u staroindijskom (sanskrit) i grčkom u glas "H", u latinskom u "H" i "G", u staroirskom i engleskom u "G", u toharskom u "S", itd. Na primer, pojam "zima" na protoindoevropskom je glasio "*gheim-", na avestijskom (staroiranskom) "zima-", litvanskom "zema", letonskom "zijema", staroindijskom 'himas", grčkom "ceimonjn", latinskom "hiems", staroirskom "gem-red". Na takav način možemo prepoznati mnoge zajedničke korene našeg jezika sa ostalim indoevropskim jezicima. Uporedimo engleske i srpske korenove: grain - zrno, green - zelen, gold - zlato, itd.

Slični procesi transformacije i gubitka glasova se mogu primetiti i u neindoevropskim jezičkim grupama.

Transformacija i gubitak diftonga

Od 33 glasa, koliko je izgubio naš prajezik do formiranja savremenog srpskog jezika, 18 predstavljaju diftonzi. Diftonzi su zapravo dvoglasi sastavljeni od dva samoglasnika (prvi: "a", "e", "o", drugi: neslogovni "i", "u" ili vokalni "r", "l", "m", "n").

Uprošćavanje izgovora gubljenjem nekadašnjih diftonga vidimo na nekoliko sledećih primera:

129

Page 130: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

praslov. "sventos" srp. "svet"

indoevr. "neuos" srp. "nov"

indoevr. "sausos" srp. "suh"

praslov. "ronka" srp. "ruka"

indoevr. "pent" srp. "pet"

indoevr. "laivos" srp. "levi"

indoevr. "veidos" srp. "vid"

indoevr. "voino" srp. "vino"

indoevr. "anglo-" prasl."ongl" srp. "ugalj"

Kao što današnja demografska eksplozija stanovništva potvrđuje da je čovečanstvo vrlo mlado, tako i jezičke promene koje su se desile u poslednjih par hiljada godina osporavaju evolucionističku tezu o ogromnoj starosti ljudske istorije.

Da su jezici zaista toliko stari koliko zastupa teorija evolucije, njihovo uprošćavanje gubljenjem mnogih glasova i diftonga, kao i nastajanje glasova lj, nj, c, ć, č, đ, dž, š, ž, h i f, bi se svakako desilo mnogo ranije, a ne tek u zadnjih par hiljada godina.

130

Page 131: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

2) Uprošćavanje fonetske strukture reči

Kada uporedimo nekadašnji i sadašnji izgled reči koje imaju isto značenje, jasno primećujemo njihovo uprošćavanje i skraćivanje:

ie. "ponth-" stsl. "pont" srp. "put".

ie. "dhum" stsl. "dym" srp. "dim".

ie. "g'ombhos" stsl. "zonb" srp. "zub".

ie. "snoiguh" stsl. "sneg" srp. "sneg".

ie. "vertmen" stsl. "vremen" srp. "vreme".

ie. "pledmen" stsl. "plemen" srp. "pleme".

ie. "ghlotos" stsl. "Želt" srp. "žut".

Verovatno je duhovna degradacija pored svog produkta - nemarnosti i površnosti, rezultovala psihološkim posledicama koje su promenile akcenat govora, koji je takođe uticao na transformaciju i gubljenje određenih glasova u rečima. Da grešno čovečanstvo govori svoje jezike već više desetina hiljada godina, mi bismo danas verovatno imali slogovne skraćenice i uzvike kao sredstvo sporazumevanja. Čak se i danas komunikacija zviždanjem do te mere uprostila da se istim zviždukom izražavaju i pozitivna i negativna osećanja, i odobravanje i neodobravanje. Da pisani književni jezik ne usporava bilo kakve promene, mi bismo za vrlo kratko vreme doživeli drastične plodove nesputanog procesa degradacije jezika.

* * *

Jedini oblik naknadnog usložnjavanja reči je nastao dodavanjem raznih prefiksa i sufiksa ("sun" - sun-ce), dok sami osnovni korenovi

131

Page 132: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

nekadašnjih indoevropskih reči trpe skraćivanje. Usložnjavanje sufiksima i prefiksima nastaje kao pokušaj da se nadomeste posledice drugih oblika uprošćavanja govora kroz istoriju.

3) Gubitak padeža

Nije zabeležen nijedan slučaj da je jedan narod spontano formirao padeže u svojoj istoriji, ali je zato zabeleženo gubljenje padeža u skoro svim indoevropskim jezicima. Sanskrit je imao 8 padeža, srpski ima još uvek 7, staroengleski i nemački 4, dok savremeni engleski nema padežne oblike reči. Nauka smatra da je indoevropski jezik imao 8 padeža.

Složenost indoevropskog jezika može se delimično prikazati na primeru najstarijeg nama poznatog zapisanog jezika - sanskrita, po svojoj strukturi najbližeg indoevropskom jeziku. Po teoriji evolucije sanskrit bi trebalo da pokaže jednostavnost i primitivnost jezika koji je tek počeo svoj razvoj. Za razliku od njega, očekujemo da engleski kao veoma prihvaćeni i savremeni jezik pokazuje najsloženiju strukturu, te da u svakom slučaju bude na višem stepenu razvitka od hiljadama godina starijeg sanskrita. Da li to potvrđuju činjenice? Pokazna zamenica "ovaj, ova, ovo" u sanskritu ima 29 različitih izgovornih padeških oblika, u srpskom 12, dok u savremenom engleskom imamo samo dva oblika: jedan za jedninu - "this", i jedan za množinu - "these".

U sanskritu: abhih, abhyah, abhyam, anaya, anayaoh, anayoh, anena, asam, asmai, asmat, asmin, asu, asya, asyah, asyai, asyam, ayam, ebhih, ebhyah, esam, esu, idam, imah, imam, iman, imani, imau, ime, iyam.

U srpskom: ovaj, ovog, ovom, ovim, ova, ove, ovoj, ovu, ovo, ovi, ovih, ovima.

U engleskom: this, these.

Da posedovanje padeških oblika zaista predstavlja evolutivnu prednost jedinke i zajednice u njihovoj borbi za opstanak, onda se ono ne bi u

132

Page 133: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

međuvremenu izgubilo kod većine savremenih naroda. Ako ti savremeni narodi ne pokazuju potrebu za padežima, kako su onda u dalekoj prošlosti oni mogli biti formirani? Koje su to potrebe njih učinile neophodnim?

Po samoj teoriji evolucije, sposobnosti se ne bi razvile ukoliko nisu bile neophodne! U skladu sa time, jedinka koja je grešila u padežima, nije preživela. Kao što je očigledno, takva jezička sposobnost ne predstavlja neophodan uslov čovekove egzistencije, pa zato, u skladu sa principima same teorije evolucije, padeške promene nikada nisu ni mogle da nastanu kao plod borbe za opstanak.

Gubitak padeža je u većini indoevropskih jezika nadomešćen odgovarajućim redom reči u rečenici, što je uskratilo slobodu izražavanja prvobitnog jezika koji je Bog darovao čoveku:

"U praindoevropskoj rečenici nijedna reč nije imala određeno i stalno mesto. Reči su bile raspoređivane tako da privuku pažnju na one delove rečenice koji su bili važni za smisao. Tako je red reči ... proisticao iz retorike, ne iz gramatike." (Antoan Meillet)

4) Gubitak vremena

Potrebe savremenog života zahtevaju preciznost u definisanju vremena određenog događaja, ili plana radnje, pa bi bilo realno da se te potrebe kao nikada do sada manifestuju i u raznovrsnim jezičkim vremenima. Međutim, proces degradacije je i na ovom planu na delu. Za razliku od staroslovenskog jezika koga je odlikovalo 16 vremena, u srpskom je do skora u upotrebi bilo 13 vremena, a danas 11. Proces gubljenja vremena se i dalje odvija. U poslednje vreme često čujemo ili koristimo izjavu tipa: "Vidimo se sutra!" umesto "Videćemo se sutra!" što predstavlja zanemarivanje posebnog oblika za buduće vreme.

5) Gubitak brojeva

133

Page 134: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Pored preciznijeg definisanja vremena, pre samo hiljadu godina, naš jezik je odlikovalo i preciznije definisanje broja. Pored jednine i množine naš govor je bio obogaćen i oblicima za dvojinu. Na primer, rečenica "Ja idem!" u staroslovenskom glasi: "Az idom!" Rečenica "Mi idemo!" u značenju: više od dvoje, glasila je slično kao i danas "M idem!" a u značenju da idu samo dve osobe, glasila je: "Ve' ideve'!" Bogatstvo jezika se vidi u nekadašnjem postojanju posebnih oblika dvojine za sva lica i sve padeže.

6) Gubljenje pojmovnog bogatstva prvobitnog jezika

Bogatstvo prvobitnog jezika je bilo tako široko da je više različitih pojmova korišćeno tamo gde mi danas koristimo samo jedan pojam. Toliko se obraćala pažnja na različite finese istog pojma.

Dešavalo se zatim da jedno pleme jedan takav pojam prida čitavom skupu sličnih pojmova, a da drugo pleme za istu grupu pojmova upotrebi drugi pojam a ostale pojmove zaboravi. To je jedan od razloga zašto u istoj indoevropskoj grupi jezika danas imamo različite nazive za isti pojam. Na primer, pojmovi upotrebljeni za pojam Boga su različiti u raznim indoevropskim narodima, ali svi oni zajedno su postojali u prajeziku. Na primer, sanskritski pojam "Bhaga", koji otkriva poreklo našeg pojma "Bog", ima značenje "nasledstvo", "svojina", "deo" (smisao - Onaj koji daje, koji raspodeljuje bogatstvo). Značenje blagostanja se zadržalo u slovenskom pridevu "bogat".

Drugi indoevropski koren "Deiu-os" je dobio značenje Boga u drugoj grupi indoevropskih jezika: latinski "Deus", grčki "Zeus" i "Theos", irski i galski "Dia", gotski "Gheu", indoiranski "Deva", starotevtonski "Tiu". Oblik "Deva" na sanskritskom znači "Bog", "nebeski", "božanstveni", dok sanskritski oblik "Div" znači "svetljenje", "nebo", "dan". Otuda u engleskom pojam "divine" (božanski, božanstven), a u srpskom pojmovi "div" i "divan".

134

Page 135: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Zapazimo kako izbor pojma koji je sačuvan za božanstvo otkriva psihologiju naroda. Motivi određuju koje će pojmove narod da upotrebi i zapamti, a koje će da zanemari i izgubi kroz istoriju. Na primer, prvobitni indoevropski pojam za "ruku" se izgubio u slovenskim i baltičkim narodima, a umesto njega je upotrebljen nekadašnji koren za "uzeti" (litvanski "renku" = "skupljam"), pa bi bukvalno značenje našeg pojma ruke bio - uzimačica ili skupljačica.

Pojam "pazuh" - "pod rukom" (litvanski "pa-Žastis") je sačuvao koren nekadašnjeg indoevropskog naziva za ruku, koji je u sanskritu glasio "hastah", u avestijskom "zasto", staropersijskom "dasta", u grčkom "agostos".

7) Gubljenje lepote jezika

Uzvišeni Stvoritelj, koji je lepotom izgleda ukrasio biljni i životinjski svet, ukrasio je i ljudski govor lepotom, koju je čovek svojom površnošću tj. tzv. zakonima jezičke ekonomije ubrzo izgubio.

Posebnu lepotu raznim jezicima sveta, pa tako i indoevropskom jeziku, pridavali su već pomenuti diftonzi. Oni su se vremenom uglavnom izgubili, a možemo ih naći u klasičnom grčkom jeziku VIII veka st.ere - jeziku Homerove Ilijade i Odiseje:

"Eenth' alloi men pantes epeuphmsan Achaioi aideisthai th' hiera kai aglaa dechthai apoina: all' ouk Atredi Agamemnoni hndane thumi, alla kaks aphiei, krateron d' epi muthon etelle: m se geron koilisin eg para nusi kichei+ nun dthunont' husteron autis ionta, m nu toi ou chraismi skptron kai stemma theoio"

Sledeći primeri pripadaju mrtvim italskim jezicima:

Venetski

135

Page 136: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

"Medžo zoto vhudžsiia votna shain atei reitiiai op voltiio leno" "pletei veidžnoi karanmniioi ekupetharis edžo"

Picenski

"Materef pateref fu td faprf artif mif puf ppnum estu k apais adstaf sas manus meitimum"

8) Gubljenje prvobitne harmonije između zvučne slike i značenja reči

"Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zveri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako će koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime; i Adam nadede ime svakom živinčetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zveri poljskoj." (1.Mojsijeva 2,19-20)

Adam je dao životinjama nazive prema sopstvenom doživljaju tih životinja. Zvučna slika naziva svake životinje je svakako podsećala Adama na tu životinju. Kada bismo mi dobili zadatak da damo naziv sledećim slikama, kako bi se one zvale?

Da olakšam zadatak - ako imamo dva imena na raspolaganju "takete" i "maluma", kojim bismo imenom nazvali levu, a kojim desnu sliku?

136

Page 137: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Svakako bismo sa "takete" nazvali levu, a "maluma" desnu sliku, jer su takav izbor potvrdila već urađena naučna istraživanja. Kao što primećujemo, postoji veza između zvučne i fizičke slike.

Naučnici su ekperimentom dokazali da čak postoji veza i između zvučne slike i značenja mnogih reči. Ispitanicima su prezentovane reči za oštar i tup, svetao i taman, rđav i dobar, sladak i kiseo, na jezicima koje oni nisu znali, a zatim je od njih traženo da po zvučnosti prepoznaju njihovo pravo značenje. U 62% je došlo do pogađanja pravog značenja reči. Ta veza između značenja i zvuka nije savršena, ona je kod nekih reči manje, a kod nekih više izražena. Na primer, naziv za kosu na jeziku Nahuatl indijanaca (potomci nekadašnjih Acteka) glasi "tzonzli", a na jeziku Gruzina (koji žive na Kavkazu) glasi "dzondzi". "Conzla" bi nas još više podsećao na nekakav čuperak koji visi sa glave, zar ne?

137

Page 138: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Ako je proces istorijske transformacije (degradacije) jezika delovalo u skladu sa zakonom jezičke ekonomije, tada se svakako u velikoj meri izgubila harmonija između zvučne slike i značenja reči, koju su imali prvobitni jezici koje je Bog darovao čoveku. Da li nam rekonstruisani prajezici današnjih jezičkih grupa otkrivaju njihovo prvobitno savršenstvo i harmoniju između zvučne slike i značenja? Uporedimo vezu između značenja i zvučnosti reči jedne pričice koju su poljski filolozi preveli na rekonstruisani proto-indoevropski jezik.

Ovca, (na) kojoj

vune nije

bilo, ugledakonje, jednog

kako vučeteški

vagon jednog (sa)

velikimteretom,

(a) jednog (kako) čoveka

teško nosi. Ovca

konjima reče: Srce boli

mene videći

Owiskwesyowlhnane est,espeketekwons,oinomghe gwrumwoghomweghontm,oinomkwemegambhorom,oinomkweghmenmokubherontm.Owisnu ekwobh(y)osewewkwetker aghnutoimoiagontm

138

Page 139: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

čoveka (kako) vozi

konje.Konji

rekoše:Slušaj ovco,

srca bole nas

videći: čovek

gospodar vune

od ovce pravi sebi

odećutoplu

a na ovci vune

nema.To

čuvši ovca

u ravnicu pobeže.

nermwidnteiekwons.Ekwostu ewewkwont:Kludhioweikeraghnutoinsmeiwidntbh(y)os:nerpotiswlhnamrowiomkwrneutisebhiwestromgwhermom,owiomwlhnaneghi esti.Todkekluwosowisagrom ebhuget.

139

Page 140: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

DUHOVNI UZROCI DEGRADACIJE JEZIKA

Promene u jezicima svakako uzrokuju različiti faktori. Za razliku od potomaka Avramovog sina Ismaila (Arapi), potomci njegovog sina Isaka (Jevreji) su izgubili sve padeške oblike za vreme svog robovanja u Egiptu. Današnji narodni arapski jezik je pretrpeo gubitak i glasova i padeža u odnosu na književni arapski jezik.

Do glasvanih promena svakako dolazi i prilikom nametanja jezika narodu druge jezičke grupe. Različite psihološko-fiziološke osobenosti između ljudskih populacija rezultuju različitim principima jezičkih promena. Ali, za nas je najvažnije da u ovom razmatranju zapazimo one promene u jezicima koje su izraz prilagođavanja čovekovim potrebama.

Sam proces degradacije jezika nije proces koji se dešava sam od sebe na osnovu nekih neobjašnjivih mističnih razloga, već je degradacija jezika uzrokovana degradacijom onih potreba koje su i uslovile nastanak složene jezičke strukture. Zapravo, jezik se formira i menja pod uticajem sledećih čovekovih potreba:

1) Prirodne (egzistencijalne)

2) Neprirodne (posledice greha)

3) Natprirodne (posledice duhovnih potreba)

Po teoriji evolucije, jedino su prirodne potrebe objašnjive, jer su jedino one mogle da nastanu kao plod borbe za opstanak.

Neprirodne i natprirodne potrebe su izraz čovekove duhovne slobode, i one mu pružaju moć da za razliku od životinje postupa slobodno od svojih egzistencijalnih poriva, pa da i njih same podređuje višem ili nižem

140

Page 141: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

smislu. Neprirodne potrebe često čoveka dovode u sukob sa svojim prirodnim potrebama, dok su natprirodne potrebe u skladu i sa čovekovim prirodnim egzistencijalnim potrebama.

POSLEDICE PRIRODNIH POTREBA

Dovoljno je primetiti teme o kojima prosečan čovek svakodnevno razmišlja i razgovara, pa shvatiti da tu gotovo uopšte nema govora o borbi za opstanak, već o borbi koja se često vodi na račun čovekovog opstanka.

Samo prilagođavanje jezika čovekovim osnovnim egzistencijalnim potrebama dovodi do uprošćavanja jezika na nivo koji zbog jezičke ekonomije odgovara egzistencijalnom minimumu.

Uprošćavanje nam je sa ovih pozicija sasvim objašnjiv fenomen, ali nam nije jasno kako je jezik mogao prvobitno da postane tako složen da bi mogao zatim da trpi uprošćavanje. Zato nam je neophodno da uzmemo u ozbir i ostale potrebe koje utiču na promene jezika, a koje spadaju u duhovnu kategoriju, ili drugim rečima, u domen suštinskih pokretačkih motiva.

POSLEDICE NEPRIRODNIH POTREBA

Najveći procenat svih sukoba, povređivanja i ubistava među ljudima se dešava kao posledica međusobnog provociranja govorom. U srazmeri sa eskalacijom zla i sposobnost komunikacije između ljudi biva zloupotrebljena. Zbog sopstvenih neprirodnih (grešnih) potreba, upotreba jezika sve manje predstavlja čovekovu prednost u borbi za opstanak.

"Ko čuva usta svoja i jezik svoj, čuva dušu svoju od nevolja."

(Priče Solomunove 21,23)

Greh na različite načine oskrnavljuje ljudski jezik, prilagođavajući ga čovekovim neprirodnim potrebama. Čovek rečima manipuliše i izražava

141

Page 142: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

svoje motive, on provocira, plaši, uznemirava druge svojim rečima, kao što ima moć da svojim rečima laska, laže, i uljuljkuje u lažnu sigurnost sebe i druge.

Razni odbrambeni mehanizmi, gubljenje pojmova koji sadrže kategoriju odgovornosti (njihovo zamenjivanje eufemizmima), popunjavanje rečnika grubim izrazima i psovkama, i još mnoge slične promene svakako ne mogu da se opravdaju borbom za opstanak, jer one upravo ugrožavaju opstanak čoveka i zajednice.

Pod uticajem neprirodnih (grešnih) motiva razvijaju se pojmovi koji preciznije definišu grešne aktivnosti, dok pojmovi duhovne prirode nestaju, ili se definišu površno da bi se izbegao ukor za savest koji nosi njihovo pravo razumevanje. Dovoljno je primetiti koliko različitih pojmova postoji za jedan isti greh, jedno isto zlo, a koliko malo za definisanje pojma ljubavi.

Eskalacija zla među ljudima i nečista savest mogu aktivirati razne odbrambene mehanizme ličnosti koji se manifestuju kroz neprirodan odnos između ljudi. Nečista savest i strah od ličnog susreta sa drugom osobom, mogu rezultovati gubljenjem 5. padeža, kao što se to desilo među mnogim narodima, na primer u ruskom: Umesto da se čoveku obratimo sa "Hej! Ivane!" mi ćemo mu se obratiti sa "Hej! Ivan!"; jer tako naš nastup činimo manje direktnim i bezbednijim.

Potreba da se izrazi i stekne odobravanje druge osobe može rezultovati laskanjem i tepanjem (upotrebom deminutiva), koji se svakako izražavaju adekvatnom intonacijom i formiranjem adekvatnih sufiksa. Takav fenomen je posebno karakterističan za slovensku grupu jezika, posebno za ruski, gde, na primer, ime Ivan ima dvadesetak varijanti, koje izražavaju tepanje: Ivanuška, Vaška, Ivaška, Vanja, Vanjka, Vanjuša, Vanjuška, Vanječka, itd.

Sa druge strane, gordost i oholost sputavaju čoveka da se ponizi otvorenim izražavanjem i prihvatanjem ljubavi, pa grubost u govoru

142

Page 143: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

(augmentativi) i gestikulaciji predstavlja svojevrstan vid odbrane gordog i samodovoljnog Ja.

Različiti psihološki faktori mogu uticati na formiranje određenog akcenta. Promena akcenta utiče na transformisanje i čak gubljenje pojedinih glasova, pa tako izazvana lančana reakcija može da dovede do krupnih promena u jeziku.

Na primer, pogledajmo razvitak upitnoodnosne zamenice "što"/ "šta" od njenog prvobitnog indoevropskog oblika *kwis do danas.

U svom razvoju indoevropski oblik *kwis je pretrpeo sledeće promene:

kwis >> kwi >> ki >> kito >> kto >> čto >> čto >> što

Glas "kw" se izgovarao kao jedan glas, koji se dobijao kada su usne učestovale pri artikulaciji glasa "k". U prvoj fazi se izgubio nastavak "s", kao plod pomenutog principa uprošćavanja morfološke strukture reči (indoevropski nastavak "s" je sačuvan u većini reči litvanskog jezika).

Zatim je "knj" prešlo u obično "k", kao plod već pomenutog uprošćavanja i osiromašenja prvobitnog indoevropskog fonda glasova, pa je od "knji" nastalo "ki".

U protoslovenskoj fazi jednosložnoj zajednici "ki" je zatrebala "poštapalicu" u vidu rečce "to", pa je od "ki" nastalo "kito". Premeštanje akcenta na zadnji slog je uslovilo redukciju glasa "i" u meki poluglasnik "" (koji je izgovarao kao kraći neizraziti vokal između glasa "i" i glasa "e"). Tako je od "kito" nastalo "kto".

Poluglasnik "" je zatim uticao na promenu zadnjonepčanog "k", time što je povukao njegovu artikulaciju ka prednjem nepcu, te smo dobili kvalitativno nov mek prednjonepčani suglasnik "č", i tako je od "kto" nastalo "čto".

143

Page 144: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Pod uticajem pomenute akcentuacije na zadnjem slogu došlo je do potpunog gubljenja poluglasnika "" čime su u neposredan dodir došli glasovi "č" i "t". Ta dva glasa se teško izgovaraju zajedno (u osnovi su to "tš" i "t"), pa je došlo do dalje transformacije time što je "č" uprostilo svoju artikulaciju izgubivši svoj eksplozivni element "t", ostavši na strujnom "š". Tako je došlo do formiranja reči "što" / "šta".

Videli smo lančanu reakciju u transformisanju glasova i reči, nastalu pod uticajem različitih faktora. Oni isti faktori koji utiču na promenu ljudi, utiču da se menja i jezik kojim ljudi govore.

NATPRIRODNO POREKLO JEZIKA

Videli smo da egzistencijalne potrebe nisu mogle usloviti nastanak složenog jezičkog sistema. Ako nastanak jezika nije odgovor na potrebe egzistencije, kako onda objasniti njegovo nastajanje?

Šta nam o potrebi za nastankom jezika otkrivaju najstariji zapisi jezika?

Po teoriji evolucije, najstariji pisani primeri jezika trebalo bi da izražavaju čovekovu borbu za opstanak, da otkrivaju one tekovine tadašnje civilizacije koje su pokazatelj evolutivne prednosti zajednice koja koristi moć govora. Šta je to što je čovek tada dobio sposobnošću govora, pa je počeo da radosno razmenjuje sa ostalim članovima svoje zajednice, nalazeći u tome sredstva da se odupre gladi, bolesti i svim prirodnim katastrofama i nevoljama?

Najstariji zapisi nam otkrivaju tekstove religiozne sadržine, a ne one koje bismo očekivali po teoriji evolucije. To potvrđuje da su potrebe duhovnog života one potrebe koje su uslovile čovekovu sposobnost govora. Životinje ne mogu da shvate Boga, one ne mogu da budu religiozne, ali čovek može.

Ljudi nisu samo društvena bića koja, kao zajednicu životinja, odlikuju samo egzistencijalne potrebe, i kojima zato jezik nije potreban. Čovek je

144

Page 145: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

duhovno biće koga odlikuju duhovne potrebe i srazmerno njima sposobnost da svoje potrebe izrazi i podeli sa drugima. Sposobnost čoveka da izgrađuje svestan odnos sa svojim Stvoriteljem, moć da Mu izrazi hvalu koje je On dostojan, predstavlja sposobnost svojstvenu samo čoveku, i zbog koje samo čovek ima sposobnost dubokog razumnog i jezičkog izražavanja. Takođe, adekvatno sposobnosti svog odnosa sa Bogom, čovek poseduje sposobnost da na sebi ponese odgovornost za potrebe sveta oko sebe, za šta mu je takođe neophodna sposobnost jezičke komunikacije.

