Politika i Korupcija

8/19/2019 Politika i Korupcija

http://slidepdf.com/reader/full/politika-i-korupcija 1/219

korupcija



Urednik

ZORISLAV UGLJEN

Vanjska opremaFERDO BIS

Novinarska izdavačka kućaS T V A R N O S T

Zagreb, Rooseveltov trg 4

Za izdavačaIVO KOŠUTIĆ



ZVONIM IR KULUNDŽ IĆ

POLITIKA I KORUPCIJAU KRALJEVSKOJ JUGOSLAVIJI



Tisak: Ognjen Priča, Zagreb, Savska 31



S A D R Ž A J

I dio

KORUPCIJA KAO SISTEM I SMISAO VLASTI

Prije i poslije prvog svjetskog rata . . .. . . 11

Tko je započeo i kako? . . . . . . . . . 36

Korupcija kao s i s t e m ..............................\ ..51Kako su izbijale korupcionaške afere? . . .

II dio

»OCEAN KORUPCIJE« ili tzv. »NAŠICKA AFERA«

U v o d ............................................. ........................... 71 Tko je i šta je bila »N aš ičk a D ^ D j«? ...................... C Š

U čemu se sastojala tzv. Našička afera? . . . . fo l

Kako je izbila »Našička afera « ............................105

Povređeni interesi kralja Aleksandra . . . , 114

Iza kulisa samog p r o c e s a ....................................... 130

»To je najveća korupcija« . . .............................136

Dva iz osnova oprečna rješenja istog suda . . . 140

Tzv. »Politička v e č e r a « ............................................. 152

Narodni poslanik Miloje Sokić utjeran u lažpred s u d o m ............................ ............................165

Spektakl s lip ic a n e r im a ............................ ..... . 172

Omnibus korupcije ...................................................188

(Ne)očekivani f i n a l e .............................................202

5



III dio

»HILJADU I JEDNA AFERA RADE PAŠIĆA«

Simbol jednog vrem ena........................................ 219

Historija jednog djetinjstva ........................................ 222»Dete, pa vole šećer«....................................................226

Prve Radine afere koje su izbile na javnost . . . 231

Za vrijeme prvog svjetskog rata — slatki životu P a r i z u ........................................ ..... . . . 233

Afera sa švercanjem platine neprijateljima . . . 237

Afera sa ovcama i volovima . . . . . . . 239

Rade Pašić kao naš Raspućin ....................... .. 243

Afera Omnium Serbe....................................................251

Operacija Adam sta l................................... 7 265

Hiljadu i jedna afera Rade Pašića .............................272

Neuspjelo razbojstvo nad gđom i gđicom Vesnić . . 293

Iako multimilijunaš, Rade Pašić nije plaćao porez . 295

Na sve javne napadaje Rade Pašić je »mudro outao« . 302

Uvlačenje naivnog Stjepana Radića u Radine afere . 305

Nasamareni Radić izaziva čitavu buru javnogm n i j e n ja ................................................................309

Sukob Rade Pašića s Dragišom Stojadinovićem . . 312

Interpelacija Ljube Davidovića i samostalnihdemokrata o aferama Rade Pašića ....................... 317

Afere Rade Pašića izazivaju teške krize u Radikalnojs tra n c i.....................................................................320

Mahinacije da se izbjegne raspravljanje afere pred

Narodnom skupštinom . ..

............................ 325'Radikal Krsta Miletić izaziva krizu vlade . . . . 327

Stjepan Radić: »I li ćemo mi vi jati korupciju, ili će onavijati nas« . . . . . . . . . . . 330

Prepad vlade i kralja da zaštite korupciju . . . . 332

Radićev protupotez: Komisijski pregled knjigaSlavenske b a n k e ....................................................335

Trka s vremenom: Tko će koga nadmudriti . 337

Ofenziva protiv korupcije kroz — Parlament . . . 349Mobilizacija javnog mišljenja protiv korupcije . . 352

Rad Anketnog odbora protiv korupcije — parodija 358

Stjepan Radić izaziva novu krizu vlade . . . . 366

Novi pad vlade i odstranjenje iz nje radićevaca . . 368

6



Braneći svog sina i korupciju — pada mrtav staribard Nikola P a š i ć ......................................... 370

Korupcija pod zaštitom »Anketnog odbora« Narodneskupštine . .... . . , . . , . , 378

Rade Pašić se naplaćuje tri decenija kasnije . . . 388Rade Pašić prodaje ukradenu bistu s grobasvog oca . 392

Rade Pašić prodaje običnu reprodukciju Rembrandto-vog crteža kao o r i g in a l ............................ . . 394

Samo je smrt mogla presjeći dalju aktivnost RadeP a š ić a ................................................................ 397

IV dio

»NAJJAČI PREDSTAVNIK GRABEŽA I NEREDA«Puniša Račić

Revolverski hici koji su otkrili istinu . . .... . . 401

»Bela ruka« kao faktotum u novoj državi. . . . 402

Puniša Račić kao objekt kriminološkogispitivanja . 411

Tko je bio atentator Puniša R a č ić ......................... 414

Sluga u kući Nikole Pašića.....................................419

Kao gimnazijalac: organizator zavjere protiv crnogorskog kralja N i k o l e .................................... 422

Kao maturant: policijski konfident i inicijator čuvenog Solunskog procesa .....................................424

Blistava četnička karijera čovjeka, koji nikada nijebio pravi četnik . . . . . . . . . . 433

»Državni bandit« i pacifikator Makedonije . . . 444

»Nasljednik Sv. kralja Dečanskog« — jedna nacionalnasramota . . . . . . . . . . . 445

Kako je Puniša Račić došao do šuma manastira

Dečana ........................................................... 459

Operacija Sermenijska š u m a ...............................468

Pljačka šiptarskih z e m l j i š t a ...............................474

Zakonska krađa rudnika Boljetinci......................... 481

Ne nacionalni radnik — nego jatak kaćaka . . . 486

Kako je Puniša Račić postao narodni poslanik . . 492

Puniša Račić kao p o lit ič a r .....................................501

Atentat na Stjepana Radića i njegove bliskesu radn ik e ...........................................................516

Uznik s beneficijama kakve nije imao niti jedandrugi 534

E p i l o g ............................ * .......................................544

7



V dio

»OTAC KORUPCIJE«

Dr Milan Stojadinović

Najomrznutiji čovjek u Jugoslaviji.............................551

Hipertrofija pekunijamih ambicija kaoživotni p u t o k a z .................................. 561

Sladak život u krfskom izbjeglištvu . . . . 566

Stojadinovićev životni kapital — prijateljstvos Radom Pašićem .. . . . . . . 579

Kroz financijski kaos i prve a fe re .............................585

Kako su zataškavane korupcionaške afere . . -. 595

Milan Stojadinović postaje ministar financija . . . 602

Bamumska reklama i autoreklama financijalnom geniju i m e s i j i .................................. 612

Javni protesti protiv tog i takvog cirkusiranja . . 618

Prva veća Stojadinovićeva javna afera ....................... 626

Operacija ratna š t e t a ........................................ ..... 629

Afera A d a m s ta l................................................... 639

Još neki od bezbrojnih korupcionaških poslova . 643Bez ikakovih moralnih skrupula . . . . . . 651

Milan Stojadinović kao političar . . . . . . . 656

Poraz Milana Stojadinovića na izborima . . . . 682

Milan Stojadinović u dnevniku Galeazza Ciana . . 687

Milan Stojadinović se osvećuje Knezu Pavlu . . . 691

Odlazak u internaciju i progonstvo.............................703

U engleskom zarobljeništvu, Buenos Aires i smrt . 740

Bilješka o piscu . ................................... ..... . . 753

►U kraljevskoj Jugoslaviji korupcija je bila nešto što se smatralo neotuđivim i bitnim pravom koje je proizlazilo iz činjenice što se netko uspio dočepati vlasti. Izražavajući to mišljenje zagrebački šaljivi list Koprive, u svom broju 20, od 15. V 1926. predložio je, da se kao »spomenik naroda Srba, Hrvata i Slovenaca svim svojim dosadanjim vladama« podigne ovaj » Kip domovine«. — De- bela ugojena svinja bila bi simbol korupcije; ma kako bila prljava i smrdljiva, političari i oni kojima je uspjelo uvući se u državnu administraciju, otimali su se oko njenih dojki, nastojeći što više

izmusti za sebe.

8



I dio

KORUPCIJA KAO SISTEMI SMISAO VLASTI

„Kip domovine"





Prije i poslije prvog svjetskog rata

Misleći na prilike u Srbiji prije prvog svjetskog rata, poznati srpski nacionalistički pjesnik i publicist, jedan od poznatijih zavjerenika crnorukaca, već dosta davno pokojni Milo-slav Jelić, (1883— 1947) u jednom svom članku iz god. 1923.,što ga je uvrstio i u svoju knjigu Letopis Juga, (Beograd,1930. str. 111) pod naslovom Korupcija, kaže doslovno:

»Nje je bilo i pre Evropskog rata. Samo se nikadnije izdigla do sistema. Na njene poklonike ukazivalose prstom i njih su proganjali i javno mnjenje i zakoni u rukama ministara. Jedan primer: Godine 1913.,posle upada Arnauta, načelnik sreza gorskog zatvoritrojicu Gorana, među kojima i Pelivana, čuvenog bo-zadžiju, poznatog ćelom Beogradu. Načelnik je okružnibio tada Doka Matić, sekretar Josif Studić, a potpisanikomandir žandarmerijskog odreda. Zatvori kapetan

gorski Pelivana i drugove i kaže im da donesu tolikoi toliko lira ili će biti pobijeni. A još se pušila sela iuhapšeni su mogli prosto da se uvrste u spisak pobeg-lih u Albaniju. To oni brže bolje poruče kućama da imnovac donesu, pa pošto ga predadu (Pelivan da i svog

NOTA BENE — Autor je u svom tekstu nastojao da konsekventno upotrebljava etimološko pisanje stranih imena i termi

na, ali u citatima koji su u originalu štampam ćirilicom i samimtime fonetskom transkripcijom, smatrao je da zbog vjernostioriginalu mora zadržati i tu trankskripciju. Jezično osjetljivijemčitaocu, koji to ne bi imao u vidu, to bi moglo smetati. Zbog togaautor već na početku same knjige moli da se to uvaži.

11



konja) budu pušteni. Jest, ali Pelivan, koji je odrastaou Srbiji, žurio se samo da izmakne iz Vraništa, te i nesvrati u selo, nego zape pravo u Prizren načelniku okružnom. Ispriča: tako i tako. I odmah bude pozvat

telefonom vojnim načelnik sreski. Bio je to stariji čo-vek, imao sina na univerzitetu, vraćen iz penzije. Vrdao je jedno pre podne, a posle podne izbroji novac u stanu pok. Studića. I onda poče da moli zbog kuće, zbogpenzije, što je verovatno imalo uticaja na stilizacijušifre ministru unutrašnjih dela. Ali već sutradan najuriga depešom Stojan Protić. Uskoro je nesrećnik i umro.Išlo je to nekako brzo u ono vreme. Danas je već dru

gačije i u pogledu pljački i u pogledu isleđivanja.«

I još dva, tri podatka, još starijih datuma: Za čuvenogsrpskog pjesnika romantičara Jovana Ilića (1824— 1901), jed- *nog od učesnika u čuvenom omladinskom pokretu 1848. ivođu mlade liberalne opozicije, sekretara Svetoandrejske skupštine i kasnijeg ministra, sačuvala se slijedeća neobičnokarakteristična anegdota koju mi je pred tridesetak godinaispričao poznati srpski pjesnik Sima Pandurović (1883—

— 1960).

Još kao korektor u Državnoj štampariji Ilić je uvijek nasvom stolu imao dvije sasvim jednake bočice tinte, a tajobičaj je zadržao i onda kad je postao ministar pravde i državni savjetnik. Jednom ga jedan prijatelj zapita zbog čegaće mu to, a on mu na to odgovori: »Ovo levo je državnomastilo, kad radim državni posao, a ovo desno je moje. Nebi bilo pošteno da svoje pesme ili svoja privatna pisma pi

šem državnim mastilom.«U Polit ici (br. 11710) od 7— 9 januara 1941. (u božičnom

prilogu, na str. 26) književnik Momčilo Milošević je objaviočlanak Jedna ajera iz prošlosti, u kojem je plastično prikazao uzbuđenje koje je nastalo god. 1889. u Beogradu, kad seustanovilo da je iz Državne štamparije prigodom štampanjapoštanskih maraka jedna markica od 10 para dinarskih nepo-viasno iznesena, dakle ukradena, još prije nego što su marke

bile stavljene u tečaj. Kasnije se ustanovilo da je ukradenane jedna nego nekoliko takvih markica i tromjesečna istragao tome kako se to moglo dogoditi, zauzela je takve razmjere,da je »ceia Državna štamparija drhtala od uzbuđenja« zbog

te afere i — kako to naglašava Milošević, »nad Državnom

12



štamparijom bili su se nadneli crni oblaci, a njen upravnikišao je po njoj kao izgubljen, sav potišten teškom moralnomi materijalnom optužbom«. Tek kad se ustanovilo da se radio nekim filatelistima, kojima je uspjelo na taj način da dođu

do nekoliko rariteta, u obliku pokusnih otisaka u raznim bo jama (ko je se marke, dakle, i ne bi mogle upotr ijebiti zaredovno frankiranje) i kad se tako ustanovilo da u »celojtoj aferi nije bilo nikakve štete po državu niti kakve zloupotrebe« — tek tada je ta afera o kojo j je »patriarhalni Beogradpuna tri meseca brujao«, rješenjem ministra prosvjete okončana i stavljena ad acta, kao beznačajna sitnica.

Tamo negdje prije nepunih pola stoljeća, u vremenu poslije prvog svjetskog rata, kad su se još godinama potezalepo sudovima razne neraščišćene korupcionaške afere započete još na Krfu, u Parizu, Bizerti i ostalim izbjegličkim stjecištima, povodom zatezanja, natezanja, »izvrdavanja« i svihmogućih sudskih malverzacija u cilju da se spasi beogradski multimilijunaš, teški korupcionaš Konstantin Popović,tada jedan od stubova beogradske čaršije, čovjek veoma blizak Dvoru i dvorskoj kamarili — alias tzv. Beloj ruci — u

tjedniku Smotra, što ga je izdavala jedna grupa disidentskih

radikala, izišao je članak Nekad i sad koji je vrijedno citiratiu malo opsežnijem izvodu.

Uspoređujući stanje koje je u tom pogledu nastalo u novoj državi, s onim koje je tu nekada vladalo, autor tog članka

— neki »ž< ž .« — konstatira:

» . . . dotle je u Srbiji knjaza Mihajla, onoj poštenoji maloj Srbiji, onoj pravoj kolevci Pijemonta južnihSlavena, bivalo malo drukčije. Moglo je biti drugačije,

je r je zemlja bila ne samo mala i mnogo prim itivnija,nego su i ljudi bili drugačiji. Za meru časti i karaktera postojali su drugi, starinski tegovi na osetljivimterazijama. Onda je vredeo obraz i po njemu su ljudivredeli, a danas vredi kesa i novac i po tome se ljudi

cene.U onoj malenoj Srbiji za novac se nije mnogoštošta

dalo kupiti, dok se danas sve, pa i poštenje, daje kupiti

novcem, koji brzo pribavlja celomudrenost poštenja.Vojni liferant knjaza Mihajla Obrenovića bio je ču

veni beogradski bogataš Toska, inače zemljak predakaK. Popovića, čovek čijeg se imena sećaju i danas svi

13



stariji Beograđani, ako ni po čemu drugom, a ono postaroj Toskinoj česmi > koja je bila na kraju današnje Jug Bogdanove ulice.

Izjaha knjaz Mihajlo jednoga dana do Topčiderskih

kasarna da obiđe vojsku i konstatuje da je u brašnubila prilična količina peska. Ljut na liferanta koji jepokušao na taj način da ga pokrade, knjaz naredi Tos-kinim momcima, da kažu svom gazdi da dođe kod njega u Dvor. Ali, tek što je odjahao do raskrsnice današnje tramvajske pruge i puta za kasarnu, susrete ses Toskom, koji odmah sjaha s konja i pozdravi kn jaza.

Primeti mu knjaz odmah, da je u brašnu našao pes

ka. Toska se poče pravdati, da krivica nije do njega,nego do njegovih mlađih i da će odmah izvide ti do koga je kriv ica i sve nevaljalo brašno prosuti u Savu. Neho-teći uslišiti Toskino opravdanje, knjaz naredi-Toski dase u najkraćem roku sam kazni, da ga on ne bi kaznio.Znajući da knjaz od svoje odstupiti ne će i da će semorati kazniti, a da je kazna metak u glavu, Toskaodmah zamoli kn jaza da mu učini poslednju uslugu,da mu da svoju muziku.

Vrativ se u Beograd, Toska pozva na veselje svesvoje prijatelje i sa njima starog beogradskog fotografasa Delijske česme , kome dade stotinu i dvadeset dukata, da bi prisustvovao veselju i fotografisao ga ondakad čuje pucanj pištolja. Sedmoga dana popodne, kad je društvo u Toskinoj kući bilo neobično veselo, ču sepucanj pištolja. I kneževa muzika i Toskini gosti zane-meše i potrčaše u čardak, gdje je kraj upaljenih sveca,

sa razbijenom lubanjom ležao Toska, koji je nad samim sobom po želji kn jaza Mihajla, izvršio kaznu stogašto je hteo prevariti i pokrasti svoju otadžbinu.« ( Smo - tra, god. I, br. 61, Beograd, 5. septembra 1924).

Takvo je stanje bilo u malo j patrijarhalnoj, kako se tadagovorilo, u predratnoj S rb iji, a u svojoj biti — iako po vanj

skim formama drugačije — slično stanje je bilo i u Hrvat

skoj. U njoj su postojali neobično jasni, do krajnjih mogućnosti izbalansirani stari zakoni i socijalne norme koje sui najmanju sitnicu regulirale.

Ostati čist i dočekati kao pošteni činovnik svoju zasluženu mirovinu, u takvoj situaciji niti je bila naročita mudrost

14



niti nešto samo po sebi teško. Za to je trebalo samo neštomalo zdravog shvaćanja — i to je bilo ono što je onemogućavalo korupciju već u njenom samom korijenu. Ostati čistih ruku, ne izaći na zao glas i tako biti izbačen iz društva,

nije bilo nimalo teško, jer su prihodi svakog činovnika odbana do zadnjeg podvornika, bili — iako ograničeni — ipaktoliki, da se od njih moglo, kako se to tada reklo, pristojnoživjeti, već prema svom društvenog rangu. Ukoliko se živjeloiznad nivoa koji je omogućavala redovna činovnička plaća,to se ubrzo primjećivalo i to je odmah izazivalo komentarei postavljanje pitanja: Odakle? — a to je bilo veoma opasno, je r je već samo to pitanje izazivalo društvenu izolaciju i ono

što bi se moglo nazvati poslovnom upropašćenošću.No, tadašnje društvene norme bile su takve, da se ne sa

mo za uglavljenog krivca korupcionaša, državnog činovnikakoji je imao svoju redovnu plaću, nego čak i onog tko je bios opravdanjem osumnjičen, uvijek reklo: Kolika je da je, on je svoju plaćicu imao i od nje je mogao skromno i pošteno živjeti, a za svoje nepoštenje, neka sad plati. Zauzimati seza takvog čovjeka ili opravdavati njegov čin, značilo je automatski na sebe navlačiti mržnju i izvrgavati se sumnji da sičovjek labavih moralnih shvaćanja. Značilo je, dakle, dovoditi u pitanje svoju vlastitu društvenu poziciju. Podčinjava jući se tom duhu vremena i šefovi po uredima i sudovi, aosobito javna glasila, u takvim slučajevima bili su upravonesmiljeni i postupali su prema društvenim normama kojesu bile kondenzirane u narodnoj mudrosti: Svatko treba da se prostre prema svom guberu. Sve za obraz, a obraz ni za što. — i čitavom nizu sličnih izreka.

Čak i onaj koji je jednom bio samo osumnjičen, vukao je tu ljagu na sebi veoma dugo i u društvenim kontaktima je nailazio na stalne zapreke, što je dje lovalo pozitivno utom smislu da su se ljudi čuvali takvih afera — kako setada govorilo — »kao samog živog vraga«. Biti ma samo iosumnjičen, značilo je na sebe navući ljagu i živiti dalje pod fe lerom — (Gdje je dima, tu je i vatre) — a to je u tadašnjim malograđanskim uvjetima, kad su ljudi bili upuće

ni jedan na drugog neusporedivo više nego mi danas, biloveoma neugodno.Ako je, pak, krivica bila dokazana reagiralo se upravo

neumoljivo i čitava atmosfera koja se stvorila oko takvogčovjeka oformila je čvrsto uvjerenje da je korupcija ne

15



što što se j e d n o s t a v n o n e i s p l a t i , nešto čega se»treba bojati kao žive vatre « jer su se takvi — stvarno veoma rijetki — slučajevi redovno svršavali ne samo s društvenim izopćenjem, nego i s nesmiljenim gubitkom službe imirovine s »padanjem na prosjački štap«.

Sve je to bilo, dakle, suviše riskantno. Mehanizam državnih zakona i društvenih normi razotkrivao je korupcijui ako ne već sasvim onemogućavao, svodio je na stvarni minimum pa se i nije mogla realno uzeti kao društvena pojava nego kao eksces, bolesna izraslina, čir koji se javljao*iznimno. I gdje god se javio bio je odmah operiran, odnosno

vrućim željezom ispaljen. Za procvat, pa čak ni za vegetira-nje korupcije, jednostavno nije bilo potrebne društvene kli

me.

Međutim, uoči prvog svje tskog rata te društvene normepočeo je da nagriza kapitalistički duh, koji je sve više pro

dirao u cjelokupni javni i privatni život, kako u Hrvatskoj

gdje je industrijska revolucija* već duboko zahvatila u sve

društvene odnose, tako i u Srbiji,** gdje se industrijaliza

cija daleko teže probijala kroz splet tipično seljačkog gospo

darstva.*** Interesantno je da su brane koje su spriječava-

* Rudolf Bićanić: Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji (1750—1860), Zagreb, 1951; osobito od str. 209. tj. od glave Poče- tak industrijske revolucije.

** Ljubomir Protić: Die Entwicklung der Industrie in serbi schen Volk (1815—1839) Beč, 1940, kasnije prevedeno i izdano ikod nas.

*** Mijo Mirković u svom djelu Ekonomska struktura Jugo- slavije 1918 — 1941, (drugo izdanje, str. 10, Zagreb, 1952) kaže:»Bitne razlike između sjevernih i zapadnih krajeva i Srbije bilesu u tome što u Srbiji nije bilo feudalnog ni kapitalističkog pos

jeda vojvođanskog i slavonskog tipa i što akumulacija neposredno u poljoprivredi nije bila jaka zbog skoro naturalnog karaktera seoske poljoprivrede, koja je davala razmjerno male viškove za tržište, a višak ovih proizvoda za usko domaće tržištei za izvoz išao je u ruke posredniku trgovcu. Stoga neposredniuticaj poljoprivrede na financiranje uvozne ili izvozne trgovine,na industriju, na financijski kapital nije ovdje postojao. Na drugoj strani akumulacija kapitala u trgovini, industriji i bankama

u Srbji od 1918. bila je manje vezana i manje zavisna od kapitala Beča i Budimpešte nego u prečanskim krajevima i vezekapitala su bile direktne s Parizom, Bruxellesom i Londonomputem rudarskih i industrijskih koncesija, sudjelovanjem inozemnog kapitala u bankama i državnim zajmovima.«

16



le korupciju da se počne razvijati kao društvena pojava, popucale — iako u sasvim drugačijim uvjetima — nekakoistovremeno i u Srbiji i u Hrvatskoj, uoči prvog svjetskog rata.

U Srbiji je, govoreći u Narodnoj skupštini dana 26. februara 1914. — dakle samo nešto više od dva mjeseca predsvo ju smrt — Jovan Skerlić taj problem ocrtao ovako:

»Za vreme rata (tu on misli na balkanskoturski i kasnije srpskobugarski rat, god. 1912/13 — op. Z. K .)opazila su se dva velika nedruga našeg parlamentarizma: mešavina politike i poslova i nedovoljna kontrolaparlamenta u stvarima spoljne politike . . . Činjenica

je da smo u današnjem dobu dočekali pojavu: da državni ministri, državni savetnici, narodni poslanici, i zakonodavna i izvršna vlast, ulaze u posredne i neposredne poslove sa državom. Oni koji treba da štite državneinterese ušli su u privatnu trgovinu sa državom. Uzemljama gde parlamentarizam nije samo reč, u svimaonim zemljama gde politički ljudi vode računa o svomeradu — u svim tim zemljama zakonom je regulisano da

ministri i poslanici ne smiju trgovati sa državom. Ni-gde na svetu, čak ni u Mađarskoj, koja je inače poznatasvojom korupcijom, nigde nema da državni ministarmože u isti mah biti plaćen član nekog društva ili zavoda koji stoji pod njegovom kontrolom. Nigde nemada državni savetnik može da rešava u administrativnimsporovima koje država ima sa kakvim privatnim novčanim društvima, u kome je on plaćeni član uprave.Nigde na svetu nema da su narodni poslanici u isti

mah i državni liferanti i preduzimači.* Javno mišlje

* U nekrologu Miloradu Draškoviću, koga je u Delnicamaubio komunistički omladinac Alija Alijagić, što je izišao u Beo- gradskom dnevniku (god. III, br. 181) od 22. juna 1921, stojinpr.: »Ti njegovi prijatelji — Miloš Savčić, Miloje Pavlović i Milan Marković — stvorili su ono što je pok. Skerlić nazvaobankokratija, a Milorad Drašković imao je tu nesreću da ponesesvu odgovornost za njihov rad, tako da je brzo morao izgubitipopularnost koju je bio stekao i lišiti se simpatija, koje je uživao u krugovima mlađe demokratije, a jedan od najvećih pošto-valaca njegovog talenta, jedan od najvećih obožavalaca njegoveličnosti, Jaša Prodanovać, postao je njegovim najogorčenijimprotivnikom* prekoravajući ga gorko da on, Drašković, cenisamo bogatstvo i bogate ljude, a prezire one koji nemaju ništa.«

2 Politika i korupcija 17



nje, moralni instinkt zemlje, počeo se buniti protivtoga, i to se pitanje mora i kod nas urediti kao i ućelom svetu... Po našem Zakonu o državnom računo- vodstvu uskraćeno je pravo činovnicima financijskestruke da budu članovi uprava pojedinih zavoda, a mi

nistrima je ostavljeno pravo da mogu ostati članoviuprave banaka, čak i onih koje zaključuju zajmove sadržavom. To su, gospodo, anomalije koje se ne mogutrpeti, ako se hoće da se očuva ugled parlamentarnogrežima. To je pitanje političke higijene u našojzemlji.«*

Spomenuvši da je to »očevidno i vrlo opasno zlo kojestalno raste i preti da se okrene u sistem«, kao i da se tu radio radikalskom »režimu partijske korupcije«, Skerlić je u svo

jim daljim iz laganjima naglasio:

»Nas seljak prolazi danas kroz istu privrednu krizu, on živi u istoj materijalnoj nevolji kao i pre četrdeset godina. On je stradavao od zelenaša i kaišara.On i danas strada od zelenaša, ali preobraženih zelenaša. Stari zelenaš, kaišar starog kova, Vule Pupavac po

stao je predsednik kakve sumnjive banke u palanci.On je danas utoliko opasniji što je svoj prljavi rad pokrio zakonskom firmom. Ja vrlo dobro znam da u unutrašnjosti ima solidnih i poštenih zavoda, koji rade ugranicama ne samo zakona no i morala i koji dajunovac po zakonski dozvoljenim interesima. Ali poredtakvih zavoda, veliki je broj zavoda koji su u stvarirazbojničke jazbine, gde se seljak pljačka do gole dušena sto raznih načina, od kojih se ne zna koji je gadnijii nemoralniji. U izvesnim krajevima, naročito u Šuma-diji, takovi zavodi vrše jednu hajdučiju. Ima u Srbiji

jedan proklet četvorougaonik ko ji graniči Aranđelov-cem, Račom, Mladenovcem i Palankom. U tome četve-rougaoniku, u kome sede potomci onih koji su stvorili

današnju Srbiju, postoji ekonomski feudalizam, robo

vanje prezaduženih seljaka palanačkim zelenaškim za

vodima. Seljak radi za njih i on plaća poreze na zemlju* Jovan Skerlić: Sabrana dela, priredio dr Midhat Begić,

Izdanje »Prosveta«, knjiga sedma, Feljtoni, skice i govori, str.392, Beograd, 1964.

18



sa koje oni dižu prihode. Oni su ga zarobili ne samoekonomski no i politički. Prezadužen seljak, menicamavezan, mora i da glasa za te pauke i pijavice koji supre godinu dana oslobodili Staru Srbiju i Maćedoniju,

sada, posle rata i isteka moratorijuma, pali su u ropstvo zelenaških banaka. U našoj javnosti počeli su sedizati glasovi protiv te protokolisane hajdučije. Od strane državne vlasti učinjeni su, istina, neki koraci da setome zlu stane na put, ali te mere ni izdaleka nisu dovoljne i od dejstva. Potrebne su odlučnije i radikalnijemere. Kontrola državnih vlasti mora biti jača i stroža.Valja pooštriti zakonske odredbe protiv zelenaštva.«*

Skoro istovremeno kad se u Srbiji za vrijeme oslobodilačkih ratova godine 1912/13, počeo afirmirati sistem daljudi na vodećim položajima u državi, ministri i narodniposlanici iskorištavaju svoj položaj za lično bogaćenje ilinarodski je rečeno za korupcionačke maheraje, odnosno kako je to Skerlić rekao osam dana iza svog maločas citiranoggovora, obrazlažući svoju Interpelaciju o bankokratiji (6. III

1914) — »da su se kod nas poslednjih godina poslovi silno

pomešali sa politikom i da to zlo preti da postane sistem.«** Taj proces je u isto vrijeme otpočeo i u Hrvatskoj, gdjega je — mogli bismo reći — inicirao tadašnji ban i sveučilišniprofesor, visokokultumi i veoma zaslužni historiograf i bi

blio fil Nikola Tomašić (1864— 1919). N jegov odlični poznavalac i kolega sa sveučilišne katedre Vinko Krišković kojiga je nadživio za trećinu stoljeća, govorio je kasnije, da je»glavni Tomašićev krimen to što je u hrvatski javni život

uveo korupciju«.t

U Hrvatskoj, dakle, kao dijelu blagopokojne, ali administrativno neobično sređene goleme Austro-Ugarske monarhije, takav problem praktički nije ni postojao, jer su u njojnajvišu vlast držali feudalci kojima nije bio u interesu »sitni šićar«, nego očuvanje svojih feudalnih pozicija, a to sepostizalo u prvom redu služenjem Beču ili Pešti. Dok rani

jim hrvatskim banovima — npr. Pejačevićima — koji su se

odricali plaće,

* Ibid. str. 399/400.** Ibid. str. 416.

2* 19



»ne bi ni na pamet palo da iskoriste položaj radi bogaćenja, Tomašić je prekinuo s tim e . . . B io je gramzivza novcem — izlaže dalje Krišković — htio je postati i ekonomski bol jar, svoju šljivarsku rezidenciju Tre-

ščerovac pretvoriti u aristokratski dvor.Korupcija je tad bila ostvariva jedino za vrijeme iz

bora; nije se polagao račun o izbornim fondovima. Zbogtoga, a ne zbog nekog načelnog sukoba s koalicijom, Tomašić se s njom razišao u jesen 1911., raspisao noveizbore, posve suvišno, jer je Hrvatskosrpska koalicija, otkako se oslobodila Supilova vodstva, bila poslušna,spremna na svaki kompromis, — kako se konačno vi

djelo 1914., kad je progutala monstruoznu, s nacionalnog gledišta izdajničku zakonsku osnovu o izvlašćerijumorske obale. No Tomašić se htio domoći izbornog fonda. Tad su izborni fond Unionističke stranke namiralimogućnici, većinom slavonska aristokracija i visoki klerobiju crkva. Nisu bile potrebne neke veoma velike svote, jer bi izborna geometrija, mali broj izbornika i moralni pritisak unaprijed osigurali većinu. Novac je bio

potreban za sitne tehničke potrebe: putne troškove kor-teša (agitatora), letke, izborne gulaše, opijanje izbornika. Tomašić je pokušao objasniti Franji Josipu kakoće izborna borba biti naročito teška, Koaliciju treba slomiti po svaku cijenu, zato su potrebna veća novčanasredstva. Vladar je odbio dati novac iz privatne ili državne blagajne, ali je dobacio Tomašiću: Zar dolje uHrvatskoj nema ljudi koji bi htjeli postati baruni iliplemići? Bila je to uputa i odobrenje s previšnjeg mjesta. Tako su među ostalima Turkovići kupili barunatza 200.000 zlatnih kruna priloženih za izborni fond koji je u cjelosti prigrabio Tomašić, je r je kao šef strankenjime rukovao... Nakon izbora, spremivši u džep izborni fond, Tomašića više nije interesirala banska čast.Prijatelj mu je Khuen izradio da postane doživotni članpeštanske velikaške kuće premda nije bio velikaš. To je, čini se zasitilo njegovu taštinu. Konačno više ništa

nije mogao postati.«* Tako su, eto, i na jednoj i na drugoj strani počele pucati

stare stege, pod utjecajem industrijske revolucije u Hrvat

* Josip Horvat: Hrvatski panoptikum, str. 62/3, Zagreb, 1965.

20



skoj i prodiranja industrijalizacije u seljačku Srbiju. A kako je ubrzo potom nastupio prv i svjetski rat one su u onimpreviranjima popucale do kraja, došlo je do ogromnih poni je ren ja etičkih vrednota, i ranijih stega je praktički skoro

nestalo — i pr ije nego što su se izgradila neka nova mjerila, neke nove društvene norme. Uostalom kao i uvijek usličnim historijskim situacijama, kad se poruše ili maknubreše. Prilike su se odjednom poslije oslobođenja i ujedi njenja godine 1918. iz osnova izmijenile, a duh tolerancijeprema korupciji postao je nekako sastavnim dijelom tadašnjeg javnog i općedruštvenog života u novoj kraljevini. Stvari su se u tom pogledu nevjerojatno brzo izmijenile i sve

se nekako stubokom okrenulo. Korupcija, u ovoj ili onojformi, sve manje se tretirala kao nešto odiozno i kompro-mitantno što ljude ponižava i diskvalificira za pošteno društvo, te čovjeka obilježava neizbježivom ljagom nepoštovanja i da u slučaju otkrivanja sam sebi prosvira metak kroz glavu.

Ubrzo se iskristaliziralo jedno shvaćanje koje je kulminiralo u tada veoma popularnoj izreci: Glavno je da je sve

po zakonu? Ako se neka, ma kako nemoralna i nepoštenastvar mogla proturiti kroz (neizbježive) praznine i rupe uzakonskim tekstovima — stvar je b ila u redu. Čovjeka unjegovom djelovanju »nije kočio zakon«, i takav čovjek jeu krugu sebi sličnih, ubrzo stekao još i renome »umešnogčoveka«, »mozga«, »vidre«, »jegulje«, »filadelfije«, a etičkenorme, društvene uzanse i ono što je Skerlić nazivao politi- čkom higijenom potisnute su iz prvog plana.

Naravno, bilo je i tada ljudi ko ji su to sve veomadobro

vidili, pa čak i takvih koji su katonskom zabrinutošću zvo- nili na uzbunu, ali dakako da je njihov glas ostajao samovox clamantis in deserto (glas vapijućeg u pustinji). Jedanod takvih je npr. glas danas već sasvim zaboravljenog GavreDavidovića koji se potpisivao sa D. Ć., u njegovom člankuU znaku moralne dekadencije, u beogradskom listu Velika Srbija, u broju 23, od 25. X I I 1921.

» I pre svetskog rata« — kaže on — »imalismo unašoj otadžbini razne prljave afere u kojima su vidnomesto zauzimali naši intelektualci, i sa mora trgovci. Pa i pred našom katastrofom izbila je na dnevni redOpančarska afera i Afera s brašnom. I pošto su tada

21



krivci prošli olako; i što je u nas svako čudo za tri dana, nije nikakvo čudo što smo danas ušli u epohuafera i moralne dekadencije.

I u tako stvorenoj teškoj s ituaciji — nastavlja ne

što da lje isti autor — umesto da mi Srbi raščistimosa našim narodnim izelicama i da svakoga po zasluzipostavimo na njegovo mesto, mi smo bacili sve obzirečasti i morala i besomučno se utrkujemo, da se štoviše nagrabimo ovozemaljskoga blaga. I je li ondačudo, što se svakoga dana u javnosti obelodanjuju svenove afere, za koje uvek država plaća ceh«.

I na koncu, nakon navođenja niza primjera, Gavra Davi-

dović se pita:

»Hoćete li više primera i dokaza, da mi proživijuje-mo moralnu krizu, ko ja -je opasna i koja ostavlja strahovite tragove na naš socijalni život?«

Pet godina kasnije, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu dr Dragoljub Aranđelović, pišući o aferama Rade Pašića(o kojima će u ovoj knjizi biti još dosta govora) u svom

članku U ovoj zemlji je sve moguće, u beogradskom dnevniku Novosti (god. IV , br. 1571) od 25. 3. 1926., napisao je :

»Moralni su pojmovi kod nas toliko poremećeni, dapostoji opravdana bojazan da se cela afera ne svršinekim aranžmanom ili pomirenjem... Pojeo vuk magarca . . . A šteta, ako je ima, neka ju podnese državnakasa i državni ugled ...

Na takvu soluciju upućuje i onaj sud časti kojiBalkan predlaže i težnja da se cela afera prenese uRadikalni klub i podvede pod partijsku disciplinu. Jer

u zemlji gde ima toliko sitne, a još više krupne fukare

koja se, bez straha od odgovornosti, drži načela kradi a pusti i meni da kradem u zemlji gde odgovaraju

samo mali lopovi i gde se široke narodne mase i neinteresu ju za ovakve i slične afere, u toj zem lji ništa

nije nemoguće.«Ali nasuprot takvim iskreno zabrinutim glasovima, čuli

su se i sasvim drugačiji, koji su branili korupciju i razvi ja li neke kvazif ilozofske teze o njenoj neizbježnosti. Kao je

22



dan od ne tako rijetkih primjera takovog novinarskog banditizma, mogu se navesti slijedeći redovi tadašnjeg upravoposlovičnog novinarskog gangstera Krsta Cicvarića, objavljeni u Beogradskom dnevniku (god. III, br. 23) od 1. II1921:

»Optužbe protiv g. Pašića za koristoljublje i srebroljublje nisu nove; g. Prodanović ih je više puta podizaou Odjeku i u Narodnoj skupštini, nazivajući g. Pašićanajkorumptivnijim čovekom za koga zna politička isto-rija Srbije (...) G. Pašić je nesumnjivo vrlo bogat čo-vek« — produžava dalje isti autor — »neću preteratiako kažem da njegova imanja samo u nepokretnostimaiznose preko trideset miliona dinara. Kako se g. Pašićobogatio, ja ne znam; recimo da je on stekao na načinkako to predstavlja g. Prodanović, tj. da je sve to zdi-

p io; da li se g. Pašić time diskvalifikovao za funkcijukoju on vrši više od trideset godina, tj. da bude vođasvoga naroda?«

Na to pitanje taj novinarski gangster odgovara:

»Da, ima u našoj zemlji pojedinaca koji su neupo-redivo čestitiji od g. Pašića, pa i pametniji, to je vansvakog spora; ali da li bi ma koji od tih ljudi bio ustanju da vodi narod kao što to ume g. Pašić, tj. da libi narod hteo ići za ljudima koji su karakterom većiod g. Pašića?

Pretpostavimo da je g. Pašić ostao na onome štomu je donela žena ( 12.000 dinara) i pri svojoj plati,

koju je imao od države. Da li bi on mogao biti ono što je i da li bi bio tako cenjen i poštovan kao što je ustvari?

Ja ne veru jem!Ako bi g. Pašić bio golač, on, ako ne bi bio sasvim

prezren, nikako ne bi mogao biti vođ naroda; i akobi g. Pašić u svemu bio onakav kakav bi morao bitipo zahtevima jedne stroge etike, on bi davno i davno

politički propao.Budući siromah, on bi često morao apelovati napomoć svojih prijatelja i bio bi svojoj stranci na teret(kao što su neki pošteni socijalisti). Njegov autoritet

morao bi zbog toga jako opasti.

23



I budući pošten, on bi svakog svoga prijatelja kojihoće da se koristi na račun države udario po prstima.

Tim e bi se on potpuno onemogućio i kao običan članstranke.

Ovakav kakav je, sa svim svojim manama, g. Pašić je taman kakav treba narodu. On je najbolje kvalifi-kovan da vodi narod.

G. Pašić je, najpre, bogat. To je prvi uslov da možeimponovati narodu. Kako je on došao do svoga bogatstva, to je sporedna stvar; glavno je da on ni od kogane traži ništa i da uvek ako je potrebno može tresnutisvojom kesom.

