69
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente stručnih studija biotehničkih znanosti) doc. dr. sc. Sanda Rašić Osijek, 2017.

POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

  • Upload
    dolien

  • View
    296

  • Download
    9

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Poljoprivredni fakultet u Osijeku

Skripta

POLJOPRIVREDNA BOTANIKA

(za studente stručnih studija biotehničkih znanosti)

doc. dr. sc. Sanda Rašić

Osijek, 2017.

Page 2: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

SADRŽAJ: str.

1. UVOD 1

2. CITOLOGIJA 2

3. HISTOLOGIJA 12

Tvorna tkiva 12

Trajna tkiva 13

4. GRAĐA VEGETATIVNIH ORGANA 18

Anatomija i morfologija lista 18

Anatomija i morfologija stabljike 21

Anatomija i morfologija korijena 24

5. GRAĐA GENERATIVNIH ORGANA KRITOSJEMENJAČA 27

Morfologija cvijeta i cvati 27

Oprašivanje 30

Oplodnja 31

Sjemenke 32

Plodovi 32

Rasprostranjivanje sjemenki i plodova 33

6. UVOD U SISTEMATIKU BILJA 34

Odabrane porodice podrazreda Magnoliidae i Liliidae 36

7. LITERATURA 65

Page 3: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente
Page 4: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

1

UVOD

Botanika je znanost koja proučava biljke. Naziv dolazi od grčke riječi „botane“ – zelen,

trava, biljka. Botanika, uza zoologiju (znanost o životinjama) i antropologiju (znanost o

čovjeku), čini biologiju (znanost o životu). Sva živa bića imaju mnogo zajedničkih

karakteristika kao što su stanična građa, rast, razvoj, razmnožavanje i kretanje.

Između biljaka i životinja postoje razlike koje su veće ako je stupanj organizacije biljaka i

životinja viši. Kada se ide prema nižim organizacijskim stupnjevima, razlike su sve manje.

Najvažnije su razlike između biljaka i životinja:

biljke životinje

stanice s čvrstom staničnom stijenkom stanice bez stanične stijenke

imaju klorofil nemaju klorofil

autotrofne heterotrofne

izravno se koriste sunčevom energijom koriste se energijom posredno preko biljaka

neograničen rast ograničen rast

ne kreću se lokomotorno kretanje većinom lokomotorno

Biljke imaju velik značaj u prirodi jer su jedini organizmi koji iz jednostavnih anorganskih

spojeva stvaraju složene organske tvari procesom asimilacije. Tim se složenim organskim

tvarima pored biljaka (za svoju ishranu i izgradnju tijela) koriste i životinje i čovjek. Zelene

su biljke proizvođači organske tvari – producenti. Heterotrofne su biljke, životinje i čovjek

potrošači – konzumenti, dok su mikroorganizmi reducenti – razlažu organsku tvar. U prirodi

postoji biološko kruženje tvari u kojemu biljke imaju važnu ulogu. Biljke su značajne za život

čovjeka jer su izvor hrane, krme i sirovina za različite industrije (tekstilnu, drvnu,

farmaceutsku…). Botanika se bavi raznovrsnim pitanjima, stoga se dijeli na više disciplina:

1. morfologija – proučava vanjski izgled biljke

2. anatomija – proučava unutarnju građu biljke

3. citologija – proučava građu stanice

4. histologija – proučava građu tkiva

5. fiziologija – proučava životne procese u biljci

6. sistematika – svrstava biljke u sustave na osnovi srodnosti

7. geobotanika – proučava geografsku rasprostranjenost biljaka na Zemlji.

Page 5: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

2

CITOLOGIJA

Citologija je znanost o stanici. Stanica je elementarni, osnovni dio svakoga živog bića, pa tako

i biljke. Različite su po obliku, građi i funkciji. Veličina stanice može biti od nekoliko µm

(bakterije), pa do više od jednog metra (mliječne cijevi). Prosječna veličina iznosi 10 – 100

µm. Oblik stanice može biti kuglast, ovalan, vretenast i pločast. Dva su osnovna oblika

stanice: parenhimske – imaju sve tri prostorne dimenzije približno jednake, dok

prozenhimske – imaju veću dužinu od širine i na vrhu su ušiljene.

Kod stanice razlikujemo protoplast – živi dio stanice koji se nalazi unutar stanične stijenke i

apoplast – neživi dio stanice (stanična stijenka). Protoplast se sastoji od citoplazme, jezgre s

jezgricama, mitohondrija, plastida, ribosoma, sferosoma, lizosoma i goldžijevog aparata.

Citoplazma je bezbojna, prozirna, viskozna i elastična tvorevina koja ima svojstva tekućine.

Konzistencija joj varira od vodenog sol stanja (90 % vode u aktivnom stanicama) do tvrdoga

gel stanja (spore i sjemenke). U sol stanju čestice se slobodno kreću, a u gel stanju čestice se

povezuju u mrežu. Citoplazma je koloidna otopina gdje je voda disperzno sredstvo ili otapalo,

a koloidi su disperzna faza ili otopljena tvar. Koloidi su hidrofilni – vole vodu i imaju

sposobnost bubrenja. Kod mladih stanica citoplazma zauzima čitav živi sadržaj izvan jezgre, a

kod starih je stanica između stanične stijenke i vakuole. Kako stijenke rastu brže od

protoplasta, one se rastežu te nastaju šupljine koje nazivamo vakuole.

Prema kemijskome sastavu, citoplazma je koloidna smjesa različitih organskih i anorganskih

tvari. Sadrži biogene elemente: C, O, H, N, P, S, K, Ca, Mg, Na i Fe te u tragovima Si, Cl, Cu,

Mo, B. Citoplzma sadrži mnogo vode (60 – 90 %). Vodene biljke mogu sadržavati i do 99 %

vode, dok spore i sjemenke sadrže 5 – 15 %. Voda u stanici vezana je za velike molekule

(imbicijska) ili ulazi u sastav složenih spojeva te sudjeluje u prometu tvari i energije

(konstitucijska). Najviše je ima u vakuolama (stanični sok).

Nakon što voda ispari, ostaje suha tvar citoplazme (organski spojevi, anorganske tvari i

mineralne soli). Najvažniji su organski spojevi: bjelančevine, ugljikohidrati, lipidi i masti.

Bjelančevine čine 50 % suhe tvari citoplazme i u njihov sastav ulazi C, H, O i N. Ovi

elementi grade aminokiseline koje sadrže amino skupinu NH2 (lužnati karakter) i karboksilnu

skupinu COOH (kiseli karakter). Spajanjem aminokiselina peptidnim vezom (CO-NH) uz

gubitak molekule vode nastaju bjelančevine. Bjelančevine se dijele na jednostavne ili proteine

i složene ili proteide. Molekule proteina sastoje se samo od aminokiselina, a proteidi uz

Page 6: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

3

aminokiseline imaju i neku prostetičnu skupinu (fosforna kiselina, nukleinska kiselina, lipidi,

ugljikohidrati i neki metali).

Ugljikohidrati sadrže C, O i H te služe kao pričuvne tvari. Prema složenosti razlikujemo

monosaharide, oligosaharide i polisaharide. Monosaharidi su najjednostavniji ugljikohidrati i

ne mogu se rastaviti na jednostavnije (rastave se do CO2 i H2O). Najčešći monosaharidi su

pentoze i heksoze. Oligosaharidi su složeniji i sastoje se od poznatoga broja međusobno

povezanih molekula monosaharida. U oligosaharide pripada saharoza. Polisaharidi se sastoje

od velikoga i neodređenog broja molekula monosaharida. Najčešći su škrob i celuloza.

Lipidi (masti) su tvari masnoga karaktera, netopljivi su u vodi i služe kao pričuvne tvari.

Molekule lipida su dipolne, a to je svojstvo važno za izgradnju elementarnih membrana ili

biomembrana.

Za život svake biljke važne su i fiziološki aktivne tvari, a to su enzimi, vitamini, biljni

hormoni i fitoncidi.

Enzimi ili fermenti složeni su organski spojevi bjelančevinaste prirode koji djeluju kao

katalizatori – ubrzavaju kemijske reakcije. Molekula enzima sastoji se od dvaju dijelova.

Apoenzim je bjelančevinasti dio i nosač je enzima, dok je koenzim nebjelančevinasti dio i

aktivna skupina o kojoj ovisi djelovanje enzima.

Vitamini su važni za metabolizam stanice, a sintetiziraju se kao provitamini u biljkama.

Poznato je oko 30 vitamina. Nedostatak vitamina kod ljudi i životinja dovodi da poremećaja u

organizmu. U biljkama su prisutni vitamini A, B skupine, C, D, E, K i PP.

Biljni hormoni reguliraju specifične fiziološke procese od klijanja do zriobe plodova potičući

ih ili kočeći. Najznačajniji su:

- auksini – stimuliraju rast biljnih organa, zadržavaju opadanje listova i plodova

- giberelini – stimuliraju rast, klijanje sjemenki, ubrzavaju cvatnju

- citokinini – reguliraju sintezu RNA, stimuliraju cvatnju i klijanje sjemena

- apscizini – inhibitorno djeluje na rast biljke, ubrzava opadanje listova i plodova

Fitoncidi su hlapljivi spojevi. Fitoncidi jedne vrste mogu imati štetan utjecaj na rast i razvoj

biljaka druge vrste. Nalazimo ih kod crvenoga luka (Allium cepa L.), stolisnika (Achillea

millefolium L.) i pelina (Artemisia artemisifolia L.).

Page 7: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

4

Citoplazma je troslojna. Vanjski sloj naziva se plazmalema i nalazi se uz staničnu stijenku, a

oko vakuola je tonoplast. Između njih nalazi se mezoplazma – središnji dio citoplazme u

kojoj su smještene organele. Mezoplazma ima strukturu trodimenzionalne mrežice izgrađene

od molekula bjelančevina – endoplazmatski retikulum (ER). Plazmalema i tonoplast su

elementarne membrane lipoproteinske građe i polupropustljive su (semipermeabilne).

Tonoplast ima jače izraženo svojstvo barijere negoli plazmalema. On regulira ulazak tvari iz

citoplazme u vakuole te o njemu ovisi sastav staničnoga soka. Tvari koje ulaze u stanicu

moraju proći kroz plazmalemu. Ioni i elektroliti ulaze aktivno, dok mikromolekule ulaze kada

je koncentracija unutar citoplazme niža nego izvan nje. Makromolekule (bjelančevine) ulaze

putem endocitoze – stvara se udubljenje na mjestu kontakta tvari i plazmaleme pomoću koje

se čestice postupno uvlače u stanicu.

U vezi s polupropustljivosti je i pojava turgora te plazmolize. Turgor je tlak staničnoga

sadržaja na staničnu stijenku i važan je za čvrstoću biljke. Uslijed gubitka vode pada turgor u

stanicama te dolazi do venuća neodrvenjelih biljnih dijelova. Turgor nastaje kada se stanica

nalazi u razrijeđenoj (hipotoničnoj) otopini i tada po zakonu osmoze voda ulazi u stanicu te

dolazi do povećanja osmotskog tlaka. Kada se stanica nalazi u otopini veće koncentracije

(hipertonična) od staničnoga soka, tada po zakonu difuzije voda izlazi izvan stanice. Tu

pojavu nazivamo plazmoliza. Plazmoliza izaziva skupljanje i odjeljivanje protoplasta od

stanične stijenke. Plazmolizirana stanica može se deplazmolizirati ako se stanica stavi u

hipotoničnu otopinu ili čistu vodu. Ovo je moguće samo kod živih stanica jer one imaju

polupropustljive membrane.

U živim se stanicama citoplazma stalno kreće. To strujanje s fiziološkoga gledišta može biti

primarno i sekundarno. Primarna su strujanja u zdravim, normalnim stanicama i stalna su

neovisno o vanjskim čimbenicima. Sekundarna strujanja posljedica su djelovanja vanjskih

čimbenika kao npr. mehaničke povrede, promjena temperature, promjena osvjetljenja i utjecaj

nekih kemikalija. S morfološkoga gledišta, strujanje može biti rotacijsko i cirkulacijsko.

Rotacijsko strujanje javlja se u vakuoliziranim stanicama gdje je protoplast smješten uz

staničnu stijenku, a citoplazma se kreće kružno u jednome smjeru. Cirkulacijsko strujanje

javlja se u stanicama gdje je protoplazma smještena uz staničnu stijenku, ali i u obliku

protoplazmatskih niti koje presijecaju vakuolu. Citoplazma se giba u različitim smjerovima

oko vakuole i kroz protoplazmatske niti.

Page 8: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

5

Jezgra se nalazi u svim stanicama eukariotskih organizama. Nema je kod prokariotskih

organizama kao što su bakterije i modrozelene alge. Jezgra je sastavni dio svake žive stanice.

Između jezgre i citoplazme odvija se stalna izmjena tvari. Nastaje isključivo diobom jezgre.

Uloga jezgre prenošenje je nasljednih svojstava, utječe na stvaranje stijenki, utječe na rast i

razvoj, sudjeluje u razgradnji škroba, pridonosi zacjeljivanju rana, sudjeluje u održavanju

života citoplazme te utječe na razvoj generativnih organa. Unutar stanice može biti jedna ili

više jezgri. Jezgra je najveći organel stanice. Prosječna veličina stanice iznosi 5 – 25 µm.

Najveće stanice imaju jajne stanice roda Cycas, a najmanje su kod gljiva. Oblik joj je različit:

kuglast, ovalan ili jajolik. U embrionalnim stanicama jezgra je najčešće u sredini stanice i

loptastoga je oblika. Kod starijih stanica (zbog pojave vakuola) stanica je uz staničnu stijenku

i ima elipsoidan oblik.

Svaka jezgra sastoji se od: karioteke ili jezgrine opne, karioplazme ili jezgrinog soka, jezgrice

i kromatina. Karioteka je vrlo tanka. Prožeta je porama koje je povezuju s citoplazmom.

Vanjski sloj karioteke pokriven je ribosomima i povezan je s membranama endoplazmatskog

retikuluma (ER). Tijekom diobe nestaje, a nakon diobe ponovo se javlja. Osnovna je tvar

jezgre karioplazma koja je viskoznija od citoplazme i ne boji se. U kemijskome pogledu

sastoji se od DNA, RNA, enzima, vode i drugih tvari. Dolazi u sol i gel stanju. Jezgrice su

tjelešca loptastoga oblika u jezgri. One čine najgušći dio jezgre i može ih biti jedna ili više.

Jezgrice nemaju ovojnicu, a služe za sintezu bjelančevina i RNA. Kromatin je dio jezgre koji

se boji i izgleda kao mrežica tankih niti. Niti su građene od 90 % deoksiribonukleoproteida i

10 % ribonukleoproteida. Najveći dio stanične DNA sastavni je dio kromatina. Tijekom diobe

stanice, molekule DNA se skraćuju i sjedinjuju u kromosome. Nitastog ili štapićastog su

oblika. Broj je kromosoma u jezgrama jedne biljne vrste stalan. Kromosomi se sastoje od

dvaju krakova (kromatide) koji su različite dužine i suženja (centromere). Kromatide su

spiralno uvijene i na njima se nalaze „čvorići“, odnosno kromomere. Kromomere su u stvari

geni koji su nosioci nasljednih osobina.

Važan su dio kromosoma dvostruke spirale deoksiribonukleinske kiselina – DNK. Osnovne

građevne jedinice DNK zovu se nukleotidi. Nukleotidi se sastoje od šećera pentoze, fosforne

kiseline i jedne dušične baze (purinske – adenin i gvanin, pirimidinske – citozin, timin).

Nukleotidi se povezuju u jednu nit preko šećerofosfatne veze. Purinska baza jedne niti veže se

s pirimidinskom bazom druge niti. Vezati se mogu adenin i timin te gvanin i citozin. DNK

ima sposobnost reduplikacije – pod utjecajem enzima dijeli se na dvije jednostruke niti koje

Page 9: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

6

na sebe vežu slobodne nukleotide i ponovo prelaze u dvostruku nit. Tako od jedne dvostruke

DNK nastaju dvije dvostruke DNK. Na taj se način prenosi nasljedni materijal na potomstvo.

Stanice i stanične jezgre nastaju isključivo diobom. Za jednostanične organizme dioba znači

razmnožavanje, a za višestanične organizme dioba znači rast. Svaka dioba stanice obuhvaća

diobu jezgre (kariokinezu, mitozu) i diobu citoplazme (citokinezu). Dioba se može odvijati na

tri načina: amitoza (direktna dioba), mitoza (kariokineza) i mejoza (redukcijska dioba).

Amitoza je izravna dioba kod koje ne dolazi do strukturnih promjena u jezgri i citoplazmi.

Stanica se zajedno s jezgrom izduži, u sredini stanji i podijeli na dva dijela – dvije stanice

kćeri. Amitoza se odvija kod nižih biljnih vrsta, dok kod viših samo u stanicama koje imaju

privremeno značenje (endosperm).

Mitoza je dioba meristemskih ili tvornih stanica i ona je najrašireniji način diobe somatskih

stanica. Kod mitoze dolazi do ravnomjerne podjele nasljednog materijala u kromosomima

između dviju novonastalih stanica. Novonastale stanice imaju isti broj kromosoma kao i

stanica majka, odnosno jezgre u novim stanicama imaju diploidan broj kromosoma (2n).

Proces mitoze sastoji se od profaze, metafaze, anafaze i telofaze, a razdoblje između dviju

dioba je interfaza. U profazi se jezgra povećava, a kromatinska mreža preobrazi u

kromatinske niti koje se spiraliziraju i skraćuju. U kromosomima su dvije kromatide povezane

centromerom. Jezgrina membrana nestaje i stvara se diobeno vreteno po kojemu kromosomi,

pričvršćeni centromerom, putuju prema polovima stanice. U metafazi su kromosomi

raspoređeni u ekvatorijalnoj ravnini. Ova faza traje kratko. Anafaza započinje dijeljenjem

centromera i razdvajanjem kromosoma. Iz svakoga kromosoma nastaju dva nova kromosoma

koji su centromerom pričvršćeni za diobeno vreteno te odlaze prema polovima. Tako na

svakome polu ima isti broj kromosoma kao i stanica majka. U telofazi se kromosomi zbližuju,

stanjuju i despiraliziraju. Nastaje kromatinska mreža koja se pokrije membranom stvarajući

jezgre kćeri. Iz dviju skupina kromosoma nastaju dvije jezgre. Na kraju telofaze stvori se u

jezgri jedna ili više jezgrica. Tada nastupa interfaza – razdoblje života stanice između dviju

mitoza.

Mejoza ili redukcijska dioba karakteristična je za nastajanje spolnih stanica. Kod spolnog

razmnožavanja postoje dvije vrste stanica – muške i ženske s haploidnim brojem kromosoma.

U mejozi dolazi do redukcije broja kromosoma na polovinu te do rekombinacije genetičkog

materijala i razmjene dijelova između homolognih kromosoma (crossing over). Mejoza se

Page 10: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

7

sastoji od dviju dioba. Prva je dioba redukcijska koja dovodi do smanjenja broja kromosoma

na polovicu, a druga dioba ide po principu mitoze. Svaka ima četiri stadija: profaza, metafaza,

anafaza i telofaza.

Prva dioba – profaza I traje dugo i ima pet stadija: leptoten, zigoten, pahiten, diploten i

dijakineza. U leptotenu su kromosomi kao niti i smješteni su bez reda, a vide se i kromomere.

Zigoten se odlikuje parnim raspoređivanjem homolognih kromosoma – jedan od majke i

jedan od oca. U pahitenu dolazi do skraćivanja i debljanja kromosoma. Svaki kromosomski

par ima 4 kromatide (2 od oca, 2 od majke). Ovdje dolazi do „crossing overa“. U diplotenu se

zbog daljnje spiralizacije kromosoma kromatide još debljaju i skraćuju. Svaki homologni

kromosom cijepa se na dvije kromatide, pa svaki dvostruki kromosom sadrži četiri kromatide.

Dijakineza je završni stadij profaze I. Dvojni se kromosomi jako skraćuju i savijaju te

raspoređuju na periferiji jezgre. Jezgrina se opna rastvara i započinje stvaranje diobenoga

vretena. U metafazi I formira se diobeno vreteno te se kromosomi postave u ekvatorijalnu

ravninu. Tada nastaje cijepanje parnih kromosoma. U anafazi I razdvoje se homologni

kromosomi te se kao cjelina usmjeravaju s objema kromatidama prema polovima diobenoga

vretena. Na polove putuju cijeli kromosomi – nema uzdužnoga cijepanja. Na taj je način broj

kromosoma reduciran na pola i nastaje haploidni (n, x) broj kromosoma. Telofaza I započinje

kada su kromosomi stigli na polove. Nastavlja se despiralizacija kromosoma i u objema

nastalim stanicama kćeri formiraju se jezgre. Svaka novonastala stanica ima polovičan broj

kromosoma i različitu genetsku osnovu od majčinske stanice.

Nakon interfaze započinje druga dioba sa stadijima: profaza, metafaza, anafaza i telofaza –

koje se odvijaju slično kao mitoza. Razlika je u tome što kromatide nisu identične (zbog

crossong overa u profazi I). Rezultat su ove diobe četiri spolne stanice kćeri – tetrade ili

gamete s haploidnim brojem kromosoma. Mejoza označava redukciju diploidnoga broja

kromosoma na haploidni i vrši raspodjelu kromosoma majke i oca na dvije stanice kćeri. Ova

dioba nastaje u spolnim stanicama prije oplodnje. Razvoj muških gameta naziva se

mikrosporogeneza, a ženskih gameta makrosporogeneza.

Plastidi su tipične stanične organele okrugla ili eliptična oblika i dolaze isključivo u biljnim

stanicama. Razmnožavaju se diobom te sadrže biljne pigmente. Plastide u trajnim stanicama

dijelimo na: kloroplaste, kromoplaste i leukoplaste.