Ali zbog duhovne degradacije došlo je do izopačenja motiva čovekovog srca i gubljenja njegove sposobnosti da prepozna stvarne potrebe sveta koji ga okružuje, kao i sposobnosti da sam po sebi shvati svoju potrebu za Bogom.

Izopačenje karaktera prati i izopačenje mišljenja i jezika kao sredstva njegovog izražavanja i komunikacije. Umesto da bude sredstvo izražavanja ljubavi i dobrote, jezik je sve više u službi izražavanja i zadovoljavanja čovekovih grešnih i samopravednih poriva, koji svakako ne predstavljaju izraz njegove borbe za opstanak, već upravo najveću smetnju njegovoj egzistenciji.

Ako je nekada čoveku bilo važno da precizno i na adekvatan način izrazi određene misli, danas, u skladu sa promenom svog duhovnog stanja, on nema snage volje - ljubavi da obraća pažnju na ono što mu je nekada bilo radost da izrazi svojim rečima. Takva površnost rezultuje gubitkom mnogih jezičkih karakteristika koje pomažu da izražavanje bude precizno i jasno. Postoji čak rašireno shvatanje da kada bi čovek imao sposobnost telepatije, da tada ne bi morao da koristi jezik, već bi mu predstavljalo veliko olakšanje što ne bi morao ništa da govori, jer bi se automatski sa svima u svemu razumeo. Razumemo da kada čovek nema ljubavi, da njemu nije interesantno da razgovara, da rečima izražava pažnju i ljubav prema drugima, pa je sasvim jasno da on nema motiva da u svom izražavanju obraća pažnju na detalje na koje bi obraćao pažnju da zaista ima ljubavi u svom srcu.

145

Page 146: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Sledeći pomenutu logiku neko bi mogao da se zapita "Da li će u obnovljenom raju biti potrebe da se koriste reči, kada je tamo sve već jasno?" Možemo odgovoriti analognim pitanjem "Da li mladić i devojka imaju potrebu da izražavaju ljubav između sebe, kada su već jednom bili zajedno i postali sigurni da jedan drugoga vole? Zašto da se onda uopšte ponovo sastaju?"

Mnogima bi predstavljao veliki teret da kao anđeli pred Božjim prestolom dan i noć ponavljaju "Svet, svet, svet" (Otkrivenje 4,8), ali srce pokrenuto ljubavlju nikada ne postaje apatično prema potrebama života, već se trudi da život svojim sopstvenim uticajem učini još lepšim. Ono razmišlja kako da ostalom svetu još više otkrije pravu Božju ljubav.

Zapazimo sadržaj dijaloga u svetu bezgrešnih bića (Psal.24).

Takav dijalog nema samo informativnu prirodu, već služi za izražavanje ljubavi i divljenja.

Anđeli iz Isusove pratnje upućuju poziv anđeoskoj straži na ulazu u Sveti grad:

"Vrata!

Uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata večna! Ide car slave."

Anđeoska straža odgovara pitanjem:

"Ko je taj car slave?"

Anđeli iz Isusove pratnje odgovaraju:

"Gospod krepak i silan, Gospod silan u boju. Vrata! Uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata večna! Ide car slave."

146

Page 147: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Anđeoska straža ponovo postavlja pitanje, ne zato što ne zna odgovor, već zato što želi da čuje odgovor uzvišene hvale:

"Ko je taj car slave?"

Anđeli iz Isusove pratnje odgovaraju Isusovim imenom koje otkriva njegovo božanstvo:

"Gospod nad vojskama; On je car slave." (Psalam 24,7-10)

MIT ILI NAUKA?

Biblijski izveštaj o građenju Vavilonske kule, pometnji jezika i raseljavanju naroda mnogima izgleda isuviše neverovatan da bi bio istinit. Misao da su samo od jedne porodice, koja je izašla iz Nojevog kovčega, nastali svi narodi na Zemlji mnogima se čini neozbiljna i nenaučna. Oni se pitaju kako je mogla Nojeva porodica od svega 8 članova da za samo 4500 godina poveća broj svojih potomaka na 6 milijardi?

DEMOGRAFSKA STOPA RASTA STANOVNIŠTVA

Po današnjoj demografskoj stopi rasta stanovništva koja iznosi 3% godišnje, dolazi do udvostručenja stanovništva naše planete za period od samo 24 godine. To je toliko velika stopa da bismo od samo jednog ljudskog para, koji je živeo pre manje od 800 godina, mogli da dobijemo ukupan današnji broj ljudi na Zemlji. Ranije su ratovi, epidemije i druge katastrofe imale nepovoljniji učinak na stopu priraštaja nego što imaju danas, pa je realno zaključiti da je nekada godišnji priraštaj stanovništva bio manji nego danas. Da bismo dobili ukupan današnji broj stanovnika na Zemlji od samo jednog para koji je živeo pre 4500 godina (u vreme biblijskog Potopa), dovoljno je da imamo šest puta manji priraštaj - 0,5% godišnje, što predstavlja udvostručenje stanovništva za period od 140 godina.

147

Page 148: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Po istoj, šest puta manjoj stopi priraštaja, da je istorija ljudskog roda samo 1000 godina starija, dakle da je Nojeva porodica živela pre 5500 godina, a ne pre 4500, naša planeta Zemlja bi danas imala čak bilion stanovnika.

Biblijska genealogija nam sada izgleda mnogo realnija od evolucionističkog shvatanja da ljudska vrsta egzistira na zemlji više stotina hiljada godina. Ako je evolucionistička hipoteza istinita, pitamo se, kako onda demografsku eksploziju i prenaseljenost planete Zemlje nismo dobili mnogo ranije, još u dalekoj praistoriji?

Uostalom, po samoj teoriji evolucije, da bi došlo do nastanka savremene ljudske vrste, zbog male verovatnoće, bio je neophodan ogroman broj ljudi koji su čekali da ih zadesi "pozitivna" mutacija, koja ih je navodno transformisala u tip današnjeg savremenog čoveka. Gde je toliki broj ljudi, kada niti nalazimo njihove fosile, niti imamo ijedan drugi dokaz njihove navodne demografske eksplozije u praistoriji?!

POREKLO NARODA PO BIBLIJSKOM MODELU

U svetlu pomenutih saznanja nemamo nikakvog razloga da sumnjamo u logičnost biblijskog izveštaja, koji tvrdi da su od samo tri Nojeva sina - Sima, Jafeta i Hama - nastali svi članovi današnje ljudske porodice, sva današnja plemena, narodi i rase na Zemlji.

SIM

"Sim" (Šem) na hebrejskom jeziku znači "ime", "karakter", "čast".

Po biblijskom otkrivenju, Simovi potomci su od Boga izabrani za poseban zadatak, ne zato što su oni po svojoj prirodi bili nešto posebno pred Bogom i pred ljudima, već zato da bi Bog kroz njih pokazao šta neko može da bude ako održi zavet vernosti Bogu.

"Tebe je izabrao Gospod Bog tvoj da mu budeš narod osobit mimo sve narode na zemlji. Ne zato što bi vas bilo više nego drugih naroda prihvati

148

Page 149: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

vas Gospod Bog i izabra vas; jer vas bijaše manje nego ikojega drugoga naroda." (5.Mojsijeva 7,6-7)

"Jer se moja sila u slabosti pokazuje sasvim." (2.Korinćanima 12,9)

"Svi narodi na zemlji blagosloviće se u tebi i u semenu tvom."

(1.Mojsijeva 28,14)

Ne samo što su od Semićana indoevropski narodi dobili svoj alfabet, nego je preko Simovih potomaka ceo svet čuo za vest evanđelja. Među Simovim potomcima, Jevrejima, rodio se i obećani Mesija - Isus Hristos.

Sim je imao ukupno pet sinova: Elama, Asura, Arfaksada, Luda i Arama (1.Mojsijeva 10,22), od kojih su nastali razni semitski narodi. Elamci su imali udela u formiranju Persijskog carstva. Asur je predak od Asiraca. Arfaksad je predak Haldejaca. Lud je predak Lidijaca koji su naselili područje Male Azije. Aram je predak Aramejaca, koji su ranije naselili područje Sirije.

Kroz istoriju, semitski narodi su se izmešali i stopili sa mnogim drugim narodima, posebno sa narodima severne i zapadne Afrike, (posebno sa Etiopljanima), ali takođe i sa današnjim Jermenima i Indusima. Arfaksadovi potomci - Jevreji i Arapi su jedini Semićani koji su do naših dana sačuvali svoj entitet i svoj jezik.

HAM

Koren "ham" na hebrejskom znači: "toplota", "braon". Biblija često naziva Afriku zemljom Hama (Psalam 105,23.27; 106,22) Ham je imao četiri sina Kuša, Misraima (hebr. Micraim), Puta i Hanana (hebr. Knaghan). Jedino se Putova genealogija potomaka ne spominje, dok se među Kušovim potomcima spominju Etiopljani, među Misraimovim potomcima današnji Egipćani, Libijci i Palestinci, a među Hananovim

149

Page 150: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

potomcima ne postoje narodi koji su do danas sačuvali svoj entitet, izuzev potomaka Hananovog sina Sina - sinida (izvornih Kineza).

Za razliku od svoja dva brata, Ham je u jednoj situaciji pokazao karakter nepoštovanja, koji će na njegovo nepokajano potomstvo navući prokletstvo ropstva:

"A Ham, otac Hanancima, vide golotinju oca svog, i kaza obojici braće svoje na polju.

A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i idući natraške pokriše njom golotinju oca svog, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svog.

"A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je učinio mlađi sin.

I reče: Proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braće svoje!

I još reče: Blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga! Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovim, a Hanan da im bude sluga!" (1.Mojsijeva 9,22-27)

BLAGOSLOV I PROKLETSTVO NARODA

Oni Hamovi potomci koji nisu pristali na Hamov greh, nisu nasledili njegovu grešnu sklonost nepoštovanja, pa nisu ni imali potrebe da ponesu na sebi teško prokletstvo ropstva.

Prokletstvo se razlikuje od kazne po tome što nije izraz konačnog pravednog suda, već samo sredstvo, nevolja koja predstavlja povod da čovek postane svestan svog nepobeđenog iskušenja i prilika da ga konačno pobedi. Svaki greh rezultuje svojim prokletstvom, na primer, proždrljivost i neumerenost u ishrani rezultuje zdravstvenim problemima, dok greh nepoštovanja rezultuje prokletstvom ropstva zato što je ropstvo najsvrhovitiji ukor za osobu kojoj nedostaje poštovanje. Kada postane

150

Page 151: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

žrtva tuđeg nepoštovanja, čovek ima priliku da postane svestan slabosti sopstvenog karaktera, kojih ne bi bio svestan u uslovima mira i blagostanja. U neprijatnom iskušenju on biva suočen sa svojom do tada pritajenom ohološću, gordošću i buntovnošću, i biva primoran, ili da se sasvim ponizi i pokaje za svoje grehe, ili da svoje srce još više okameni, da ga još više otruje buntom i nepoštovanjem, i tako svojim suludim izborom dovede do uništenja.

Sud Božje pravde pohodi ljude tek onda kada oni prezru Njegovu milost, kada odbiju sve pozive na pokajanje, bilo kroz Njegovu reč, bilo kroz razne prilike i neprilike.

Četiri stotine godina Bog je pozivao jednu grupu Hananovih potomaka na pokajanje. Poneseni svojom fizičkom snagom i veličinom, i živeći u gradovima koji su bili opasani ogromnim kamenim zidovima, gajili su osećanje o svojoj nepobedivoj moći. A Božje strpljenje su drsko shvatali kao svoje pravo da greše. Na kraju, Bog im se otkrio kao pravedni sudija. Jevrejske mudrosti otkrivaju zašto nisu mogli biti ostavljeni bez kazne:

"A što si ostavio nekažnjene njihove grehe, nije bilo straha ni pred kim. Zamrzeo si drevne stanovnike svoje Svete zemlje jer su činili zlodela grozna u vradžbinama i obredima bezbožnim; okrutne ubice svoje dece, žderače utrobe na gozbama mesa ljudskog, posvećenike s krvava pira, roditelje ubice bića bespomoćnih, odlučio si uništiti rukama otaca naših.

Ipak si i njih poštedeo kao ljude, jer si im pred vojskom svojom poslao ose kao preteče da ih malo pomalo istrebe. Premda si ih mogao, kao bezbožnike, predati u boju rukama pravednika ili strašnim zverima ili ih strogom rečju najedanput zatrti, sudeći im malo pomalo, davao si mesta pokajanju. ...

A ti si milostiv svemu jer možeš sve i kroz prste gledaš na grehe ljudima da bi se pokajali. Jer ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzeo, ne bi ga ni stvorio. ...

151

Page 152: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Ali ti štediš, jer sve je tvoje. Blago kažnjavaš prestupnike, koriš ih i opominješ za grehe njihove da se ostave zloće i da se uzdaju u tebe, Gospode!" Mudrosti Sol. 29,11; 28,3-10; 27,23-24.26; 28,2

Za sve koji se odvrate od svojih greha, obećan je blagoslov. Sveto pismo proriče Božji blagoslov i nad Hamovim potomcima:

"U to će vreme biti pet gradova u zemlji egipatskoj koji će govoriti jezikom hananskim i zaklinjati se Gospodom nad vojskama... U to će vreme biti oltar Gospodnji usred zemlje egipatske, i spomenik Gospodnji na međi njezinoj.

I biće znak i svedočanstvo Gospodu nad vojskama, u zemlji egipatskoj. Kad stanu vikati ka Gospodu na nasilnike, On će im poslati spasitelja i kneza i izbaviće ih. I biće poznat Gospod Egipćanima, i poznaće Egipćani Gospoda u to vreme, i služiće Mu žrtvama i darovima.

I služiće Gospodu Egipćani s Asircima. Jer će ih blagosloviti Gospod nad vojskama govoreći: Da je blagosloven moj narod egipatski i asirski, delo ruku mojih, i nasledstvo moje, Izrailj. ... Jer će se dom moj zvati dom molitve svim narodima" (Isaija 19,18-25; 56,7)

Kao što Božji blagoslov počiva na pokajanim narodima, tako i Božje prokletstvo pada na narode koji su se iskvarili. Pravedni Bog ne gleda ko je ko, pa je prokletstvo snašlo i sam izabrani jevrejski narod kada je pogazio svetlost koju je imao, i svog Mesiju poslao na krst.

"Doći će na te sve ove kletve i goniće te i stizaće te, dokle se ne istrebiš, jer nisi slušao glasa Gospoda Boga svojega i držao zapovesti njegove i uredbe njegove. ... Ili će vas rasejati Gospod među narode, i malo će vas ostati među narodima u koje vas odvede Gospod".

Da Božji karakter ne bi njihovim rasejanjem bio pogrešno predstavljen, njihov blagoslov neće sasvim nestati, već će biti prekriven prokletstvom:

152

Page 153: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

"I bićeš čudo i priča i podsmeh svim narodima, u koje te odvede Gospod. Mnogo ćeš semena izneti u polje, a malo ćeš sabrati jer će ga izjesti skakavci. Imaćeš maslina po svim krajevima svojim, ali se nećeš uljem namazati, jer će opasti masline tvoje. Rodićeš sinove i kćeri, ali neće biti tvoji; jer će otići u ropstvo. Sve voće tvoje i rod zemlje tvoje izješće bube." (5.Mojsijeva 28,37-38.40-42)

Da bi svoj nekada izabrani narod doveo do pokajanja, Bog obećava da će ga u svojoj milosti ponovo vratiti u obećanu zemlju:

"Zato ću Vas izbaciti iz ove zemlje u zemlju koju ne poznaste, ni vi, ni oci vaši i onde ćete služiti drugim bogovima dan i noć dokle vam ne učinim milost. Zato, evo, idu dani, govori Gospod kad se neće više govoriti: Tako da je živ Gospod koji je izveo sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske, nego: Tako da je živ Gospod koji je izveo sinove Izrailjeve iz zemlje severne, i iz svih zemalja u koje ih beše razagnao! Jer ću ih opet dovesti u zemlju njihovu koju sam dao ocima njihovim." (Jeremija 16,13-15)

"Ustani Jerusalime, stani na visoko i obazri se na istok! Pogledaj! Deca se tvoja sabiru, od istoka do zapada, na zapovest Svetoga, radujući se što ih se spomenuo Bog. Otišli su od tebe pešice, vodio ih neprijatelj, a gle, Bog ih tebi vraća nošene u slavlju, kao decu carsku.

I naredi Bog: Neka se snize sve visoke gore i večne klisure; nek se doline ispune i poravna zemlja da Izrailj čvrsto kroči u sjaju slave Božje, a šume i stabla mirisna činiće senu Izrailju po Božjoj zapovesti; jer Bog će voditi Izrailja u radosti, u svetlu Njegove slave, prateći ga milosrđem svojim i pravednošću."

Vidimo da pravedni Bog ne gleda ko je ko, već kakav je ko. Blagoslov i prokletstvo su u rukama čovekove slobodne volje.

JAFET

153

Page 154: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

"Jafa" na hebrejskom znači "lepota" i "svetao". Jafetovi potomci se uzdižu nad ostalim narodima po svojoj lepoti. Od njih su nastali današnji indoevropski narodi.

Opšta odlika raznih naroda, da svojim precima pridaju božanske atribute, učinilo je da se u raznim indoevropskim narodima sačuvalo ime Jafet (Japhet) kao naziv božanstva. U indijskim Vedama ono nosi naziv "PRAJAPATI" (sin Boga stvaranja), u grčkom "IAPETUS" (koji se smatrao sinom neba i zemlje a ocem mnogih naroda), a u rimskoj mitologiji "JUPITER". "Japodi" kao naziv jednog ilirskog plemena, i "Gepidi" kao naziv jednog germanskog plemena, verovatno vuku poreklo od Jafeta, svog praindoevropskog pretka.

JAFETOVI POTOMCI

Jafet je imao sedam sinova: Gomera, Magoga, Madaja, Javana, Tovela, Meseha i Tirasa.

Kod antičkih istoričara - Straboa, Prokopija, Josifa Flavija i Herodota možemo naći izveštaje o narodima koji su se u njihovo vreme zvali imenima Jafetovih sinova, i koji su živeli na području od Grčke i Male Azije do Persije.

Jafetov sin Javan, predak je današnjih Grka. Stari persijski naziv za Grke bio je Jauna, a sama Biblija kao naziv za Grčku uvek koristi pojam Javan (Danilo 8,21).

"A sinovi Javanovi: Elisa i Tarsis, Kitim i Dodanim. Od njih se razdeliše ostrva narodna na zemljama svojim, svako po jeziku svome i po porodicama svojim u narodima svojim." (1.Mojs. 10,4-5)

Elisa je naziv za stare Grke. Kitim je biblijski naziv za Kipar, a sami Kiprani su sebe nazivali rečju Kition. Tarsijci se u Pismu spominju kao trgovci i moreplovci sa kojima je trgovao izrailjski car Solomun: "Jer careve sluge hođahu u Tarsis sa slugama Hiramovim: jedanput u tri

154

Page 155: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

godine vraćahu se lađe tarsiske donoseći zlato i srebro, slonove kosti i majmune i paunove." (2.Dnevnika 9,9,21) Enciklopedija Britanika biblijski Tarsis dovodi u vezu sa gradom Tartesus, lukom koja se nalazila na jugu Španije, a koju su razorili Kartaginjani oko V veka pr. n. e.

Gomerovi potomci, po Bibliji, naseljavali su severne krajeve zemlje (Jezekilj 38,6).

Istoričar Josif Flavije je zabeležio da se narod, koji je u njegovo vreme (93. n.e.) sebe nazivao Gali (Galaćani), nekada nazivao Gameriti. To znači da su današnji Kelti Gamerovi potomci. Po Enciklopediji Britanici, Jermeni tradicionalno veruju da takođe vode poreklo od Gomera, i to od njegovih sinova Togarme i Aškenaza. Grčki istoričar Herodot spominje Cimere (Cimermane) koji verovatno predstavljaju Gamerite.

Pored Cimera, Herodot spominje još par naroda koji se u njegovo vreme (V vek pr. n.e.) još uvek nazivaju imenima Jafetovih sinovima. On spominje Tiberane i Moškoe (potomke Tubala i Mešeha), dok za potomke Jafetovog sina Madaja, piše da oni sebe nazivaju Arijevcima:

"Miđani su nekada bili poznati kao Arijevci." (Herodotus, Persian Njars, 7.62)

Madaj je otac Midima, koji se u istoriji spominju kao jedno od iranskih plemena, vladari Persije, sve dok persijski vladar Kir nije 550. godine pr.n.e. ujedinio Mediju i Persiju pod svoju vlast, da bi 539. godine oborio veliku vavilonsku državu, što nam pored istorijskih izvora otkriva i biblijski izveštaj:

"Evo, ja ću podignuti na njih Mide, koji neće mariti za srebro, niti će zlata iskati." (Isaija 13,17)

Biblija takođe spominje midsko-persijskog cara Darija - Midijanina (Danilo 11,1) koji nosi ime indoevropskog korena i značenja.

155

Page 156: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

U svojoj ekspanziji na jugoistok, iranska plemena su se raširila do Indije i Bangladeša (civilizacije Mohendžodaro i Parapa).

Na istoku su formirala Baktriju, Sogdijanu i druge manje državice, od kojih je najistočniji Tadžik, danas jedna od kineskih republika, i jedina kineska republika čije stanovništvo govori jezik indoevropske grupe jezika.

Plemena iranskog porekla Kurdi i Oseti se nalaze severno od današnjeg Irana, dok su nekadašnji Sarmati, takođe iranskog porekla, otišli najdalje na sever, naselivši područje nekadašnje istočne Evrope.

Po Svetom pismu, Magog se rasprostirao severno od zemlje biblijskog pisca (Jezek. 38,15.39). Po Josifu Flaviju, narod koje je on nazivao Magogiti, Grci su nazivali Skitima.

Možemo primetiti da sve pomenute narode odlikuje zajednička indoevropska grupa jezika, iz čega sledi da i ostale indoevropske narode (Slovene, Germane, ...) odlikuje poreklo od Nojevog sina Jafeta.

Mnoštvo različitih autora smešta indoevropsku prapostojbinu na različitim delovima Azije, Evrope, pa čak i Arktika, a kako ne postoje nikakvi arheološki dokazi za indoevropsku prapostojbinu, mnogi opet zaključuju da je indoevropski pojam veziv isključivo za lingvistiku, a ne i za pojam etničkog porekla.

Teorija evolucije ne polazi od toga da su indoevropski narodi nastali od jedne jedine porodice i njihovih sedam sinova, koji su se ubrzo posle Potopa sa svojim potomstvom razišli na razne strane sveta, od Islanda do Indije. Zato teorija evolucije ni ne može da objasni zašto indoevropska grupa naroda nema arheoloških dokaza za svoju prapostojbinu. U bukvalnom smislu, prapostojbina svih naroda je Ararat gde je pristala Nojeva barka.

156

Page 157: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Najmudrije mesto za pristanište barke, mogao je bez sumnje biti samo planinski masiv Ararata, koji se nalazi u "centru sveta", na tromeđi tri kontinenta.

GENETIKA I POREKLO NARODA

U odgovoru na pitanje da li indoevropsku grupu jezika zaista prati realna populacija naroda koji imaju zajedničko indoevropsko (Jafetovo) poreklo, mogu nam pomoći savremena saznanja o zastupljenosti genetičkih markera specifičnih za razne ljudske populacije. Kada, na primer, kosmičko zračenje izazove mutaciju i tako promenu genskog zapisa kod jedne osobe, njeni potomci takođe nasleđuju od nje novonastalu genetsku promenu, a analizom zastupljenosti tog izmenjenog gena u stanovništvu možemo da pratimo kretanje i poreklo određene populacije ljudi.

GENEALOGIJA KRVNIH GRUPA "ABO" SISTEMA

Razlike između krvnih grupa nastaju mutacijama, a kako se one nasleđuju poštujući Mendelove zakone nasleđivanja, mogu nam poslužiti kao genetički markeri na osnovu kojih možemo da odgovorimo na mnoga pitanja o poreklo čoveka i naroda.

Krvna grupa "A" je izvorna krvna grupa "ABO" sistema i od nje su mutacijama nastale krvne grupe "B" i "O".

"Utvrđeno je da gen O ima iste sekvence kao gen A, ali zbog delecije jednog nukleotida u njemu, u toku transkripcije DNK, pojavljuje se pre vremena stop kodon koji menja okvir čitanja gena. Delecija gena A je samo jedan od uzroka nastanka krvne grupe O." (Klinička transfuziologija, str. 107)

Kod krvne grupe "B" došlo je do četiri zamene nukleotida u odnosu na "A" grupu.

NARODI KRVNE GRUPE "A"

157

Page 158: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Jednostavnim analiziranjem zastupljenosti krvnih grupa (ABO sistema) možemo primetiti na jugu Švedske i Norveške izraženu distribuciju "A" krvne grupe, koja se poklapa sa područjem najveće zastupljenosti nordijskog rasnog tipa (u koje spadaju i stari Grci, Iliri, Tračani, Kelti, Germani, i Sloveni). Krvnu grupu "A" srećemo i među predstavnicima žute rase. Vidimo je posebno zastupljenu na severu Švedske među Laponcima, zatim u Finskoj i Mađarskoj, na Alpima, i u Bugarskoj i Turskoj. Srećemo je i među turkijskim narodima, kao i kod Eskima i pojedinih Indijanaca Severne Amerike (Blekfut 82%, Šošoni 45%, Navajo 27%). Nalazimo je i među južno-australijskim Aboridžinima, kao i među pojedinim plemenima južne Afrike (Bušmanima i Hotentotima).