Takav čovek im ponuje ne samo masi nego i samojintelig en ciji.. - Autoritet k oji g. Pašić ima u političkom svetu, to je autoritet bogatog čoveka... Bogatčovek imponuje i narodu i inteligenciji; kako je došaodo bogatstva to je, ponavljam sporedna stvar; glavno

je da može da zvekne.

Siromah, međutim, ili je prezren ili je bar za politiku nemoguć. Siromah, na primer, ne može postati

poslanik, manj' ako ga neka stranka ne uzme podsvoje; ali onda ona mora da podnese troškoveokonjegova izbora. Dakle, u svakom slučaju politika se nemože voditi bez novaca.«*

Ovi redovi koji se u stvari svode na tvrdnju da je NikolaPašić — istina — nemilice krao narodni novac gdje j e mogao i stigao, ali da je on to činio samo u interesutogaistoga naroda, da bi ova j imao vođu ko ji će mu imponirati

svojim bogatstvom, svakako da ne trebaju nikakvog daljegkomentara. Oni i sami po sebi govore jasn ije i neposredni je

o posuvraćenim naravima i totalnoj degeneraciji svakogmorala u javnom životu, i to već nakon svega dvije godineod osnutka nove države, nego što bi to mogle bilo kakve fili-pike, recimo s moje strane, koje dolaze post festum i to još nad lešinom te već davno upokojene Kraljevine.

* Od mnogih sličnih tvrdnja iz tadašnje štampe, navest ćusamo još ovaj citat iz Beogradskih novosti (god. III, br. 321)od 1. X II 1921: »Meni se čini da g. Pašić nije karakter... Ali,ako bi on bio neki veliki karakter, on, možda, ne bi ni bio onošto je, možda ne bi bio ni bogataš, ni tako uticajan političar.«

24



Ako tražimo onoga koji je lično najviše kriv za takvutotalnu devalvaciju svih, pa i najelementarnijih principa javnog djelovanja, onda svakako moramo reći da je za to predhistorijom — osim kralja Aleksandra — nesumnjivo najviše

kriv Nikola Pašić, čiji su moralni principi, ne samo o politici kao o sredstvu materijalnog bogaćenja, nego i o onomšto je u politici dozvoljeno a što nije, zaista više nego zaprepašćujući. O tome neka svjedoči slijedeća izjava LjubeDavidovića listu Odjek (br. 110) od 10. V 1924:

»Pokret za formiranje samostalne radikalne strankepoveli smo nas osmorica... Povod tome odvajanju odPašićevih radikala nije u družbi radikala i naprednjaka.Odvojili smo se zbog ružnog držanja Pašićevog na pre kom sudu. Po zahtevu pokojnog kralja Milana g. Pašić

je dao onu izjavu na prekom sudu, kojom je ondašnjikralj opravdavao pred Evropom svo proganjanje istinskih radikalskih boraca. Izjava je napisana u Dvoru isamo poslana g. Pašiću na potpis. Priznao je da je uRadikalnoj stranci bilo ,antidinastičkih elemenata i dažali što ih nije gonio iz partije'.

Za ovakvu izjavu g. Pašić je pored slobode dobio i jednu ,šumicu' od 40.000 dinara. Od te velike sume zaondašnje prilike, poslao je porodici svoga najbližeguhapšenog prijatelja svega 200 dinara, s napomenomonome preko koga je poslao: ,Ne kazuj ko šalje, jergospođa mnogo govori, pa će se čuti'. G. Pašić je otišaos tom sumom da se provodi po Evropi, a mi smo ostalida po čaršiji kupimo dinar po dinar za izdržavanje po-

hapšenih prijatelja i njihovih porodica koje su doistagladovale. Osim toga mi smo primili i menične dugovepohapšenih, da bismo im sačuvali od prodaje ono malosirotinje, što im je po domovima ostalo.

Drugi razlog našem odvajanju je u glasovanju g. Pa-šićevu protiv Zakona o slobodi Štampe i Zakona o slobodi zborova. Prvi zatočnik građanskih sloboda, glasaprotiv zakona bez kojih nema uopće sloboda građan

skih. I što je najgore, g. Pašić je tako glasao opet ponaredbi iz Dvora, po naredbi pok. Aleksandra. To jebilo u Senatu. Sednice su držane u sali današnjeg staroguniverziteta. Ondašnja univerzitetska omladina, toliko je revoltirana glasanjem vođe radikala, da mu je prire

25



dila strahovite i pomalo opasne demonstracije. Da bisačuvao svoga poslušnika i odana prijatelja, pokojnikralj Aleksandar poslao mu je dvorska kola na kojima je g. Pašić uz dobru žandarmerijsku pratnju pobegao

svojoj kući.«Ovom Davidovićevom svjedočanstvu treba dodati i neko

liko podataka o tadašnjem bogatstvu Nikole Pašića koje jeproisteklo, ne iz njegovog genijalnog političkog talenta, negoprije svega, iz takvog shvaćanja politike. O tome neka svjedoče slijedeći podaci, ne iz nekog lista koji je vodio premaPašiću opoziciju, nego iz neutralnog beogradskog dnevnikaPolitika, za koji bi se prije moglo reći da je bio naklonjen

starome Baji, nego što je bio protiv njega.U obavijesti da će sutradan biti ročište za ustanovljenje

ratne štete Dvoru i Nikoli Pašiću, u Drugom terazijskom sudu za ratnu odštetu, Politika (br. 4912) od 25. X I I 1921. doni

jela je :

»Što se tiče štete koju je prijavio g. N. Pašić, ona jeprilično velika. Po prijavi izgleda da je g. Pašić bio naročito veliki meraklija na stara vina, jer se u spisku na

lazi prijavljen jedan vrlo veliki broj raznih bočica, balona, burica i buradi starog vina, počevši od 1890. pasve do 1900. godine. Osim toga, počinjući od opravkina njegovoj kući na Terazijama za koju traži 8.000 dinara odštete, on onda naročito ističe tragičnu sudbinusvog hotela Nacionala za koji traži 65.000 dinara, dokza kuću u Pozorišnoj ulici traži 3.000 dinara; za imanje,obore i tri kuće u Zaječaru 20.000 i za imanje Mazgit

na Kosovu, sa 130 kuća 6d kojih su samo deset do dvadeset ostale čitave, 240.000 dinara odštete. G. Pašić pristaje da mu se te kuće ponovo sagrade ako se za njihne bude dala ratna odšteta.

Redajući dalje pretrpljene štete g. Pašić veli: U srpskom salonu imao sam dve vrlo stare amautske puškeizvezene srebrom, dva pištolja i dva handžara. Kundacina puškama bili su obloženi srebrom i sedefom. Koliko

ove stvari koštaju ne mogu znati jer ih nisam kupovao,niti su bile na prodaju. Dobio sam ih od prvaka i glavara amautskih, što sam im pomogao da odjure Vida,a to su i srpski interesi nalagali. Daj.ući mi taj poklonglavari su mi rekli da je to oružje Skender-bega.

26



U podrumu je — veli dalje g. Pašić — bilo starogrujnog vina iz Kladova osobite kakvoće i mirisa. Razliveno u 800 flaša ono bi koštalo 9.600 dinara. Ostaviosam na Čuvanje izvesnu količinu vina od onih godina

kad su mi se deca rađala, računajući da ta vina potrošim na dan njihovog venčanja. Tako je ostalo od oprobanog grožđa dobrog vina do 200 litara iz 1892., 1893.,i 1894. godine. Zatim dolazi jedan veliki balon stare tri-estogodišnje (sic — Z. K.) šljivovice i komovice, pa opetnekoliko burića raznog vina iz Negotina i Bukova.

Prijavljujući zatim odneti nameštaj g. Pašić spominje i dragocenosti od kojih su najskupocenije: jedna

ovalna kutija od retkog minerala sa Urala, ukrašenabrilijantima i dijamantima, poklon ruskog cara Nikole(vrednost 100.000 dinara). Zatim dolaze slike kralja Petra, rumunjskog i bugarskog kralja ukrašene skupoce-nim okvirima, prstenje itd.

Svega na ime odštete g. Pašić traži 644.975 dinara upredratnoj ili 1,594.784 dinara u poratnoj vrednosti.«

Suvišno je i napominjati da su to u ono vrijeme bilezaista goleme pare ti da se tu nije radilo o cjelokupnoj tadašnjoj imovini Nikole Pašića, nego samo o onoj koja je uproteklom ratu bila oštećena.

Prema tvrdnjama koje su se iznosile u tadašnjoj štampi,u to vr ijeme — god. 1921. — cjelokupna imovina Nikole Pašića cijenila se na najmanje 30,000.000 (trideset m ilijuna)dinara. Koliko je to bilo bogatstvo neka čitalac prosudi potome, što je to bila sedmina cjelokupnog državnog budžeta

Kraljevine Srbije u godini 1914., kad je ona ušla u rat*Za način na koji je Nikola Pašić kao političar i kao vođa

najjače i najuticajnije stranke zgrnuo te silne milijune, ka-karakterističan je npr. ovaj citat iz maločas citiranog član

ka (na str. 21/22) Gavre Davidovića:

* Tadašnji budžet kraljevine Srbije prema podacima MilanaStojadinovića iznesenim u Stanojevićevoj enciklopediji (knj. I,

str. 325) iznosio je 214,320.670 dinara, a na toj visini se taj budžet zadržao i kroz četiri ratne godine koje su slijedile. Po logicistvari, jer je s tom sumom poprildci Pašić ušao u novu državu,on je čitavo svoje upravo fantastično bogatstvo zgrnuo u malojpredratnoj Srbiji — i to, kako to prikazuje jedan od Pašićevihapologeta i advokata u tadašnjem beogradskom dnevniku, već

27



»Jedan prestonički list donosi da je g. Nikola Pašić

utajio milijun carsko-ruskih rubalja, koji je novac Ru

sija poslala za pomoć propalom srpskom narodu. Ako

je to istina, šta smo mi ko ji moramo da držimo takve

ljude na najvišem položaju u državi? Ako to nije istina,zašto g. Pašić ne reagira na takvu strašnu optužbu i ne

pribavi sebi moralne satisfakcije? Jedan običan građa

nin u ovakvom slučaju, sa indignacijom bi odbio takvu

strašnu optužbu, dok ministar premijer ćuti i tim ćuta-

njem stvara verovanje, da tu ipak ima nečega! U sva

kom slučaju ćutanje je znak priznanja, pa bez sumnje

i ovde.«

I tako je ona nesretna Kraljevina Srba, Hrvata i Slove- naca, kasnije nazvana Kraljevina Jugoslavija, još od samog

svog početka zaplovila vodama korupcije i političkog nemorala koji je preuzimao sve više maha. U stalnom sukobu sa

poznatoj nam novinarskoj pačavri Balkanu (god. XI, br. 238)od 1. septembra 1924, u članku Rade Pašić — neka se jednom čuje prava istina, na niže citirani način: Prethodno napominjem

da to nije izašlo u rubrici Humor, nego kao »ozbiljan« novinskimaterijal:Braneći oca, pisac tog članka tvrdi da je Nikola Pašić poku

šavao da spriječi sina Radu u njegovim maherajima i da je »čaki opominjao i zahtevao od pojedinih ministara da ga ne primaju«; da je »u svojoj strogosti prema sinu, kao što sam tačnoobavešten, g. Pašić išao čak dotle, da se spremao da ga se i odrekne, jer je jedno vreme pravio dugove, koje je otac morao daplaća, i da nije bilo prijatelja g. Pašićevih, g. Nikola Pašić bi toi uradio.« — Nakon toga autor spomenutog članka tvrdi da je

Pašić postao mnogostruki milijunaš, tako što »za sve što ima,najviše zasluga ima gđa Pašićka«, jer je ona »u pravom smislu domaćica. Kod nje se ne rasipa i ne krade. Ona je sušto oličenjeskromnosti i štednje. Cela je kuća pod njenim ličnim neposrednim nadzorom. Takve uzorne ekonomije retko se gđe može naći . .. Takvih supruga kao što je gđa Pašićka, malo je. Ona nijesamo uzorna supruga, nego i majka i domaćica. To je prava uzoržena.«

Dakako da bi bilo upravo komično da netko pokušava zbra jati sve legalne Pašićeve prihode koje je on primao kroz čitav.svoj dotadašnji život (prvenstveno kao državni službenik na najvišem položaju); da bi ustanovio koliko su stotina puta oni manji od njegovog tadašnjeg bogatstva — čak i pod radnom pretpostavkom da gospođa Pašić nije u kuću potrošila od svega togani za hranu, ni za odijevanje, ni za bilo što drugo, ni prebijenepare; da su živjeli, što bi narod rekao »od zraka.«

28



zdravim moralnim i političkim shvaćanjima širokih slojevasvojih naroda, koji takvo stanje nikako nisu mogli prihvatiti kao rezultantu svojih decenijskih ratničkih napora i revolucionarnih akcija za razaranje Austro-Ugarske monarhije i

ujedinjenje s braćom. Država je brže nego što se to možei zamisliti, bila dovedena u stanje neprekidnih sukoba i krupnih korupcionaških skandala, koji su je stalno potresali idrmali samim njenim temeljima. To je dovelo do toga, dase u širokim narodnim masama sve više izgrađivalo uvjerenje da je država jedan ogroman lopovluk, o čemu je ostalotraga npr. u slijedećoj »narodnoj poslovici iz Srijema«, koju

je zabilježio beogradski Odjek , (u Svom broju 27, od 29. januara 1924): »Kamen do kamena — palača — čaruga doČaruge — država«. (Čaruga je bio drumski razbojnik koji

je tada sa svojom družinom pljačkao po Slavoniji i Srijemu,a koji je kasnije uhvaćen i nakon suđenja u Osijeku, obješen.)

Sve se to ne konstatira danas prvi puta, kad se ta kraljevina nalazi već više od dvije decenije u svom grobu. Tosu još pred četiri decenija zapazili i mnogi njeni tvorci, paim to svakako nije bilo lagano priznati. Ta misao je, dakako,u odgovarajućoj »diplomatskoj« formi ušla i u rezolucijuKongresa javnih radnika održanog 10. rujna 1922. u Zagrebu,a on je imao krupnih posljedica za dalji politički i društveniživot bivše Kraljevine. Tom Kongresu predsjedavao je zubar Dr Ante Pavelić (koga nikako ne treba miješati s »poglavnikom« istog imena, koji je bio advokat), koji je nepunečetiri godine prije toga stajao na čelu delegacije Narodnog vijeća što je otišla iz Zagreba u Beograd na proglašenje

ujedinjenja (1. X I I 1918). Tom kongresu prisustvovali suLjubomir Davidović> Vojislav Veljković, Boža Marković imnogi drugi tadašnji istaknuti građanski političari iz Srbije,a od Hrvata Ivan Ribar, don Frane Bulić, Milan Marjanovići mnogi drugi. Analizirajući nesređeno i nesretno stanje koje

je preuzelo maha u novoj državi, taj Kongres u svojoj Rezo- luci j i ustaje protiv »širenja korupcije, koja je najviše krivaza padanje javnog morala«, a samim time i za cjelokupno

nesređeno stanje u državi.Kad danas, nakon više od četiri decenija, čitamo histo

rijske dokumente iz onih vremena, kad listamo po prašnimi požutjelim kompletima tadašnjih novina, u vrijeme kad

29



su već svi protagonisti tih afera ili formalni mrtvaci, ili samo još — i to veoma rijetk i — totalne senilne ruine, ko jebespomoćno očekuju da se ugasi u njima i posljednji žižakživota; dakle, kad ti ljudi ne predstavljaju više nešto protivčega bi imalo ikakvog smisla boriti se; kad oni, gledano čistoljudski, sentimentalno, više izazivaju sažaljenje i dozivajunam u svijest onu već oko hiljadu i sedam stotina godinastaru sentencu Diogenesa Laertiosa: De mortuis, nil nisi bene; ( 0 m rtvima ne treba govoriti ono što nije dobro ) — hladnim rezoniranjem, bez ikakvih strasti i bilo kakvih računai obračuna, mi ne možemo a da ne konstatiramo, da su seprotagonisti svih tih bezbrojnih afera što su se redale jednaza drugom, regrutirali isključivo iz jednog relativno veoma

uskog, zatvorenog kruga, iz redova najviših državnih funk-cionera, u prvom redu onih koji su se okupljali oko samog

Dvora. Odatle, iz tog centra to zlo se širilo, kao što se širi

krvotok po žilama i žilicama u živom organizmu — i neka

mi se oprosti ova već zaista otrcana ali nenadmašena usporedba — kao rak, kao njegove metastaze po čitavom organizmu.

Govoreći u parlamentu 21. II 1924. o jednom od najvećih

korupcionaša kraljevske Jugoslavije, o jednom od najistaknutijih pašićevaca, o »mozgu Radikalne stranke«, o dr Lazi

Markoviću, poslanik Davidovićeve Demokratske stranke, Sav-ko Dukanac misleći na »malenu i predratnu Srbiju« rekao je:

»Niste vi, gospodo, imali slučaja pre rata, da je nekomogao reći za naše prve ljude u zemlji, da su se obogatili na nedozvoljen, nemoralan i nedopušten način. Ni

ste, gospodo. Danas, po nesreći, u ovom poratnom društvu nije tako. Danas iskrsavaju multimilionari kao pro-lećne pečurke. Uzalud ćete tražiti otkuda je ta mogućnost da ti ljudi imaju mnogo novaca, uzalud ćete tra

žiti mogućnost otkuda to da ljudi žive jednim neobično raskošnim životom, ipak do toga saznanja ne mo

žete doći. Ima nečega nevidljivog, ima nešto što je nevidljivo, na čemu se mnogi bogate. I zato nije nikakvo

čudo, kad vi svuda i u svakom društvu čujete jedno pa jedno, da se krade na sve strane, da kradu mali, da

kradu i veliki, da se prosto vrši jedna trka kao na konjičkim trkama, ko će više da ukrade i ko će više mi-

30



liona da ima.« (Savko Dukanac: Optužba protiv dr Laze Markovića u parlamentu, Beograd, 1924., str. 4.)

| g | Korupcija na Koro$čevo<n zboru u Ljubljani

pm**#*, te*®*. 5#** u m m -

Građanski političari bivše Kraljevine SHS morali su uvijek jako

oprezno postupati s korupcijom, pa i onda čak kad su se zbog svojih momentalnih stranačkih interesa borili protiv korupcije. Na ovoj karikaturi (iz Kopriva br. 23, od 6. I 1926), vidimo popa Antona Korošca, koji govori Ljubi Davidoviću koji je uhvatio korupciju za rep i Mehmedu Spahi koji je gura da izađe na vidjelo: »Oprezno postupajte, braćo, s njom, jer nismo sigurni, da ne će

poprskati i nas.« 31



Kao da je postojalo neko nepisano pravilo, da uz vlastkao takvu ide i pravo na neograničeno bogaćenje, na korupciju, na pljačku. To su sve tragične činjenice, koje očekujuda budu historijski obrađene i analizirane i one su — kaoi sve druge činjenice — v e o m a t v r d o g l a v e .

U relativno već dosta bogatoj literaturi o kraljevskoj Jugoslaviji, kako u memoarskim i monografskim , tako i usintetičkim djelima, tretiran je taj aspekt života te bivšekraljevine tek uzgred, tek ovlaš i nitko još nije sagledaosvo značenje koje je ono imalo u cjelokupnom njenom političkom i javnom životu, te uzeo kao » t e m u z a s e b e« ipristupio njenoj monografskoj obradi.

Dojam koji se stječe iz dosadašnje literature jeste da jepored svih ostalih nepravdi, bilo i — korupcije. Isturanjemu prvi plan s jedne strane nacionalne neravnopravnosti isvakovrsnog terora, dobij a se dojam, kao da je sve to provođeno primarno iz nekih romantičarskih nacionalističkihmotiva, zbog preživjelih zanosa za nekadanjim golemim Du šanovim carstvom i Velikom Srbijom , odnosno zbog neiz-življenih i isto tako romantičarskih zanosa za samostalnom i slobodnom Hrvatskom i njenom hiljadugodišnjom kul

turom.Međutim, dubljim zalaženjem u čitavu tu tugaljivu pro

blematiku, zalaženjem »pod kožu« toj materiji, dolazimo neizbježno do jasnog zaključka da su se ispod nacionalističkog,pa ako hoćemo i šovinističkog laka, ispod spektakularnih tirada i brahijuma, redovno skrivali realniji, preciznije rečeno,često pekunijami ciljevi. Sve one tirade i brahijumi, sve onoteoretiziranje i političko taktiziranje, sve se to pokazuje iz

današnje historijske retrospektive kao manje ili vise svjesnakamuflaža pravih ciljeva, često i kao samoobmana, a najčešće kao diverzija pažnje javnosti; kao igračka pružena djetetu da ga zavara i skrene mu pažnju od boli, te na koncukao svjesno i proračunato sredstvo — kako je to još predstotinu godina govorio Ante S tarčević — »za ops jeniti prostotu«. Nasuprot državnopravnim teoretskim beskrajnim diskusijama i nacionalističkim sukobima o kojima se već tolikopisalo, treba uočiti neosporne sukobe stranačkih, a još višeličnih interesa zavađenih tabora zbog — u kra jn jo j konse-kvenci — p e k u n i j a r n i h m o t i v a , što nam objašnjavaju i one inače upravo neshvatljive akrobacije najrazličiti- jih političkih pelivana i s jedne i s druge strane. (Npr. Krsta

32



Cicvarić, Miško Radošević, Karlo Kovačević, Nikola Nikić i

drugi).

I' HOW»|WMj mmj |ip«r» » vmfo »y*a» m* m m m

I M l f l T * fe « m « * ap & w m « A r m >% • m * * «M m iA« |s *msm gfcsa * * « * • _

Karikatura Pjera Krizanića (iz Politike br. 6756, od 16. I I 1927) koja odlično karakterizira dra Antona Korošca (i ne samo njega) i njegovu »borbu protiv korupcije «. Korupcija, ovdje simbolizirana

u obliku zavodljive i razgolićene, ali već postarije tene, naslonjena na Koroščevo rame, govori mu zavodljivim glasom: »Kako mogu verovati u tvoju ljubav , kad me stalno grdiš.« — KoroŠec joj odgovara: »To je, dušice, pred svetom i zbog sveta, a inače, ti znaš

da ja nisam rđav čovek.«




Onaj osnovni regulativ — zakoni, sud, pravosuđe — koje je u svim vremenima i svim društvenim porecim a oduvijekdjelovao kao brana, kao breša i filtar za one latentne koristo-ljubive nagone koji nesumnjivo postoje u svakom čovjeku —

jer smo svi pod kožom krvavi — u kraljevskoj Jugoslaviji jezakazao do granice koje su upravo neshvatljive. Niti jedna — a l i f o r m a l n o n i t i j e d n a — krupnija korupcio-naška afera u kraljevskoj Jugoslaviji, nije bila do kraja raš-čišćena, ni krivci privedeni zasluženoj kazni. Tek tu i tamo»platio je ceh« poneki sitni činovnik, kao da se svjesno išloza tim da se dokaže ispravnost one narodne sentence, da susudovi neke čudne mreže kroz koje se uvijek izmigolje krup

ne ribe, dok se sitne upletu i bivaju uhvaćene. To što ja sad ovdje tvrdim , to nije niti literatorsko pre

uveličavanje, ni likovanje nad mrtvim lavom (što je, kako je poznato, veoma lagano), nego je to zaista kruta stvarnost,koju nisu u danim situacijama mogli da ne priznaju ni naj-angažiraniji advokati te pokojne kraljevine i korisnici njenih svih mogućih beneficija — vlasti, časti, slasti i masti —koje im je ona tako izdašno pružala. Npr. dr Prvislav Gri-

sogono, koji je bio jedan od stubova šestojanuarskog režimai lični kraljev pouzdanik, čak i član Zakonodavnog savjeta za vrijeme šestojanuarske diktature, koji je nastojao daumanji značenje korupcionaštva u državnom i javnom životui koji je tvrdio da su to bila »alarmantna, obično neprovjer-ljiva, često i preuveličavana pričanja o milionskim aferamai korupciji« — ipak nije mogao a da ne prizna

»da su s druge strane vlade, kao po dogovoru radile

na način, da se ni jedna afera ili korupcija nije dokraja istražila, niti i jedan visoki službenik priveo do

kraja zasluženoj kazni« ( Ujedinjena Jugoslavija, Ljubljana, 1938, str. 101.)

Ako pak, uvažimo jednu od osnovnih zasada filozofijeprava koja se provlači kroz sva evropska zakonodavstva, još od rimskih vremena, da se u svakom sudskom procesune samo sudi optuženom ili optuženima, nego da se istotako ispituje i pravda, onda je kraljevska Jugoslavija baš

na tim ispitima kroz dvadesetak godina svoje egzistencijestalno padala i stalno negirala samu sebe u svijesti svogvlastitog naroda.

34



Naime, kao što se u svakom procesu optuženi bori zasvoj život, svoju slobodu, svoje materijalne interese i svojobraz, tako i pravda mora stalno da potvrđuje samu sebe itako učvršćuje društveni poredak i autoritet državne vlasti,

u ime koje se i izriču osude. Svaka, pa i manje više nehotična greška pravde, izaziva sumnju u njenu nepristranosti potkopava povjerenje u nju, a ako se to ponavlja i u svi jesti naroda se izgradi kao p r a v i l o , a osobito ako se unarodu stvori uvjerenje da se »krupne ribe uvijek provukukroz mreže pravde, a sitne da zaglaviju ju ,« onda mora doćido neizbježne devalvacije svakog povjerenja u taj kamentemeljac svakog državnog poretka, pa i u samu državu kao

takvu. A to se zaista i dogodilo u najpotpunijoj mjeri s kraljevskom Jugoslavijom; to se onako tragično manifestiraloi godine 1941., kad se čitava državna zgrada pod pritiskomhitlerovske i musolinijevske soldateske srušila kao kuća odkarata, jer se nije našao nitko tko bi osjećao potrebu da tudržavu brani kao svoju.

^ Za taj gubitak povjeren ja u samu državu i njenu pravdu,veoma je karakteristična činjenica da je već na samim po

čecima nove kraljevine SHS, narod izgubio svako povjerenjeu pravdu i sudove u tolikoj mjeri, da je bilo osnovano čaki tajno društvo za borbu protiv korupcije kao sistema kojise već tada veoma solidno stabilizirao.

U beogradskim Novostima od 13. oktobra 1921. (god. I,br. 136) nalazimo ovaj dokument koji nas svojim sadržajemmora zaista natjerati da se zapitamo, do kojih je to granicau svijesti naroda moralo pasti povjerenje u pravdu i državne institucije kad se mogla poroditi takva ideja koja je bilasprovedena u djelo, pa čak i pozdravljena u javnosti. Tajdokument je slijedeća novinska bilješka koja je objavljenapod naslovom Liga protiv korupcije, a koju ovdje preštam-pavam u cjelosti.

»U Subotici osnovana je Patriotska liga protiv korupcije. Ovo je udruženje tajno i ono ima svoje filijale posvim većim mestima Vojvodine. Svrha je udruženja

saopštavati javnosti i nadleštvima sve slučajeve zloupotrebe i korupcije, koju vrše javni organi u svojoj zva-ničnoj dužnosti. Ova je pojava proistekla iz privatnegrađanske inicijative i vredna je svake pohvale, a — bogami i imitovanja.«

3* 35



S druge, pak, strane tih korupcionaških afera vremenomse nakupilo toliko, da su se ljudi na njih nekako naučili,kao na nešto neizbježno i čak normalno, kao što se čovjeknavikne na svako zlo (npr. bo lest) — i počeli ih podnositi

bez roptanja, pa čak i kao nešto ne baš naročito interesantno, kao nešto svakidašnje. O tome govori npr. ovaj pasus izbeogradskog lista Odjek (b r. 32) od 3. I I 1924:

»U ovo doba epidemičnog aferizma na jednoj i uma

njenih moralnih osetljivosti na drugoj strani, povika

na korupciju prolazi bez velikog dejstva. Treba da se

desi izuzetan slučaj, koji strči nad prosečnim i naviknutim, skoro bi se moglo reći i toleriranim, pa da se pu

blika ozbiljnije zainteresuje.«

činjenica je da je korupcija u kraljevskoj Jugoslaviji

igrala nesumnjivo najznačajniju ulogu u cjelokupnom društvenom životu, a po mojim zaključcima faktor korupcije bio

je glavna sila pokretn ica naših predratnih građanskih strana

ka. U kraljevskoj Jugoslaviji je korupcija cvjetala kao umalo kojoj zemlji i pisati danas o svemu tomu, znači, iznositi

slike i dokumente o jednom čudnom i čudovišnom vremenu,ili — kako je to rekao Emile Zola u predgovoru prve knjigeo RougonMacquartovima — znači kreirati

»sliku jednog mrtvog režima, čudnog doba ludosti isramote«.

Tko je započeo i kako?

Neminovan zaključak koji se sam po sebi nameće iz izne-

senih podataka jeste da je kraljevina Srba Hrvata i Slove

naca, kasnije kraljevina Jugoslavija, bila upravo klasičnazemlja korupcije. U njoj su se korupcijom i najrazličitijimmalverzacijama bavili svi koji su zauzimali bilo kakav polo

žaj, pa čak i bilo kakav položajčić u državnoj hijerarhiji —

počevši od seoskog pandura i seoskog ćate, preko činovnikasvih kategorija, narodnih poslanika, ministara, oficira i generala, sve do samog kralja Aleksandra koji je bio nesumnjivoprvi i najveći korupcionaš. On se od siromašnog princa,

36



koji je bio »siromašan kao crkveni miš,« vremenom tolikoobogatio da je umro kao jedan od najbogatijih ljudi Evrope,o čemu je bilo tada dosta govora u svjetskoj štampi.

Bogateći se na naj različiti je i za jednog kralja čak i naj-nedostojnije načine (recimo kao akcionar Mesarske banke, koja je bila zakupnik ispiranja crijeva na beogradskoj Kla -nici ) , kralj Aleksandar je svemu tome davao ton i bio predvodnik. On je drugima davao primjer i stimulans i u svojojnesumnjivo psihopatskoj nezajažljivoj potrebi da se obogaćuje, tražio je i nalazio suradnike i kompanjone kojima semorao revanžirati. U spletu tih povezanih i isprepletenihinteresa, država i narod su zaista postajali žrtvom, kravom

muzarom, jednog nezajažljivo pohlepnog moloha, koji je nemilosrdno i na naj različiti je načine pljačkao.

O tome, a specijalno o tim uzajamnim vezama, veomaimpresivno govori npr. članak Jaše Prodanovića Nov poklon kralju koji je izišao kao uvodnik u beogradskoj Republici (god. V I, br. 93) od 22. X I 1922., dakle još na samim počecima Kraljevine SHS.

»Kak o sam saznao« — piše Jaša Prodanović — »nasednici skupštine Okruga podrinskog od 20. septembrao. g. (t j. 1922 — Z. K.), izvestilac Odbora za molbe g.

Jerotije Lukić, okružni poslanik, pročitao je jedan pred-log g. Ljube Vulovića, biv. delovođe podrinskog okružnog odbora. U tome aktu stoji i ova rečenica: ,Vozećise u automobilu sa Nj. V. Prestolonaslednikom i kadbesmo upravo prema Šepku, najednom se obrnu premameni i reče: Dede, Vuloviću, ima li za mene jedan plac

u Koviljači?'Gosp. Vulović prihvati tu želju princa regenta i pod

nosi predlog Okružnoj skupštini da se kralju Aleksandru pokloni jedan plac u banji Koviljači. I ona tousvaja.

Želja prinčeva, zapovest je za Okružni odbor i Okru- žnu skupštinu. Kad su Srbi iz Vojvodine poklonili jednoogromno narodno imanje kralju Aleksandru; kad mu

je država dala nekoliko luksuznih dvorova i kad se ina drugim stranama spremaju luksuzni pokloni, zaštobi Podrinski okrug izostao u dinastičnoj servilnosti...«

— dodaje sarkastično Prodanović, pa u produžetku na

stavlja:

37



»Najbolje je prošao gospodin Ljuba Vulović... On je bogato nagrađen. Danas je on, ovakav kakav je, kraljevski namesnik u Bosni ili kako bi to u Evropi rekli

— vicekralj Bosne.

Da vladalac potraži kakav plac u jednoj državnojbanji i da mu državna vlast pokloni taj plac, to više nebiva ni u jednoj evropskoj zemlji. Sumnjam da se todanas može desiti i u kojoj azijskoj monarhiji.

U zemlji u kojoj šef vlade vrši utaju dobrovoljnihpriloga i u kojo j izvesni đenerali vrše švercanje i običnekrađe, sve se može očekivati. Vrata te korupcije širomsu otvorena za sve koji su na vrhovima. Niko od viših

predstavnika političke, vojne i crkvene vlasti ne odgovara ni za šta. Narod ćuti kad Skupština zatvara očipred strašnim aferama, koje su preplavile zemlju. Poslanici i sami ulaze u prljave trgovine u ortakluku ipod zaštitom partijskih ministara ,zaudara zemlja ne valjalstvom ...' — kako bi to rekao naš najvećipesnik.«

To je samo mali detalj. N o on kao takav — čini mi se —govori više i plastičnije nego ne znam kako dugi spisak milijunskih iznosa koje Je kralj Aleksandar prisvojio najrazličiti jim malverzacijama i silom svog položaja. 0 tim kraljevimkorupcionaškim aferama i malverzacijama trebalo bi pisatiposebno i to iscrpno i dokumentirano, pa kako tom predmetu i Aleksandrovoj ličnosti kao najfatalnijem faktoru naše novije historije mislim jednoga dana posvetiti čitavu knjigu, to se ovdje ograničavam samo na ovih nekoliko neophod

nih konstatacija.

Predvodeći i dajući na taj način primjer i stimulans, kraljAleksandar je tako postao zatočnikom korupcije i njenimbarjaktarom, kao što o tome svjedoči i ovaj citat iz knjigeDragoslava Smiljanića Sećanje na jednu diktaturu (sa str.28/29):

»U Srbiji, uoči Balkanskog i Prvog svetskog rata bilo

je malo velikih kapitalista, jer su se oni teško rađali izpolunaturalne proizvodnje na selu i slabo razvijenesitne robne proizvodnje u gradu. U čitavom užičkomokrugu naprimer, nije bilo pravog milionara kapitalista.Velikim se gazdom smatrao onaj koji je imao hiljadu

38



dukata kapitala. Vlada Ilić i Teokarović bili su još daleko da ih se moglo nazvati industrijalcima, a njihovetkačnice fabrikama. Znači da se mlada srpska kapitalistička klasa zaista nalazila u stadijumu jednog specifič

nog oblika pozne prvobitne akumulacije, koju je, s kraljem na čelu, počela bezobzirno i besomučno da obavlja kroz sve moguće vrste pljačke opštenarodnog inventara kada su se za to stvorili uslovi u proširenoj i uvećanoj državi. Putem korupcije, liferacija, preduzimačkihposlova, nabavki koncesija, zakupa, provizija, dnevnica,priznavanja fiktivnih ratnih odšteta, nastala je džinovska pljačka narodne kase. Kralj se nalazio na čelu jag

me. Osvitali su milionari na sve strane. Naočigled naroda, takoreć prekonoć, postali su multimionarima razni Karađorđevići, Teokarovići, Ilići, Savčići, PaŠići, Jo-cići, Sokići, Vape, Mihajlovići, Saračevići, Markovići,Pećici, Stojadinovići, Uzunovići, Cvetkovići, Rajakovići,Mitići, mnogi generali, načelnici ministarstava i drugirežimski ljudi. Pored tih multimilionara pojavilo se si

jaset bogataša među trgovcima, činovnicima, posredni

cima, kortešima. Tih sitnih milionara, koji su se baviliraznim poslovima, nakotio se pun Beograd i oni su zbog

unosne rente sagradili hiljade palata. Beograd je od kasabe postao velegrad za nekoliko godina. U mom, Užič-kom okrugu, milionari su nicali kao pečurke«.

Međutim, kralj Aleksandar nije demoralizirao čitav dr

žavni organizam samo zgrćući neograničeno blago u svoj

džep, nego isto tako i nagrađujući solidnim sinekurama i bogatim mogućnostima za korupcionaške pothvate — kao onoLjubu Vulovića — svakog onog tko se bez pogovora priklonio njegovim korupcionaškim maherajima, ili diktatorskim,

velikosrpskim i ostalim megalomanskim koncesijama.

Kralj Aleksandar, polazeći sa stanovišta da se sve može

kupiti i da se sve mora platiti, bio je onaj koji je uveoobičaj da se svaka politička akcija koja je išla njemu u

prilog, mora bogato nagraditi, bolje rečeno naplatiti — odmah, u g o t o v o m , u z v e č e ć o j m o n e t i . I to je u

čitav politički život Kraljevine Jugoslavije unijelo ogromnudozu nemorala, koja će ju karakterizirati sve do njenog ne

slavnog sloma god. 1941.

39



Ograničavajući se na Srbiju, beogradska Politika u svombro ju ___ od 16. januara 1923, postavljajući pitanje: »Zašto je mnogo bolje biti Srbin, nego npr. Francuz, Englez ili Ne-mac?« — odgovara: »Zato, što za iste stvari za koje b i

Francuz, Englez ili Nemac bio u svojoj otadžbini stre-ljan, Srbin u svojoj velikodušnoj otadžbini ostaje živ i jošdob ije u gotovom« — nakon čega navodi i konkretan primjer koji potvrđuje tu sarkastičnu primjedbu.

Tu kontroverzu između ta dva onodobna shvaćanja, onodobna politička mentaliteta, veoma je plastično izrazio Miroslav Krleža u svom romanu Zastave, osobito na onom mjestugdje srpski ministar Stevan Mihailović Gruić, u razgovoru

s hrvatskim ministrom Emeričkim, sjećajući se mladosti, svo jih dana studija u Beču, govori:

»O, Bože, Gospode ti moj, što li su švapski nedotupavi, vidiš li ti, oni ni pomislili nisu da sam iscedio iz

jajeta žumanjak, i da sam nalivši voska sa stucanomkredom i gumiarabikumom, otvrdnuo varzilisano jajeda od kamena tvrđe bude, te čudna mi čuda što im razbijam uskršnja jaja, kao što bi trebalo da im porazbi jamo lobanje, a to se, brate zove praktična politika, ane ovo tvoje jalovo kukanje.« (Forum, br. 7/8, str. 69,Zagreb, 1962).

Dajući tako primjer i ton cjelokupnom državnom i jav

nom životu, kralj Aleksandar i njegova kamarila pretvorili

su vremenom državu u sredstvo za lično bogaćenje ili kako

je to narod govorio, u kravu muzaru — i tako se postepeno

izgradilo m išljenje da je fenomen i naročito zasluga č a kl e g e n d a r n a z a s l u g a , ako netko i na visokom držav

nom položaju ostane pošten. Kad se našao jedan takav eg-

zemplar, kad je umro srpski državnik, političar i učenjak

Košta Stojanović (1867— 1921) Politika je o njemu pisala u

nekrologu (br. 4563, od 4. I 1921) kao o nečem nesvakidaš

njem, kao o nečem skoro kurioznom, naglašavajući naročitoda je on važio kao »pošteni političar«, koji svojoj obitelji

iza smrti nije ostavio ništa više osim mirovine:

»Javnu službu on je shvatao samo kao svoj dug na

rodu, ne kao plaćeni rad, još manje kao rad na koji ima

sam da se naplati. Siromah je ušao u javni život, siro

40



mahom je služio i siromahom umro. Taj tip poštenog javnog radnika, tip (je ) koji izumire.«

štaviše, ta karakteristika, da je Stojanović iako političar

bio pošten, ušla je kao nešto legendarno čak i u Stanojevi ćevu Enciklopediju, gd je u Članku o njemu (IV , str. 497)stoji doslovno: »Stojanović je bio rijetko pošten javni radnik,legendarno stvoren i iskren.«

Iz takvog shvaćanja vremenom su pojmovi kao što su korupcija, korupcionas , lopov, kradljivac, krađa i slični, izgubili svoj pravi smisao i njihov odiozni karakter je sasvimotupio. Reći nekome nakon dvadesetak godina demoralizira

nja čitavog državnog i javnog života, da je pokrao državnepare, to više i nije bila neka uvreda zbog koje bi vrijediloprotestirati. Toliko su se pojmovi izmijenili i toliko su etičkenorme bile devalvirane.

Državna blagajna je na taj način bila poistovećena nesamo s kravom muzarom koju narod mora veoma bogato hraniti, u obliku teških poreza i raznih drugih državnih davanja,a iz koje svi kojima je uspjelo da joj se približe pohlepnonastoje da što više izmuzu i zbog toga se oko nje otimajui tuku, nego i s nečim odakle se moglo manje ili više slobodno, bez opasnosti po svoj ugled, i formalno da krade.

Zbog svega toga i nije čudo što se u narodu o takvomdržavnom gazdinstvu stvorila slika pohlepne i pomamnerulje prasaca, koji glavom bez obzira, gazeći jedan preko drugoga, jurišaju na valov i nenasitno žderu. Zbog toga je narod i govorio, kad je nekom uspjelo postati državnim činovnikom, da mu je »uspjelo da se dogura do državnog valova«.

To je bila zaista ne samo veoma slikovita, nego i veoma sadržajna, veoma riječita karakterizacija onog mentaliteta ionih agensa što su pokretali tadašnji državni aparat te sada

već — izgleda tako davno — pokojne kraljevine.