Kloroplasti su zelene boje zbog prisutnosti pigmenta klorofila. U kloroplastima se odvija

proces fotosinteze i zato kažemo da su fotosintetski aktivni plastidi. Nalazimo ih u stanicama

Page 11: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

8

nadzemnih biljnih dijelova koji su izloženi sunčevoj svjetlosti. Broj kloroplasta u stanici

varira ovisno o biljnoj vrsti i izvanjskim uvjetima. Oblik može biti kuglast, ovalan ili

vretenast. Veličina kloroplasta je oko 4 – 8 µm. Mogu aktivno i pasivno mijenjati svoj

položaj. Kloroplasti su izvana obavijeni dvostrukom lipoproteinskom membranom, a iznutra

je matriks.

Kromoplasti su fotosintetski neaktivni plastidi. Smatra se da kromoplasti imaju uglavnom

ekološku funkciju. Obojeni cvjetovi i plodovi privlače kukce i druge životinje pa se na taj

način odvija oprašivanje te rasprostiranje plodova i sjemena. Sadrže pigmente karoten,

ksantofil i likopen koji daju narančastu, žutu i crvenu boju. Kromoplasti boje cvjetove i

plodove biljaka, ali i korijen (npr. mrkva). Oblik kromoplasta varira i može biti kuglast,

štapićast, vretenast ili romboidan. Ovisno o obliku i nagomilavanju karetenoida kromoplaste

dijelimo na: globularne, fibrilarne i kristalne. Globularni su najrasprostranjeniji i rastvoreni su

u lipidima. Fibrilarni formiraju tanke niti i rijetki su. Kristalni se nagomilavaju u obliku

kristala. Smatra se da je uloga kromoplasta ekološka – obojeni cvjetovi privlače kukce za

oprašivanje, a plodovi ptice i druge životinje te na taj način doprinose rasprostranjivanju.

Leukoplasti su fotosintetski neaktivni plastidi bez pigmenta. Dolaze u biljnim dijelovima do

kojih ne dopire sunčeva svjetlost; gomolji, korijen, rizomi, spore, klice. Malih su dimenzija

(1-2 µm) i različita oblika. Uloga je leukoplasta sinteza i nagomilavanje rezervnih tvari

(škroba, masti i bjelančevina).

Mitohondriji su nitaste, štapićaste ili jajaste organele. Nalaze se u svakoj biljnoj i

životinjskoj stanici. U citoplazmi stanice ravnomjerno su raspoređeni i razmnožavaju se

diobom kao i stanica. Izvana su obavijeni dvostrukom membranom. Vanjska je ravna, a

unutarnja naborana. Šupljinu ispunjava matriks. Mitohondriji sadrže bjelančevine, lipide,

vitamine i enzime. U mitohondrijima se odvija proces disanja i oslobađanje energije u obliku

ATP.

Ribosomi su sitni, loptasti organeli koji su pričvršćeni za ER, ali mogu biti i slobodni u

citoplazmi. Sastoje se uglavnom od RNK i malo lipida. Uloga je ribosoma sinteza

bjelančevina.

Sferosomi (oleosomi) su organeli kuglasta oblika. Njihova je funkcija stvaranje masti.

Lizosomi su karakteristični za životinjske stanice, a u biljnim stanicama javljaju se samo kod

hifa gljiva i klijanaca kukuruza. Ovi organeli sadrže enzime koji razlažu makromolekule.

Page 12: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

9

Goldžijev aparat čine spljoštene cisterne koje su poredane jedna iznad druge. Zajednička

membrana ne postoji. Nalaze se u gotovo svim biljnim stanicama. Uloga je goldžijevoga

aparata sinteza ugljikohidrata, celuloze i pektina te u stvaranju središnje lamele i stanične

stjenke nakon diobe stanice.

Unutar stanice nalaze se i vakuole. Mlade embrionalne stanice nemaju vakuole. Kako stanica

stari, javljaju se brojne vakuole. Vakuole su obavijene tonoplastom. To su šupljine u

citoplazmi koje su ispunjene staničnim sokom. U sastav staničnoga soka ulaze različiti

spojevi, rezervne tvari i produkti metabolizma stanice (anorganske soli, organske kiseline i

njihove soli, alkaloidi, glikozidi, tanini, biljne boje i terpeni).

Organske kiseline daju kiseli okus biljnim dijelovima (nezreli plodovi). Najčešće su jabučna,

limunska i oksalna kiselina.

Alkaloidi su složeni organski dušični spojevi i produkti su izmjene tvari u stanici. U alkaloide

spadaju: kokain, morfin, kinin, nikotin, atropin i dr.

Glikozidi su spojevi koji sadrže monosaharide koji su vezani s različitim drugim spojevima.

Većinom otrovno djeluju na čovjeka i životinje. To su digitalin, sinigrin, amigdalin i dr.

Tanini ili trijeslovina su tvari koje „stežu“ usta. To su organski spojevi bez dušika.

Od terpena najpoznatiji je kaučuk koji dolazi u mliječnome soku.

Biljne boje su pigmenti topljivi u vodi. Najpoznatiji je antocijan koji daje crvenu, plavu i

ljubičastu boju cvjetovima i plodovima. Flavon daje žutu boju cvjetova.

Najvažnije rezervne tvari stanice su: škrob, bjelančevine i masti.

Škrob je najraširenija rezervna tvar biljke. Nastaje u kloroplastima kao rezultat fotosinteze.

Taj se škrob naziva primarni ili asimilacijski škrob. Primarni škrob brzo ispuni kloroplast pri

povoljnim uvjetima fotosinteze, pa se taj primarni škrob uz pomoć enzima amilaze razgradi u

topivi šećer koji putuje kroz biljku. Taj škrob naziva se transportni. Kada škrob dođe na svoje

krajnje odredište, organe za skladištenje, nazivamo ga rezervni škrob. Nalazimo ga u

leukoplastima plodova, gomolja, sjemenki, korijenju. Škrob u leukoplastima je u obliku

škrobnih zrnaca. Jedna od karakteristika škrobnih zrnaca je slojevitost koja nastaje zbog

taloženja škroba s nejednakom količinom vode. Zbog toga se svjetlost različito lomi kada

škrobna zrna promatramo pod svjetlosnim mikroskopom. Slojevi škrobnih zrna krumpira i

Page 13: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

10

graha jače su izražena. Centar formiranja škrobnog zrna može biti u sredini ili bliže jednome

kraju leukoplasta pa tako razlikujemo koncentrična i ekscentrična slojanja. Prema građi,

škrobna zrnca mogu biti jednostavna, polusložena i složena. Kada je samo jedan centar

formiranja unutar leukoplasta, kažemo da je to jednostavno škrobno zrna (kukuruza, pšenice).

U slučaju da se pojavi više centara formiranja u jednome leukoplastu, tada je to složeno

škrobno zrno (riža).

Škrobna zrna sastoje se od amiloze i amilopektima. Periferni dio škrobnoga zrna je od

amilopektina, a unutrašnji dio od amiloze. Veličina je škrobnih zrna različita. Najveća su zrna

kod krumpira (do 150 µm), nešto manja su kod graha i kukuruza (do 50 µm).

Masti (lipidi) su česta rezervna tvar kod svih biljnih vrsta. Najčešće se nalaze u stanicama

spremišnih organa.

Bjelančevine se, također, javljaju kao rezervne tvari u obliku zrnaca i nazivamo ih aleuron.

Aleuronska zrnaca nalaze se u sjemenkama. Veća su zrnaca kod sjemenki bogatih uljem

(ricinus), a manja su kod sjemenki bogatih škrobom (žitarice). Nastaju nagomilavanjem

rezervnih bjelančevina u vakuolama u obliku zrnaca ili kristala. Svako aleuronsko zrno sastoji

se od osnovne bjelančevinaste mase, kristaloida i globoida. Globoidi su obično kuglasta

oblika i može ih biti nekoliko u jednome aleuronskom zrnu. Ponekad se u njima mogu javiti i

kristali kalcijevog oksalata.

Kristali kalcijevog oksalata nalaze se u vakuolama stanice. Oni neutraliziraju štetno

djelovanje oksalne kiseline i krajnji su produkt metabolizma stanice. Najčešće su u obliku

pojedinačnih sitnih kristala koji nazivamo kristalni pijesak (listovi duhana, velebilje). Nešto

veći pojedinačni kristali u obliku prizmi, romboida su kod crvenoga luka. Kada su u obliku

iglica, nazivamo ih rafidi i nalazimo ih kao snopiće kod listova sobne lozice.

Stanična stijenka koja obavija stanicu nastala je radom protoplasta. Stijenka se javlja kod

biljnih stanica i daje joj oblik i čvrstoću te štiti protoplast. Osnovne tvari koje grade staničnu

stijenku su celuloza (40 – 60 %) i pektin. U sastav još ulaze hemiceluloza, hitin, lignin,

suberin, kutin i minerali. Dijelovi stanične stijenke su: primordijalna stijenka ili središnja

lamela, primarna i sekundarna stijenka. Središnja lamela zajednička je dvjema susjednim

stanicama i izgrađena je od pektina s primjesama hemiceluloze. Na ovaj sloj svaki protoplast

sa svoje strane stjenke luči novi dio koji nazivamo primarna stijenka. Ona je građena od

celuloze, pektina i hemiceluloze. Kod mladih je stanica tanka i elastična, a kod starijih deblja i

Page 14: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

11

manje elastična. Sekundarna stijenka naslanja se na primarnu. Izgrađena je od celuloze i

hemiceluloze s puno lignina. Ovu stijenku imaju stanice mehaničkoga tkiva (sklerenhim) i

provodni elementi (traheje i traheide).

Rast stanične stijenke može biti jednak na sve strane ili jači prema vrhu i o tome ovisi oblik

stanice. Rast se odvija plošno i u debljinu. Kod plošnog rasta povećava se površina tako da se

umeću nove čestice između već postojećih. Rast u debljinu ili apozicijski rast znači debljanje

stijenke. Ovim rastom nastaje sekundarna stijenka.

Na staničnim stijenkama mogu se uočiti i lokalna utanjenja ili jažice. Jažice su u obliku malih

jamica ili kanalića. Jažice susjednih stanica nastaju uvijek s obiju strana središnje lamele i

tvore jažični par.

Tijekom diferencijacija stanice, stanične stijenke se često promijene. Najvažnije su

sekundarne promjene stanične stijenke:

- lignifikacija (odrvenjavanje)

- suberifikacija (oplutnjavanje)

- kutinizacija

- mineralizacija

- osluznjavanje.

Lignifikacija je ulaganje drvenastih tvari (lignina) u celulozni skelet staničnih stijenki. Ovaj

se proces uglavnom javlja u staničnim stijenkama mehaničkih elemenata i elementima za

provođenje vode.

Suberifikacija je ulaganje pluta na neoplutave slojeve stanične stijenke. Ovaj proces počinje

kada stanice dosegnu konačnu veličinu.

Kutinizacija podrazumijeva izlučivanje kutina na vanjsku stijenku koja je u dodiru s

vanjskom sredinom. U staničnoj stijenci odrasle stanice javlja se sloj kutikule koji ima

zaštitnu ulogu i štite biljku od prevelikoga gubitka vode putem transpiracije.

Mineralizacija je ulaganje mineralnih tvari na površinu stijenke. Najčešće su to SiO2 i

CaCO3.

Osluznjavanje je pojava gdje se pojedini dijelovi stanične stijenke preobraze u sluz. Primjer

su sjemenke lana ili sjemenke vodenih biljaka.

Page 15: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

12

HISTOLOGIJA

Histologija je znanost o tkivima ili staničju. Tkivo je skup istovrsnih stanica koje vrše neku

određenu funkciju. Kod biljaka postoje dvije osnovne skupine: tvorna ili meristemska i trajna

tkiva.

Tvorna (meristemi) tkiva

grč. merzio = dijelim; stema = tkivo

Tvorna tkiva sastoje se od stanica koja imaju sposobnost mitotske diobe. Izgrađena su od

mladih, embrionalnih stanica. Te stanice imaju tanke stanične stijenke, ispunjene su

citoplazmom, imaju veliku jezgru i nemaju vakuole. Između ovih stanica nema intercelulara.

Nakon diobe jedna stanica zadrži meristemski karakter, a druga se diferencira u trajnu stanicu.

Prema tome, osnovna je funkcija tvornih tkiva dioba njihovih stanica.

Tvorna tkiva možemo podijeliti na dva načina: prema vremenu postanka i položaju na biljci.

Tvorna tkiva koja vode podrijetlo od embrionalnih stanica primarna su, a ona koja nastaju

diferenciranjem trajnih tkiva su sekundarna. Po položaju na biljci mogu biti apikalni, lateralni,

interkalarni i traumatični.

Apikalni meristemi

Nalaze se na vrhovima korijena, stabljike i grana, stoga se nazivaju i vršni meristemi. Po

svom su podrijetlu primarni. Omogućuju produženi rast (rast u dužinu ili primarni rast).

Lateralni meristemi

Sekundarni rast rezultat je diobe stanica lateralnih (bočnih) meristema koji tvore šuplje

cilindre unutar stabljike i korijena. Kod golosjemenjača i dvosupnica u stabljici se isprekidani

prokambij popunjava sekundarnim meristemom. Tako nastaje kambij – najznačajnije

lateralno postavljeno tvorno tkiva, odnosno lateralni maristem.

Interkalarni meristemi

Ovi su meristemi umetnuti između trajnih tkiva. Javljaju se kod trava, a rjeđe kod drugih

biljaka. Kod trava su smješteni iznad nodija, u sredini internodija kod kopriva ili u gornjem

dijelu internodija kod usnača. Interkalarni meristemi važni su za jednogodišnje biljke koje u

kratko vrijeme trebaju izrasti, donijeti cvijet i plod te za podizanje polegnutih stabljika.

Traumatični meristemi

Stvaraju se pri mehaničkoj povredi bilo kojega dijela biljke. Stanice uz nastalu povredu

stvaraju kalus. Kalus dovodi do zarašćivanja rana i sprječavanja prodiranja patogenih

mikroorganizama.

Page 16: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

13

Trajna tkiva

Ova tkiva više nemaju sposobnost diobe. Stanice su potpuno diferencirane. Sadrže malo

protoplazme te imaju velike vakuole. Pri proučavanju nekog tkiva promatra se oblik stanica,

stanične stjenke i prisutnost intercelulara. Intercelulari su međustanični prostori (šupljine)

ispunjeni zrakom. Mogu nastati na tri načina:

- shizogeno – razgrađuju se središnje lamele na uglovima gdje se sastaju tri ili više

stanica, stijenke se udalje jedna od druge, zaokruže se i stvore šupljinu (najveći

broj intercelulara u biljci shizogenog je podrijetla)

- lizigeno – nastaju razgradnjom staničnih stijenki

- reksigeno – nastaju kidanjem ili razaranjem nizova stanica kao posljedica napetosti

između tkiva.

U trajna tkiva spadaju:

- osnovno ili parenhimsko tkivo

- pokrovno ili kožno tkivo

- mehaničko tkivo

- provodno ili žiljno tkivo

- tkiva za sekreciju i ekskreciju

- spremišno tkivo.

Osnovno ili parenhimsko tkivo

Najrasprostranjenije tkivo biljaka koje ispunjava prostore između ostalih tkiva i čini osnovu

biljnog organizma. Izgrađuje najveći dio listova, zeljastih stabljika, mladoga korijena, sočnih

plodova. Ovo tkivo nije jako specijalizirano i ima više funkcija. S obzirom na funkciju, može

biti: asimilacijsko, spremišno, provodno i tkivo za prozračivanje. Asimilacijsko vrši

asimilaciju u listu (mezofil) i u zelenome tkivu kore izdanaka. Spremišni parenhim nalazi se u

srčiki i kori izdanaka te u spremišnim organima – podanci, gomolji krumpira, zatim u

plodovima. Tkiva za prozračivanje imaju velike intercelulare i kod vodenih biljaka služe za

izmjenu plinova.

Stanice ovoga tkiva žive su, izodijametričnog oblika i imaju tanku stijenku, te su rijetko

lignificirane. U sredini stanice velika je vakuola, a između stanica međustanični su prostori

ispunjeni zrakom (intercelulari). Često kod ovoga tkiva nalazimo idioblaste, odnosno stanice

koje se morfološki i fiziološki razlikuju od ostalih.

Page 17: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

14

Pokrovno ili kožno tkivo

Pokrovno tkivo nalazi se na površini biljnoga tijela. Uloga mu je štititi unutarnja tkiva od

štetnih vanjskih čimbenika: od prevelikoga izlučivanja vode (transpiracije), mehaničkih

oštećenja, naglih promjena temperature i ulaska patogena.

Razlikujemo primarna i sekundarna kožna tkiva. Primarna dolaze na organima koji su u

primarnoj građi, a sekundarna nastaju djelovanjem sekundarnoga meristema – felogena koji

stvara periderm ili pluto. U primarna pokrovna tkiva spadaju: epitel, epiblem (rizoderma) i

epiderma.

Epitel prekriva latice cvjetova. Te stanice u staničnome soku često sadrže antocijan i druge

boje koje privlače kukce koji oprašuju cvjetove.

Epiblem (rizoderma) obavija korijen. Stanice nemaju kutinizirane stijenke jer je uloga

korijena upijanje vode. Iz stanica rizoderme nastaju i korijenove dlačice. Te stanice nazivamo

trihioblasti. Korijenove dlačice cjevasto su izdužene stanice rizoderme koje apsorbiraju vodu

iz tla. Žive nekoliko dana. Vodene i močvarne biljke često nemaju korijenove dlačice.

Epiderma pokriva listove i zeljaste stabljike. Najčešće je jednoslojna, ali može biti i

višeslojna, npr. epiderma oleandera. Stanice epiderme zbijene su, između njih nema

intercelulara, citoplazma je smještena uz staničnu stijenku i u njoj su leukoplasti. Kloroplasta

obično nema u ovim stanicama. Unutrašnjost stanice zauzima velika vakuola.

Građa vanjske stijenke epidermalnih stanica u vezi je s ulogom ovoga tkiva (zaštita). Vanjska

stijenka deblja je od ostalih jer je neposredno izložena vanjskim utjecajima. Ona u sebi nosi

sloj kutina, pa se ovaj sloj zove kutikula. Tanju kutikulu imaju biljke koje obitavaju na

vlažnim staništima, dok deblju imaju biljke suhih staništa.

Funkciji epiderme pomaže i vosak u obliku voštane prevlake koja se javlja kod npr. ploda

šljive, grožđa i listova kupusa. Kod predstavnika porodica Poaceae i Cyperaceae stijenke

epiderme mogu biti inkrustirane kalcijevim karbonatom ili silicijevim dioksidom koji

povećavaju tvrdoću i otpornost.

Na površini biljaka mogu se vidjeti i dlake koje su izrasline epiderme. Značajne su u

determinaciji biljaka. Mogu biti žive i mrtve. Mrtve dlake ispunjene su zrakom koji odbija

svjetlost. Ove dlake izgledaju zbog toga bijele ili sive, a odbijanjem svjetlosti smanjuje se

zagrijavanje. Kako su oblik i veličina dlaka raznoliki tako im se i funkcija razlikuje. Kukaste

dlake graha i hmelja pomažu biljkama da se prihvate i penju. Žarne dlake (žeravke) služe za

zaštitu od životinja (koprive). Dužina dlaka može biti i do 5 cm (sjemenke pamuka).

Puči čine stanice zapornice koje su epidermalne stanice, ali imaju drugačiju građu i funkciju

od ostalih epidermalnih stanica. Stanice zapornice dolaze u paru po dvije i na krajevima su

Page 18: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

15

spojene, a između njih se stvara otvor ili porus. Ove stanice u sebi nose kloroplaste, dok sve

ostale epidermalne stanice od plastida imaju leukoplaste i imaju nejednako zadebljale stjenke.

Pored svake zapornice nalazi se po jedna stanica susjedica (pomoćnica) koja pomaže

otvaranju i zatvaranju puči. Puči i stanice pomoćnice čine stomatalni aparat. Uloga je

stomatalnoga aparata da se kroz njega vrši transpiracija i ulazak/izlazak kisika i ugljičnoga

dioksida. Broj puči po jedinici površine i njihov raspored ovisi o biljnoj vrsti odnosno o

staništu na kojem biljka obitava. Puči su većinom na naličju lista, a na licu ih uglavnom nema

ili ih ima veoma malo. U prosjeku ima oko 100 – 300 puči po 1 mm2

lisne površine. Nalaze se

u razini epiderme, a rjeđe iznad ili ispod površine epiderme (ovisno o staništu).

Prema građi stanica zapornica i prema pravcu pokreta njihovih stijenki pri otvaranju i

zatvaranju razlikujemo nekoliko tipova puči:

- mnium tip (kod mahovina i paprati)

- helleborus tip

- amarilidejski tip (mnoge dvosupnice i neke jednosupnice)

- graminejski tip (uglavnom pripadnici porodica Poaceae i Cyperaceae).

Amarildejski tip ima stanice zapornice bubrežastoga oblika, pored njih su stanice pomoćnice.

Stijenke stanica zapornica okrenute prema porusu su zadebljale, a leđna strana ima tanke

stijenke. Otvaranje i zatvaranje porusa ovisi o promjeni turgora u stanicama zapornicama.

Graminejski tip puči ima stanice zapornice u obliku cijevi koje su na krajevima spojene.

Stanične stijenke na krajevima su tanje, dok su središnji dijelovi zadebljali.

Periderma je sekundarno pokrovno tkivo jer nastaje radom sekundarnoga meristema. Pluto je

glavni dio periderme. Javlja se na višegodišnjim drvenastim biljkama. Između stanica nema

intercelulara. Ove su stanice mrtve i stanične stijenke mogu sadržavati suberin koji je

nepropustan za vodu i plinove. Otuda proizlazi zaštitna uloga pluta od sušenja, ali i različitih

mehaničkih ozljeda.