NARODI KRVNE GRUPE "B"

Grupa "B" prati jednu grupu naroda mongolskog porekla. Najviše je zastupljena u centralnoj Aziji i na Tibetu. Kako su Mongoli vekovima držali kinesku prestonicu, vidimo povećanu zastupljenost "B" grupe na području Pekinga i okoline. Najviše je zastupljena kod Tibetanaca, Kalmuka, Burjata, i Pa-Mjao naroda, ali je nalazimo veoma izraženu i u fosilima Lepenskog Vira, kao i u fosilima Podunavlja, što pokazuje da su mongolska plemena živela nekada i na našem podneblju. Kod nas je i danas najviše zastupljena u Podunavlju istočne Srbije.

Izuzev na zapadnoj obali Aljaske, gde se nalazi u veoma maloj meri, nje nema među američkim Indijancima. Iako Indijanci severne Amerike imaju mnoge atribute žute rase, oni nemaju nikakve genetske bliskosti sa mongolima Azije.

NARODI KRVNE GRUPE "O"

Nulta krvna grupa je najzastupljenija krvna grupa u svetu, raširena po celoj zemljinoj kugli, a među Indijancima Južne Amerike je nalazimo u njenom najčistijem obliku na Zemlji (Peru 100%, Maje 98%). Ona takođe odlikuje mnoge narode negroidnog porekla, kao i narode jugoistočne

158

Page 159: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Azije, i australijske Aboridžine. Veoma je zastupljena i kod Gruzina (na Kavkazu), kao i kod Dravida (starosedelaca Indije).

Nalazimo je širom Evrope kao odliku različitih mediteranskih rasnih tipova; najviše na Islandu (56%), zatim u Irskoj (52%), Škotskoj (51%), kod Baskijaca (51%), Italijana (46%).

Na tlu Skandinavije je posebno zastupljena u švedskoj pokrajini Dalarne.

Prosek zastupljenosti nulte grupe u stanovništvu Jugoslavije iznosi 38%.

Ona je kod nas najviše zastupljena na Kosovu, i ona odlikuje stanovništvo dinarskog i mediteranskog rasnog tipa.

Iako postoji analogija između zastupljenosti krvnih grupa i rasnih tipova drugog reda, zapazimo da ne postoji nikakva analogija između krvnih grupa i zastupljenosti crne, žute i bele rase po svetu.

"Antropolozi dele čovečanstvo na tri najkrupnije rasne grupe, ili, kako se u antropologiji kaže, na tri rase "prvog reda": negroidnu, mongoloidnu i evropeidnu. Ovoj modernoj podeli odgovara stara podela na "crnu", "žutu" i "belu" rasu. Pored ovih rasa, postoje male rase ili rase "drugog reda"." (A. Aleksopulo, Osnovi učenja u evoluciji, str. 277, Prosveta, Beograd)

RAZLIKE IZMEĐU LJUDI NASTALE ZBOG RAZLIČITOG POREKLA I RAZLIČITE ADAPTACIJE

"Prva antropološka ispitivanja krvnih grupa čoveka uopšte, obavili su Hana i Ludvig Hiršfeld, lekari u srpskoj vojsci, za vreme Prvog svetskog rata, na Solunskom frontu, gde je bio skoncentrisan veliki broj naroda i rasa." (B. Dinić, Zavod za transfuziju krvi, Beograd)

Prva saznanja izazvala su zbunjenost, zato što se razlike između ljudskih rasa prvog reda (bele, crne i žute) ne poklapaju sa genetskim razlikama

159

Page 160: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

koje otkrivaju genetički markeri, kao što su to prvobitno bile krvne grupe ABO sistema.

"Krvne grupe pokazuju da nešto nije u redu sa sadašnjim podelama ljudskih rasa, bar ne u pogledu njihove srodnosti. Raširenost krvnih "bioloških indeksa" ne slaže se ni sa jednom kartom glavnih ljudskih rasa. Jedan ključ je tu, ali koja vrata i koju perspektivu otvara?" (V.Dvorniković)

Ključ u razumevanju veze između krvnih grupa i naroda i rasa nalazimo u Bibliji, u razumevanju da razlike između ljudi na nivou neutralnih gena nisu vezane za proces prilagođavanja nepovoljnim klimatskim uslovima, koji je rezultovao formiranjem rasa prvog reda (crne, žute i bele), već su nastale mutacijama kroz proces međusobnog razilaženja, i zatim dužeg vremena izolacije (i endogamije) raznih grana Nojevih potomaka, od kojih su formirani rasni tipovi takozvanog drugog reda (mediteranci, nordijci, dinarci...).

Nerazumevanje i zanemarivanje biblijskog učenja o poreklu čoveka rezultuje zbunjenošću naučnika koji razlike između rasa prvog reda, nastale adaptacijom, pokušavaju da poistovete sa razlikama između rasa drugog reda (i njihovim tipičnim krvnim grupama). Kako su rase prvog reda nastale trenutno Božjim čudom, one nisu ostavile nikakvog traga na neutralnim genima. (U evolutivno neutralne gene možemo uslovno računati i gene zadužene za razne sisteme krvnih grupa.) Dakle, genetske razlike između ljudi otkrivaju genealogiju naroda od Noja.

Otuda, na primer, i Niloti i Pigmeji su crnci (zbog Božjeg čuda adaptacije), ali se veoma razlikuju po onim ostalim antropološkim atributima, koji nisu posledica prilagođavanja istim uslovima uslovima sredine, već su plod različitog genetskog porekla. Mongoli su prilagođeni hladnoj klimi kao i Eskimi, i zato veoma liče jedni na druge, ali su sasvim različitog porekla. Mongoli se fizički veoma razlikuju od nordijskog rasnog tipa jer su adaptirani na hladne klimatske uslove, ali su genetski bliskog zajedničkog porekla sa nordijskim rasnim tipom. Nordijski rasni

160

Page 161: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

tip i mediteranci su međusobno veoma genetski udaljeni, iako su fizički slični (spadaju u belu rasu). Takođe, afrički crnci Bušmani i Hotentoti pokazuju zajedničke genetičke markere sa Mongolima i Indoevropljanima, dok semićani (Jevreji, Arapi...) pokazuju isto tako genetsku bliskost sa Eskimima (antigeni HLA sistema, izražena levorukost, iste nasledne bolesti, zajednički guturalni izgovor, itd.).

Da bi izbegli potrebu za objašnjenjem spomenutih fenomena, naučnici danas prave tabu temu po pitanju rasa, posebno na temu rasnih tipova drugog reda, jer oni direktno predstavljaju razne grane Nojevih potomaka, sa svojim tipičnim nasleđenim sklonostima koji ih čine moralno odgovornima i zavisnima od Boga. Ono što se ranijih godina branilo naučnim argumentima i rezultatima egzaktnih istraživanja, danas se pokušava zaboraviti, a odgovornost za čovekove psihofizičke atribute se svim silama pokušava prebaciti na uticaj sredine, čime se doprinosi da se i ljudska odgovornost za sopstveno ponašanje prebacuje sa njega na okolinu. Time se zapravo pokušava zataškati i jedna implikacija koja nužno sledi iz teorije evolucije. Ako su osobine vrste nastale borbom za opstanak, onda je normalno da postoje razlike i između ljudskih rasa, jer različiti uslovi života rezultuju različitom potrebom za različitim sposobnostima. Iz toga se prirodno zaključuje da će crnci koji žive u povoljnijim uslovima imati manje razvijenu inteligenciju od, na primer, predstavnika žute rase, koji moraju mnogo više da se snalaze da bi opstali u borbi za opstanak. Da bi se izbeglo takvo rasističko shvatanje, jednostavno se podrazumeva da su predstavnici ljudske vrste jednaki po svojim sposobnostima i pojam rase pokušava da se zaboravi. Da bi se obezvredio pojam rase, zloupotrebljava se činjenica da rase prvog reda okupljaju pod sobom populaciju vrlo različitog genetskog porekla, dok se istraživanje rasnih tipova drugog reda proglašava tabuom u koji ne sme da se dira.

Kako na istom klimatskom području dolazi do mešanja stanovništva različitog genetskog porekla a koje ima međusobne sličnosti zbog adaptacije istim uslovima (na primer, nordijci i mediteranci), na taj način genetske razlike između samih pojedinaca u okviru rasnog tipa prvog reda

161

Page 162: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

(u ovom slučaju bele rase), prevazilaze razlike koje postoje između različitih rasa po svetu.

Kao što je najveća koncentracija različitih biljnih i životinjskih vrsta u po život najpovoljnijim - tropskim i suptropskim uslovima (koji su najbliži pretpotopnim uslovima), tako su u tim istim područjima zastupljeni i genetski najrazličitiji ljudski rasni tipovi po svom poreklu. Da je princip prirodne selekcije i evolucije zaista formirao osobine vrsta, tada bi one danas bile prilagođene upravo proteklom periodu ledenog doba. Predak čoveka ne bi bio neki afrički crnac, već pripadnik žute rase. Takođe, najveći broj današnjih živih vrsta bi svakako bio prilagođen hladnim uslovima, a ne tropskim i suptropskim kao što pokazuju činjenice. Među afričkim crncima nalazimo genetski najrazličitije predstavnike ljudskog roda, dok je najmanja zastupljenost različitih rasnih tipova (drugog reda) prisutna u nepovoljnim - hladnim klimatskim uslovima. Tamo gde je najveća genetska čistota ljudske populacije, u hladnim klimatskim uslovima, možemo govoriti o identifikaciji rase prvog reda sa rasnim tipom drugog reda - pa rasu prvog reda (žutu) prate genetski markeri koji odgovaraju rasnom tipu drugog reda (mongolima). Ako pogledamo rekonstruisanu mapu ledenih površina na zemlji za vreme ledenog doba, primetićemo da i danas na njenim nekadašnjim ledenim površinama žive predstavnici žute rase koji su adaptirani na vrlo hladne uslove.

162

Page 163: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Na području Grenlanda i na severu Amerike vidimo takođe oblast prekrivenu ledom, koju dan danas naseljavaju Eskimi i Indijanci njima bliskog genetskog porekla, koje odlikuje zajednički antigen HLA-B27.

Na području Evrope vidimo dve ledene površine - Skandinaviju i Alpe. Genetički markeri pokazuju da Skandinaviju i Alpe dan danas naseljavaju pripadnici žutog rasnog tipa - Ugrofinci (alpski tip), koji su verovatno bili prvi stanovnici Evrope, iz vremena kada se topila njena ledena kapa.

Područje Tibeta danas naseljavaju Mongoli koje odlikuje B krvna grupa. Planinski lanac Anda u Južnoj Americi naseljavaju Indijanci (Inke) koje odlikuju isti genetski markeri koje imaju i Turci (antigen HLA-B16). Genetički marker (HLA-B14) koji je strukturalno vrlo blizak turskom genetskom markeru (HLA-B16) nalazi se zastupljen i na Andima i na evropskim Alpima.

FENOMEN ADAPTACIJE

U diskusiji na temu ljudskih rasa jedan naučnik mi je postavio pitanje:

"Kako je to moguće da postoje ljudi koji imaju veoma izduženu (dolihokefalnu) ili veoma široku (brahikefalnu) lobanju? Zar ne postoji neki standard u prirodi da ljudi izgledaju srazmerno i skladno? Otkuda takve devijacije?"

"Zato što je egzistencija važnija od estetike!" Odgovorio sam mu.

Temperaturni ekstremi poslepotopne klime na zemlji rezultovali su potrebom za prilagođavanjem živih organizama dotle nepoznatim uslovima života. I sami možemo primetiti kako nam smetaju temperaturne oscilacije. Ptice pred zimu lete sa severa na jug, zato što nisu predviđene za hladnu klimu, koja je nastala padom vodenog omotača za vreme Potopa, i tako nestankom pretpotopnog efekta staklene bašte

163

Page 164: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

koji je rezultovao jednakom temperaturom na celoj zemljinoj površini. Pa, opet, Bog je učinio i čudo prilagođavanja kod mnogih organizama.

Kao što pingvini imaju dvostruki sistem krvnih sudova (arterija prolazi kroz venu) da bi mogli da podnesu nisku temperaturu, kao što su ptice dobile instinkt da pred zimu lete sa severa na topli jug, i kao što su mnoge životinje dobile sposobnost zimskog sna da bi podnele zimu, tako je i čovek adaptiran na nepovoljnu klimu bilo hladnu, bilo toplu i osunčanu - mnoštvom svojih atributa. Dok zaštitni tamni pigment štiti njegove unutrašnje organe od štetnog ultraljubičastog zračenja jakog ekvatorskog sunca, dotle uske i sitne mongolske oči bivaju zaštićene od odbijene sunčeve svetlosti snežnih površina.

Jaka cirkulacija krvi u licu, debela čekinjasta kosa i osinji oblik glave Mongola, sa specifičnim prćastim nosem, predstavlja adaptaciju na delovanje hladnog vetra polarne klime.

Za razliku od crne rase koju odlikuju izduženi ekstremiteti i izdužena lobanja, žutu rasu odlikuju kratki ekstremiteti (kratke ruke, noge, šaka) i kratka okruglasta lobanja, da bi se tako smanjila površina tela koja bi rezultovala štetnom aspiracijom toplote u hladnim uslovima.

164

Page 165: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Kako je u hladnim uslovima vazduh veoma suv, jer je sva vlaga iz vazduha zamrznuta, prosečna zastupljenost znojnih žlezdi bi mogla da dovede do dehidratacije, pa zato pripadnik žute rase ima drastično smanjenu količinu znojnih žlezda i zato veoma suvu kožu. Taj fenomen prati i pojedine rasne tipove koji žive u vreloj pustinjskoj klimi, jer je tamo vazduh takođe veoma suv.

Za razliku od mediteranskog rasnog tipa koji sav višak prekomerno uzete hrane izbacuje napolje, čovek žute rase je odmah pretvara u salo, radi zaštite od niske temperature, a i zbog oskudne ishrane u nepovoljnim uslovima za život. Zbog ograničenosti izbora hrane on je osposobljen da podnese mnogo nezdraviju ishranu od ostale populacije. Instinktivna

165

Page 166: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

potreba za skupljanje i pravljenje zaliha plodova se i danas manifestuje kod predstavnika žute rase po svetu, kroz potrebu za skupljanjem markica, salveta, i često sasvim nepotrebnih starih stvari.

EVROPSKA ŽUTA RASA

Zapazimo na mapi Francuske zastupljenost krvne grupe "A", koja je posebno izražena u njenom centralnom i južnom delu.

Stanovništvo provincije Savoje i njene okoline, sa izraženom "A" grupom, odlikuje i posebno izražena zaokrugljenost lobanje, koja se u antropologiji naziva brahikefalija:

"Brahikefalija (brahi- + -kefalija), kratkoglavost, u antropometriji naziv za široki i okrugli oblik lobanje kod kojeg je njena širina (tj. udaljenost između slepoočnih kostiju) gotovo jednaka dužini (tj. udaljenosti između udubljenja među čeonim lukovima i najizbočenije tačke na zatiljku). Brahikefalija je karakteristična osobina nekih rasa i naroda (Finci, Laponci, Bavarci, Savojci i dr.)." (Enciklopedija leksikografskog zavoda, I, 475, Zagreb, 1966)

Zapazimo da svi pomenuti narodi žive na područjima nekadašnjih zaleđenih površina. Bahikefalija i krvna grupa "A" nisu jedine posebnosti tih naroda. Njih odlikuje i niža prosečna visina.

Mapa predstavlja zastupljenost muškaraca visine od 156 cm na području srednje Francuske.

Parametri koje smo do sada naveli: krvna grupa "A", okrugla brahikefalna lobanja i niža prosečna visina, odgovaraju karakteristikama takozvanog alpskog rasnog tipa, o kome čitamo u našem univerzitetskom udžbeniku:

166

Page 167: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

"Raširenost alpida po Evropi je prilična: nalazimo ih u srednjoj Francuskoj, razasute svuda po Alpima, u Čehoslovačkoj, delimično takođe u zapadnom i severnom delu Jugoslavije..." (dr Božo Škerlj, Opšta antropologija, str. 69)

"Alpinci su rasuti po celoj srednjoj Evropi, naročito u južno-nemačkim pokrajinama, a i van tih pokrajina. U nemačkoj predstavljaju posle nordijaca najveću rasnu većinu od 35%." (Vladimir Dvorniković, KJ, str. 176)

U Jugoslaviji je alpski tip najviše zastupljen u Vojvodini, posebno u Bačkoj, ali na njega nailazimo i u zabačenim planinskim područjima čitave zemlje.

Mapa prikazuje zastupljenost alpskog rasnog tipa u Francuskoj (Ripley 1898).

FIZIČKE KARAKTERISTIKE ALPSKOG RASNOG TIPA

"Onižeg stasa (oko 163 cm), kratkih nogu. Ljudi krupni, teški, skloni debljini. Vrat obao, prsti na rukama kratki. Lobanja okrugla (mezokefali - brahikefali). Vilična kost široka; brada obla, često "dvostruka", nije istaknuta. Zubi nisu sasvim zbijeni kao u ostalih evropskih rasa. Lice široko, okruglo, crte neizrazite; česte su "kesice" pod očima i naslage sala. Usta povelika. Uši otskaču od glave. Nos kratak, tup i spljošten. Čelo je široko i oblo. Oči smeđe, malene i pliće smeštene nego u drugih evropskih rasa. Koža žućkasta ili smeđa; nabori se rano javljaju i daju prevremeni izgled starenja. Kosa je tamna ili sasvim crna, debela i kruta, brata retka. U celosti se na ovom tipu zapažaju razna obeležja i stepeni mongoloidstva." (V. Dvorniković, Karakterologija Jugoslovena 174)

ALPSKI RASNI TIP PO ŠKERLJU

"Alpidi su više malenog rasta (163-164 cm), ali su u suprotnosti sa mediteranidima dežmekasti. Boja kože je svetla, boja kose i oči tamna

167

Page 168: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

(mrka); kosa prava. Glava je okrugla, lice takođe. Katkada su jabučice unekoliko naglašene; nos je kratak, prav ili konkavan (zavijen)." (dr Božo Škerlj, Opšta antropologija, str. 69)

Sličnost između predstavnika alpskog rasnog tipa i mongolskog vladara Gujug Kana (početak DŽIII veka) je očigledna, i potvrđuje ili njihovo zajedničko genetsko poreklo ili adaptaciju istim uslovima života.

Na istoku alpski rasni tip smenjuje njemu blizak istočno-baltički rasni tip. Razlika između ova dva tipa je u tome što ovaj drugi karakteriše nešto veća visina (oko 165 cm), i žućkasta a ne crna kosa. Oči su sive ili modre, malo ukoso položene. Lobanja je nešto više ćoškasta, nego što je obla. Nos je debeo i širok. Uši kod baltičkog tipa su pritisnute uz glavu, dok kod alpskog odskaču od glave. Postoji razlika i u svetlini kože.

Baltidi su po Škerlju rašireni "po istočnoj obali Istočnog Mora ili Baltika, posebno u Finskoj,i po celom zapadnom (tj. evropskom) delu SSSR-a, zatim u Poljskoj. U karpatima se graniče sa alpidima i dinaridima. Bez sumnje su Baltidi došli u naše krajeve gde se njihov uticaj još i danas jako poznaje na Slovencima i severnim Hrvatima" (B. Škrelj, Opšta antropologija, 70).

Alpski i baltički rasni tip objedinjuje zajednička grupa gena u HLA sistemu (krvne grupe belih krvnih zrnaca): A3,B7,Dr15,Cnj7 i tako otkriva njihovo zajedničko poreklo.

Istraživanja antropoloških tipova fosila potvrđuju da je alpski rasni tip starosedelac Evrope:

"ALPSKI RASNI TIP u istočnim oblastima Jugoslavije prisutan je preko praistorije do ranog i kasnog srednjeg veka.

Konkretno sa 19% je kao "Glockenbecher Typ" zastupljen u bronzanom dobu na nekropoli Mokrin." (Živan Mikić, 117)

168

Page 169: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Sada nam se nameće pitanje kako se, na koji način i za koje vreme alpski tip prilagodio hladnim uslovima nekada zaleđene Evrope?

ČUDO ADAPTACIJE

Adaptivne karakteristike rasnih razlika prvog reda između ljudi su vrlo velike na planu genetike i zahtevaju transformaciju hiljade gena radi svog ostvarenja. Kako geni imaju u proseku više hiljada nukleotida, razumemo da je potrebna ogromna količina odabranih mutacija da bi se organizam prilagodio nepovoljnim uslovima. A kako su mutacije slučajne i većinom neodgovarajuće i štetne, razumemo da bi se u periodu slučajne pojave potrebne adaptacije moralo desiti drastično više puta nepotrebnih i štetnih mutacija, od miliona onih koje su nam potrebne za adaptaciju. Pitanje je da li bi organizam uopšte preživeo u međuvremenu, ako bi i imao milijarde potomaka među kojima čeka da se pojavi bilo kakva mutacija, a onda u mnoštvu bilo kakvih (pa i smrtonosnih) da se pojavi i neka pozitivna mutacija. Ili bi možda u svom procesu adaptacije na hladnu klimu taman stekao neke osobine, a ono već bi ledeno doba prošlo i došla topla klima koja bi zahtevala adaptaciju u suprotnom smeru. No, ovo su sve naše pretpostavke, i ne možemo da tako sigurno pričamo o nečemu što nismo videli i izmerili, a da to ima naučnu vrednost. Ali, zato možemo da verovatnoću za taj proces adaptacije sami izračunamo.

Pretpostavimo da gen od 1000 nukleotida treba da promeni samo svojih 100 nukleotida da bi tako nastao jedan novi gen koji će čoveku pomoći u adaptaciji na nove nepovoljne uslove života. Naravno da bi u tom čudu bilo potrebno promeniti još hiljade gena istovremeno, ali zamislimo da je potrebno samo 10% promeniti strukturu jednog jedinog gena.

Ako smo dugo vremena čekali da se samo 10% jednog jedinog gena promeni na određen način, morali smo da pretpostavimo da će za to vreme i ostali geni po verovatnoći trpeti svoje izmene. Ako bi i imali tako neograničeno puno vremena, i ako bi jedinke sa štetnim mutacijama selekcijom bile odstranjene, realno je očekivati da bi neutralni geni, kakvi su u priličnoj meri i geni HLA sistema, doživeli drastične promene. Ali,

169

Page 170: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

mi na njima ne vidimo nikakav proces promene koji bi ukazivao na vreme adaptacije. Ako već vidimo proces nastanka razlika između HLA gena u međusobnom razdvajanju, raseljavanju i formiranju rasnih tipova drugog reda, kako je moguće da drastične razlike u izgledu koje vidimo u adaptaciji na različite klimatske uslove nisu ostavile nikakvog traga u HLA i drugim genima? Indoevropljani i Mongoli dele čak zajedničke gene u HLA sistemu (HLA-Cw7).

Vidimo da se složena adaptacija desila trenutno ne ostavivši o tome nikakvog traga na neutralnim genima. Zajednički ili vrlo malo različiti geni između Eskima i Semićana takođe nameću pitanje - kako je moguće da proces adaptacije kroz mnogobrojne neophodne slučajne mutacije nije oštetio te gene i udaljio ih jedne od drugih? I Jevreje i Eskime karakteriše zajednički antigen HLA-DR4. Pojedini naučnici tvrde da je HLA-DR4 najstariji gen u HLA-DR sistemu, i da su od njega nastali sve ostale varijante HLA-DR gena kod ljudi. Zašto? Zato što se on pojavljuje skoro kod svih sisara, dok je gen sličan HLA-B27 (koji igrom slučaja imaju takođe Jevreji), nađen kod pacova. Kako objasniti činjenicu da se pojedini geni između same ljudske populacije više razlikuju, nego između pojedinih ljudskih tipova i drugih životinja? Da li nam taj fenomen otkriva evoluciju čoveka od životinje? Svakako da ne! Ali nam otkriva da su istog trenutka i čovek i životinje došle pod uticaj kosmičkog zračenja koji je (po rušenju vodenog svoda za vreme Potopa), počeo svoj proces mutacije genetskog materijala kod svih istovremeno.

Vraćamo se na postavljeno pitanje o neophodnom vremenu za transformaciju 10% jednog jedinog gena od 1000 nukleotida u odgovarajući gen, i računamo koliko treba mutiranih gena da nastane da bi se po verovatnoći pojavio bar jedan gen sa tako očekivanim rasporedom? Da bi se sto nukleotida zamenilo na određenom mestu sa bilo kojim drugim nukleotidom, verovatnoća je:

(1000x999x998x...x901) x (100x99x98x97x96x...x3x2x1) =63850.511926305.130236690.511142022.274281262.900693853.33177

170

Page 171: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

6286.816221524.376994750.901948920.974351797.699894319.420811933.446191797.592213357.065053890. (140 cifara)

Dakle, broj mogućnosti za slučajnu zamenu 100 određenih nukleotida je 10 na 140. A to znači da je verovatnoća da se desi zamena 100 određenih nukleotida jedna mogućnost prema 10na 140. A kako jedan nukleotid može da mutira u tri preostale varijante nukleotida, broj mogućnosti iznosi 10 na 615, što znači da je verovatnoća da se formira pravi gen sa 100 određenih zamena nukleotida 1 prema 10 na 615.