Govoreći bez emocionalnog obojenja koje nesumnjivoprati sve moje tekstove, govoreći analitičkom hladnokrv-

nošću učenjaka, do tih istih zaključaka, samo malo drugačijom terminologijom, dolazi i profesor Nacionalne drzavo pravne his torije na Pravnom fakultetu zagrebačkog Sveučilišta akademik dr Ferdo Čulinović. U svojoj knjizi Jugosla- vija između dva rata ( I dio, Zagreb, 1961), on na str. 238/9.daje ovu sumarnu karakteristiku:

41



»Korupcija u staroj Jugoslaviji ubrzo se ispoljila kaospecifičan elemenat u društvenom životu, a napose kaonaročiti faktor i u samoj njezinoj privredi.

U političkom životu Kraljevine SHS nerijetko se go

vorilo o potrebi obnove ratom postradalih krajeva. Protiv takve ekonomske politike nije se u načelu ni mogloimati ništa protiv. No s tim u vezi došla je uskoro poslije Prvođecembarskog akta do izraza korupcionaškadjelatnost nekih vlastodržačkih elemenata okupljenihoko (dvorske — Z K ) kamarile. Oni su ubrzo počeli dasve bezobzirnije iskorišćuju svoj položaj u sistemu vlasti, kako bi upravo kroz spomenutu politiku (obnove ratom postradalih krajeva) došli što prije i što više dovlastitog bogatstva. Već prvih godina postojanja stare Jugoslavije bilo je opće poznato, kako se na ta j načinobogaćuje jedna klika ljudi, koji su istovremeno štetiliujedno i krajevima postradalim u ratu, te kompromitirali inače politički potpuno opravdanu neophodnost dase zajedničkim sredstvima nove države (kraljev ine SH S)pomogne obnavljanje onih područja, koja su ratom bilazaista upropašćena. Ova je klika zloupotrebljavala taj

princip, a to je štetovalo i konsolidaciji političkih prilika u državi. Pritom treba istaći i to, da je uporedo stakvom korupcionaškom djelatnošću selo u Srbiji i Crnoj Gori ostajalo i dalje u gotovo istom onom stanju,u kome se ono našlo neposredno po oslobođenju od neprijateljske okupacije, krajem Prvog svjetskog rata. T ikorumpirani elementi, koji su u opozicionim krugovimanerijetko nazivani i čaršijskim, razvili su uskoro u sta

roj Jugoslaviji čitav jedan sistem ekonomskog privilegiran ja, koj i je dosizao do korupcionističke bezobzirnosti,kad god se radilo o mogućnosti brze, lake i što veće zarade tih ljudi, pomoću vlasti i ponajčešće njezinom zloupotrebom. I na taj se dakle način u privrednom pogledu formirala grupa novih poratnih bogataša. No istovremeno se zbog toga razvijalo i ogorčenje kod narodazbog takvih nezasitnosti tih elemenata i njihovog ko-rupcionističkog oštećivan ja narodnih interesa.

Karakteristično je da se mnogi takvi korupcionaškielementi nisu mnogo ni trudili da sasvim sakriju svojeposlovanje. Već od prvih godina postojanja stare Jugoslavije sve se više ustaljivalo mišljenje, da je za takve



ljude vlast samo sredstvo, kako bi se pomoću nje dokopali bogatstva, a da pri tome oni nisu gledali ni nanačin, kako će do njega doći, a ni na štetne posljedice,koje će njihov korupcionistički rad izazvati po državu.Za mnoge od njih pokazalo se koliko im je stalo da sepo svaku cijenu održe na vlasti ili da budu barem okonje, a politički programi uglavnom za njih su bili iostajali samo maska, kojom su nekako prikrivali svojekorupcionaške namjere i djelovanje. Karakteristično

je , da su poneki takvi poslanici držali u tu svrhu pravekancelarije sa svojim agentima, koji su u njihovo imeposredovali i vršili sa strankama razne poslove oko

korupcionističkih pothvata, a sami šefovi takvih kancelarija završavali bi takve akcije posredovanjem kodsvojih znanaca ministara i drugih. Javnost je za toznala, i konačno u postojanju takvih posredničkih biroa narodnih poslanika (za obavljanje raznih korupcionističkih posredovanja kod državnih nabavaka itd.) nisumnogi u tome ni gledali nešto politički nedopustivo. Tako je korupcionističko posredovanje za korupcionaške

elemente postajalo uobičajeni način poslovanja raznihkorupcionaša, koji su štetili državu pomoću utjecajnihpolitičkih ljudi.

Ali takvim unosnim korupcionističkim poslovimanisu se bavili samo pripadnici vladajućeg sloja u staroj Jugoslaviji. Treba istaknuti da se korupcijom nisu koristili samo radikalski i demokratski čaršijski elementioko tadašnjih državnih vrhova, već da su sklonost pre

ma korupciji nerijetko pokazivali povremeno i poneki

opozicioni elementi. Karakteristično je za te ljude, (iz

opozicije), kako su se i oni brzo povezivali sa svojimpolitičkim protivnicima (na vladi), kada se radilo o mo

gućnosti zarade — na račun države.«

Govoreći o procesu povodom tako zvane Našičke afere, Čulinović bacivši retrospektivni pogled na dvadesetogodišnjekabadahijanje korupcionaških elemenata u onoj nesretnoj

Kraljevini, kaže (na str. 244) doslovno:

»Taj proces, kao i niz drugih afera pokazao je, kakosu mnogi politički ljudi zloupotrebljavali svoju vlast bilo u cilju vlastitog bogaćenja, bilo da materijalno koriste

43



svojim pouzdanicima i suradnicima. U više takvih afera radilo se o visokim milijunskim svotama, no još jeveća bila šteta, koju je takvo korupcionaško djelovanje

izazvalo u državnom gospodarstvu. Korupcionaški ele

menti na vlasti, oslobođeni kontrole javnosti (naposeod 6. januara 1929) lako su prešli u samovolju; oni sus imovinskim poslovima države postupali potpuno neodgovorno, jer su bili uvjereni da ih nitko neće pozvatina odgovornost ili, ako se već za njihova nedjela mož

da i dozna, onda će ih zaštititi oni, s kojima su bili u

dogovoru ili u kakvoj suradnji.

Domaći i strani kapital razgranao je tako svoju

mrežu kroz sav državni aparat, koji mu je u mnogoslučajeva često služio u znatnoj mjeri. Domaći kapitalisti, koji su zasjeli na državne vrhove ili su se pove

zali s njima, razvili su pravi režim korupcije, u kojoj

su prednjačili mnogi ministri, a uporedo s njima i sam

kraljevski dvor.«

Postavljajući čitavo to pitanje'na još širu državnu i opće

društvenu platformu, polazeći s marksističkih pozicija, govoreći o uzrocima i korijenima unutrašnje i međunarodne nes

tabilnosti monarhističke Jugoslavije dr Franjo Tuđman je u

svom Uvodu u historiju socijalističke Jugoslavije (u časopisuForum, 1963, br. 2, str. 342 i dalje) veoma uspjelo sintetizi

rao čitavo to vrlo kompleksno stanje, ali kako sam to nje

govo mišljenje opširnije citirao u svojoj knjizi Atentat na Stjepana Radića na str. 153— 156, to ga sad ovdje ne bih

ponavljao.Promatrana u toj političkoj, ekonomskoj i općedruštve

noj stvarnosti monarhističke Jugoslavije ona nekolicina ve

likih korupcionaša o kojima ću govoriti u ovoj knjizi, prika

zuje nam se samo kao najrazotkriveniji i najspektakularnijidetalji jednog upravo nepreglednog mnoštva sličnih aferašai afera od ko jih su — po pr irodi same stvari — samo neke

izbile na javnost, dok ih je sigurno neusporedivo veći dio

ostao neotkriven i zataškan.

Regent (od 1914) i kasniji kralj (od 1921) Aleksandar

Karađorđević (1888— 1934), kao najviši predstavnik srpskeburžoazije koji je, uz to, bio još i prvi i najveći spekulant

44



i korupcionaš, okupio je oko sebe još kao prijestolonasljednik u bivšoj kraljevini Srbiji, čitav niz političara iz svemoćne vladajuće Radikalne stranke koja je u svoje vrijemezapočela kao pravi revolucionarni antidinastički, antikleri-

kalni i socijalni pokret, da se vremenom na vlasti degenerira do te mjere, da se pretvori upravo u svoju suprotnost.Ne samo u naj reakcionarni ju, monarhističku i totalno bes-principijelnu oligarhiju, nego i u stranku pod čijim je okriljem i u čije ime je počinjeno toliko zločina i toliko korup-cionaških »maheraja« najgrandioznijeg stila, da je ona u

svijesti naroda bila identificirana sa samim pojmom korupcionaš tva, ko je u vlasti kao krajnji i u svojoj biti jedini njen

smisao vidi u mogućnosti za nekontrolirano i neograničenobogaćenje, za korupciju. S tim saznanjem je narod objašnjavao što se ta stranka držala na vlasti onako grčevito i pod

bilo koju cijenu, na račun bilo kakvih ideala, programa i

principa.

Izgrađena na slobodarskim socijalističkim antidinastič-kim i antibirokratskim idejama Svetozara Markovića (a formalno osnovana god. 1881) Radikalna stranka je ubrzo osvo

jila sim patije ne samo mlade srpske inteligencije, nego i širihseljačkih masa, nakon čega je ubrzo osvojila ne samo vlast,nego i skoro sve mandate u Narodnoj skupštini. Do tih us

pjeha Radikalna stranka je došla u prvom redu boreći seprotiv korupcije, koja je već počela puštati svoje korijene uDvor i oko njega, što se i javno manifestiralo u tzv. Bon touxovoj (Bontuovoj) aferi , što je i izbila g. 1881. u vezi s

gradnjom željeznice Beograd—Vranje, ali koja se dakako,

ne može smatrati produktom sistema, nego samo ekscesom.

Taj posao su kralj Milan i Mladokonzervativna vlada Milana Piroćanca povjerili francuskom financijskom društvuL’Union Generale , čiji je predsjednik bio financijer E. Bon-toux,* pri čemu je država pretrpila znatne štete. Kasnije jeizbilo na javu da je kralj Milan pri tom poslu dobio trimilijuna tadašnjih francuskih franaka, te da su bili potplaćeni i mnogi naprednjački političari.

* O poslovanju tog društva i njegovom slomu, Emile Zola jepisao opširnije u svom romanu L’Argent (1891), koji je i kod naspreveden u nekoliko navrata pod naslovom Novac.

45



Govoreći četiri decenija kasnije o toj aferi, beogradskilist Odjek (u svom broju 21, od 22. I 1924) napisao je:

»Na jednoj aferi sa železnicama, BOntuovoj, radi-

kali su pre četrdeset godina borbom protiv korupcijeosvojili zemlju. Kao protest protiv Bontuove afere celo-kupan Radikalski klub podneo je preko Nikole Pašićainterpelaciju na predsedmištvo vlade i kad na interpelaciju nije došao odgovor, svi članovi Radikalskog kluba podneli su ostavku na mandat.«

Iako to sve nije bilo baš tako idealistički, jer je kasnijetadašnji ministar ćeda Mijatović otkrio da su i neki radikal-

siki prvaci primali pare od Bontouxa — ipak je ta afera (je rse tada za to još nije znalo) skrenula najšire narodne maseu radikalske redove i njenom vođi Nikoli Pašiću dala oreolnajvećeg i najkonsekventnijeg borca protiv korupcije. Godinu, dvije kasnije (g. 1883) kad je izbila legendarna T i -močka buna protiv omrznutog režima kralja Milana Obreno-vića, iako je ona nakon desetodnevnih borbi bila skršenanajkrvavijim vojnim brahijumom, iako su 94 čovjeka Pr i je -

kim sudom bila osuđena na smrt (od toga 21 strijeljan), ana dugogodišnju robiju, zatočenje i zatvor oko 1200 osoba(od čega ih je na izdržavanje kazne upućeno 713, a ostale

je viš i sud oslobodio kazne), radikali i njihov vođa NikolaPašić (u zadnji čas uspjevši pobjeći preko granice) osvojilisu — baš zbog tog brahijuma i tih sudskih egzemplarnihkazni — još više simpatija u narodu i ubrzo su u svijestinaroda identificirani s pojmovima republikanci, antibiro-krati, borci protiv korupcije i slobodari čiji je program biosažet u staroj agitacionoj pjesmi (iz 1875):

Protiv boga i vladara,Protiv popa i oltara,Protiv krune i skiptara,I trgovca kaišara,Za radnika, za ratara —

borimo se mi!

Ustaj seljo, ustaj rode,

Da se spaseš od gospode.Činovnike, birokrate,Cif'tari ju, zelenaše,Cilindraše i sabijaše,Koji gaze pravo naše —

gonićemo mi svi.

46



Gradeći na tom m o r a l n o m k a p i t a l u , radikali su,netom su došli na vlast, zaboravili i na tu svoju — nazovimo je tako — agitacionu budnicu, i na sve svoje zavjete, kao ina sve svoje žrtve i počeli su, zalazeći pojedinci u godine,

»misliti na sebe i svoju familiju« i razvijati životnu filozofiju, da se »ne jede sve što leti«, što znači da se svaka izgovorena riječ ne mora uzeti i ozbiljno. Zalazeći u godine istareći, ljudi su počeli govoriti: »Glej' si posla i ono od čegase živi! Kolaj rabota!« — a o svojim mladenačkim idealima,kao o mladenačkim idealima koje životna realnost uvijeksvodi na pravu mjeru: »Dok je čovjek mlad i ima usijanuglavu, svašta mu se pričinja i misli da se svet može samo

tako promeniti, a kad jednom dođu godine, drugačije je to.Ej, bre! Pamet, u glavu!«

Ali, dakako, iako su radikali u neku ruku postali sinonimza korupciju i besprincipijelno politikanstvo, oni nisu — kaošto se to vidi i iz upravo citiranih riječi — bili i jedini kojisu se bogatili iskorištavajući vlast i tako svojim postupcimademoralizirali čitav državni i javni život. Bilo je toga i udrugim strankama, ali budući da su one bile daleko manje

na vlasti od radikala, i to samo povremeno, ljudi vezani uznjih nisu ni imali mnogo prilike da se »okoriste«, pa su zbogtoga pojedini nestrpljivi političari prelazili u tabor radikali je alias (kasnije) šestojanuaraca. O tome kako su vlada

jući krugovi pomoću korupcije lomili mnoge naizgled i naj jače karaktere među građanskim opozicionarima — kojenisu mogli slomiti ni na koji način — veoma impresivnogovori ova sličica iz vremena pred takozvane petomajskeizbore (Jeftićeve) god. 1935, srbijanskog građanskog politi

čara i liječnika dra Dragoslava Smiljanića, koji je pripadaoDavidovićevoj Demokratskoj stranci, a kasnije njenoj ljevici, iz njegove knjige Sećanje na jednu diktaturu (Beograd,

1955, str. 109/110):

»Kako Davidović beše čuo da se, pored ostalih kojiveć behu otišli režimu, i braća Čvrkići kolebaju, pozvao me hitno. On je mnogo polagao na čvrkiće, cenionjihovu borbenost i zvao ih hajducima opozicije i kab-larskim orlovima. Znao je za moje veze s njima i za

molio me da još istoga dana otputujem, da nađemVojk a (k o ji je bio advokat, dok je Mihajlo bio seljak)i da mu isporučim da Davidović računa na njega, da

47



ga smatra čvrstim, karakternim i zaslužnim. Naročitomi je podvukao da mu kažem da on ni u kakvoj prilici neće zaboraviti Vojka. To je bilo obećanje.

Otišao sam u Cačak i, kao uvek, otseo kod Mome

Simića (streljan od Nemaca u Kraljevu, jedan bratpoginuo u partizanima, drugi živ u Beogradu) advokatai Rada ćelovića, juvelira, danas u Beogradu. Kažemim da mi treba Vojko. Vele mi da je zatvoren već petdana. Pitam, ima li mogućnosti da ga vidim. Rekošemi da treba tražiti dozvolu od sreskog načelnika. Odemo zajedno. Sreski ni da čuje. Mi navaljujemo. Sreskitelefonira banu. Ban ga izbrusi. Sreski se naljuti na

nas. Iziđemo. Na ulici kažem njima dvojici. — Moram da ga vid im ! — Manj' da noćas preskočiš zid od tri metra. Zat

vor je u sreskoj bašti. Apsandžija je naš čovek.Prihvatio sam tu mogućnost, ćelović uredi stvar s

čuvarom i u gluho doba noći, pomoću spretnih malihlestvica koje je ćelović nabavio ubacim se iz pusteulice u dvorište, privučem se zatvorskoj kući i tiho

kucnem. Teška se vrata otvoriše. Čuvar me ubaci uVojkovu ćeliju. Isporučim mu poruku. Uzbudi se. Ibilo je uzbudljivo celo to zbivanje.

Sutradan pođemo ćelović i ja u Ovčarsku Banju dase nađemo s Mihajlom, kome je poručeno da siđe sKablara. Kad tamo, imam šta videti! Mihajlo šetausamljenom stazom po pustoj Banji s Veljom Popo-vićem, banom. Kako smo mi već ranije primetili autoi žandarma na putu iznad Banje, bili smo oprezni i dvašetača nisu nas primetila, a mi smo ih iz zaklona pos-matrali. Najzad Mihajlo isprati bana do puta. Tu sepoljubiše i rastadoše.

— Airli, dabogda! reče cinično ćelović Čvrkiću kadovaj dođe i upita ga: Sporazumeste se?

— Jesmo. — Uslovi? — Ja njima Vojka, a oni meni Banju na četres' go

dina. Tako je Ovčarska Banja postala koncesija braće

Čvrkića na četrdeset godina.Vrativši se u Beograd, odmah sam referisao Davi-

doviću o ishodu moje neuspele misije. Davidović me



slušao ne trepćući. Kad sam podneo referat, opisujućina kraju susret i poljupce Mihajla i bana, Davidovićpijunu. Oči mu se skupiše, jagodice porumeniše, vilicepodrhtavaše. Diže se i uzviknu, možda kriknu:

— Gadovi! Nema više ljudi!Zatim sede, lupi se po kolenu, grohotom se zasmeja

i kroz suze od smeha: — Ha-ha-ha! Mihailo prodo Vojka! Ha-ha-ha!«

Kasnije je, za nagradu, Vojko čvrkić postao ministarpošta.

Vlast, toplina mekih i dubokih ministarskih fotelja što je kreirala tu njihovu životnu filozofiju vremenom je na

radikalske prvake djelovala do te mjere, da su se oni i ideološki izvrgnuli uprayo u svoju suprotnost iz mladih dana.Dr Dragoslav Smiljanić, spominje (na str. 6) kako je napočetku šestojanuarske diktature, jednog dana s nekolikosvojih prijatelja aktivnijih političkih radnika iz raznih stranaka, pošao do zamjenika šefa Radikalne stranke Miše Tri-

funovića (1871— 1957).*

»da ga pozovemo da aktiviše svoje pristalice naživlju borbu protiv fašizma i diktature; on nam jeodgovorio: Mi radikali, mi smo dinastička stranka i mine možemo protiv kralja iako vidimo da greši. Njegovotac je bio dobar ustavni vladalac koga smo mi dovelina presto, pa će i sin, koji zna kako je otac vladao,odustati od diktature, koja je nož s đve oštrice, čim semalo poseče po prstima. Ne budimo nervozni. U poli

tici treba znati sačekati.«

Opisujući nešto dalje kasnijeg predsjednika vlade Dra-gišu Cvetkovića koji je jedno vrijeme pripadao onoj grupiradikala koja je prema šestojanuarskoj diktaturi stajala u

opoziciji, kao i one opozicionalce koji su se prodavali režimu kad im je dosadila neimaština i ostale neprijatnostikojima su bili izloženi, Dragoslav Smiljanić navodi ovaj

veoma karakterističan detalj.

* Trifunović je u to vrijeme bio zapravo šef Radikalne stranke, jer je njen nominalni predsjednik Aca Stanojević bio većveoma star, preko osamdeset godina i gluh, a uz to je još živiou Knjaževcu; on je bio nominalni radikalski Šef zbog svog ugleda.




»Većina ovih izdajnika opozicije prišla je režimudonekle i zbog neimaštine. Naprimer, mesec dana ranije ja sam s inženjerom Pajom Joksimovićem kupioDragiši Cvetkoviću kaput, jer je bio dronjav, a pre

toga davao sam mu više puta pomalo novaca na zajam,ali to je bilo suviše tanko, malo prema onomu što mu

je omogućio režim kad mu je prišao: u roku od dve-trigodine Dragiša je postao multimilionar, zidao svoje pa-late i vile i čak imao trkačke konje.« (Sećanja, str.105).

Ali, najtragičnije je bilo da su razvitak takve životne filozofije, takvo rezoniranje i takvi postupci bili uvjetovani ne

samo subjektivnim faktorima (zamorom koji redovno donose godine, trbuhom koji počinje da raste i sklonošću dase naplate stečene zasluge), nego i da je ono izrastalo izdubljih društveno-ekonomskih razloga koji su proizlazili izistoimenog prodiranja u srpske palanke i sela kapitalističkihodnosa, oličenih prije svega u čitavoj mreži banaka o ko jima smo već čuli što je govorio Jovan Skerlić (na str. 17/18).

Vlasti i sve okolnosti išle su na ruku baš najuglednijimradikalima, da svoje stečene zasluge naplate otvaranjemneke banke. I tako su najugledniji radikalski prvaci, najvećim dijelom bili istovremeno i bankari raznih financijskihmogućnosti; počevši od najkrupnijih prijestolničkih, pa svedo sitnih u raznim gradovima i najsitnijih po najzabačeni-

jim provincijskim palankama. Kasnije su, dakako, uz radi-kale, u tom bankarskom sistemu zauzeli pozicije i pripad

nici drugih stranaka. To je zauzelo tolike razmjere da supojedine banke bile obojene stranački i da su postajale ustvari instrumentima pojedinih stranaka. Tako je npr. Ze- maljska banka bila radikalska. Privredna naprednjačka,Trgovačka liberalska, a Prometna — samostalska.

Vremenom se tih bankara-političara namnožilo toliko ioni su imali takvu riječ u srpskom javnom životu da je JovanSkerlić, koji je bio ne samo poznati srpski historičar književnosti i profesor univerziteta, nego i narodni poslanikSocijalističke stranke tvrdio, da se stvara čitav jedan sistem udržavi koji je on nazvao b a n k o k r a t i j o m . U tom po

gledu su najznačajniji njegovi ovdje već citirani govori uNarodnoj skupštini, samo dva, tri mjeseca pred smrt, u ko

50



jim a je veoma vidovito govorio o najcrnijim perspektivamašto se otvaraju pred Srbijom, ako se na vrijeme ne oslobodite svoje bankokratske kaste.

Ali, ne samo što to nije uspjelo, nego je taj stil političkogživota, ta bankokratska politika preko kralja Aleksandrai njegove dvorske kamarile — oličene prvenstveno u takozvanoj Beloj ruci — produžena i u novoj, daleko većoj kraljevini. Borba zdravog narodnog instinkta koji se — kakosmo v id jel i — već od samih početaka opirao svim mogućimsredstvima takvom stilu političkog života koji je sve izraziti je uzimao najšireg maha u novoj državi, nije imala pravogefekta i nije mogla spriječiti totalnu demoralizaciju sve

ukupnog javnog života te kraljevine, sve do njene propastigodine 1941.

Korupcije kao sistem

Kao da su pošli sa stanovišta da su nacionalne i ratnezasluge tu primamo zbog toga da bi se naplatilo, da bi seeskontirale kao mjenice, da bi se unovčile kao i svaka roba,već poznati nam Skerlićevi bankokrati, sad pod firmom raznih solunaških, kajmakčalanskih, četničkih i dinastičkih zasluga, znali su se već na samim počecima stvaranja one nesretno rođene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, nametnutikao takvi koji će organizirati, urediti i voditi novu državuujedinjenih bratskih naroda, koji su dotada vijekovima živ je li pod raznim utjecajima i različito se formirali.

Ne čamo da su banke samim time postale glavnim trans

misijama kojima su ti politikanti mislili djelovati kako naterenu stare kraljevine Srbije, tako i u ostalim krajevimanove velike države, koji do tada nisu bili naviknuti na takvovođenje politike, nego su ti bankokrati, sad pod firmomnacionalnih interesa i brige za državu, počeli nametati takozvane unitarističke ideje, iza kojih se veoma slabo kamufliran krio zapravo velikosrpski hegemonizam. To je, dakako,osobito u novim dijelovima države — u prvom redu u Hrvat

skoj izazvalo otpor, a protiv tog otpora su opet u pomoćpozvani žandarski kundaci, u cilju slamanja volje narodabrahijalnom silom. Tako se čitava situacija sve više zaoštravala i zakrvavljivala, kao da se radilo o vještoj režiji, dabi se izazivanjem nacionalističkih ekscesa sakrili pravi uz

4* 51



roci. Tu je, nesumnjivo, ležao začetak svih, ili bar najvećegdijela zala koja su razdirala kraljevinu i odvela je u propast,a ko ja su onemogućavala funkcioniranje i naj minimalni jeggrađansko-demokratsko-parlamentarnog režima.

Čitav politički život te nove kraljevine karakterizirala ječinjenica da se vladajuća Radikalna stranka od nekadašnjihborben ih i oduševljenih republikanaca, te intrasižentnih za-t o r n i k a korupcije, odjednom čudnom transformacijomna vlasti toliko degenerirala, da je postala ne samo totalnomonarhistička, nego i najbesprincipijelnij i z a t o č n i k svihkorupcionaša i korupcije kao takve. Dok su u vrijeme Bon touxGve afere radikali na čelu s Nikolom Pašićem osvojili

mase napadajući korupciju, u novoj državi su ubrzo postalitakve ličnosti zbog čijih su korupcionaških djela dizaneuzbune, a sam Nikola Pašić preobratio se u jednog od naj-izrazitijih korupcionaša.

Dok su oko god. 1880. radikali udarajući iz opozicije pravili od korupcionaških afera svoj najjači politički kapital,iza godine 1918., držeći vlast čvrsto u rakama, oni su je iskoristili kao sredstvo da prave i zgrću kapital — u svoje džepove. Dok je npr. Aca Stanojević (1852— 1947) za vr ijem eTimočke bune (1883) bio jedan od njenih lidera, kojem jekao takvom uspjelo da se spasi od izvršenja smrtne kaznena koju je bio osuđen, samo pravovremenim bijegom u inozemstvo; dok je on ranije bio jedan od glavnih boraca protiv monarhije, pos lije god. 1918.,. on je u novo j državi — kakose tada govor ilo — »sasvim sabio rogove« i postao jedan odnajlojalnijih i »najprincipijelnijih« poklonika i braniteljamonarhizma, konkretno Karađorđevića.

To je karakteriz iralo čitavu Radikalnu stranku i prekonje ogromni dio političkog života u toj Kraljevini.

O toj radikalsko-monarhističkoj sprezi i njen im reperkusijama na čitav državni i politički život govori veoma uvjerljivo npr. slijedeća tabela koju je objavila beogradska Re- publika od 22. V 1924. (god. V I I I , br. 40) u svom člankuGovor cifara. Govoreći o tome što su sve radikali dali izdržavne blagajne za monarhiju od kad su došli na vlast Kara-

đorđevići, taj list navodi slijedeće:1) Data je apanaža prinčevima.2) Dat je milion dinara miraza princezi Jeleni.3) Plaćena je posle rata civilna lista u francuskoj

moneti.

52



4) Povećana je hitno civilna lista pedeset puta, prenego što je rešeno invalidsko i činovničko pitanje inaknada štete ratnoj sirotinji.

5) Poklonjen je plac u Koviljači, vila Vindišgrec,

dvorac u Dubrovniku, veliko imanje u Topčideru, a obećava se ogromni spahiluk Belje.

6 ) Nabavljeno je devedeset čistokrvnih konja ogromne vrednosti u doba kad se radnom narodu nisumogli naknaditi u ratu propali volovi za oranje.

7) Namešten je novi dvor tako 'luksuzno da to ne , može ni najjača mašta zamisliti\ kako kaže jedan re

žimski list i nabavljeno je mnogo skupocenih kola

,sva u zlatu i svili', u doba kad engleski dvor radi štednje prodaje i kola i konje i jahte.

8 ) (u originalu nema, vjerojatno izbacio sam urednik radi zapljene — Z. K.)

9) Proslavljena je svadba po ceremonijalu najpropa-lije carske monarhije i potrošeno je za nju dosta mili-ona dinara državnog novca.« — Itd.

Karakterizirajući situaciju u koju je,upala čitava država

i čitav njen politički život zbog tih uzajamnih veza i spregaizmeđu Dvora i Radikalne stranke — i ne samo Radikalne — nego i mnogih drugih građanskih stranaka — maloprijecitirani Dragoslav Smiljanić u svojoj već spomenutoj knjizi(na str. 15) kaže, da je politička situacija kraljevine Jugoslavije bila u stvari

»nerazmršiv splet intriga, podvala, korupcije, spekulacija, lopovluka, prevara, učena. Podzemni tipovi i mračne savesti kao noćne utvare vrzmali su se po tajnimprolazima dvora, generalštaba, uprave grada i Ministarstva policije. Te iste individue šunjale su se po Narodnoj skupštini, po organizacijama političkih partija,po javnim konferencijama i zatvorenim političkim sastancima. Od njih se zaziralo i njima se laskalo. To jebila tajna policija dvora. Tkiva njene mreže sačinja-,vali su najraznovrsniji tipovi: ministri, publicisti, pos

lanici, belorukaški oficiri, razni sumnjivi intelektualci,financijeri, industrijalci, poslovni korupcionaŠi, dvorske dame. Na zasedanju parlamenta u februaru 1928,

dva poslanika interpelišu što je jedna žena, po imenu

53



ćemjevska, proterana i što je policija uhapsila nekognovinara. Ministar unutrašnjih poslova odgovara,da on to ne zna, jer je to uradila tajna policija. Opozicioni poslanici pitaju, kakav je to ministar unutrašnjih poslova, koji ne zna šta radi njegova policija.Ministar objašnjava, da on njome ne upravlja. Jedanposlanik zahteva da se iznese i objasni ko upravljatajnom policijom. Ministar se pravda da on ni to nezna. Tada predsednik skupštine, da bi presekao takveindiskrecije, zahteva od poslanika da glasaju o tom pitanju. Poslanici su izglasali da ni oni ni skupština netreba da znaju ko upravlja tajnom policijom. Tom pri

likom izrodila se tuča između velikosrpskog poslanikačetničkog vojvode Luna i hrvatskog poslanika Kuke-lja... Dvor je imao zavrbovane dostavljače u svim partijama, patriotskim, humanim i profesionalnim udruženjima; imao je svoje oko i svoje tivo svuda.«

Takav način upravljanja državom srozao je — dakako —sve pojmove o mehanizmu bitnih karakteristika građansko-

-parlamentame demokracije upravo na nulu i sve skupapretvorio u situaciju i kronično stanje koje je, kad je izbi jalo na javnost, djelovalo upravo kao parodija. Kad je zavrijeme maločas citirane parlamentarne debate o tajnojpoliciji, Stjepan Radić pokrenuo i pitanje ličnosti koja biimala doći na čelo vlade, i kad se o tome povela riječ nasjednici Radikalskog kluba, jedan od tadašnjih radikalskihprvaka i krupnih korupcionaša, bankar Ilija Mihajlović, rekao je:

»Slažem se sa odgovorom Radiću, što se tiče ličnosti koja bi imala biti na čelu, radikali ne žele da semešaju u to pitanje jer je to pravo kr-uninih preroga

tiva i Radikalni klub primiče ono što kruna predloži.«

Nakon citiranja tog podatka, Smiljanić nastavila nastr. 17.

»Partije igraju onako kako im svira nevidljiva frulaiz dvora. Partiski ljudi puze u pravcu, kuda ih nevid

ljivi konci vuku. Te nevidljive konce drži nevidljivaruka iz dvora. Za njih su privezani svi faktori javnog

i političkog života. To je vrzino kolo iz kog su izbijali

54



na površinu razni neočekivani predsednici vlada i ministri. Same stranke su se čudile i pitale, kako su iznjihovih krila postajali predsednici vlada i ministri

ljudi koje su partiski glavni odbori taksirali kao treće-stepene političke vrednosti. Npr. mimo Glavnog odboraRadikalne stranke postali su predsednici vlada radikali Nikola Uzunović, Velja Vukićević, Milan Srškić,Dragiša Cvetković, Milan Stojadinović, i onaj dvorskigrum Bogoljub Jevtić. Dvor je centar politike, korupcije i pljačke. Kralj je milijarder. Iz tog podzemlja javnog i političkog života izbila je šestoga januara celagarnitura diktatorske vlade.«

Takvim i sličnim postupcima monarhije i vladajučih krugova dobrim dijelom uvjetovanih krutim centralističkim režimom, preciznije, činjenicom da je državna blagajna bila uBeogradu, mi u prvim godinama nove države na »državnomvalovu«, bar ne u krupnijim poslovima, zaista ne susrećemoneke značajnije financijske ili političke faktore iz Hrvatske. To je , dakako, u političkom smislu dje lovalo veoma nega

tivno, jer se stvaralo uvjerenje da je korupcija privilegij inešto svojstveno samo jednom dijelu države.

Međutim, kad je sredinom aprila god. 1923. Stjepan Radić napravio s radikalima poznati Markov protokol koji jeveć tada, a još više kasnije u historiji, bio ocijenjen kao njegov veoma pogrešan korak, u tom pogledu je nastao čitavpreokret. Taj Radićev korak kojim se on, u stvari, obavezaoda sa svojim poslanicima neće doći u Narodnu skupštinu,

ubrzo se pokazao kao prepuštanje na slobodu radikalima iklici okupljenoj oko Dvora, da i dalje nekontrolirano rukuju državnom imovinom i da pune svoje nezajažljive džepove. Stjepan Radić je tada bio daleko od toga da vidi, kakosvojom apstinencijom i svojom isključivošću zapravo, idenajbolje na ruku svojim protivnicima.

Tu situaciju su iskoristili u prvom redu razni frankovački elementi. Oni su kao reprezentanti »zagrebačke čar-šije« dolazili u Beograd i predstavljali se kao neki značajnijifaktori u Hrvatskoj seljačkoj stranci voljni da surađuju i sradikalima, pa ako treba i protiv samog Stjepana Radića.Među takvima je, vjerojatno, najizrazitiji bio dr Niko la Nikić,radićevski narodni poslanik iz srijemskog sela Nikinca ko jega je Radić napravio ministrom. Međutim, on je kasnije

55



Kriva Je kra»a '>VâaWi

Karikatura objavljena na naslovnoj stranici zagrebačkog humo rističkog lista Koprive (4. decembra 1926), koja odlično karakterizira stav javnosti prema tadašnjem stanju pitanja korupcije u životu kraljevske Jugoslavije. — Sin ministra predsjednika Nikole Pašića, Rade, koji drži kravu, tj. vladu Kraljevine SHS za rep, govori poznatom zagrebačkom advokatu i građanskom političaru dru Ivanu Pernaru, koji se dohvatio jedne bogate kravine dojke: » Sto ne, Ivane, nijesmo mi krivi što smo se znali poslužiti prilikom,

već je kriva krava, Što ne će da se rita.«

56



postao najvidnijim faktorom u famoznoj Našičkoj aferi o kojoj će ovdje biti posebno govora. Koliko je danas poznatoon se od svih Hrvata najviše okoristio »državnim valovom«

i kao korupcionaš velikog stila imao najviše uspjeha.

Kako su izbijale korupcionaške afere?

Još puniju suradnju radikalima i dvorskoj kamarili nudili su mnogi izraziti frankovci, istupajući pod svojom vlastitom firmom. Oni su, zapravo, s tom suradnjom, samo mno

go skrivenije, otpočeli i prije Markovog protokola. Ma kakoto zvučilo čudno i upravo nevjerojatno, činjenica je (o kojojsam s dokumentima u ruci pisao već u nekoliko navrata,*a pisat ću i opširnije kao o temi za sebe), frankovci su, ameđu njima i kasniji poglavnik dr Ante Pavelić, vodili pregovore sa samim Nikolom Pašićem za razbijanje tada kompaktnih hrvatskih republikanskih redova. Kao nagradu zato dr Ante Pavelić je trebao postati ministar u Pašićevojvladi, a slične nagrade su trebali dobiti i neki drugi istaknutifrankovci. Dr Milan Šuflaj je npr. trebao dobiti katedru naBeogradskom univerzitetu Itd .. . itd ...

»Uslijed tog pakta« — kaže dr Ivan Ribar, kasnijiprvi predsjednik Prezidiuma FNRJ, u svojim Političkim zapisima (knj. I, Beograd, 1948, str. 123 i dalje) —»otpočeli su srdačni lični i politički, a najviše poslovniodnosi između radikalskih ministara, njihovih pomoć

nika i visokih činovnika, radikalskih uplivnih partijskih ličnosti, te beogradske čaršije (koja je bila predstavljena u svim velikim novčanim zavodima, počevšiod Narodne banke, i ostalim državnim ustanovama ipoduzećima), s jedne strane, te velikih posjednika,

J* Prvi put je o tom pitanju progovoreno u 112—116 nastavkumog rada Atentat na Stjepana Radića i njegova prava pozadina, u »Slobodnom Domu«, u brojevima od 16. studena do 21. prosinca

1961. — Vidi i moje radove O vezama frankovaca i radikala od 1918. do 1941, u »Historijskom zborniku«, knj. XV II str. 311—317,Zagreb 1964. — Pašić i Pavelić za istim stolom, u tjedniku »Feljton«, br. 1 do 4, Beograd, 4—25 marta 1967, kao i glavu Frankovci i hrvatski klerikalci »sipaju ulje u vatru«, u mojoj knjizi Atentat na Stjepana Radića, str. 218—236, u izdanju »Stvarnosti«, Zagreb,1967.

57



bankara, industrijalaca i političkih ljudi iz Zagreba, sdruge strane. Neke frankovačke glavešine dolazile suu Beograd i tu, ruku pod ruku u poslovnim vezama s

radikalskim glavešinama, isposlovaše za sebe kod radi-kalskih ministara razne koncesije za sječu državnih ivlastelinskih šuma i šuma imovnih općina u Hrvatskoj,te državnih u Bosni. A bilo je koncesija, liferacija isinekura u svim ostalim granama industrije, državnihnabavaka, izvoza i uvoza. Cvala je korupcija po svimdržavnim nadleštvima. U nju su bili umiješani ministri,visoki činovnici, generali, a i industrijalci iz Hrvatske.Promatrajući samo korupciju, mogao je čovjek zaistapomisliti, da između srbijanskih i hrvatskih privrednika postoji najljepša harmonija, po svim pitanjimauređenja naše države. Izvjesni radikalski ministri, pai poneki demokratski, još iz vremena koalicije s radikalima, tvrdili su kako je s Hrvatima moguće raditi( . . . ) Markov protokol dao je svim korumptivnim elementima iz Hrvatske punu slobodu da dolaze u Beograd i da tu osnivaju zajednička bankarska, industrij

ska, osiguravajuća i izvozna društva pod jugoslavenskom firmom, da tako zarađuju veliki novac i da tim

novcem pomažu i svoju stranku. Uz korupciju, počeose razvijati i nepotizam. Kojekakvi deklasirani tipoviiz Hrvatske dolaze u Beograd, gdje dobijaju namješten ja i zarade, samo zbog toga što su uspje li da sepredstave kao odlučujuće ličnosti u vodstvu Hrvatske republikanske seljačke stranke. Velikosrpska klika u

Beogradu, našla je zajedničke kanale s velikohrvatskomfrankovačkom klikom u Zagrebu. One su se među

sobno slagale u korupciji i spekulacijama svake vrstei, sa ovim u vezi, i u svim pitanjima zajedničkog politi-

kanstva, protiv naprednih elemenata i demokratskihstrujanja i grupisanja.«

Ali, u svojoj zaslijepljenosti i svom nepotizmu, kralj i

njegova klika, radikalski glavešine i beogradska čaršija, nisugledali »dalje od nosa« i nisu vidjeli da takvim nakaradnim

radom sijeku granu na kojoj sjede i sami sebi kopaju grob.

Produžavajući svoja dalja izlaganja, dr Ribar veoma dobroprimjećuje:

58



»Markov protokol bio je povod za oživljavanje ireaktiviranje frankovaca i njihove izdajničke frankovačke rabote, kojiu je izdašno pomagala velikosrpska

hegemonistička klika u Beogradu. Velikosrpskoj klikiodgovarao^ je frankovački prividni oportunizam u politici, zato što je bio reakcionaran, kompromisan i ograničavao se samo na Hrvatsku, a njima dozvoljavao dabez kontro le sprovode svoju hegemonističku i. eksploa-tatorsku politiku po svim nadleštvima državne uprave,državnih preduzeća i ustanova. Ta je politika išla zatim, da se sva narodna privreda koncentriše y rukama

njihove ultrareakcionarne takozvane crne stotine, preko koje se jedino odvijao cjelokupan privredni životstare Jugoslavije. Ova je dirigirala privredom, i zagrebačka je čaršija samo pomoću nje mogla doći do koncesija, profita i pljačke. Da bi mogli provesti svojuizdajničku rabotu, frankovcima je bila potrebna u prvom redu pomoć ove klike... Jer oni su već tada dobro računali: jedino u savezu s radikalima, mi možemoračunati da dođemo do vlasti nad izvjesnim teritorijemHrvatske, gdje su oni nezainteresovani; jedino se s njima mogu praviti pogodbe i na štetu same države kaocjeline; oni su spremni i na amputaciju, tj. na odcjepljenje izvjesne teritorije, koju će dati u punu eksploataciju njima, pod uslovom da se dezinteresiraju za os

talu teritoriju« (str. 125).