Mehaničko tkivo

Ovo tkivo biljci daje čvrstoću. Što je biljka na višem stupnju organizacije, to je potreba za

čvrstoćom veća. Turgor pridonosi čvrstoći, ali to nije stalna čvrstoća. Pravu čvrstoću biljkama

daje mehaničko tkivo na osnovi svoje građe neovisno o turgoru. U stabljici su mehanička

tkiva smještena na periferiji – kako bi se biljka mogla savijati, dok se u korijenu nalaze u

sredini zbog sila vlaka. Dva su tipa mehaničkoga tkiva: kolenhim i sklerenhim.

Kolenhimsko tkivo sastoji se od živih stanica i javljaju se u organima koji još rastu. Stijenke

su neravnomjerno zadebljale i izgrađene su od celuloze i pektina. Stanice su bogate

Page 19: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

16

citoplazmom i sadrže kloroplaste. Između stanica nema intercelulara. Razlikuju se tri tipa

kolenhima: uglasti, pločasti i rastresiti. Najrasprostranjeniji uglasti kolenhim ima zadebljale

stanične stijenke samo na uglovima. Kod pločastoga su zadebljale tangencijalne stijenke po

čitavoj dužini stranice. Rastresiti kolenhim ima zadebljale stjenke samo na dijelovima koji

graniče s intercelularima.

Sklerenhim je najrasprostranjenije mehaničko tkivo i nalazi se u svim biljnim dijelovima koji

su završili rast u dužinu. Stanice su zbijene, stijenke su jednoliko zadebljale i debele, dok je

lumen stanice reduciran. Ovo je mrtvo mehaničko tkivo. Prema obliku stanica, dva su tipa

sklerenhima: sklereide i sklerenhimska vlakanca. Sklereide su stanice različitoga oblika

(nikada prozenhimskag), a nalazimo ih kod plodova kruške, dunje i šljive. Sklerenhimska

vlakanca su prozenhimske stanice s ušiljenim krajevima i nalazimo ih kod konoplje i lana.

Provodna tkiva

Ova tkiva služe za provođenje asimilata silaznim putem i vode s otopljenim mineralnim

tvarima uzlaznim putem. Provođenje ovih tvari odvija se pomoću floema i ksilema.

Floem – čine sitaste cijevi, stanice pratilice, floemski parenhim i likovnice. Sitaste cijevi su

cjevaste tvorbe poredane jedna iznad druge, te gledane odozgo nalikuju situ (otuda ime).

Stanice pratilice potpomažu funkciju sitastih cijevi, imaju gustu citoplazmu, razmjerno veliku

jezgru i male vakuole. Floemski parenhim sadrži uklopine (škrob i kristale) i sastavni je dio

floema. Likovnice su duge stanice vrlo zadebljalih stijenki koje imaju mehaničku funkciju.

Ksilem – čine traheje, traheide, ksilemski parenhim i libriform. Traheje i traheide su cjevaste

tvorbe, lignizirane i mrtve. Ksilemski parenhim sadrži rezervne tvari i uklopine (škrob, ulje,

tanini). Libriform ima mehaničku ulogu.

Biljnu žilu čine floem i ksilem. Prema rasporedu floema i ksilema žile dijelimo na:

- kolateralne

- bikolateralne

- koncentrične

- radijalne.

Kolateralne – najčešći tip žila kod stabljike i listova, a sastoje se od jednoga floema i jednoga

ksilema koji se tangencijalno dodiruju. Razlikujemo otvorenu i zatvorenu kolateralnu žilu.

Otvorena između floema i ksilema ima fascikularni kambij (stabljika dvosupnica, četinjače).

Zatvorena nama fascikularni kambij već floem i ksilem naliježu jedan na drugi (stabljika i

listovi jednosupnica, listovi dvosupnica).

Page 20: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

17

Bikolateralne žile sastoje se od jednoga ksilema i dva floema. Jedan je floem okrenut van, a

drugi prema unutra. Između floema i ksilema je fascikularni kambij (otvoreni tip žile).

Karakterističan je za porodice Solanaceae (pomoćnice) i Cucurbitaceae (bundeve).

Koncentrične žile imaju ksilem sa svih strana okružene floemom ili obrnuto. Razlikujemo:

hadrocentričnu žilu (ksilem je u sredini, a floem okolo) i leptocentričnu žilu (floem je u

sredini, a ksilem okolo). Hadrocentričan tip najprimitivniji je tip žile i javlja se kod paprati.

Radijalna žila ima zrakasto raspoređen floem i ksilem, a svojstvena je korijenu. Veći je broj

ksilema i floema kod jednosupnica, a manje kod dvosupnica.

Oko žile nalazi se žilni ovoj koji sprječava da tvari koje provode difundiraju u okolno tkivo te

omogućuje provođenje tvari na veće udaljenosti. Tri su tipa žilnih ovoja: mehanički, škrobni i

endodermski. Mehanički ovoj sastoji se od sklerenhimskih vlakanaca i vrlo je čvrst. Nalazi se

kod većih žila u listovima. Škrobni ovoj sastoji se od parenhimskih stanica bogatih škrobom.

Ovaj je tip čest kod manjih žila u listovima i stabljici. Endodermski ovoj izgrađen je od

jednoga sloja produženih stanica međusobno čvrsto spojenih.

Tkiva za sekreciju i ekskreciju

Ova se tkiva sastoje od žljezdastih stanica koje izlučuju sekrete ili ekskrete. Sekreti su tvari

koje mogu imati korisnu ulogu (probavni sokovi kukcojednih biljaka), dok su ekskreti tvari

koje su krajnji produkti metabolizma stanice (soli, tanini). Žljezdane stanice imaju tanku

stijenku, mnogo citoplazme i veliku jezgru. Te stanice mogu biti pojedinačne (nazivamo ih

idioblasti) i razlikuju se po obliku i sadržaju od ostalih stanica. Mogu biti i u grupama te tada

čine žljezdano tkivo. Prema tvarima koje izlučuju tu spadaju:

- hidatode – izlučuju vodu u obliku kapljica (gutacija)

- nektariji – s vodom izlučuju šećere i aminokiseline, privlače kukce (floralni i

ekstrafloralni)

- probavne žlijezde – izlučuju sokove koji sadrže sluz i enzime (kukcojedne biljke)

- žlijezde za lučenje eteričnih ulja i smola – vanjske (na površini biljnoga tijela) i

unutarnje (unutar tijela)

- mliječne cijevi – cjevaste tvorbe ispunjene lateksom, nalik na mlijeko.

Spremišna tkiva

Slabo su diferencirana parenhimska tkiva. Služe za pohranjivanje organske tvari ili vode na

duže razdoblje. Pravo spremišno tkivo za pričuvne tvari nalazi se u sjemenkama, u

endospermu ili u supkama klice kod biljaka koje nemaju endosperm.

Page 21: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

18

GRAĐA VEGETATIVNIH BILJNIH ORGANA

Više biljke imaju tijelo diferencirano na biljne organe. Glavni su organi list, stabljika i

korijen. Svaki se razlikuje po građi i funkciji. U anatomskome pogledu, vegetativni organi

mogu biti primarne (korijen, stabljika, list) i sekundarne (korijen, stabljika) građe.

Anatomija i morfologija lista

List je uglavnom zelene boje i ograničena rasta. Splošten je i proširen. Građen je od primarnih

tkiva, dok sekundarnih u pravilu nema. Uloga lista je asimilacija (fotosinteza) i transpiracija.

List raste pomoću meristema na bazi plojke do konačne dužine, a u širinu pomoću rubnoga

meristema. Veličina lista može iznositi nekoliko milimetara (vodena kuga) pa do nekoliko

metara (palma). Kod zeljanica listovi propadaju nakon propadanja stabljike, kod listopadnog

drveća traju jednu sezonu, a kod vazdazelenoga drveća više sezona.

Najjednostavniju anatomsku građu ima list mahovine – građen je od jednoga sloja stanica u

kojem se izmjenjuju manje i veće stanice. U manjim stanicama dolaze kloroplasti (biocite), a

veće su ispunjene zrakom ili služe kao spremište za vodu (nekrocite). Listovi vodene kuge

(Elodea canadensis Rich.) imaju samo obje epiderme. Viši stupanj razvoja postigao je list

papratnjača koji ima složeniju anatomsku građu – pokrovno, provodno i osnovno tkivo.

Osnovno tkivo sadrži kloroplaste. Najjaču diferencijaciju pokazuju listovi cvjetnjača. Kod

listova cvjetnjača razlikujemo tipove: dorziventralni, ekvifacijalni, koncentrični i graminejski.

Dorziventralni list

Naziva se još bifacijalni ili dvostrani list i kod njega razlikujemo lice i naličje. Ovaj tip

prevladava u našim klimatskim prilikama. Ovi su listovi na stabljici smješteni tako da je

gornja strana (lice) jače osvijetljena od donje strane (naličje). Na poprečnome presjeku vidi se

da izvana list obavija epiderma. Građena je od jednoga sloja pločastih stanica između kojih

nema intercelulara. Kutikula je jače izražena na licu negoli na naličju. Između gornje i donje

epiderme nalazi se mezofil koji ispunjava unutrašnjost lista. Mezofil je kod ovoga tipa

diferenciran na palisadni (asimilacijski) i spužvasti (transpiracijski) parenhim. Palisadni je

građen od stupastih, uspravnih stanica punih kloroplasta i ima asimilacijsku funkciju. Između

stanica su intercelulari kako bi CO2 lakše dolazio do kloroplasta. Ovaj parenhim može biti

jednoslojan, ali i građen od dvaju-triju slojeva stanica. Ispod palisadnoga parenhima nalazi se

spužvasti koji je građen od stanica nepravilna oblika s malo kloroplasta. Između stanica su

brojni i veliki intercelulari. Intercelulari tvore sustav kanala koji su povezani s pučima te služe

za brzu izmjenu plinova između lista i okoline. Naziva se transpiracijski zato što se preko

Page 22: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

19

njega odvija gubljenje vode u obliku vodene pare. U mezofilu lista smještene su zatvorene

kolateralne žile. Ksilem je okrenut prema gornjoj, a floem prema donjoj epidermi.

Ekvifacijalni ili bilateralni list

Kod ovoga tipa lista s obiju strana razvijen je palisadni parenhim koji se nadovezuje na

epidermu. U sredini je spužvasti parenhim unutar kojega se nalaze zatvorene kolateralne žile.

Spužvasti parenhim može služiti i kao spremište za nakupljanje vode (sukulenti).

Koncentričan list

Ovaj tip susrećemo kod četinjača – bor, smreka, jela. Po anatomskoj građi srodan je

ekvifacijalnomu tipu lista. Polukružna je oblika. List je izvana obavijen jednoslojnom

epidermom s jako ligniziranim stijenkama. Puči su uvučene ispod razine epiderme. Na

epidermu se naslanja borani (naborani) parenhim – tako stanice povećavaju svoju površinu –

u njima se nalazi mnogo kloroplasta i tu se odvija fotosinteza. Unutar boranoga parenhima je

tranfuzijski parenhim koji obavija dvije zatvorene kolateralne žile. Preko njega voda iz

ksilema prelazi u borani parenhim (fotosinteza), a asimilati iz boranoga parenhima u floem.

Između stanica boranoga parenhima su shizogeni intercelulari kroz koje prolaze smolni

kanali.

Graminejski list

Kod trava (Poaceae) list je linearan s paralelno postavljenim žilama. Stanice epiderme

paralelno su poredane, a vanjske stijenke su inkrustrirane SiO2. Površina epiderme prevučena

je voštanom prevlakom – sivkasta boja lista. Puči su graminejskoga tipa i smještene su na

objema stranama lista. Ovdje se nalaze i mjehuraste ili motorne stanice (tzv. lepeze) koje lako

bubre i reagiraju na vanjske uvjete. Lepeze uvijaju plojku u „cijev“ u vrijeme suše u svrhu

smanjenja transpiracije. Svojstvene su travama u kojih su puči samo na gornjoj epidermi.

Mezofil nije diferenciran i kroz njega prolaze paralelno poredane zatvorene kolateralne žile.

Kategorije listova

Na biljci se listovi pojavljuju u različitim kategorijama po obliku i funkciji. Razlikujemo:

supke ili kotiledone, pridankove listove ili skvame, prave listove i pricvjetne listove ili

brakteje.

Supke ili kotiledoni

Sastavni su dio klice, debele su, bogate pričuvnim tvarima, jednostavnije građe i oblika od

pravih listova. Služe prehrani mlade biljke dok se ne razviju pravi listovi te žive kratko. Broj

supaka odlika je sistematskih kategorija cvjetnica; kod jednosupnica (monokotiledona) dolazi

jedna supka, kod dvosupnica (dikotiledoni) dvije, a kod golosjemenjača 2 – 15 supki. Supke

pri klijanju mogu trajno ostati obavijene ljuskom i skrivene pod zemljom – hipogejsko

Page 23: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

20

klijanje (rodovi Aesculus, Quercus). Kod većine biljaka supke probijaju ljusku i pojavljuju se

nad zemljom – epigejsko klijanje.

Pridankovi listovi ili skvame

Pojavljuju se samo na donjem dijelu stabljike nakon supki, na podzemnim stabljikama

(podanak, gomolj, lukovica). Izgledaju kao bezbojne ili smeđe ljuske, bez peteljke. Imaju

zaštitnu ulogu kod zimskih pupova.

Pravi listovi

Najbrojniji su na biljci i služe za asimilaciju i transpiraciju. Razvijaju se nakon pridankovih

listova, a nekada odmah nakon supki. Listovi na mlađem dijelu stabljike ponekad su

drugačijega oblika od onih na starijem. Kod nekih odraslih biljaka listovi istovremeno mogu

biti različite veličine – anizofilija (velebilje). Heterofilija je pojava različitih oblika listova na

istoj biljci (dud, bršljan). Gamafilija je pojava srastanja dvaju nasuprotnih listova. Pravi listovi

sastoje se od plojke, peteljke i podine. Plojka je najširi i najvažniji dio lista. Može biti

cjelovita ili razdijeljena ili sastavljena od više lisaka. Plojka može biti različita po obliku,

veličini, po rubu i bazi lista. Rub plojke ima pet temeljnih oblika: cjelovit, pilast, nazubljen,

narovašen i izverugan. Vrh može biti šiljat, ušiljen, bodljast ili okrugao. Baza lista može biti

okrugla, srcolika, kopljasta, streličasta ili ušata. U plojkama su smještene žile. Skup žila

nazivamo nervatura lista. Tri su tipa nervature lista prema načinu grananja: viličasta, prugasta

i mrežasta. Viličasta je najprimitivniji i rijedak tip nervature. Kroz plojku ide više žila i svaka

se viličasto grana (ginko). Prugasta je kod gotovo svih jednosupnica, imamo više glavnih

paralelnih žila. Mrežasta nervaruta ima velik stupanj razgranjenosti – skoro sve dvosupnice.

Peteljka je izduženi dio i nosi plojku te je dovodi u što povoljniji položaj prema svjetlosti.

Ona dovodi vodu do plojke, a odvodi asimilate. Listove bez peteljke nazivamo sjedeći listovi.

Podinom ili bazom lista list je vezan uz stabljiku i kroz nju prolazi žilni sustav koji joj s

mehaničkim elementima daje čvrstoću. Podina može biti spljoštena, razvijena kao lisni

rukavac i imati palistiće. Podina postepeno prelazi u peteljku. Rukavac obavija stabljiku i

može biti otvoreni – rubovi baze prekrivaju jedan drugog (kod trava) i zatvoreni – rubovi su

međusobno srasli (kod šaševa). Palistići su izrasline na bazi lista i dolaze isključivo kod

dvosupnica. Služe za zaštitu lisnih pupova. Pretežno su blijedi, žućkasti ili smeđi i rano

otpadaju (bukva). Nekada su mali i neprimjetni (pamuk), a nekada veliki kao pravi listovi i

asimiliraju (broćika).

Page 24: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

21

Pricvjetni listovi (bractea)

Nalaze se u gornjem dijelu stabljike u zoni cvijeta. Javljaju se nakon pravih listova i ponekad

su drugačije boje. Imaju zaštitnu i ekološku ulogu; obojene privlače kukce, a zelene ili

ljuskave služe zaštiti.

Metamorfoze lista

List se pod utjecajem specifičnih uvjeta staništa može preobraziti i vršiti neku drugu funkciju.

Metamorfoze lista su: vitica, trn i listovi sukulenata i mesoždernih biljaka.

Vitice

Vitica je najčešća preobrazba koja služi za prianjanje uz različite predmete. Plojka je

zakržljala i od glavne žile razvila se vitica. Česta je kod lepirnjača i bundeva.

Trn

Trn je preobraženi list koji je uslijed odrvenjavanja osobito tvrd. Primjer je božikovina i

žutika.

Listovi sukulenata

Sukulenti su biljke suhih staništa koje imaju mesnatu stabljiku i listove, odnosno organe za

gomilanje vode. Tu vodu čuvaju i sporo troše u sušnome razdoblju.

Listovi kukcojednih biljaka

Ovi su listovi preobraženi u organe za hvatanje insekata – oblik mjehura i vrča. Ove biljke

rastu na staništima s malo N i P, kao npr. tresetišta.

Raspored listova na stabljici

Na stabljici su listovi smješteni na čvorovima ili nodijima. Raspored može biti:

- nasuprotan – dva lista na istoj visini jedan nasuprot drugoga

- u pršljenu – na istoj visini nekoliko listova koji se šire u različitim pravcima

- izmjeničan – listovi su na različitim visinama.

Anatomija i morfologija stabljike

Stabljika morfološki povezuje korijen i listove te nosi pupove (cvjetove i plodove kod

kritosjemenjača). Raste vegetacijskim vrhom i u većini slučajeva neograničeno. Stabljika

može biti razgranjena i nerazgranjena. Uloga joj je da provodi vodu i mineralne tvari te

asimilate. Oblik stabljike kod većine je biljaka radijaran, dok je kod šaševa trobridan, kod

usnača četverobridan, kaktusa višebridan, a kod trava je vlat. Visina stabljike varira, npr. sitna

leća – 1,5 mm, a eukaliptus – 100 m. Trajanje je života stabljike od nekoliko tjedana

(efemere) do nekoliko stotina godina (dracena, baobab, libanonski cedar). U našim krajevima

dugo žive hrast lužnjak i pitomi kesten. Stabljika grananjem povećava svoju površinu,

Page 25: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

22

omogućuje stvaranje većega broja listova i njihova povoljnijeg rasporeda. Postoje dva tipa

grananja: viličasto i bočno. Viličasto je grananje najprimitivniji oblik (niže biljke) gdje se

matična os podijeli na dva vegetacijska vrha od kojih se razvijaju dvije jednako duge i snažne

bočne osi. Kod bočnoga grananja matična os raste neograničeno, a iz pazušnih pupova nastaju

bočne osi. Busanje je poseban način grananja kod trava. Iz nekoliko podzemnih zbliženih

koljenaca glavne stabljike (čvor busanja) dolazi do grananja.

Stabljika se sastoji od nodija ili koljenaca i internodija ili članaka. Nodiji su zadebljanja na

stabljici na kojima se nalaze listovi. Internodiji su izduženi dijelovi stabljike između dvaju

nodija, a mogu biti kratki i dugi. Dugi se internodiji jasno vide, rastu neograničeno i nose

listove. Kratki nisu uočljivi, ograničenoga su rasta te nose cvijet i plod.

Nadzemne stabljike

Posebne su vrste nadzemne stabljike: vlat, batvo i vriježa.

Vlat – stabljika kod trava i ima jasno izražene nodije i internodije. Šuplja je u većini

slučajeva, osim kod npr. kukuruza, šećerne trske i sirka, gdje je ispunjena.

Batvo – izduženi članak bez listova koji izbija iz podzemnih dijelova i na vrhu ima cvijet

(visibaba) ili cvat (zumbul).

Vriježa – horizontalna djelomično nadzemna, a djelomično podzemna stabljika s jako

izduženim člancima i reduciranim listovima. Služi za vegetativno razmnožavanje. Kod vrsta s

nadzemnim vriježama na donjoj strani koja je u dodiru s tlom izbija korijenje, a na gornjoj

izdanak i tako se stvara nova biljke.

Podzemne stabljike

Geofiti su biljke koje nepovoljno vrijeme prežive u obliku podzemnih stabljika: podanak,

gomolj i lukovica.

Podanak – mesnata stabljika neograničena rasta. Slična je korijenu. Ima kratke članke i

bezbojne ljuskave listove. Raste vodoravno ispod zemlje. Vrh podanka završava pupom iz

kojega se razvija nadzemna stabljika. Služi za vegetativno razmnožavanje višegodišnjih

zeljastih vrsta (perunika, đurđica).

Gomolj – nastaje zadebljanjem vriježa. Ograničena je rasta. Služi za nagomilavanje rezervnih

tvari i razmnožavanje. Na gomolju krumpira nalaze se postrani pupovi „oka“ u udubljenjima.

Gomolj krumpira služi za vegetativno razmnožavanje, hranu i krmu.

Lukovica – veoma skraćena stabljika koja nosi zadebljale mesnate listove (skvame) koji služe

taloženju rezervnih tvari. Listovi su na skraćenoj, čunjastoj stabljici, tzv. lukovina, iz koje

prema gore raste batvo, a prema dolje korijenje (tulipan, luk).

Page 26: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

23

Metamorfoze stabljike

Kod nekih biljnih vrsta može doći do preobrazbe stabljike, pa takva stabljika ima neku drugu

funkciju koja nije tipična za stabljiku kao organ. Metamorfoze su: filokladij, kladodij, trn i

vitica.

Filokladij – preobrazba u obliku spljoštenih zelenih listova ograničena rasta. Mogu vršiti

asimilaciju i transpiraciju. U pazušcima zakržljalih listova izbijaju cvjetovi.

Kladodij – stabljika širokih članaka koja ima funkciju fotosinteze i pohranjivanja vode, npr.

sukulenti.

Trn - šiljasta razgranjena ili nerazgranjena tvorevina (biljke sušnih područja) koja može

služiti kao zaštita od životinja.

Vitica – tanke, nitaste tvorbe koje služe za pričvršćivanje za podlogu (vinova loza).