Pretpostavlja se da broj elementarnih čestica u vasioni iznosi 10 na 70, pa je nerealno očekivati da bi reprodukcija ljudske vrste na zemlji mogla da omogući pojavu 10 na 615 jedinki koji bi bili nosioci krajnjeg rezultata promene da bi se pojavila bar jedna odgovarajuća mutacija jednog gena.

POREKLO VRSTA

Evolucioni koncept je zasnovan na uverenju da nove životinjske i biljne vrste nastaju mutacijom prethodnih, dok kreacionizam (koncept stvaranja) zastupa da su različite vrste u početku stvorene kao različite.

Ogroman broj izumrlih vrsta, čije skelete nalazimo u fosilima, kreacionistima služi kao dokaz o početnoj raznovrsnosti živog sveta i potonjoj potopnoj katastrofi, dok evolucionistima služi kao izvor materijala za rekonstrukciju zamišljenog evolutivnog niza u nastanku čoveka od koacervatnih kapljica organske materije.

NASTANAK VRSTA MUTACIJOM

Već smo zapazili da mutacije mogu da izazovu samo oštećenje i degeneraciju onoga što u genskom zapisu već ima konkretnu funkciju, i da takvo oštećenje može dati evolutivnu prednost organizmu samo u neprirodnim uslovima života.

171

Page 172: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Ali ni u takvim uslovima, mutacije ne mogu da stvore novu vrstu organizma, koga bi karakterisale složenije funkcije od njegovog nemutiranog pretka.

Na primer, ako jedinke masivnije građe ne mogu da dođu do one količine hrane koja predstavlja neophodni minimum za njihovu egzistenciju, one će zbog svoje masivnosti da budu ugrožene u egzistenciji, dok jedinke koje su mutacijom ometene u razvoju, i ne dostižu punu veličinu, imaju manje potrebe za hranom, a samim tim i veće šanse da sebi slične potomke ostave u životu. Otuda genetski degradirani organizmi poslepotopnog sveta mogu pokazivati svojevrsnu evolutivnu prednost u odnosu na svoje nemutirane pretke, dokle god se nalaze u ne sasvim prirodnim uslovima.

Na genskom nivou mutirana podvrsta ne pokazuje nikakav proces progresivne evolucije tj. nastanak novog kvaliteta, već pokazuje oštećenje i nefunkcionalnost svog ukupnog genskog zapisa.

NASTANAK VRSTA SELEKCIJOM

U evolucionističkoj literaturi vrlo često nailazimo na primere fosilnih nalaza konja, tj. četiri različite vrste konja koji se ređaju po veličini i po broju prstiju. U velikom broju prvobitno stvorenih životinjskih vrsta i njihovih podvrsta nije nikakav problem naći bilo kakve potrebne primere i poređati ih po bilo kojem zamišljenom scenariju, ali to još ne predstavlja dokaz da je jedna vrsta nastala od druge vrste. Evolucionisti bi trebalo da budu dosledni pa da svih nekoliko stotina vrsta konja, koliko je nađeno u fosilima, poređaju po evolutivnom nizu, a ne samo četiri, koji se slažu sa evolutivnim nizom samo po broju prstiju i visini, ali se prećutkuje da broj njihovih rebara ne prati logiku evolutivnog niza, i iznosi po prihvaćenom evolutivnom redu 18, pa 15, zatim 19 i na kraju opet 18.

Hoćemo li razne podvrste pasa poređati po veličini i postaviti pitanje da li je pudlica nastala od buldoga, ili buldog od pudlice, u zavisnosti od toga koja nam pasmina deluje primitivnije a koja složenije građe?!

172

Page 173: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Različiti primerci unutar iste vrste se uvek mogu selektovati - izdvojiti od ukupnog genskog fonda i tako se od njih se mogu formirati posebne podvrste, ali one predstavljaju osiromašenje početnog genskog fonda, izolaciju podvrste a ne nastanak nove vrste koja bi bila genetski nova i tako različita od osnovnog fonda. Dakle, selekcijom nije moguće dobiti novu vrstu, već samo izolovati podvrstu iz ukupnog genofonda.

Selekcijom je moguće od divljih pasa (koji imaju najširi spektar genskog fonda) dobiti pudlicu, ali pudlica u svojim genima ne sadrži ništa novo, ništa više, već samo manje od onoga što divlji pas poseduje u svom genomu.

Pokušavajući da se po svaku cenu odbrani teorija evolucije, mnogi teže da razne žive i izumrle ljudske vrste poređaju po hronološkom redosledu, te da zaključe kako su pojedini rasni tipovi nastali od drugih rasnih tipova, da bi od njih na kraju nastao savremen čovek. Tvrditi da su od kromanjonca nastali ostali savremeni rasni tipovi ljudi je isto toliko besmisleno, koliko i tvrditi da je od, na primer, psa pudlice nastao pas buldog. Međusobna sličnost između raznih ljudskih rasa ne ukazuje na to da je jedna rasa nastala od druge, već da sve one imaju jednog zajedničkog pretka, i na kraju, sličnost između fizioloških i psihičkih principa koji prožimaju sva živa bića, otkriva da iza svih njih stoji jedan isti Stvoritelj.

Kako je ogroman broj nekadašnjih životinjskih vrsta i podvrsta izumro, realno je očekivati da takozvani "prelazni oblici" između majmuna i današnjeg čoveka predstavljaju zapravo samo izumrle vrste nekadašnjih majmuna, pa čak i izumrle varijacije u okviru savremene ljudske vrste, a ne njihove prelazne faze.

DA LI JE KROMANJONAC NAŠ EVOLUTIVNI PREDAK?

ANTROPOLOŠKI ATRIBUTI KROMANJONCA

173

Page 174: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

"Naučnici smatraju da su se ljudske rase razvile od kromanjonskog čoveka." (Džin Straud, Moja prva enciklopedija, str. 15)

Ubrzo pošto su 1888. godine pronađeni fosili kromanjonca u Kro-Magnonu u Francuskoj, ispostavilo se da oni i dan danas žive u pojedinim delovima Evrope.

U enciklopediji Britanici čitamo da švedsku pokrajinu Dalarne danas odlikuju živi kromanjonci:

"Naročito vredni pažnje su Dal narod iz Dalekarlije - danas Dalarna, Švedska - i Guanči sa Kanarskih ostrva, za koje se kaže da predstavljaju relativno čistu kromanjonsku vrstu." (Encyclopedia Britannica 1994-2002)

Kada na svetskoj mapi zastupljenosti "O" grupe pogledamo područje Švedske, tada vidimo da je nulta grupa najzastupljenija upravo na području pokrajine Dalarne.

Kako nultu krvnu grupu u Evropi odlikuju još četiri rasna tipa, potrebno je da pratimo genetički marker (antigen HLA-A28) koji je jedinstven samo za kromanjonski tip:

Na mapi Švedske primetićemo najveću visinu stanovništva upravo na području Dalarne:

Zapazimo da su kromanjonski fosili u Kro-Magnonu pokazali veoma veliku visinu:

"Odlike kromanjonskog tipa: visok rast (179-194 cm), snažna građa, velike šake, dolihokefalna lobanja, lice kratko i široko, nos dug i uzak, čelo visoko. R.R. Schmidt: L'aurore de l'espirit humain. Payot, Paris, 1936."

174

Page 175: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

(Marija Đurić-Srejić, Uvod u fizičku antropologiju drevnih ljudi, str.296)

Kada mapu svetske visine stanovništva uporedimo sa mapom svetske zastupljenosti antigena HLA-A28 tada primećujemo veliku podudarnost, iako kromanjonski tip nije jedini rasni tip koga odlikuje izražena visina.

Područje Afrike u kojoj je antigen HLA-A28 posebno zastupljen naseljavaju crnci Niloti, koji pripadaju jedinstvenoj Nilo-Saharskoj jezičkoj grupi.

"NILOTIČKI JEZICI, afr. jez. porodica; pripadaju joj jezici koji se govore oko gornjeg toka Nila (krajevi Beli Nil, Bahr-el-Ghazal, Sobar, između Viktorijina i Rudolfova jezera i južnije). Te slabo izražene jezike lingvisti dele na više skupina kao što su "nilo-etiopska" (jezici shiluk, nuer, dinka, anivak itd) i "nilo-saharska" (jezici bari, masai, turkana, nandi, lotuko itd). Među nilotičke jezike ("nilo- čadske" skupine) ubraja se i nubijski jezik, čiji se mnogobrojni dijalekti govore uz Nil od I katarakte do iznad Kartuma te u delovima Senara, Kordofana i Darfura. Za većinu nilotičkih jezika karakteristični su inderdentalni konsonanti, dvosložnost korena te veća ili manja razvijenost nominalnih klasa, koje su obično označene prefiksima. Postoje muzikalni akcenti, najčešće ih je pet, neki od njih imaju gramatičku funkciju, npr. označavaju plural. Gramatički rod ne postoji u severnim jezicima, ali se javlja u južnim. Unatoč velikim fon. i gram. razlikama, nilotički jezici imaju prilično jedinstven vokabular." (Enciklopedija leksikografskog zavoda, IV , 530-531)

Činjenica koju nam otkrivaju savremeni genetički markeri, potvrđuje zapažanje fizičkih antropologa iz prve polovine DŽDž veka:

"Prema nekim antropolozima, kromanjonski čovek je došao u Evropu iz severne Afrike, gde se zadržao kao rasni tip i u docnijim razdobljima."

175

Page 176: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

R.R. Schmidt: L'aurore de l'espirit humain. Payot, Paris, 1936.F255P255D" (Marija Đurić-Srejić, Uvod u fizičku antropologiju drevnih ljudi, str.296)

Područje nilosaharske grupe jezika odlikuje velika visina stanovništva, pa se među njima nalazi i pleme Masaji, koje predstavlja najviše ljude na zemlji.

Sveto pismo spominje ljude visokog rasta kod dve grupe Hamovih potomaka, kod Hananejaca i Kušita.

KO SU KROMANJONCI PO BIBLIJSKOJ GENEALOGIJI NARODA?

Područje Nilotske grupe jezika geografski pripada području naseljavanja potomaka Hamovog sina Kuša. Čitamo ASD biblijski komentar:

"Hamovi sinovi: Kuš. Jevrejski narod je bio više povezan sa hamitskim rasama nego sa Jafetovim potomcima. Kuš je drevna Etiopija, koja se u klasično doba zvala Nubija. To nije bila Abisinija, već je uključivala deo Egipta i deo Sudana, protežući se od I katarakte Nila, na Asvanu, i južno sve do Kartuma. U egipatskim zapisima ova zemlja se zvala Kaš, a u asirskim tekstovima pisanim klinastim pismom - Kusu."

Druge grupe afričkih crnaca ne mogu biti tipični predstavnici današnjih Kusovih potomaka, zato što se od Nilota veoma genetski i antropološki razlikuju. Zapravo, većina crnačkih plemena nisu potomci Kuša, već njegove rođene braće: Misraima i Hanana, a pojedina su još daljeg genetskog porekla.

U Svetom pismu čitamo genealogiju Kušovih potomaka (Kuš je "Hus" u našem prevodu):

"A ovo su plemena sinova Noje

176

Page 177: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

ila i Savata i Regma i Savataka. A sinovi Regmini: Sava i Dadan. Hus rodi i Nevroda; a on prvi bi silan na zemlji; Bješe dobar lovac pred Gospodom; zato se kaže: dobar lovac pred Gospodom kao Nevrod.

A početak carstvu njegovu bješe Vavilon i Oreh i Arhad i Halani u zemlji Senaru.

Iz te zemlje izađe Asur, i sazida Nineviju i Rovot grad i Halah, i Dasem između Ninevije i Halaha; to je grad velik. ..."

(1.Mojsijeva 10,6-12)

Nilotičkoj jezičkoj grupi i danas pripada pleme koje se zove Sabaot (zovu se i Elgon Masai) koje živi na istoimenom području.

Sveto pismo zapaža Kusove potomke Savce (Saba) kao visoke:

"Ovako veli Gospod: trud misirski i trgovina etiopska i Savaca ljudi visokog rasta doći će k tebi."

(Isaija 45,14)

KROMANJONSKI SUPSTRAT MEĐU SUMERCIMA

Kušov sin Nevrod je bio osnivač Vavilonske kule. Interesantno je da se na tlu Irana, istočno od nekadašnjeg Vavilona, nalazi i dan danas njihova visoka zastupljenost, što se jasno vidi na mapi HLA-A28. Vrlo je verovatno da su to danas potomci starih Sumeraca, a da su Sumerci bili Kušovi potomci, svakako izmešani sa drugim narodima tog područja.

177

Page 178: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Dvoakcentovane reči se mogu prepoznati i u sumerskom vokabularu, kao i u jezicima Nilotske jezičke grupe. Na primer, sumerski bogovi se zovu: Lilgamehs, Utnapištim, Enkidu, Humbaba, Irkala, Irnini, Isulanu, Lugalbanda, ... a primeri reči nilotske grupe jezika glase: agbra, alar, ubaba, ubudala, inombolo, mohumagadi, laboraro, letsogo, setulo, katikati, itd.

Hus je u hebrejskom originalu Kuš, a i nazivi njihovih sinova: Sava, Savata i Savataka su se verovatno izgovarali od strane samih Kušita: Saba, Sabata i Sabataka. Na primer, kada su vladali Egiptom (717-690), etiopski carevi su se kao egipatski faraoni DŽDŽV dinastije zvali: Šabaka i Šabataka.

Posle raspada Vavilonske kule, neki Kušiti su očigledno ostali na tlu Mesopotamije, a drugi su se razišli po svetu.

KROMANJONCI MEĐU PATAGONCIMA

Na osnovu genetskog markera HLA-A28 možemo prepoznati zastupljenost kromanjonskog rasnog tipa i na području Južne Amerike - Patagonije.

Magelanova ekspedicija je 1520. godine došla sa njima u kontakt i donela nam izveštaj o susretu sa divovima. Antonio Pigafeta, kartograf i hroničar Magelanove ekspedicije, piše u svom izveštaju:

"Jednog dana, kada to niko nije očekivao, videli smo džina, potpuno nagog, pored mora. On je igrao i skakao, i pevajući bacao pesak i prašinu iznad svoje glave... Bio je toliko visok da mu je najviši između nas dosezao do struka. On je bio zaista dobro građen... Kapetan je nazvao ovu vrstu ljudi Patagoni. Oni nisu imali kuće, već kolibe, kao Egipćani. Živeli su od sirovog mesa i jeli vrstu slatkog korenja koje su zvali kapak. Dva džina, koja smo imali na palubi, putem su jeli iz ogromne činije za biskvite a jeli su i pacove, a da ih ne oderu. Pili su pola kofe vode odjednom. ..."

178

Page 179: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Možda je tada među inače visokim precima današnjih Tehuelče i Mapuče Indijanaca Patagonije zaista bilo tako ogromnih divova, ali je prodiranje Evropljana izazvalo velike seobe i međusobna mešanja starosedelačkih populacija, pa su ti Indijanci divovi danas u velikoj meri asimilirani u populacije Indijanaca koje govore jezike drugih jezičkih grupa, i koji su drugog genetskog porekla. Patagonsko pleme Ona je sačuvalo predanje o Potopu koje glasi:

"Došao je potop, koji je pokrio svet. Ljudi su se batrgali u hladnoj vodi. Neki su se penjali na sante leda i pridružili se pingvinima, i jeli ribu kao i oni. Vremenom, oni su se pretvorili u velike pingvine. Kada se voda spustila, neki ljudi su se ponovo pretvorili u ljudska bića, a neki su postali veliki pingvini." (Brusca & Njilson, p. "E")

Indijanci Tehuelče su sačuvali predanje o božanstvu - stvoritelju koji se zvao "Kuč", što može biti produkt obožavanja njihovog stvarnog genetskog pretka, biblijskog praoca Kuša. Nekoliko reči iz vokabulara Tehuelča glasi: ahalel - glava; chachen - ptica; chan-chail - jezik; chon - covek; chon-kain - šef; chua - mlada devojka; huisn - pas; inar - krv; kaarma - starica; kachk - starac; kosh - lice; kree - mesec; kreen - sunce; lal - sin; ma - ti; mak - tvoj.

KROMANJONCI U EVROPI I U NAŠOJ ZEMLJI

Najveća zastupljenost kromanjonskog tipa u Evropi je na području švedske pokrajine Dalarne, i, kao što nam to otkriva HLA-A28 na području obližnjih baltičkih naroda. Takođe je u velikoj meri zastupljen na tlu Danske, i severozapadne nemačke pokrajine Vestfalije. Kromanjonski tip je veoma zastupljen i na jadranskom primorju, na dalmatinskim ostrvima, i među albanskim stanovništvom.

U našoj zemlji je posebno zastupljen u Jugoistočnoj Srbiji, i na Kosovu. Veoma je zastupljen u Grdelici (45 km jugoistočno od Niša) i njenoj okolini. Podaci iz zavoda za transfuziju krvi u Leskovcu pokazuju

179

Page 180: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

povećanu koncentraciju "O" krvne grupe u Grdelici, u odnosu na okolno područje, koje je inače karakteristično po najvećoj zastupljenosti "A" grupe u Jugoslaviji (zbog stanovništva izvornog slovenskog a i turskog porekla...):

ABO Grdelica Vlasotinci Leskovac

O 36,4 % 31,7 % 33 %

A 29,3 % 42,8 % 48 %

B 20,7 % 17,4 % 13 %

AB 13,4 % 8,1 % 7 %

Broj davalaca: 579 1000 223

Velika zastupljenost kromanjonskog tipa u fosilnim nalazima na tlu naše zemlje otkriva da je on bio jedan od njenih starosedelaca. Naš najveći fizički antropolog Živko Mikić piše:

"Na Vlascu je prisutan staroevropski tip Brno Predmost, klasičan kromanjonski tip ljudi, zatim kromanjonac sa robustnom i gracilnom varijantom. Čovek kromanjonskog tipa karakterističan je i za antropološki sadržaj Padine. U jednom varijetetu kromanjonski čovek se javlja i znatno kasnije, u bronzanom dobu, na nekropoli u Mokrinu (severni Banat)." (Živko Mikić, Prilog antropološkoj strukturi stanovništva Srbije, str.115)

Među skeletnim ostacima Lepenskog vira je nađeno 160-170 individua, koji su na osnovu arheoloških i stratigrafskih elemenata podeljeni u dve grupe: A i B. Najstarija grupa A se svrstava u kromanjonski tip (sa svojom robustnom i gracilnom varijantom).

"Karakteristike muškaraca grupe A su duga ili vrlo duga lobanja, sa srednje širokom ili širokom maksimalnom širinom. Visina lobanje je jako

180

Page 181: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

izražena. ... Lobanjska građa je veoma masivna. U norma vertikalis lobanje su sferoidnog, elipsoidnog ili širokog ovoidnog oblika. U norma lateralis profil je visok i razuđen. U okcipitalnom profilu je dominantan torus okcipitalis, a oblici su "široka kuća" ili "bomba". Lice je vrlo široko ili srednje široko, paralelopipedno. Mandibula je velika, visoka i široka. Raums je širok sa jako naboranim angulusima. Postkranijalni skelet se odlikuje čvrstinom, sa naročito izraženim hvataštima mišića i ligamenata na femurima i humerusima. Robuscitet klavikule i rebra je takođe izražen. Telesni rast se kreće između 175 i 178 cm. ... Kranijalni volumen kod muškaraca se kreće između 1400 i 1500 mm3 (za ženske lobanje ove grupe između 1258 cm3)." (Ž. Mikić, isto, str.27-28).

"Paleevropidi koje možemo nazvati po mladopaleolitskom nalazištu Kro-Magnon u južnoj Francuskoj takođe Kromanjonidi, su možda najstariji tip belaca u zapadnom delu Staroga sveta. Unekoliko su slični Nordidima i Atlantidima, no mnogo krepkijeg stasa, dugoglavi, svetlih očiju i tamne kose koja često potamni istina tek u pubertetu, a ranije je redovno plava. Koža je tamnija, očne duplje su niske i široke, uopšte je ceo obraz, osobito donji deo lica, širi i uglastiji. Istorija te podrase se može pratiti do pleistocena. ... Ostatke i delove te podrase nalazimo u Švedskoj (Dalarne), u Nemačkoj (Vestfalija), svuda po Evropi, pa takođe u Španiji i bez sumnje na Kanarskim ostrvima koji igraju za tu grupu sličnu ulogu kao Cejlon za Vedide, Jeso i Sahalin za Ainu, itd. I deo naših Dalmatinaca, posebno na ostrvima, spada k toj podrasi koju smo u većem broju otkrili još kod Starih Slovena, po našim Grobljima (Bled, itd)." (Božo Škerlj, Opšta antropologija 72-73, 1960)

ANTROPOLOŠKE POSEBNOSTI KROMANJONSKOG TIPA

Kao što možemo primetiti po njegovim ukrašenim pećinama u Francuskoj, ili po umetničkom bogatstvu njegovog folklora među crncima Nilotima, kromanjonski rasni tip odlikuju izvanredne umetničke sposobnosti, posebno u oblasti slikarstva i vajarstva. Svaki rasni tip ima svoje posebnosti vezane za darove kojima ga je Bog obdario da služi drugome.

181

Page 182: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Pored veoma izdužene lobanje i nazalnog izgovora, veliki razmak između gornje usne i korena nosa, kao i naglašena vilična kost, su možda najprepoznatljiviji vidljivi krom. atributi. Tome bi trebalo dodati i tipične brazde na dlanovima, koje se takođe nasleđuju. Razdvojene sve tri osnovne linije na dlanu, je, vrlo verovatno, odlika isključivo kromanjonskog rasnog tipa.

Kromanjonski tip odlikuje sposobnost da živi u veoma suvoj klimi, bilo toploj bilo hladnoj. Zato ima manjak znojnih žlezda, visok električni otpor kože i njen veliki "kvalitet".

MEĐUSOBNA SLIČNOST KROMANJONSKOG TIPA SVUGDE PO SVETU

Kada uporedimo izgled kromanjonskog rasnog tipa koji živi u Dalarni u Švedskoj, sa njegovim predstavnicima u Vestfaliji u Nemačkoj, ili kod nas u istočnoj Srbiji, ili čak sa Masaima i Patagoncima, primećujemo začuđujuću ne samo genetsku već i fizičku sličnost.

KROMANJONAC NIJE NAŠ PREDAK VEĆ NAŠ BRAT

Gde god žive po svetu, kromanjonce karakteriše nulta krvna grupa. Nemoguće je da od nekoga ko ima nultu krvnu grupu, mutacijom dobijemo "A" ili "B" krvnu grupu, zato što je "O" krvna grupa zapravo oštećena "A" grupa. To znači da od kromanjonskog tipa niko nije mogao da nastane ko ima "A" i "B" krvnu grupu, a to znači ni savremeni čovek koga te grupe odlikuju.

Svako može da se zapita, ako je kromanjonac živeo ovde u Evropi od pre 30 000 godina, kako je moguće da se do sada nije sasvim izmešao sa ostalim Evropljanima?! Očigledno da je proračun njegovog naseljavanja u Evropu pogrešan. Takođe, ako je njegov antigen HLA-A28 ostao sačuvan i po najudaljenijim delovima sveta, to znači da se njegovo raseljavanje desilo vrlo skoro u odnosu na vreme formiranja njegovog antigena HLA-

182

Page 183: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

A28. Ista je stvar i sa ostalim populacijama. Formiranje različitih antigena se obavilo pre raseljavanja, a po raseljavanju smo svedoci vrlo malih genetskih razlika u okviru istog antigena. Ako su ostali antigeni nastali od kromanjonskog HLA-A28, nameće se pitanje, kako je on uspeo da svoj antigen sačuva svugde po svetu, zajedno sa ostalim antropološkim atributima. Ako je ostala populacija mutacijama izmenjena, kako on sam nije izmenjen ni tamo u dalekoj Patagoniji, a ni ovde kod nas. Da je zaista današnji ljudski rod nastao od kromanjonskog tipa, sam kromanjonski tip bi u međuvremenu svakako izgubio svoju genetsku i antropološku uniformnost.

Bilo je potrebno da se desi čudo koje bi jednu populaciju raštrkalo na razne strane sveta, a to je bilo čudo rasturanja vavilonske kule koje je izazvalo pometnju i raseljavanje naroda po zemlji.

U POTRAZI ZA KORENIMA

Za razliku od teorije o kromanjonskom poreklu čovečanstva, koja se pojavila kao nužnost slabosti teorije evolucije, postoje i druge teorije o poreklu čoveka koje su takođe odgovor na određene potrebe, ali koje više spadaju u domen psiholoških potreba.

Nauka je u međuvremenu pružila mnoštvo dokaza da su svi indoevropski jezici nastali od zajedničkog praindoevropskog jezika. Ali, mnogi žele po svaku cenu da dokažu da je upravo njihov jezik najstariji - najbliži originalu, da bi time konačno dokazali da su upravo oni i najstariji narod na svetu.

Da bi dokazali da je baš njihov jezik najbliži ljudskom prajeziku, oni pronalaze sličnosti između drugih najstarijih jezika (kao što je, na primer, sanskrit) i onda na osnovu postojeće sličnosti potvrđuju svoju teoriju.