U toj i takvoj suradnji naoko antagonističkih tabora —

radikalske vladajuće klike i hrvatskih frankovačkih elemenata, dolazilo je i do veoma konkretnih formalnih aranžmana, kad je trebalo izigrati volju dvaju bratskih naroda,predvođenih njihovim naprednim sinovima. Činjenica je da je tadašnji predsjednik vlade, velikosrpski hegemonist i

korupcionaš najvišeg ranga, Milan Stojadinović, bio onajkoji je, u cilju da razbije opozicioni blok u Hrvatskoj, godine 1937. doveo iz emigracije u Zagreb prvog Pavelićevogdoglavnika dra Milu Budaka, i tako mu omogućio, da neposredno, na samom terenu otpočne sa izdavanjem ustaških

novina Hrvatski narod, kao i konkretnim organizacionim radovima za — u pogodnom trenutku — uspostavu tzv. Neza- visne države Hrvatske, sa svima nam dobro poznatim poslje

dicama.

59



Stojadinović i njegova klika, zatvarali su hotimično očipred evidentnom činjenicom, da će ta i takva rabota moratidovesti ne samo do raspada države, nego i do masovnog po

kolja Srba u Hrvatskoj. Zaslijepljeni pljačkom, oni su na tuevidentnu opasnost gledali kao na neko »nužno zlo«, kao naneku beznačajnu sitnicu, zbog koje se ne treba puno uzru javati.

Ali, da čitavo to Stojadinović-Korošec-Spahino — i nesamo njihovo — taktiziranje s ustašama, nije bilo samo lošeiskalkulirano povlačenje taktičkih poteza u političko-parla-mentamoj borbi, nego i nešto daleko više, nešto što se nemože drugačije okarakterizirati nego jedino veleizdajom, do

kaz je i suradnja između Jugoslavenske radikalne zajednice na čijem su čelu stajali Stojadinović, Korošec i MehmedSpaho, s jedne strane i ustaških elemenata s druge stranekoje je u domovini predvodio dr Mile Budak, u cilju razbi

janja redova Ujedinjene opozicije. Tu suradnju trebalo bidetaljnije tek ispitati, a za sad se moramo zadovoljiti samosa dvije šture konstatacije.

U to vrijeme je u Zagrebu grupa najzadrtijih frankovaca

na čelu s kasnijim Pavelićevim doglavnikom drom MirkomPukom i drom Stjepanom Bućom, izdavala list Nezavisnost koji je već po samom svom naslovu navještao dolazak Pa-velićeve »nezavisne« nazovidržavne tvorevine. Znajući da suširoki narodni slojevi, osobito u tadašnjim tzv. prečanskim krajevima, jednodušno protiv fašiziranja zemlje, to fašistič-čko-ustaško glasilo, svjesno da hrvatske glasače ni na kojinačin ne može privući na vladinu listu, u cilju da što višeoslabi opoziciju, objavilo je da se 23. listopada 1938. u Zagrebu sastala grupa hrvatskih nacionalista koja je donijelazaključak, da predstojeći izbori »nemaju nikakvog značenjaza hrvatski narod«. U toj kampanji je taj list, u svom broju39. od 26. X I 1938., na primjer, objavio:

»Hrvatski nacionalisti neće glasovati ni za jednu postavljenu listu dne 11. prosinca, jer su sve liste jednakonehrvatske.«

Još više, frankovački list Hrvatski borac u svom posebnom izdanju od 10. X I I 1938. donio je pod ogromnim naslovom preko svih pet stupaca, na čelu lista, uz njegovu slikuu ustaškoj uniformi, Poruku poglavnika dra Ante Pavelića hrvatskim izbornicima, u kojoj stoji, da

60



»izbori od 11. prosinca nemaju za hrvatski narod nika

kve važnosti, te da se pogotovo Hrvati nemaju nadati

nikakvom rješenju«. Zaključujući tu svoju poruku poglavnik zahtijeva, »da svi pravi i čestiti Hrvati 11. pro

sinca ostanu kod kuće u znak protesta i da nikako neglasaju, jer ovi izbori neće i ne mogu riješiti hrvatskopitanje«. (Vidi str. 745).

štoviše, ja se dobro sjećam da sam na sam dan izbora —11. prosinca 1938. — jedan takav kompletni Pavelićev pro

glas, u obliku letka, podigao sa zemlje u Osijeku, u Sarajevskoj ulici, u blizini kuće br. 25, gdje je pao izbačen iz avionakoji je nadletao grad i izbacivao te letke. Kako je tada u

Jugoslaviji bilo veoma malo privatnih aviona, to se postavlja

čak i pitanje da li Stojadinović-Korošec-Spahina vlada, nijeupotrijebila čak i vojna sredstva za širenje tog proglasa, tadašnjeg i formalno-sudski uglavljenog »državnog neprijatelja

broj 1« koji je u tom momentu kao veleizdajnik bio osuđen

na smrt in contumatiam. Vlasti Milana Stojadinovića, da bistvorile što veću zabunu, da bi što više omele uspjeh sjedi

njenih hrvatski^ i srpskih građanskih opozicionih stranakau cilju rušenja diktatorskog i već otvoreno profašističkog

režima, poslužile su se dakle čak i takvim normalno upravo

nezamislivim sredstvom.

Ali, lista suradnje hrvatske čaršije i Pašićevih radikala,

što ih je i formalno dalje predstavljao Stojadinović, s ovime

još n ije iscrpljena. Toj suradnji ništa ne smeta čak ni sve

ono što se dogodilo između 1941. i 1945. i oni su se našliopet na istom poslu, čak i u emigraciji, u dalekoj Argentini.God. 1954. Milan Stojadinović je argentinskom listu El Mun do Argentino, koji izlazi u Buenos Airesu, dao opširan inter

vju o sporazumu koji je on kao »predstavnik Srba« posti

gao s Antom Pavelićem, kao »predstavnikom Hrvata« — akojeg je taj list donio pod naslovom Dr Pavelić i ja mislimo

isto , izjavio je dr Stojadinović.

Da bi se vidjelo u kom se smislu kreće ta suradnja, citi

ram samo jedan mali pasus:

»Dr Pavelić i ja mislimo jednako. Obojica smo nacio



bitke u krvi i u vremenu, u međusobnim borbama naših naroda. Izmirenje će nam pomoći da ubuduće ne-madnemo međusobnih borbi i međusobnih gubitaka,

nego da skoncentriramo sve snage protiv zajedničkogneprijatelja.« (Citirano prema Izboru, Buenos Aires,god. I I , 1954, br. 14/15, studeni-prosinac, str. 12— 14.)

To je , dakako, samo nekoliko indikacija o suradnji nakorupcionaškom planu hrvatske i srpske čaršije, i o tomeće — kao što već rekoh — trebati pisati posebno.

Do sličnih zaključaka je došao i dobar poznavalac našegpredratnog političkog života, i sam dugogodišnji aktivni i

veoma istaknuti političar, Davidovićev demokrat, Milan Grol(1876— 1952). On je u svom posmrtno tiskanom člankuKorupcija, u pariškoj Nezavisnoj novinskoj reviji Savremenik (u broju 102/103, za novembar-decembar 1964, na str. 31— 35),došao do slijedećih zaključaka:

»Protiv korupcije se iza prvog svetskog rata govorilomnogo u Narodnoj skupštini, na političkom zborovimai u člancima novina (...). Iz kancelarije u kancelariju,

opštinsku ili državnu, glave onih koji molbe podnosekao i onih koji o njima rešavaju bile su opsednute mi-lionima. Nastalo je jedno opšte inventarisanje zasluga.Sve se htelo na gram izmeriti, eskontovati, unovčiti, sveosigurati. I ta gomila računa ko je su građani svojoj zemlji podnosili na isplatu u vremenu u kome se ona grbilapod nebrojenim teškoćama, promenilo je mnogo šta unačinu gledanja, u merilima, u naravima. U tom grabe

žu, u opštem osiguravanju svakoga za sebe, ovde ilionde stepen samoživosti, nije se odmah uočavao kaonešto strašno.

Iza prvog, drugi slučaj je izgledao kao nešto obično,a treći kao nešto sasvim redovno. Padanje na niže počelo je snishodljivošću prema sitnim ili, kako se tokaže, nevinim ljudskim slabostima. Gde nije ubilo dušu, ono je savilo kičmu. Žudnja za lakim životom, koja

je došla u svetu kao opšta pojava iza jednog rata, i kodnas je jedno objašnjenje pada naravi. Sa žudnjom zaugodnim životom došle su i navike na njega, a sa navikama lakomost koja sredstva ne bira. I da klizanje spravog puta bude lakše, kod nas su došla još dva zla:

62



ekonomska kriza baš u vremenu zavođenja diktature.Prazan stomak i bič nad glavom istovremeno — lomilisu karaktere, snižavali merila, navodili na podlost, na

licemerstvo, na laž u svemu.«

Govoreći konkretnije o vremenu poslije 6. januara 1929.,Grol kaže da je to bilo u vrijeme u kojem »kupovanja sa-vesti ne samo da nije bilo smatrano kao greh, nego je osve-štano kao sredstvo za vladanje« — i nastavlja:

»Tom režimu malo je ko prišao drukčije no uz nagradu, povlasticu, postavljenje, unapređenje, odobrenje

zajma ili pomoći u gotovu. Najveći broj prišao je da seoslobodi krivice. U fijokama sreskih načelnika hiljadeobustavljenih krivičnih istraga i neizvršenih presuda

držale su ljude na belom hlebu. Bilo je primera, da suosuđenici kaznu izdržavali kao zvaničnici u kancelarijama. Mobilizacija ološa vršena je na početku samo o izborima, dok zatim u gomili nisu organizovane uniformi-sane bande manifestanata — ako je trebalo izražavati

narodno oduševljenje, ili bande razbijača — ako je trebalo kvariti zborove, razoravati radničke sindikate. Nijebilo sredstava za bolnice, za škole, ali ih je bilo stotinama miliona za kupovinu savesti. Svi generali, profesoriuniverziteta, državni savetnici, svi su se otimali o položaje radi položaja, o honorare u komisijama, o luksuzne automobile, o mesta u Odboru Uprave fondova, uMonopolu, u Agrarnoj banci, u Šumskim preduzećima

ili fabrikama šećera. Kao pred glavu, sve je udarilo ugrabež. Niko se nije stideo da prima, niko se nije ustezao da deli levo i desno narodni novac. Uz nagradu zaizglasavanje nepopularnih zakona, kao Konkordat, poslanici su primali i posebne nagrade. O Božiću, narodnim poslanicima je, kao bednicima, dodeljivana zimskapomoć!«

Završavajući taj svoj članak, Grol veoma ispravno zaklju

čuje:»Tamo gde zlo osvoji, ni saveti, ni propovedi, ni

paragrafi zakona ne pomažu. Nikoji lek terapije, nego samo operacija. U objašnjenjima narodnih buna iprevrata ističu se obično u prvi red oni razlozi koji sudošli u poslednjem trenutku, kao ulje na vatru. Ali u



većini slučajeva bilo je bitno ono široko rđavo osećanje,koje godinama tinja, a koje se ničim tako sigurno nemože stvoriti kao zloupotrebom koja zbunjuje i draži.«

Međutim, da se o tom problemu tako ne govori samodanas, da se svi mi koji tako govorimo danas, ne pravimo junacima pred dotučenim i mrtvim lavom, nego da su takomislili čak i neki od onih za koje se nikako ne bi mogloreći da su bili na strani na kojoj se nalazimo mi danas, nekakao dokaz posluži i niže navedeni članak koji je izišao uvrijeme kad je kraljevska Jugoslavija bila još i te kako kruta stvarnost i kad su njen Dvor, te vojni, špijunski i policij

ski aparat bili veoma snažne represivne snage. Dva decenijaod osnutka nove države, praveći žalosnu bilansu naših tadašnjih političkih prilika i kreatura, ne neki hrvatski opozicioni list, nego beogradski velikosrpski list Srpski narod ,analizirajući relevantne činjenice, nije mogao a da ne konstatira u svom bro ju 18, od 14. I I I 1940., u uvodniku podnaslovom Istina o korupciji slijedeće, što ovdje citiram (uzograde koje, dakako ne moramo uvijek i prihvatiti):

»Nekoliko beogradskih džeparoša velikog stila, dobro poznatih i dobro zapamćenih, bili su ti koji suotvorili brešu, iza koje se potom broj novih danomicei sve više množio i uvećavao. Tako su jedan za drugimmnogi naši gradovi stali sticati svoje korupcionaše, kojisu uspeli da se postave u prve redove istiknutih građana. To su oni, što su uvek dobro viđeni u prestonici,stupovi svih režima, i glavni pomagači raznih diktatura.Ali je u prestonici njihov broj ipak najvidljiviji, naj-okušaniji, najdrskiji. Oni su bili traženi, pozivani, smatrani neophodnim. Najmanje ljudi srpske rase, oni subili ona nacionalna elita za svaki propali režim i za svetirane na državnoj upravi. Oni su bili oni ozloglašeni okojima je šaputala cela zemlja, u čijim se sjajnim apartmanima bestidno orgijalo i o čijoj raskoši i perverzijama patrijarhalni Beograd nikad nije mogao ni da sanja.I dok je sav pošten svet vapio za strogim i nemilosrd

nim režimom protiv korupcije i protiv njih, oni su seprkoseći tom svetu, tovili u svojim lako stečenim bogatstvima. I dok su vlade jedna za drugom padale, a ustavise menjali, dok su milioni bacani na zvaničnu štampu,a policija modernizirana za hvatanje najmanjih lopova,

64



oni su ostajući nekažnjeni, rušili sve ono što su i crkvai istorija smatrale našim najboljim odlikama, onaj moralni kapital i vrline, zahvaljujući kojima smo i doživeli

najveće divljenje i nepodeljeno priznanje celoga sveta.«

U tom permanentnom sistemu korupcije, s vremena navrijeme izbijale su na javnost pojedine afere. No one surijetko kad izbijale, po liniji javnog morala ili interesa zemlje, naroda i pravde, već redovno po liniji potreba ove ilione vladajuće klike, ili vladajućeg silnika, u prvom redu sa

mog kralja. Kad se momentalnoj vladajućoj klici pokazalapotreba da u očima javnosti kompromitira, upropasti i onemogući nekog političkog čovjeka ili neku grupu ljudi, posegnulo se za njegovim »dosijeom«, u kojem se uvijek moglo ponešto naći — i otpočela je prava javna hajka, a potomi sudski progon.

Ako u pogledu korupcionističkih želja i pljačkanja narodnih para nije bilo nikakve bitni je razlike između građanskih

političara, industrijalaca i poslovnih ljudi Beograda, Zagreba, Ljubljane, Sarajeva ili Skopja, npr., postojala je razlikau mogućnostima zadovoljavanja tih nezajažljivih apetita.Zbog centralističkog uređenja države, zbog toga što je blagajna bila, u stvari, u Beogradu i što se tamo sve rješavalo,ljudi beogradske čaršije bili su jači, iz sasvim prostog razloga što su bili bliži »valovu«, pa su mogli i dublje zagrabiti.

Ljudi, recimo, zagrebačke ili ljubljanske čaršije, ukoliko suse i dodvorili moćnicima u Beogradu, zbog specifične političke situacije gubili su automatski svoju cijenu kao političarii tako postajali u stvari »neinteresantni«, nakon čega nisu nibili pripuštani većim »poslovima«. Morali su se zadovoljavati nekim sitnim mrvicama ili kakvom oglodanom košću,koja im je bila samilosno dobačena. I tako je sticajem okolnosti, bezmalo sva slava krupnih korupcionaša bila rezervi

rana samo za beogradske »mozgove«, »filadelfije«, »sile«;one ljude za koje se tada govorilo »To jeste lopov, ali je tomozak«. S druge strane, pak, to je i bio glavni razlog štosu se oni onako fanatično protivili svakom pokušaju decen

tralizacije, jer se po najelementarnojoj logici, iz veće blagajnemože i više zagrabiti.

Kad se danas prelistava po dokumentima i novinskim



dobiva se dojam, da su ljudi oko kralja Aleksandra koji je — naglašavam — bio najkrupniji špekulant i korupcionaš,namjerno puštali neke ljude da kradu, da bi ih tako prive-zali uza se i držali u šahu, ukoliko danas sutra pokušaju

dignuti glave i doći na ideju, da oni sami po sebi nešto predstavljaju. U takvom slučaju, vladajuća klika je smjesta protiv takvog čovjeka, ili takve grupe, otpočela kampanju prekonovina, koja se nekiput svršavala pred sudom, ali najčešćepo onoj narodnoj: »Pojeo vuk magarca«. Bitno je bilo da jetakav čovjek bio kompromitiran u očima javnosti i onemogućen, ili bar prisiljen da bude pitomiji. To je bio čitav razrađen sistem koji je kao takav i dosta dobro funkcionirao,

ali i pritiskao čitavu državu kao neka mora.Nikakve zasluge i nikakvi autoriteti tu nisu igrali nika

kvu ulogu. Kad je kralj Aleksandar, npr., riješio da se oslobodi Nikole Pašića koji je u Srbiji svakako bio prvi čovjekiza njega, on mu je usprkos tome, usprkos svim Pašićevimzaslugama baš za dinastiju Karađorevića i unitarističko uređenje države, usprkos njegovim veoma visokim godinama,natovario na leđa čitav niz krupnih korupcionističkih afera

— i tako ga ne samo maknuo s vlasti, nego i otjerao u smrt.A kad su se te i takve afere manje ili više razmahale,

redovno je izišlo na javu da je u njima, u pljački, s većimili manjim udjelom, participirao i sam kralj — i onda suone brzo zataškavane. Taj slučaj se, kao što ćemo to vidjetiveć na slijedećim stranicama, dogodio i u Našičkoj aferi.

Baš u vrijeme kad se u Osijeku pred sudom raspravljalaNašička afera, u ljeto g. 1935., u beogradskoj Polit ici je publi

cirana velika afera ministra saobraćaja dr Lazara Radivoje-vića, koga je optužio raniji ministar saobraćaja Andra Stanić,da je digao iz državne blagajne ništa manje nego 800,000.000(osam stotina milijuna) dinara. Ali kad se afera razmahala ikad je bivalo sve jasnije da je u tom »poslu« sudjelovao lavovskim dijelom i kralj Aleksandar, predsjednik vlade NikolaUzunović je čitavu stvar prikazao pred javnošću u pomalošaljivom stilu, kao neki »inženjersk i duel« — i ubrzo ju zataškao. Novine su, odjednom prestale o tome pisati.

Drugi, još škandalozniji, ali i sasvim nerasvijetljeni slučaj je pokušaj narodnog poslanika Rašovića koji je došao naideju, da u Narodnoj skupštini progovori o krupnim organiziranim i kontinuiranim korupcijama, što su se godinama prak

66



ticirale u Ministarstvu vojske i mornarice. On je pokupiomasu originalnih dokumenata, koji su navodno jasno i nedvojbeno otkrivali krivice mnogih generala i samog kralja

Aleksandra. Međutim, onog dana kad je u Narodnoj skup- štini trebao održati svoj najavljeni govor i pred poslanicimaprezentirati svoju dokumentaciju, pred izlazom iz njegovekuće sačekali su ga neki ljudi za koje se tvrdilo da su organiUprave grada Beograda, dakle-policije i jednostavno mu nagangsterski način istrgnuli iz ruke torbu za spise s dokumentima. šaptalo se kao javna tajna da je to izvršeno po naredbi Ministra vojske, iza koga da je stajao kralj Aleksan

dar. Ali tu nitko nije mogao ništa pomoći. Svi su morališutjeti, da ih »ne iz jede pomrčina«. Vlada je tvrdila da sučitavu tu aferu izmislili i inscenirali njeni protivnici u propagandne svrhe. Što je bilo u stvari, to se ni danas ne zna.

Bilo je mnogo takvih afera i kad bi se netko prihvatioda ih sve opiše, to bi bila veoma debela knjižurina, ali svakako, i veoma interesantna lektira. Međutim, raspolažućiovdje samo s ograničenim prostorom, pokušat ću da prika-

žem samo nekoliko najkrupnijih i najspektakularnijih afera,kao i nekoliko njihovih reprezentativnih protagonista.



►Dvorac grofova Maylath u Donjem Miholjcu, sagrađen između 1903. i 1906. Samo tri mjeseca prije Principovih metaka u Sarajevu, Franz Ferdinand je Ju bio u lovu na šljuke, a u Kraljevini SHS

i kasnijoj Kraljevini Jugoslaviji, taj dvorac se pretvorio u eksklu- zivno sastajalište beogradskih ministara i političara s najkrupnijim drvarskim magnatima. U raskošno uređenim dvoranama ovoga dvorca, zasnivane su mnoge poslovne transakcije, koje su kasnije postale sastavnim dijelom najveće korupcionaške afere stare Jugo-

slavije, poznate pod imenom »Našička afera«.



II dio

„OCEAN KORUPCIJE”ili tzv. „Našička afera”

41



CRTEŽE PORTRETA u ovom dijelu % ™ e (n a *tr 91 101, 103, 105, 191, 193 i 195) izradio prof. Mate Grgić.



\

»Nije ovo svakidašnji proces. To je proces u kojem se mozak slama, a živci kidaju! Tu se sedi. To je proces kakav svet ne pamti. To je proces u kome se bore savesti.«

Advokat u tom procesu Dr VOJISLAV VUJANAC

Davno je već rečeno i općenito prihvaćeno, da se u sud

skim procesima, osobito onim najvećim i najspektakularnijim — je r se u njima najdublje zalazi u bit spora — sagledava najpotpunije historija moralnog života i stanja po

jedin ih nacija u danim historijskim razdobljima. U njimase razgolićuju i ogledaju ljudi u samoj svojoj srži; njihovikarakteri i temperamenti, njihove etičke vrijednosti i principijelnost, mudrost i glupost; njihovi nagoni i prohtjevi,ljubav i srodnički osjećaji; njihova inteligencija i obrazova

nje, častoljublje, zavist i mržnja; filantropija i egoizam, srebroljublje i škrtost, plemenitost i mizantropija, okrutnosti nježnostT prim itivizam i kultura, čednost i raskalašenost,moć seksualnih nagona; boli i radosti, dobrota, zločestoća,savjest, idealizam, osvetoljubivost i sposobnost praštanja,

nade, taština, razne sklonosti i običaji — ukratko n j i h o v a

l j u d s k o s t — sve ono što ljude čini ljudima.

Ako s tog, jedino mogućeg aspekta promatramo danasnajveći i najspektakularniji proces koji je vođen u kraljevskoj Jugoslaviji, takozvanu Našičku aferu, i ako uvažimo,

kako je to pred dvjesta godina odlično formulirao engleskihistoričar Edward Gibbon (1737— 1794) u svom klasičnomdjelu History of the Decline and Fali of the Roman Empire: »Corruption, the most infallible symptom of constitutional



ličinu prisutnosti ustavnih sloboda __u_ nekom društvenomporetku; ako sve to uvažimo, onda nam se ta monstruoznaparnica prikazuje ujedno i kao najvjernija slika izopače-nosti naravi, ljudi i prilika u kraljevskoj Jugoslaviji, kao

njeno najvjernije ogledalo i dokument o jednom davno pro-hujalom vremenu, koja nam objašnjava više nego bilo kakvedubokoumne studije historičara i sociologa najvažnije komponente njenog onako sramnog sloma do kojeg je došlogod. 1941., kad se na nju sručila prva ozbiljnija historijska

oluja.Stojeći nad ruševinama te države i listajući sačuvane do

kumente o toj aferi — u prvom redu o njenom krajnjem

ishodu — danas je suvišno dokazivati da se to sve skupadrugačije nije ni moglo svršiti, jer su sami temelji te kraljevine bili više nego labilni. Jer, dobro je poznato svakompravniku-brucošu: »Justitia regnorum fundamentum« (Pravda je temelj države ), što je bilo uklesano- još precTcIvijeElJade~godIna u kamenu na rimskom Forumu, kao jednaod osnovnih zasada rimskog prava. Ili, kako je to u svomdjelu Storia del reame di Napoli dal 1734. al 1825. formulirao, pred skoro stoljeće i po, istaknuti talijanski karbonari historičar, general Pietro Colleta (1775— 1831): Piu della civilta, la giustizia e ii bisogno dei popoli. (Pravda je narodima potrebna više nego obrazovanost).

Kroz svih dvadesetak godina svog opstanka kraljevska Jugoslavija, kao da je pod utjecajem nekog prokletstva,nekog fatuma, ignorirajući ta sekularna i milenijska iskustva, išla sama za tim da se upropasti, poput onih bolesnikakoji odbijaju liječenje, čekajući rezignirano svoj konac ili

ga čak i sami pospješuju. Iako su korupcionaške afere krozsvih dvadesetak godina njenog opstanka tresle samim njenim temeljima, ona nikada nije smogla toliko snage da seuhvati ozbiljno u koštac s tom aždajom, a kad je jednomipak potegla mač pravde i njime zavitlala nad glavama ko-rupcionaša, on se — po principu bumeranga — veoma brzookrenuo protiv onih koji su njime zavitlali i naškodio višenjima nego onima protiv kojih je bio prvobitno okrenut.

U prvi moment, kad se počelo odmotavati klupko te afere, činilo se, kao da se događa nešto zaista krupnog i pre-lomnog u pojedinim njegovim fazama. Neki listovi su čakpisali o tome kao o nekom nacionalnom blagdanu. Tako jenpr. nikšićka Slobodna misao (od 24. X I 1935) povodom

72



izricanja osude pisala: »Ima jedna okolnost koja posebnopodiže ovaj datum na najveći kalendarski dan od ujedinjenja: što je jednom uspjelo da se jedan ministar osudi narobiju, što se uspjelo da se za ministre korupcionaše otvore

apsanska vrata, što se uspjelo da se za narodne poslanikei kesaroše otvore apsanska vrata.«

Na procesu se govorilo o »oceanu korupcije«, o »velein-dustriji krivotvorenja i pravljenja lažnih isprava i lažnihveštačkih nalaza«, o Jugoslaviji kao o »zemlji u kojoj seprodaju svi, od pandura do ministra«, o tome da »korupcijau agrarnom pitanju drma osnovima državnog i društvenogporetka u Jugoslaviji« . . . itd . . . itd . . . Dok je zastupnik

tužbe tvrdio: »Prvi put od postanka države imamo procesprotiv korupcije u kojem sede na optuženičkoj klupi optuženici svih društvenih slojeva, predstavnici svemoćnog kapitala, uplivne ličnosti raznih političkih grupacija, te njihove žrtve mali činovnici« — branilac, dr Lončarević, je 6. IX1935. ustvrdio u sudnici za čitav taj proces: »To je najvećapravosudna korupcija«. Prvooptuženi dr Grgin., čak je u jednom momentu, na javnom pretresu, s optuženičke klupe

zaprijetio javnom tužiocu, da će ga maknuti s položaja.O zamašitosti tog procesa i čitave te afere govore i neki

puki faktografski podaci. Glavni optuženi, tj. »najkrupnijezvijerke«, bili su pohapšeni 23. jula 1934., a najatraktivnijaličnost tog procesa, bivši ministar pravde dr Nikola Nikić,zatvoren je 18. II 1935. Nakon desetomjesečne istrage naoptuženičku klupu je izvedeno 106 optuženika, među kojima je bilo 72 državna činovnika raznih kategorija, od najni

žih do najviših.Ali, to je bio samo manji, upravo neznatni dio onih koji

su trebali biti izvedeni pred sud. Naime, 16. septembra jesud na prijedlog državnog tužioca riješio da se ne pročitaogromna količina spisa, za čije bi čitanje bilo potrebno 12do 14 dana — a Politika (od 17 sept.) konstatirala je, da ćezbog toga »ostat nepoznata imena mnogih i mnogih ličnostiu broju koji premaša cifru od 1400 lica, koja su imala bilo

poslovnih bilo privatnih veza sa Našičkom i optuženima«,drugim riječima koja su bila upletena na ovaj ili na onaj

način u Našičku aferu«.

»Po sebi se razume« — nastavlja dalje Politika -— »da je broj ovih prvotnih veza mnogo manji od broja onih

73



koji su održavali poslovne veze sa Našičkom, a međukojima se nalaze i mnoge poznate političke ličnosti. Tako će ostati nepročitano oko 4600 pisama, koja supisali optuženi međusobno, a zatim optuženi raznim

državnim činovnicima, u kojima se spominju raznaimena državnih funkcionera i poznatih političara«.

Samo suđenje je trajalo dulje nego i jedan drugi procesu Jugoslaviji, tačno šest mjeseci, od 9. svibnja do 9. studenog 1935. Zapisnik s tog suđenja iznosi oko 11.900 stranicaotkucanih na pisaćem stroju, i to tadašnjeg duljeg, tzv kan-celarijskog formata, bez proreda. Optužene je branilo tri-

Ideset i pet advokata, među kojima nalazimo i mnoga naj-

promlnefftnija- imena iz toga vremena: Ivo Politeo, HugoWerk, Nikola Tolnauer, Dušan Popović, Vojislav Vujanac,Živko Bertić i drugi.

SS Sud je 58 optuženih oslobodio krivice, a 48 osudio na vre-.^ ž enske kazne od 2 mjeseca do 8 godina. Međutim, desetak

mjeseci iza izricanja osude, Kasacioni sud u Zagrebu oslobodio je skoro sve optužene, među njima i dr Nikića. Glavno-

I optuženima, Aleksandru Sohru i Adolfu Schlesingeru kazne

I od 8, odnosno 7 godina, smanjio je na po 8 m jeseci.Drugi dio tog procesa koji je najavljivao i državni tuži

lac u svom završnom govoru, tvrdeći da će se »nastavitiistom snagom i istom voljom, da se Što prije stane na puttom najvećem zlu (korupciji — Z K ), koje potkapa i podgri-za temelje državne zajednice« — nije se ostvario. I štampa je najavljivala nastavak tog procesa. Tako je npr. nikšičkaSlobodna misao (od 6. oktobra 1935) pisala:

»Treba zadovoljiti više moralne principe, ko ji su nadsuhim paragrafima i sve ministre od dr Laze Markovi-ća do dr Kojića i dr Švrljuge izvesti na optuženičkuklupu, njima suditi i njihovu imovinu konfiskovati.«

Kad je ogromna mašinerija te afere bila već pokrenutai kad se više nije mogla tako lako zaustaviti, u Marseilleu je još prije samog početka procesa 9. X 1934. ubiien kraliAleksandar, po čijem je intencijama i za čiji račun i po

krenuta čitava afera. Svakako je samo puki slučaj da je nadan izricanja presude u Našičkoj aferi 18. X I 1935. otpočeoproces atentatorima na kralja Aleksandra u Aix-En Proven-ce. Ipak, u tom slučajnom vremenskom povezivanju ta dva

74$



procesa, koji naoko nemaju ništa zajedničkog, kao da imanešto simboličnog, a oba ta procesa — iza kulisa — bila sui te kako povezana. Oni koji su došli iza kralja Aleksandrabili su toliko inteligentni da su znali kako je u njihovom

interesu da čitavu tu aferu što prije zataškaju — a neda je još više raspiruju.

Tko je i šta je bila »Našička D. D.«?

Ali, prije nego što pređem na prikaz same afere, morali

bismo barem ukratko naći odgovor na postavljeno pitanje, je r ne možemo pretpostavljati da suvremeni, osobito mlađičitalac to zna. Bilo je to najveće krupnokapitalističko poduzeće u Jugoslaviji, odnosno najveće drvno poduzeće u Čitavoj Evropi uopće. Bilo je formirano još u biv. Austro-Ugar-skoj monarhiji. To je bio, zapravo, čitav gigantski trust,ogromno udruženje velikih proizvođača drveta i drvnih prerađevina u cilju monopolizacije tržišta i postizanja što višihcijena robi. Taj trust se nije prostirao samo preko_bivše

Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevne Jugoslavije, nego i preko većeg dijela bvrope. Tako ga nalazimo u Mađarskoj (Nasici Tanninzvar es Geziiiresz. sa sjedištem u Budimpešti), u Čehoslovačkoj^lNaličktLdzevodel na akciona svolečnost, sa sjedištem u Pragu), u Austriji flje sterrechis che H olzverkehrs Gesel lschaf t ^ u_ Beču ), unjemačkoj (Suddeutsche Holzindustrie A. G. — u Berlinu,koje je samo'sjedinjavalo šesnaest industrijskih poduzeća)

u Rumuniji (Lom n aška šumska industrija — u Aradu. . .itd.

Sva ta »nacionalna« društva, koja su se poslije godine1918. formirala uglavnom na teritorijama država nasljednica Austro-Ugarske monarhije, ubrzo su se formalno sjedinila, i tako su već god. 1921. obrazovala jedno gigantsko hol-ding-društvo, dakle, društvo, krupnih financijera koji nemaju svoje vlastite pogone ni poduzeća nego se bave isklju

čivo kupovanjem akcija drugih društava, da bi na njih imali utjecaja i držali njihovu upravu u svojim rukama. A to je,kako to kaže En ciklopedija Leks. zavoda (IH , 419) »tipičanoblik, putem kojeg financijska oligarhija u imperijalističkom stadiju kapitalizma kontrolira privredu«.

75



Iz političkih i fiskalnih razloga, to novo holding-društvoprenijelo je svoje sjedište iz Budimpešte u ženevu. Taj holding nosi naslov: Union des Usines et des exvloitationsîo restieres de Nasic A. 5. a imao je u vrijeme Našičke afere

potpuno uplačenflčapital u iznosu nri-2flJ)finJlfl(lJaricarskihfranaka (ili oko 220,000.000 stabiliziranih dinara). U osnivanju ovog holdingaV pbred starih vlasnika Našičke učestvovale su još i Banque de Pariš et de PaysBas iz Bruggea, Banca Commerciale Italiana iz Milana i naša »domaća« firma Ig natz Deutsch und Sohn.

Jugoslavensko »nacionalna« akcionarsko društvo uzelo je naziv~NaŠička tvornica tanina i paro pila, d. d., a sjedištemu je bilo u Zagrebu. Odlična konjukturaT po slije prvogsvjetskog rata, ne samo na tržištu izrađenog drveta, nego

još više u pogledu lakog i brzog — bolje rečeno »vještog« — dobijanja koncesija za krčenje državnih jum a, učin ilisu, da se Našička počela naglo širiti i da se sa slavonskehrastovine koja je bila njen specijalitet, ubrzo orijentiralai na bosanske četinjare, kao i sva ostala drveta koja rastupo našim sumama.

Tako je Našička iz slavonskih Šuma, koje su opjevali Josip Kozarac u svojim pripovijetkama i Waldinger na svojimplatnima, prešla sa svojim gaterima u danas legendarnešume Kozare i na historijsku Petrovu goru, u kojoj je predskoro hiljadu godina tragično slomljen donkihotski otporPetra Svačića, tuđinskim uljezima na čelu s KolomanomArpadovićem. Vremenom se Našička prošir i la ipr ikl jučenjem šumskih poduzeća Krivoja i Bosna i otvorila je čitavnTz svo]Ih~ novih pogonaT" u Begovom-Hanu, Zavidovićima,

Podgracima, Karlovcu, Novoselec-Križu i Donjoj Lendavi,pa čak i u Sloveniji.

Do takvog, kod nas dotad neviđenog prosperiteta, Na- šička je mogla doći zahvaljujući ne toliko svojoj racionalizaciji i sposobnosti svojih upravljača koliko svojoj naročitojspretnosti. Ta spretnost se svodila na jedan naročiti sve

obuhvatni sistem korupcije, kojim je podčinila sebi i svojiminteresima čitav državni aparat, počam od sitnih skretniča

ra na malim zabačenim slavonskim ili bosanskim željezničkim postajama do načelnika ministarstava, ministara, sudacai narodnih poslanika, pa čak, kao što ćemo vidjeti, i samogakralja Aleksandra.

76



Treba naime znati/da je najveći dio prihoda NaŠička ostvarivala eksploatacijom državnih, šuma, a za dobijan jetakvih koncesija ona je imala »svoj sistem«. Našička ih je

dobijala veoma lako uz primjenu tog svog čuvenog »sistema«,dapače, i u rekordno kratkom vremenu, od svega dva dana. Taj ogromni trust, koji je oko godine 1925,..raspolagao

sa 373_činovnika. sa 4800 stalnih kvalificirarnlTradnika i oko80dtrdo 10.000 sezonskih šumskih radnika (već prema po-trebr)7"!^Spolagao Je i sa svojim vlastitim željezničkim postrojenjima i prugom od 582 kilometra. Na toj pruzi je sa-oBracalo četrdeseti tri lokomotive i dvijehiljade^ dvijestase-damdesetijedarTvagon. Poredloga, Našička je imala i čitavniz sVojiir^Tgtana^željezničkih radionica za popravke lokomotiva ^vagona, svoje kamenolome, Tivhrće, brusionice,_ svo

je remorkere sa ^velikim Brojem slepova na^ Dunavu, Savii Dravi, kao i mnoge druge nuzpogone.

Našička je bila veoma razvijeno kapitalističko poduzećes visokokvalificiranim i veoma sposobnim kadrovima kojisu vrlo brzo usvajali sve, osobito tehničke novitete u šum

skoj i drvnoj, industriji. Tako je ona npr. prva u našojzemlji, još prije Četrdesetak godina, pristupila skoro potpunoj automatizaciji rada u nekim svojim pilanama, imenitou Zavidovićima i Novoselec-Križu.

Prema podacima, koje je sama Našička objavila u svo jo j Spomenici prigodom tridesetgodišnjice društva, kao iprema jednom velikom članku koji je izišao u Polit ici 20.

juna 1935. preko stranice i po, Našička je nastala još god.1887*., kad su se udružili mađarski grof Karl Neuschloss iz

* Zvuči upravo simbolično i izgleda kao da je baš osnutaktog društva Josip Kozarac u svojoj maločas spomenutoj Slavon- skoj šumi popratio već iduće godine ovim riječima: »A tamo daljeopet udara sjekira o hrastovu žilu, rušeći za sat ono, što je dviiestotine godina raslo! _T tako se u istom času —- oydje Šmrt, afamo život rađa. Mene se nije nikad nijedno groblje tako kosnulo,k&o irakova šumska siečina s porušenim i osakaćenim stablima,pod kojima sain ja još pred mjesec aana hodao i lovio, od kiše

se zaklanjao i u društvu .pri veselu ognju čašicom se vina krijepio... A sada! Tv^je^ranie^JxuncL^klade, panjevi — sve jednopreko đFilgogaâS'tžmrcvareno tijelo! Stotine radnika lupa i udara tuda maljem i sjekirom, stotine kola i saonica protiskava seizmeđu granja i panjeva, tovareći glatko i ravno istesanu dužicu,da ju voze na Savu. Tebe duša zazebe, kad vidiš taj prazni, kaoprekonoć isječeni šumski prostor; kamo li se je onoliko hrašćedjelo.. . «

77



Pešte, Jacques Schmidt iz Strassbourga i talijanski grofLuigi Marccotti, i osnovafPdruštvo za eksploataciju ogrom-

"-"iriirômp^tek ša 'sto ljetn ihJ^sJLOvi^ oko malenog slavonskog gradića Našice, (god. 1961 — 4157 stanovnika)

koje su pripadale grofovima Pejačevićima. od kojih su neki bili i hrvatski banovi^

Ali, ta "tr i čovjeka, s tri kraja svijeta, imali su više dobre volje da rade i zarade, nego što su imali sposobnosti,da tu dobru volju pretvore u djelo. Ipak, njihovo se poduzeće počelo naglo razvijati tek od godine 1895., kad su imse pridružili krupni slavonski kapitalist Ignatz Deutsch i pe-štanska Domovinska banka. Dotadašnje ortačko poduzeće

pretvoreno je u dioničarsko društvo pod naslovom N a j što- sova tvornica tanina i varovila d. d., sa osnovnim kapitalomod 2,000.000 forinti. Sjedište društva bilo_ je _ n Budimpešti.Početak je bio dosta skroman: u Đurđenovcu kraj Našicapilana s jčetiri gatera i mala ekstrafcciia tanina, a u Nađsa-lonti — mala pilana.

S obzirom na ono u što će se Našička kasnije razviti, to je bio zaista sasvim skroman početak, ali je zato sirovinskabaza s kojom je poduzeće poslovalo bila više nego odlična.* To je bila, na svjetskom tržištu čuvena, cijenjena i skupoplaćena slavonska hrastovina, koja je predstavljala upravozlatni majdan. Sama Našička u svojoj već navedenoj Spo- menici govori o toj slavonskoj hrastovim, više pjesnički zanosno, nego poslovno, realno:

»Slavonija jest i ostaje zemlja hrastovine par excel-lence. Izvanredna svojstva slavonske hrastovine, finoćai mekoća strukture, ravni rast i impozantne dimenzije,visina i debljina stabala, dižu ovu vrstu hrastovine daleko iznad vrsta koje se nalaze u ostalim krajevima Evrope i na tuđim kontinentima. Slavonska hrastovinastoji među evropskim korisnim i luksuznim drvima naprvom mjestu, te se traži u svim kulturnim zemljama,dok hrastovine ostalog porijekla, s iznimkom moždaSpessart-hrastovine, ne raspolažu u cijelosti sa jednakimprednostima«.