Anatomska građa stabljike

Stabljika može biti u primarnoj i sekundarnoj građi ovisno o starosti i sistematskoj pripadnosti

biljke. Razlike su vidljive kod anatomske građe jednosupnica i dvosupnica. Stabljike su

izgrađene od osnovnoga, pokrovnoga i provodnog tkiva.

Primarna građa stabljike jednosupnica – primjer je ove građe stabljika kukuruza. Stabljika

jednosupnica cijeloga je života u primarnoj građi i ima tri dijela.

Epiderma - izvana obavija stabljiku, jednoslojna je sa zadebljalom vanjskom stijenkom. Ima

malobrojne puči i obrasla je dlakama.

Primarna kora – nejasno je odvojena od epiderme i građena je od osnovnoga tkiva s

kloroplastima kod mladih biljaka. Kod starijih ovo tkivo postaje sklerenhim koje ima

mehaničku funkciju.

Centralni cilindar – središnji dio građen od osnovnoga tkiva unutar kojega se nalaze

zatvorene kolateralne žile.

Žile su razbacane bez reda u osnovnome tkivu. Veće žile i rjeđe raspoređene su u središtu

stabljike, dok se manje i gušće raspoređene nalaze pri periferiji. Floem je okrenut prema

periferiji, a ksilem prema sredini stabljike.

Neke vrste iz porodice Poaceae imaju šuplju stabljiku. U tom su slučaju žile poredane u dva

reda, a u sredini je stabljike šupljina koja je nastala kidanjem stanica srčike zbog nejednake

brzine rasta perifernih staničja.

Sekundarna građa stabljike jednosupnica – javlja se samo kod nekih rodova (Dracena,

Yucca, Agava, Aloa). Između primarne kore i centralnoga cilindra nastaje poseban sekundarni

meristem, tzv. ekstrafascikularni kambij. On prema unutrašnjosti stabljike stvara osnovno

Page 27: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

24

tkivo u kojem se difernciraju stalno nove kolateralne zatvorene žile. Zbog toga nije moguće

odrediti starost biljke na osnovi anatomske građe.

Primarna građa stabljike dvosupnica – dva su tipa primarne građe: stabljike s više zasebnih

žila i stabljike s jednom žilom. Stabljike dvosupnica u primarnoj građi imaju tri dijela.

Epiderma – jednoslojna je sa zadebljalom vanjskom stijenkom i malobrojnim pučima.

Primarna kora – sastoji se od osnovnog tkiva i mehaničkog tkiva (kolenhim). Granični sloj

je endoderma – predstavlja škrobni tok.

Centralni cilindar – središnji dio stabljike u kojem se nalaze otvorene kolateralne žile.

Vanjski sloj naziva se pericikl i građen je od jednoga ili više slojeva stanica (parenhim i

sklerenhim). Na pericikl se nadovezuje prsten otvorenih žila kod kojih je između floema i

ksilema fascikularni kambij. Fascikularni kambij povezuje se s interfascikularnim (koji je

između žila u zrakama srčike) u kambijski prsten. U sredini je stabljike srčika koja je građena

od parenhimskih stanica između kojih su brojni intercelulari.

Sekundarna građa stabljike dvosupnica

Dvosupnice u sekundarnu građu prelaze uz pomoć dvaju meristema: kambija i felogena.

Prema načinu sekundarnoga rasta razlikujemo tipove prijelaza primarne u sekundarnu građu:

- Aristolochia tip

- Helianthus tip

- Tillia tip.

Aristolochia tip – fascikularni kambij stvara se između floema i ksilema, a interfascikularni

između žila u zrakama srčike. Zajedno stvaraju kambijski prsten. Fascikularni kambij prema

van producira elemente sekundarnoga floema, a prema unutra elemente sekundarnoga

ksilema. Interfascikularni kambij prema van i unutra producira parenhimsko tkivo.

Helianthus tip – između ranije stvorenih otvorenih kolateralnih žila stvaraju se nove manje

žile (suncokret).

Tillia tip – karakterističan za drvenaste vrste. Kambijski presten prema van producira

sekundarni floem (kora), a prema unutra sekundarni ksilem (drvo). Masa proizvedenoga

ksilema (drva) znatno je veća od floema (kore). Prirast drva u jednoj vegetacijskoj sezoni

zove se god.

Anatomija i morfologija korijena

Evolucijski gledano, pojava korijena vezana je za prijelaz biljaka iz vode na kopno. Obično je

u tlu, rjeđe u zraku i neograničenog je rasta. Uloga korijena je: učvršćivanje biljke u tlo,

upijanje vode s otopljenim mineralnim tvarima, transportiranje vode u stabljiku, provođenje

Page 28: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

25

asimilata i pohranjivanje pričuvnih tvari. Korijen svih jednosupnica i nekih dvosupnica

tijekom cijeloga života ima primarnu građu. Kod većina dvosupnica i golosjemenjača korijen

ima sposobnost debljanja i prijelaza u sekundarnu građu. Korijen se razvija iz vegetacijskog

vrška korijena i ima nekoliko zona:

- embrionska zona – tu se stanice intenzivno dijele

- zona produženoga rasta – služi rastu u dužinu, kratka je 5-10 mm

- zona diferencijacije - tu nastaju korijenove dlačice koje povećavaju površinu i

olakšavaju apsorpciju vode, nastaje i provodno tkivo.

Primarna građa korijena

Korijen je u primarnoj građi u zoni korijenovih dlačica. Na poprečnom presjeku korijena

razlikujemo tri dijela:

- rizoderma

- primarna kora

- centralni cilindar

Rizoderma - izvana obavija korijen. Sastoji se od jednoga sloja gusto poredanih stanica od

kojih se mogu diferencirati korijenove dlačice. Vanjske su stijenke tanke što omogućava

ulaženje vode i otopljenih mineralnih tvari iz tla (glavna funkcija primarnog korijena).

Korijenove dlačice obamiru nakon 15 – 20 dana. Dužine su od 0,6 do 1,7 mm. Po jedinici

površine broj dlačica veoma je velik, npr. kod kukuruza 425/mm2. Rizoderma odumire i nju

zamjenjuje egzoderma (prvi dio primarne kore).

Primarna kora – diferencirana je na egzodermu, mezodermu i endodermu. Egzoderma je

vanjski sloj i služi kao zaštitni sloj nakon odumiranja rizoderme. Tada dobiva karakter

pokrovnoga tkiva. Mezoderma je središnji dio primarne kore i grade je parenhimske stanice s

dosta intercelulara koje često sadrže škrobna zrnca. Endoderma je unutarnji sloj primarne

kore. Uloga joj je provođenje vode i mineralnih tvari u horizontalnom smjeru od korijenovih

dlačica do ksilema žile.

Centralni cilindar – sve staničje unutar endoderme. Sloj parenhimskih stanica uz endodermu

naziva se pericikl. Kod većine je biljaka jednoslojan. Unutar pericikla smještena je radijalna

žila. Broj je ksilema i floema u ovoj žili različit. Dvosupnice imaju manji broj ksilema i

floema od jednosupnica.

Sekundarna građa korijena

Za prijelaz iz primarne u sekundarnu građu korijen treba stvoriti vaskularni kambij.

Vaskularni kambij stvara se postupno iz parenhimskih stanica pericikla i formira se u obliku

Page 29: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

26

zvijezde. Stvaranjem sekundarnih elemenata kambij poprima prstenast oblik koji trajno

zadrži.

Poseban oblik prijelaza u sekundarnu građu imaju mrkva i repa – kambijski prsten prema van

stvara malo floema, a prema unutra mnogo ksilema (repa), obrnuto je kod mrkve.

Anomalni prijelaz pokazuje šećerna repa – sukcesivno stvaranje 8 – 12 koncentričnih

kambijskih prstenova tzv. tercijarno debljanje i tercijarna građa korijena.

Grananje korijena

Grananjem korijen povećava površinu i dužinu. Više je načina grananja. Kod dvosupnica

razlikujemo viličasto i bočno grananje, a kod jednosupnica i papratnjača razvija se adventivno

korijenje. Viličasto je grananje rijedak tip grananja gdje se vegetacijski vršak korijena podijeli

na dva jednako duga i razvijena ogranka. Kod bočnoga grananja razvija se glavni korijen i

bočno ili postrano korijenje. Glavni je korijen ortotropan i iz njega izlazi bočno korijenje I, II,

III itd. reda. Adventivno korijenje razvija se iz stabljike (kukuruz) ili lista (begonija). Raste

koso u tlo (kukuruz) i dalje se grana kao i glavni korijen.

Simbioze korijena

Korijen može biti u simbioznoj zajednici s bakterijama i gljivama. Simbioza je usko povezani

zajednički život dvaju organizama. Na korijenu predstavnika porodice Fabaceae nalaze se

kvržice (zadebljanja) – to su dušične bakterije koje vežu atmosferski dušik. Mikoriza je

osobito važna simbioza nastala zajedničkim životom između korijena viših biljaka i gljiva u

području rizosfere (orhideje).

Metamorfoze korijena

Preobražen ili metamorfoziran korijen ima i neke druge funkcije koje nisu svojstvene korijenu

kao organu.

1. korijenovi gomolji – repasti ili vretenasti, zadebljali s mnogo spremišnog parenhima

2. kontrakcijsko korijenje – ima sposobnost da se steže i do 70 % od normalnog

korijenja, naborane je površine, bolje štiti od hladnoće i suše

3. zračno korijenje – razvija se u zraku i služi za prianjanje stabljike uz podlogu

(bršljan), a kod tropskih vrsta upija vodu iz zraka (fikus)

4. asimilacijsko korijenje – spljošteno je i priljubljeno uz stabljiku domadara, s donje

strane ima korijenove dlačice, a s gornje je zeleno i asimilira

5. haustorije – korijenje parazitskih i poluparazitskih biljaka kojima prodire u potkožno

tkivo domaćina pomoću kojih crpe hranu (vilina kosa, volovod, imela).

Page 30: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

27

GRAĐA GENERATIVNIH ORGANA KRITOSJEMENJAČA

Cvijet je skraćeni, nerazgranjeni izdanak ograničenoga rasta. Predstavlja metamorfozirane

listove koji služe spolnomu razmnožavanju. Cvijet završava glavnu i postranu osovinu i

nikada se ne stvara na listovima. Veličina cvijeta varira od 1 mm do 1 m. U našoj flori

najmanji cvijet ima vodena leća (< 1mm), a najveći lopoč i božur. Više je biljaka s malim

cvjetovima. Cvjetovi se razlikuju po dužini trajanja – kod većine biljaka žive relativno kratko

(neke traju jedan dan ili noć, pa i kraće). Građu cvijeta tvore:

- cvjetište ili cvjetna os

- ocvijeće ili perijant

- andrecej

- ginecej.

Cvjetište - završni je dio cvjetne stapke na kojoj se nalaze ostali dijelovi cvijeta. Može biti

izduženo (magnolija), izbočeno (žabnjaci), ravno ili pločasto prošireno (krstašice) i udubljeno

(ruže). Ispod cvjetišta je cvjetna stapka ili držak. Mnogi cvjetovi nemaju cvjetnu stapku, pa ih

nazivamo sjedeći cvjetovi (glavočike, verbene).

Ocvijeće – tvore svi listovi na periferiji cvijeta. Oni ne stvaraju spolne stanice, već služe

zaštiti andreceja i gineceja te primamljivanju kukaca. Cvjetovi bez ocvijeća nazivaju se goli

ili ahlamidejski (vrbe i breze). Ocvijeće može biti jednostavno (perigon) i razlučeno

(dvostruko). Kod jednostavnog su ocvijeća svi listovi po boji i obliku isti. Mogu biti odvojeni

ili međusobno srasli. Obilježje su jednosupnica. Listovi kod razlučenoga ocvijeća nisu po boji

i obliku isti. Razlikujemo čašku (vanjski listovi) i vjenčić (unutarnji listovi). Obilježja su

dvosupnica. Čašku čine lapovi koji su u pravilu zelene boje, a uloga im je zaštita ostalih

dijelova cvijeta, posebno dok je cvijet još u pupu. Lapovi ostaju tijekom cvatnje, a nakon

oprašivanja i oplodnje osuše se te otpadnu. Čaška ima i ekološku funkciju – primamljivanje

kukaca. Vjenčić se sastoji od živo obojenih listova. Uloga mu je štititi unutarnje dijelove

cvijeta (tučak i prašnike). Bojom, mirisom, oblikom i veličinom privlače kukce i doprinose

oprašivanju. Vjenčić čine latice koje mogu biti međusobno odvojene ili slobodne.

Andrecej – skup je svih prašnika u jednome cvijetu koji čine muški rasplodni sustav. Broj

prašnika u cvjetovima varira od jednoga do nekoliko stotina. Za svaku je biljnu vrstu broj

prašnika stalan. Prašnik se sastoji od dvaju dijelova: prašničke niti koja na vrhu nosi prašnicu.

Prašnice se sastoje od dviju polutki spojene konektivom. Svaka polutka ima dvije peludnice u

kojima nastaju peludna zrnca (mikrospore ili muški gametofit). Mikrosporogeneza je razvoj

mikrospora. Peludno zrnce ima jednu jezgru obavijenu stijenkom od dvaju slojeva; vanjski je

Page 31: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

28

sloj exina, a unutarnji je intina. Vanjski sloj ima sistematsko značenje. Boja peludnih zrna

najčešće je žuta, a može biti bijela, sivkasta, crvena ili crna. Oblik i veličina različiti su ovisno

o vrsti. Sterilne prašnike nazivamo staminodiji. Oni su zakržljali i nemaju funkciju ili su

preobraženi te su preuzeli drugu ulogu (nektarije, latice).

Ginecej – skup svih tučkova sa sjemenim zamecima. Na tučku razlikujemo plodnicu, vrat i

njušku.

- plodnica – donji, prošireni dio tučka u kojoj se nalazi jedan ili više sjemenih

zametaka

- vrat – suženi dio tučka, dovodi njušku u povoljan položaj za oprašivanje. Kroz

vrat klija peludna mješinica u plodnicu

- njuška – gornji dio tučka koji služi prihvaćanju i klijanju peludnih zrnaca;

prilagođena je anemofilnomu i entomofilnom oprašivanju.

Plodnica u odnosu na cvjetište i ostale dijelove cvijeta može biti nadrasla, podrasla i obrasla.

- nadrasla – nalazi se na izbočenom cvjetištu iznad mjesta na kojem su pričvršćeni

ostali dijelovi cvijeta (žabnjaci, magnolije, krstašice, usnače)

- podrasla – u udubljenome (vrčastom) cvjetištu, nastala obrastanjem cvjetišta oko

plodnice s kojom je redovito srasla (glavočike, jabuka, bundeve)

- obrasla – prijelazni oblik između nadrasle i podrasle, plodnica se nalazi u

vrčastom udubljenju, ali nije srasla s njim (trešnje, šljive).

U plodnici se nalazi jedan ili više sjemenih zametaka iz kojih se razvijaju sjemenke. Sjemeni

zametci razvijaju se na unutrašnjoj strani plodnice i pričvršćeni su drškom za plodni list.

Unutrašnjost sjemenoga zametka ispunjava nucel ili megasporangij. Unutar nucela je

embrionska vrećica ili magaspora (ženski gametofit).

S obzirom na spol cvjetovi kritosjemenjača mogu biti:

- dvospoloni – u cvijetu se nalaze i tučak i prašnici

- jednospolni – u cvijetu se nalazi samo tučak ili samo prašnici; razlikujemo muške i

ženske cvjetove.

S obzirom na raspored jednosoplnih cvjetova na stabljici postoje tri vrste biljaka:

- jednodomne – na istoj biljci i muški i ženski cvjetovi (kukuruz, krastavac)

- dvodomne – muški na jednoj, ženski na drugoj stabljici (hmelj)

- raznorodne – jednospolni i dvospolni cvjetovi na istoj stabljici (javor).

Cvjetna formula - prikaz građe cvijeta slovima, znakovima i brojkama. Velikim slovima

(početna slova njihovih latinskih naziva) označavaju se dijelovi cvijeta:

P – perigon (ocvijeće)

Page 32: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

29

K – calyx (čaška)

C – corolla (vjenčić)

A – androeceum (andrecej)

G – gynoeceum (ginecej)

Broj članova u pojednome krugu označava se arapskom brojkom koja se kao indeks dodaje

slovu. Ako je članova više od 10 oznaka je ∞ (beskonačno).

Npr. cvjetna formula porodice Brssicaceae je K2+2C4A2+4G(2), gdje je

- K - čaška s četiri lapa

- C – vjenčić s četiri latice

- A – šest prašnika, dva kraća i četiri dulja

- G – dva plodnička lista međusobno srasla

Nektariji – kod većine entomofilnih biljaka nalaze se žljezdaste tvorevine koje izlučuju slatki

sok ili nektar. U kemijskom pogledu nektar sadrži šećere – saharozu, glukozu i fruktozu.

Nektariji se mogu nalaziti u cvijetu ili izvan njega. Floralni nektariji su na svim dijelovima

cvijeta. Položaj, oblik i broj nektarija su nasljedni. Ekstrafloralni nektariji razvijaju se izvan

cvijeta - na listovima i lapovima.

Cvat

Cvjetovi se rijetko pojavljuju pojedinačno (tulipan, magnolija). U većini su slučajeva cvjetovi

skupljeni u cvatove. Cvat je skup cvjetova na jednoj cvjetnoj stapci koji nastaje grananjem osi

izdanka na veći broj ogranaka koji nose cvjetove. Dva su tipa cvatova: grozdasti (racemozni) i

paštitasti (cimozni).

Grozdasti ili racemozni cvatovi – glavna os raste jače i duže od bočnih, pa se bočni cvjetovi

razvijaju ranije od onih na vrhu glavne osi. S obzirom na grananje, razlikujemo jednostavne i

sastavljene grozdaste cvati.

Jednostavni grozdasti cvatovi

- grozd – glavna os je duga i uspravna, a bočne osi I. reda približno jednako duge i

nose cvjetove (bargem, ribiz)

- klas – glavna os je duga i uspravna, a bočne osi su reducirane, cvjetovi su sjedeći

(orhideje, trputac)

- klip – cvjetovi sjede na zadebljaloj glavnoj osi (kukuruz)

- resa – bočni ogranci reducirani, glavna os mlohava i viseća (breza, lijeska, orah)

- gronja – bočne osi izrastu do vrha glavne osi, svi cvjetovi u približno istoj ravnini

(kruška, jabuka)

Page 33: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

30

- štitac – cvjetovi sjede na glavnoj osi i na osima I reda koji izlaze iz nodija, svi

cvjetovi su u približno istoj ravnini (štitarke)

- glavica – cvjetovi sjede jer su glavna i bočne osi reducirane, cvjetište je prošireno

(glavočike)

Sastavljeni grozdasti cvatovi

- metlica – glavna je os uspravna, na mlohavim bočnim osima I. reda nalaze se mali

grozdovi (jorgovan, zob, proso, riža)

- sastavljeni klas – na glavnoj su osi bočne osi I. reda koje završavaju sjedećim

klasićima (pšenica, ječam, raž)

- sastavljeni štitac – bočne osi I reda završavaju štitićima (mrkva, peršin, celer)

Paštitasti (cimozni) cvatovi – glavna os raste kratko i prva završava rast donošenjem

terminalnoga cvijeta. Ispod njega razvijaju se bočne osi I. reda koje nadrastu glavnu os.

Glavni je cvijet u središtu cvata, a najmlađi su prema periferiji. Tipovi su paštitastih cvati:

- monohazij – ispod glavne osi razvija se samo jedna bočna os I. reda koja nadraste

glavnu os

- dihazij – ispod terminalnog cvijeta glavne osi razvijaju se dvije nasuprotne bočne

osi I. reda (karanfil)

- plejohazij – ispod terminalnog cvijeta glavne osi, iz istog nodija, nastaje veći broj

bočnih osi I. reda (mlječike).

Oprašivanje ili polinacija

Prijenos peluda s prašnika na njušku tučka s ciljem spajanja muške i ženske gameta naziva se

oprašivanje. Razlikujemo dva tipa oprašivanja: samooprašivanje ili autofilija i

stranooprašivanje ili alofilija.

Samooprašivanje – pelud jednoga cvijeta dospijeva na njušku tučka istoga cvijeta. Moguće

je kod dvospolnih cvjetova kod kojih prašnici i tučak sazrijevaju u isto vrijeme. U prirodi je

dosta rijetko (ječam, pšenica, grah…). U ovome slučaju nema rekombinacije gena. Nastaje

klica koja ima nasljedna svojstva samo jednoga roditelja. Postoje mehanizmi koji sprječavaju

samooprašivanje, a to su:

- heterostilija – pojava kada se na različitim jedinkama iste vrste nalaze različiti

tipovi cvjetova s obzirom na dužinu vratova njihovih tučaka (jaglac)

- dihogamija – pojava različitog vremenskog dozrijevanja prašnika i tučka unutar

istog cvijeta (veliki trputac)

- herkogamija – pojava različitog prostornog položaja prašnika i tučka unutar istog

cvijeta (perunika)

Page 34: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

31

- autosterilitet – pojava da pelud, iako je dospio na njušku vlastitog cvijeta, ili ne

klija ili ako isklija njegova mješinica ubrzo prestaje s rastom. U oba slučaja ne

dolazi do stvaranja sjemena (neke sorte jabuka, krušaka i višanja).

Stranooprašivanje – povećava se mogućnost stvaranja novih kombinacija nasljednih

svojstava (križanje). U prirodi je jako rašireno.

S obzirom na način prenošenja peluda razlikujemo tri tipa oprašivanja:

- anemofilija – oprašivanje vjetrom, najstariji način oprašivanja gdje pelud prenosi

vjetar. Cvjetovi stvaraju mnogo malih, suhih, laganih peludnih zrnaca koji dugo

lebde u zraku. Cvjetovi su neugledni i sitni s reduciranim ocvijećem. Filamenti

prašnika dugi su i pokretni kako bi se pelud lakše istresao. Njuške tučka velike su i

iznad ostalih dijelova cvijeta s povećanom površinom za prijem peluda. Vjetrom

se oprašuju npr. trave (Poaceae), breze (Betulaceae), hrast (Quercus)…

- zoofilija – oprašivanje pomoću životinja, najrasprostranjeniji način oprašivanja.