Na primer, možemo da prepoznamo sličnost između sanskrita i srpskog u mnogim rečima: din - dan, sunu - sun, kauva - krava, kamara - komora, tana - ton, nabha - nebo, šaram - sram, sina - siti, vari - voda, raštra - rasa,

183

Page 184: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

murada - mrtav, balakhana - balkon, barana - (za)brana, nagana - nag, para - pre, tamas - tama, dvar - dver, agni - oganj, ... itd.

Da li nas prepoznavanje zajedničkih korena navodi na zaključak da je srpski jezik prajezik svih ostalih indoevropskih jezika?

To bi na osnovu postojećih sličnosti mogao da zaključi svaki govornik bilo kog indoevropskog jezika, od Irskog do Persijskog.

Držeći se evolutivnog pristupa, mnogi zapravo sve vreme pokušavaju da dokažu da je njihov sopstveni jezik najmanje evoluirao, iz čega sledi da bi bili ponosni kada bi uspeli da dokažu da je najstariji evolutivni predak današnjeg ljudskog roda bio upravo pripadnik njihove nacije - bilo da je on kromanjonac, neandertalac, ili neko ko je po teoriji evolucije još bliži majmunu!

NAŠI GENETIČKI KORENI

Iako govorimo srpskim jezikom, koji spada u indoevropsku grupu jezika, ogromna većina naše populacije nije slovenskog porekla. U zavisnosti kako definišemo slovensku populaciju, mi u Jugoslaviji imamo svega između 8 i 14% stanovništva indoevropskog porekla (prema HLA markerima). Znamo da su među njima Sloveni svakako najzastupljeniji. Većina našeg stanovništva je starosedelačkog neslovenskog i neindoevropskog porekla, koja je potpuno zaboravila svoje izvorne jezike, i koja je zahvaljujući kasnijim istorijskim okolnostima potisnula srednjevekovni primat Slovena, ali i usvojila mnoge slovenske kulturne elemente i slovenski jezik.

"Dinarizacija Jugoslovena vršila se postepeno od dolaska na Balkan; linija te metamorfoze prilično je dokumentovana. Jugosloveni ranog

184

Page 185: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

srednjeg veka pokazuju još pretežno nordijski karakter. Lobanje najstarijih jugoslovenski grobova većinom su dolihoidne (85,7%). Jugosloveni u prvoj polovini srednjeg veka bili su narod snažna i visoka uzrasta, izdužena oblika lobanje i svetle kompleksije. Boja kože pokazivala je ružičast inkarnat, a plava ili otvorena smeđa kosa crvenkasti sjaj. Prema tome se rasno obeležje starih Jugoslovena u glavnim crtama podudara sa spoljašnošću keltskih i germanskih plemena u vreme njihove seobe na jug. Jugosloveni ranog srednjeg veka zastupali su prilično čistu arijevsku rasu (ksantodolihokefaliju), kako je još i danas nalazimo u Švedskoj i Engleskoj. "Već od DŽIII veka brahikefalija je porasla .." ističe naš rasni istoričar N. Županić. Isto konstatuje i Čekanovski: "U kasnom srednjem veku, pojavila se promena u odnosima dominancije (rasnih obeležja) koja je imala kao posledicu zaokružavanje lobanje." Dalje, ka DŽVI veku (dakle posle definitivnog utvrđivanja Turaka na Balkanu) isti proces još se intenzivnije nastavlja, do prave dinarske hiperbrahikefalije: "Čak i na račun niže brahikefalije raste hipegrafikefalija, koja u srednjem veku uopšte nije bila zapažena." a krajnji statistički rezultat bio je: "Od srednjeg veka do danas izgubili su Jugosloveni na dolihokraniji 36,3% i na mezokraniji 30,7%, a dobili su na brahikraniji 39,1% na hiperbrahikaniji 22,6% i na ultrabrahikraniji 5,4%." I tako, dok "kod Jugoslovena najstarijeg doba nije konstatovan nijedan slučaj planokcipitalnosti" (ravno "otsečeni potiljak", jedno od najznačajnijih obeležja dinarske rase), od DŽVI veka može da se konstatuje i veliki procenat hiperbrahikefalije koja zajedno sa drugim obeležjima (stas, kompleksija) predstavlja već dovršen proces dinarizacije." (Vladimir Dvorniković, KJ, str. 313-314)

METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

Ako je svaku jezičku grupu u njenom praosnivanju karakterisala populacija ljudi jedinstvenog genetskog porekla, to nam dokazuje da su jezičke grupe formirane po ljudskim porodicama. Drugačije nije moguće objasniti toliku čistotu genetskih markera koji prate određeni rasni tip. Indoevropljane prati isključivo po jedan antigen u svakom HLA genu. To je odlika i većine drugih rasnih tipova.

185

Page 186: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Činjenica da svaku jezičku grupu ponaosob karakteriše jedinstven fond korena reči, takođe nam govori mnogo o istoriji ljudskog roda, i otkriva da su ljudske populacije živele u međusobnoj genetskoj i lingvističkoj izolaciji kroz duži vremenski period svoje praistorije i istorije. To je vreme kada su se formirali rasni tipovi sa svojim psihofizičkim i lingvističkim osobenostima koje sada želimo istražiti. Da bismo takve genetske populacije identifikovali, uzeli smo u obzir one genetske markere koji niti pokazuju veliku genetsku stabilnost, niti isuviše malu. Markeri koji su genetski veoma stabilni i koji zato imaju veoma malu varijabilnost, mogu da nas zbune, zato što će objediniti populacije različitih jezičkih grupa, i otkriti njihovo zajedničko poreklo iz vremena pre formiranja jezičkih grupa (npr. ABO sistem).

Sa druge strane, genetski nestabilni markeri (veoma skloni mutaciji) mogu da nas zbune navodeći nas da prepoznamo mnoštvo malih genetskih populacija u okviru nosilaca jedne iste jezičke grupe. Cilj nam je da prepoznamo i definišemo genetsku populaciju nosilaca svake pojedinačne jezičke grupe, upravo zato što su jedinstvene jezičke grupe pokazatelj da su populacije živele duži vremenski period lingvistički i genetski izolovane od drugih grupa i bez značajnog mešanja sa njima. Svaka od njih nam na taj način otkriva jednu granu Nojevih potomaka, sa svim ostalim njenim antropološkim posebnostima.

Za razliku od gena ABO sistema koji pokazuju malu varijabilnost, geni HLA sistema pokazuju veću varijabilnost, ali upravo u granicama koje su nama potrebne. Kao što smo to videli na primeru indoevropskog antigena HLA-A1, pomažu nam da preciznije kreiramo sliku čitave genealogije naroda sveta.

GEOGRAFSKA IDENTIFIKACIJA POPULACIJE UVEK PODRAZUMEVA MEŠAVINU VIŠE RAZLIČITIH RASNIH TIPOVA

Pošto na istom geografskom području uvek živi više populacija različitog porekla (u vrlo različitim odnosima zastupljenosti), stvara se utisak da ne

186

Page 187: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

postoje rasni tipovi. Međutim, kada bi se analizirala samo jedna populacija (koju prati jedan genetski marker) na širem prostoru svoje geografske zastupljenosti, i kada bi se prepoznavale njene zajedničke posebnosti, tada bi se mogli prepoznati kao jedinstveni i njeni drugi antropološki atributi. Na primer, sve osobe danas u svetu bolesne od naslednog dijabetesa vode poreklo od samo dve osobe različitog porekla, kod kojih su se prvi put pojavile mutacije dijabetesa, na različitim genima, pre nekoliko hiljada godina. Primećena je izražena zastupljenost dijabetesa kod osoba koje imaju antigen HLA-DR4 (Semićani) i HLA-DR3 (Nordijski rasni tip). I danas, kada se vrši uporedna analiza populacije dijabetičara sa zdravom populacijom, primećuje se da je kod bolesne populacije veoma izražena svetla kosa (koja odgovara nordijskom rasnom tipu) i takođe posebno izražena potpuno crna kosa (koja odgovara Semićanima). Očigledno je da se genetska oštećenja koja izazivaju dijabetes nalaze u istom bloku gena koji se svi zajedno nasleđuju, zajedno sa genima HLA sistema. Upravo zato što se geni nasleđuju gotovo uvek u svojim blokovima (grupama gena), potrebno je vrlo mnogo vremena da se populacije izmešaju između sebe tako savršeno, da bi se izmešali i sadržaji njihovih blokova, i tako izgubile njihove antropološke posebnosti formirane ranije u periodu izolacije od drugih populacija.

Primer celog lanca (1089 nukleotida) dinarskog

187

Page 188: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

gena HLA-B51011:

atgcgggtca cggcgccccg aaccgtcctc ctgctgctct ggggggcagt ggccctgaccgagacctggg ccggctccca ctccatgagg tatttctaca ccgccatgtc ccggcccggccgcggggagc cccgcttcat tgcagtgggc tacgtggacg acacccagtt cgtgaggttcgacagcgacg ccgcgagtcc gaggacggag ccccgggcgc catggataga gcaggaggggccggagtatt gggaccggaa cacacagatc ttcaagacca acacacagac ttaccgagagaacctgcgga tcgcgctccg ctactacaac cagagcgagg ccgggtctca cacttggcagacgatgtatg gctgcgacgt ggggccggac gggcgcctcc tccgcgggca taaccagtacgcctacgacg gcaaagatta catcgccctg aacgaggacc tgagctcctg gaccgcggcggacaccgcgg ctcagatcac ccagcgcaag tgggaggcgg cccgtgaggc ggagcagctgagagcctacc tggagggcct gtgcgtggag tggctccgca gacacctgga gaacgggaaggagacgctgc agcgcgcgga ccccccaaag acacacgtga cccaccaccc cgtctctgaccatgaggcca ccctgaggtg ctgggccctg ggcttctacc ctgcggagat cacactgacctggcagcggg atggcgagga ccaaactcag gacactgagc ttgtggagac cagaccagcaggagatagaa ccttccagaa gtgggcagct gtggtggtgc cttctggaga agagcagagatacacatgcc atgtacagca tgaggggctg ccgaagcccc tcaccctgag atgggagccatcttcccagt ccaccatccc catcgtgggc attgttgctg gcctggctgt cctagcagttgtggtcatcg gagctgtggt cgctactgtg atgtgtagga ggaagagctc aggtggaaaaggagggagct actctcaggc tgcgtccagc gacagtgccc agggctctga tgtgtctctcacagcttga

GENETSKA ČISTOTA POPULACIJA

Genetska čistota (neizmešanost sa drugim rasnim tipovima) jedne populacije se može utvrditi analizom uniformnosti njenih blokova gena, koji se gotovo uvek zajedno nasleđuju.

Svaki čovek ima gene HLA sistema (krvne grupe belih krvnih zrnaca), koji se nalaze jedan do drugoga i koji se obeležavaju različitim slovima abecede HLA-A, B, C, itd. Oni ekspresuju u svoje antigene HLA sistema. Cifra koje se dodaje posle slova definiše određenu mutaciju njihovog gena. Na primer, antigen A1 je odlika nordijskog rasnog tipa, A3 pripada Ugrofincima, itd. Kako se zbog fizičke bliskosti geni nasleđuju u blokovima, oni postaju karakteristika svake populacije. Na primer,

188

Page 189: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

nordijski rasni tip karakteriše blok HLA-A1, B8, DR3, Cnj7 a Ugrofince karakteriše A3, B7, B15, Cnj7.

Vrlo je mala verovatnoća da se blok gena pokvari (pomeša sa genima tuđe populacije) pri mešanju sa drugim rasnim tipom, pri nasleđivanju, zato što se ti geni zajedno nasleđuju u istom bloku. Ali to se ipak dešava ponekad, a kako se dešava veoma retko, može da dođe do izražaja samo ako dve ili više populacija žive hiljadama godina zajedno. Zahvaljujući tome, možemo saznati koliko dugo su dve populacije živele zajedno. Ako su im uniformni blokovi gena, to znači da su relativno skoro izmešani, a što je manji procenat njihove uniformnosti, to su više vremena živeli izmešani sa onim rasnim tipovima čije antigene imaju izmešane sa svojima u istom bloku.

Od 202 osobe koje su prema jednoj studiji od pre desetak godina analizirale svoje HLA antigene u Beogradu, i pokazale da imaju dinarski HLA-B5 antigen, od njih svega 94 ima i izvorni HLA-A2 antigen karakterističan za dinarce (i ostale mediterance) u susednom HLA-A genu. Ostali nosioci HLA-B5 su najviše izmešani sa semitskim genom HLA-A9 (možda pre dolaženja dinaraca na Balkan), zatim sa ugrofinskom HLA-A3, itd. A sa Slovenima (HLA-B8) oni gotovo uopšte nisu izmešani. Iz toga vidimo da su dinarci starosedeoci Balkana, jer su im blokovi gena prilično "pokvareni" kod preko 50% populacije, i izmešani sa raznim narodima, posebno sa ugrofinskim starosedeocima Evrope koji su naseljavali Evropu još u vreme kada se topila njena ledena kapa.

A ako analiziramo slovensku populaciju, videćemo da su indoevropski (slovenski) antigeni HLA-A1, B8 u velikoj meri sačuvali svoje izvorne blokove gena, što dokazuje da Sloveni nisu starosedeoci Balkana, kao i to da su živeli autohtono hiljadama godina bez mešanja sa drugim populacijama, izuzev sa dve koje uopšte ne žive na Balkanu, ali koje se sreću u severnoj Indiji i istočnom Sibiru. Od 100 naših osoba koje imaju slovenski (indoevropski) antigen HLA-B8, čak 77 osoba ima takođe slovenski antigen HLA-A1, a samo 4 osobe imaju antigen HLA-A2 koji

189

Page 190: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

odlikuje dinarce i mediterance. To znači da su istorijski vrlo kratko Sloveni bili izmešani sa dinarcima i mediterancima na ovom području, i uopšte kroz svoju dosadašnju istoriju.

Na osnovu pomenute analize HLA blokova (haplotipova) možemo vrlo precizno saznati praistoriju određene populacije.

GENETSKA BLISKOST POPULACIJA

Zapazimo da nordijski rasni tip (Indoevropljani) i alpsko-baltički (Ugrofinci) u svojim karakterističnim blokovima gena dele zajednički antigen Cnj7, koji na taj način otkriva njihovo zajedničko genetsko poreklo iz vremena pre formiranja jezičkih grupa, i pre adaptacije na različite klimatske uslove.

Antigen HLA-C ima vrlo stabilan gen, koji zato ima vrlo malu varijabilnost i koji zato objedinjuje veće populacije ljudi. Konkretno, HLA-Cw7 je tipičan antigen koji objedinjuje sve Jafetove potomke (Indoevropljane, Ugrofince, Turke, Mongole, itd) zajedno.

Kod pomenutih Jafetovih potomaka, antigeni HLA-A i B se međusobno razlikuju, zbog veće varijabilnosti njihovih gena, koja je najveća kod HLA-B gena. Međutim, iako se razlikuju, oni su međusobno strukturalno veoma slični. Pokazuju vrlo malu razliku u broju različitih (mutiranih) nukleotida, i tako okrivaju zajedničko poreklo od praoca Jafeta. Sledeći rezultat se dobija kada se po strukturalnoj sličnosti svojih gena razvrstaju antigeni HLA-B sistema u odnosu na antigen HLA-B8 koji odlikuje Indoevropljane:

Zapazimo nagli skok u broju različitih nukleotida između indoevropskog alela HLA-B8 i onih alela koji zapravo odgovaraju Semićanima i Hamovcima. Taj skok nam pokazuje da svi narodi, čiji geni imaju maksimalno 31. razliku u nukleotidima, jesu narodi zajedničkog porekla od istog pretka - Jafeta. Narodi, pak, koji se od Indoevropljana, po

190

Page 191: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

pomenutom markeru, razlikuju sa 38 i više nukleotida, predstavljaju dalje srodstvo, tek preko samog Noja.

Vidimo da su Jafetovci zapravo Indoev-ropljani i razni Mongoli. Na Bliskom istoku srećemo njihove jedinstvene gene, koji verovatno predstavljaju ostatke nekadašnjih indoevropskih naroda, koji su do sada izgubili svoj kulturni i jezički entitet.

Kada uradimo strukturalno poređenje u odnosu na gen koji odgovara dinarcima, dobijamo rezultat koji pokazuje da je dinarcima genetski najbliža čitava grupa naroda kojaje proto-egipatskog porekla: Libijci, Palestinci, razni mediteranci, narodi severne i zapadne Afrike, Indijanci , itd.

Kako su se mutacije postepeno i proizvoljno pojavljivale kod različitih Nojevih potomaka, i zatim nasleđivale i sabirale sa novim mutacijama budućih pokoljenja, mi možemo sa velikom sigurnošću da rekonstruišemo genealogiju naroda od Noja, koja ne samo da se poklapa sa biblijskim genealoškim izveštajem, već ga nadopunjuje. Sledeća shema predstavlja uporedni pregled sekvenci HLA-B gena koje su različite između populacija I.evropljana (B8), Ugrofinaca (B7), Turaka (B16), dinaraca (B5), ist. medit. (B35), sinida (B13), atl. medit. (B12), jevr. semićana (B27) i indijskih semićana (B61).

Obratimo pažnju da kod prve tri populacije (B8, 7 i 16) nukleotidni lanci pokazuju posebnu međusobnu strukturalnu sličnost, zato što predstavljaju Jafetove potomke. Potom slede četiri grane Hamovih potomaka (B5, 35, 13 i 12), koji su očigledno međusobno slični, a potom dve grane Semićana. Opet, u okviru Hamovih potomaka, dinarci (B5) i istočni mediteranci (B35) su međusobno bliži jer su od Misraima, a takođe su međusobno bliski i sinidi (B13) i atlantski mediteranci (B12), jer su poreklom od Hamovog sina Hanana.

191

Page 192: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

LINGVISTIČKI ATRIBUTI RAZNIH GRANA NOJEVIH POTOMAKA

Kako su blokovi gena koji prate Indoevropljane veoma uniformni, kao što je to slučaj i sa mnogim drugim populacijama, imamo jasan pokazatelj da su jedinstvene jezičke grupe, duži vremenski period čuvale razne grane Nojevih potomaka od međusobnog mešanja i na taj način sačuvale njihove antropološke posebnosti, koje možemo prepoznati i u njihovim jedinstvenim lingvističkim atributima.

Još 1939. godine je naš antropolog Vladimir Dvorniković primetio da između rasnog sastava određene populacije i njenih specifičnih zakona jezičkih promena postoji veza koju bi trebalo objasniti:

"Činjenica da mi govorimo jednim slovenskim jezikom ne kazuje još da formiranjem našeg jezika vlada neki opšti i zajednički "slovenski jezički duh" i da je taj duh ostao i naš narodni duh, kao što mnogi i danas tvrde i veruju. Ukratko: duh nekog jezičkog tipa može da dođe i u suprotnost sa duhom naroda koji je usled izvesnih etnogeografskih, istorijskih i socijalnih prilika preuzeo taj jezik. ...

U proučavanju filoloških metoda psiholog dobija utisak kao da je jezik organizam koji se menja i razvija "sam od sebe" po nekim svojim imanentnim zakonima pretvara glasove i oblike ovako ili onako po nekim samostalnim glasovno-fiziološkim zakonima, bez obzira na vezu jezika sa ostalom psihom čovečjom i individualnim karakterom naroda i sredine u kojoj se taj jezički razvoj vrši. Tu čitamo, npr. kako se tvrdi glasovi pretvaraju u meke, i obrnuto; kako se vrši ova ili ona jotizacija, gubi ova ili ona fleksija, ali o tome zašto se to sve zbiva, šta to znači za tip i karakter jezika i onoga koji takav jezik stvara, u svim tim zamršenim raspravama obično nećemo naći ni slovca. ... Dobija se utisak neke magijske demonike tih slova i reči koje se menjaju i skakuću sada ovako,

192

Page 193: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

sada onako, a mi treba samo nemo da gledamo ta tajanstvena jezička kretanja i ne smemo ni da upitamo: Zašto i otkuda sve to?

Zašto je štokavski dijalekat pošao svojim putem i toliko se neslovenski izdvojio ne samo akcentuacijom, nego još više svojom opštom govornom melodikom i ritmikom od čakavskog i kajkavskog dijalekta, koji su ostali na starijem stepenu, sa zajedničkim praslovenskim jezičkim obeležjima? Zašto su ostali? Šta to znači i šta je moglo pri tome da odluči? ...

U mnoge jezike unesen je neki sasvim stran etnički i rasni duh, i zato karakterološko posmatranje jezika ne može da se iscrpe u samom morfološkom i lingvističkom proučavanju jezika i njegovih oblika. Taj duh se možda ne može tako lako zahvatiti običnim lingvističkim, pa ni komparativnim kleštima, ali on kao stvaralačka sila ipak ostavlja svoj trag u celokupnom sklopu i karakteru jezika i njegove jezičke biologije i životne funkcije. On može indirektno da se nasluti i oseti iza mnogih onih deskripcija i konstatacija koje nam filologija iznosi, prosto kao činjenice, bez svakog daljeg objašnjavanja. ...

Tako nam filolozi npr. ne daju baš nikakvo tumačenje, zašto već staroštokavski i srednještokavski, a pogotovo novoštokavski dijalekat, tako čudno i naglo odstupaju od izvesnih obeležja praslovenskog, staroslovenskog, ruskog, poljskog, pa i našeg današnjeg čakavskog i kajkavskog dijalekta.

Otkud to nešto strano, neslovensko, od dosadašnjeg opšteg slovenskog jezičkog tipa odvojeno, u našem današnjem književnom srpskohrvatskom dijalektu?

Jezik savršeno slovenski, rečnikom i oblicima, pa ipak oduhovljen melodikom i ritmikom neke strane, neslovenske psihe! Šta znači mediteranizacija, čista romanska vokalizacija i nestanak tipičnih slovenskih poluglasova u štokavskom govoru? Štokavci su jedini Sloveni koji imaju pet čistih vokala a, e, i, o, u kao npr. italijanski - ništa više, ni poluglasova ni diftonga ni preglašenih vokala. Zašto je npr. Rusima tako

193

Page 194: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

teško, neki veruju i nemogućno, da potpuno nauče akcenat, melos i ritam štokavskog govora, a da i ne pominjem naročito upadljivo umekšavanje jotizacijom?

Kod jednog ruskog naučnika primetio sam da daleko bolje govori našim književnim jezikom nego ostali Rusi i da su mu vokali gotovo sasvim štokavski čisti i izraziti, a izgovor oštriji. Na pitanje kako je ušao u tajnu našeg govora, dao mi je ovo interesantno objašnjenje: "Rusi shvataju vaš jezik kao slovenski i zato ne mogu da izađu iz ruskog izgovora. Ja ga uzimam u prvom redu kao mediteranski jezik, otprilike kao italijanski, i govorim ga po 'mediteranskoj' fazoni, sa italijanskim vokalima, a po mogućnostima i konsonantima. Tako sam se oslobodio rusizama." (Vladimir Dvorniković, Karakterologija Jugoslovena, str. 626-269, 1939)

Samo nekoliko godina kasnije genetičar S.D. Darlington iznosi hipotezu da genetički sastav jedne zajednice delimično određuje njene sklonosti ka određenim tipovima glasova.

On je primetio da posebnu zastupljenost populacije sa nultom krvnom grupom u Evropi prati i izražena upotreba dentalnih frikativa (strujno izgovaranje dentala, TH, DH, ali i ŽJ, ŠJ).

Na osnovu genetskih markera HLA sistema, čiji geni imaju mnogo veću varijabilnost od ABO sistema, možemo mnogo preciznije definisati genetske populacije i prepoznati njihove govorne posebnosti. Na taj način možemo utvrditi da se nosioci nulte krvne grupe u Evropi dele na pet najzastupljenijih rasnih populacija, koji su ranijim antropološkim metodama identifikovani kao sledeći rasni tipovi: zapadni mediteranac, istočni mediteranac, atlantski mediteranac, dinarac i kromanjonski rasni tip.

Kako smo već utvrdili da je kromanjonski rasni tip zapravo predstavnik Kušovih potomaka na zemlji, onda je logično zaključiti da cela grupa međusobno bliskih rasnih tipova, koje odlikuje zajednička nulta krvna grupa, predstavlja zapravo Hamovu grupu potomaka.

194

Page 195: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Od svih pomenutih pet tipova, jedino atlantski mediteranac ima sklonost ka dentalnim frikativima gde god je u Evropi zastupljen (Škotska, Irska, Crna Gora, Poljska ...).

I svi ostali rasni tipovi Evrope imaju svoje jezičke posebnosti, koje su uticale na formiranje svakog lokalnog indoevropskog jezika, i na specifičnosti njihovih različitih dijalekata.

Možemo prepoznati njihovu karakterističnu melodiju rečenice, ritam, akcentuaciju i (ne)sposobnost izgovaranja određenih glasova. Pojedini izvorni indoevropski glasovi ne odgovaraju neindoevropskim starosedeocima Evrope, pa zato dolazi do njihove transformacije ili nestanka.

Već smo primetili opšti proces uprošćavanja jezika, a način odvijanja glasovnih promena u procesu uprošćavanja je u određenoj meri zavisan od genetskog porekla populacije koja govori određen jezik.

Svaka starosedelačka neindoevropska populacija je usvajajući indoevropski jezik imala specifične procese njegove transformacije u skladu sa svojim sopstvenim lingvističkim sklonostima.

Lingvističke posebnosti svake populacije su posledica mnogobrojnih faktora, od psiholoških do fizioloških. Kulturološki faktori mogu da provociraju, ugušuju i oblikuju određene govorne sklonosti koje se nasleđuju.