Od stvarno »neznatnog proizvođača« — kako daljekaže sama Spomenica — Našička se vremenom razvila u»poduzeće svjetskog glasa, čiji raznovrsni produkti obu-hvataju gotovo sve vrste drveta koja se nalaze u Sred-

78



njoj Evropi i sve grane tehničkog i industrijskog iskorištavan ja. U ovo j enciklopedičkoj (sic. — Z.K.) vezi proizvodnje tvrdog i mekog drveta, stoji Našička kao jedin

stvena i nedostignuta u čitavoj Evropi. Ona zauzima,međutim, prvo mjesto i zbog količine proizvedenih produkata u pogledu načina proizvodnje, sistema i organizacije, koji daju smjer u trgovini drvetom.«

To nije bila samo narcisoidna samohvala,’ nego je to bilozaista poduzeće svjetskog glasa i jedno od najvećih svjetskih poduzeća u svojoj grani, koje je svojim sistemom iorganizacijom diktiralo ne samo cijene na tržištu nego i na

čin poslovanja. Po prijavljenim bilansama same Našičke, zarada društva između 1923. i 1931. bila je dosta skromna:29,000.000 dinara, ali se za to vrijeme skoro učetverostručila vrijednost njenih investicija; od 12,000.000 na 46,000.000

— a vrijednost šuma i rezervnih fondova od 36,000.000 dinara na 60,000.000.

Ali, sve je to bilo samo jedna strana medalje (lice), dok je druga strana (naličje) izgledala sasvim drugačije: U vri

jem e održavanja monstre-procesa protiv direktora Našičke u Osijeku, beogradski dnevnik Politika , da bi informiraosvoje čitaoce o kom se tu zapravo radi, donio je u svombroju od 29. juna 1935., već spomenuti članak Kako je postala i šta je danas Našička d. d. — u kojem se nalaze iovi redovi:

»Ali njen sistem i organizacija nisu, nažalost, bili

čuveni samo po tome što su davali pravac u trgovini iindustriji drvetom. Još davno, ona je — bar što se tičerada u našoj zemlji, naročito u pogledu dobijanja šuma(ali ne samo u tome) — dala našoj trgovini i industriji

jedan takav pravac, koj| je tu granu naše privrede većpoodavno^ odveo sa terena tzv. normalne poslovne de-

latnostiî poslovnog morala, na teren stoprocentnog

gangsterstva i rakefinga. U tom pogledu možda je samo

Regenštrajf* pretekao i nadmašio veštinu i bezobzir-

* Radi se o Frietzu Regenstreifu, vlasniku firme Eiler i Oiiljgb , bosanska šum&ka~industxiku -bečkom industrijalcu, jednom odnajbogatijih Bečlija koji je bio poznat kao krajnje beskrupulozaneksploatator ne samo bosanskih šuma, nego i naše radne snage. — Vidi Novosti, br. 144, str. 11, od 26. maja 1933.



I

A

f ia l ig o i pT O ffa rf. A

....

_ 3 & ma* aa O 0 1 * 0

__ IMpiN » J H l

FMte*f* A*

*J %

f&njucmon

»Našička d. d.« ubra- jala se među najbez obzimije eksploatato- re radničke klase u kraljevskoj Jugosla- viji . Ova priznanica izdana na ime Sonen wischen Marka, bila je objavljena u »Po- litici« 29. juna 1935. Iz nje se vidi da je taj Sonenwischen za 36 radnih sati primio 28,80 din, odnosno nakon odbitka 25,96 din. To znači da je »Na-

šička d. d.« ljude te kategorije, recimo najniže, plaćajući ih 80 para na sat, odnosno za osamsatni radni dan 6,40 din, pla- ćala mjesečno (za 26 dana) 208 (dvije stotine i osam) dinara .

nost Našičkinih upravljača (zbog čega su se međusobnotako i mrzeli). Njena moć i njeni uspesi, počivali su na

tim naročitim metodama, bar u istoj tolikoj meri, ko

liko i na trgovačkoj i industrijskoj organizaciji, iako suone bile zbilja gotovo savršene. Zbog tih metoda ona je

ulivala oko sebe strah i »poštovanje', bar u istoj tolikoj meri, koliko i zbog svoje moći u kapitalu i trgo

vačkoj sposobnosti u industrijskoj organizaciji. Ti metodi su i ranije bili poznati i priznati i osobito cenjeniu krugovima naše drvarske industrije, u kojima se o

tome uvek moralo voditi računa, jer su oni već odavno

postali jedno od glavnih sredstava konkurencije, barna polju dobivanja šuma za seču (naročito ako su tešume državna svojima)«.

Dakako, da je uz eksploataciju^ prirodnih bogatstava naših šuma, paralelno išla i eksploatacija naše radne snage.O tome u tom istom Politikinom članku nalazimo slijedeće:

80



»Ovo poduzeće je uvek bilo poznato i po tome, što je stajalo na čelu svih napada na nadnice naših pilan-skih i šumskih radnika. Iako ono voli da paradira sa

stanovima i domovima, koje je podiglo u Đurđenovcu,za jedan deo svojih radnika, ipak se u njenim poduzećima (naročito u Bosni), susrećemo sa najnižim nadnicama. I njeni ,konzumi' također su poznati (opet naročito u Bosni). U njenim pilanama jedan znatan dioradnika radio je i radi sa nadnicom koja ide ispod1 din na sat, tako da dnevna zarada nekih radnika (naročito žena i dece) ne dostiže ni punih sedam dinara

dnevno, a ukupna mesečna, često ostaje ispod 200 dinara. Ali zato su plaće raznih i mnogobrojnih generalnih i običnih direktora i prokurista, zaista gospodske.Po proceni poznavalaca ovog poduzeća, oko 30 tih višihčinovnika primalo je godišnje više na ime redovnihplaća i tantijema, nego 3000 šumskih i pilanskih radnika.«

(A to je bio odnos 1 : 100).

U čemu se sastojala tzv. Našička afera?

Ma kako to čudno zvučalo, to je pitanje, na koje je danas, cca trećinu stoljeća iza glavne rasprave, jako teškoodgovoriti. Ako čovjek zađe malo dublje u čitavu tu problematiku, doći će do zaključka da vanjske forme pri tome

uopće nisu bile važne, a suština samog pitanja da je bilaveoma zamućena i zakamuflirana.

Prvo je proces spreman tri godine s ogromnim talamba-sima, s galamom u plaćenoj štampi i na javnim vladinimzborovima, da će »vlada zgrabiti aždaju korupcije za vrati da će tu ogavnu zmijurinu hrabro dotući«. A onda kad jeotpočeo sam proces i kad su novinari »nabrusili svoja pera«,

javnost je odjednom ostala preneražena činjenicom, da nije

mogla saznati čak ni tekst same optužnice.Beogradski dnevnik Politika npr. koji je pored svog ta

mošnjeg redovnog dopisnika poslao u Osijek još dva posebna izvjestitelja, s prvog dana suđenja je donio izvještaj odtri i po stranice sitnog naguranog teksta (br. 9687, od 10. V

1935), a sutradan, kad je trebalo produžiti čitanje samog




teksta optužnice (koje je trajalo tri puna dana), taj tekst je bio zaplijenjen i Politika je (na str. 3) mogla donijeti

samo jednu rečenicu: »Jučer je pred Okružnim sudom uOseku nastavljen pretres dr Grginu i drugovima«. Taj istitekst, samo uz dodatak slova » I« — ( » I jučer j e . . . « ) —Politika je ponovila 12, kao i 14., 15. i 16. istog mjeseca, alisad sa još manjim i još neupadljivijim naslovom: Suđenje u Oseku. (Vidi str. 83.) Taj isti tekst, čak i isti slog, demonstrativno se ponavljao i 17., 18. i 19., a onda je iznenada, s desetogdana suđenja, Politika donijela izvještaj preko čitave stranice,ali kao što se to vidi iz priloženog faksimila, s podnaslovom

koji je bio zaplijenjen i kao takav isfrezan (sastrugan, odbru-

šen) sa već gotovog stereotipskog valjka. To se Pol i t ic i isvim ostalim listovima događalo i kasnije. Kad god se na

sudu raspravljala neka »škakljivija tema«, vlasti su jednostavno zabranjivale da se objavljuje izvještaj s toga dana

procesa. U jednom letku iz onog vremena koji je izišao ilegalno, ćirilicom, pod naslovom Vlada i Našička afera bezoznaka tiskare, a od kojeg se mikrofilm čuva u Institutu za historiju države i prava Pravnog fakulteta u Zagrebu (podbr. 181) stoji doslovno:

»Zatim 16. juna Presbiro naređuje redakcijama svih

listova, preko Državnog tužiošTva, da se o Našičkoj aferi ne sme ni reči napisati.«

U tom pogledu to je svakako bio jedinstveni proces uanalima i starog jugoslavenskog pravosuđa: Vlada goni korupciju, »brani« narod od ogromnih štetočina i lopova, anarod nije mogao ni saznati u čemu su bili ti lopovluci.

Ako, pak, čovjek ustraje u svojim naporima, on će seubrzo, čitajući originalne spise (od kojih samo stenogram

►Kako je za suđenje u Našičkoj aferi u javnosti vladao veoma veliki interes, tadašnje novine su se ponadale, da će tu naći veoma mnogo materijala, i poslale su mnoge posebne izvjestitelje u

Osijek. Beogradska »Politika« je pored svog stalnog osječkog izvjestitelja poslala još dva izvanredna izvjestioca i s prvog dana suđe- nja objavila je tri i po pune stranice (10. maja), a sutradan kad je trebala produžiti tako opširno izvještavanje, došla je zabrana do se o tome piše i »Politika« (a tako isto i drugi listovi) je mogla

donositi samo ovakve kratke bilješčice od jedne rečenice.

82



./PBr ' V

& &4'-rr.*•* *

§<0

V***%—rv;t"%

•0.P l .ikr4,.,« *>*■

g Jtu

6 *



50H•3O.►*

U

l

m§

s’ J

r * g f *

j ! * s £

4 * 1i s ?

§ * X : 5

g 5 A

i * la f S J I ! 1 | |

* 3 2 *8.5 w s*

I * >. V

8|j

ir JS

9* H

I ! I l a l t g r l i l i

s*r*>Oc

k i h s» I I s

03

Pili <43«o€11 S . l l

o

oNJ£ 3oj jg»o S

, Q O j,;O '+-* V. M>c<» 6 , S

£,.*> -2 iNJ *3

03 03>0 go cfc ,

so

'S C Š*X/Js 5<*a § * .

•a *0£ QO ' K .s ~o

o

®H!§i _W)-^T

l i l i gO •*>

<3OiiŽ vS

- | au03

o>

a

s

>to

*3•03 «Mfic ^ §

« S ' -

i l i

§ ■«

l i f t i l S § S <o •*» *o

^ Q .J l ^ 2^ k **• c S

Q) S rr‘ti «o t-c L ° ^ a >

OK

m<T> S0\ *«* rs

•su::Q viS ' v * 4 3*-■»-* 03

lir'* ■«'» >*N x o f l

■g § ;

Y>

a

$3 55v- v.

«o -C

S f £V > 5

5 « 3**** s:i « ! K

* r y 9

s* 03

•2S N >

§ 8 - 2 .• h ^ i T +>» co>^ 'N O

a o)g o S

r to

o) »2

aO g * f i>-Nia s

0) tS£•♦S 0)

3 ^

mm 2 « ^^ o

o

q l§|gC.J2« S , 3

a o ° c «

03 a c i .

« g S 8 f i 8 « . S

i s M s|f i I iSoA j 1■Ž k fi a o t?

a ^

03

03

U.•C3

NJ

o

<oa . S £ > G«

c ^ o03'^303

a•a

«3 *L>

I^ J hŠ s §r*03

>10 0) w * V,3 g | .i«-i •**>» .2:

-t>a(AaK

vi03OoV .Ci,03«o

Q*Q

03■»>•rj«JQ4«!a

<0co

03Ais

fc ,

0)NJ<5NJ

03

at«a s O Q^ s a P * S2 iS J*. •*- 03 Q

£ 3 c>o*Qo o *a03



Haififona.!inor h nwn?f,ri* "'T jkh-noTa. ;ia fm rida mo mothbc h cohh-

ja.iny. Te m -m iv tip o c tv i th itx ne.ua s6or Koinx Tpaam HamionajiHy h connjajmy :5amTHry | obom upouecv.

ffpipjapll -» t * n *■* * *|*S**FOidr l .1 i 4- Jk i i •

i n , t > •g’**■v.'Jt

? "V -&|. i /^ i i i i { * x Lipanaica. xxa dmikyJ6

i m I;3 11 a U Wfc Sig ♦ •"H1 . V , I „ I < 1 . :V i

j jp Sli >p I ie 'i * j i •|;f 8 | II 5 tWKOM Ha

i IteJIl||g | / 1 i §;'t-H.UBaH y3 , JS i ), AC ' ( I H #1 .% pr~Tfi j j 3CT'o*a,-J6 ■Vi. iI l> * M >|r.v *, . \-TI *Trv Vr3 VMHTapHerJv Cvi4li«i a ii1 i ? * SS» :::V• f T i p- ? w vrć*ai-Kj i!. 18 11 A; .i v.fc! V

■ V i 111c 0 1 f§■;T* u r H oaue o-r» 11 V i . |

M SSfe p

C’l ■<i i j*/ -"* ’iX3L jl (j1«>* v•l'N*’ ’ .t si ir \ -'MlI ii

rOBOPHHK aaTHM H3H0CH OR 108

Iako je vlada pokrenula Našički proces, da bi, kako je tvrdila, .»uništila aidaju korupcije«, i pak je svim mogućim sredstvima one rncrgucavala da javnost sazna što se na tom procesu zapravo do- gađa — kad god joj to nije išlo u prilog. Tako je u »Politici« od 3. oktobra 1935. na osmoj stranici udaranjem čekića po olovnom valjku sa slovima, uništen ovaj dio teksta, iz govora njenog naj- glasnijeg eksponenta na tom procesu — dra Miška Radoševića.

85



rasprave iznosi 11.900 stranica kucanih na stroju bez pro

reda), novinske izvještaje i onih najmanje dvadesetak knji

ga koje su objavljene o toj aferi,* ne samo umoriti i zaplesti, nego će ga i ne jednom zaboliti glava. To nije ni čudo,

jer je na tom predmetu radilo najmanje stotinu pravnika,i to onih najprominentnijih, od kojih je prva polovina tvrdila, da je ono što se nalazi pred nama c r n o , a ona drugapolovina da je b i j e 1 o. /

Sve ono što se odigravalo s tim procesom, kao da se

odigravalo u znaku niže navedenog Saopćenja o istrazi u Osijeku, kojeg je 9. V I I I 1934. ob javio tadašnji osječki dnev

nik Hrvatski list (br. 4761) na Čelu prve strane, masnim

slovima. To Saopćenje u cjelosti glasi:

»Beograd, 8. kolovoza: S nadležne strane dobili smoova obavještenja: Istražne vlasti u Osijeku povele suprije stanovitog vremena istragu protiv predstavnikapojedinih poduzeća i nekih drugih osoba zbog zloupotreba, iz kojih proističe i stanovita šteta za državnu blagajnu. Ove zloupotrebe okrivljeni su u pojedinim slučajevima vršili i uz pomoć pojedinih državnih službenika. Na zahtjev nadležnih istražnih vlasti izvršena sustanovita preslušavanja, premetačine i donesena su rješenja i o nekim istražnim pritvorima u Osijeku i drugim mjestima. Istraga se nastavlja po redovnom postupku i kad se bez štete po istragu budu mogla dati i drugadetaljna obavještenja, ona će biti dana. — Sve dotlevijesti koje se o ovoj istrazi pronose, često i sa naročitim planom i tendenciozno preuveličavaju, treba pri

miti s potrebnom rezervom. Državne vlasti i sudovi uči

* Ivo Politeo: Odbrana jednog optuženika; Nikola Tolnauer:Branilački govor branioca Aleksandra Sohra; Vojislav Vujanac:Pred sudom i zakonom; Joza Poduje: Slučaj dra Stjepana Mli narića , Krivac ili žrtva materijalnih interesa Beogradske zadruge?; Gjuričić-Biorac: Odbrana jednog službenika; Slavko Dukanac:Pred sudom i zakonom; Raiko Đermanović: Odbrana Alfreda Spi za; Hugo Werk i Ljudevit Zimpermann: Govori i konačni prijedlo-

zi; Milivoj Popović: Našička afera pred sudom; Miško Radošević:Stoglava aždaja korupcije; dr ž. P. (tj. dr Nikola Nikić): Iza kulisa našičke afere, I dio: Da li krivci ili žrtve?; (Anonim): Našič- ka afera. Gdje je korupcija? — O toj aferi je napisan i jedan roman — Ante Pemić: Šuma govori. — Sve te knjige su štampaneneposredno iza izricanja osude, dakle god. 1935. i 1936.



nit će sve, da pravda bude zadovoljena, državna kasanadoknađena i da zaslužena kazna ne mimoiđe nikoga.Zasada se može reći samo to, da vijesti koje se pronosekod nas i kroz stranu štampu, ne odgovaraju u svemu

istini, kako u pogledu visine štete, tako i u pogledu po jedin ih ličnosti, koje se s ovom istragom dovode u vezu.«

Kao što je u toj prvoj javnoj službenoj vijesti sve ne jasno, zamagljeno i neodređeno, zakukuljeno i zamumulje-no, kao što. je ta čitava vijest samo niz golih fraza, kojepredstavljaju puko sipanje pijeska u oči javnosti, bez ika

kvih imena, a još manje suma i određenih inkriminacija,

tako je to ostalo do kraja procesa. To Saopćenje kao da jedalo ton i karakter čitavom tom fantastičnom spektaklu,

za kojeg se tvrdilo da je po svojim razmjerima još krupnijaafera nego što je to bila općenito smatrana najveća afera

Zgrada tadašnjeg osječkog Sudbenog stola (danas Okružnog suda) u kojoj je godine 1935. održavan Našički proces. Snimak iz god. 1960. Kroz protekla tri decenija vanjski izgled te zgrade nije nimalo

izmijenjen.



stoljeća, skoro istovremena afera francuskog hohštapleranajvišeg ranga Aleksandra Staviskyja, za koga je MiroslavKrleža u jednom svom tadašnjem eseju posvećenom njemu,

napisao slijedeće:

»Štampa u čitavom Slučaju Stavisky nije iznijela ni jedne, pa ni najneznatnije sitnice o zakulisnom stanjufakata u toj drami. Oborivši se svom svojom žestinomna mrtvog pustolova, ona je samo nagomilavala senzacionalni, dekorativni materijal toga skandala, ona jereporterski opisivala pojedine scene toga filma, u uzvišenoj svojoj ulozi, kao da unosi svijetlost u ovaj mračnikriminalni roman ...«

Ali, dok je Staviskyjeva afera uzdrmala Francusku do temelja, srušivši dvije vlade (Chautempsovu i Daladierovu) iodjeknula čitavim svijetom kao jedan od najsenzacionalni

jih i najspektakularnijih događaja, Našička afera se trebalaodvijati onako kako si je to zamislio da će moći dirigirati ministar pravde Dr Dragutin Kojić, svakako ne po svojoj vlastitoj inicijativi, nego po još višim instrukcijama, po instrukcijama samog kralja Aleksandra.

To, dakako, nije išlo onako lagano, kao što se zamišljaloi baš TO je bilo ono što je čitavom tom monstruoznom procesu dalo pravu obojenost.

One stotine i stotine kilograma ispisanog papira, onomore navedenih paragrafa, citata iz pravne domaće i strane literature, latinskih, grčkih, francuskih, njemačkih, tali janskih itd. sentenca, kao i sva ona akrobacija logike upo-trebljena na tom procesu i s jedne i s druge strane, pred

stavlja svakako najgušću šikaru, koja je ikada isprepletenau pravosudnoj praksi stare Jugoslavije. Ako se čovjek nekako i probije kroz tu šikaru i pomisli da će rješenje naćiu samoj osudi, koju je izrekao sud nakon tačno šest mjeseci zasjedanja (sa 129 radnih dana), 18. studenog 1935.,ubrzo će ga ponovno zaboljeti glava, kad pokuša da se probije kroz nove desetine kilograma papira koje predstavljaju

revizije i prizivi osuđenika. A kad dođe, na kraju, do osude

zagrebačkog Stola sedmorice, kao najvišeg, vrhovnog suda,od 4. V I I I 1936., gd je je opet sve skupa izvrnuto na glavu,razvodnjeno i skoro svi optuženi praktično oslobođeni optužbe, onda će tek doći do neopozivog zaključka, da se čitav

88



jedan društveni poredak u to zapetljao kao pile u kučine,u protivurječnosti između svojih vlastitih proklamiranih normi i svoje stvarne prakse; prema tome, da je želja, da sečitav taj proces intelektualno svari, u stvari čista intelektualna donkihoterija.

Uzmimo npr. pitanje samo tzv. »lažnog«, odnosno »prikrivenog« knjiženja, na kojem počiva ogroman dio optužnice i o kome se na samom procesu diskutiralo nekolikodana. Sudski stručnjaci su tvrdili da je takav način knjiženja kažnjiv, a optuženi generalni direktor Našičke Alek-sander Sohr, dokazivao je s naučnim djelima iz strane literature, ha. nije. Mora se priznati, da je to njegovo dokazivanje bilo i veoma stručno i veoma uvjerljivo. Sud je staona stanovište sudskih vještaka, da je kažnjivo i sve koji

^su to radili je kaznio, a onda su tri sveučilišna profesora

i

Ekonomskokomercijalne visoke škole u Zagrebu (OtonBošnjak, dr David Karlović i dr Zlatan Ružić) na čelu sasvojim rektorom, kao četvrtim (dr Milanom Ivšićem), napoziv Trgovačkoindustrijske komore, u službenoj izjavi pismeno izjavili, da se za »tajno knjigovodstvo, putem fiktivnih računa«, u konkretnom slučaju »ne bi moglo reći, danije dopustivo«. To stanovište zauzima i definitivna presuda Stola sedmorice u. Zagrebu, koja izričito kaže:

»Ovdje se ne radi o lažnom knjiženju, nego samo oprikrivenom knjiženju ili tzv. tajnom knjigovodstvu«,koje »nije nedopušteno... Ovakav način tajnog knjigovodstva ne protivi se načelima urednog knjigovodstva;

on je osnovan na trgovačkom običaju i stoga je dopustiv . . . N jihov umišljaj uopće nije b io upravljen napravljenje lažnih trgovačkih knjiga, već samo na prikrivanje diskretnih izdataka« ... itd.

Ta famozna Našička afera, bila je u stvari prvi i jediniveći proces protiv korupcije u bivšoj Jugoslaviji, a sumaza koju je bila oštećena država samo na prikrati društvenog i službeničkog poreza, prema~onginalnoj prijavi Smshe

financijske direkcije u Zagrebu (koja se nalazi u mojem arhivu o tom predmetu), koju je podnio Financijskom sudu p ri Savskoj financijskoj d irekciji viši finandialnLsavjgtnikMihailo Mirić, dana 27. veljače 1936., dakle nakon završetka samog procesa, zastupnik Državnog erara, dakle državneblagajne, utuživao je sumu od 230,682.351 (d v jesto trideset

89



milijuna, šesto osamdeset i dvije hiljade, tristo pedeset i jedan) dinar. Stvarna, efektivna šteta po državnu kasu morala je biti još veća, ali se to nije moglo dokazati zbog pomanjkanja potrebne dokumentacije.

Iz tb optužnice, koja predstavlja čitavu ekonomsku raspravu, a koja iznosi dvadeset i šest gusto kucanih stranicateksta, bez proreda, na duljem papiru, tadašnjeg takozvanog kancelarijskog formata (21x23 cm), koja bi, kad bi sepreštampala u ovu knjigu, ovim istim slovima, iznijela četrdesetak stranica, vidi se da je do pokretanja tog postupka došlo ovako:

»Temeljem dostave protiv Našičke tvornice tanina i paropila đ. đ. u Zagrebu,,radi utaje društvenog i službeničkog poreza, koja je đosfava zaprimljena kod sav ske financijske direkcije u Zagrebu dana 20. decembra1933. god. br. 4051, Pov(jerljivo), odredila je ista ta D i- rekcija rješenjem od 21. decembra 1933. god. pod označenim brojem zametnuće krivičnog postupka protiv navedenoga poduzeća i istodobno pregled poslovnih knjiga za god. 1931/32. te za ranije godine unutar roka

zastare.«

Na samom pretresu je jedan od zastupnika optužbe —Dr Miško Radošević — svakako pretjerano, demagoški, govorio ovako:

»Ako uzmemo samo približno, da je svako od tihoptuženih poduzeća ( Našička, Guttmann. Slaveks i Pod- ravina) kroz zadnjih deset godina posjeklo barem po

2,500.000 (dva i po milijuna) kubika drveta, onda dolazimo do računa, da je svaki od tih optuženih mogaoda zaradi čistog profita, oko dvije i po milijarde dinara. To znači, da su samo ova četiri tuđinska, i to većinom mađarska društva, za vrijeme od oslobođenja dodanas, izvezla iz naše zemlje čistu dobit od deset mili

jardi dinara. Nu, računajmo da su samo polovinu odtoga oni kroz ovih deset do petnaest godina, izvukli

fcove zemlje; to iznosi najmanje pet miliiardi suhogzla!** Francusku je izgubljeni" ra t' 0 (0871. koštao “petmilijardi franaka. Jugoslaviju je ova agrarna i parlamentarna kriminalna afera koštala najmanje pet mili

jardi. Te milijarde spremiše u svoje džepove ovi optu

90



ženi mađarski patrioti. Znači, Jugoslavija plaća Mađarskoj ratnu štetu. Sve su te milijarde izvezene iz zemljei to većinom u Mađarsku. Od tih deset milijardi, a to

se može tačno izračunati, od tih pet milijardi jugo

slavenskog narodnog bogatstva, sadržanog u slavonskimšumama, nije ostalo u zemlji ni dinara. To nam nedvoj

beno dokazaše vještaci na ovom procesu, čitav narodhoda go i bos, a njegove se milijarde izdimile.«

Međutim, uvjerljivost tih riječi, tih argumenata, na ko jima je počivala optužba, veoma su oslabljene, kad se saznada ih je izgovorio Miško Radošević, svakako jedan od

najbesprincipijelnijih, najpotkupljivijih i najegoističkijihpolitičkih kameleona biv. Jugoslavije, koji se od krajnjeg

ljevičara iz god. 1919. preobratio u na j reakcionar ni jeg i naj-zaglupljenijeg zastupnika Aleksandrove diktature i rasista.

Ali, on je na tom procesu — uz drž. odvjetnika dra Benja-mina Maurovića — dominirao i davao mu društveno propa

gandnu vrijednost u smislu potreba režima. Glavni optuženiza većinu inkriminiranih djela priznavali da su ih počinili,

ali su se branili da u tom ne vide ništa inkriminantno, j e rda su to sve b ili u o b i č a j e n i , dakle skoro n o r m a 1n i,l e g a l i z i r a n i postupci tadašnje trgovačko-industrijske

prakse. A baš taj Miško Radošević i razna bulvarska piska

rala dizala su galamu da su baš optuženi oni koji su nosioci korupcije, dok su oni ustvari bili sekundarni. Bio jeto proces koji je bio potreban režimu da pokuša vratiti po

vjerenje masa u vlast, u samog sebe.

To je bio tenor te optužbe, samo što su se režiseri tog

procesa grdno prevarili, jer nisu računali da će naići naonako snažnu, veoma dobro organiziranu i zaista neustrašivu obranu, ne toliko samih optuženih, koliko tadašnjih

najboljih i najsposobnijih jugoslavenskih advokata, na čelusa drom Dušanom Popovićem i drom Ivom Politeom. Ti

režiseri su se još više, prevarili u pogledu ličnosti dra NikoleNikića, bivšeg poslanika HSS, koji je bio ne samo jedna odnajodioznijih »prodanih mješina« hrvatskog političkog života,

negp — van svake diskusije — i najizrazitiji korupcionašmeđu Hrvatima, korupcionaš ogromnog formata, kao što će

se to još vidjeti.

91



Ali dr Nikola Nikić je bio, uz to, i veoma inteligentan,spreman pravnik i čovjek s neobično jakim i razgranatimvezama, koji je, kad je vidio što se radi, riknuo kao ranjenilav i upeo sve snage da se iskoprca. Koprcajući se, on je povukao za sobom najizrazitije predstavnike režima, u prvomredu samog ministra pravde dr Dragutina Kojića koji je nakoncu konca, u čitavoj toj aferi prošao najgore jer ga jeona stajala daljnje političke karijere.

Nikić se branio vrlo vješto i ubrzo se nametnuo čitavomprocesu kao najinteresantnija figura, kao protagonist neketragedije. Zauzevši stav što bi se mogao po prilici svestina formulu: »Ako sam ja lopov i ako ja tu sjedim, — tu na

ovoj optuženičkoj klupi na kojoj je sjedio i poznati slavonski hajduk i drumski razbojnik Jovo Stanisavljević Čaruga — dobro, u redu, ali onda neka tu pored mene sjedne i ministar pravde dr Kojić, koji je ne samo isto toliki lopov kao što sam ja, nego i daleko veći.« Zauzevši takav stav,Nikić je zaista dobar dio javnosti predobio na svoju stranu,i ona se počela interesirati više za one k o j i m a s e nes u d i , nego za one kojima se sudi.

Izbijajući politički kapital iz tog procesa, kao i svi drugiljudi režima, narodni poslanik prota Dušan Subotić, ranijiopozicionar, koji se stavio u službu diktatorskom režimu,kazao je na zboru u Bosansfkoj Gradiški »da je vlada g. Jef-tića usred prestonice Beograda, na najživljem mestu, stavila lisice na ruke jednom dugogodišnjem ministru«. Dr Nikić, na koga se to odnosilo, odgovorio mu je u samoj sudnici (4. sept.):

»Kad je dr Kojić mislio da treba da angažuje i jednog bivšeg opozicionara, da me čak i on napadne na jav nom zboru, kao onoga koji tobože ima veze sa našič-

kim škandalom, onda je za to trebao da izabere po-desniju i prikladniju ličnost, a ne protu g. Dušana Su-botica koji ima više veze sa Našičkom nego ja, kako je to vid ljivo iz istražnog spisa u poglavlju opće korupcije, fascikula XXV. Tamo se vidi da je pravoslavni

prota Dušan Subotić, bez mnogo griže savjesti grickaopovjerljivi fond jevrejskog društva Našička d. d.«

#

Advokat Vojislav Vujanac je npr. u svom završnom govoru, sasvim otvoreno rekao: »Ovde pred sudom nalaze se

92



Dr NIKOLA NIKIĆ — advokat i biv- ši ministar, najspektakularnija lič- nost NaŠičkog procesa; Čovjek kov je od svih Hrvata koji su se prodali beogradskoj radikaliji, najviše »uši

ćario«.

sporedni akteri«, a sam državnitužilac, pritisnut uza zid, izjavio

je jednom: »Ja se neću upuštatiu pitanje ove jake veze, jer se neradi sada u pitanju krivice dru

gih lica, osim onih koja su naoptuženičkoj klupi.« Slično je otoj »jakoj vezi«, govorio i sampredsjednik suda 29. V 1935., apo svemu sudeći u osobi te »jakeveze« svi su aludirali na samogkralja Aleksandra.

Vujancu je uspjelo, štoviše, dau svoj završni govor — što novine, dakako, nisu smjele donijeti — uplete i onoga kojise uvijek kao neka supersiva eminencija pojavljivao udebelo zakamufliranoj pozadini svih krupnih špekulacija,afera i merifetluka u staroj Jugoslaviji — samog kralja Aleksandra: »Sam g rof Drašković, koji je tada bio na putu zaMonte Karlo, išao je zbog toga do najvišeg mjesta.« Vujanac

je isto tako rekao, da je, kad se radilo o šumskom agraru,»došla jedna grupa aristokrata u Beograd, među njima Vu-

četić, Pejačević, barun Adamović, Kukuljević i drugi i dasu tražili čak i audijenciju u dvoru.«

Optuženi i njihovi advokati, nisu se, dakako, na samojraspravi a ni u spisima, mogli pozivati na ishod te audijencije kod kralja Aleksandra, ali su stalno operirali s prije-stolnom besjedom iz god. 1931., koja im je išla u prilog, ukojoj je bila snažno naglašena nepovredivost privatne

svojine.

štoviše, zna se da su optuženi i njihovi branioci, ne toliko oni koji su nastupili u tom procesu kao advokati, negodaleko više oni čija imena nisu izašla na javnost, a koji sukao političke ličnosti bile i te kako zainteresirane u tojaferi, ili su to činile kao mandatori optuženih za određeni

93



honorar; zna se da su takve ličnosti nastojale da sklonekralja da obustavi dalje pripreme za proces, ali da se ovajzainatio insistirajući na tome da se stvar ima tjerati do

kraja. Aleksandar je totalno smetnuo s uma da je on zapravo prvi i najveći korupcionaš u svojoj kraljevini, da jeon ono što Talijani nazivaju capo di banda (poglavica, šefbande) — i uživivši se u ulogu svOje kraljevske funkcije,Aleksandar je odbijao bilo kakve argumente i nije bio pristupačan nikakvom koncilijantnom razgovoru o toj stvari.A kao što će se kasnije vidjeti, on je u toj čitavoj aferi bioi naj neposredni je materijalno zainteresiran.

Kad su optuženi i njihovi zaštitnici uvidjeli da je s kraljem Aleksandrom o toj stvari nemoguće razgovarati, angažirali su francuskog advokata, državnika i sveučilišnog profesora međunarodnog prava Pierre Cota (rođ. 1895), da onpokuša razgovarati s kraljem Aleksandrom, dokazujući muda nikako ne može biti u interesu ni njega lično, ni njegovogapsolutističkog režima da se tako krupne i tako dalekosežne stvari raspravljaju javno, pred čitavim svijetom. Cot mu

je imao objasniti da će pri raspravljanju pojedin ih fakata

izbiti na javnost mnoge stvari što će kompromitirati njegovrežim i ljude oko njega, a u krajnjoj konsekvenci i njegasamog. '

Pierre Cot je to trebao učiniti prigodom kraljevog posjetaFrancuskoj u mjesecu listopadu 1934., dakle u vrijeme kadse čitav taj golemi usov još i mogao zaustaviti i kanalizirati u željenom pravcu, iako je već bio izbio na javnost službenim saopćenjem od 8. V I I I 1934., koje sam naveo na str 86.

Međutim, kako je kralj Aleksandar bio ubijen čim je stupiona francusko tlo — 9. X 1934. — bila je izgubljena i ta mogućnost. Usov je krenuo dalje, jer tadašnji vlastodršci načelu s knezom Pavlom Karađorđevićem, te predsjednicimavlada Nikolom Uzunovićem i Boškom Jeftićem bili su toliko

opijeni vlašću da se nisu mogli nje ni momenta osloboditii tako sagledati u perspektivi kuda ih sve to skupa vodi.Osjećajući se iza svojih bajuneta i policajaca i previše sigur

nima, oni su se čak i toliko zaboravili, da su dali uhapsiti idr Nikolu Nikića, biv. ministra pravde, koji je braneći sežestoko, zajedno sa svima drugima optuženima, razotkriodaleko više nego što su to oni koji su ga gonili preko tadaš

njeg ministra pravde dra Dragutina Kojića, mogli i zamisliti.

94



I tako se — po principu bumeranga — čitava ta stvar višerazbila o glave tužitelja, nego li samih optuženih.

Javnost je čitav, taj proces počela osjećati kao još većunepravdu nego što su bili sami korupcionaški marifetluci,

što su ih izvršili optuženi. Došlo je do onog, što je sto i višegodina prije tog procesa veliki francuski filozof i književnikVolta ire ' (1694— 1778) formulirao ovako:

»Takav način suđenja, ma bilo i nepravičnoj stvari,uvijek zadržava na sebi sumnju da je ona pravična.«

Naime, u konkretnom slučaju NaŠičke afere, javnost jeveoma dobro znala i osjećala da se tu nije radilo ni o ne

kim moralnim principima, ni o zaštiti državnih interesa,nego prosto naprosto o progonu ljudi koje goni jedna klikakoja je to sada u mogućnosti, i to iz nekih svojih vlastitihinteresa koji su se sasvim jasno nazirali. To je, logično moralo skrenuti simpatije javnosti na stranu progonjenih, a onii njihovi advokati su to znali veoma dobro iskoristiti. Kad je 1. lipnja 1935. predsjednik suda objavio da se odbijajuprijedlozi branilaca glavnih optuženih da se njihovi branje

nici puste na slobodu, Politikin dopisnik je taj moment opisao ovako: »U publici, na galeriji, nastalo je preneraženje.Mnoge nade razbile su predsednikove reči. Lica optuženihsu prebledela, njihovih branilaca takođe.«

Trideset i osmog dana suđenja, nastojeći da pod svakucijenu izvuče svoje branjenike (čučku i baruna ViktoraGuttmanna) iz istražnog zatvora, upinjući i posljednje snage,stari advokatski rutiner dr Hugo Werk se toliko iscrpio,

da se nakon jednog i po sata govorenja zagrcao u suzamai iznemogao nedovršivši svoj govor — sjeo.

Izražavajući to javno mišljenje, beogradski advokat drVojislav Vujanac završavajući svoj obrambeni govor rekao je:

»Ako je cilj pravosuđa da vraća veru i moral i pravdu, da spreči budući nemoral i da zastraši, da se osi

gura osećanje pravde i pravičnosti, onda se to ne možepostići sa malim činovnicima, zbog jedne, dve ili trihiljade dinara, jer to ne vraća moral, to ne zadovoljavaželju naroda za kažnjavanjem njegovih neprijatelja.

Da se to postigne treba udariti po glavi, po velikimi na pravo mesto. U duši jugoslavenskog naroda, ja

95



verujem, da se nakupilo dosta gneva protiv onih kojisu ga pljačkali, a taj gnev ne treba iskaliti — na mravima. Jedan jači udarac i na pravo mesto očekuje ovajnaš namučeni, poniženi, opljačkani i iskrvavljeni jugo

slavenski narod. Jugoslavija je pljačkana i opljačkana. K o ju je

opljačkao? Da li ovih sedamdeset malih činovnika sa120.000 koliko su tobože nezakonito dobili?

Gospodo, ja ne videh pred sudovima ni one kojiizvoznicama i uvoznicama zagrabiše teške milione naštetu naše narodne privrede!

Ja ne videh ni bankare koji prisvojiše mukotrpnu

ušteđevinu malih radiša i štediša. Ja ne videh ni one koji u ime ratne otštete, za pro

past mu date papire otkupiše uz bescenje od naroda,a prodavahu ih skupo.

Ja ne videh liferante što sipahu pesak u fc>rašno, paim se pesak pretvori u suho zlato.

Jesu li pred sudom oni što liferovahu opanke i cokule od hartije, te nam seljak bosom nogom iđaše po

ledu i snegu? Jesu li pred sudom šverceri, koje oslobodiše krivnje?A gde su sekvestraši?Gde su oni što u politici i znoju za narodno dobro

zaradiše toliko, da su im bašte od suhoga kedra štoneguje po 12 momaka; što im žene krase krzna štokraljice nemaju; što im dvori do neba se dižu?

Gde su oni što izriše krvlju potopljeno tlo Jugosla

vije, da se domognu narodnog blaga: bakra, olova izlata?Gde su oni što krezovske gozbe rade i pir piru ju

u razvratu i besu, dok jedan deo naroda hleba nema iide u ritama?

Zar mislite da bih ja za puna dva sata stigao dasve to izredam?

Neću! To bi bio naš veliki sram!

Pogledajte one palate i oblakodere u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani, i drugde!

Pogledajte ona brda ko cvećem posuta, načičkanazamkovima, gde su se nekad krvavi bojevi vodili i kostiostavljale!



To su oni! U zadovoljstvu, u srebru i zlatu, u miru,nad grobovima neznanih kostura! Njihova su vrata dubrovačkom bravom zabravijena i nema ni jedne rupicekroz ko ju bi se prometnuo bič zakona i izlila kap narodnog gneva! A ako Vas puste unutra, naći ćete tamomagarca natovarenog zlatom, jer je on preskočio njihove tarabe.

Ali pravda je spora, i ako je spora ipak je dostižna!Ona uvek ima i imaće poslednju reč!«

Dr Vujanac je tu u pravu samo djelomično, jer pravdazaista uvijek pobjeđuje, ali u ovakvim krupnim procesima

više na planu histor iogra fije nego jurisd ikcije — a ovaj slučaj je za tu tvrdnju svakako najbolji dokaz.