Razlikujemo više oblika:

1. entomofilija – oprašivanje kukcima, veoma rasprostranjeno, cvjetovi su veliki,

solitarni, živo obojenog ocvijeća. Peludna su zrnca velika, hrapave površine s

bodljicama ili kvržicama, ljepljiva i stvaraju se u manjoj količini.

2. ornitofilija – oprašivanje pticama, u tropskim područjima (kolibrići), cvjetovi

su žarkih boja bez mirisa i s tekućim nektarom.

3. hiropterofilija – oprašivaje šišmišima, u tropskim predjelima. Noćna cvatnja

cvjetova s mnogo peluda i nektara.

4. malakofilija – oprašivanje s pomoću puževa (smatra se slučajnom pojavom jer

u cvjetovima ne postoje mehanizmi za oprašivanje puževima).

- hidrofilija – oprašivanje vodom, relativno mali broj kritosjemenjača. Uglavnom

su to biljke koje cijelim habitusom žive u vodi. Pelud nema eksinu, zrnaca su

nitasta i nešto veće specifične težine te lagano tonu.

Oplodnja

Kad pelud dospije na vlažnu i ljepljivu njušku tučka, apsorbira vodu i hranjive tvari, poveća

svoj sadržaj i proklija u peludnu mješinicu. Mješinica izlazi iz peludnoga zrna kroz neku od

postojećih pora ili bora, prolazi kroz vrat tučka do sjemenoga zametka. U sjemeni zametak

ulazi na dva načina: kroz mikropilu (rijetko kod kritosjemenjača) i kroz halazu. Kada dođe do

jajnog aparata, vegetativna jezgra peludnog zrna propada, jedna od spermalnih stanica stapa

se s jajnom stanicom, a druga sa sekundarnom jezgrom. Tako se izvrši dvostruka oplodnja

(samo kod kritosjemenjača).

Page 35: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

32

Prvom oplodnjom nastaje zigota (2n) iz koje će se razviti klica. Spajanjem druge spermalne

stanice i sekundarne jezgre nastaje triploidno tijelo (3n) iz kojega će nastati sekundarni

endosperm.

Nakon oplodnje listovi ocvijeća, prašnici, vrat i njuška tučka osuše se, smežuraju i otpadnu.

Na cvjetnoj stapci ostaje plodnica sa sjemenim zametkom. Iz plodnice se razvija usplođe

ploda, a iz sjemenih zametaka sjemenke.

Sjemenke se sastoje od triju dijelova:

- sekundarnoga endosperma

- klice ili embrija

- sjemene lupine.

Sekundarni endosprem – tkivo bogato pričuvnim tvarima koje služi prehrani embrija dok se

ne razviju pravi listovi. Različito je razvijen kod različitih biljnih vrsta, a neke ga biljke

nemaju (lepirnjače, glavočike, bundeve).

Klica – kod dvosupnica ima dvije supke, a kod jednosupnica jednu. Klice dvosupnica su

jednostavne, dok su kod jednosupnica složenije građe (trave).

Sjemena lupina – ima zaštitnu ulogu, štiti klicu od ozljeda i gubitka pričuvnih tvari. Važna je

i kod rasprostranjivanja biljne vrste. Izgrađena je od jednoga ili više slojeva stanica koji s

vanjske strane imaju kutikulu.

Klijanje sjemenke

Klijanje je razvoj nove biljke iz klice. Uvjetovano je optimalnom temperaturom, vlažnošću,

dovoljnom količinom zraka, a kod nekih je vrsta potrebno i svjetlo. Klijanje započinje

bubrenjem – ulaskom vode u sjemenku. U klici započinju mitotske diobe u apikalnim

meristemima vegetacijskoga vrška korijenka i pupoljka. Sjemena lupina puca, korijenak izlazi

i započinje ukorjenjivanje te upijanje vode i mineralnih tvari. Istodobno se diferencira glavni

korijen. Na površini tla pojavljuje se izdanak.

Sjemenka

Sjemenka je organ koji služi za razmnožavanje cvjetnica. Oblik i veličina različiti su i ne

moraju biti u omjeru s veličinom matične biljke. Broj je sjemenki u plodu različit. Plodovi

trava i glavočika sadrže po jednu sjemenku, a plodovi maka i bundeve mnogo. Starenjem

sjemenka gubi klijavost. Boja je vrlo različita. Obojene sjemenke privlače životinje i tako se

obavlja rasprostiranje sjemenki. Prevladava smeđecrvenkasta i siva boja. Na sebi mogu imati

različite uređaje koji služe njihovu širenju, npr. dlake, krilate tvorevine i slično.

Plod

Page 36: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

33

Plod služi zaštiti i rasprostranjivanju sjemenki. Sastoji se od dvaju dijelova: usplođa i jedne ili

više sjemenki. Kad sjemenke dozriju, plod ih izbacuje ili zajedno s njima otpada s matične

biljke. Otpada čitav ili podijeljen u dijelove. Plodovi čije se usplođe razvija isključivo iz

plodnice pravi su plodovi, a od drugih su dijelova cvijeta nepravi plodovi.

Plodovi se klasificiraju prema različitim kriterijima.

- prema konzistenciji usplođa - suhi i sočni ili mesnati plodovi. Suhi su mjehur,

mahuna, pšeno, roška, tobolac, komuška, komuščica, a mesnati su koštunica, boba

i plod jabuke.

- prema načinu otvaranja – pucavci i nepucavci. Pucavci su oni koji se otvaraju

tako da sjemenke same ispadaju van. Nepucavci se u zrelom stanju ne otvaraju i ne

dijele.

S obzirom na morfološku građu i postanak razlikujemo 4 skupine plodova:

1. jednoplodni ili monokarpni plodovi – mjehur, mahuna, koštunica, pšeno

2. višeplodni ili sinkarpni plodovi – roška, tobolac, jezgričasti plod

3. zbirni plodovi – plod kupine i maline, jagode i šipak

4. skupni plodovi – sočni plodovi (ananas i smokva) i suhi plodovi (lipa)

Rasprostranjivanje sjemenki i plodova

Dva su osnovna načina rasprostranjivanja:

1. autohorija ili samorasprostranivanje – biljka vlastitom aktivnošću rasprostire

sjemenke ili plodove. Relativno rijetka pojava kod biljaka (kikiriki, lanilist).

2. alohohija ili strano rasprostranjivanje – posredstvom vanjskih čimbenika. Ove su

vrste visoko produktivne, jer sjeme često dođe u nepovoljne uvjete. Može biti:

- anemokorija – rasprostranjivanje vjetrom. Plodovi su suhi, sitni i lagani. Imaju

posebne izraštaje koji potpomažu širenje vjetrom (krilca, dlake).

- hidrokorija – rasprostranjivanje vodom. Svojstveno je vodenim biljkama, biljkama

koje žive u vodi ili na površini vode, a manje onima koje žive na kopnu. Sjemenke

i plodovi plivaju na vodi.

- zookorija – rasprostranjivanje životinjama. Endozookorno – plodovi su pojedeni i

neprobavljeni izbačeni iz probavnog trakta (ptice). Epizookorno – plodovi i

sjemenke se zalijepe za životinje.

- antropokorno – rasprostranjivanje s pomoću čovjeka. Na ovaj je način prenesen

niz kulturnih biljaka iz Amerike u Europu (kukuruz, krumpir, platana). S

kulturnim biljkama preneseni su i korovi (ambrozija, kanadska hudoljetnica).

Page 37: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

34

UVOD U SISTEMATIKU BILJA

Sistematika istražuje raznolikosti i srodstvene veze između biljaka. Svrstava ih po

filogenetskome redu od najprimitivnijih do najrazvijenijih. Zadatak je sistematike ustanoviti

uzajamno srodstvo, opisati biljke, odrediti ih i svrstati u filogenetski sustav.

Sistematika ili taksonomija specijalna je botanička disciplina koja proučava raznolikost

biljnog svijeta i svrstava sve živuće i fosilne biljne organizme u određene hijerarhijske

taksonomske sustave. Istraživanja u sistematici biljaka obuhvaćaju:

- identifikaciju – prepoznavanje biljaka

- determinaciju – određivanje

- nomenklaturu – imenovanje

- klasifikaciju – svrstavanje u sustav.

Broj danas živućih biljnih vrsta iznosi oko 370 000. Od toga su broja 2/3 sjemenjače (800

golosjemenjača, 226 000 kritosjemenjača). Od kritosjemenjača 172 000 su dvosupnice, a

54 000 su jednosupnice. Sve ostale skupine čine 1/3 (papratnjače, mahovine, alge, gljive i

lišajevi).

Razlikujemo dva osnovna sustava klasifikacije biljaka:

1. umjetni – jedno ili dva slučajno uzeta svojstva

2. prirodni – uzima se u obzir podrijetlo, srodnost biljaka i povijesni razvoj.

Švedski prirodoslovac Linne (18. stoljeće) napravio je najpoznatiji umjetni sustav koji se

smatra početkom znanstvene sistematike biljaka. Cvjetnice je podijelio na 23 klase s obzirom

na građu cvijeta, broj i raspored prašnika. U 24. klasu svrstao je paprati, mahovine, alge,

gljive i neke više biljke sa slabije primjetnim cvjetovima. Linne je dao naziv za više od

10 000 biljnih vrsta, opisao je oko 1 500 novih vrsta i predložio binarnu (dvojnu)

nomenklaturu. Ime svake vrste sastoji se od dviju latinskih riječi, npr: Alopecurus pratensis,

prva je riječ (Alopecurus) ime roda i piše se velikim početnim slovom, a druga (pratensis)

ime je vrste i piše se malim početnim slovom. Uveo je pojmove: vrsta, rod, porodica i razred.

Uvidio je nedostatak umjetnoga sistema i pokušao je izraditi prirodni sistem. Drugi autori

razradili su njegovu ideju. Među njima je bio i Darwin (19. stoljeće) sa svojom teorijom

evolucije, odnosno u obzir se uzima srodnost biljaka, njihovo podrijetlo i povijesni razvoj.

Prvi pravi filogenetski sistem napravio je Wettstein (20. stoljeće).

Intenzivnija istraživanja na polju sistematike bilja na području Hrvatske započinju u 19.

stoljeću. Prvi botaničari bili su stranci: Talijani, Mađari i Austrijanci. Nakon njih dolaze i

naši botaničari: Visiani, Šulek, Pančić, Domac, Trinajstić…

Page 38: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

35

Taksonomske jedinice

Osnovna sistematska jedinica je vrsta (species-sp.). Vrsta se može definirati kao skup biljaka,

odnosno individua (jedinki) koji su srodni u najvećem broju bitnih karakteristika i koji

zauzimaju određeni prostor (areal). Može se reći da je to skup istih ili srodnih populacija čije

se jedinke mogu međusobno oplođivati i davati plodno potomstvo. Uz osnovnu taksonomsku

jedinicu postoje i niže i više taksonomske jedinice. Niže su podvrsta, varijetet i forma. Više su

jedinice rod, porodica, red, razred, odjeljak i carstvo.

Odjeljak Spermatophyra (sjemenjače) predstavlja najviši stupanj u razvoju biljnoga svijeta.

Pripada skupini kormofita, odnosno biljke s razvijenim korijenom, stabljikom, listovima, a

osim cvijeta stvara se i sjeme.

S obzirom na prisutnost ili odsutnost plodnice, sjemenjače se dijele na Gymnospermae

(golosjemenjače) i Angiospermae (kritosjemenjače). Kod golosjemenjača su sjemeni zameci

goli, a kod kritosjemenjača skriveni su u plodnici tučka.

Kritosjemenjače imaju razvijeno ocvijeće, razvijaju plod i imaju veću diferenciranost tkiva

koja se najbolje uočava u savršenoj građi žila. Ovdje uz drvenaste, spadaju i zeljaste

višegodišnje i jednogodišnje biljke. Kritosjemenjače dijelimo na dva razreda –

Magnoliopsida (dvosupnice) i Liliopsida (jednosupnice). Najvažnije su razlike između ovih

dvaju razreda:

dvosupnice jednosupnice

dvije supke jedna supka

razgranat korijen čupavo korijenje

razgranata nervatura paralelna nervatura

žile u krugu žile razbacane

otvorene kolateralne žile zatvorene kolateralne žile

cvijet u broju četiri ili pet cvijet u broju tri

Page 39: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

36

ODABRANI TAKSONI KRITOSJEMENJAČA

PODODJELJAK

MAGNOLIOPHYTINA – kritosjemenjače

RAZRED

MAGNOLIOPSIDA – dvosupnice LILIOPSIDA – jednosupnice

PODRAZRED

MAGNOLIIDAE COMMELINIDAE

CARYOPHYLLIDAE LILIIDAE

DILLENIIDAE

ROSIDAE

ASTERIDAE

Page 40: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

37

PODRAZRED RED PORODICA

Magnoliidae Ranunculales Ranunculaceae (žabnjaci)

Papaverales Papaveraceae (makovi)

Caryophyllidae Caryophyllales Chenopodiaceae (lobode)

Caryophyllacea (karanfili)

Polygonales Polygonaceae (dvornici)

Dilleniidae Malvales Malvaceae (sljezovi)

Violales Violaceae (ljubice)

Cucurbitales Cucurbitaceae (bundeve)

Capparales Brassicaceae (krstašice)

Rosidae Rosales Rosaceae (ruže)

Fabales Fabaceae (lepirnjače)

Euphorbiales Euphorbiaceae (mlječike)

Apiales Apiaceae (štitarke)

Asteridae Solanales Solanaceae (pomoćnice)

Convolvulaceae (slakovi)

Lamiales Boraginaceae (oštrolisti)

Lamiaceae (usnače)

Scrophulariales Scrophulariaceae (zijevalice)

Rubiales Rubiaceae (broćevi)

Asterales Asteraceae (glavočike)

Commelinidae Poales Poaceae (trave)

Liliidae Liliales Liliaceae (ljiljani)

Amaryllidaceae (sunovrati)

Iridaceae (perunike)

Alliaceae (lukovi)

Page 41: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

38

Porodica Ranunculaceae – žabnjaci

U porodici Ranunculaceae pretežno su jednogodišnje i višegodišnje zeljaste biljke, rijetko

drvenaste ili povijuše kao npr. Clematis vitalba L. To su uglavnom kopnene biljke.

Vrste imaju različitu građu vegetativnih i generativnih organa. Listovi su na stabljici

izmjenični, često različito razdijeljeni i bez palistića. Cvjetovi su dvospolni i pravilni ili

zigomorfni. Ocvijeće je jednostavno ili dvostruko. Čaška ima većinom pet lapova, a vjenčić

osam, pet ili dvije latice. Latice su žuto obojene kod kopnenih, a bijele kod vodenih biljaka.

Vjenčić može biti potpuno reduciran (Helleborus sp.) i preobražen u nektarije.

Prašnika je mnogo. Ginecej je sastavljen od mnogo plodničkih listova. Plodnica tučka je

nadrasla. Plod je najčešće mjehur, a rjeđe tobolac ili oraščić.

Rasprostranjuju se anemokorno i epizookorno. Rastu na livadama, ruderalnim staništima,

pašnjacima i kao korovne vrste u raznim usjevima. Mnoge vrste sadrže alkaloide koji mogu

izazvati trovanja ljudi i životinja. Neke se vrste rabe u farmaceutskoj industriji, a druge su

ukrasne biljke (Anemona, Clematis).

Najznačajniji predstavnici:

Rod Ranunculus - žabnjaci

- Ranunculus scleratus L., Ranunculus lingua L., Ranunculus flammula L. – osobito otrovne

vrste na močvarnim mjestima.

- Ranunculus acris L. – žabnjak ljutić; na vlažnim livadama, na 5 dijelova razdijeljeni listovi

-Ranunculus bulbosus L. – lukovičasti žabnjak; na vlažnim livadama, ima podzemno

gomoljasto odebljalu stabljiku, cijela je biljka dlakava

- Ranunculus repens L. – puzavi žabnjak; jedina vrsta žabnjaka koja nije otrovna

- Ranunculus arvensis L. – poljski žabnjak; česta korovna vrsta

-Ranunculus ficaria L. – proljetna zlatica; na adventivnom korijenju ima gomoljasta

zadebljanja, listovi su srcoliki ili bubrežasti, otrovna biljka

Rod Anemone – šumarice

-Anemone nemorosa L. – bijela šumarica; šumska biljka

-Anemone ranunculoides L. – šumarica žuta; morfološki slična bijeloj, ali ima žute cvjetove

-Anemone hortensis L. – vrtna šumarica; uzgaja se u vrtovima

Rod Helleborus – kukurjek

- Helleborus niger L., - crni kukurjek; sadrži otrovne tvari

-Helleborus odorus W. K. – mirisavi kukurjek; raste kod nas u termofilnim šumama (crni bor,

bukva)

- Helleborus vrste sadrže glikozid heleborein i saponin heleborin, te su zbog toga otrovni

Page 42: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

39

Rod Clematis – pavitina

- Clematis integrifolia L. – cjelolisna pavitina; ima jednostavnu plojku, javlja se na livadama

- Clematis vitalba L. – obična pavitina; grm, penjačica, raste u živicama, uz rijeke i na

rubovima šuma

- Clematis recta L., - uspravna pavitina; stabljika visoka 100 – 150 cm, raste na suhim i

kamenitim staništima,

- Clematis alpina (L.) Mill. – alpinska pavitina; raste u šumama

U uzgoju su mnoge vrste i brojni hortikulturni oblici (C. viticella L.).

Rod Consolida – kokotić

-Consolida regalis S. F. Gray – kraljevski kokotić; najčešće korov strnih žita

Porodica Papaveraceae – makovi

Ova porodica obuhvaća jednogodišnje i višegodišnje zeljaste biljke s mliječnim cijevima.

Listovi su izmjenično raspoređeni i bez palistića. Po obliku mogu biti jednostavni ili

razdijeljeni, sjedeći ili s peteljkom. Cvjetovi su krupni, pojedinačni i dvospolni. Čaška ima

dva lapa, a vjenčić četiri latice u dva kruga. Prašnika je mnogo. Ginecej je sastavljen od dvaju

ili više plodničkih listova. Plodnica je nadrasla. Plod je tobolac s mnogo sjemenki. Sve vrste

bogate su alkaloidima. Makovi rastu kao korovi u usjevima (strne žitarice), na livadama i

ruderalnim staništima. Neke se uzgajaju kao industrijske i ukrasne biljke.

Najznačajniji predstavnici:

Rod Papaver – mak

- Papaver somniferum L. – vrtni ili bijeli mak; uzgaja se kao industrijska, ljekovita i ukrasna

biljka, stabljika je uspravna i visoka do 1,5 m, cvjetovi krupni i mogu biti bijele,

svijetloljubičaste i crvenkaste boje, sjemenke se rabe za peciva i kolače, iz mladih tobolaca

dobiva se mliječni sok, a iz njega opijum

- Papaver rhoeas L. – mak turčinak, korovna vrsta u strnim žitaricama, stabljika je obrasla

oštrim dlakama, cvjetovi su veliki i crveni. Kozmopolitski je rasprostranjena vrsta. Mliječni

sok sadrži alkaloide i vrlo je škodljiva svježa krma.

Rod Chelidonium – rosopas

- Chelidonium majus L. – rosopas; trajnica sa žutim cvjetovima. Višegodišnja zeljasta biljka

koja ima narančasti mliječni sok. Mliječni sok sadrži alkaloide helidonin, protopin i dr. Svi su

dijelovi biljke otrovni. U narodnoj se medicini mliječni sok rabi za uklanjanje bradavica. Ima

insekticidna svojstva. Listovi su odozdo modrozeleni. Česta je ruderalna vrsta kod nas.

Page 43: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

40

Porodica Chenopodiaceae – lobode

Jednogodišnje i višegodišnje zeljaste biljke, rjeđe grmovi ili polugrmovi. Listovi su cjeloviti,

izmjenično raspoređeni, ponekad zakržljali i bez palistića. Cvjetovi su neugledni i obično

zelenkasti. Jednospolni ili dvospolni, a ocvijeće je jednostavno (perigon). Perigon je

sastavljen od 5 listića. U cvijetu je pet ili manje prašnika, jedna nadrasla plodnica s jednim

sjemenim zametkom. Plod je jednosjemeni oraščić ili tobolac. Oprašivanje je pomoću vjetra.

Mnogi predstavnici ove porodice prilagođeni su suhim staništima, a neki obitavaju na slanim

tlima (halofiti). U ovu porodicu spadaju mnogi korovi, ali i vrste koje se rabe kao povrće i

krma.

Najznačajniji predstavnici:

Rod Beta – ekonomski najvažniji predstavnik ove porodice

- Beta vulgaris L. var. saccharifera – šećerna repa; dvogodišnja biljka s mesnato zadebljalim

vretenastim korijenom. Listovi su veliki i cjeloviti, plojka je ovalna, ravna ili blago valovita.

Cvjetovi su dvospolni, pojedinačni ili u cvatovima. Uzgaja se zbog korijena koji sadrži do

20 % šećera. Služi kao sirovina za proizvodnju šećera, a repini rezanci i glave za stočnu

hranu.

- Beta vulgaris L. ssp. cicla – blitva; povrtna kultura

- Beta vulgaris L. ssp. rubra – cikla; povrtna kultura

-Beta vulgaris L. ssp. crassa – stočna repa; uzgaja se kao krmna kultura

Rod Spinacia – špinat

- Spinacia oleracea L. – špinat; povrtna kultura, sadrži bjelančevine, vitamine A, B, C, sadrži

željezo i visoke je hranjive vrijednosti

Rod Chenopodium – loboda

- Chenopodium album L. – bijela loboda; jednogodišnji korov u okopavinama i na napuštenim

površinama, aeroalergena biljka

- Chenopodium hybridum L. – križana loboda; veoma slična C. album. Otrovna je za goveda,

svinje i ovce. Sadrži alkaloid leucin. Biljka je neugodna mirisa.