RAZLIKA IZMEĐU SIMA, HAMA I JAFETA U GOVORNIM OSOBENOSTIMA

Prva razlika po kojoj se Hamovi potomci razlikuju od ostalih Nojevih potomaka u govoru je melodična akcentuacija, dok Jafetove i Simove potomke karakteriše dinamička akcentuacija.

195

Page 196: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Dinamički (ili "udarni") akcenat karakteriše povećana amplituda i jasnoća naglašenog sloga, dok se ostali slogovi iste reči izgovaraju nerazgovetno, brzo i nejasno. Kod melodične (ili "tonalne") akcentuacije, svaki glas teži da se izgovori jasno sa svojom melodijom.

Na primer, mediteranizovani antički grčki jezik je odlikovala melodična akcentuacija, pa razlika između naziva slova grčkog alfabeta i semitskog alefbeta otkriva zapravo proces melodizacije prvobitno dinamičkog izgovora. Kada su uzeli od Feničana alefbet, on je postao alfabet, pa su se dinamički nazivi alef, bet, gimel, dalet, ... pretvorili u melodične nazive alfa, beta, gama, delta, itd.

Sličan proces se desio i u našem jeziku. Uporedimo dinamički izgovor reči "devojka" u ruskom - "djevuška" sa našim mediteranizovanim izgovorom "devojka". Ruski "djevuška" se izgovara tako "udarno" da se samo prvi slog "dje-" izgovara jasno, dok se ostatak reči "-vuška" izgovara brzo, manjom amplitudom i nejasno. Kada mi izgovaramo "devojka" tada se čuje melodija svakog vokala u svakom slogu.

Pretpostavimo kako bi izgledao engleski jezik kada bismo svaki njegov vokal izgovarali melodično!

Uzmimo, na primer, rečenicu:

"Honj do you do? I am very happy to see you!"

Ako izgovaramo svaki vokal tako da se jasno čuje, da ima svoje trajanje i melodiju, dobićemo rečenicu koja je veoma slična izgovoru engleskog koji imaju Indusi (posebno Dravidi) kada kao odrasli nauče engleski.

Naravno, podela na melodičnu i dinamičku akcentuaciju nije uvek tako potpuna, pa se dešava da neki jezik ima u nekoj meri elemente i dinamičke i melodične akcentuacije.

196

Page 197: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Na primer, naša reč "komandant" se izgovara sa dinamičkom akcentuacijom. U Bosni, posebno tamo gde se zadržao slovenski živalj, izražena je dinamička akcentuacija. Poslušajmo razliku između našeg izgovora reči "slanina" koja se kod nas izgovara melodično, i bosanskog izgovora koji glasi "slan'na" koji predstavlja dinamičku akcentuaciju.

Na jugoistoku Srbije, gde je takođe više izražena zastupljenost Slovena (zajedno sa Turcima) takođe primećujemo dinamičku akcentuaciju. Ali se takođe može zapaziti i potreba da se da oduška svojim osećanjima, pa se pored brzog dinamičkog govora ubaci i jedan melodičan dodatak: "Leeeee!".

Ali, pitamo se zašto neki narodi imaju melodičan, a drugi dinamički akcenat? Zašto su neki narodi skloni da imaju izraženu melodiju rečenice kao da pevaju, a drugi da govore melodijski ravno, dok gotovo samo "teorijom" rečenice izražavaju ono što misle?

Verovatno je uzrok psihološke prirode.

I sami primećujemo kako su mediteranci otvoreni i okrenuti ka spolja u izražavanju svojih psihičkih sadržaja, dok su Indoevropljani zajedno sa Mongolima okrenuti ka sebi i zatvoreni.

Jedan Mađar mi se žalio kako više puta kada je pitao naše ljude "Koliko je sati?" nije dobio nikakav odgovor. Njegova upitna rečenica je delovala ravno kao da nije upitna rečenica, već da na kraju ima tačku, pa se mnogima njegovo pitanje nije učinilo pitanjem. Jednostavno nije u prirodi jednog dela čovečanstva da snažnim emocijama izražava i doživljava ono što misli.

RAZLIKE UNUTAR POPULACIJA SA IZRAŽENOM "O" GRUPOM

Zbog izražene melodične akcentuacije, populacija sa "O" krvnom grupom je svakako veoma zanimljiva. Iako se u Evropi nalazi pet rasnih tipova sa

197

Page 198: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

nultom krvnom grupom, mogli bismo da tih pet tipova po njihovoj međusobnoj genetskoj bliskosti svrstamo u tri grupe:

1) Kromanjonski rasni tip

2) Atlantski mediteranac

3) Dinarci, zapadni mediteranci i istočni mediteranci

KROMANJONSKI RASNI TIP

Verovatno se sećamo švedskog kuvara iz TV serije "Muppet Shonj" sa njegovim tipičnim nazalnim govorom:

"Hurch burdi hurdchi burr..."

Njegov glumac Kubrik (Lars Backman) zapravo karikira svoj maternji izgovor Dalarna dijalekta iz Švedske. Pored nazalnog izgovora pokrajinu Dalarne karakteriše melodična akcentuacija. Dalarna je jedina pokrajina na tlu Skandinavije u kojoj se govori melodičnom akcentuacijom.

"Sličan slučaj su Dalarna dijalekat i geografski udaljeni dijalekat Gotlanda. Ipak, ljudi često mešaju ta dva, budući da oni imaju istu melodičnu akcentuaciju (Garding 1993)." (Tomas Ryad, Remarks on the Scandinavian tone accent typology, Stockholm University, page 4.)

Kako pokrajinu Dalarne karakteriše zastupljenost kromanjonskog rasnog tipa, jasno nam je da je melodičan akcenat i nazalni govor upravo njegova karakteristika. Nazalni govor i melodičan akcenat su pod uticajem kromanjonskog rasnog tipa karakteristika i litavskog jezika obližnje Litvanije.

Nazalni govor karakteriše i govor kromanjonskog tipa na Balkanu, posebno među Albancima, a takođe i u jugoistočnoj Srbiji, kao i na pojedinim Dalmatinskim ostrvima gde je kromanjonski tip veoma

198

Page 199: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

zastupljen. Kromanjonski rasni tip odlikuje izražen nazalni govor gde god da živi po svetu, bilo u Evropi, bilo u centralnoj Africi, bilo u Patagoniji Južne Amerike.

Dr Mirjana Sovilj objašnjava prirodu fenomena nazalnog govora kromanjonskog rasnog tipa:

"Prilikom artikulacije vokala u srpskom jeziku, oko 40% vazdušne struje prolazi kroz nos, a 60% kroz usta. Kod kromanjonskog tipa jedan od glavnih faktora nazalnog govora je povećana zapremina nazalne šupljine, duboko usađeno meko nepce (što odaje prisustvo "gotskog nepca"), i pretpostavljam, uvećane šupljine sinusa, posebno, nosnih i čeonih. Konfiguracija lobanje formira vertikalno izdužen rezonatorski prostor, koji uslovljava obrnut odnos protoka vazdušne struje, oko 60% kroz nos i oko 40% kroz usta."

ATLANTSKI MEDITERANAC

Na osnovu analize fosilnih nalaza, zna se da je atlantski mediteranac nosilac megalitske kulture zapadne Evrope (Stonehedge, itd). Danas je najviše zastupljen među starosedeocima Irske, Škotske i Velsa, zatim predstavlja dominantan rasni tip kod Baskijaca i odlikuje ga uopšte visoka zastupljenost u priobalnom području Atlantika, pored putanje tople golfske struje. Takođe je zastupljen i Španiji, zapadnoj Francuskoj i južnoj Poljskoj, a u našoj zemlji posebno u Crnoj Gori, i uopšte u jadranskom primorju.

"Atlantidi su visokog rasta, dugoglavi ljudi, mrkih očiju, i kose, često vrlo tamni. Njihov stas je vitak, ipak krepak. Nalazimo ih po čitavoj atlantskoj obali, i još u Sredozemlju. Po mišljenju norveških stručnjaka i drugih etno i antropologa su bili Vikinzi pretežno tog tipa." (Božo Škrelj, Opšta antropologija, 69)

Atlantskog mediteranca takođe karakteriše velika visina kao i kromanjonskog rasnog tipa, ali veoma usko i izduženo lice. Gde god je u

199

Page 200: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Evropi i drugde po svetu zastupljen, vidimo veliku visinu stanovništva (Nikšićani, Škotlanđani, Tutsi, ...).

Atlantskog mediteranca karakterišu i posebne karakterne sklonosti - srdačnost, ali i želja za moć, kao i svađalački, agresivan duh. Gde god je zastupljen po svetu mi vidimo područje sukoba i borbe za vlast (sukob protestanata i katolika severne Irske, Baskijska teroristička ETA, itd).

Na jezičkom planu, pored izražene upotrebe dentalnih frikativa, atlantskog mediteranca karakteriše i podizanje melodije rečenice, naglasak na pretposlednjem ili poslednjem slogu i jasni otvoreni vokali (što je takođe odlika većine populacije sa "O" grupom). Sve te njegove odlike možemo prepoznati u nikšićkom lokalnom dijalektu.

Tamo gde su atlantski mediteranci izmešani sa drugim mediterancima koji takođe imaju izraženu melodičnu akcentuaciju i svoje tipične melodije rečenice, dolazi do mešanja njihovih govornih atributa. Ali, zato, tamo gde su bilo koji mediteranci izmešani sa nordijskim rasnim tipom ili Mongolima, koji nemaju melodičnu akcentuaciju, tu njihov tipičan melodičan akcenat dolazi do velikog izražaja (na primer, velški dijalekat u slučaju atlantskog mediteranca).

Atlantskog mediteranca prati njegov tipičan antigen HLA-B12. Iako mapa nije sasvim precizna, možemo primetiti da je HLA-B12 zastupljen u centralnoj Africi. Tutsi, u Ruandi, nad kojima je skoro bio izvršen pokolj od strane Huti (Bantu crnaca), pokazuju velike antropološke sličnosti sa atlantskim mediterancem u Evropi. Zbog drugačijeg izgleda, visokog stasa i nešto bleđe puti, Tutsi su od belih kolonizatora dobili privilegovan status u odnosu na većinske Hute u Ruandi, što je i kasnije izazvalo osvetu.

Na mapi primećujemo da je HLA-B12 veoma zastupljen na Uskršnjim ostrvima. Verovatno da je on pravi predstavnik dugouhih, bledolikih i visokih doseljenika na Uskršnja ostrva, koji su kao i Tutsi u Ruandi, zauzeli vlast nad starosedelačkim stanovništvom ostrva, formirali

200

Page 201: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

kastinski sistem odnosa i primoravali starosedeoce da prave velike statue koji su do danas sačuvane na Uskršnjim ostrvima.

U Evropi redosled zastupljenosti antigena HLA-B12 u fenotipu nacija je sledeća: Baskijci 42%, Irci i Škotlanđani 40%, Poljaci 26%, Ukrajinci i Šveđani 22%, Albanci 21%, Jugosloveni 16,03 %, itd.

POREKLO ATLANTSKIH MEDITERANACA

"I pripovedajući im rekoše: idosmo u zemlju u koju si nas poslao; doista teče u njoj mleko i med, i evo roda njena. Ali je jak narod koji živi u onoj

201

Page 202: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

zemlji, i gradovi su im tvrdi i vrlo veliki; a videsmo onde i sinove Enakove. ... Ali drugi ljudi koji idoše s njim govorahu: ne možemo ići na onaj narod, jer je jači od nas. I prosuše zao glas o zemlji koju uhodiše među sinovima Izrailjevim govoreći: zemlja koju prođosmo i uhodismo zemlja je koja proždire svoje stanovnike, i sav narod koji videsmo u njoj jesu ljudi vrlo veliki. Videsmo onde i divove, sinove Enakove, roda divovskoga, i činjaše nam se da smo prema njima kao skakavci, takvi se i njima činjasmo." (4.Mojsijeva 13,28-34)

Pored Kušita (u Evropi - kromanjonskog rasnog tipa) biblijski pisci ne spominju nijedan drugi narod visokog rasta koji je živeo u njihovo vreme, osim pojedinih potomaka Hamovog sina Hanana. Takođe, kada analiziramo visinu stanovništva Evrope i Bliskog istoka, mi ne nalazimo još neku populaciju koju karakteriše tako velika visina kao što karakteriše kromanjonce i atlantske mediterance.

Da li su nosioci megalitske kulture zapadne Evrope takođe i biblijski Hananejci, starosedeoci Bliskog istoka?

Upotreba kamenih blokova je bila odlika i jedne i druge kulture.

"Treba naročito spomenuti redove kamenih stubova (menhire). Ovakvi stubovi katkad stoje u hramovima na postoljima. ... Kameni stubovi bili su u Palestini predmet poštovanja i tradicija o tome sačuvala se još u izraelskim vestima."

(Jirži Neustupni, Praistorija čovečanstva, 127, V. Masleša, Sarajevo 1960)

Međutim, naše istraživanja će se zaustaviti na nivou hipoteze, ukoliko ne uzmemo u obzir egzaktna saznanja koja nam pruža genetika. Na koji način ćemo utvrditi da li su atlantski mediteranci zaista Hananovi potomci?

202

Page 203: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Ukoliko u biblijskoj genealogiji Hananovih potomaka identifikujemo ijedan narod ili rasni tip koji predstavlja danas žive Hananove potomke, imaćemo referentnu tačku da na osnovu genetske bliskosti drugih naroda sa njime prepoznamo i njegovu ostalu braću koja imaju zajedničko poreklo od istoga oca Hanana.

"A Hanan rodi Sidona, prvenca svog, i Heta i Jevuseja i Amoreja i Gergeseja i Eveja i Arukeja i Aseneja i Arvadeja i Samareja i Amateja." (1.Mojsijeva 10,15-17)

Kada bismo pomenute nazive napisali onako kako se oni izgovaraju na hebrejskom jeziku, tada bi prethodni stih glasio:

"A Knaghan rodi Cidona, prvenca svog, i Heta i Jevusa i Emora i Girgaša i Hiva i Areka i Sina i Arvada i Cemara i Hamata." (1.Mojsijeva 10,15-17)

Jedan deo Hananovih sinova se u Pismu vezuje za područje Bliskog Istoka, pa nam oni ne mogu biti od značaja jer nije poznato da je ijedan od njih sačuvao svoj nacionalni entitet. Na primer, u analizi stanovništva današnjeg Libana nalazimo zastupljenost više različitih genetskih markera HLA sistema, a samo jedan od njih može pripadati potomcima nekadašnjih Hananejaca: HLA-B35 (35,5%), B51 (15,5%), B12 (13,5%), B41 (10,5%), itd.

Međutim, Pismo ipak spominje jednog Hananovog sina, vezujući ga za područje koje je daleko od područja Bliskog Istoka:

"Gle, ovi će iz daleka doći, gle, i oni od severa i od zapada, i oni iz zemlje Sinske." (Isaija 49,12)

Po jevrejskoj tradiciji zemlja Sinska je Kina, koja je dobila ime po Hananovom sinu Sinu. Ako ustanovimo da Kinezi imaju sebi svojstven antigen, različit od ostalih mongolskih plemena u njihovom okruženju, a posebno ako ustanovimo da je od njih po genetskoj strukturi veoma

203

Page 204: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

udaljen, i da je blizak ostalim Hamovim potomcima, možemo biti sigurni da smo došli do uzorka na osnovu koga ćemo prepoznati ostale Hananejce po svetu.

Mapa pokazuje zastupljenost antigena HLA-B13, koji je najviše zastupljen u severoistočnoj Kini, Koreji i među australijskim Aboridžinima.

Učestali toponimi sa nazivom Han, titule Kan (u značenju "vladar" ili "glava" od korena "kuća"), zatim nazivi naroda kao što su narod Hana (Kinezi), zemlja Henan, Honan, Kuinghan, i mnogi slični nazivi na području kineskog uticaja, potvrđuju njihovo poreklo od Hamovog sina Hanana.

Da li antropologija zna za rasni tip koji egzistira na tlu Kine, a koji se antropološki razlikuje od okolnih mongolskih plemena?

U udžbeniku "Opšta antropologija" čitamo:

"Sinide nalazimo u severnoj Kini i Koreji; visina muških je 164 do 168 cm, tako da su od svih azijskih žutih najveći, glava je poizdužena. Stasa su znatno vitkijeg od ostalih žutih." (Božo Škerlj, 65)

Zapazimo da je u nauci odomaćen naziv za Kineze upravo - sinidi, naziv koji su sačuvali i sami Kinezi u svom jezičkom obliku, a koji ukazuje na njihovo poreklo od Hananovog sina Sina.

Kod sinida, kao i kod mediteranaca, više su izraženi mršavost i muškaste osobine (i kod devojaka), nego kod mongola koje (zbog adaptacije) odlikuje gojaznost i kod kojih muškarci imaju više izražene "ženskaste" osobine. (Zbog narušene ravnoteže između polova, mongoli su skloni matrijarhatu, nasuprot mediteranaca i dinaraca kod kojih je izražen patrijarhat.)

204

Page 205: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

"Alpidi na primer, su bliže evrisomatskom i ženskom vektoru, mediteranidi i atlantidi leptosomatskom i muškom. ... Žuti - uopšte - su više evrisomatični i više ženski nego crnci. Među žutima su, na primer, palemongolidi više ženski i evrisomatski od sinida." (Božo Škerlj, 89)

Proto-mediteransko tj. Hamovo poreklo Kineza se primećuje i po njihovom veoma melodičnom izgovoru, za razliku od Mongola koji govore nemelodičnim, dinamičkim akcentom. Kod Kineza je melodija reči čak dobila funkciju izražavanja značenja.

No, da sada uporedimo međusobnu strukturalnu bliskost gena HLA-B13 koji odlikuje sinide, sa genom HLA-B12 koji odlikuje atlantske mediterance.

Kada kompjuterskom programu koji poredi sve lance DNK u HLA-B sistemu, zadamo komandu da ih rasporedi po strukturalnoj bliskosti u odnosu sa HLA-B13, dobijamo rezultat da on nema sebi bližeg antigena od upravo HLA-B12 koji odgovara atlantskom mediterancu. Odmah sledeća grupa naroda, po bliskosti, su Misraimovi potomci koji se razlikuju u proseku oko 27 nukleotida od Hananejaca, dok Mongoli i Indoevropljani pokazuju najveću strukturalnu razliku u broju od 39 različitih nukleotida, koliko imaju Turci i Indoevropljani, do Ugrofinaca koji pokazuju čak 54 razlike.

HLA-B gen, koji ima relativno veliku varijabilnost, pokazuje da su atlantski mediteranci i sinidi jedni drugima najbliži na svetu, dok HLA-DR gen, koji je nešto stabilniji, dokazuje da su atlantski mediteranci i sinidi zajedničkog porekla, zato što obe populacije dele još uvek jedan isti antigen - HLA-DR7. Najčešći blok gena kod atlantskih mediteranaca je HLA-B12DR7, a kod sinida HLA-B13DR7, bilo kod nas u zemlji, bilo u svetu. Dakle, atlantski mediteranci su zajedno sa sinidima zajedničkog porekla od Hamovog sina Hanana.

Sličnosti između izvornih Kineza (koji su danas veoma izmešani sa raznim mongolskim plemenima), i između atlantskih mediteranaca Irske i

205

Page 206: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Škotske (koji su veoma izmešani sa Keltima) može se prepoznati i u muzici i u govoru.

I keltsku i kinesku muziku karakteriše zajednička anhemitonska pentatonika, laički - notna lestvica koju predstavlja sviranje po crnim dirkama na klaviru.

Podizanje melodije u govoru se primećuje i kod Iraca, Škotlanđana, Francuza, Poljaka, Nikšićana, a isto tako i kod Korejaca (kod kojih melodija reči nije kao kod Kineza, dobila funkciju izražavanja značenja reči).

Zbog zajedničkog genetskog porekla Baskijaca i izvornih Kineza, bilo bi svakako interesantno istražiti vezu između proto-baskijskog i proto-kineskog jezika, mada se vrlo verovatno formiranje njihovih jezičkih grupa desilo po raseljavanju stanovništva. Ali, izgleda da su neki zajednički kulturološki elementi ostali i po razdvajanju ove dve populacije. Na primer, oghamsko pismo, koje je odlika starosedelaca Irske sadrži elemente kineskog ji-đinga, i sl.

ZAPADNI MEDITERANCI, ISTOČNI MEDITERANCI I DINARCI,

Dinarci, zapadni mediteranci i istočni mediteranci pokazuju vrlo blisko zajedničko poreklo, iako se od njih dinarski rasni tip unekoliko fizički razlikuje zbog adaptacije na nepovoljne uslove oštre planinske klime. Sve njih objedinjuje antigen HLA-A2 u HLA-A genu, dok u HLA-B genu zapadne mediterance karakteriše B18, istočne B35, a dinarce B51.

U govoru sve njih odlikuju otvoreni vokali, dok zapadne mediterance i dinarce odlikuju i veoma jasni vokali.

ZAPADNI MEDITERANCI

Na osnovu HLA-B18, koji je tipičan za ovaj rasni tip, primećujemo da su zapadni mediteranci najviše zastupljeni na Sardiniji, južnoj Italiji, Siciliji,

206

Page 207: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

jugozapadnoj Grčkoj, na dalmatinskoj obali Jadranskog mora, a takođe i kod Baskijaca i Makedonaca. Na osnovu specifičnih antropoloških atributa prepoznajemo ih u jednom delu albanske populacije - dominantni su kod Gega (Kosovo, severna Albanija).

Vidimo zastupljenost antigena HLA-B18 u Rusiji, ali je tu reč o populaciji koja u HLA-B genu ima alel zapadnog mediteranca dok u istom bloku, u HLA-A genu ima alel HLA-A25 koji pripada Turcima. Reč je zapravo o Tatarima, koji se antropološki razlikuju od ostalih Turaka, zato što su u korenu izmešani sa zapadnim mediterancem.

Sicilijanska narodna pesma "Tarantela" sadrži u sebi ritam i melodiju koju možemo prepoznati kao tipičnu odliku ritma, melodije (intonacije) i akcenta govora zapadnih mediteranaca. Nju možemo prepoznati i u italijanskom jeziku, ali i u zetsko-lovćenskom dijalektu koji se proteže crnogorskim primorjem, zatim uz granicu sa Albanijom, sve do Kosovske Mitrovice, pa možda i u prizrensko-južnomoravskom dijalektu.

ISTOČNI MEDITERANCI

Istočne mediterance u HLA-B genu karakteriše antigen HLA-B35. On je danas zastupljen u primorju Mediterana i u Podunavlju Panonije, uglavnom u ravničarskim krajevima pored vode, ali i na Alpima gde je na nivou bloka HLA gena izmešan sa ugrofinskim starosedeocima Evrope, čijom mešavinom je nastao takozvani alpski rasni tip (Savoja u Francuskoj, Bavarija u Nemačkoj, istočna Austrija, Panonska nizija (Hrvatsko Zagorje, Vojvodina, Južna Mađarska).

207

Page 208: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Kako je antigen HLA-B35 najviše zastupljen na Bliskom istoku kod Palestinaca, a kako su Palestinci emigrirali sa Krita, realno je zaključiti da je istočni mediteranac bio dominantan rasni tip Minojske kulture. Palestinski grad Gaza se nekada zvao Minoja, itd.

"U najstarijoj istoriji (palestinske) zemlje odigrali su važnu ulogu Filisteji, u egipatskim izvorima zvani Pelištim, iz čega je i postao naziv cele zemlje - Palestina. Oni su se tu pojavili sa kulturom egejskog karaktera. ... Pa i palestinski Filisteji su bili sigurno kritskog porekla." (Jirži Neustupni, Praistorija čovečanstva, 132)

208

Page 209: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

"Pelazgi su predgrčki stanovnici Grčke. Pelazgijski jezik je po nekim značajkama blizak tračkom. Deo Pelasta u vreme seobe s morskim narodima dospeo je na područje današnje Palestine (po njima se i ona zove). ... Grčki pelagos "more, otvoreno more, pučina", Predgrčki Pelasgoi "Pelazgi, - ravničari" (predgrčko stanovništvo tesalske ravnice, ... od *pelag-skoi; zbog oblika Pelastoi - kojem je blizak oblik izvor imena Palestine)." (Alenko Gluhak, Hrvatski etimološki rečnik, str. 26, 486)

"Ostaci Pelazga, koji su bili uplivom Helena jezično odnarođeni, behu od velikog uticaja po fizički ustroj Helena a docnije i Srba ... To je onaj "preistorijski anonimni narod u Egeji", čija je krv transformatorski delovala na spoljašnje preobraženje ksantodolihokefalnih Helena... Taj nepoznati faktor u jednačinama balkanske etnologije danas je uglavnom izračunat i identičan sa tamnookim Pelazgima. Krv ovoga naroda je kriva, da su se Srbi, nekada plavokosi, modrooki, belokožni, i dugoglavi, fizički promenili u narod "jadranskog tipa" današnjih dana." (N. Županić, Tragom za Pelazgima III, 1922, str. 13)

Kada se uzme u obzir da je antigen HLA-B35 drugi antigen HLA-B sistema po svojoj zastupljenosti u Jugoslaviji (odmah posle dinaraca), sasvim je realno prihvatiti objašnjenje da su Pelazgi bili jedni od najzastupljenijih starosedelaca Balkana.

Antigen HLA-B35 nalazimo takođe i kod starosedelaca Indije - Dravida, a takođe i kod Indijanaca srednje i južne Amerike, posebno kod Acteka i Maja i njihovih današnjih potomaka u romanizovanom stanovništvu Latinske Amerike.