Te stvari koje su se odigravale iza zavjese procesa, kojesam proces nije obuhvatio, pa čak i one koje su se odigravale na samom procesu, ostale su nam i do danas u mnogočemu mutne. Kad se taj proces održavao u Osijeku, ja samtada živio u tom svom rodnom gradu i kao mladi čovjekkoji se već uvelike interesirao javnim poslovima i objavlji

vao svoje prve književne radove, pratio sam ga s dosta velikim interesom i, dobro se sjećam, da je i tada sve bilomutno, a ono što se moglo saznati bilo je ponajčešće kontradiktorno. I sam sam povremeno prisustvovao nekim zasjedanjima na galeriji za publiku ili za novinarskim stolom. Još m i je i sada u živom sjećanju ono moralno zgražanjekojim smo pratili kako maheraje samih optuženih, tako i

još mnogo više n a č i n n a k o j i i m se s u d i l o .

Sjećam se dobro da nas je već onda daleko više interesiralo ono što se krije iza toga procesa, nego ono što jena njemu bilo iznašano. Isto tako, kao da mi i sada u ušimaodzvanja onaj prodorni vrisak sa galerije, koji se oteo Soh-rovoj sestri kad je čula da joj je brat osuđen na osam godina robije, kao i onaj, očajni uzvik Oh Jezus ... koji je sli

jedio tom njenom uzviku, nakon kojeg je pala u nesvijest.Sjećam se dobro one skoro samrtne atmosfere koja je na

kon toga zavladala u sudnici i onih nesumnjivih simpatijaza osuđene — iako bi b ilo normalno da je publika s odobravanjem prihvatila činjenicu da je konačno bar netko odkrupnih zvijerki kraljevske Jugoslavije pozvan da plati račun za svoje nesumnjivo kriminalno uglavljeno korupcio-

naško djelovanje.




Ma kako to čudno zvučalo, sama optužnica ni do danasnije publicirana. Tada je njeno publiciranje bilo zabranjeno je r je , dakle, bila stvarno zaplijenjena, što je vjerojatno uni-kum i u analima svjetskog pravosuđa, bar za tu vrstu de

likata. I tako ni do danas javnost nije saznala za što su svebili optuženici u Našičkoj aferi izvedeni na optuženičkuklupu, štoviše, do te optužnice i danas je veoma teško doći, je r su već skoro svi optuženi, a i njihovi advokati, pomrli.Rodbina je te papire uništavala, kao nešto što ne treba čuvati i što treba čim prije predati zaboravu.

Spis o Našičkoi aferi se praktički izgubio (što dakakone znaci da tvrdim da je i propao) i ja ga nisam mogao

pronaći ni u jednom javnom naučnom arhivu; bar ne usređenim fondovima koji su pristupačni naučnom istraživanju. Uspjelo mi je pronaći samo fragmente.* Historijski ar_ Mv zrada Osijeka, kod kojeg bi se taj predmet prema arhivskim propisima morao nalaziti, posjeduje samo oko dvijei po stotine stranica otkucanih na pisaćem stroju (stranice 1,19— 124 i 139— 278 bez završetka) i to u kopiji, dokaznogmaterijala u kojem je taksativno, u ekscerptima, navedeno

1467 raznih dokumenata, koji potvrđuju krivicu jednog odglavnih optuženika Aleksandra Sohra. U Historijskom arhivu grada Zagreba sačuvan je — bez ozn akeodakle je to tu došlo] a tu tom materijalu nije m jesto — jedan manji dio Zapis- nika sudske rasprave, dok za ostatak (do 11.900 stranica)zasada nije poznato gdje se nalazi, ni da li je uopće sačuvan.

Optužnica u Našičkom vrocesu. te Presuda Okružnog, suda uJDsijeku od 18. novembra 1935. (na 181 stranici štampanog

teksta), kao i Presuda Stola sedmorice u Zagrebu, od 2. au

* Ne mogavši pronaći sam spis pokušavao sam rekonstruiratibar njegovu približnu veličinu i zbog toga sam molio dra Hrvojašošića iz Osijeka da se o tome porazgovori sa još živim činovnicima u Osijeku, koji su i tada bili u arhivi tog suda. Svojimpismom od 20. V 1960. on mi je javio: »Rekonstrukcija, ma i verbalna, veličine spisa je nemoguća, jer se čitav spis nalazio uviše raznih soba. Nikakvih podataka nema kada je odnesen i tko je spis odnio. To je razvučeno u toku i poslije rata. čak se i ga

zilo u podrumu po tim spisima. Ondašnji zapisničar na tom procesu Đaković, sada administrator Okružnog suda u Osijeku,sjeća se da je bilo oko 12.000 stranica stenograma, koji je prepisivan u jedanaest primjeraka. Na moje direktno pitanje o veličini spisa rekao mi je: Kada je bilo sve završeno, malo akonije bilo za kamion. — Nikakvog traga o otpremi spisa nema«.

98



gusta 1936. (na 125 štampanih stranica) nalazi se — kolikomi je uspjelo ustanoviti do završetka rukopisa ove knjige —

jedino u Muzeju^ lavon i je u Osijeku. Pored toga, doslovni

prijepis čitave optužnice koji je umnožen na ciklostilu na184 stranice velikog formata (23x34 cm) gusto kucanog teksta na pisaćem stroju s malim slovima, nalazi se u Histo- rijskom arhivu grada Zagreba i u Biblioteci pravnog fakultetau Zagrebu. To je, očito, prijepis kojeg su za potrebe obranedali umnožiti advokati, odnosno činovnici same Našičke ( jeise, svakako, nitko drugi u toliki posao i u takve troškove nebi upuštao).

Ta optužnica pisana teškim krajn je zamornim pravnič-kim It ilo m T u z mnogobrojna ponavljanja, te masu brojaka,paragrafa i podataka kojom je državni tužilac optužio stotinu i sedmoricu optuženika iznosi, preračunata u autorskearke, 38 (trideset i osam) autorskih araka (po 30.000 slpv-nih mjesta) i kad bi se preštampala u knjigu ovog formata,ovim istim slovima, na istu širinu redaka i sa istim brojemredaka na pojedinoj stranici, ta knjiga bi obuhvatila 460

stranica. Ta optužnica optužuje 107 najrazličitijih osoba, počevši od

generalnog direktora najvećeg kapitalističkog poduzeća u Jugoslaviji i multimilijunera Aleksandra Sohra, bivšeg ministra pravde dr Nikole Nikića. te multimilijunera i vlastelina baruna Guttmanna, preko čitavog niza direktora, inženjera, načelnika ministarstava, inspektora, kontrolora, savjetnika, advokata, pravnih savjetnika, industrijalaca, velepo

sjednika, ravnatelja, upravitelja, sreskih načelnika, općinskih bilježnika, blagajnika i činovnika svih mogućih kategorija (za koje se sve u optužnici i posebno navodi da supismeni), do nekih malih državnih činovničića na željeznici koji su za neke usluge učinjene Našičkoj d. d. primili,po 700 (sedamsto) i 600 (šesto) dinara. Ta, kako se to

tada govorilo, »sitna činovnička boranija«, kojoj se možda jednom u životu pružila prilika da »zaradi neku krajcaru

preko svoje plaće«, sigurno nije mogla da shvati u kakvo jeto društvo upala, a ako je koji od njih još živ, on to sigurnonije mogao dokučiti ni do danas. Tada su oni vjerojatnoprvi put vidjeli kako izgleda npr. jedan tadašnji ministari ostala nedostižna gospoda, što se tako oholo razbacivahu

milijunima.

7* 99



S tom optužnicom državni tužilac optužuje, formalnorečeno, nepregledni niz raznih krivičnih djela koja se međusobno isprepliću kao u nekom nerazmrsivom klupku, akoja se izražena pravničkim jezikom svode na »zločinstvaprotiv imovine bankrotstvom«, i »zločinstva pravljenja lažnihisprava«, »zločinstva protiv službene dužnosti«, »zločinstvaprotiv državne vlasti«, zločinstva podmićivanja (aktivna i pasivna) državnih službenika i narodnih poslanika, protuzakonito odmjeravanje državnih taksa i ostalih dažbina, lažnihprocjena, zločinstva falcificiranja javnih isprava (optantskihugovora, službenih zapisnika, vještačkih mnijenja itd.), zločinstva uništavanja službenih dokumenata, zločinstva lažnog

knjiženja, zločinstva uništavanja dokumentacije i prikrivanjabitno važnih činjenica, falsificiranja, potpisa, zločinstvo odavanja službene tajne, zavođenje vlasti u bludnju — i još čitavniz raznih drugih zločina koji se svi mogu svesti pod jedinstveni pojam sistematske i sveobuhvatne korupcije javnihslužbenika i neograničene pljačke države putem korupcijeslužbenika, i to od najnižeg do najvišeg.

Rekapitulirati iscrpno čitavu tu optužnicu ovdje je prosto

naprosto nemoguće, jer bi nam za to trebalo daleko višeprostora nego što bismo mogli od prosječnog čitaoca zahtijevati da za to ima strpljenja. Zbog toga će biti dovoljno akou tom »oceanu korupcije« pokušamo uočiti samo najhitnijei naj karakteristični je momente, ako se zadržimo u prvomredu na nekoliko glavnih optuženika, iako bi bilo zapravoznačajnije govoriti o neoptuženima.

Prvooptuženi dr Svetozar Grgin (1880—1964) s tim procesom, s Našičkom aferom kao t a k v o m , zapravo i nijeimao neke uže veze, ali je on stavljen na čelo optuženikazbog toga što je čitava afera započela s njim. Njega je državni tužilac optužio:

»da je tokom god. 1927. do 1934. u Orahovici, u na-meri da svoje dugove ne plati, prividno i stvarno pogoršavao svoje imovno stanje tako, da je usled toga nadnjegovom imovinom po Kr. sudbenom stolu u Osijeku,dne 4. II 1932. otvoren1stečaj, a pogoršavao je svoje

imovno stanje tim, što je imajući u zakupu fabriku šećera u Sivcu, na osnovu ugovora od 3. X 1929., a financi-ranod Beogradske zadruge u Beogradu, otvorenim kreditom od 4,000.000 sastavio u augustu 1930. zakupnikonzorcij za iskorišćavanje ove fabrike, te mu predaoinvesticije vredne 1,000.000 dinara i sve pokretnine kao

100 v



Dr SVETOZAR GRGIN — li ječnik po struci, ali veleposjed nik i »radikal po zanimanju«; iako je bio prvooptuzeni i Či-

tav proces je službeno nazivan njegovim imenom — »... protiv dra Svetozara Grgina i drugova« — on zapravo sa samom Našičkom aferom nije imao neke značajnije veze.

svoj aport na bazi vre-

dnosti od din 500.000. — iako im je vred-nost bila 1,250.000 din,a zatim je dozvolio, da

je isti konzorcij, usledraznih pravosnažnilipresuda nastalih iz

posla šećerane u kam

panji 1929/30. taj njegov aport na dražbikupio, čim je za tu na-

pred navedenu sumu,a i za ugovorenu 20%-nu participacionu dobit, koja jeiznašala oko 1,000.000 din, umanjio svoju imovinu odnosno nije je položio kod Beogradske zadruge u Beo

gradu — dakle je pogoršao imovno stanje tim, što jedio svog imanja prikrio odnosno prividno prodao, pa je

time učinio zločinstvo protiv imovine bankrotstvom oz

načen u § 334, br. 1 Krivičnog zakonika«.

To je bio prvi i glavni delikt koji je počinio dr Grgin —

što nije na vrijeme vratio kraljevoj banci, Beogradskoj zad-

ruzi, posuđenu sumu — a nakon toga niže se još čitav niz

sličnih delikata, odnosno dugovanja u ukupnoj sumi od11,000.000 dinara, a uz to, kao popratne pojave, još i mnoštvo

sitnijih krivica.

Glavna krivica Adolfa Schlesingera, (rod. 1884., danas pokojnog) koji je u Podravini d.d., (gd je je Grgin bio faktotum)bio direktor, bila je što je nagovorio višeg šumarskog savjet-



a Z J f c V

. * £ . * h * 3 * ? * ' t U

nika Živka živanovića. da pri procjeni šuma, za. mito_od TiMKLOOO dinara, a uz to i niz m a n j i h suma kao državni činovnik procjeni vrijednost šuma Podravine d.d. dalekoîspod

njihove realne vrijednosti. Do toga je prema optužnici došlona ovaj način:

»U god. 1930. pronijele su se vijesti da se priprema jedan zakon o eksproprijaciji privatnih šuma, te da ćese sve površine šuma iznad 1000 jutara expropriirati.Razumljivo da je ta vijest pobudila silan interes Podra- vine d.d. koja bi u tom slučaju izgubila horendni imetak,pa je radi toga i podnešena hitna molba na Ministarstvo

poljopriv rede, kojom se je tražila dozvola za otuđenješuma Petrovaradinskoj imovnoj općini. Radi te bojaznipred exproprijacijom šuma veleposjednika organiziralisu se oni, po savjetu tadašnjeg ministra dra Korošca,u organizaciji Njiva, ali su uslijed traženja velikih sumaza intervencije od te organizacije odustali, te su se Na šička d.d. Guttmann, Krndija, Slavex i grof Drašković

sloziiril tome da im u tome pomogne dr Nikola Nikić,

koji je za to zatražio poseban honorar od 900.000 dinara,koji mu je isplaćen, nakon toga što je izišao Zakon o likvidaciji reforme na velikim posedima koji je bio po

voljan za navedene firme. Iz dosada navedenog, premasamom priznanju okr. Schlesinger Adolfa, slijedi bezuvjetno, da je okrivljeni Schlesinger Adolf bio u dogovoru i u sporazumu sa okrivljenim Živanovićem glede

visine procijene šuma Podravine d.d. i da je u svim pri-

I Iikama nastojačvda ta procjena ispadne onako, kako sul je interesenti zamislili, iz čega se da i mora zaključiti,l da je okrivljeni Schlesinger Adolf podstreknuo i naveo

(okrivljenog Živanovića, da učini elaborat, koji nije odgo-lvafao stanju stvari ! koji je hotice bio neistinit.«

Nešto dalje u optužnici se navodi:

»Okrivljeni Schlesinger Adolf pritisnut svim ovim

dokazalima, priznao je konačno, da je njihova namjerabila, da se prodajom šuma Podravine d.d. spase onih60,000.000 dinara, koje je Našička d.d. i Guttmann dugovala bankama, kad su kupile Maylathovo imanje, za

64^000.000 dinara. Tvrdi, da su oni bili u samoobrani, jer

102



ALEKSANDAR SOHR — generalni direktor Našičke A. D., ustvari glavni maher i vrhov- ni šef optuženih korupciona

ša, koji je djelovao pretežno kao »siva eminencija «.

je izgledalo da će sapredstojećim agrarnim zakonom izgubiti

svu šumu. Oni su sto

ga odlučili, da sa sumom od 3,000.000 do5,000.000 dinara pokušaju kod ljudi koji sukod toga posredova

nja dolaziii u obzir.Drugim riječima, onisu da spasu svoj no

vac, svjesno išli zatim

da podmićivanjem na

govore državnog službenika da sačini nešto lažno i neistinito i da pomoću tako lažne odnosno neistinite proci

jene, dođu do ostvarenja svojih planova. To im je bilo

tim više moguće, što im se je okrivljeni ŽiyajKmć_sam

ponudio prigodom pregleda šuma dne 24. X I 1£30, da

će im to učiniti ako on dobije 1,000.000 dinara, odbornici po 20.000 dinara, a predsjednik 100.000 dinara.«

Itd . . . itd . . . itd . . .

Ali, bit, srž samog problema, svrha i smisao, tog svakako

najmonstruoznijeg procesa koji je kod nas ikada vođen,

ostao je i do danas zapravo mutan. Kad je rasprava većuveliko poodmakla, u Zagrebu je izišla brošurica od 14

stranica, u crvenom omotu, sa naslovom Iza kulisa Našičke

afere — I dio: Da li krivci, ili žrtve?, potpisana sa »Piše:

Dr ž. P.«, za koju Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Za

grebu ima podatke da ju je napisao dr Nikola Nikić. Uosta



lom, to odaje i teški, rogobatni Nikićev stil, pun germanskih

konstrukcija rečenice i pasiva.

Bez obzira što to tvrdi Nikić, s obzirom na činjenicu, da je novinama bilo zabranjeno da donesu čak golu optužnicu,to što on tu tvrdi, zvuči i danas uvjerljivo. Još je važnije,da on tu zastupa tezu, da u biv. Jugoslaviji izvjesni ljudi nisuodgovarali pred sudovima zbog toga što su počinili nekakrivična djela, nego ako je za to postojala potreba režima.A on je to dobro znao, jer je i sam prije toga bio ministarpravde. Evo dokaz gore navedenom zaključku sa stranice 3.te brošure.

»Ipak se do današnjeg dana ne zna, zašto je protivdr Grgina i drugova zapravo poveden krivični postupak,te zašto su oni pored toga i u istražnom zatvoru zadržani.

Da bi se protiv njih poveo krivični postupak s a m oz a t o (podcrtao sam Nikić — op. Z. K .) što su izvjesna

krivična djela počinili, nevjerojatno je skroz na skroz.Doduše se krivični postupak obično vodi zato, što je

neko krivično djelo počinjeno. Ali da se tako običnoradilo i sa ovim apšenicima, teško se može vjerovati.

Kad bi se tako obično radilo, i kad bi se protiv njih

krivični postupak vodio samo zato, što su krivična djelapočinili, onda bi se i protiv mnogih drugih krivičnipostupak vodio. Ako bi se protiv njih poveo krivični

postupak samo zato što su davali nagrade, ili podmićivali državne službenike i činovnike — protiv kojih se

onda preduzeća ne bi krivični postupak sve morao voditi? . . . Neće dakle, nikako biti istina, da se protiv dr

Grgina i drugova krivični postupak samo za to poveo,što su oni krivična djela počinili!«

Isto su tako veoma značajne — u tom pogledu — i riječikoje je izrekao branilac glavnog optuženog, AleksandraSohra, osječki advokat Dr Nikola Tolnauer:

»Čitava istraga provodila se u najvećoj tajnosti, a tatajnovitost išla je tako daleko, da ni sami okrivljenicido uručenja optužnice ni jesu znali zašto se nalaze tizatvoru. Istražni sudija očito je smatrao službenom tajnom istražne prijedloge, pa ih je brižno krio pred ok-

104



ADOLF SCHLESINGER — jedan od glavnih i najbezobzir- nijih operativaca u krupnim korupcionaškim maherajima što su bili raspravljani h Na-šičkom procesu.

rivljenima i pred njihovim braniocima...

Sve ovo izgleda takokao da se je ljude naj

prije zatvorilo, a tekonda da se skupljaomaterijal, kojim bi semogla dokazati njihova krivica.«

»To je najveća pravosudna ko rupc ija!« — tako je 6.IX 1935. definirao taj pro

ces, javno u samoj sudnici, jedan od branitelja — dr

Lončarević.

Kako je izbila »Našička afera«

I na to pitanje je jako teško odgovoriti jer se sve odi

gravalo iza kulisa. Ni to danas nije jasno, izuzev da je tobilo potrebno režimu Aleksandrove diktature, koji je pored

ostalog i na taj način mislio optužiti pred širokim narodnimmasama, raniji desetogodišnji kvaziparlamentarni poredak.

To se vidi i iz čitavog nastupa na tom procesu jednog od

zastupnika optužbe i jednog od naj zbunjenijih i najžalos

nijih politikantskih šibera stare Jugoslavije, zagrebačkogadvokata Miška Radoševića. On je u svojoj opširnoj riječipred sudom, koju je kasnije izdao u obliku knjige, pod zvuč

nim demagošikim naslovom Stoglava atdaja korupcije, navi ja jući za fašizam i hitlerizam, te pozivajući se nominalno na

Hitlera i Musolinija, uzviknuo:

105



»To je rezultat parlamentarizma i liberalno demokratske vladavine i njenog gospodstva u našoj zemlji. Tu pouku dao nam je ovaj proces. Taj proces ustvarinije ništa drugo, nego žalosni epilog škandaloznog

upropašćavanja imovine jugoslavenskog naroda po bivšem našem korumpiranom i degeneriranom stranačkomrežimu.«

Ali je iz tadašnje rasprave, i svega onoga što se događalo oko nje, već svima bilo jasno, da su za inkriminiranečine, ako ne više, ono bar isto toliko krivi i nosioci diktature. štoviše, kad je to demagogiziranje Miška Radoševićaprevršilo već svaku moguću mjeru, kad je on tvrdio da jeNašička za korumpiranje javnih službenika dala tridesetitrimilijuna, glavni optužnik, generalni direktor Našičke, Alek-sander Sohr, koji se inače čitavo vrijeme ponašao veomasabrano, dobacio je:

»Dala i za dr Radoševića.«

Na to je Radošević strašno revoltiran i zajapuren u licu,uzviknuo: »Molim, to lažete!« Ali se Sohr nije dao zbuniti

ni omesti, nego je mimo odgovorio: »Vi ćete vidjeti, da stedobili novac«. Pobijeđen tom Sohrovom mirnoćom, Radošević se brzo sjetio i priznao, da mu je žena jednog od optuženih, Szoke Zoltana, dala 10.000 dinara, da brani njenogmuža. Ali Sohr se ni s tim nije zadovoljio, nego je mirnoinsistirao dalje: »Vi ste dobili novac i dobili ste za intervenciju!« — na što je razoružani Miško, morao zaista priznati da je stvarno intervenirao na policiji za te korupcio-

naše; ne samo za Szokea, nego i za samoga Sohra, i dodaoie: »Međutim, ja onda nisam znao o čemu se radi i kakva je to stvar.« Na to mu je branilac, zagrebački advokat drPoduje, veoma duhovito dobacio:

»To znači, mi branimo korupciju, a Vi primate pare.«*

Beogradski advokat Toma Milosavljević je na samomprocesu iznio pismene dokaze, da se Miško Radošević nudioAleksandru Sohru za branioca i da je za »pet minuta intervencije« primio deset hiljada dinara a conto. Kad mu nije

* Ako za citate sa samog pretresa nije drugačije označeno,oni su u principu uzeti iz dnevnih izvještaja koji su izlazili ubeograskom dnevniku Politici.

106



DR MIJO RADOŠEVIĆ (1884— 1941), zagrebački odvokat, zastupao je u ovom procesu stjecišnu masu dra Svetozara Grgina. Bio

je najglasniji akter na tom procesu, ističući se kao neki borac protiv korupcije, a sam je bio jedan od najvećih korupcionaša, što mu je dokazano i na samom procesu. To je bila svakako jedna od naj zbunjenijih i najjadnijih

figura kraljevske Jugoslavije. In\ telektualac nesumnjivo natpro-

sječne inteligencije, sjajan erudi- ta i elokventan govornik, književ- nik (pored ostalog i roman »Ka- rikature«, 1907) i autor nekoliko

pravnih i političkih knjiga, on je bio čovjek, koji je, kako se tada općenito govorilo, »promijenio više političkih uvjerenja nego ko- šulja«. Od naprednjaka i socijal-

demokrate iz mladosti, od najintrasigentnijeg ljevičara, on se u kasnijim godinama pretvorio u »najoduševljenijeg« propagatora i branioca diktature kralja Aleksandra i MusoliniHitlerovog fa-

šizma.

uspjelo da se nametne za branioca, da je uzeo u ruke optužbu, pa kad se to sve zna,

»onda je više nego jasno da on, što kaže naš narod nekuka na tuđem grobu, nego na grobu u kome su sahra

njene njegove nade za branilačkim honorarom u ovomprocesu.«

Poslije toga je zemunski advokat i branilac na ovom procesu dr Živan Bertić, inače poznati dugogodišnji opozicionipolitičar i književnik, iznio da je taj isti Miško, za jednuveoma prljavu ulogu koju je odigrao kao zastupnik Selo banke u jednom škandaloznom i montiranom procesu protiv Josipa Predavca i čitave grupe opozicionih političara,primio svotu od ništa manje nego 1,462.310 dinara. Miško jepriznao da je on te pare zaista primio, ali se branio, da ih

je potrošio na — »potrebe svoje kancelarije.« Takvih, po svojo j vanjskoj form i veoma komičnih, ali

u stvari i veoma tragičnih scena, bilo je u ovom procesuna stotine — i one zapravo najbolje i karakteriziraju mo

107



ralne profile protagonista tog niza krupnih aferaša. Ćim je netko u nekoga dirnuo, ovaj se smjesta nakostriješiokao jež i odvratio udarac mnogostruko jače, ali se stalnoosjeća lo — pa čak i javno naglašavalo — da akteri ko ji tu

»ukrštavaju mačeve«, n i s u o n i p r a v i i da je ONO što je bitno, stalno prekriveno nekim misterioznim velom. Tkose i što se skrivalo pod tim misterioznim velom, to je bila javna tajna o kojoj se šaptalo — pa čak i dosta glasno —kako se to dobro sjećam i u kuloarima tog procesa, osobitonavečer u osječkim hotelima Central, Royal i Goreg.

Branitelji optuženih, sami optuženi i njihova okolinatvrdili su u jasnim aluzijama i otvoreno, još tada, a i kas

nije kad sam se s pojedincima između njih kasnije u životusretao — da je čitav proces proistekao zapravo iz k raljevenezajažljive gramzivosti, koji da nije mogao shvatiti da bise u korupcionaške zahvate tolikih razmjera mogao i smioupuštati bilo tko mimo njega, bolje rečeno bez njega. Tu

je bio po srijedi onaj dobro poznati motiv, koji je Gogolju svom Revizoru onako genijalno zahvatio kad je u ustanačelnika Antona Antonovića Skvoznjik-Dmuhanovskoga (na

kraju četvrtog prizora prvog čina) stavio riječi upućenePetru Ivanoviću Bobčinskom: »Čuvaj me se! Uzimaš više,nego te po činu ide! Odlazi!«

Optuženi su bili duboko uvjereni da je kralj Aleksandarizdao nalog da ih se goni ne toliko zbog toga što su kralidržavne pare bez njega i mimo njega, koliko što je Grginovonevraćanje četiri i po miljuna njegovoj banci, Beogradskoj zadruzi , smatrao više nego insultom po svojoj kesi, dubokom uvredom što ga smatraju nekim naivčinom i slabićem,

koji će iz bojazni za svoj prestiž morati ustuknuti predkrivičnim progonima i javnim skandalom. Smatrajući setako lično uvrijeđenim, Aleksandar se toliko emocionalnovezao uza sve to, da je izgubio kontrolu nad onim što radii u želji da pokaže — prvenstveno samom sebi — da onnije nikakav slabić i da se ne boji nikoga i ničega, uvjerenda će sve konce ipak do kraja zadržati u svojim rukama,zaletio se i ne odmjerivši realne snage, naredio da se optu

ženi »gone bez milosti«, da se »krene u proces.«*

* Naši promoćurni Zagorci su na sve to — u stilu Petrice Ke-rempuha šeretski reagirali, uz lagani smiješak i namigivanje jednim okom, govoreći za tog kralja — »On je kral« — mijenja jući naglasak od dugog u kratki, tako da je ispadalo: On je krao!«

108



Ali, o tome kasnije, a sad pogledajmo kako se taj usov,ta lavina korupcionaških »maheraja« počela formirati ikotrljati, zahvatajući i lijevo i desno, noseći sobom sveone kojih se na ovaj ili na onaj način dotakla.

Začetak toj lavini, njen nukleus, nalazi se zapravo jošpri samom formiranju nove države, nove monarhije na razvalinama stare monarhije. Pod utjecajem novog duha vremena, koji je zavladao u Evropi nakon pobjede Vilsonovih14 tačaka, odjeka sovjetskog Dekreta o miru, poraza Centralnih sila, silaska s historijske pozornice triju najvećihevropskih dinastija — Habsburgovaca, Romanovih i Hohen-

zollerna, te pobjede velike Oktobarske revolucije u Rusiji — i u novoformiranoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, pristupilo se agrarnoj reformi. Cilj i zadatak te agrarnereforme bio je, kako je to definirala još god. 1925. Stano-

jevićeva Narodna enciklopedija (I, 23)),

»da izmjeni razmjer između malih i velikih posjeda parcelacijom i da ukloni preostatke feudalnog zemljišnoguređenja, tj. kmetstvo u Bosni i Hercegovini i Južnoj

Srbiji (čifčije) i kolonat u Dalmaciji. Motivi su bilidijelom socijalni a dijelom nacionalni; bojazan od boljševičkih pokreta proleterskih agrarnih masa odmah poujedinjenju, jačanje privrženosti novoj državi u pojedinim krajevima i umnožavanje nacionalnih elemenataposredstvom unutrašnje kolonizacije.«

»Seljaci su« — kako to kaže Enciklopedija Jugo- slavije (IV , 644)— »sami počeli da ruše osnove feu

dalne, polufeudalne i veleposedničke eksploatacije,odbacujući obaveze i davanja (tako npr. u celoj Bosnii Hercegovini obustavljeno je plaćanje haka), prisva

jajući zemlju, postavljajući pitanje podele begluka iveleposeda, obračunavajući se sa dotadašnjim eksploatatorima, paleći njihove dvorove, uništavajući njihovuimovinu. Age, begovi, veleposednici i drugi krupni iz-rabljivači počeli su da se sklanjaju u gradove, a pojedini

veleposednici da beže u inozemstvo. _Mestimično proglašeno opsadno stanje i prisustvo srpske i savezničkevojske kočilo je ovaj stihiski pokret koji je mogaosvakog časa da se pretvori u agrarnu revoluciju. U ovojsituaciji vladajuća klasa je bila prinuđena da preduzmeizvesne mere stišavanja.«

109



Tako je po slomu Austrougarske monarhije, pod udarAgrarne reforme došao i veleposjed grofa Ladislava May-latha od 42.000 katastarskih jutara. Zakonom dozvoljenimaksimum bio je 300 hektara (što čini 521 kat. jutro). Dotog imanja je Maylath došao ženidbom s barunicom Pran-dav, a ti baruni su opet to imanje, zajedno s još 45 mjestau Slavoniji, dobili od kralja Karla III g. 1721.* Kao i ostaliMaylathi i ovaj je bio u tijesnim vezama s Habsburgovcima.Ladislav je bio čak i kum djece onog Franza Ferdinandakoji je ubijen u Sarajevu, a koji je samo tri mjeseca prijesarajevskog atentata bio kod Maylatha u Donjem Miholjcu

u lovu na šljuke.

Bježeći pred pljačkom i zelenokaderaškim** nemirimagrof Ladislav Maylath pobjegao je u Madžarsku, a kad suse ti nemiri stišali, nakon dva mjeseca on se vratio na svojeimanje, u svoj dvorac u Donjem Miholjcu. Međutim, kroz tovrijeme su nove vlasti njegovo imanje stavile pod sekvestarkao imanje stranog državljanina i postavile za sekvestar-skog upravitelja nekog pukovnika Stefanovića. Ali, kako jeMaylath bio zavičajan u Donjem Miholjcu, pa prema tome

i državljanin nove Kraljevine SHS, on je na temelju togatražio ukinuće sekvestra. U to ime on je kao svog braniocaangažirao tada veoma poznatog zagrebačkog advokata dr

* O tome vidi: Die Excellenz Gustav Hilleprand Freiherr von Prandau’schen Domdnen Valpo und DolnjiMiholjac in Slavonien, Herausgegeben von der Administration dieser Domanen, Mit inden Text gedruckten Holzschnitten und zwei Uebersichtskartenin Farbendruck, Wien, K. K. Hofbuchhandlung Wilhelm Frick,

1885. 373 str. — To veoma rijetko djelo u Zagrebu se nalazi uKnjižnici Arhiva grada Zagreba, pod sign. 5413—A. — Vidi i radnju Igora Karamana Valpovačko vlastelinstvo, Zagreb, 1962.

** »Zeleni kadar«« su bile neredovne, manje ili više povezaneskupine vojnika; sačinjavali su ih vojnici Austro-Ugarske monarhije, koji su od sredine 1916, a naročito u vremenima njenog raspada, dezertirali s fronta ili iz kasarna (ili bjegunci koji se nisuvratili u svoje jedinice poslije bolovanja i dopusta), a koji su sezadržavši oružje povukli u šume i odali pljački, u prvom reduvlastelinskih dobara. Taj zeleni kadar je bio naročito aktivanbaš na tom terenu u Slavoniji. Dok su na smrt preplašeni zagrebački građanski političari, naročito u Narodnom vijeću i izaslanici srpske vojske, zelenokaderaše smatrali za »obične pljačkaškeodrede« koje treba slomiti policijskim, žandarmerijskim i vojnimbrahijumom, novija istraživanja — naročito Ferde Čulinovića,ukazuju na to da je to bio zapravo »specifičan odraz Oktobrau jugoslavenskim zemljama«.

110



Speveca, ali ovom ipak, usprkos svom pravnom znanju i poznavanju pravnih trikova, pa čak i svojim odličnim vezama,to nije uspijevalo ni kroz pet godina.

U toj situaciji, koja mu se sve više ukazivala kao beziz

lazna, grofa Ladislava Maylatha je jednog dana god. 1923.posjetio njegov spahijski susjed dr Svetozar Grgin (1880—1964), rodom iz Idvora u Banatu, (po majci u najbližemsrodstvu s velikim svjetskim učenjakom Mihajlom Pupi-nom), koji je tu poslije rata, kao nagradu za svoje nacionalne zasluge, na lak način došao do čitavog spahiluka, dovlastelinstva Orahovica. Iako liječnik po struci, on se nijebavio svojim zvanjem, nego kao radikal po zanimanju, poslovnim spekulacijama i transakcijama. Trgujući rakijomi šljivama godine 1920. dr Grgin je došao u Belišće da kupiveću količinu duga za burad ii odmah »ošacovao«, da mu setu pruža široko polje rada za poslovne »maheraje«, a kako

je zaista imao odlične veze s najvišim beogradskim vlasto-dršcima, naročito tadašnjim ministrom agrarne reforme drFranjom Poljakom, on je u tome i uspio. Kad je ugovoromod 5. jula 1922. dr Svetozar Grgin (zajedno sa ĐorđomBoškovićem i Svetislavom Jovanovićem) »kupio« vlaste

linstvo Orahovica od grofova Guttmanna, koji su ga sehtjeli što prije riješiti bojeći se agrarne reforme, imao je50.000 dinara u gotovom, a kupio je 14.500 katastarskih jutara zemljišta za sumu od 18,750.000 dinara, iako je to imanje kasnije bilo procjenjeno na 100,000.000 dinara. »Odmah«

— kako to navodi optužnica na str. 28 — »iza sklopljenogugovora, pogodili su se sa Šlezinger dr Filipom, da će im tajuz plaću od 5000 dinara mjesečno, preuzeti direkciju kance

larije u Orahovici.«Međutim, dr Grginu ni to nije bilo dosta i on je baciooko na posjede grofa Ladislava Maylatha. Izradivši »svojplan«, otišao je jednog dana do Maylatha i predstavio muse kao komšija, koji je čuo za nevolje svog komšije, pa je,eto, došao da mu se nađe pri ruci i ponudi svoje usluge.On kao član jedne od najuglednijih srpskih porodica, kaonećak slavnog učenjaka Mihajla Pupina i kao nacionalniradnik zaslužan za rušenje Austro-Ugarske monarhije, a iznad svega kao radikal, ima odlične veza na najvišim mjestima u Beogradu. Iste one veze — u prvom redu FranjoPoljak i Lazica Marković — koje su mu omogućile da dođedo svog imanja u Orahovici, omogućit će mu da se zauzme

111



i za Maylathovu stvar i on je siguran da će u tome uspjeti,samo ako to želi Njegova ekscelencija gospodin grof, i ako

mu u to ime da mandat.

Jasna stvar, da je grof Maylath bio presretan što mu se,eto, pružila takva krasna prilika i da je on bez oklijevanjasvoju stvar povjerio dr Grginu, za kog je već od ranije čuo,da je moćan čovjek, čija riječ kod novih vlastodržaca značiveoma mnogo, štoviše, kako je to Grgin tražio, Maylath mu je dao i pismenu izjavu da pris taje da se njegov posjedformalno nacionalizira, samo da bi se što prije riješio sekvestra. To je bila Maylathova teška greška, ali ono što nijeuspjelo dr Spevecu i drugim advokatima kroz pet godina,to je ex liječniku i radikalu po zanimanju dr Grginu uspjeloza svega tri tjedna.

Početkom aprila g. 1923. došao je <u Donji M iholjac izaslanik Ministarstva pravde dr Petković i razriješio dužnostisekvestra pukovnika Stefanovića. Ali, umjesto da je posjedpredao Maylathu, on ga je predao dr Grginu, kao predsjedniku Podravine d.d., za kolonizaciju i parcelaciju koja jebila osnovana samo osam dana ranije; očito samo zbog toga

da bi se mogla izvesti ta malverzacija.Uvidjevši da je grdno »nasjeo« grof Maylath je tužio

Podravinu i Kraljevski državni erar, Kraljevskom kotarskom sudu u Donjem Miholjcu (br. 2091 gr. M. 168-23, od 11. IV1923) za smetanje posjeda i tražio da taj sud, kao mjesnonadležni (a on je za taj slučaj, za tu vrstu sporova i bionadležan) izda privremenu naredbu o obustavi i da odrediosobu sudskog povjerenja, koja će upravljati imanjem dok

se spor meritorno ne riješi. Sud u Donjem Miholjcu jeprihvatio Maylathove razloge i odredio da se, kao osobasudskog povjerenja, uvede u posjed šumarski inženjer BelaMajer.

Ali, uoči dana određenog za uvođenje u posjed, stigao jeovaj brzojav:

»Kotarskom sudu, Donji M iholjac — Beograd, 18.IV 1923. — Pošaljite odmah Ministarstvu pravde akta

parnice smetanja poseda Maylath protiv Ministarstva pravde, oznaka M-168. Stop. Skreće se pažnja da sudovi nisu nadležni ceniti zakonitost odredaba administrativnih vlasti. Stranci nezadovoljnoj ministarskimrešenjem pristoji pravo tužbe na Državni savet. član

112



17. Zakona o državnom savetu i upravnim sudovima.Br. 2093 Ministarstva pravde — Dr Lazar Marković.«

Grof Maylath se sad uvjerio da njegov spahijski susjeddr Svetozar Grgin nije ni malo lagao, kad je tvrdio da imaveoma moćne veze kod vlastodržaca u Beogradu.

Postupajući po tom telegrafskom nalogu donjomiholjačkisud je morao poslati spis u Ministarstvo pravde, a time jebilo onemogućeno dalje uredovanje, jer je to bez spisa nemoguće. To je i bio cilj kako dr Grgina, tako i dr LaziceMarkovića, koji je za to, kako se to kasnije tvrdilo, dobio20,000.000 dinara.

Izigran tako od »mahera« kojima nije dorastao, grofMaylath se dalje jedno vrijeme borio, njegovi advokati supokušavali rekonstruirati spis, angažirao je već tada moćneadvokate poslovne ljude u Zagrebu, i Beogradu, kao npr.dr Mažuranića i dr Švri jugu; po toj stvari je u novoosnovanu državu dolazio i neki Maylathov rođak, grof Hadig,pregovori su se vodili u Beču, Zagrebu, Beogradu, Pešti,Donjem Miholjcu i Osijeku, ali je sve to bilo uzalud. Lazica

Marković je držao spis u Beogradu, a Maylath se na koncutoliko izmorio da je došao do zaključka da je daljnja borbabezizlazna i besmislena, te pristao da čitavo imanje prodaPodravini d.d. za jedan milijun dinara, iako je njegova stvarna vrijednost bila 64,000.000 dinara. Maylath si je konačnoipak »dao dokazati«, da je »bolje išta nego ništa«. U tojkupnji su učestvovali i baruni Guttmanni i Našička, a financijska sredstva je osiguravala zagrebačka Eskomptna banka.

Zbog tog korupcionaškog maheraja — i ne samo zbognjega — tadašnji ministar pravde Lazar Marković, kogasu zbog njegovog gotovo patuljastog rasta nazivali i mali Lazica, dobio je u javnosti naziv Laza Sekvestar i beogradska Republika u svom članku pod istim naslovom (u br. 16)od 24. II 1923., dakle još prije nego što je onim brzojavompovučen spis iz Kotarskog suda u Donjem Miholjcu, postav

lja javno pitanje:

»Zar Veliki glodar Kraljevine SHS dr Laza Markovićmisli da mi ne znamo kakve se operacije vrše u ovakvimstvarima. Sopstvenicima imanja onemogućava se daimanje prodaju ma kakvom kupcu izvan onih koji suu ortakluku bilo sa Lazom Sekvestrom, bilo sa RadomPašićem ili kojim drugim povlašćenim radikalom. Sek




vestar baš i stoji tu da primora sopstvenika: ili da ostane niz godina bez imanja ili da ga proda bud zaštoonima radi kojih će se odmah skinuti sekvestar. Nikoko nije pouzdan da će se sekvestar brzo skinuti nećeda kupi takvo imanje do koga ne može lako doći u ovojzemlji povlašćenih pljački. Samo ministarski i pašićev-ski ortaci mogu lako kupiti imanje, jer uslužno ministarstvo odmah skida sekvestar. Grofu Maylathu kao idrugim sopstvenicima imanja nije ostao drugi put, negoda dignu sasvim ruke od svojih imanja ili da za njegauzmu makoliko. Bolje išta nego ništa.«

Tako su dr Svetozar Grgin i ostali krupni maheri iz togkorupcionaškog konzorcija došli za male pare do golemogMaylathovog imanja. Ali pri tome su oni napravili jednukrupnu grešku koja će im se kasnije grdno osvetiti jer ćepostati jednim od glavnih elemenata onog usova, koji se — jednom pokrenut — pretvorio u Ocean korupcije, u famoznuNašičku aferu. Naime, pri toj kupovini njima je uspjelo daizbjegnu plaćanje prenosne takse.