Rod Atriplex – pepeljuga

-Atriplex patula L. - široka pepeljuga; korov u žitaricama i okopavinama te na ruderalnim

staništima.

- Atriplex hortensis L. – vrtna pepeljuga; stabljika visoka i do 2 m, kao povrće rabe se mladi

sočni listovi; starija je biljka otrovna.

Page 44: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

41

Porodica Caryophyllaceae – karanfili

To su jednogodišnje i višegodišnje zeljaste biljke, trajnice, a rjeđe polugrmovi. Stabljika je

člankovita. Listovi su cjeloviti, nasuprotno raspoređeni i linerarni ili lancetasti. Dva lista čine

rukavac koji obuhvaća stabljiku. Cvjetovi su rijetko pojedinačni. Dvospolni su, vjenčić ima

pet (četiri) latice, a čaška isto toliko lapova. Prašnika je pet ili 1deset, a tučak je građen od

dvaju, triju ili pet plodničkih listova. Plod je mnogosjemeni tobolac.

Pripadnici ove porodice većinom su heliofilne biljke, različita habitusa. Mnoge sadrže

saponine, stoga su ljekovite biljke. Gospodarski su važne zbog dekorativne vrijednosti. Rastu

na različitim staništima: brdskim i planinskim pašnjacima, na pješčanim područjima, na

ruderalnim staništima, kao korovne i travnjačke vrste.

Najznačajniji predstavnici:

Rod Stellaria – mišjakinja

- Stellaria media (L.) Vill.– obična mišjakinja; korijen je plitko u tlu, ima puzavu stabljiku.

Listovi su nasuprotno raspoređeni, cjelovitog ruba, cvjetovi su bijeli i zvjezdasta oblika. Brzo

se razmnožava i stoga je dosadan korov. Stoka ju rado jede. Medonosna je vrsta.

- Stellaria holostea L. – velika mišjakinja; četverobridna stabljika, raste u šumama i živicama

Rod Cerastium – ražac

-Cerastium tomentosum L. – pustenasti rožac; uzgaja se kao ukrasna biljka, pogodan za

kamenjare

-Cerastium arvense L. – poljski rožac; čest krov na oranicama i ruderalnim staništima

Rod Dianthus – karanfil ili klinčić

Predstavnici ovoga roda dekorativne su vrste koje se uzgajaju zbog prekrasnih cvjetova.

Rod Silene – pušine

-Silene alba (Mill.) E. H. L. Krause – bijela pušina; stabljika i listovi su dlakavi, a cvjetovi

bijeli. Susrećemo je na ruderalnim staništima i livadama. Zbog sadržaja saponina i tanina

nepoželjna je krma.

- Silene vulgaris (Moench) Garcke – naduta pušina; vrlo rasprostranjena vrsta koja raste uz

rubove šuma i živica

Rod Lychnis – rumenika

-Lychnis flos-cuculi L. – rumenika rumena; obitava na vlažnim i močvarnim livadama, stoka

ju izbjegava zbog sadržaja lihnidina, medonosna je i ljekovita

Rod Agrostemma - kukolj

-Agrostemma githago L. – kukolj; najpoznatiji korov u usjevima žitarica. Krupna biljka s

tamnocrvenim cvjetovima. Sjemenke sadrže saponin gitagin, a cijela biljka sadrži alelopatin

Page 45: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

42

alantoin. Ova se biljka danas može naći samo kod ekstenzivne poljoprivredne proizvodnje.

U nekim europskim zemljama ima status ugrožene vrste.

Porodica Polygonaceae – dvornici

Uglavnom su to zeljaste biljke ili trajnice, rjeđe polugrmovi s izmjenično postavljenim

listovima. Listovi su jednostavni. Palistići su srasli u kožičastu tvorevinu (ohrea) koja obavija

stabljiku. Stabljika je člankovita s jasno izraženim koljencima. Cvjetovi su u grozdovima,

dvospolni. Ocvijeće je perigon i sastavljeno je od 4 – 6 listića. Prašnika je 5 – 8, plodnica je

nadrasla s jednim sjemenim zametkom. Plod je trobridni oraščić. Biljke ove porodice imaju

karakterističan kiseli sok. Rodovi Fagopyrum i Rheum su kultivirani, mnoge druge vrste su

korovi, a mali broj dvornika ukrasne su biljke.

Najznačajniji predstavnici:

Rod Fagopyrum – heljda

-Fagopyrum esculentum Moench – prava heljda; jednogodišnja zeljasta ratarska kultura,

povijuša hranjivih i ljekovitih sjemenki. Medonosna je biljka. Uzgaja se zbog plodova koji

sadrže kvalitetne bjelančevine (brašno, pahuljice, kašice).

Rod Rheum – rabarbara

-Rheum rhabarbarum L. – prava rabarbara; suhi podanci imaju laksativno djelovanje, uzgaja

se zbog peteljki (priprema kompota, umaka, marmelade)

Rod Rumex – kiselica

- Rumex acetosa L. – velika kiselica; višegodišnja zeljasta biljka, raste na vlažnim livadama i

pašnjacima. Nije poželjna zbog oksalne kiseline koja je otrovna za domaće životinje. Otrovna

je krma u većim količinama za ovce i goveda. Ptice rado jedu sjemenke.

- Rumex crispus L. (kovrčava kiselica) i Rumex acetosella L. (mala kiselica) - kod nas

raširene vrste, škodljiva krma.

Rod Polygonum – dvornici

- Polygonum aviculare L. – ptičji dvornik; mala, puzava korovna vrsta. Raste uz putove, na

napuštenim pašnjacima i na jako gaženim mjestima. Cvjetovi su maleni u grozdastim cvatima.

Stoka ju ne jede zbog sadržaja gorkih tvari i smola. Medonosna je biljka. Biocid za buhe.

- Polygonum lapathifolium L. – kiseličasti dvornik; na plodnim i toplim tlima, čest korov u

okopavinama, medonosna biljka.

Page 46: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

43

Porodica Malvaceae – sljezovi

Predstavnici su ove porodice jednogodišnje ili višegodišnje zeljaste biljke ili trajnice, rjeđe

polugrmovi ili grmovi. Listovi su izmjenično raspoređeni, krpasti su ili razdijeljeni s

palistićima. U kori i srži stabljike postoje stanice sa sluzima te se ove biljke rabe u farmaciji.

Cvjetovi su dvospolni, živo obojeni. Imaju pet lapova sraslih pri dnu i pet latica. Prašnika je

mnogo i međusobno su srasli filamentima u tzv. kolumnu unutar koje se nalazi vrat tučka.

Plodnica je nadrasla, a plod je kalavac, rjeđe tobolac. Sjemenke su često obrasle dlakama.

Najzastupljeniji predstavnici:

Rod Gossypium – pamuk

- Gossypium herbaceum L. – pamuk; sjemenke su obrasle dugim bijelim dlakama koje mogu

biti duge i preko 5 cm, dlake su od celuloze i čine materijal za pamučne tkanine. Sjemenke

sadrže 16 – 20 % ulja.

Rod Hibiscus – sljezolika

- Hibiscus trionum L. – mjehurasta sljezolika; korov u okopavinama, uzgajase kao ukrasna i

ljekovita biljna vrsta

- Hibiscus syriacus L. – sirijska sljezolika; uzgaja se kao ukrasna biljka

Rod Malva – sljezovi

- Malva sylvestris L. – šumski ili crni sljez; cvjetovi sadrže sluz, te se zato rabi kao čaj. Korov

na napuštenim mjestima. Medonosna vrsta.

-Malva neglecta Wallr.– mali sljez; raširena korovna vrsta na ruderalnim staništima, u

vrtovima, na rubovima oranica. Medonosna je biljna vrsta. Kultivira se kao ukrasna.

Rod Althea – bijeli sljez

- Altheae officinalis L. – ljekoviti bijeli sljez; korijen sadrži mnogo sluzi, rabi se kao

umirujuće sredstvo protiv kašlja. Zbog velikih i lijepih cvjetova uzgaja se kao ukrasna biljka.

Višegodišnja biljka koja raste na nešto vlažnijim staništima.

Rod Abutilon – mračnjak

-Abutilon theophrasti Med. - teofrastov mračnjak; invazivna korovna vrsta. Javlja se u

okopavinama i na ruderalnim staništima. Ljekovita je biljka. Kultivira se kao tekstilna biljka

zbog sklerenhimskih vlakana u stabljici.

Page 47: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

44

Porodica Violaceae – ljubice

Predstavnici su ove porodice zeljaste trajnice s izmjenično raspoređenim listovima i

razvijenim palistićima. Cvjetovi su dvospolni, građeni su od pet lapova i pet najednakih latica.

Najdonja je produžena prema natrag u šuplju ostrugu. Prašnika je pet, plodnica je nadrasla s

mnogo sjemenih zametaka. Plod je tobolac. Rastu po šumama. Česti su križanci. Rabe se u

proizvodnji parfema radi eteričnih ulja koja se dobiju ekstrakcijom nekih vrsta.

Najzastupljeniji predstavnici:

Rod Viola – u našoj flori samo ovaj rod

- Viola odorata L. – mirisava ljubica; tamnoljubičasti, rjeđe bijeli cvjetovi, ugodna mirisa,

raste uz rubove šuma, uzgaja se u Francuskoj kao sirovina za dobivanje parfema

- Viola arvensis Murray – poljska ljubica; česta korovna vrsta u žitima

- Viola tricolor L. – trobojna ljubica; uzgaja se, vjenčić ima tri boje. Biljka sadrži saponine,

flavonoide, etrično ulje. Škodljiva je u krmi. Ukrasna je i medonosna biljka.

Porodica Cucurbitaceae – bundeve

Predstavnici su zeljaste biljke. Stabljika je polegla ili se penje pomoću vitica. Listovi su

krpasti. U pazušcu listova razvijaju se vitice. Cvjetovi su jednospolni, pojedinačni ili skupljeni

u cimoznim cvatima. Latice i lapovi u donjem dijelu srasli su u cijev. U muškim cvjetovima

nalazi se pet prašnika (po dva srasla, a peti je slobodan). Tučak ima tri plodna lista, plodnica

je podrasla, a plod je tikva (pepo). Predstavnici ove porodice uzgajaju se zbog jestivih

plodova i sjemenki koje sadrže ulje.

Najznačajniji predstavnici:

Rod Cucurbita – bundeva, tikva

- Cucurbita maxima Duchesne – buča; plodovi cilindričnog oblika, ljekovita biljka

- Cucurbita pepo L. – obična bundeva; plodovi kuglastog oblika, rabi se za ljudsku prehranu,

iz sjemenki se dobiva ulje, zreli plodovi i sačma služe kao krma

- Cucurbita pepo var. patissonia (L.) Alef. – zvjezdasta tikvica; uzgaja se kao povrće

Rod Cucumis – krastavac

- Cucumis sativus L. – krastavac; jestivi plodovi, kao povrće i za konzerviranje

- Cucumis melo L. – dinja; sočni i slatki jestivi plodovi.

Rod Colocynthis – lubenica

-Colocynthis citrullus (L.) Fritsch – lubenica; uzgaja se zbog plodova koji su cijenjeno voće

Page 48: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

45

Porodica Brassicaceae – krstašice

To su većinom zeljaste jednogodišnje, dvogodišnje ili višegodišnje biljke. Listovi su

izmjenično raspoređeni na stabljici i bez palistića. Najdonji listovi tvore rozetu. Mogu biti

cjeloviti ili različito razdijeljeni. Cvjetovi su dvospolni i skupljeni su u grozdove. Ocvijeće se

sastoji od čaške (četiri lapa) i vjenčića (četiri latice). Prašnika je šest (dva kraća, četiri duža), a

plodnica je nadrasla. Plod je komuška ili komuščica. Biljke su bogate sumpornim spojevima i

imaju mnogo vitamina C. U ovu porodicu spadaju biljke koje su značajne za prehranu,

industriju i farmaciju. Javljaju se i kao samonikli korovi na livadama i pašnjacima.

Najvažniji predstavnici:

Rod Brassica – vrzina ili kupus: za poljoprivredu najznačajniji (povrtne i ratarske kulture)

- Brassica oleracea var. capitata – glavati kupus; uzgaja se zbog velikih glavičastih pupova

kao povrtna kultura. Sadrži mnogo vitamina C.

- Brassica oleracea var. sabauda – kelj; uzgaja se kao povrtna kultura

- Brassica napus subsp. oleifera – uljana repica; uzgaja se kao uljarica ili krmna kultura,

medonosna vrsta

- Brassica oleracea var. botrytis – cvjetača; uzgaja se kao povrtna kultura

Rod Capsella

- Capsella bursa-pastoris (L.) Med. – rusomača ili pastirska torbica; korov na oranicama,

vrtovima. Jednogodišnja biljka koja raste u cijelom svijetu. Loša je krma jer sadrži alkaloide i

flavonoide. Ptice rado jedu sjemenke.

Rod Sinapis – gorušica

- Sinapis alba L. – bijela gorušica; kultivirana vrsta (dolazi i podivljala), industrijska biljka (iz

sjemena se dobije senf)

-Sinapis arvensis L. – poljska gorušica; korov na oranicama, u vrtovima, na travnjacima i

ruderalnim staništima, medonosna vrsta

Rod Rorippa – grbak

-Rorippa sylvestris (L.) Bess. – šumski grbak; raste na vlažnim livadama i pašnjacima, stoka

ju izbjegava (sadrži glikozide)

Rod Raphanus – rotkva

-Raphanus raphanistrum L. – divlja rotkva; raste kao korov u usjevima, medonosna biljka,

loša krmna biljka

Page 49: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

46

Porodica Rosaceae – ruže

Porodica koja ima veliki ekonomski značaj. Pripadnici ove porodice većinom su drvenaste

vrste (drveće i grmovi) te u manjem broju zeljaste jednogodišnje i višegodišnje biljke.

Uzgajaju se kao voćne vrste, a plodovi su izvor vitamina, ugljikohidrata i organskih kiselina.

Listovi su izmjenično raspoređeni i mogu biti zimzeleni ili listopadni. Različita su oblika.

Cvjetovi su pojedinačni ili u grozdastim cvatovima. Krupni su, upadljivi i dvospolni s pet

latica. Prašnika je mnogo. Plodnica može biti podrasla, nadrasla i obrasla. Plodovi su različiti:

mjehur, oraščić, koštunica, jabuka, jagoda. Oprašivanje je entomofilno. Raznovrsnost u građi

cvjetova i plodova dovela je do podjele ove porodice na potporodice: Spiroideae, Rosoideae,

Maloideae i Prunoideae.

Najznačajniji predstavnici potporodice Rosoideae:

Rod Rosa – ruža

– Rosa canina L. - pasja ruža: od nje potječe najviše kultiviranih ukrasnih oblika, sastavni je

dio živica, listopadni grm

- Rosa arvensis Huds. – poljska ruža; samoniklo raste u mezofilnim šumama hrasta ili bukve

Rod Rubus – kupina, malina

- Rubus caesius L. – kupina; raste u vlažnim poplavnim šumama

- Rubus idaeus L. – malina; cijenjena voćna vrsta, slična je kupini, ali nema trnja

Rod Fragaria – jagoda

- Fragaria vesca L. – šumska jagoda; dolazi kao autohtona, a i u uzgoju

-Fragaria x ananassa Duch. – velikocvjetna jagoda; uzgojeni kultivari zbog ukusnih plodova

Rod Filipendula – končara

- Filipendula ulmaria (L.) Maksim. – prava končara; na močvarnim livadama, ljekovita

biljka, ptice rado jedu sjemenke

- Filipendula vulgaris Moench – gomoljasta končara; na suhim livadama, sadrži eterično ulje,

medonosna vrsta

Rod Potentilla – petoprst

- Potentila reptans L. – puzajući petoprst; raste na vlažnim livadama i pašnjacima,

bezvrijedna krma zbog visokog udjela gorkih tvari. Ljekovita jer sadrži škrob i eterično ulje.

- Potentila anserina L. – guščarski petoprst; trajnica s podankom, raste na pašnjacima i

poplavljenim obalama, guske ju rado jedu

- Potentila argentea L. – srebrnasti petoprst; korov na suhim livadama i pašnjacima, na

ruderalnim staništima, medonosna biljka

Page 50: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

47

- Potentila recta L. – uspravni petoprst; voli suha i topla tla, ruderalna staništa, bezvrijedna

krma

Najvažniji predstavnici potporodice Maloideae:

Rod Malus – jabuka

- Malus domestica Borkh. – niska jabuka; uzgaja se radi ukusnih plodova, veliki broj sorti u

uzgoju

-Malus sylvestris (L.) Mill. – šumska jabuka; grm, plodovi kiselog okusa

Rod Pyrus – kruška

- Pyrus communis L. – domaća kruška; od nje su nastale europske sorte kruške, u mesnatom

dijelu ploda su brojne sklerenhimske stanice

- Pyrus pyraster Burgsd. – divlja kruška; grmovita vrsta s trnovitim grančicama, raste u

šumama i šikarama

Rod Cydonia – dunja

- Cydonia oblonga Mill. – obična dunja; voćna vrsta, nisko drvo, bez trnja, plodovi su žuti i

krupni, u mesnatom su dijelu ploda skupine sklerenhimskih stanica

Rod Crategus – glogovi

-Crategus monogyna Jacq. – bijeli glog; grm visok da 4 m, heliofilna vrsta, raste u šumama

hrasta

Najznačajniji predstavnici potporodice Prunoideae:

Rod Prunus – šljiva

- Prunus domestica L. – domaća šljiva; važna u voćarskoj proizvodnji, šljivovica

- Prunus persica (L.) Batsch. – breskva; porijeklom iz Azije, plodovi su bogati šećerom,

kiselinama i vitaminima

- Prunus amygdalus Batsch. – badem; uzgaja se uglavnom u Sredozemlju, medonosna biljka,

bademovo ulje dobiva se iz sjemenki

- Prunus cerasus L. – višnja; cijenjena voćna vrsta, u uzgoju je veliki broj sorti zbog plodova

- Prunus avium L. – trešnja; u uzgoju su brojni kultivari.

Porodica Fabaceae – lepirnjače

Mnoge su vrste ove porodice zeljaste (trajnice i jednogodišnje), a ima i nekoliko rodova

grmova i drveća. Rasprostiru se od tropskih do hladnih područja. Listovi su sastavljeni s

palistićima i različitog su oblika. Mogu biti parno ili neparno perasti ili dlanoliko sastavljeni.

Page 51: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

48

Palistići imaju sistematsku važnost pri determinaciji vrsta. Stabljika je uspravna, a ima i

povijuša (često s viticama). Cvjetovi su dvospolni i nepravilni. Vjenčić im je građen kao leptir

i latice su različite. Donje dvije srasle su i zovu se „lađica“. Dvije su postrane „krila“, a

gornja je najveća i obično proširena i zove se „zastavica“. Prašnika je 10, svi su srasli ili ih je

devet sraslo, a jedan je slobodan. Plodnica je nadrasla s više sjemenih zametaka. Plod je

mahuna.

U ovoj porodici ima malo otrovnih vrsta. Pripadnici ove porodice dolaze u sastavu prirodnih

livada i pašnjaka i značajno poboljšavaju kvalitetu sijena i paše. Mnoge biljke uzgajaju se za

ishranu ljudi i stoke. Zbog velikog sadržaja bjelančevina kvalitetna su hrana ili krma. Imaju

sposobnost vezanja atmosferskog dušika. Rabe se i za „zelenu gnojidbu“, a neki od

predstavnika ove porodice imaju insekticidna svojstva. Važne su medonosne biljke.

Najznačajniji predstavnici – drveće ili grmovi:

Rod Robinia - bagrem

-Robinia pseudacacia L. – obični bagrem; medonosna i dekorativna vrsta, podrijetlom iz

Sjeverne Amerike. U prirodnim šumama, bagrem je korov koji potiskuje autohtonu floru.

Rod Sophora – sofora

- Sophora japonica L. – sofora, japanska akacija; podrijetlom je iz Kine i Koreje, medonosna

vrsta, živi i duže od 100 godina, dobro podnosi gradska zagađenja, česta je u parkovima

Rod Amorpha - amorfa

-Amorpha fruticosa L. – amorfa, bagremac; grm koji je u nizinskom dijelu Hrvatske postao

opasan invazivan korov po kanalima, uz nasipe, pruge i uz riječne obale, javlja se u

parkovima kao ukrasna biljka

Rod Melilotus – kokotac

- Melilotus albus L. – bijeli kokotac; na napuštenim vinogradima i travnjacima, obrasta

poplavna i eroziji podložna staništa

- Melilotus officinalis (L.) Pall. – ljekoviti kokotac; medonosna vrsta suhih staništa, ima žute

cvjetove

Najznačajniji zeljasti predstavnici:

Rod Phaseolus – grah

- Phaseolus vulgaris L. – obični grah; pretežno su povijuše, uzgajaju se brojni kultivari zbog

jestivih mahuna ili hranjivih sjemenki (sadrže mnogo škroba), listovi su trodijelni

- Phaseolus coccineus L. – šareni (crveni) grah; uzgaja se zbog jestivih i hranjivih sjemenki,

ali je i ukrasna zbog dekorativnih cvjetova, listovi su trodijelni

Rod Glycine – soja

Page 52: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

49

- Glycine max (L.) Merr. – soja; gospodarski vrlo značajna ratarska kultura. Stabljika je

uspravna i obrasla dlakama, a listovi su trodijelni. Uzgaja se zbog sjemenki koje sadrže oko

40 % bjelančevina i oko 20 % ulja. Sadrži vitamine A, B, C, D, E i K. Značajna je stočna

hrana.