209

Page 210: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Lingvistički atributi populacije koja nosi antigen HLA-B35 su otvoreni vokali, "lažni diftonzi" (posebno karakteristični za arhaičan bednjanski dijalekat Hrvatskog Zagorja), i specifično otezanje, ritmika, melodija i akcentuacija kakve još nalazimo i kod bavarskih dijalekata (južna Nemačka, istočna Austrija, ...), takođe i kod Vojvođana u istočnoj Panoniji, zatim kod Palestinaca na Bliskom istoku, Dravida u Indiji, pa čak i kod potomaka nekadašnjih Indijanaca u Latinskoj i Južnoj Americi. Interesantno je da se tipična melodija i ritam govora populacije HLA-B35 (kojom govore naše Lale) može prepoznati i u narodnoj muzici današnjih naroda Srednje i Južne Amerike (na primer, u delima: Mapuche, Fiesta, Las Mananitas, La Cucaracha, itd.

POREKLO ISTOČNIH MEDITERANACA

Kako je antigen HLA-B35 dominantan kod Palestinaca, i nigde drugde na Bliskom istoku nije zastupljen u tolikoj koncentraciji kao kod njih, pogledajmo šta Sveto pismo govori o poreklu Palestinaca. Prevod sa originalnim nazivima Misraimovih sedam sinova bi glasio:

"A Micraim rodi Ludeje i Anameje i Lehaveje i Naftuheje i Patruseje i Kasluheje (od kojih izidoše Pelišteji) i Kaftoreje."

(1.Dnevnika 1,11-12)

Sam naziv Palestinac (u našem prevodu - Filistejin) otkriva ime praoca svih Palestinaca koji se (prema hebrejskom originalu Pisma) zvao Pelešt, a koji je potomak Misraimovog sina Kasluha. Kako je Misraim praotac Egipćana, ovde imamo potvrdu biblijskog genealoškog izveštaja, jer najstariji skeleti sa područja Egipta otkrivaju izraženu zastupljenost mediteranske genetike, koju i danas imaju Palestinci i svi drugi narodi koje odlikuje antigen HLA-B35.

Sličnost između kultura Acteka i Maja sa kulturom starog Egipta se može objasniti zajedničkim poreklom obe populacije. Naučnik Njilliam Johnson je pronašao veliki broj zajedničkih korena reči između starog

210

Page 211: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

egipatskog jezika i jezika Acteka i Maja, i objavio ih u nekoliko svojih dela: "Nahuatl and Ancient Egyptian", "Comparative Maya and Egyptian", itd.

Primećuje se čak i princip transformacije glasova gde je glas "L" u jeziku američkih indijanaca (Nahuatl) transformisan u "R" u egipatskom ili je potpuno nestao. (Stari egipatski jezik je prilično semitizovan. Semitska genetika je često veoma izmešana sa HLA-B35, i kod Palestinaca, i kod Dravida, pa čak i kod Acteka i Maja.)

Antigen HLA-B35 nam je referentna tačka za utvrđivanje i ostalih danas živih Misraimovih potomaka po svetu. I kada uporedimo strukturalne sličnosti gena zaduženog za antigen HLA-B35 (to je gen HLA-B35018) sa ostalim genima HLA-B sistema, prepoznajemo grupu vrlo bliskih gena koji odgovaraju stanovništvu sa područja severne i zapadne Afrike (Libijcima i drugim narodima). Po Svetom pismu, Libijci su takođe poreklom od Misraima, od njegovog sina Lehava.

Po strukturalnoj bliskosti gena vidimo da u Misraimove potomke spadaju i nosioci antigena HLA-B5 koji je odlika dinarskog rasnog tipa, najzastupljenijeg rasnog tipa u Jugoslaviji.

DINARCI

Dva jezika - baskijski (severna Španija) i gruzijski (Kavkaz) koji pripadaju različitim jezičkim grupama, privukla su pažnju lingvista i antropologa zbog njihovog neindoevropskog porekla i pojavila se hipoteza o njihovom zajedničkom proto-iberskom poreklu. Hipoteza je zasnovana na mnogim zajedničkim nazivima za toponime i kulturološkoj bliskosti.

A zatim su naučnici uradili uporednu analizu njihovih HLA gena, izabravši među Gruzinima gorštačko pleme Svani, zato što je zbog povučenosti u planinske krajeve najviše sačuvano od mešanja sa

211

Page 212: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

mnogobrojnim narodima različitog genetskog porekla, koji takođe žive na Kavkazu.

Rezultati su razočarali naučnike, jer nisu našli genetske sličnosti između dve populacije. Kod Baskijaca je najzastupljeniji antigen HLA-B12 (koji prati atlantske mediterance), a odmah zatim je veoma zastupljen i antigen HLA-B18 (koji je odlika zapadnih mediteranaca). Kod Gruzina je najzastupljeniji antigen HLA-B5 (koji odgovara dinarcima). Na osnovu rezultata naučnici nisu našli genetske osnove za blisko poreklo te dve populacije i samim tim dokaze za blisko poreklo njihovih jezičkih grupa.

Međutim, naučnici nisu ulazili u analizu strukturalne sličnosti antigena koje su pronašli. Iako obe populacije imaju različite antigene, oni su strukturalno bliski, jer i jedni i drugi odgovaraju populacijama Misraimovih potomaka.

Postoje neki drugi markeri koji objedinjuju Gruzine i Baskijce, ali svojom širinom oni obuhvataju i ostalu Misraimovu i uopšte Hamovu braću, kao što je to nulta krvna grupa, koja je posebno zastupljena na području Baskije, i na području Gruzije na Kavkazu.

Dinarski antigen HLA-B5, koji karakteriše najveći procenat Gruzina, u Evropi je najviše zastupljen u našoj zemlji. Zapravo, kada uporedimo ceo blok gena koji je odlika Gruzina, sa blokom gena koji je odlika dinaraca u Jugoslaviji, tada vidimo da između njih ne postoje razlike. On glasi:

HLA-A2, B51, DRB1*1101, DQA1*0501, DQB1*0301

Zastupljenost dinarskog rasnog tipa su kod nas i na Kavkazu primetili antropolozi još krajem DŽIDŽ veka, iako nisu znali za genetske markere. U zadnje vreme se u antropologiji o tome ne govori, jer su rasni tipovi postali tabu tema, ali tabu nije uspeo da ukine istinu. Ona je još više potvrđena najnovijim genetskim sazna-njima.

POREKLO DINARACA

212

Page 213: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Sveto pismo izveštava da su Palestinci živeli na Kritu, koji se zvao Kaptor i da su zatim doživeli egzodus sa Krita na obale današnje Palestine:

"Ne izvedoh li Izrailja iz zemlje Misirske, a Filisteje iz Kaftora?" (Amos 9,7)

U Jeremiji 47,4 pominje se da su Filisteji ostatak ostrva Kaftora.

U Enciklopediji leksikografskog zavoda čitamo o Kritu:

"Na egipatskim slikovnim prikazima XV veka stare ere vide se pripadnici nekog naroda, kako nose u rukama baš takve (kritske, prim. autora) vaze; natpis naziva taj narod Keftiu (Krećani)." (III 646)

Kako je Krit dobio naziv na osnovu naziva Misraimovog sina Kaptora, očigledno je da su Kaptorejci i Palestinci bili fizički blisko rasprostranjeni između sebe. Genetički markeri nam ukazuju na to da ne postoji drugi Misraimov potomak koji je više izmešan sa Palestincima, bilo kod nas u Jugoslaviji, bilo na Bliskom istoku od dinarskog rasnog tipa. Dakle, imamo osnova za tvrdnju da su dinarci potomci Misraimovog sina Kaptora.

Ako su se dinarci sa područja Krita raširili po bliskom istoku pre Palestinaca, onda nije nikakvo čudo što se oni na tlu današnjeg Libana, po zastupljenosti svog antigena HLA-B5, nalaze odmah posle palestinskog B35.

Sami Gruzini su se mešali sa potomcima Jafetovog sina Mešeha, koji su živeli na području Kapadokije, pa se po njima zove i jedna oblast Gruzije i njen lokalni gruzijski dijalekat - Meskhian.

Kapadokija se nalazi u centralnoj Aziji, nedaleko od Kavkaza i Gruzije, a antropolozi (Coon) na mapama prikazuju da dinarski tip sa Kavkaza obuvata područje Kapadokije.

213

Page 214: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

U prevodu Biblije na grčki - Septuaginti - iz III veka pre nove ere, pojam Kaptorejaca je zamenjen pojmom Kapadokijaca. Da li su se Kaptoreji zaista nazivali Kapadokijcima, u to ne možemo biti sigurni, ali znamo da je poznato značenje naziva Kapadokija na asirskom: "kat-pat-uka" znači "zemlja Katija".

Jedini dinarci koji su sačuvali predanje o svom poreklu su Gruzini. Pre primanja hrišćanstva u IV veku, imali su izražen kult mrtvih, pa su obožavali Kartlija - svoje polubožanstvo, koga i danas smatraju praocem svih Gruzina.

Ako je naziv Kaptor mogao da se vremenom transformiše u Krit, kao naziv nekadašnjeg ostrva Kaptora, onda je ime Misraimovog sina Kaptora takođe moglo da se transformiše u Kartli ili Kartlos.

Gruzini sami sebe zovu Kartveli, pa tako i njihova jezička grupa nosi naziv po njihovom praocu - kartvelijanska jezička grupa.

IZGLED DINARACA

Kada uporedimo izgled dinaraca kod nas u Hercegovini i Crnoj Gori (gde su najzastupljeniji), sa izgledom dinaraca na Kavkazu, ili u Pakistanu (gde je on po mapi HLA-B5 takođe veoma zastupljen), tada primećujemo njihovu neverovatnu međusobnu sličnost.

214

Page 215: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Kada grčki istoričar Herodot u V veku pre n.e. opisuje izgled tadašnjih Gruzina (Kolhida), tada za njih kaže:

"Nema nikakve sumnje da Kolhidi pripadaju egipatskoj rasi. Pre nego što sam čuo bilo kakvo pominjanje te činjenice od drugih, to sam i sam primetio. ... Moji sopstveni zaključci zasnivali su se kao prvo na činjenici da su imali crnu kožu i kovrdžavu kosu ..." (Istorija II)

Pomenuti opis odgovara opisu dinaraca iz "Opšte antropologije":

215

Page 216: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

"Dinaridi su rašireni na Balkanu. Odlikuju se visim stasom (172-176), kratkom, pozadi kao odsečenom lobanjom, mrkih očiju i kose, koja je često nakudrana ili upravo kudrasta; boja kože je unekoliko mrka kao da bi očito bila od sunca spaljena." (Božo Škerlj, 70)

Kako je zastupljen i u centralnoj Evropi, Adolf Hitler ga je konstatovao kao problem Arijevske rase u Nemačkoj:

"Na nesreću Nemačka nacija nije osnovana na čistom rasnom tipu ... Pored nordijskog tipa pronašli smo istočno-evropski tip, pored istočnog tu je i dinarski, a zapadni tip integriše oba, kao i hibride koji su se pojavili. To je smrtna provalija za nas." (Hitler, 1939, Mein Kampf. London : Hurst & Blackett)

Antropolog Čarls S. Kun piše o dinarcima - Indijancima, za šta ima osnova po mapi HLA-B1.

GOVOR I KARAKTER DINARACA

Izvorna jezička grupa kojom su nekada govorili svi dinarci je svakako današnja kartvelijanska jezička grupa na Kavkazu, kojoj pripadaju Gruzini, Mingreliani, Lazi i Svani, a koji su svi zastupljeni na području Gruzije i njene bliže okoline. Iako dinarci Balkana žive hiljadama godina razdvojeni od svoje braće na Kavkazu, iako čak govore jezicima indoevropske jezičke grupe, oni su sačuvali sličnost u govoru, koja je možda najviše izraz njihovih zajedničkih karakternih crta.

Njihov gorštački karakter - izraz gordosti i buntovnosti se primećuje u odsečnom izgovoru koji dinarskom govoru daje određenu notu

216

Page 217: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

dinamičkog akcenta. Odsečnost govora se može primetiti po velikom broju konsonanata u rečima njihovog gruzijskog jezika (na primer, reč "ljuštim" se kaže "vprtskvni"), i po samoj glasovnoj strukturi njihovih reči: brat "dzma", sestra "da", kosa "tma", nizak "patara", malo "tsota", veliko "didi", majka "deda", otac "mama", sin "švili", itd. U govoru dinaraca na Balkanu (koji govore hrvatski i srpski) dolazi do izvesnog skraćivanja vokala i potpunog gubljenja indoevropskih diftonga da bi se izrazio njihov odsečni karakter (na primer, indoevropski koren "*roupa" se transformiše u "rupa"). Po pomenutoj odsečnosti jezik gruzijskih Laza pokazuje posebnu sličnost sa dijalektima dinaraca u Crnoj Gori. Narodna muzika obe populacije ima toliko istih elemenata da se često ne može razlikovati osim po jeziku kojim se peva.

Sličnost između Gruzina i onog našeg dela stanovništva koje je dinarskog porekla (Crna Gora, Hercegovina, zapadna Srbija, ...) je očigledna ne samo u fizičkom izgledu, već i u zajedničkom psihološkom tipu dinaraca, koji karakteriše gordost i buntovnost, te nesposobnost da se trpi nepravda. Mnogi narodi uopšte nemaju epiku, ali Gruzini je, kao i mi, imaju veoma izraženu. Za epiku je potrebno da populacija ima motive iz kojih će da je formira i održava.

Naš čuveni antropolog Jovan Cvijić piše o dinarcima sledeće:

"Ljudi dinarskog tipa su često neobuzdane prirode i ne mogu lako da podnesu čak i sitne nepravde. ... Česti su slučajevi da se dinarski ljudi odluče na krajnja rešenja, bez ozbira na interes, na korist i na "praktičnost", svesni da im je život u opasnosti ili da će im ostati crn i upropašten. ... Na ljude dinarskog tipa najviše uticaja imaju vođe u čijem ponašanju ima nečega tajanstvenog ili mu oni to pripisuju." (I.Andrić, J.Cvijić, Psihološki tipovi Balkana)

Kako dinarski tip odlikuje buntovnost prema autoritetima, on može da ih trpi pred svojom savešću samo ako uspe da ih idealizuje, i zato je neophodno da prema njima formira kult, a da kritičko preispitivanje validnosti poverenja svog autoriteta proglasi tabuom. Zato je u dinarskoj

217

Page 218: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

svesti uspešan samo onaj autoritet vlasti koji iza sebe ima idelogiju (ili religiju) koja će ispuniti neophodnu funkciju njegove autoritarne svesti.

Zapazimo duh gruzijske književnosti, u svetlu Cvijićevih konstatacija, na osnovu opisa iz Enciklopedije leksikografskog zavoda:

"Književnost gruzijskog naroda vrlo je stara; njeni počeci padaju u drugi milenijum pre nove ere, o njoj nam govore i antički autori. Lik nepokornog Amiranija, prikovanog za kavkasku stenu, pandam je helenskom Prometeju.

U srednjem veku nastao je epos "Eteriani", poema o ljubavi pastirice i princa, njihovoj uzajamnoj vernosti i borbi sa zlim duhom. U narodnoj predaji govori se i o borbi gruzijskog seljaka protiv feudalne gospode; poznate su poeme "Istrebljenje knezova "Arešidze" i "Pesma o Arsenu". U prvoj polovini IV veka Gruzija prihvata hrišćanstvo. ... Od hagiografskih dela najpoznatija su: "Mučeništvo Šušani-kija" (V vek), "Mučeništvo Evstafija Mčetelija" (VI vek), Mučeništvo Abo Tbilelija (VIII vek) i druge. ... Gruzijska kultura pretrpela je velike štete od mongolske najezde i porobljavanja (DŽIII-DŽVI vek), od provale Persijanaca i Turaka, feudalnih raspri, nastalih kao posledica raspada jake i centralizovane monarhije. Tek u DŽVI veku dolazi do obnove kulturnog života; gruzijski pesnici slave junaštvo, čast, slobodu, u književnosti preovlađuju patriotski motivi. ...

Pesnik David Guramišvili (1705- 1792), koji je prošao mnoga ratišta, peva o borbama Gruzijaca, o najezdi neprijatelja, slavi lepotu pejsaža i afirmira mladenačke želje, nade i polet. Njegova poema "Nevolje Gruzije" govori o gruzijskim patnjama; to je apologija gorštačkog ponosa i vitalnosti. Nove vidokruge gruzijskoj literaturi otvara pesnik Nikoloz Baratašvili (1817-1845). Njegova poezija, obojena tugom, pesimizmom i osećajem samoće, najviši je domet gruzijskog romantizma, tako da je dobio nadimak "gruzijskog Bajrona". Najznačajnije mu je delo "Sudbina Gruzije". ...

218

Page 219: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Pesnik Galaktion Tabidže unosi u poeziju sumorna raspoloženja, a grupa gruzijskih simbolista stoji pod jakim uticajem evropskog i ruskog simbolizma." (Enciklopedija leksikografskog zavoda, II, str. 634-635)

Još jedan zajednički psihološki momenat za dinarce Balkana i dinarce Gruzije nalazimo u njihovoj izraženoj upotrebi augmentativa. Razlozi za augmentative su isključivo psihološke prirode: gordoj ljudskoj prirodi je teško da se ponizi otvorenim izražavanjem i prihvatanjem dobrote kroz nežnost i tepanje. Augmentativi čak dobijaju funkciju deminutiva, pa možemo čuti kako dinarac tepa malom detetu sa "barabo, konjino, derište, magarče" i to iz najboljih namera.

Dinarac je u ovom slučaju suprotan mongolskom tipu, koji učestalo koristi deminutive, i koji voli da tepa čak i starijim osobama, a posebno je raznežljiv prema deci. Mirkec u Hrvatskom Zagorju je Mirčeta kod Crnogoraca. Alpski tip će reći "Zaspao je ko janje!" dok će dinarac da to isto kaže "Zaspao je ko zaklan!". Karakter svake populacije se vidi i u jeziku te populacije.

ZASTUPLJENOST HLA-A,B BLOKOVA GENA U JUGOSLAVIJI

Objašnjenje: Indoevropljani A1B8, Ugrofinci A3B7, Dinarci A2B5, Zapadni mediteranci A2B18, Istočni mediteranci A2B35, Atlantski mediteranci A19B12, Sinidi (Kinezi) A19B13, Semićani A9B27, Turci A10B16, Mongoli A11B67. Mešavina: Tatari A10B18.

RASNI TIPOVI I NJIHOV KARAKTER

Različiti Nojevi potomci su padali u različite grehe i te grešne sklonosti zatim prenosili na svoje potomstvo. Već smo čitali o Hamovom prokletstvu koje prati njegovo potomstvo. Zbog nasleđene sklonosti ka međusobnom nepoštovanju, Hamovi potomci jako teško mogu da se organizuju između sebe, pa to koriste prilično razumni Jafetovi potomci i često na taj način vladaju nad nesložnim Hamovcima. Otuda je većina Hamovaca izgubila svoje jezike, potpala pod vlast Jafetovaca, a svoje

219

Page 220: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

države je uspela da oformi tek pod jakim uplivom Jafetovaca ili Semićana. Zaista se kroz čitavu istoriju ispunjavaju reči Nojevog prokletstva:

"A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je učinio mlađi sin. I reče: Proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braće svoje! I još reče: Blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga! Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovim, a Hanan da im bude sluga!" (1.Mojsijeva 9,22-27)

Prokletstvo ropstva kroz koje prolaze Hamovci kroz istoriju je možda najbolji lek za njihovo nepokorno srce, ali ni Jafetovi potomci ne oskudevaju u svojim iskušenjima, iako su ona nešto drugačija.

Između Jafetovaca i Hamovaca se može primetiti velika razlika u tome što su prvi okrenuti ka sebi, a drugi ka spolja. Iskušenje duhovnog nezadovoljstva se manifestuje prema toj razlici. Jafetovci su skloni da traže sreću koju nemaju (pa su zato više skloni sebičnosti), dok su Hamovci više skloni da daju ono što imaju, da izražavaju svoju unutrašnju nesreću (pa su zato skloni da se svađaju, gneve, itd). Ta razlika se može lepo primetiti u muzici. Dok Jafetovci više vole muziku koja opija prijatnim osećanjima, Hamovci više vole muziku koja služi za psihičko pražnjenje (izražen ritam). Unutar raznih grana Simovih, Hamovih i Jafetovih potomaka takođe postoje razlike.

Kako se razlikuju iskušenja, razlikuju se i prokletstva zbog greha koja su primerena slučajevima, i u svojoj supštini otkrivaju Božju milost prema onima koje Bog želi da urazumi i osvedoči o potrebu za duhovnim spasenjem i reformacijom srca i karaktera.

Na primer, dok dinarci imaju iskušenje da ne mogu da trpe nepravdu, alpski tip ima iskušenje da se iz staha odriče načela pravde pod pritiskom. Prvome nedostaje krotost i poniznost, a drugome hrabrost i čvrstina karaktera. Zato je i Božja pedagogija za svakog od njih drugačija.

220

Page 221: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Bog dozvoljava da dinarski tip ima iskušenja sa vlastima, da bi tako mogao da pobedi iskušenje buntovnosti i nepoštovanja prema njima, dok alpskom tipu takva nevolja uopšte ne bi bila nikakvo iskušenje, jer on nema sklonost da se buni protiv autoriteta, štaviše, njemu autoriteti odgovaraju. On je sklon da svoju odgovornost poklanja autoritetima koji onda misle umesto njega. Zato Bog sa njime postupa na sasvim drugi način nego sa dinarcima. On dozvoljava da ga upravo ti autoriteti pritiskaju da ide protiv sopstvene savesti i da čini nepravdu. To je zapravo idealna prilika da on pobedi svoju slabost, ili da još dublje padne u greh, kao što je i dinarcima nepravda koju trpe, iskušenje da pobede svoju slabost i postanu krotki, ili da nezrelim reagovanjem i oni padnu u greh.

RASNI TIPOVI I RASIZAM

Bez obzira na iskušenja njegove sopstvene prirode i na okolnosti koje tu prirodu provociraju, čovek je čovek upravo zato što je biće sposobno da umom ostvari slobodu svoje volje i da postupa odgovorno i nezavisno od iskušenja sopstvene prirode i životnih okolnosti. Rasizam uzdiže plemenitu prirodu jednog rasnog tipa nad ostalima, nesvestan da time samog čoveka ponižava na nivo neodgovorne životinje. Ako je čovekova čovečnost utemeljena ne na njegovoj svesnoj i odgovornoj akciji volje, već na nasleđenoj prirodi, to znači da se čoveku oduzima sloboda uma da shvati iskušenje u kojem se nalazi, sloboda volje da se iskušenju odupre, i savest koja ga čini odgovornom za sopstvene postupke. Jednom rečju, rasizam oduzima iz čovekovih ruku odgovornost čovečnosti i prebacuje je na njegovu biološku prirodu.

GREH OSPORAVA TEORIJU O PRIRODNOJ SELEKCIJI I EVOLUCIJI

IZMEĐU SEBIČNOG I DOBROG, IRACIONALNOG I SVRHOVITOG

U popularnoj TV emisiji za decu "Kocka, kocka, kockica", voditelj Branko je pred decu izneo čokoladu i peršun. Zatim je opširno objasnio zbog čega sve čokolada nije zdrava i zašto je peršun veoma zdrav.

221

Page 222: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Potom je rekao: "Ja, deco, ne znam šta ćete vi, ali ja znam šta ću da uzmem. Ja ću da uzmem peršun!" Potom je uzeo i pojeo pregršt peršuna.

Reakcija dece je bila raznolika. Par njih je hrabro i radosno, bez premišljanja uzelo peršun. Nekoliko je pak uzelo peršun ali sa očiglednim nezadovoljstvom zbog želje da radije uzmu čokoladu. Nekolicina je uzela čokoladu ali takođe nezadovoljno, sa grižom savesti što uzimaju ono što znaju da nije zdravo. A nekolicina njih je uzela čokoladu bez ikakvog vidljivog konflikta sa svojom savešću, kao da nisu slušali predavanje o nezdravosti čokolade.

U ovom "eksperimentu" prepoznajemo sukob koji postoji između sebičnih motiva ljudske prirode i motiva prave ljubavi. Najteže je onima koji pokušavaju da budu "umereni", koji prave "kompromis" između oba životna principa. Oni su sa jedne strane pod pritiskom glasa zdravog razuma, a sa druge strane pod pritiskom svojih sebičnih poriva. Osećaj da nisu sebično iskoristili sve blagodati sebičnog života sukobljava se sa osudom savesti da ne postupaju ispravno i razumno.

Kada se pokoravamo sebičnim principima, nama je važnije kako se osećamo, nego da li je to što radimo dobro, pa ćemo tako biti skloni da radije izaberemo onu hranu koja je ukusna, nego onu koja je zdrava. U svim svojim svakodnevnim aktivnostima nama je takođe važnije pitanje kako se osećamo dok nešto radimo, nego da li je to što radimo zaista dobro za našu egzistenciju.

Nameće nam se pitanje, otkuda u čovekovoj prirodi motivi koji su nesvrhoviti njegovoj egzistenciji?

Neki smatraju da je čovek tako genetski isprogramiran da je ono što mu izaziva prijatna osećanja (u prirodnim uslovima) istovremeno i ono što je za njega zdravo, te tako opravdavaju sebičnost kao nešto prirodno i potrebno. Međutim, da je to zaista tako, onda čovek nikada ne bi dobio razum da sam na sebe preuzme odgovornost za izbor onoga šta je dobro,

222

Page 223: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

već bi se zaustavio na svojoj determinisanosti. Ako je gladan, ubrao bi plod koji je ukusan. Ne bi imao potrebe da razumno preispituje njegovu ispravnost, već bi se prepustio da ga rukovode njegova osećanja i osećaji.