Povređeni interesi kralja Aleksandra

Međutim, iako je svoje veleposjedničke maheraje započeo tako »talentirano« i »umješno«, dr Svetozar Grgin je

— očito po onoj narodnoj: »Kako došlo, tako prošlo« —sve to ubrzo »razrajtao« i upropastio, djelomično živeći »na

visokoj nozi«, a djelomično raznim nesretnim spekulacijama.Da bi se spasio, zadužio se kod Beogradske zadruge , u kojoj je , kao što je to još tada bilo poznato kao javna tajna,glavni akcionar i faktotum b io sam kralj Aleksandar — ato je za dr Grgina i za čitavo to društvo bilo fatalno.

Kako zbog značenja te činjenice, tako i da bismo mogli svećim razumijevanjem pratiti dalji razvitak tih događaja,potrebno je da vidimo kako je kralj Aleksandar ne samodošao u posjed najvećeg dijela dionica te velike i moćnefinancijske kuće, nego i postao njenim apsolutnim gospo-darem. O tome prof. beogradskog Pravnog fakulteta i plodnipisac, akademik Milan Bartoš u svojoj brošuri Monarhija i novac, koja je izašla u Beogradu g. 1946. na str. 7— 9kaže slijedeće:

114



»Kralj Aleksandar je imao malu količinu akcija Beo- gradske zadruge do 1930. godine. A u to vreme Beo- gradska zadruga je bila u trenutnom škripcu. Akcijesu počele da padaju. Međutim, lični prijatelji Aleksan

drovi na čelu sa Jocom Todorovićem, Dragutinom Živa-dinovićem, tastom Aleksandrovog maršala dvora generala Ace Dimi tri jeviča i državnim savetnikom IlijomĐukanovićem, bili su pozvani od konzorcij uma koji jeimao većinu u Beogradskoj zadruzi, da Aleksandar unese u zadrugu izvesna likvidna sredstva i obezbedi zadruzi ugovor o osiguranju vojnih objekata kod zadruges jedne strane, a davanje kredita od 100,000.000 dinara

kod Narodne banke s druge strane. Odmah se situacijapromenila. Zadruga je počela da bude aktivna. Aleksandrov apetit za akcijama da bi postao apsolutni gospodar u zadruzi, rastao je iz dana u dan. Ali, čim su poslovi pošli na bolje, niko više akcije n ije hteo da prodaje.

Međutim, u to vreme u neraspravljenoj masi Lukećelovića (neraspravljena je bila zato što su zakonskinaslednici osporavali testament u korist Univerziteta),

nalazila se većina akcija Luke ćelovića. Aleksandru jebilo potrebno da samo jedan manji deo tih akcija otkupi, ali da celim ćelovićevim paketom zavlada. A utome je i uspeo i to na ovaj način.

Dva profesora Beogradskog univerziteta, dali su sugestiju Univerzitetu da je vrlo nezgodno da Univerzitet vodi trgovinu i upravlja jednom velikom bankom, jer je to rizično, prihod nije siguran, i zato bi bolje biloako bi Univerzitet unovčio te akcije i zato kupio nepokretno imanje. Ta sugestija je i primljena. Odmah posletoga pojavila se sama Beogradska zadruga i ponudila

je Univerzitetu da ona otkupi te akcije, iako je po Za- konu o akcionarskim društvima zabranjeno akcionarskim društvima da kupuju svoje sopstvene akcije.

Međutim, prethodno su izmenjena pravila Penzionog fonda činovnika Beogradske zadruge. Po toj izmeni,imovina dotle plasirana u velikim zgradama u Zagrebač

koj ulici (sada imanje zadužbine Luke ćelovića), mogla je biti, suprotno načelima osiguranja, plasirana ne samo u nepokretnosti i državom garantovanim hartijamaod vrednosti, nego se matematičke rezerve fonda moguuložiti i u akcije samoga preduzeća poslodavca. I sada,

8* 115



Beogradski univerzitet iznosi akcije na berzu. Njih kupuje sam kralj Aleksandar. Drugi deo prodaje Penzio- nom fondu po berzanskoj ceni i po proceni imanja uZagrebačkoj ulici, s time da se isplata izvrši u vrednostiimanja. Univerzitet je na taj način postao sopstveniknepokretnosti, a Penzioni fond sopstvenik akcija. Međutim, po tim izmenama pravila, Upravni odbor preduzećasam je u isto vreme i upravni odbor Penzionog fonda.

Potom Aleksandar uspeva da sazove vanrednu skupštinu Beogradske zadruge, da njegovi ljudi kao predstavnici njegovi, iako još ne najvećega akcionara, uđuu Upravni odbor . Oni dobijaju u njemu većinu glasova

i rasturaju sam Upravni odbor, izbacuju svoje saveznike šonđu i drugove, zakazuju nov vanredni zbor nakome se pojav ljuju kao većina, pridružujući maj ori tetuakcija Aleksandrove akcije i akcije Penzionog fonda. Sada Upravni odbor postaje neposredni organ dvora,potiskuje druge akcionare i kako skoro svi uživaju kredit kod zadruge, otkazuje ostalim akcionarima kredite,nateruje ih da svoje akcije prodaju Aleksandru po dik-

tovanoj ceni. Tako pred svoju smrt, Aleksandar postajeapsolutni gospodar.

Da bi stvar mogla da bude potpuno sprovedena, pro-menjen je srpski Zakon o akcionarskim društvima. Posrpskom Zakonu o akcionarskim društvima, bilo jepredviđeno da nijedan akcionar ne može imati više oddeset glasova, bez obzira na broj akcija. Tendencija jebila da akcionarska društva budu vođena opštim pove-renjem većine akcionara i da se spreči apsolutno gospodarenje nekoliko kapitalista. To je obična pojava uslabo razvijenom kapitalističkom poretku.

Međutim, po izmeni Zakona, predviđeno je da svakaakcija utiče na broj glasova, bez obzira u čijim se rukama nalazi. Ovom izmenom stvorena je mogućnost daAleksandar, kao veliki akcionar, zajedno sa Penzionim fondom, ima ne samo majoritet akcija, nego i jedinoodlučujući glas na skupštini Zadruge i da su svi drugi

akcionari ostali apsolutno zavisni od dvora. Ta izmena,doduše, nije se ograničila samo na Beogradsku zadrugu, nego na sva akcionarska društva u Srbiji i njom suakcionarska društva u Srbiji pala pod neograničenuvlast financijskog kapitala.



Čim je Aleksandar postao vlasnik on je odmah sanirao Zadrugu i u toj sanaciji učinio i to, da je jedanugovor, koji je bio zaključen između države i Beograd- ske zadruge o prodaji zadružnog imanja Bristol državi

za 17,000.000 dinara, stavljen van snage, navodno, kaoštetan po državne interese. To je stanje trajalo godinudana, za koje je vreme Bristol zjapio prazan, pa je poslevraćen Beogradskoj zadruzi, a država je platila Zadruzi punu odštetu za celo vreme za koje Zadruga, navodno,nije mogla da upotrebljava ovu zgradu, očekujući reše-nje o izvršenju ugovora. Povrh svega interesantno jeda je jedno isto lice odbilo da izvrši ugovor u ime dr

žave kao ministar financija i vodilo spor protivu državeza neizvršenje ugovora u svojstvu generalnog direktorai predsednika Beogradske zadruge.«

»Ovaj slučaj« — zaključuje prof. Bartoš — »najbo ljepokazuje, da je Aleksandar bolje vodio svoje finansiskeposlove nego državu. Ili bo lje rečeno — i jedno i drugovodio je samo u korist svoju, lično ne prezajući ni odkakvih sredstava.«

O tim kraljevim financijskim operacijama i malverzacijama najkrupnijeg stila, dostojnih prvih svjetskih financijskih mahera, sačuvano je jedno epizodno svjedočanstvo,koje kao detalj možda još bolje i još plastičnije ocrtavakako kraljevu ličnost, tako i čitavu njegovu okolinu umi

ješanu u njegove financijalne operacije.

Već poznati nam srpski opozicioni građanski političar

dr Dragoslav Smiljanić, (u svojoj knjizi autobiografskih zapisa Sećanja na jednu diktaturu — Beograd, 1955, str. 30/31),karakterizirajući kralja Aleksandra kao korupcionaša naj

višeg stila, kaže:

»Preko svojih generala primao je zahvalnice u vidumilijunskih čekova od evropskih fabrika kojima su davane narudžbine za naoružanje i vojnu opremu. I posrednici između kralja i stranih firmi postajali su multi-

milionari. Meni je pričao direktor Francuskosrpske banke, Pire, da je po njegovoj oceni, kralj imao prekomilijardu i po dinara u stranim sefovima.«

Da bi ilustrirao tu svoju konstataciju, dr Dragoslav Smiljanić produžava:

117



»Koliko je kralj bio bezočan u grabljenju bogatstava,

najbolje ilustrira ovaj mali lični doživljaj:Večerao sam na terasi restorana Mišić na Dedinju.

Videći me samog, seo je za moj sto industrijalac Mikašonda. Bio je neraspoložen. Upitam ga za uzrok.

— Ote mi zlikovac banku! — Kakvu banku? — Beogradsku zadrugu, najzdraviju novčanu usta

novu u zemlji. — A ko je taj zlikovac? — Aleksandar Karađorđević. — Tvoj dragi kralj?

— Da mu . . . njegovu . . . ! — Na koji ti način uze banku?

— Pozvao me Aca (t j. ministar Dvora D im itrijević)pa mi veli da me gospodar pozdravio i da želi da muustupim sve svoje akcije. Ja se branih, ali nije bilodruge te sam mu ih morao ustupiti. Diže mi ih lopužapo nominali, iako vrede 40% više.

— Pa ništa, to je među vama. Mora da je on i tebi

valjao negde. — Tebi je svačija imovina trn u oku, svaku sumnji

čiš i napadaš, zato i letuješ u Glavnjači. čujem da si tekizišao otuda.

— Sada vidim da ću opet tamo. — Zašto? — Zato što ću pričati sve ovo što mi reče. — Nemoj da se šališ!

— Hoću već sutra ako ne još i večeras.I pričao sam svuda, i bio zatvoren i tužen Sudu za

zaštitu države. Državni tužilac Gjadrov pokazao mi jeoptužbu i još neke druge i rekao da je teška dvadesetgodina, ali me ipak nije izveo pred sud već me je vratioGlavnjači. Po svemu sudeći, nisu bili voljni da te stvariraspravljaju ni pred sudom.«

Dr Svetozar Grgin, da bi sanirao svoje imanje i svoje iz

temelja poljuljano financijsko stanje, zadužio se baš u tojkasnije kraljevoj banci, Beogradskoj zadruzi, za svotu od5,500.000 dinara. Ali, kako je po svemu sudeći dr Grgin,pored toga što je živio na previsokoj nozi, bio krajnje nesposoban kao financijer i spekulant, on se vodeći svoje poslove

118



vremenom doveo u nemogućnost da udovoljava svojim obavezama prema toj banci. Nemajući mogućnosti da isplaćujeni dospjele anuitete i da udovoljava ostalim svojim obavezama, on je uzalud apelirao na svoje poslovne partnere

da budu toliko ljudi i da se urazume, pa da spasavajućinjega, spasu i sami sebe.

Tako je on npr. din ilesin -

nego sam Grgin (Schlesinger je prvostepenom osudom bioosuđen na g o dina rob ije, a Grgin samo na 1 godinu), dana13. siječnja 1927. iz Beograda uputio jedno očajno pismo, aliu kojem se on ipak ne ponižava i ne puzi, nego lupa šakama

> i pr ijeti ne bi li na taj način zaplašio svog sugovornika. Tol^pismo počinje ovako:

»Poštovani gospodine Direktore! — Ja sam se danasvratio iz Zagreba i na žalost moram Vam reći da me jeVaše ponašanje prema meni zapravo porazilo, i nemamdovoljno reči da ga osudim. Prema jednom drugu uposlu koji je u svakoj prilici do danas u najmanju rukukorektno i lojalno postupio prema Vama, ne postupa se

ovako.Moja je najmanja želja bila da tražim da i Vi i naj

manje garancije dajete za mene, i bio bih najsrećnijida sam se daleko držao od svih poslova u kojima se danas nalazim. Bilo bi mi u najmanju ruku zašteđeno ovoponiženje koje ste mi poslednjih dana naneli. Ali prilikesu se danas tako razvile da se ja moram obratiti zapomoć- objektu a ne Vama lično, i ako te pomoći ne

dobijem ja sam potpuno ruiniran, a Vama to svakakone ide u račun, jer ako moja lađa bude utonula, veliko

je pitanje da neće možda nehotice i Vas drugu dvojicusa sobom u najmanju ruku povući.«

Objašnjavajući mu da za pomoć koju od njega traži(neka garancija) — »za Vas ne postoji nikakva opasnost,već jedna više moralna nego materijalna pomoć«, Grgin je

dodao:

»Tako shvataju i banka, i naročito dr švrljuga prilično se isčuđava da Vi ni u ovako maloj veri niste hteliizaći mi u susret, i budite uvereni da ste više sebi negomeni naškodili, a najviše zajedničkoj stvari.«

r»geru, koji će kasnije proći

119



Ali osioni i svojim bogatstvom i moći koju mu je onopružalo, zaslijepljeni Adolf Schlesinger, nije bio pristupačanlogičnom i mirnom rezoniranju i pustio je bez uzbuđivanjaGrginovu lađu da tone, ni ne pomišljajući na to da bi ona

pri tome mogla zaista povući i njega. Kao Schlesinger, ponašali su se u toj stvari i ostali dotadašnji Grginovi kompanjoni i tako je — što oni nisu bili kadri da shvate i uoče navr ijem e — sve skupa krenulo nizbrdo.

Oni su, naime, učinili tu nesmotrenost, da su dozvolilida dođe do sekvestra i krivičnog postupka zbog bankrotstva.

Po dr Grgina i njegove poslovne prijate lje — i to nesamo za one koji su bili optuženi u Našičkoj aferi — bilo je

fatalno to, što je za Grginovog stečajnog upravitelja biopostavljen neki Teodor Sladović, iz Retfale 5a, sela krajOsijeka, danas predgrađa tog grada, čovjek veoma čudnihkvaliteta.

To je bio svakako jedan od onih ljudi za koje je dr Ribaru svom već navedenom djelu, rekao: »Agrarni povjerenici,u početku siromašni, nesposobni, bez ikakve spreme i iskustva, bez poznavanja općih principa agrarne reforme, zakratko se vrijeme obogaćuju, a poslije postaju radikalskiposlanici i ministri...« Sladović, istina, nije postao ministar, čak ni radikalski narodni poslanik, ali su njegovi apetiti, kao što će se vidjeti, pretočeni u zvečeću monetu, biliupravo ministarski.

Baš zbog toga što je nastupao kao neki »borac protivkorupcije«, prije nego što pođemo dalje, moramo se maloupoznati s tom ličnošću. To je bio čovjek sasvim neodređenog zvanja, koji se viđao u krugu osječkih radikala i mini

stara kad su ovi dolazili u Osijek. Iako je redovno bio veoma neuredno obučen, držao je svoju kancelariju i u zakupuoko tri hiljade katastarskih jutara lovišta u Spačvi. Zavrijeme okupacije i ustaške strahovlade, bio je, kao i ranijepod radikalima, stečajni upravitelj, i to opet u Zdencima,sve do 1. X I 1944. Kad je osjetio »da mu je vruće pod nogama« prebjegao je u Austriju. Kad su se nakon nekog vremena stvari kod nas stišale, vjerujući da se na njega već

zaboravilo, vratio se, ali je pozvan na odgovornost i poosječkom Kotarskom sudu osuđen na pet i po godina robije,kao okupatorski suradnik. On i danas živi, kao starac odosamdesetak godina, u svom malom dvorcu u Retfali, totalno deklasiran i veoma teško pristupačan za razgovor.

120



DR MILIVOJE POPOVIC (rod. cca 1898), osječki advokat, u Našič'kom

je procesu formalno zastupao Beo- gradsku zadrugu (u kojoj je glavni

akcionar bio kralj Aleksandar), ali

Ikoji je kako je to na samom procesu nebrojeno puta konstatirano, bio »glavni« iz »ucjenjivačkodenunci

janskog konzorcija«, koji se na- dao hvatačkoj nagradi »od nekoliko desetaka miliona dinara«. Isto takc

je bila javna tajna, da on na tom procesu zastupa zapravo interese i ćeifove kralja Aleksandra. — Sin veleposjednika (sa cca 250 jutara zemlje) i upravitelja Vlastelinstva Pa trijaršije u Dalju, okorjelog mađa- rona i zastupnika u Peštanskom za-

jedničkom saboru prije prvog svjetskog rata, Milivoje Popović se, iako zapravo bez ikakvog političkoideo loškog opredjeljenja, isticao poslije 1918., kao veliki radikal, da kasnije

postane najzagriženiji Ijotićevac i antisemit (ali, i opet, iz čistog računa). Godine 1941. se pretvorio u neprikrivenog agenta Gesta poa, a u prostorijama njegove advokatske kancelarije otvorena je (na Gajevom trgu) kancelarija Franca Schrama, predstavnika Hit lerovog atašeja za policiju u NDH, Dra Helma. Negdje uoči drugog svjetskog rata, oženio je neku kavansku pjevačicu, (iz tadašnje ka

I

vane Gorbk), Austrijanku, koja nikada nije naučila hrvatski i u njegovoj kući se govorilo njemački. Godine 1941. je i formalno napustio pravoslavlje i prešao na protestantizam i postao jedan od naj ozloglašenijih folksdojčera u Slavoniji. Od Milivoja postao je —

Emil, a od Popovića — Wagner. Pred kraj rata, svjestan svoje zlo- činačke folksdojčerske i gestapovske djelatnosti, sklonio se prvo u neki sanatorij u Zagreb, odatle u Italiju i konačno u Argentinu,

■ gdje je, kako se čuje, negdje oko god. 1960. umro.

IDakle, tog Teodora Sladovića je 7. maja 1931. (kako sam

to saznao od njega samoga, dana 23. X I 1963.), pozvao tadašnji osječki advokat dr Milivoje Popović, da odu u Našicei Zdence, da sekvestriraju imanje dr Grgina u korist kralje

ve banke Beogradske zadruge, za utuženu svotu od 5,500.000dinara. Sladovića je uveo u taj sekvestar tadašnji sudacDragutin Majcen koji je kasnije, god. 1941., postao ustaškišef policije u Osijeku i bio kao takav osuđen i streljan g.

1945.

121



Nakon nešto više od pola godine, tačnije 3. I 1932. naddr Grginom je rješenjem Sudbenog stola u Osijeku, otvorenstečaj, a dotadašnji prinudni upravitelj Teodor Sladovićimenovan je stečajnim upraviteljem. Došavši do punog uvidau Grginovu korespondenciju i spise, on je — svakako nakonkonsultacije s drom Milivojem Popovićem, došao do zaključka da mu je dopala ruku bogata dokumentacija o nizukrivičnih djela, ne samo dra Grgina nego i nekoliko drugihljudi, sve »debelih pa rajlija« — iz čega se, na ovaj ili naonaj način, mogu izbiti »debele pare«. Odmah sutradan posvom imenovanju, Teodor Sladović je podneo svoju prvukrivičnu prijavu protiv dra Grgina, za utaju poreza i pre-

nosne takse, a nakon toga je sudovima i pojedinim nadleš-tvima slao jednu prijavu za drugom.

Isti dan po prijemu prijave osječki Sudbeni stol je 4. I1932. donio rješenje, da se protiv dra Grgina povede krivičnipostupak — i tako se počela lavina korupcije kotrlja ti nizbrijeg. Dr Milivoje Popović, koji je, kao što će se to kasnijevidjeti, bio ne samo gangster prvog reda nego i fašistički špi jun i gestapovac, u zajednici sa sebi sličnim drom Miškom

Radoševićem, ljudima iz kraljeve Beogradske zadruge i još nekim sličnim tipovima, osnovao je ono što je kasnije nazvano»konzorcij denuncijanata i ucjenjivača«, u cilju postizanjamilijunskih hvatačkih nagrada. Već tada je bilo govora u javnosti, da je taj dr Popović stajao na čelu tih hvatača, azagrebački advokat dr Podu je dobacio mu je na pretresudana 3. oktobra 1935. javno u lice: »V i ste šef hvatačkogsindikata, ujedno njihov pravni savjetnik.«

Tragajući za ugovorom kojim su dr Svetozar Grgin i njegovi kompanjoni u tom krupno-kapitalističkom poslu, ĐorđeM. Bošković iz Beograda i Svetislav N. Jovanović iz Pančeva,prekupili od braće baruna Guttmann vlastelinstvo Orahovicuod 14.000 jutara za sumu od 18,750.000 dinara, ljudi iz togkonzorcija pronašli su čitav bogati arhiv, prepun teško optu-žujućih dokumenata i došli su na ideju da pod firmomobrane jugoslavenskih nacionalnih interesa, pod firmom»borbe za kralja i otadžbinu«, za koncepcije šestojanuarske

diktature, a protiv Židova (jer su nekoliko glavnih optuženih bili Židovi) i protiv »pokvarenog parlamentarnog režima«, povedu prikrivenu i otvorenu hajku, da bi ili postiglite hvatačke nagrade ili prisilili ugrožene kapitaliste, da »od-reše svoje kese.«

1 2 2



Prema Sladoviićevoj prijavi, došla je u Donji Miholjac — 3. siječnja 1934. — grupa isljednika i izvršila premetačinuu dvorcu, u prostorijama Filipa Schlesingera, brata onogAdolfa Schlesingera, koga je Grgin 13. siječnja 1927. pismeno

preklinjao da ga spase — »jer ako moja lađa bude potonula, veliko je pitanje da neće možda nehotice i vas drugudvojicu sa sobom u najmanju ruku povući« (vidi str. 119.).Obistinilo se ono Što je Grgin proricao Schlesingeru: »ibudite uvereni da ste više sebi nego meni naškodili«, a kad je Fil ip Schlesinger smjesta iza završene premetačine odjuriou Zagreb i sve ispričao generalnom direktoru Našičke Aleksandru Sohru — sve je već bilo kasno, jer je usov već krenuo.

Takav razvitak događaja potvrđuje i sama optužnica, kojana str. 27. prikazuje razvitak događaja ovako:

»Usled otvorenja stečaja povedeni su reda radi izviđa j i protiv prezaduženika, okriv ljenog dra Grgin Sveto-zara u pravcu zločinstva iz 344. Kr. zakonika, i prestupa

iz 345. Kr. zak.

Kako se je izviđajima htelo ustvrditi imovno stanje

okr. Grgin Svetozara, to je bilo nužno pronaći izvesnadokumenta, temeljem kojih bi se moglo točno utvrditi,što sve okrivljeni poseduje, te koliko mu iznaša aktiva.

Utvrdilo se naime da okrivljeni Grgin duguje raznim verovnicima oko 11,000.000 dinara, a da mu imetakne vredi niti din 4,000.000.— (21-A-35-37), pa da većidio njegove imovine mora biti prikriven, jer se je znalo,

da je okrivljeni Grgin u zajednici sa Bošković Đorđem

i Jovanović Svetislavom dne 5. V I I 1922. od braće Gutt-mann kupio vlastelinstvo Orahovica od 14.000 jutarazemlje za 75,000.000 kruna, a da u gruntovnim knjiga

ma nije nigde to imanje uknjiženo na njegovo ime,osim nekretnina u površini od 1.260 jutara u poreskoj

općini Orahovica i Zdenoi.

Da se, pak, pronađe taj ugovor i da se može prosuditi narav toga pravnog posla, pa da se iz toga dade

rekonstruirati poslovanje okrivljenog Grgina i s timu vezi odrediti njegov imetak, naređeno je sa straneislednog sudije dne 3. januara 1934. i 11. i 12. jula 1934.pretresanje stana i uzapćenje^knjiga, korespondencije isvih dokumenata, koji su se odnosili na poslovanje ok

123



rivljenog Grgin dr Svetozara, šlezinger Adolfa i draFilipa, Guttmann Viktora i ostalih lica, koja su se spominjala u pronađenom materijalu.

Proučavanjem tog materijala došlo se do poraznih

otkrića, koliko u pogledu osoba kod kojih se je vršiopretres, toliko i u pogledu onih lica, koja su dolazila u

dodir s tim licima.Na osnovu takovog materijala otvorena je istraga

protiv svih okrivljenih radi utuženih krivičnih dela, pa je istragom doista i ustanovljen objektivni učin i sub jektivna krivnja u svakom pravcu, kako će se to nižeobrazložiti.«

I sad slijedi neobično dugačko i bogato dokumentiranoobrazloženje na daljnjih stotinu i pedesetak veoma gustopisanih stranica.

Kad je ugrožena grupa nesumnjivih velikokapitalističkihi velikoposjedničkih mahera* — možda bi bo lje bilo rećigangstera — koja je svojim sistemom korupcije, korumpirala i uza se vezala čitav niz ministara, narodnih poslanika

* Kao ilustracija iz tog vremena, interesantna je u tom pogledu ova karakteristika tog krupnog kapitalističkog poduzećaiz kragujevačkog tjednika »Svetlost«: »Našička — eksploatatornaših, rumunjskih, mađarskih, čehoslovačkih i nemačkih šuma,

jedna međunarodna kapitalistička kompanija godinama je u našoj zemlji uspešno svršavala poslove miteći male i velike činovnike, miteći i predstavnike zakonodavnog tela, miteći i ministre.«

Još interesantniji su pojedini pasusi iz korespondencije koja je pronađena prigodom premetačina, između pojedinih, kasnijeoptuženih aktera u ovoj aferi:

Dana 20. X I 1928. dr Grgin je poslao slijedeći brzojav direktoru Schlesingeru u Donji Miholjac: »Stižem sa ijekolikn ministara i narodnih poslanika ne_delju jutro orahovica 'stop orgafllži-rajtesto bolje sa orahovicom lov na divlje svinje stop — Grgin«.

Dana 18. V III 1933. dr Grgin piše istom Adolfu Schlesingeru:»Dragi direktore! Evo ja sam još uvek u Beogradu... Kao štosam Vam i na telefonu rekao ovo je upravo strašno što sam svedo sada u Beogradu prepatio. Apsolutno je nemoguće ne samomeni nego tako reći ikome da dođe do ministra. A to je naročitoslučaj za ministre Maksimovića i Jeftića, jer kako se svuda govori oko njih se lome koplja ko će izaći na površinu posle kongresastranke tj. 25. jula. Svi su ministri po nekoliko sati pre podneskupljeni oko glavnog odbora stranke i popodne svaki dan susednice Ministarskog saveta. Ja ću pričekati dva, tri dana pa seonda moram vraćati kući i ako zapravo ne vidim kako mogu da

124



i državnih činovnika svih kategorija da bi im rješavali

stvari kako su oni željeli, osjetila prijeteću opasnost, smjesta je preko tadašnjeg Grginovog advokata dr Nikole Tolnauera

iz Osijeka ponudila naknadu te pune sume — »ali je ta ponuda odbijena, s motivacijom, da će Beogradska zadruga samo redovnim sudskim putem ostvariti svoja potraživanja«, kako to navodi (na str. 136, svoje knjige Našička afera pred sudom) sam advokat te Zadruge, već spomenuti dr Milivo je Popović, za koga su — ponovimo to još jednom — optu

se vratim natrag ako ne svršim bar stvar Rošera... Stepanović

je morao sinoć da otputuje u svoj izborni okrug i vraća se teksutra uveče. Stvar agrara stoji na mrtvoj točki.«

Dvadesetak dana kasnije, dana 6. sept. 1933., dr Grgin opet javlja Adolfu Schlesingeru: »Dragi direktore! Kao što sam danaspreko Vaše gospođe telefonirao stvar dr Rošera jedva da je jednom i definitivno skinuta s dnevnog reda. Informacija koju sam juče pre podne dobio od Krunića nije bila tačna i naravno dasam radi iste bio mnogo uznemiravan. Zamolio sam zato Stepano-vića da po svaku cenu odmah vidi B ... (svakako Boška Jeftića

— Z. K.), što mu je sinoć i pošlo za rukom, i tom prilikom mu je B(oško) rekao da je ukaz već potpisan i da će se još danasili najdalje sutra i objaviti. Informacija Krunića bila je samo uto-lika tačna, što se B(oško) vrlo nerado odlučuje, da rešava ovakvapitanja na parče i to iz razloga što želi da ova mesta iz političkihrazloga rezervira za svoje ljude. Bar u tom smislu je juče i saStepanovićem razgovarao.«

Da je taj »B « o kojem je tu govor, morao biti baš Boško Jef-tić, tadašnji ministar vanjskih poslova, a godinu dana kasnijei ministar predsjednik (od 20. X II 1934. do 24. V I 1935), vidi se

i iz Grginovog pisma od 10. IX 1933., i opet Adolfu Schlesingeru, ukome je govor baš o Ministarstvu vanjskih poslova: »Dragi direktore! Jučer sam trebao videti..., ali nažalost nisam ga mogaovideti jer je i on i celo njegovo ministarstvo zauzeto oko dočekapoljskih parlamentaraca i to će trajati sve do utomika. Tek uutornik nadam se da ću biti u stanju videti ga. Sa N .. . nanovo jučer razgovarao. On ima mnogo nade da će se stvar povoljno re-šiti. Sa nestrpljenjem očekujem od Vas glase kako je Rošer primio vest o imenovanju. On sigurno uobražava da je ovo postignuto njegovim pismom a u istini 2 najintimnija prijatelja B .. .

morala su u ovoj stvari 6 puta intervenirati, i to Step(anović)4 puta, a Kr(unić) 2 puta. Nemojte mu spominjati imena ali iznesite mu koliko je truda trebalo uložiti da se dođe do njegovogimenovanja, a ne bi bilo pošteno sa njegove strane ako ne ispuniobećanje.«

Svi ovdje spomenuti dokumenti objavljeni su u knjizi Našička afera pred sudom dra Milivoja Popovića, Osijek, 1935. kao prilozi, na str. 122, 132 i 133/4.



ženi i njihovi branioci tvrdili, da je pravni savjetnik i »glavni«spomenutog denuncijantsko-ucjenjivačkog konzorcija, da je

ono što Talijani nazivaju capo di banda .

Nama je zaista danas nemoguće, ma i pretpostaviti, dabi Beogradska zadruga kao kapitalističko poduzeće u tadašnjim kapitalističkim uvjetima, radije z b o g i n a t a podfirmom nekih principa forsirala neki u tom slučaju stvarnobesmisleni proces, u kojem je u najboljem slučaju mogladobiti samo neki procent od svojih potraživanja, nego daprimi punu utuženu svotu od 5,500.000 dinara, koja joj jenuđena. Tu, kako se stvar predstavljala u javnosti, nije bilo

nikakve logike. U takvu glupost nitko normalan ne možepovjerovati. Sve te ljude vodili su motivi sasvim druge naravi.

Odbivši pet i po milijuna u gotovom koji su joj se nudili »na tacni«, Beogradska zadruga, odnosno advokat Mili-voje Popovićj produžili su traganje za kompromitantnimmaterijalima i, kako kaže i sam Popović, — »svi znaci su upućivali na to, da je centrala ove družine u Donjem Miholjcu.Inicirali smo krivični postupak, koji je kroz dvije godinedoživljavao teške peripetije, dok nije prihvaćen naš prijedlog,da se povede u Donjem Miholjcu pretres u dvoru braćeSchlesinger. Rezultat provedenog pretresa opravdao je potpuno naše presumpcije« (tj. naslućivan je, podozrenje, sumnja, osobito u pravu).

Kasnije je zaplijenjen veoma bogati arhiv u generalnojdirekciji Našičke u Zagrebu, kao i mnogi drugi arhivi, štosu svi zajedno pružili zaista jedinstveno bogati optužni ma

terijal, u prvom redu o korupciji svih onih državnih službenika — »od pandura do ministra« — s kojima su u svomposlovanju, bilo na koji način, dolazili u dodir Našička iostala srodna drvna poduzeća. Da nije bilo tog tako brižljivo sakupljenog i pomno čuvanog arhiva, ne bi došlo nido ovog procesa, bar ne u tim razmjerima.

Govoreći o tom arhivu, naš tadašnji svakako najboljiadvokat i predsjednik Advokatske komore dr Ivo Politeo

(1887— 1956), započeo je (17. X ) svoj obrambeni govorovako:

»Junak Schnitzlerove drame Ljubakanje, mladi oficir ,dao je svome manje iskusnome drugu ovaj savjet:Kad ljubakaš, nemoj nikada ništa stavljati na papir.

126



Ne piši ženama pisma, a budu li one tebi pisale, Tipisma odmah uništi, jer će inače biti zla. — Ima jedan pasus u govoru gosp. državnog tužioca, koji bi

lako mogao potaknuti poslovne ljude, da ovo praviloljubavne taktike, prošire sa erotskih odnosa i na poslovne.«

Dakako, da je takva argumentacija u sudnici izazvalaveselost.

Ali kako su se optuženi osjećali suviše sigurni i kako usvom poslovanju nisu primjenjivali te Schnitzlerove savje

te, zahvaljujući materijalu što su ga protiv sebe tako nesmotreno spremili, našlo se na optuženičkoj klupi 108 okrivljenika, na čelu s najvišim funkcionerima Našičke, a pored njih dva narodna zastupnika i sedamdesetak državnihčinovnika — dok daljnjih 1400 (hiljaduičetristo) korumpiranih ličnosti, među kojima je bilo i sedamdesetak narodnih poslanika (spominjala su se imena Milana Stojadinovi-ća, Laze Markovića, Stanka Švrljuge, Velizara Jankovića,

Voje Janića, Koste Timotijevića, dr Stanka Šibenika i dr.),nije ni privedeno sudu, kao što je to konstatirao na suđenju 16. septembra sam predsjednik.

Da je taj proces bio započet prvenstveno kao političkapotreba diktature kralja Aleksandra, dokaz je i činjenicakoju je na samoj raspravi iznio dr Nikola Tolnauer, šef čitavog štaba advokata, branilaca u toj raspravi. Za vrijemedrugog svjetskog rata, on je kao Židov poginuo u logoru Ja

senovac. 15. oktobra on je javno u sudnici ustvrdio, da jePopović-Sladovićev denuncijantsko-ucjenjivački konzorcij,preko svog mandatora u toj stvari, beogradskog advokata

i bivšeg ministra agrarne reforme dra Franje Poljaka, predložio advokatu i jednom od branilaca u ovom procesu druŽivku Bertiću, da Našička , njeni direktori i ostali optuže-ženici, isplate potkazivačima sumu od deset do trinaest mi

lijuna, pa da će oni već urediti, da čitava stvar »legne«.

Dr Tolnauer je čak uspio doći do originalnog pisma što ga je već poznati nam Teodor Sladović pisao Vrlo poštovanom gospodinu Ministru dru Franji Poljaku, koje je zaista veoma kompromitirajuće za čitav taj denuncijantsko-ucjenji

vački konzorcij.

Pokazujući sudu to pismo Dr Tolnauer je rekao:



»Ipak je dr Miško Radošević u svom govoru zaboravio kada je govorio o društvenom nemoralu, da izneseneke činjenice i okolnosti, koje igraju vanredno veliku

ulogu u ovom procesu. Miško Radošević je zaboravioda govori o socijalnom značenju denuncijanstva i njegovih nosilaca potkazivača, te o uplivu hvatačke nagrade na dizanje i učvršćenje patriotskih čuvstava. Zaboravio je da spomene, da ljudi koji se nikada u životu nisu isticali niti ispravnošću niti patriotizmom, tekonoga časa, kada misle, da će ušićariti hvatačku nagradu u iznosu od nekoliko desetaka miliona, otkriva ju u sebi patriotsko srce i zabrinutost za čistoću državne administracije, pa pušu u jerihonske trublje daunište korupciju. Ovakvi pseudoborci protiv korupcije više škode ugledu državne vlasti nego svi korupcionisti zajedno.«

Ako saberemo sve te raznorodne elemente i tvrdnje jedne i druge strane, danas nam se kao najvjerojatniji nameće

zaključak, da je — osim već spomenutih motiva k oji su vo

dili pri tome kralja Aleksandra — do procesa zaista došlozbog hvatačke nagrade od nekoliko desetina milijuna dinara, što su je očekivali oni koji su stvar formalno prijavili

vlastima. Nosioci Aleksandrove diktature prihvatili su pro

ces misleći pomoću njega steći politički kapital koji biopravdao njihovu diktatorsku vladavinu. U tome je bio smi

sao procesa. No, kad je on jednom započet, pokrenuta lavina se više nije mogla zaustaviti. — Ona se najviše razbila

o glavu upravo onih koji su ga i zamislili.

►Pismo Teodora Sladovića, koga su branioci optuženih u Našičkom procesu stalno nazivali »profesionalnim potkazivačem«, upućeno pedesetak dana po otpočinjanju tog sudskog procesa pred osječkim sudom biv. ministru dru Franji Poljaku. Faksimil tog pisma objav- ljen je na str. 287. knjige dra Nikole Tolnauera, branioca najglav nijeg optuženika Aleksandra Sohra, u njegovoj knjizi Branilački

govor... održan na glavnom pretresu pred Okružnim sudom uOsijeku, dne 11, 12, 14. i 15. oktobra 1935. — Sam Sladović mi je krajem godine 1963. potvrdio autentičnost toga pisma i rekao da

je ono došlo u Tolnauerove ruke tako, što ga je na neki način od dra Poljaka prisvojio tada poznati beogradski tulumaški novinar Savković, koji ga je braniteljima optuženih u Našičkom procesu, prodao za tada^veoma lijepu svotu od pedeset hiljada dinara.

128



? hg&o r 5l&4oviđaS£*ifala 5 a,‘tisi j&k&» '

Vri© t>p tsv*4 i gospodina Ministr® ;

»te u uoujeđtt sogš p^slađnjaga li a ta sa prtio t i t *

s t * »4no*»# gjfîelav's’4 na n>4X#tuwi ?a j * u \ a pra4aH* Jf*raa ov4H naglasiti

i \ a q »am i § praô 4n>gih ^ U m i l .ličnosti ?o<M*» a>*o4»f korak«, 4 * a«

3p Srt&a* Ispo* luk* 4* bi J>ilo aviucaka pttir*Vru> i uputno, <U VI

tara* a« v i l i« ift$a#U?*a Vno<ln3 p»4u^wtf» Ja r na »jaru ja « onim

k<uil a j a t i * J{fiiti.i© itai ih. uciflu jo * auadriaja ta- j * n iraVj, 3,tafii* Idj *tr*fc: trak# fsdri&U* Oborio u m ©vrij a i t g» *ivanm,Vo3l mi

| f 0 n a f c f c i ^ v o f i o * Ha4|tttšfc s»& govorio i sa tiakon

£asp<*ie», it*|ak § | m rljan }* * 4a fei I r a H U «.«i& ju ta« i t a « ^ energična

Uigrati m lm M loj»6aat Kako Ra. ittl©3^ nertsfia objektivna tU ’apa, ’rfoja

y * * H Ja l* » * #*« aim r aanitatij;\io sjk> ? rH i3 jM uteći #a i li Hal-

kaau I l i nsir^ni^ u^y|*atia* TtfVooJa su don^l« || j j 4va doW&.£|acW% « J U ;.pra*c* i to voa) po Vfraa oaiU vlJeci £l?4* cai’h vio. X*>5

n i l i z m i , ‘h đ i j i ( 4 7. a p r i l a g ć j t . t r n i ufcrsarU po«tufik.- Ja sam potoJca

‘jîasa ćian&k, ko)if|/fe5 u priio^ju sa siolbois, 4a ga

f.ra4a t « : J W % oa<»1>«o i l i pr*<o koga ilrugcâ

i U da ga " $ t V m ik p!#Jyiu. pći*«* ^fôruiaiu; a»H#**o s-U t>d^j,kairo M

ti ’ *^ i j ?4a£#8, Š*6 j « w>tt<w I t t u i l , t e# *b} i.luoak »^gê i tuč i ovoJ?o u celc—

St! i»iH J k j s . ; m 9 Z h w * «U se 45; ^ - &«. ic j!* št », t.ožda upravo ono Što ja

v&imoji&ro&ii# j<* vôo on^:g2tf<U';^r* Zoriči-Sfi, gle4* Kojuga Vi l inako

aÔ^ne ^ f | | f l l p | n a r o č i t o

t% l ^ l ^ l l l j j n d nj-itifli. r m i i ^ t ia ^ io

li i sa i *a f i l t o * f k<»ijko 4r2it*j ujmiu« ok>4«

| |^ i | | | p p l M l ® trcbs «norîčno »4 svita

o r a i ^ i « a ^ ^ i i i ^ J » r u k o l i k o tu ^ * s o l » * t i ' i U k S i p o - .

f ':y i l | i v jm o v o ^ s i s t e s ta , p o S t o n i O v a j n a š i n « m va o 3 n i K o j a

fež đM& vft i rašio r»^>»vol5«o. -

j | | | j j t f s ? [ n a đ«î u Ba&^rađJîdtutin occkujarn

- | i | v ij e s t i i o s ip a š sa odi veni a ?*iežt©yaifjim t l o z d r ^ o n ,

/ l '



Stvarno, iz svega onoga što je bilo izneseno na tom procesu, stvorila se ružna slika da je u kraljevskoj Jugoslavijisvemoć novca bila neograničena, da se kupovanjem držav

nih Činovnika, narodnih poslanika, ministara i štampe, moglo ne samo zagušiti proteste širokih masa, nego i postićištogod se htjelo, i rekao bih da je famozni advokat Popović

imao pravo, kad je rekao:

»O uticaju novca u javnom životu postoje već mnogainteresantna znanstvena djela, no retko će se naćiu historiji ovakav bogati materijal.«

Čitav taj materijal bi zaista zasluživao iscrpnu naučnumonografiju. Takav jedan rad bi sa sociološkog stanovištasvakako bio veoma interesantan i koristan, ali moje pretenzije se ovdje ograničavaju samo na kratak i letimičanpresjek kroz čitavu tu aferu, s aspekta onoga što bi slavnifrancuski romansijer Zola nazvao studijom naravi, dakle morala, moralnih profila glavnih protagonista te grandiozneafere.