Rod Medicago – vija

- Medicago sativa L. – lucerna; najvažnija krmna biljka, koristi se za ishranu domaćih

životinja, sadrži mnogo bjelančevina i vitamina, medonosna je i antierozivna vrsta

- Medicag falcata L. – žuta lucerna; veliko gospodarsko značenje, odlična je krmna i

medonosna biljka

- Medicago lupulina L. – hmeljasta vija, dunjica; u sastavu travnjaka, odlična je krma i

medonosna biljka

Rod Trifolium – djeteline

- Trifolium pratense L. – crvena djetelina; na livadama, važna je krmna biljka u uzgoju,

kozmopolitska je vrsta, fiksator dušika u tlu

- Trifolium repens L. – bijela djetelina; dobro podnosi gaženje, česta je na livadama i

pašnjacima, gospodarski je važna jer ima dobre krmne vrijednosti, fiksator dušika u tlu

- Trifolium incarnatum L. – inkarnatka; krmna kultura zbog kvalitetne zelene mase ili sijena

Rod Lotus – svinduša, zvjezdan

- Lotus corniculatus L. – obična svinduša; ima dlanoliko razdijeljene listove, medonosna, u

cvatu sadrže glikozid te su u doba cvatnje otrovne. Zbog dobro razvijena korijena ima

antierozivno djelovanje na nasipima. Gospodarski je važna kao i lucerna.

- Lotus uliginosus Schk. – močvarna svinduša; raste na močvarnim mjestima

Rod Pisum – grašak

- Pisum sativum L. – usjevni grašak; mahunarka s parno perastim listovima koji završavaju

viticom. Povrtna kultura koja je značajna za prehranu ljudi. Uzgaja se zbog sjemena koje

sadrži bjelančevine i dosta škroba pa je hranjivo. Uzgoj graška ima veliko ekološko značenje

jer obogaćuje tlo dušikom.

- Pisum arvense L. – poljski grašak; za hranidbu stoke rabi se bujna zelena masa

Rod Vicia – grahorica

- Vicia faba L. – bob; hrana ili krma, sjemenke sadrže do 35 % bjelančevina

- Vicia sativa L. – usjevna grahorica; korov na oranicama, na livadama. Uzgaja se jer ima

dobre krmne vrijednosti. Fiksator dušika u tlu.

- Vicia cracca L. – ptičja grahorica; na livadama i pašnjacima, ljekovita biljka

Page 53: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

50

U hrvatskoj flori ima više predstavnika ovoga roda koji su korovi u žitaricama, ruderalnim

staništima, neobrađenim površinama. Medonosne su vrste.

Porodica Euphorbiacae – mlječike

Ovoj porodici pripadaju drveća, grmovi, lijane i zeljaste biljke. Često imaju mliječni sok.

Biljke su jednodomne ili dvodomne. Listovi su cjeloviti s palistićima i izmjenični. Cvjetovi su

neugledni, jednospolni, imaju nektarije i oprašuju se entomofilno. Cvjetovi roda Euphorbia su

karakteristični: skupljeni u razgranjene plejohazije koji se sastoje od cijatija (cijatij se sastoji

od jednoga ženskog i pet muških cvjetova). Plod je tobolac. U našoj flori zastupljeno je samo

pet rodova.

Najznačajniji predstavnici:

Rod Euphorbia – mlječika

- Eophorbis cyparissias L. – sitnolisna mlječika; višegodišnja biljka s puzavim izdankom,

javlja se na suhim travnjacima i oranicama, na ruderalnim staništima i svijetlim šumama. Svi

su dijelovi biljke otrovni u svježem i suhom stanju.

- Euphorbia esula L. – oštra mlječika; korovna vrsta kod nas, najštetniji korov travnjaka, kao

krma je otrovna

-Eophorbia helioscopia L. - mlječika suncogled; korovna vrsta kod nas, sirovina za

farmaceutsku industriju, otrovna je za sve sisavce

Rod Ricinus – ricinus

- Ricinus communis L. – obični ricinus; uzgaja se zbog sjemenki iz kojih se dobije ulje koje

ima ljekovita svojstva. Vrsta je dekorativna te se uzgaja kao ukrasna biljka.

Porodica Apiaceae – štitarke

U ovu porodice pripadaju pretežito zeljaste jednogodišnje i dvogodišnje biljke, a rjeđe

grmovi. Dolaze na livadama, pašnjacima, a neke i u šumama. Morfološki ih je lako

prepoznati, a s obzirom na broj vrsta jedna je od najvećih biljnih porodica. Na stabljici se

razlikuju čvorovi i šuplji članci. Listovi su izmjenično raspoređeni na stabljici. Višestruko su

razdijeljeni te obuhvaćaju stabljiku proširenim rukavcem. Cvjetovi su maleni, dvospolni i

skupljeni u jednostavne ili sastavljene cvati (štitac). Čaška je neugledna i sastoji se od pet

zubaca. Pet latica je nejednake veličine. Prašnika je pet, plodnica je nadrasla, a plod je

Page 54: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

51

kalavac. Biljke imaju karakterističan miris i sadrže različita eterična i aromatična ulja.

Gospodarsko je značenje ove porodice veliko. Rabe se u kulinarstvu, u prehrambenoj

industriji, kao krma, ukrasno i ljekovito bilje

Najznačajniji predstavnici:

Rod Daucus – mrkva

- Daucus carota L. – mrkva; raste na livadama, medonosna biljka

- Daucus carota subsp. sativa – uzgaja se kao povrtna kultura zbog zadebljalog korijena koji

sadrži mnogo karotena i ugljikohidrata, služi za prehranu ljudi i hranidbu domaćih životinja

Rod Petroselinum – peršin

- Petroselinum sativum Hill. – (= P. hortense) peršin; uzgaja se kao povrtna kultura, služi kao

začin, ljekovita biljka – izvor vitamina C i željeza

Rod Apium – celer

- Apium graveolens L. – celer; ima karakterističan miris i zadebljani korijen, uzgaja se kao

povrtna kultura, koristi se cijela biljka

-Apium nodiflorum (L.) Lag. – čvorasti celer; raste kod nas na močvarnim i vlažnim mjestima

-Apium repens (Jacq.) Lag. – puzavi celer; raste kod nas na močvarnim i vlažnim mjestima

Rod Carum – kim, kumin

- Carum carvi L. – kim; kod nas samo ovaj predstavnik roda Carum, raste na livadama, uzgaja

se zbog plodova koji se koriste kao začin, ima i ljekovita svojstva

Rod Foeniculum – komorač

- Foeniculum vulgare Mill. – komorač; raširena je vrsta u Sredozemlju. Uzgaja se kao povrtna

kultura zbog mesnatih i zadebljalih rukavaca. Služi kao začin.

Porodica Solanaceae – pomoćnice

Porodica obuhvaća pretežito zeljaste biljke, a rjeđe grmove i polugrmove. Listovi su

izmjenično raspoređeni na stabljici. Jednostavni su ili perasto sastavljeni. Cvjetovi su

dvospolni. Vjenčić ima pet latica. Prašnika je pet i nejednake su dužine. Plodnica je nadrasla s

mnogo sjemenih zametaka. Plod je boba ili tobolac. Pripadnici ove porodice imaju veliko

gospodarsko značenje. Rabe se kao hrana, sirovina za proizvodnju lijekova i duhansku

industriju ili imaju ukrasnu svrhu. Mnoge sadrže alkaloide, stoga su jako otrovne.

Najvažniji predstavnici:

Rod Solanum – pomoćnica

Page 55: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

52

- Solanum tuberosum L. – krumpir; uzgaja se za hranu, vodi podrijetlo s Anda

- Solanum lycopersicum L. – rajčica; uzgaja se kao povrtna kultura, postoji mnogo kultivara

- Solanum melongena – patlidžan; uzgaja se kao povrtna kultura

-Solanum nigrum L. emend. Miller – crna pomoćnica; korovna vrsta na oranicama,

voćnjacima, vrtovima i na napuštenim mjestima. Otrovni su listovi, stabljika i nezrele zelene

bobe.

Rod Capsicum - paprika

- Capsicum annuum L. – paprika; jednogodišnja vrsta, uzgaja se kao povrtna kultura zbog

plodova, bogata vitaminom C

Rod Nicotiana – duhan

- Nicotiana tabacum L. – duhan; uzgaja se zbog listova. Listovi sadrže alkaloid nikotin,

eterična ulja i smolaste tvari. Listovi se nakon obrade rabe za pušenje. U bioekološkoj

poljoprivredni duhan je insekticid.

Rod Atropa – velebilje

- Atropa bella-donna L.– velebilje, veoma otrovna vrsta. Biljka sadrži alkaloid atropin i zbog

toga je ljekovita biljka. Raste u brdskim i planinskim područjima.

Rod Datura - kužnjak

- Datura stramonium L. – bijeli kužnjak; raste kao korov na ruderalnim staništima, u

vrtovima, na oranicama, biljka je otrovna za sisavce i ptice. Nitrofilna je i termofilna vrsta.

Jedna od najotrovnijih biljaka našeg područja.

Rod Petunia – petunije

-Petunia violacea Lindl. – ljubičasta petunija; u uzgoju kultivari s crvenim i ljubičastim

cvjetovima, ukrasna biljka

-Petunia x hybrida Vilm. – hibridna petunija; kultivari s različitim cvjetovima, ukrasna biljka

Porodica Convolvulaceae – slakovi

Ovu porodicu čine jednogodišnje ili višegodišnje zeljaste biljke. Većinom su to povijuše s

dugim internodijima. Listovi su izmjenični. Cvjetovi su solitarni, ljevkasti i dvospolni. Čaška

ima pet lapova, a vjenčić pet latica. Prašnika je pet, dok jedan tučak ima nadraslu plodnicu.

Plod je tobolac, rjeđe boba.

Najznačajniji predstavnici:

Rod Convolvulus – slak

Page 56: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

53

- Convolvulus arvensis L. – poljski slak; česta korovna vrsta, višegodišnja biljka, teško

iskorjenjiva, otrovna je i medonosna biljka

Rod Calystegia – ladolež

- Calystegia sepium (L.) R.Br. – obični ladolež; korov na vlažnim tlima, u žitaricama,

okopavinama i vrtovima. Loša je krma zbog udjela saponina i smole. Ukrasna i medonosna

biljka.

Rod Ipomoea – ipomeje

-Ipomoea batatas (L.) Lam. – slatki krumpir; kultivirana biljka s gomoljima bogatim škrobom

Porodica Boraginaceae – oštrolisti

Ovoj porodici pripadaju zeljaste biljke ili trajnice koje imaju cjelovite izmjenično smještene

listove na stabljici. Palistića nema. Stabljika i listovi su prekriveni oštrim dlakama. Cvjetovi

su dvospolni u cimoznim cvatima. Prašnika je pet, a plodnica je nadrasla. Plod se raspada na

četiri plodića. Većinom su to korovne biljke, a neke su od njih ukrasne ili krmne. Često su s

ljekovitim svojstvima.

Najznačajniji predstavnici:

Rod Anchusa – volujak

- Anchusa arvensis (L.) MB – poljski volujak; korov na oranicama i ruderalnim staništima,

sadrži alkaloide, gorke tvari i sluz, stoga je škodljiva kao krma, medonosna biljka

Rod Symphytum – gavez

- Symphytum officinale L. – ljubičasti gavez; korov na livadama i oranicama, raste na vlažnim

mjestima, biljka ima ljekovita svojstva, najstarija ljekovita biljka, najviše se rabi korijen

- Symphytum tuberosum L. – čvorasti gavez; korovna vrsta na vlažnim livadama i oranicama

Rod Myosotis – potočnica

- Myosotis arvensis (L.). Hill – poljska potočnica; korov u ozimim žitaricama, okopavinama,

na suhim pašnjacima, medonosna i hortikulturna biljka

- Myosotis palustris (L.) Hill. – močvarna potočnica; raširena ukrasna biljka

Rod Pulmonaria – plućnjak

-Pulmonaria officinalis L. – ljekoviti plućnjak; vrlo rasprostranjena biljka, raste uz rubove

šuma, u živicama i travnjacima, rabi se za liječenje dišnih organa

Page 57: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

54

Porodica Lamiaceae – usnače

Većinom su to zeljaste biljke, trajnice i polugrmovi, a rjeđe grmovi. Stabljika im je

četverobridna. Listovi su nasuprotno smješteni na stabljici i bez palistića. Cvjetovi su

dvospolni i karakteristično dvousnati. Čaška je cjevasta ili zvonolika, a vjenčić s valjkastom

cijevi. Gornja usna ima dva, a donja tri režnja. Prašnika je četiri (rjeđe dva), dva su duža, a

dva kraća. Plodnica je nadrasla s jednim sjemenim zametkom. Plod je kalavac. Oprašivanje je

pomoću kukaca. Ove biljke sadrže eterična ulja i imaju specifičan miris. Mnoge vrste rabe se

kao začini, ljekovite su i medonosne.

Najznačajniji predstavnici:

Ros Salvia – kadulja

- Salvia officinalis L. – ljekovita kadulja; grmolika biljka, gospodarski je vrijedna te se uzgaja,

medonosna je i antierozivna biljka, rabi se kao začin u svježem i suhom stanju

- Salvia pratensis L. – kadulja livadna; višegodišnja zeljasta biljka polusuhih livada,

medonosna i ljekovita biljka, uzgaja se kao ukrasna biljka

Rod Ajuga – ivica

- Ajuga reptans L. – puzajuća ivica; raste na vlažnim livadama i ruderalnim staništima, daje

lošu krmu, korovna vrsta, medonosna i hortikulturna biljka

Rod Glechoma – dobričica

- Glechoma hederacea L. - puzava dobričica; korovna vrsta koja sadrži otrovnu i gorku tvar

glehomin, etrično ulje, otrovna je za konje i goveda, medonosna biljka

Rod Teucrium – dubačac

- Teucrium chamaedrys L. – obični dubačac; korovna vrsta na obroncima brdskih livada,

sadrži mnogo eteričnih ulja i rabi se kao lijek za bolesti slezene, medonosna biljka, ali loša i

bezvrijedna krma

- Teucrium scordium L. – lukovičasti dubačac; miriši po češnjaku, ljekovita biljka koja raste

na vlažnim i močvarnim livadama

Rod Mentha – metvica ili menta - rašireni rod s mnogo vrsta bogatih eteričnim uljima

- Mentha piperita (L.) Huds. – paprena metvica; uzgaja se za dobivanje mentola. Njena

eterična ulja rabe se u medicini, parfimeriji, industriji sapuna.

- Mentha arvensis L. – poljska metvica; agresivan korov u različitim usjevima na oranicama,

na travnjacima i ruderalnim staništima. Ljekovita je i medonosna biljka. Cijela biljka sadrži

mentol zbog kojega se i uzgaja.

Rod Melissa – matičnjak

Page 58: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

55

- Mellisa officinalis L. – ljekoviti matičnjak; samoniklo raste u toplim staništima, trajnica koja

miriše na limun, medonosna vrsta

Rod Lamium – mrtva kopriva

- Lamium amplexicaule L. – obuhvatna mrtva kopriva; korov na oranicama, u vrtovima i

vonogradima, stoka ju izbjegava zbog neugodna mirisa, medonosna biljka

- Lamium album L. – bijela mrtva kopriva; raste kao korov uz putove, na ruderalnim

staništima, rjeđe u poljima, medonosna vrsta

-Lamium purpureum L. – grimizna mrtva kopriva; raste na strništima i na ruderalnim

staništima, i kao korov u usjevima (ozime žitarice, okopavine). Ima neugodan miris, ljekovita

je i medonosna biljka.

Rod Rosmarinus – ružmarin

-Rosmarinus officinalis L. – ljekoviti ružmarin; višegodišnji grm, rabi se u ljekovite i

kozmetičke svrhe, medonosna biljka

Rod Lavandula – lavanda

-Lavandula spica L. – širokolisna lavanda; grm, uzgaja se zbog ulja, medonosna biljka,

samoniklo raste na području Sredozemlja

Porodica Scrophulariaceae – zijevalice

U ovu porodicu pripadaju jednogodišnje i višegodišnje zeljaste biljke, a rjeđe polugrmovi ili

drveće. Stabljika je uspravna ili polegnuta. Listovi su izmjenični, jednostavni ili razdijeljeni

bez palistića. Cvjetovi su dvospolni. Prašnika je najčešće četiri (rjeđe pet ili dva). Plodnica je

nadrasla s mnogo sjemenih zametaka. Plod je tobolac.

Najznačajniji predstavnici:

Rod Linaria – lanilist

-Linaria vulgaris L. – obični lanilist; korov na oranicama, travnjacima, vinogradima, ljekovita

biljka, u krmi je štetan i otrovan, insekticidna je biljka

Rod Veronica – čestoslavica

- Veronica arvensis L., - poljska čestoslavica; korov na oranicama i ruderalnim staništima

-Veronica chamaedrys L. – dvorednodlakava čestoslavica; sadrži glikoide, ali ju stoka rado

jede, kao krma je bezvrijedna

Livadne, pašnjačke i korovne vrste koje imaju nasuprotno smještene listove i dva prašnika u

cvijetu.

Page 59: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

56

Rod Verbascum – divizma

-Verbascum phoeniceum L. – ljubičasta divizma; korovna, ljekovita, medonosna i dekorativna

biljka, raste na suhim i ruderalnim staništima

-Verbascum phlomoides L. – pustenasta divizma; korov na sunčanim mjestima, nasipima i

travnjacima, medonosna, dekorativna biljka

Rod Digitalis – naprstak

- Digitalis ambigua L. – (= D. grandiflora Mill.) – velecvjetni naprstak; ljekovita vrsta (za

srce), u flori Hrvatske ugrožena je vrsta

Rod Scrophularia – strupnik

- Scrophularia nodosa L. - čvorasti strupnik; korovna vrsta na pašnjacima, na ruderalnim

staništima i u blizini šuma, otrovna je zbog glikozida, saponina i smola, medonosna biljka

Rod Lathrea – potajnica

- Lathrea squamaria L. – ljuskava potajnica; parazit na korijenju različitog drveća, cvjetovi

su viseći i ružičasti ili bijeli.

Porodica Rubiaceae – broćevi

Tu spadaju drvenaste i zeljaste biljne vrste. U našim krajevima rastu samo zeljaste vrste.

Listovi su jednostavni, cjeloviti i nasuprotno smješteni. Cvjetovi su dvospolni. Čaška ima

3 – 6 lapova, a vjenčić je rascijepan na 3 – 6 dijelova. Prašnika je 4 – 5. Plodnica je podrasla.

Plod je tobolac, boba ili koštunica.

U ovu porodicu pripadaju i rodovi Coffea (kava) i Cinchona (kininovac) koji su

karakteristični za tropski pojas.

Najznačajniji predstavnici:

Rod Asperula – lazarkinja

- Asperula odorata L. – mirisna lazarkinja; trajnica, raste u šumama, ljekovita je, rabi se

osušena kao sredstvo protiv moljaca

Rod Rubia – broć

- Rubia peregrina L. – strani broć; dolazi u zimzelenim šumama i makijama

Rod Galium – broćika

-Galium mollugo L. – livadna broćika; cvjetovi su bijele boje, raste na livadama, u vrtovima,

voćnjacima, uz putove i u šumama, loša je krma, medonosna biljka

Page 60: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

57

- Galium verum L. – prava broćika; cvjetovi su žute boje, na travnjacima i ruderalnim

staništima, loša je krma, kvari kakvoću mlijeka i mliječnih proizvoda, medonosna biljka

-Galium aparine L. – priljepača; raste na plodnim i humusom bogatim tlima, na stabljici su

kukičaste dlake i radi toga ju stoka ne jede

Rod Coffea – kava

-Coffea arabica L. – kava; vazdazeleni grm ili nisko drvo, domovina je ove biljke Etiopija,

uzgaja se plantažno

Rod Cinchona – kininovac

-Cinchona officinalis L. – ljekoviti kininovac; drvo, plantažno se uzgaja i rabi se kora koja

sadrži ljekovitu tvar

Porodica Asteraceae – glavočike

Ova je porodica bogata vrstama. To su jednogodišnje ili višegodišnje zeljaste biljke, rjeđe

polugrmovi, grmovi ili drveće. Listovi su izmjenični, a ponekad nasuprotni. Plojka može biti

cjelovita ili razdijeljena. Listovi su često bodljasto trnoviti i bez palistića. Većina vrsta ima

razvijenu prizemnu rozetu. Karakteristična im je građa cvijeta – cvjetovi su u glavičastim

cvatima koji živom bojom i nektarom privlače kukce. Cvjetovi su dvospolni, jednospolni i

sterilni. Čaška je razvijena kao dlačice, ljuskice, čekinjice ili je zakržljala. Prašnika ima 5 i

anterama su međusobno srasli u cijev. Plodnica je jedna, podrasla s jednim sjemenim

zametkom. Cvjetovi mogu biti svi jednaki ili dvovrsni. Razlikujemo cjevaste pravilne

cvjetove i jezičaste nepravilne cvjetove. Plod je roška, na vrhu s papusom, ponekad s

kljunom. Raške se rasprostranjuju anemohorno i epizookorno. Žuto obojeni cvjetovi lako su

uočljivi oprašivačima. Biljke iz ove porodice gospodarski su važne kao: povrće, uljarice,

krmne, ljekovite, ukrasne i medonosne biljke. U ovu porodicu pripadaju i mnoge travnjačke

vrste, zatim korovi i škodljive biljke.

Ova porodica smatra se najsavršenijom sistematskom kategorijom dvosupnica. Dijeli se u

dvije podporodice: Asteroideae i Cichorioideae.

Asteroideae – samo cjevasti cvjetovi ili središnji cvjetovi su cjevasti, a obodni su jezičasti

(sterilni koji privlače kukce). Ove biljke imaju kanaliće s uljima i smolama, ali su bez

mliječnih cijevi (soka).

Cichorioideae – imaju samo jezičaste cvjetove u glavici i mnoge imaju mliječne cijevi.

Najznačajniji predstavnici podporodice Asteroideae:

Page 61: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

58

Rod Helianthus – suncokret

- Helianthus annuus L. – suncokret; jednogodišnja biljka čije sjeme sadrži od 30 – 50 %

kvalitetnog ulja. Kod proizvodnje ulja dobiva se sačma koja služi za hranidbu životinja.

Medonosna biljka.