Prirodan ukus osnovne sirovine od koje se pravi čokolada - kakao, veoma je neprijatan zbog skupa otrovnih supstanci, koje imaju gorak ukus. Dakle, u prirodnim uslovima čovek nikada ne bi konzumirao kakao.

No, da li je neophodno da čovek bude pokrenut sebičnim motivima da bi između ukusnog i neukusnog izabrao ukusnu hranu? Ne! Da bi izabrao ukusnu hranu dovoljno je što ima osećaj ukusnog i neukusnog. Da li čovek treba da bude proždrljiv da ne bi umro od gladi? Ne! Dovoljno je da ima osećaj gladi da bi potražio hranu i da bi je pojeo. Osećaji i osećanja postoje zato da bi skrenuli pažnju našeg uma na naše ili tuđe potrebe, a da li će naša reakcija na te osećaje i osećanja da bude iracionalna ili svrhovita (sebična ili dobra), to je sasvim drugo pitanje.

ŠTA NAM OTKRIVA POSTOJANJE RAZUMA?

Razum nam pruža slobodu od onoga što samo na prvi pogled izgleda dobro, ali i od naizgled bezizlaznih situacija, i tako nas uzdiže iznad ograničenosti postojećim iskustvom.

Upotreba razuma nam pruža veću slobodu u zadovoljavanju naših stvarnih egzistencijalnih potreba, ali samo u slučaju da je naš razum pokrenut motivom nesebične ljubavi.

Postojanje razuma kod čoveka pokrenutog sebičnošću osporava teoriju o prirodnoj selekciji i evoluciji, jer će razum u funkciji sebičnih motiva još više da ga odvoji od njegovih egzistencijalnih potreba. Čovek će jednostavno da napravi prečicu ka svojim sebičnim zadovoljstvima, tako što će da sve svoje intelektualne i fizičke moći da zloupotrebi u cilju zadovoljenja sebičnosti, a na štetu stvarnih egzistencijalnih potreba.

223

Page 224: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Na primer, čovek će da uzme duvan, drogu ili alkohol da bi se osećao lepo, i time će upravo da ugrozi svoji egzistenciju. Što se tiče primera sa čokoladom, čovek će u kakao dodati šećer da bi smanjio prirodnu gorčinu njegovih otrovnih supstanci, te da bi mogao tako nezdravog da ga konzumira.

Interesantno je da se životinje koje imaju mnogo manje razvijen razum od čoveka, ponašaju mnogo razumnije. Na primer, grupa pacova koja na raspolaganju ima veoma ukusnu i mirisnu hranu ali sa smrtonosnim otrovom, sačekaće da vidi posledice te hrane na jednom od svojih "dobrovoljaca". Ukoliko "dobrovoljac" ugine, ostali pacovi će razumski da zaobilaze tu hranu, bez obzira na njen veoma privlačan ukus i miris. U istoj situaciji, čovek u najvećem broju slučaja postupa nerazumno. On izabira upotrebu nezdrave i neumerene ishrane, konuzmiranje alkohola, duvana i droge iako mu je razumno poznat njihov fatalni učinak.

Često se tvrdi da kada bi ljudi imali svest o posledicama svog postupanja, da bi tada sasvim drugačije postupali. Međutim, praksa nam pokazuje da svest čoveka o posledicama njegovog pogrešnog postupanja nema očekivano povratno delovanje na njegove postupke. Ljudi znaju da pušenje nije zdravo, pa opet puše. Tek kada posledice greha ugroze čovekovu egzistenciju do te mere da je i samo zadovoljavanje njegove sebičnosti dovedeno u pitanje, tada će čovek pokušati da koriguje svoje ponašanje, ali najčešće tako što će primeniti simptomatska rešenja koja ne zahtevaju da se on odrekne svog sebičnog poriva u svojoj suštini.

Sve ovo nas suočava se veoma važnom činjenicom:

Ako ne bi postojala mogućnost da razum bude pokrenut pravom nesebičnom ljubavlju, tada on ne bi imao smisla da postoji, jer bi imao samo negativnu funkciju, a samim tim on nikada ne bi ni nastao.

Tako nam postojanje razuma ukazuje na to da je on stvoren da funkcioniše pokrenut isključivo motivom prave nesebične ljubavi, što nam ukazuje na postojanje same prave nesebične ljubavi. Tek tada razum

224

Page 225: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

ima svoju ispravnu svrhu da navede čoveka da čini ono što će proizvesti da on BUDE dobro, a ne ono što će proizvesti da se on samo OSEĆA dobro.

GREŠNI MOTIVI NISU SVRHOVITI EGZISTENCIJI JEDINKE I VRSTE

Očigledno je da glavni problem opstanka ljudske civilizacije nije u nedostatku samog razuma i sposobnosti, već u nedostatku zdravih motiva koji bi njegov razum učinili zdravim i upotrebu ljudskih sposobnosti svrhovitim njegovoj egzistenciji.

Iako nekada deluje kao veoma zabrinut za svoju egzistenciju, čovek puši, pije ili nekim drugim svojim postupcima pokazuje da mu do egzistencije zaista nije stalo. On je spreman da žrtvuje i svoje zdravlje i svoju egzistenciju radi užitka.

Proždrljiv čovek će žrtvovati svoj želudac radi hrane, kao što će samoljubiv čovek biti sklon da izvrši samoubistvo zbog povređene sujete. Nacionalista će žrtvovati naciju radi svojih nacionalnih vrednosti, kao da čovek postoji radi svojih vrednosti, a ne one zbog njega. Kako nas prirodni motivi pokreću sebičnom ljubavlju, koja uvek traži razlog zbog koga volimo, bićemo skloni da žrtvujemo i sam objekat ljubavi radi razloga zbog koga ga volimo.

Dok je god pokrenut grešnim motivima, umesto motivom prave ljubavi, čovek i na prijatna i na neprijatna osećanja reaguje iracionalnim motivima: na osećanje radosti reaguje sebičnošću umesto zahvalnošću, na osećanje straha reaguje kukavičlukom umesto hrabrošću, na osećanje gneva reaguje mržnjom umesto krotošću, a na osećanje tuge reaguje zabrinutošću umesto starateljstvom.

Vidimo kako prirodni motivi navode čoveka da se ponaša nesvrsishodno svojim stvarnim interesima, te vidimo kako time čovekovi motivi ponašanja opovrgavaju teoriju o prirodnoj selekciji i evoluciji. Prirodna

225

Page 226: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

selekcija nikada ne bi ostavila u životu jedinke koje su pokrenute motivima nesvrsishodnim njihovoj egzistenciji. Drugim rečima, da je princip prirodne selekcije i evolucije zaista formirao osobine vrste, čovek nikada ne bi postao grešan.

Na osnovu ovog razmatranja možemo zaključiti da su grešni motivi ponašanja takođe i patološki motivi ponašanja, jer navode čoveka da se ponaša nesvrsishodno svojim i tuđim egzistencijalnim potrebama.

DA LI JE PITANJE "ŠTA JE GREH" RELATIVNO PITANJE?

Da li posle svega možemo reći da je pitanje greha relativno pitanje?

O relativnosti greha najčešće govore osobe koje su same pokrenute grehom tj. iracionalnim motivima a nikada one koje pokreće nesebična ljubav. Onaj ko nije pokrenut nesebičnom ljubavlju često nije u stanju ni razumom da shvati razliku između dobrog i lošeg, jer bi ga sposobnost da razlikuje dobro od zla, svrsishodno od iracionalnog, ukorila i za njegovo sopstveno iracionalno (grešno) ponašanje. Da bi umirio svoju savest, on obezvređuje princip dobrog tumačeći ga principima svog iskvarenog srca, te formira shvatanje da je pitanje dobra i zla relativno ili da prava dobrota uopšte ne postoji.

Biblijsku definiciju ljubavi i greha koju nam pruža Božji moralni zakon (Deset zapovesti) takav čovek nije u stanju da shvati. On u Zakonu vidi samo slepo slovo a ne razume njegov duh (smisao), pa mu se čini da su Deset zapovesti samo jedan od mnogih kodeksa ponašanja kakvi odlikuju razne druge religije i ideologije.

Za razliku od ljudskih kodeksa ponašanja, otkrivenje Božjeg moralnog zakona se bavi pobudama ljudskog srca a ne samom formom ponašanja. Božji zakon neće direktno svojim slovom da ukori jedenje čokolade, ali će zato jasno ukoriti odsustvo ljubavi i proždrljivost koji čoveka navode da se hrani nezdravo. Kada bi se zakon zaustavio na ukoravanju same

226

Page 227: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

forme, on ne bi čoveka naveo da reši problem u svom korenu reformom svojih grešnih motiva.

Oni koji zanemaruju značaj i funkciju Božjeg moralnog zakona, nisu u stanju da se pokaju za sam greh, već se kaju samo za njegove neprijatne simptome u ponašanju i osećanjima. Kako sam uzrok grešenja - grešan motiv - nije ukoren zahtevima Božjeg zakona, niti iskorenjen Božjim planom spasenja, oni i dalje nastavljaju da greše.

ZAŠTO BI IKO IZABRAO NESVRHOVITE PRINCIPE ŽIVLJENJA?

Na kraju ovog razmišljanja nameće nam se jedno važno pitanje:

Zašto bi čovek ikada izabrao princip greha kada je on nesvrhovit njegovoj sopstvenoj egzistenciji?

Zato što je to jedino čime on može biti pokrenut ako želi da nađe sreću NEZAVISNO od Boga. Prema tome, koren svakog greha je u oholosti - potpuno iracionalnoj nezavisnosti:

Grešnik svesno ili nesvesno govori: "Nema veze što je to nemoguće postići bez Boga, ali ja to ipak hoću Sam!"

Kada bi biljka pokušala da pronađe energiju za život u sebi, i zato počela da svoje listove uvija k sebi, vrlo brzo bi uvenula. Njena jedina nada je da svoje listove drži stalno otvorene ka Suncu. Tako je i sa nama. Naša jedina nada je da gledamo u Onoga koji je "Videlo istinito koje obasjava svakoga čoveka koji dolazi na svet". (Jovan 1,9)

Ukoliko se, pak, uzdamo u sebe, suočićemo se sa tri nerešiva životna problema: ograničenim idealima, odsustvom prave želje za spasenjem i nesposobnošću da ga ostvarimo.

NE ZNAMO šta je potrebno da uradimo da bismo ostvarili istinsku sreću i ljubav u svom srcu i životu, zato što su naši ideali ograničeni našim

227

Page 228: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

iskustvom, pa nemamo mogućnosti da ostvarimo novo i veće iskustvo. Iz iskustva greha prava ljubav nam deluje strano i dosadno.

"Telesni čovek ne razume šta je od Duha Božjega; jer mu se čini ludost i ne može da razume, jer treba duhovno da se razgleda." (1.Korinćanima 2,14)

Naši kriterijumi ispravnog su izopačeni zajedno sa našom prirodom, te smo zato najčešće zadovoljni sobom i svojom pravednošću. Samo Onaj koji je zaista ljubav može da nam otkrije karakter prave nesebične ljubavi i da nas tako učini svesnim naše velike potrebe.

NE ŽELIMO spasenje. Nama je stalo da uklonimo posledice greha (neprijatna osećanja, bolest, stradanje, smrt) zato što smo pokrenuti sebičnošću, ali nam nije stalo do stvarnog spasenja, jer, kao što smo ranije videli, mi nemamo prave ljubavi prema sebi.

"Ni jednoga nema pravedna, ni jednoga nema razumna, i ni jednoga koji traži Boga." (Rim. 3,10-11)

U sebi nikada nećemo naći pravih motiva da izađemo iz stanja u kome se nalazimo. Samo Bog svojim Svetim Duhom može u nama začeti delo spasenja. I ako na taj poziv odgovorimo, Bog će odgovoriti na čežnju koju je Sam pokrenuo u našoj duši. Upoznajući veličanstveni Božji karakter u nama će se javiti želja da na otkrivenu Božju ljubav odgovorimo takođe ljubavlju i tu se nalaze jedini zdravi motivi života.

NE MOŽEMO sami da pomognemo sebi. Mi možemo da svojom voljom utičemo na naše ponašanje i osećanja, ali nemamo moći da promenimo pobude naših srca: "Može li Etiopljanin promeniti kožu svoju ili ris šare svoje? Možete li vi činiti dobro naučivši se činiti zlo?" (Jer. 13,23) Mi nemamo moći da promenimo naša srca (pobude koje nas pokreću), niti da se iskupimo za svoje grehe. Ako se uzdamo u sebe, umorićemo se i razočarati, zato što sami nikada nećemo moći da oprostimo svoje grehe

228

Page 229: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

(ni sebi, ni drugima). Samo Bog može da učini čudo dobrote u našem srcu i životu. On nas poziva k sebi i kaže:

"Rasuću kao oblak prestupe tvoje, i grehe tvoje kao maglu; vrati se k meni, jer sam te izbavio." (Isaija 44,22)

Kako je odvojen od Boga čovek postao duhovno prazan, suštinski duboko nezadovoljen, on sada mora tu prazninu da popunjava sam. Ali, to je nemoguće. On sam može jedino da UGUŠUJE svest o toj praznini i zato je opterećen određenim osećanjima kojima se "drogira" ne bi li zaboravio na svoju odvojenost od Boga, na svoj unutrašnji duhovni problem.

Sasvim je svejedno da li je čovek opterećen osećanjima koja izaziva putem telesnih zadovoljstava, upotrebom droge, zloupotrebom muzike, meditacijom ili fanatičnom religijom.

Kako je sada pokrenut pokušajima da se sam zadovolji, čovek nema vremena ni za šta drugo, pa mu traženje sreće postaje smisao života, nasuprot davanju sreće - nesebične ljubavi, što bi mu bio princip života da je u zajednici sa Bogom. Dakle, dokle god je opterećen takozvanim psihološkim potrebama, koja su nuspojava nezadovoljenja njegovih duhovnih potreba, čovek nema ni vremena ni volje da voli, ni sebe ni drugoga i njegovo ponašanje je zbog toga iracionalno. Jednostavno, opterećen čovek ne može da voli.

NAJVAŽNIJE PITANJE

Mnogi polaze od pogrešnog životnog načela postavljajući pitanje:

"Ko sam ja?

Odakle sam?

Kuda idem?

229

Page 230: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Zašto postojim?"

Međutim, prvo pitanje koje se čoveku nametnulo kada je izašao iz ruke svoga Stvoritelja bilo je upućeno prvom licu koje je tada ugledao. Pošto je stvoren, Adam nije ugledao sebe u ogledalu i pitao se: "Ko sam ja? Odakle sam? Kuda idem? Zašto postojim?"

Pogledajmo biblijski izveštaj o osobama koje su postavljale to pitanje:

Pitanje "Ko sam ja?" (2.Mojsijeva 3,11) postavio je Mojsije kada ga je Bog pozvao da izbavi Izrailj iz Egipatskog ropstva. Mojsije se uplašio svog životnog zadatka zato što je pošao od pogrešnog pitanja. Svojim odgovorom Bog je pokazao da, kada je On tu, pitanje "Ko sam ja?" nije od značaja:

"A Bog mu reče: Ja ću biti s tobom," (2.Mojsijeva 3,12)

Nije važno ko smo i kakvi smo mi, već kakav je naš Gospod. Zašto ograničavati sebe sobom i svojim slabostima, kada nam na raspolaganju stoje Božja milost i Njegova snaga?! Bog govori svakom srcu koje oseća svoju slabost:

"Dosta ti je moja blagodat; jer se moja sila u slabosti pokazuje sasvim." (2.Korinćanima12,9)

"Tvoja snaga nije u mnoštvu, niti moć tvoja u silnicima, nego si ti Bog poniznih, pomoćnik si malenih, potpora slabih, utočište napuštenih, spasitelj očajnih." (Jd.9,11)

Kada izgubimo poverenje u sebe, podignimo pogled gore. Kada dozvolimo Bogu da naša slabost postane Njegova snaga, tada ćemo zajedno sa apostolom Pavlom reći:

230

Page 231: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

"Zato sam dobre volje u slabostima, u ruženju, u nevoljama, u gonjenjima, u tugama za Hrista; jer kada sam slab onda sam silan." (2.Korinćanima 12,10)

Zato najvažnije pitanje glasi:

"Ko si Ti, Gospode?" (Dela 9,5)

To pitanje je postavio budući apostol Pavle na prekretnici svoga života.

Strpljivi i milostivi Bog mu je odgovorio:

"Ja sam Onaj kojega ti goniš!" (Dela 9,5)

U odgovoru na najvažnije životno pitanje budući apostol je sa užasom shvatio sebe, svoju buntovnost i neprijateljstvo svoje prirode prema Bogu. Ali ni to što je sebe prepoznao kao Božjeg neprijatelja nije značilo kraj njegovog života, već upravo njegov novi početak.

Poznanje odgovora na pitanje "Ko je Bog?" znači život:

"A ovo je život večni da poznaju Tebe jedinoga istinitoga Boga, i koga si poslao Isusa Hrista." (Jovan 17,3)

Razni ljudi, idući svojim putevima, pokušavaju da spoznaju i ostvare različite božanske atribute; Njegovu svemoć i Njegovo sveznanje. Za razliku od prvih koji pokušavaju da Boga "izmere" drugi pokušavaju da Boga osete, i zato primenjuju različite tehnike i sisteme; meditaciju, slike i kipove. Međutim, ono poznanje Boga koje je za čoveka spasonosno je poznanje Božjeg karaktera (Njegove prave ljubavi) putem razuma (1.Jovan. 5,20).

Bog se spoznaje razumom, izabira voljom, oseća osećanjima, a živi srcem (motivom ljubavi). Međutim, mnogi pokušavaju da Boga spoznaju osećanjima (idolatrija), da ga izaberu svojim grešnim srcem (što je

231

Page 232: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

nemoguće pa ih vodi u fanatizam), a da ga žive voljom (formalizam). A razum koriste samo da bi opravdali ceo pogrešan sistem vere.

Zašto nije moguće Boga spoznati kroz sama osećanja (slike, kipove, meditaciju)? Zato što nam samo osećanje ne može otkriti ničiji karakter. Mi se možemo u osobu zaljubiti na osnovu njenog izgleda i zato se posle gorko kajati, jer spoznati osobu na nivou osećanja nije isto što spoznati i njen karakter.

Šta znači poznavati Boga?

"Branio je pravo siromaha i jadnika ...

Zar ne znači to Mene poznavati?" (Jeremija 22,16)

Kada se Mojsije molio "pokaži mi put svoj da te poznam" i "pokaži mi slavu svoju" (2.Mojsijeva 33,13.18), u uslišenju molitve Bog nije Mojsija doveo u stanje nirvane, niti ga je zasenio senzacionalnim naučnim saznanjima, već mu je jednostavno otkrio svoj karakter:

"Jer prolazeći Gospod ispred njega vikaše: Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnev i obilan milosrđem i istinom. Koji čuva milost tisućama, prašta bezakonja i nepravde i grehe, koji ne pravda krivoga, i pohodi grehe otačke na sinovima i na unucima do trećega i četvrtoga kolena." (2.Mojsijeva 34,6-7)

Umesto da se bave Božjim karakterom, mnogi se bave sobom i svojim karakterom; šta su i kada dobro učinili, itd. Oni postavljaju pogrešno pitanje: "Ko sam ja?"

Od takvog pitanja je pošao i apostol Petar, kada se pred Hristovo raspeće zakleo svom Učitelju:

"Da bih znao s tobom i umreti neću te se odreći." (Marko 14,31)

232

Page 233: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

Petar je iskreno mislio da će ostati veran u času najvećeg iskušenja. Ali, on je svoju sigurnost zasnivao na poverenju u sopstvenu silu, umesto na zavisnosti od Božje sile. On je pošao od pitanja "Ko sam ja i kakva je snaga moga karaktera?", te se zato svog Učitelja, iste noći, tri puta odrekao.

Sigurnost negrešenja ne treba da tražimo u sebi, u poverenju u karakter svoje ljubavi prema Bogu, već tu sigurnost treba da zasnivamo na poverenju u Boga, u karakter Njegove ljubavi prema nama, da će nas On sačuvati da ne grešimo.

Mnogi nemaju neophodno poverenje u Boga zato što ne hode ponizno pred Njim. Glas njihovih sebičnih želja, strahova i sumnji, u njihovom umu nadjačava glas Božji. U molitvi se rečima obraćaju Bogu a zapravo pitaju sebe, svoje srce i svoja osećanja. Zato Bog ne može da ih svojim mudrim savetom sačuva od zablude i propasti onih koji hode stazama greha.

Obmana lažne religije teži da ostvari iskustvo kome otvoreno streme zastupnici meditacije:

"U molitvi osećamo da nemamo ništa, a Bog ima sve. ... Osećamo pri molitvi da je Bog visoko gore, dok smo mi duboko dole. Vidimo ponor koji zjapi između Njegovog i našeg bića. Gledamo gore ka Njemu i plačemo za Njim, ali ne znamo kada će i u kojoj meri On ispuniti naše molitve. Osećamo se bespomoćni.

U meditaciji, međutim, ne molimo Boga ni za kakvu pomoć, dar ili božansku osobinu; mi jednostavno ulazimo u more Njegove stvarnosti." (Šri Činmoj, "MEDITACIJA" 75)

Zapazimo da kada apostol Pavle opisuje tajnu svojih iskustava sa Bogom, on ne kaže "Snažno sam ga osećao!" već "Znam kome verovah" (2.Timotiju 1,12). Ako razumno poznajemo Njegov karakter, ma kakvo

233

Page 234: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

da je naše trenutno iskustvo ili naša osećanja, mi znamo da je On dostojan našeg uzdanja i poverenja.

Možda mi osećamo da je Bog gore, a mi dole; možda osećamo ponor između Njegovog i našeg lica; možda ne znamo kada će i kako On uslišiti naše molitve, ali nam sve to uopšte nije važno, zato što znamo u Koga verujemo.

"Delo je Njegovo slava i krasota. Delo je te stene savršeno, jer su svi putevi Njegovi pravda; Bog je veran, bez nepravde, pravedan je i istinit." (Psalam 111,3; 5.Mojsijeva 32,4)

Znamo da verujemo u Onoga koji sa svoga prestola sa Neba gore, čuje naš slabašan glas sa Zemlje dole. Znamo da verujemo u Onoga koji je veliki ponor koji zjapi između Božjeg i našeg bića premostio svojim probodenim rukama. Znamo da verujemo u Onoga koji će naše molitve uslišiti u ono vreme i na onaj način kako je to najbolje za nas.

Da bismo stekli poverenje u Boga moramo Ga poznavati. Treba da postavimo pitanje: "Ko si Ti Gospode?" A Onaj kome je "milina sa sinovima ljudskim" (Priče 8,31) poziva nas na spasonosan susret:

"Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Slušajte me koji ste uporna srca, koji ste daleko od pravde. Približih pravdu svoju, nije daleko, i spasenje moje neće odocniti." (Isa.45,20-22;46,12-13)

Postavljajući pitanje Bogu "Ko si Ti?" dobićemo na kraju i odgovor na pitanje "Ko sam ja?".

Starozavetni prorok Zaharija proriče da će Spasitelj za večna vremena zadržati ožiljke od rana na rukama, i kada spaseni budu dolazili i pitali svog Izbavitelja: "Kakve su ti to rane na rukama?" (Zah.13,6) čuće divnu priču o Božjoj ljubavi prema čoveku, o samopožrtvovanoj ljubavi koju je Bog pokazao prema tebi i prema meni, i tada će čuti odgovor:

234

Page 235: Poreklo i degradacija - PROSVETITELJSTVO · Web viewNapisao: Miloš Bogdanović Recenzenti: Dr Svetozar Sinđelić Dr Miloje Rakočević Lektor: Marija Bogdanović Izdavač: Miloš

"Dobih ih u kući prijatelja svojega!" (Zaharija 13,6)

Kada je prvi put stvorio čoveka, Boga to nije stajalo ništa. A da bi nas stvorio nanovo, da bi iskupio naša bezakonja, Njegova pravda je zahtevala da žrtvuje sebe kroz Hrista.

"Pevajte nebesa i veseli se zemljo, jer Gospod uteši svoj narod i na nevoljnike svoje smilova se. Ali Sion reče: Ostavi me Gospod i zaboravi me Gospod! Može li žena zaboraviti porod svoj da se ne smiluje na čedo utrobe svoje? A da bi ga i zaboravila, ja neću zaboraviti tebe.

Gle, na dlanovima sam te izrezao. Zidovi su tvoji jednako predamnom." (Isaija 49,13-16)

"Jer Bog beše u Hristu i svet pomiri sa sobom ne primivši im greha njihovih i metnuvši u nas reč pomirenja." (2.Kor. 5,19)

"Ali je On za naše grehe ranjen, za naše je bezakonje slomljen; kazna koja mir nam daje na Njega pade i ranom Njegovom mi se iscelismo." (Isaija 53,5)

"A za tebe i krv zaveta tvoga izvadiću roblje tvoje iz jame u kojoj nema vode. Vratiće se u grad sužnji puni nade... Spasiće ih Gospod Bog njihov u taj dan kao stado svojega naroda, jer su oni drago kamenje na vencu koje će u zemlji zasjati. Ah, sreće njihove i lepote!" (Zahar. 9,11-17)

Da li zaista znamo odgovor na pitanje

"Ko je Gospod?"

To je naše sudbonosno pitanje!

235