- Helianthus tuberosus L. – čičoka; trajnica čiji su gomolji bogati inulinom, služi za krmu i

silažu

Rod Cynara – artičoka

- Cynara scolymus L. – artičoka; višegodišnja zeljasta biljka, uzgaja se kao povrtna kultura u

toplijim područjima

Ovoj podporodici pripadaju mnoge ukrasne vrste:

- Dahlia variabilis (Willd.) Desf. – dalija, georgina; u vrtovima i parkovima

- Aster amellus L. – brdski zvjezdan; niskog rasta, pogodan za cvjetne gredice i parkove

- Bellis perennis L. – obična tratinčica; u vrtovima i parkovima kulturni oblici vrste

- Chrysanthemum indicum L. – krizanteme; omiljeno cvijeće za ukrašavanje grobova

- Zinnia elegans Jacq. – cinija; kao „rezano“ cvijeće

Na livadama i pašnjacima zastupljene su vrste iz rodova: Senecio, Xanthium, Inula,

Anthemis, Centaurea, Galinsoga, Bidens i mnoge druge.

Rod Centaurea – zečina, različak

- Centaurea jacea L. – livadna zečina, obični različak; umjereno vlažne livade i pašnjaci, na

oranicama i uz putove, stoku ju izbjegava, medonosna biljka

- Centaurea cyanus L. – modri različak; korov u strnim žitaricama i ruderalnim staništima,

cvjetovi sadrže gorke tvari, smole i sluz, medonosna biljka

Rod Bidens – dvozub

-Bidens tripartita L. – trodjelni dvozub; obitava na vlažnim i povremeno poplavljenim

staništima, može biti hrana za ptice i druge močvarne životinje

Rod Galinsoga – konica

-Galinsoga parviflora Cav. – sitna konica; korov na svim obradivim površinama i ruderalnim

staništima, nitrofilna vrsta, stoka rado jede mlade biljke

U ljekovite vrste spadaju biljke iz rodova Artemisia, Matricaria.

- Matricaria chamomilla L. – prava kamilica; korov u strnim žitima, raste na pašnjacima,

najkorištenija ljekovita biljka, uzgaja se plantažno

- Artemisia absinthum L. – gorki pelin; zeljasti polugrm, najstarija ljekovita biljka, u krmi

djeluje škodljivo

Rod Ambrosia – ambrozija

Page 62: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

59

-Ambrosia artemisiifolia L. – pelinolisni limunđik, ambrozija; invazivan korov u usjevima,

pelud uzrokuje alergije i najvažniji je uzročnik ljetnih polenoza

Rod Chrysantemum – ravan

-Chrysanthemum cinerariaefolium (trev.) Vis. – dalmatinski buhač; ova je biljka ilirsko-

jadranski endem, uzgaja se kao ukrasna i insekticidna biljka

Najznačajniji predstavnici podporodice Cichorioideae:

Rod Lactuca – salata

- Lactuca serriola L. – bodljikava salata; (divlja salata), korov na oranicama i ruderalnim

staništima, rabi se u farmaceutskoj industriji.

- Lactuca sativa L. – obična salata; uzgojene vrste (mnogi varijeteti), sadrže mnogo

vitamina C

Rod Cichorium – vodopija

- Cichorium intybus L. – divlja vodopija; raste na livadama i pašnjacima, korov je uz putove,

staze i na nasipima u većoj količini je škodljiva krma, medonosna biljka.

- Cichorium intybus var. sativus D. C. – cikorija; uzgaja se zbog korijena koji sadrži inulin,

masti i gorke tvari, služi kao nadomjestak kavi

Rod Taraxacum – maslačak

-Taraxacum officinale Web. – obični ili ljekoviti maslačak; na pašnjacima, u vrtovima i na

ruderalnim staništima, mladi listovi bogati bjelančevinama, Fe i vitaminom C, medonosna

biljka.

Rod Tragopogon – kozja brada

-Tragopogon pratensis L. – livadna kozja brada; raste na livadama, osjetljiva je na gaženje pa

je nema na pašnjacima, listovi i korijen jedu se kao salata, medonosna biljka.

Rod Crepis – dimak

-Crepis biennis L. – livadni ili dvogodišnji dimak; raste na suhim i umjereno vlažnim

livadama, osrednje je krmne vrijednosti, medonosna biljka.

Porodica Poaceae – trave

Ova je porodica bogata vrstama. To su višegodišnje, a rjeđe jednogodišnje ili dvogodišnje

zeljaste ili drvenaste vrste. Oblik rasta kod trava je bus. Stabljika je okrugla, koljenasta ili

člankovita, a u središtu je šuplja i naziva se vlat. Listovi su izmjenični, linearni ili lancetasti.

Cjeloviti su s paralelno postavljenim žilama. Listovi su sjedeći s dobro razvijenim rukavcem

Page 63: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

60

koji obavija stabljiku. Svaki se list sastoji od duge i uske plojke te rukavca. Na prijelazu

plojke u rukavac je izraslina epiderme tzv. ogrljak ili ligula (važno za detrminaciju vrsta).

Cvjetovi su dvospolni, anemofilni, skupljeni u klasiće, a klasići u metlice. Svaki klasić

obavijen je dvijema braktejama koje nazivamo pljeve ili glume. Pri vrhu mogu biti produžene

u osat ili osje. U cvijetu je jedan tučak i većinom tri prašnika (rjeđe jedan, dva ili šest).

Plodnica je nadrasla s jednim sjemenim zametkom. Plod je pšeno, sjemenka je srasla s

usplođem. Sjeme većinom s brašnastim endospermom. Trave imaju podzemni čvor busanja ili

imaju puzavu stabljiku. Oprašivanje je pomoću vjetra.

Trave su rasprostranjene svuda i, gledajući globalno, pokrivaju 20 % kopnene površine. Trave

su žitarice, ukrasne biljke, ali i veoma štetni korovi.

Najznačajniji predstavnici:

Rod Lolium – ljulj

- Lolium perenne L. – višegodišnji ljulj (engleski ljulj); dobro podnosi gaženje, rabi se za

zatravljivanje sportskih terena

- Lolium multiflorum Lam. – talijanski ljulj, jednogodišnja vrsta na oranicama u raznim

usjevima, u vrtovima. Odlična je krma, dolazi u sastavu djetelinsko-travnih smjesa. Pelud

uzrokuje alergije.

Rod Festuca – vlasulja

- Festuca glauca Lam. – modrozelena vlasulja; kamenita mjesta

-Festuca pratensis Huds. – livadna vlasulja; odlična svježa ili osušena krma zbog visokog

udjela proteina, pelud uzrokuje alergije, dobro podnosi gaženje

Rod Dactylis – oštrica

- Dactylis glomerata L. – klupčasta oštrica; višegodišnja biljka gustog busa, česta je na

livadama, travnjacima i ruderalnim staništima. Dobra je zelena ili osušena krma koja povoljno

utječe na kvalitetu i kvantitetu mlijeka. Pelud uzrokuje alergije.

Rod Poa – vlasnjača

- Poa trivialis L. – obična vlasnjača; višegodišnja busenasta vrsta, puzavi nadzemni izbojci,

raste na vlažnim staništima, daje dobru krmu

- Poa annua L. – jednogodišnja vlasnjača; kozmopolitska vrsta, odlično podnosi gaženje,

koristi se za zatravljivanje sportskih terena

- Poa pratensis L. – livadna vlasnjača; višegodišnja trava, raste na umjereno vlažnim tlima,

odlična je krma

Rod Bromus - stoklasa

Page 64: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

61

- Bromus sterilis L. – neplodni ovsik (stoklasa); korov u ozimim žitaricama i voćnjacima, na

ruderalnim staništima, loša je krma, a pelud uzrokuje alergije

- Bromus erectus Huds. – uspravni ovsik (stoklasa); na brdskim i primorskim travnjacima,

daje osrednju krmu

Rod Triticum – pšenica, pir

- Triticum aestivum L. – obična pšenica; najčešće u uzgoju, veoma važna žitarica, pšeno je

krupno i sadrži oko 70 % škroba i 20 % bjelančevina, dobiva se kvalitetno brašno i krupica

Rod Hordeum – ječam

- Hordum vulgare L. – obični ječam; jednogodišnja kulturna biljka, rabi se za ljudsku i stočnu

hranu i za proizvodnju pića (pivo)

- Hordeum murinum L. – stoklasa ječam; jednogodišnja vrsta, raste na napuštenim mjestima

kao pionirska vrsta, uz putove i zidove

Rod Secale – raž

- Secale cereale L. – obična raž; jednogodišnja biljka koja može rasti i na hladnim i

siromašnim tlima, služi za proizvodnju brašna i viskija, česta je krma

Rod Avena – zob

- Avena sativa L. – zob; jednogodišnja, jara vrsta, rabi se kao hrana (zobena kaša, zobene

pahuljice) te kao stočna hrana

- Avena fatua L. – divlja zob; najrašireniji korov u strnim žitima

Rod Zea – kukuruz

- Zea mays L. – kukuruz; jedna od najznačajnijih ratarskih kultura; služi kao hrana, krma i

sirovina za industriju

Rod Panicum – proso

- Panicum miliaceum L. – pravo proso; jednogodišnja vrsta s plitkim korijenom, služi za

hranu i krmu

Rod Echinochloa – koštan

- Echinochloa crus-galli (L.) P. B. – obični koštan; časti korov u okopavinama, u vrtovima i

na ruderalnim staništima, nitrofilna i termofilna vrsta, u svježem i suhom stanju dobra je krma

Rod Agropyrum – pirika

- Agropyron repens (L.) P. B. – puzava pirika; korov u okopavinama, strnim žitima i na

drugim staništima, najrašireniji travni korov na oranicama, zelena masa dobra je krma, pelud

uzrokuje alergije, razmnožava se većinom vegetativno i vrlo ju je teško uništiti

Rod Phleum – mačji rep

Page 65: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

62

- Phleum pratense L. – livadni mačji rep; višegodišnja trava, u sastavu livadne vegetacije,

otporan na hladnoću, odlične krmne vrijednosti

Rod Alopecurus – repak

- Alopecurus pratensis L. – livadni repak (livadna mačica); višegodišnja trava, voli vlažno i

plodno tlo, trava s visokom produkcijom zelene mase i sijena, dobra krmna vrijednost, dolazi

u sastavu travnjaka

Rod Oryza – riža

- Oryza sativa L. – riža; gospodarski važna vrsta, tropska ili subtropska žitarica, kultivira se

uz povremeno ili stalno navodnjavanje

Rod Cynodon – zubača, troskot

-Cynodon dactylon (L.) Pers. – obična zubača; korov na oranicama, pašnjacima, prilagođena

je sušnijim staništima, dobro podnosi gaženje i ispašu, pelud uzrokuje alergije.

Porodica Liliaceae – ljiljani

Ovu porodiču čine višegodišnje, a rjeđe jednogodišnje zeljaste ili drvenaste vrste. Mnoge

imaju preobraženu podzemnu stabljiku u podanak ili lukovicu pomoću kojih preživljavaju

nepovoljno doba godine (geofiti). Listovi su cjeloviti, jednostavni u rozeti ili na stabljici.

Cvjetovi su dvospolni. Perigon se sastoji od šest (rjeđe četiri ili osam) slobodnih ili sraslih

listića. Prašnika je šest (rjeđe tri, četiri, osam). Plodnica je nadrasla, a plod je tobolac ili boba.

Vrste ove porodice većinom su proljetnice.

Najznačajniji predstavnici:

Rod Lilium – ljiljani

- Lilium carniolicum Bernh. – kranjski ljiljan; endemična vrsta kod nas

- Lilium bulbiferum L. – zvjezdasti ljiljan; ugrožena vrsta hrvatske flore, ljekovita i otrovna

- Lilium cataniae (Vis.) Visiani – ljiljan Katanijeva; ugrožena i endemična vrsta

Pripadnici ovoga roda rastu u šumama, na livadama, neke od njih se uzgajaju kao dekorativne

vrste. Medonosne i ljekovite biljke.

Rod Tulipa – tulipan

- Tulipa sylvestris L. – divlji tulipan; raste u šumama i šikarama, kao korov na poljima,

travnjacima

Cvjetovi tulipana su pojedinačni, krupni i živo obojeni. Mnogi se uzgajaju u dekorativne

svrhe.

Page 66: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

63

Rod Fritillaria – kockavica

- Fritillaria meleagris L. – prava kockavica; zaštićena vrsta koja ima kockasto išarani

perigon, raste po šumama pojedinačno ili u manjim skupinama, ugrožena vrsta

Rod Hyacinthus – zumbul

- Hyacinthus orientalis L. – istočnjački zumbul; samoniklo raste u Maloj Aziji, kod nas su

brojne dekorativne vrste u uzgoju

Rod Scilla – procjepak

- Scilla pratensis L. – livadni procjepak; endemična vrsta krških polja, ima uske listove i

plave cvjetove

- Scilla siberica Haw.- sibirski procjepak; u uzgoju i podivljale

-Scilla amoena L. – lijepi procjepak; u uzgoju i podivljale

Rod Convallaria – đurđica

- Convallaria majalis L. – đurđica; u listopadnim šumama i u uzgoju, cvjetovi su aromatični i

bijeli, sirovina za farmaceutsku industriju, svi su dijelovi biljke otrovni.

Porodica Alliaceae – lukovi

Zeljaste trajnice s lukovicom i karakterističnim mirisom. Podzemna stabljika preobražena je u

lukovicu. Listovi su mesnati i sočni, valjkasti ili linearno-lancetasti. Cvjetovi su dvospolni i

pravilni te skupljeni u prividni štitac. Plod je trodijelni tobolac. Neki predstavnici ove

porodice uzgajaju se kao povrtne kulture i služe za prehranu, dok su neke dekorativne.

Različite vrste luka sadrže sumpor, šećer i vitamin C.

Najznačajniji predstavnici:

Rod Allium

- Allium cepa L. – crveni luk; najviše se uzgaja kod nas, dvogodišnja biljka

- Allium sativum L. – bijeli luk (češnjak); jednogodišnja ili dvogodišnja biljka, rabi se kao

začin, ima ljekovita svojstva

- Allium porrum L. – poriluk; dvogodišnja biljka, uzgaja se kao povrtna vrsta

- Allium ursinum L. – medvjeđi luk; u vlažnim šumama, jestiva i ljekovita biljka

Ove vrste imaju antibiotičko djelovanje, a rabe se kao fitoncidi.

Page 67: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

64

Porodica Amaryllidaceae – sunovrati

Trajnice s lukovicom, rjeđe podankom. Listovi su linearni u prizemnoj rozeti. Cvjetovi su

dvospolni. Smješteni su na vrhu duge stabljike bez listova (batvo). Ocvijeće se sastoji od dva

kruga po tri listića. Prašnika je šest. Plodnica je jedna podrasla. Plod je tobolac.

Najznačajniji predstavnici:

Rod Narcissus – sunovrati, narcise

Cvjetovi su pravilni, pojedinačni ili skupljeni u štitaste cvati. Rastu na livadama i pašnjacima.

Mnoge se uzgajaju zbog dekorativnih cvjetova.

Rod Leucojum – drijemovac

-Leucojum vernum L. – proljetni drijemovac; raste na vlažnim livadama i listopadnim

šumama i šikarama, zaštićena vrsta u Hrvatskoj

-Leucojum aestivum L. – ljetni drijemovac; raste na vlažnim staništima, ukrasna, medonosna i

ljekovita biljka, zaštićena vrsta

Rod Galanthus – visibaba

Ovaj rod je u našoj flori zastupljen vrstom Galanthus nivalis L. – visibaba. Na vrhu batva

samo je jedan viseći cvijet. Raste u listopadnim šumama i na vlažnim mjestima. Najranija

proljetnica.

Porodica Iridaceae – perunike

Ovoj porodici pripadaju zeljaste trajnice koje prezimljuju u obliku podanka ili gomolja

(geofiti). Listovi su sabljasti s paralelno postavljenim žilama. Cvjetovi su dvospolni, perigon

se sastoji od šest listića poredanih u dva kruga. Vanjski i unutarnji listovi perigona različiti su.

Cvjetovi su skupljeni u pahlicu ili su pojedinačni. Prašnika i plodnih listova je tri, plodnica je

podrasla. Plod je mnogosjemeni tobolac. Pripadnici ove porodice podnose suhu i hladnu

klimu u nepovoljnom dijelu godine jer su geofita.

Najznačajniji predstavnici:

Rod Iris – perunika

- Iris croatica I. et M. Horvat – hrvatska perunika; endem, raste na stjenovitim obroncima i

šumskim čistinama, medonosna i ukrasna biljka

-Iris illyrica Tomm. – ilirska perunika; raste na kamenitom tlu i šikarama

-Iris sibirica L. – sibirska perunik; u Hrvatskoj ima status osjetljive vrste

Page 68: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

65

Sve vrste imaju puzave podanke, prizemni listovi su plosnati, sabljasti ili srpasti. Mnoge vrste

se uzgajaju radi lijepih i mirisavih cvjetova. Kod nas su I. croatica, I. sibirica, I. illyrica

ugrožene i rijetke vrste.

Rod Gladiolus – gladiole

- Gladiolus illyricus Koch. – ilirska gladiola; raste u sklopu submediteranskih vlažnih livada

- Gladiolus paluster Gaud. – močvarna gladiola;

Biljke koje obitavaju na livadama, imaju gomolje. Cvjetovi su živih boja i skupljeni su u

cvatima.

- Gladiolus purpureo auratus - uzgaja se kao ukrasna

Rod Crocus – šafran

U mezofilnim šumama javljaju se Crocus neapolitanus (Ker-Gawl.) Mord. et Lois. i Crocus

albiflorus Kit. Mnoge se uzgajaju zbog dekorativnih cvjetova.

LITERATURA

1. Alegro, A., Bogdanović, S., Brana, S., Jasprica, N., Katalinić, A., Kovačić, S., Nikolić,

T., Milović, M., Pandža, M., Posavec-Vukelić, V., Randić, M., Ruščić, M., Šegota, V.,

Šincek, D., Topić, J., Vrbek, M., Vuković, N. (2010.): Botanički važna područja

Hrvatske. Školska knjiga, Zagreb.

2. Bačić, T., Sabo, M. (2006.): Filogenetska sistematika stablašica (embriophyta –

cormophyta). Prehrambeno-tehnološki fakultet, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera

u Osijeku.

3. Bačić, T., Sabo, M. (2007.): Najvažnije medonosne biljke u Hrvatskoj. Prehrambeno-

tehnološki fakultet, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

4. Cincović, T., Čanak, M., Kojić, M. (1977.): Botanika. Naučna knjiga, Beograd.

5. Domac, R. (2002.): Flora Hrvatske. Priručnik za određivanje bilja. Školska knjiga,

Zagreb.

6. Dubravec, K. D. (1996.): Botanika. Agronomski fakultet, Sveučilište u Zagrebu.

7. Dubravec, K. D., Dubravec, I. (1998.); Kultivirane biljne vrste Hrvatske i susjednih

područja. Školska knjiga, Zagreb.

8. Dubravec, K. D., Dubravec, I. (2001.): Biljne vrste livada i pašnjaka. Školska knjiga.

Zagreb.

Page 69: POLJOPRIVREDNA BOTANIKA - pfos.unios.hr BOTANIKA... · Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet u Osijeku Skripta POLJOPRIVREDNA BOTANIKA (za studente

66

9. Franjić, J., Škvorc, Ž. (2014.): Šumsko zeljasto bilje Hrvatske. Šumarski fakultet,

Sveučilište u Zagrebu.

10. Forenbacher, S. (1998.): Otrovne biljke i biljne otrovanja životinja. Školska knjiga,

Zagreb.

11. Forenbacher, S. (2001.): Velebit i njegov biljni svijet. Školska knjiga, Zagreb.

12. Hulina, N. (1998.): Korovi. Školska knjiga, Zagreb.

13. Hulina, N. (2011.): Više biljke – stablašice. Sistematika i gospodarsko značenje.

Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb.

14. Knežević, M. (2006.): Atlas korovne, ruderalne i travnjačke flore. Poljoprivredni

fakultet u Osijeku, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

15. Kojić, M. (1988.): Botanika. Naučna knjiga, Beograd.

16. Kovačić, S., Nikolić, T., Ruščić, M., Milović, M., Stamenković, V., Mihelj, D.,

Jasprica, N., Bogdanović, S., Topić, J. (2008.): Flora jadranske obale i otoka. Školska

knjiga, Zagreb.

17. Mägdefrau, K., Ehrendorfer, F. (1997.): Botanika: sistematika, evolucija i

geobotanika. Školska knjiga, Zagreb.

18. Martić, I. (2003.): Čovjek i ljekovito bilje. Školska knjiga, Zagreb.

19. Nikolić, T. (2013.): Sistematska botanika. Raznolikost i evolucija biljnog svijeta. Alfa,

Zagreb.

20. Nikolić, T., Kovačić, S. (2008.): Flora Medvednice. Školska knjiga, Zagreb.

21. Nikolić, T., Milović, M., Bogdanović, S., Jasprica, N. (2015.): Endemi u hrvatskoj

flori. Alfa, Zagreb.

22. Rogošić, J. (2011.): Bilinar cvjetnjača hrvatske flore s ključem za određivanje bilja.

Sveučilište u Zadru.

23. Skender, A. (1990.): Fitocenologija u spontanim i antropogenim ekosistemima.

Sveučilište u Osijeku, Poljoprivredni fakultet u Osijeku.

24. Skender, A., Ivezić, M. (1997.): Imenik korovne, ruderalne, travnjačke, močvarne,

vodene i nizinske šumske flore Hrvatske. Poljoprivredni fakultet u Osijeku,

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

25. Skender, A. i suradnici (1998.): Sjemenje i plodovi poljoprivrednih kultura i korova na

području Hrvatske. Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Sveučilište Josipa Jurja

Strossmayera u Osijeku.

26. Šilić, Č. (1988.): Endemične biljke. Svjetlost, Sarajevo.

27. Šimić, F. (1980.): Naše medonosno bilje. Znanje, Zagreb.