Iza kulisa samog procesa

Pažnju svakog objektivnog promatrača svakako će najviše privući sam način sudovanja u ovom procesu. Prijesvega, optuženima je sudio u stvari izvanredni sud. Prematadašnjem jugoslavenskom Ustavu nikome nije mogao suditi neki drugi sud, osim onoga koji je već unaprijed bio

određen za sva krivična djela, što će se dogoditi na nekomodređenom teritoriju, na teritoriju nadležnosti tog suda.

Prema tome, tadašnji zakoni nisu dozvoljavali nikakve delegirane suce, ni suce istražitelje, ni državne odvjetnike, nisudove; oni nisu dozvoljavali da za neki specijalni slučajtakve službene osobe budu uzete iz nekog drugog suda. Aipak je za ovaj specijalni slučaj u Osijek, pored niza tamo

šnjih zakletih sudaca, bio poslan za suca istražitelja sudac

zagrebačkog Okružnog suda Dušan Đermanović, ai njegovneke vrsti mentor bio je načelnik Ministarstva pravde za

Hrvatsku sa sjedištem u Beogradu, Vladimir Stopić, kojiuopće i nije bio nigdje sudac, ali je kao takav bio neposredno pretpostavljeni svim sucima na području Apelacionog

130



suda u Zagrebu (i Stola sedmorice). Njih dvojica su se nastanila u zg ra d i. osječkog Sudbenog stola i tu primali »mjesecima uz dobru dnevnicu i izdašnu pomoć iz povjerljivogfonda predsjedništva vlade.«

Govoreći o njima, u svojoj već spomenutoj »crvenoj brošuri«, dr Nikić ironično primjećuje:

»Ako bi sudili Vladimira Stopića i Dušana Đermano-vića po njihovom velikom avanzmanu, onda oni sigurno moraju biti u svakom pogledu korektni i na svommjestu činovnici, kad su ovih dana (tj. još za trajanjasamog procesa, a po završetku svoje uloge — op. Z.

K.) najedanput po dvije do tri grupe, odnosno pot-predsjedništvo apelacije uspjeli da dobiju.«

*

Kad danas prelistavamo sačuvanu dokumentaciju o tommonstr-procesu i kad se udubljujemo nad takvim pravnimnonsensima, nameće nam se neizbježan zaključak da je onajVladimir Stopić (koji prema tadašnjim našim zakonima iprema uobičajenoj sudskoj praksi u čitavom tom postupkunikako nije mogao vršiti neku legalnu funkciju, premda supo njegovim direktivama i njegovim nadzorom svi djelovali),morao biti direktni ili indirektni, zakamuflirani mandatorkralja Aleksandra. On je očito nastupao u ulozi koju mu nijemogao povjeriti nitko drugi do sam kralj. Taj Stopić je dirigirao istragom i procesom i djelovao kao njegova siva eminencija. Tadašnji suci to ne bi mogli dopustiti ni svom ministru pravde, jer je i on prema njima bio praktički nemoćan.Nije ih mogao premještati niti utjecati na njihovo unapre

đenje, jer se ono obavljalo automatski s obzirom na vrijemeprovedeno u prethodnoj grupi.

Stopić je bio vjerojatno zastupnik Aleksandrovih ne samo materijalnih interesa (kao akcionara i faktotuma Beo- gradske zadruge), nego i njegovih političkih šestojanuarskih

intencija što ih je želio postići tim procesom. Tako se možda najbolje mogu objašnjavati sve one procesualne nezakonitosti, kao i njegovo prisustvo u tom procesu. Koliko

je takvo kraljevo djelovanje bilo protivno svim, pa i naj-elementamijim pojmovima o samoj funkciji koju on vrši,postat će nam jasno do kraja tek onda, ako uvažimo da vladar u svojoj uzvišenosti mora stajati iznad svih ne samo lič

nih interesa, nego i bilo kakve pristranosti. To je njegova

9* 131



prva i najsvetija dužnost i tu općeprihvaćenu državničkui pravnu zasadu, koja je izraz najdubljeg osjećanja i shvaćanja širokih narodnih masa, formulirao je ovako sretno

sam car Napoleon Bonaparte (1769— 1821): Le premier de voir des rois, c’est la justice. (Prva dužnost kraljeva jeste pravda; tj. da čuvaju, vrše i nadgledavaju kako drugi izvršavaju pravdu koju, uz to, još izriču u njegovo ime).

Kao što su Stopić i Đermanović sasvim nezakonito bilidelegirani na Osječki sud , specijalno za taj proces, isto jetako nezakonito bio delegiran i državni tužilac dr BenjaminMaurović, poslan iz Državnog tužioštva u Zagrebu. Ni on,kao ni Stopić i Đermanović, normalno nisu smjeli imati ni

kakve veze s procesom.Ne samo zbog toga što je to sve državu skupo stajalo,

zbog njihovih dnevnica, nego su

»tim izuzetnim mjerama i (tadašnji) zakoni, organizacija sudstva i sudska nezavisnost bili porušeni« —

kako je to naglasio na samom procesu dr Dušan Popović.

Zbog svega toga obrana je, kratko vrijeme nakon po

četka samog suđenja, 29. V, podnijela sudu formalni zahtjevda se

a) odbije optužnica zbog nenadležnosti podnositelja

b) da se delegira drugi sud izvan djelokruga zagrebačkekasači je — i

c) da sud izvjesti o tim svojim zaključcima ministrapredsjednika i sve druge ministre.

Sud je, dakako, prema očekivanju, sve te prijedloge jednostavno odbio.

Tokom suđenja taj su momenat često isticali obrana ioptuženi. Sud je uvijek preko toga prelazio. Četiri mjesecakasnije, kad se proces već bližio kraju, osječki advokat drMarko Lajtner kao branilac, podnio je neke prijedloge, kojibi, da su bili prihvaćeni, mnoge stvari još bolje rasvijetlili,No, o tim njegovim prijedlozima nisam uspio pronaći nikakve konkretne podatke. Prema onom što sam o tim pri

jedlozim a mogao saznati od ljudi koji se još toga sjećaju,oni bi uvukli u proces i teško kompromitirali još čitav nizvisokih političkih ličnosti, među njima čak i samog, tada većpokojnog, kralja Aleksandra. Ti Lajtnerovi prijedlozi su bilipravnički veoma dobro fundirani, a izneseni temperametno,

132



DR MARKO LAJTNER (rod. u Za prešiću 20. I. 1882), osječki advokat, koji je nastupom ustaške strahovlade 1941., kao i svi drugi Zidovi

izgubio pravo advokature. Ali kako je bio u mješovitom braku s Polja- kinjom, katolikinjom, mogao je i nakon toga produžiti svof advokatski rad, ali ne pod svojim imenom, nego

je izrađivao predmete za druge osječ- ke advokate koji su ih pod svojim imenom predavali sudovima. Pored toga je pisao i razne predstavke i

molbe Židovima, te se tako izdrža- vao. Kao socijaldemokrat još od studentskih dana i kao kasniji gra- đanski liberal, dr Lajtner je još od

prvih dana okupacije bio u tješnjim vezama s partizanima u Slavoniji, za Što su saznali gestapovci i 3. maja 1943. odveli su ga iz njegovog stana u tadašnjoj Pejačevićevoj (današnjoj Adžijinoj) ulici. Već sutradan je bio upućen u Auschwitz, gdje je neposredno po dola-

sku, kao šezdesetgodišnjak, nesposoban za fizički rad, likvidiran u plinskoj komori. Njegov zet, austrijski književnik SaherMasoh, opisao je njegov životni put u obliku jednog romana.

oni su izazvali u sudnici pravu buru. Od toga u javnost nijeprodrlo skoro ništa konkretno.

Umjesto opširnog izvještaja od 2—3 stranice kakve je Po- litika u to vrijeme donosila, kad su se u sudnici odigravali

neki spektakularni događaji, bilo joj je dozvoljeno da donese samo ovu kratku noticu:

»U Oseku je juče nastavljeno suđenje po Našičkoj aferi stavljanjem predloga od strane branilaca za do

punu dokaznog postupka. Jedan branilac je, posle burnih scena, sa suđenja isključen, a sud će danas obja

viti odluku o predlozima.«

Međutim, iako je predsjednik suda najavio »sutrašnjezasjedanje«, ono ipak nije održano, niti je sutrašnja Politika donijela i jednu riječ o daljem razvitku procesa. Svoj prvislijedeći izvještaj Politika je donijela tek 26. septembra, azapočela ga je ovako:

133



»Posle prekida koji je trajao šest dana, a koji je nastao delom zbog incidenta zbog koga je advokat Lajt-ner isključen sa pretresa i oduzeto mu bramlačko

pravo . . . «Dakle, to je bio takav incident, da je sudu trebalo šest

dana da se snađe i to na taj način, da je nekako prisilioLajtnerovog nasljednika, advokata Velenderića da — kakoto dalje izvještava isti broj Polit ike — »odustane od prijed

loga, kojeg je njegov prethodnik stavio«.

O samim razlozima zašto je dr Lajtner isključen s procesa i zašto mu je oduzeto branilačko pravo, zašto mu je za

branjeno vršenje advokatske prakse u ovom slučaju, o tom je javnost mogla saznati tek nešto malo iz osječkog dnev

nika Hrvatski list (od 19. V ):

»Popodnevna rasprava počela je s obrazloženjem g.dra Lajtnera. Odmah u početku državni tužilac g. Maurović moli predsjednika, da upozori branitelja, s obzirom na sadržaj prijedloga, da se drži granica paragrafa

270 Kaznenog postupnika i paragrafa 21. Zakona o advokatima. G. dr Lajtner odgovara: »Ja imam advokatski

ispit, imenovan sam advokatom i uvršten sam u listubranitelja, i znam sve svoje dužnosti. I ja molim zaključak suda, da se ovakav prijedlog odbaci kao neu-mjestan.

Dr Miško Radošević upada: To je nova provokacija.

Dr Lajtner mu odgovara: Ti si Petrica Kerempuhovog procesa.

Zatim dr Lajtner počinje obrazlagati svoje prijedloge, te u jednom momentu g. dr Maurović veli: Tosmo već čuli.

Dr Lajtner odgovara: G. državni tužilac već kimaglavom prije nego li je čuo moje obrazloženje. Kadće čuti to obrazloženje, onda će kimati cijelom fi

gurom.G. dr Popović primjećuje: Zašto ga ne ostavite na

miru? Pa to je sasvim prirodno. Sada se gospodi na jedanput žuri.

Dr Maurović: Ništa se ne žuri.

134



Dr Lajtner: Ja držim da će Vaš playdoyer biti pravodobno odštampan u Pravdi.

S klupe optužbe čuju se upadice: A što ste V i odštampali? Ima dosta brošura i bijelih i crvenih.

Dr Lajtner: Ja nisam ni jedne sastavio.Dr Mile Popović: Navodno.

Dr Lajtner: što to znači? To je bezobrazluk jedan.

Predsjednik prekida raspravu i sud se povlači navijećanje, poslije kojeg objavljuje, da je zbog ovihriječi g. dr Lajtner osuđen na hiljadu dinara globe,koju ima platiti u roku od 24 sata pod prijetnjom izvršenja, a ako bude i dalje produžio takvim vladanjem, da će mu se oduzeti riječ.

U nastavku obrazlaganja došlo je do novih upadica, pa je na kraju predsjednik, s o b z i r o m nas a d r ž a j o b r a z l a g a n j a oduzeo riječ g. dr Lajt-neru. Neki su branitelji u tom momentu napustilidvoranu.

Potom g. dr Maurović, što se tiče prijedloga g. dr

Lajtnera kaže da na to uopće neće reflektirati; većzato, što bi bio previše subjektivan, jer sve ono, što je branitelj dr Lajtner do sada ustvrdio, tiče se meneosobno, i meni je teško odgovoriti mirom. Molim dase taj prijedlog odbije.«

Sutradan (20. X ) je taj isti Hrvatski list donio, da je»dr Marko Lajtner isključen iz obrane, pošto mu je oduzeta riječ radi uvrede sudstva na području apelacionog

sudstva zagrebačkog, a napose radi uvrede presudnog senata« — te da je beogradski advokat dr Vujanac, u imečitavog branilačkog kolegija apelirao na sud da »povratipravo obrane dr Lajtneru«, ali da je sud stvorio novi zaključak, da ostaje pri svojoj ranijoj odluci, »da su izjavedr Lajtnera teška povreda cjelokupnog sudstva na području apelacionog suda zagrebačkog, a napose teška uvreda iizvrgavanje prezrenju i samog presudnog senata«.

Uglavnom to bi bilo sve što sam uspio ustanoviti o tomincidentu. U njemu je prema jednom advokatu, zbog načinana koji je vršio svoju dužnost, primijenjena najstroža kazna, što je inače u analima našeg tadašnjeg sudstva bio ve

oma rijedak slučaj.

135



»To je najveća korupcija«

Još spektakularniji slučaj od oduzimanja prava obrane

dr Lajtneru jest mijenjanje predsjednika Apelacije, te referenta i votanta, kad su odbili da u ovom procesu sude, nepo zakonima i svojoj savjesti, nego po naređenjima režima,po naređenju kralja Aleksandra preko njegovog ministrapravde dr Dragutina Kojića. Početkom mjeseca veljače 1935.optuženi su zahtijevali, da ih se pusti iz istražnog zatvorauz odgovarajuću kauciju, budući da nisu počinili takva djelazbog kojih je potrebno da leže u istražnom zatvoru. Ministar Kojić je naredio, preko svog intimusa i svog načelnika Općeg odjela Milovanovića, da se to ni u kom slučaju nesmije dogoditi. No kad je predsjednik Apelacionog suda u Zagrebu Svetozar Tomić stao na stanovište, da u pogledusudovanja i izricanja pravde, ne može primati ničija naređenja, bio je još isti dan telefonski smijenjen. Za novogpredsjednika postavljen je famozni dr Aleksa Vragović, jedan od najkrvavijih i najozloglašenijih policajaca biv. Jugoslavije, zatomik svih naprednih elemenata.

Iz toga se kasnije razvila čitava afera. Budući da jeza vrijeme samog procesa pala vlada Bogoljuba Jeftićaa s njom zajedno i ministar pravde Kojić, stvar je pošlaputem kojim se nitko nije mogao nadati. Nikiću je uspjeloda isprovocira preslušavanje i Vragovića i Tomića, dok ječitav taj slučaj advokat Lončarević sasvim ispravno okarakterizirao riječima što ih je (5. sept.) u sudnici izrekao: »To

je najveća korupcija.«

Dr Vragović je na preslušanju kod Suda u Zagrebu (20.V I I ) u zapisnik izjavio, da mu je (kad je postavljen zapredsjednika Apelacionog suda u Zagrebu), dotadašnji vršilac te dužnosti Svetozar Tomić rekao: »Hvala bogu da stedošli, gospodine predsjedniče. Molim vas da vi preuzmetepredsjedanje Krivičnog vijeća, a napose stvar Našičke, jer

ja više ne mogu da živim od in tervencija u toj stvari.« Prema daljem izlaganju, samog Vragovića u tom istom zapis

niku, kad je to čuo sudac* Marijašević»koji se nalazio u susjednoj, tajničkoj sobi i vjerojatnočuo taj razgovor, obratio se u isti mah na mene molbom, da ga riješim sudjelovanja u tom vijeću, jerpremda je on samo votant, da mu interventi u stan

136



dolaze, pa da ne želi više sudjelovati u tom vijeću.Kada sam ovo čuo, kazao sam slijedeće: Dobro, kadane možete od intervenijenata da živite i da slobodnoriješavate, onda ću ja odrediti referenta za ovaj pred

met i dati mu spis iz ruke u ruke...«

Ali, smijenjeni predsjednik Apelacije Svetozar Tomić,prikazao je čitavu tu stvar, još isti dan, sasvim drugačije,i tako je pred javnošću utjerao u laž svog nasljednika, predsjednika jednog od najviših sudova u zemlji. Tomić je iz

javio:

»Ja sam vodio Apelacioni sud kao upravitelj nekoliko mjeseci i mogu mirne duše kazati, da je posao tekaobesprijekorno, jer nije bilo prigovora ni s jedne strane.Sasvim je prirodno, da sam u povodu toga, ja kao najstariji član Apelacije, gojio stanovite ambicije i kad samvidio zgradu mojih lijepih nada tako brutalno porušenui u vodu bačenu, ja sam morao doći do jednog logičnogzaključka, i to na osnovu gore spomenutih činjenica, dasam izgubio povjerenje g. ministra pravde u vezi sastanovitom kauzom...«

»Što se tiče intervencija« — nastavio je dalje Tomić — »gospodin predsjednik kaže, da sam ga ja molio dabudem izuzet radi intervencija, koje da su mi dodijale.Iako se toga ne sjećam, priznajem, dopuštam, da jetako, jer kada gospodin predsjednik to kaže, onda japotpisujem to. Potpisujem to. Ja, Što se mene tiče,mogu kazati samo slijedeće: Dok sam bio voditelj dužnosti predsjednika, da su mi dolazili u ured, dakle u

predsjedničku kancelariju, neka gospoda advokati, kojisu se interesirali kako stvar teče. Dopuštam i to, da jeto u zadnje vrijeme bilo vrlo često, ali naposljetku,mene to nije smetalo, jer sam i sjedio na tom mjestuda dočekivam i primam sve stranke, pa i advokate, koji

se po kome poslu prijave.«

Daljnje preslušavanje biv. predsjednika Apelacije veoma je interesantno, >s obzirom na detalje koje iznose advokati, a

svojim formalnim uskratama odgovora, Tomić je u stvaripotvrđivao njihove navode:

»Prvo pitanje je postavio dr Lajtner: Je li Vas jepozvao dne 4. februara 1935. g. telefonom načelnik Op

137



šteg odeletija Ministarstva pravde Milovanović i rekaovam: Gospodine Tomiću, po naređenju gospodina ministra pravde vi imadete da donesete odluku prema ko

jo j se oni u Osijeku nemaju pustiti iz istražnog zatvora,

uz nikakvu kauciju? Tomić: Na ovo pitanje ja uskraćujem odgovor iz raz

loga, jer nemam u tome pravcu razrešnice g. ministra

pravde.Dr Lajtner: Je li istina da su se poslijepodne toga da

na, kod gospodina svjedoka našla oba votanta, po svojprilici na poziv svjedoka, i je li istina da im je on saopćio nalog ministra pravde preko g. Milovanovića?

Tomić: Na ovo pitanje ne odgovaram iz gornjih raz-

i°ga* H . &Dr Lajtner: Je li istina da su oba votanta izjavila,

da je to mistifikacija, da to ne može biti da ministarpravde daje takva naređenja sudu i tražili su od gosp.svjedoka da odmah pred njima pozove gosp. Milovanovića na telefon, u uvjerenju da će ćuti da je to mistifikacija?

Tomić: Otklanjam odgovor iz gore navedenih razloga.

Dr Lajtner: Je li istina da su razgovor sa Ministar- stvom pravde slušala oba tajnika Apelacionog suda i jeli istina da je g. svjedok odredio, da se odmah u početku razgovara sa Ministarstvom pravde sastavi izvještaj(prom emoria) i htio d iktirati tajnicima naređenje, ko je

je dobio? Međutim, to diktiranje nije bilo potrebno, jer

je aparat kod Apelacionog suda tako usavršen, da sutajnici sve čuli i sami naredili promemoriju. Diktiranjenije bilo potrebno, jer su tajnici Sve čuli.

Tomić: I u ovom pitanju uskraćujem odgovor izgore navedenih razloga, sve dok ne dobijem razrešnicu.

Dr Lajtner: Je li gospodin Vukelić g. svjedoku izjavio, da će on, sve i pored naređenja ministra pravde,postupiti po zakonu i po svojoj savjesti?

Tomić: Uskraćujem odgovor iz gore navedenih razloga.«

Nakon toga je dr Lončarević zapitao Tomića, da li senjegova zamorenost u pogledu intervencija u ovom slučajune odnosi možda na slučaj načelnika Min. pravde Jovana

138



Milovanovića koji mu je javio, da »ne smije donijeti (pozitivno — op. Z. K.) rješenje u Krivičnom vijeću , na žalbudr Grgina Svetozara i drugova, nego da ovi istražnici imajuostati u istražnom zatvoru, makar kakvu kauciju nudili.

Tomić : Uskraćujem odgovor iz gore navedenih razloga.«Drugi sudac, koji je bio smijenjen jer nije htio suditi po

naređenju ministra pravde, Nikola Vukelić, bio je neposred-niji i on je dra Vragovića jednostavno utjerao u laž (22. ju la):

»Ja gospodina predsjednika nisam molio da me utoj stvari izuzme, jer za to nisam imao zakonom predviđenog osnova.«

No, budući da se u međuvremenu promijenila političkasituacija padom vlade Bogoljuba Jeftića, a s njom zajedno idotadašnjeg ministra pravde Dragutina Kojića, advokati suisposlovali, da je novi ministar pravde dr Auer njihov advo-katski kolega iz Siska, koji se uz to još i spominje na str.72. i 73. optužnice, razriješio apelacione suce tajne. Ali sad,opet, zamolbeni sudac u Zagrebu, jednostavno nije dozvoljavao odgovor ni na jedno važnije pitanje. Branitelj dr Lajt

ner je odmah uložio protest, a dr Nikić koji je prisustvovaotim saslušanjima, otišao je u Hotel Esplanade gdje je, revoltiran čitavim tim postupkom, dao novinarima (12. V I I I )opširnu izjavu koja predstavlja produžetak njegove ofanzi-ve vrijeđanja i izazivanja:

»Zar bi itko u našoj zemlji mogao biti neoptužen,ako bi za ministra pravde izjavio, da je naredio sudi jama da nemaju presuđivati, da li ima ili nema zakonskihuslova za lišenje slobode koga građanina, nego da gai bez toga imaju lišiti slobode? Ili, zar bi u protivnom,mogao makar koji ministar pravde ostati neoptužen,kad već nije optužen onaj, koji je za tog ministra ova

kvog nešto iznio i pronio?Nema ovdje mogućnosti za treće. Ili na optuženičku

klupu ja kao klevetnik i prestupnik protiv države — a ja to hoću — ili na optuženičku klupu ministar pravde

dr Kojić.Zar netko misli da će se pred sudom raspravljati

krivično djelo protiv službene dužnosti samo onih državnih činovnika, koji su primili 100, dvjesto dinara, aneće se raspravljati pitanje, što je sa onih milion švaj-

139



carskih franaka provizije, te što je sa najgorim krivičnim djelom protiv službene dužnosti, koje je počinioglavom sam ministar pravde dr K o jić sa svojim načelni

kom Milovanovićem, kad je pokušao podstaći sudijeApelacionog suda u Zagrebu, da sude po njegovim naređenjima, a ne po savjesti i zakonima.

Napokon, zar je moguće da ovakvo moje ,klevetnič-ko' i ,protudržavno' d jelo ostane neoptuženo i nekažnje

no, a da ugled državne vlasti od toga ne izgubi?!

Dok se tako ne dopušta dokaz o izvjesnim činjenicama, jer da tobože nisu optužene, pitam Vas onda, zašto se s druge strane ne dopušta dokaz bar o činjenicama, za koje svi znadu da su optužene? ...

Obrana m oja pred Sudbenim stolom u Osijeku predstavlja protest čovjeka, koji se uvjerio, da je u tzv.Osječkom procesu rij ešavano ne po sudskom osv jedočenju i savjesti, nego po ministarskom naređenju. To je njezina srž i sadržina, a sve ostalo je nebitno i nevažno. Kako da ja sada dokažem sudu i javnosti, dasam imao razloga vjerovati, da je o istražnom zatvoru

dra Grgina, Sohra, Bratanića rješavano po želji i naredbi ministra Kojića, ako mi se neda mogućnost dokazati,da je taj nalog g. Tomiću uopće postojao, da ga onnije htio izvršiti; da je poslije njega došao dr Vragović,koji je sve vršio upravo onako kako su dr Kojić i Mi-lovanović naredili g. Tomiću?«

Dva iz osnova oprečna rješenja istog suda

Dr Nikola Nikić, rodom iz sela Nikinaca u Slavoniji, koji je , kako sam već istakao, bio teški korupcionaš, jedno jevrijeme bio narodni zastupnik Hrvatske seljačke stranke i jedan je od one četvorice Hrvata (ostala trojica su b ili: PavleRadić, Ivan Krajač i Benjamin Šuperina), koji su poslijeRadićevog sporazuma sa radikalima 18. srpnja 1925. prvisjeli na ministarske fotelje u Beogradu. Ali, nije prošla nigodina dana, i taj Nikola Nikić je na jedan veoma prljavinačin izdao Radića i Hrvatsku seljačku stranku i prodao seradikalima, te preuzeo na sebe dužnost da izvrši rascjepu HSS Što mu je uspjelo, praktički, samo u sasvim bezna

140



čajnoj mjeri. Tim povodom je Stjepan Radić u razgovorus novinarima izjavio: »što. -se~ -txče._ Nikića mogu vam rećida imamo dokaze da je on gori od običnog džeparoša.«

Istovrenieno je Stjepan Radić nazvao Nikolu NikićaNitko i Ništa iz Nikinaca i u političkom pogledu Nikić jeto ostao sve do kraja svog života, kojeg je završio poslijedrugog svjetskog rata negdje u emigraciji; u Argentini kodkćerke, pred dvije tri godine.

Postigavši izvjesnu političku karijeru kao radićevac, Nikola Nikić je postao ministrom u prvom redu zbog toga,

što u HSS-u nije bilo dovoljno intelektualaca koji bi moglipreuzeti izvjesne dužnosti, kad je stranka po svojoj mnogobrojnosti i postignutim izbornim rezultatima, konačno, ipak jednom morala biti pozvana na vlast. Ali, kad se on jednomprodao radikaliji i postao hrvatski renegat, on je postao isasvim beznačajna politička ličnost koja više nije predstavljala stvarno nikoga osim samoga sebe. Ipak, i sudeći bašpo tome, on je morao biti nevjerojatno vješt kad se uspionametnuti radikaliji, da je on ipak neki faktor, kad su gaoni prihvatili kao potencijalnu mogućnost, koja im možeopet jednom ustrebati protiv Radića i HSS-a.

Pod firmom da će se ubuduće više posvetiti svojoj advo-katskoj praksi, on se sasvim preselio u Beograd gdje ježivio kao advokat, baveći se krupnim financijskim poslovima koji su mu donosili horendne prihode, i po svemu su

deći, od svih haesesovaca i Hrvata koji su se prodali beogradskim vlastodršcima, dr Nikola N ikić je — najviše uspio.On se najbolje prodao. Kao takav, iako ranije žestoki branilac interesa sitnog seljaštva, Nikola Nikić je dobro došao i najvećem kapitalističkom poduzeću i najvećem veleposjedniku u biv. kraljevini Jugoslaviji, Našičkoj d. d. — i počeo je nastupati kao njen advokat, kao njen branilac i zastupnik njenih interesa. O Nikićevom shvaćanju tog njegovog

rada, veoma rječito govori njegova izjava na suđenju, da jes Našičkom d. d. i ostalim poduzećima stajao u vezi

»samo kao advokat, drugim riječima, kao pravni zastupnik i pravni savjetnik njihov. Tada nisam bio narodni poslanik nego samo advokat i prema tome tadašnji moj rad kao advokata n e m o ž e se n i k o gt i c a t i . « (Politika , 31. V 1935.)



Međutim, vrijeme Nikićevog ministrovanja u Ministarstvu šuma i ruda obilježeno je nizom teških korupcija i nemilosrdnog haračenja naših šuma baš po Našičkoj, kao uostalom

i čitavo njegovo djelovanje od vremena kad se ukopčao ukonzorcij najkrupnijih politikanata i korupcionaša kraljevske Jugoslavije. Izgubivši svaki ugled, on je kao političar na tajnačin, bar za Hrvate, izvršio samoubojstvo i ubrzo pao u totalni zaborav, a o njemu se dalje govorilo s osmijehom nausnama, kao o objektu koji je Nitko i Ništa iz Nikinaca. Ali,na sveopće iznenađenje javnosti, za vrijeme Aleksandrovediktature Nikola Nikić se ponovno pojavio kao političar ibio »izabran« za narodnog zastupnika. I sve je to tako —gledano Nikićevim očima — išlo u najljepšem redu i vremenom je on kao »predstavnik Hrvata« bio veoma rado viđani na Dvoru kod samog kralja Aleksandra. A onda se odjednom nešto zamjerio režimu i ovaj ga je — četiri mjesecaposlije smrti kralja Aleksandra počeo nemilosrdno goniti,preko svog ministra pravde dra Dragutina Kojića (KraljAleksandar je poginuo u Marseillu 9. X 1934., a Nikić jeuhapšen 18. I I 1935.).

Danas je teško ustanoviti što je tu bilo po srijedi, ali sekao najvjerojatniji zaključak nameće da se Nikić u svojimkorupcionaškim zahvatima malo previše zaboravio i zašaou domen što su ga krupniji korupcionaši od njega smatraliza svoje pravo, za svoj monopol. I tako su se sukobila dvakrupna korupcionaša odnosno dvije korupcionaške klike ko

jima je s jedne strane stajao na čelu dr Nikola Nikić, bivšiministar pravde, a s druge strane dr Dragutin Kojić, tadašnji

ministar pravde. U tom sukobu je — u tadašnjoj političko jkonstelaciji — Nikić svakako morao, bar privremeno, »izvućikraći kraj« ...

Da je do N ikićevog hapšenja došlo — ne djelovanjemredovnih organa gonjenja, ne kao rezultat sudske istrage,nego djelovanjem političkih faktora diktatorskog režima —govori jasno i slijedeće svjedočanstvo, što ga je 10. srpnja1935. iznio javno sam Nikić na suđenju:

»Meni je jedan prijatelj iz Zagreba telefonirao i kazao: Ti ćeš danas biti uhapšen. Došao je Đermanovićda te presluša. Ja mu kažem da to nije moguće. (Natom mjestu je državni tužilac pokušao da ga prekine,ali se Nikić nije dao zbuniti i nastavio je:) Molim, neka

142



se i ovo zna. Otišao sam u Narodnu skupštinu, to jebilo u devet sati. U mom Klubu je bio Milan Stepanovići još nekoliko narodnih zastupnika i ja sam njima, čimsam došao, ispripovijedao kako mi je jedan prijateljiz Zagreba telefonirao, da ću toga dana biti uhapšen.O tome sam s njima razgovarao i oni kažu: To je nemoguća stvar. Nekoliko minuta iza toga došao je dostavljač iz Okružnog suda u Beogradu i predao mi je pozivnicu za 3 i po sata, da dođem pred beogradski Okru- žni sud. Otišao sam dole i našao sam u sekretarijatuNarodne skupštine Iliju Mihajlovića i kazao mu čitavustvar. Pošto je Ilija Mihajlović intiman prijatelj dra

Kojića, ja sam mu kazao: Evo gledaj Ilija, ja dobihovaj poziv, čujem da taj ludov hoće da me uhapsi. Nato mi je odgovorio Ilija Mihajlović: Jest, ti ćeš bitiuhapšen«.

Dakle, da će do tog hapšenja doći znao je ne samo ministar pravde, koji s time po svojoj službenoj dužnosti nijeni mogao ni smio imati nikakve veze, nego i neki Nikićevprijatelj u Zagrebu, kao i Ilija Mihajlović koji su još manjeza to mogli saznati nekim redovnim putem.

Čime se to dr Nikić zamjerio režimu da ga je ovaj takoluđački i onako stupidno gonio preko svog ministra pravdedra Kojića, danas je teško reći decidirano, jer o tome —dakako — ne postoji, a teško da i može postojati nekapismena dokumentacija. Mi o tome danas možemo samonagađati. Činjenica je, da su glavni optuženi bili uhapšeninekoliko mjeseci prije nego li je kralj Aleksandar bio ubi

jen u Francuskoj i kao što smo vidjeli, sve okolnosti govore,da je čitav taj proces bio baš »njegovo maslo«, što se, kadon više nije mogao na njega djelovati iz svog groba naOplencu, rastopilo u — skoro ništa.

Još tada se govorilo, da je čitav proces i bio započet pokraljevom naređenju, ili ako hoćete, odobrenju, kao osveta,

jer je smatrao da su ga neki među optuženima, u nekomzajedničkom »poslu« izigrali. U prilog toj verziji govori či

njenica, da su se sva saslušavan ja kod suda radila u tri primjerka, jedan primjerak je ostajao na sudu, drugi je poslanMinistarstvu pravde, a treći Ministarstvu unutrašnjih djela koje ga je dostavljalo Dvorskoj kancelariji — što je, dakako,bilo sasvim protuzakonito. Današnji sveučilišni profesor i

143



akademik dr Ferdo ćulinović koji je tada bio predsjednikOkružnog suda u Beloj Crkvi sjeća se da je i istražni sudactog okružnog suda slao po jedan primjerak Ministarstvu

pravde i Ministarstvu unutrašnjih djela, a da su mu tadau Ministarstvu unutrašnjih djela u razgovoru, kao svojevrsnu tajnu saopćili, da oni primjerak poslan njima, smjestadostavljaju Dvorskoj kancelariji.

No, činjenica je, da je dr Nikić bio optužen, zbog togašto je kao narodni zastupnik u skupštinskom odboru, u ko

jem se raspravljalo o tom pitanju, ometao eksproprijacijuvelikih šumskih posjeda na taj način, što je agitirao i glaso

vao za amandman što ga je u tom smislu podnio narodnizastupnik Vasilije Trb ić (1881— 1962). Ta j je amandmanišao u prilog šumskim velikoposjednicima, u prvom reduNašičkoj. Za tu uslugu veleposjednicima Nikić je primio odNašičke 115.000, a Vasilije Trbić 50 do 75 hiljada dinara.Izvedeni pred sud po Zakonu o državnim činovnicima, obo

jica su se žalila Apelacionom sudu u Zagrebu, navodeći dasu narodni poslanici, da ih štiti imunitet, te da kao takvine mogu biti pozvani pred sud, sve dok ih ne izruči Imuni -

tetni odbor Narodne skupštine, što nije bilo učinjeno.

Apelacioni sud zagrebački je 29. I 1935. uvažio Trbićevužalbu i stao na stanovište, da on kao narodni poslanik n i j edržavni službenik i da po tom zakonu ne može biti pozvanna odgovornost — a 5. III 1935. taj isti Apelacioni sud jedonio rješenje, da dr Nikola Nikić, kao narodni poslanik

j e s t e državni službenik i kao takav ima po tom Zakonu da odgovara.

U tom rješenju, koje predstavlja u svakom slučaju atakna svaku, pa i najminimalniju logiku, i najelementarnijuetiku, te upravo jedinstvenu pravosudnu akrobaciju, od ko

jeg se original, baš iz spisa dra Nikole Nikića (iz kancelarije njegovog branitelja dra Lajtnera) nalazi u mojoj arhivi,stoji doslovno:

»Žalba okrivljenog Nikića dra Niko le protiv rješenjaKrivičnog vijeća od 21. veljače 1935. br. K v 19— 35 ukazuje se neosnovanom. Pobijano prvostepeno rješenje

je naime valjano, u skladu sa propisom § 357 od 2 kp.obrazložilo, da rješenje ovog Apelacionog suda od 29.siječnja 1935. br. Kža 447/34— 12 donešeno u korist biv.okrivljenika Trbića Vasilija ne može imati dejstva i na

144



okrivljenoga Nikića dra Nikolu. Nema ovdje mjestaprimjeni propisa 208 od 3 kp., jer nije podignuta optužnica, a za pripremni postupak (izviđanje ili istragu) ne

ma u zakonu propisa, da bi pravna snaga kojeg rješenja d o n e s e n o g u k o r i s t j e d n o g o k r i v l j e n i k a i m a l a o b v e z a t n o d e j s t v o i z i s t i hr a z l o g a i z a o s t a l e o k r i v l j e n i k e u i s t o mk r i v i č n o m p r e d m e t u (spac. Z. K.).

Rješenja suda, pa i pravomoćna, imaju dejstvo samo protiv lica, kojih se tiču. Kazneni sudovi naposebnijesu vezani svojim ranijim rješenjima donesenim u

sličnim slučajevima.Apelacioni sud donoseći dne 29. siječnja gore nave

deno rješenje u korist bivšeg okrivljenika Trbića Vasi-lija nije mogao protegnuti to rješenje i u korist opt.Nikića dra Nikole, već zato jer se po Trbiću pobijanorješenje nije ticalo Nikića, a osim toga i zato jer zarješenja u istražnom postupku nema propisa analognih§ § 208, 334 i 352 kp., a ta se naređenja ne mogu ana

logijom protezati na druge slučajeve, budući da su tonaređenja k o j a s a d r ž e i z n i m k u o d o p ć e g

p r a v i l a (spac. Z. K.). Još je manje pak dužan ovajApelacioni sud uzeti obzir na ovo ranije rješenje doneseno povodom žalbe protiv drugog rješenja, nego li što

se sada pobija; sada k a d on n i j e v e z a n p r a v n i m s h v a t a n j e m , k o j e j e t a d s l u ž i l o o s n o v n o m r j e š e n j u , i kad on danas zauzima drugo

stanovište suglasno sa rješenjem Stola sedmorice Kre64/2— 35 doneseno povodom zahtjeva vrh. drž. tužiocana odbranu zakona protiv rješenja Apelacionog suda u

slučaju Trbića.

Razloge tog rješenja Stola sedmorice usvaja i ovajApelacioni sud, pak je stoga odlučio odbiti žalbu Nikića dra Nikole protiv rješenja o provađanju istrage, budući da je i inače pobijano rješenje iz razloga u njemunavedenih opravdano i na zakonu osnovano. — Pred

sjednik vijeća Dr Aleksa Vragović.«

Zahvaljujući takvom pravnom apsurdu, s kakvima je ovajproces obilovao, dr Nikić je i mogao izigravati neku žrtvu

na sudu i (29. V ) ustvrditi:




»Dakle, dva narodna poslanika, identično i posve jednako dje lo , a ipak dva rješenja jednog te istog suda,po kojima jedan poslanik nije državni službenik, a dru

gi opet jeste državni službenik.«

Kad je poslije toga, tadašnji predsjednik tog suda dr Ći-mić, zapitan kako je o apsolutno identičnom slučaju mogaodonijeti dva tako dijametralno oprečna rješenja, on je od

govorio:

»Ja sam mislio, da radim po intencijama režima, jer sam dobio takvo naređenje od Ministarstva pravde«

— što je sve izišlo na vidje lo u samoj sudnici dana 29. V.Kasnije to ni na koji način nije bilo demantirano, niti jedr ćimić zbog toga tužio sudu dra Nikića.

Da bi taj apsurd bio još veći, otišlo se još dalje, u totalnipravni nonsens: državni tužilac je optužio jadnog činovnikaNašičke, I^vpća. da je podmitio Vasilija Trbića — i njemu

je bilo zbog toga suđeno, a Vasiliju Trbiću, koji je prim iopare, nije bilo suđeno.

Na kolektivnu žalbu svih okrivljenih Apelacioni sud u Zagrebu, i opet pod predsjedanjem famoznog Alekse Vragovića,svo jim rješenjem Kopa 235/1 — od 28. I I I 1935., rješio je:

»Glede dela označenih u optužnici pod C, ukolikose tiče narodnog poslanika Trbića Vasilija prigovarajuokrivljeni, koji su zbog ovih dela optuženi, da su nastupile okolnosti, koje isključuju gonjenje pozivajući sena rešenje ovog Apelacionog suda od 29. januara 1935.Kža 447— 34/12, ko jim je rešeno, da nema mesta otvaranju istrage protiv Trbića Vasilija zbog dela iz § 385kz. te tvrde, da to rešenje ide i njima u prilog obziromna propis § 208 od II kp. Ti prigovori nisu osnovani,

jer je citirano rešenje donešeno u pripremnom postupku lih u korist Trbića Vasilija, te imade pravno dejstvosamo glede njega.« (Originalni spis u mojoj dokumentaciji za ovu knjigu.)

Dakako da je, zbog takvog korupcionaškog sudovanja,teški korupcionaš Nikola Nikić mogao s punim pravom (8.novembra) u svojoj završnoj riječi da grmi, da se njega negoni zbog toga, što je počinio krivično djelo,

146



»nego zato što sam politički čovjek, koga je iz nekihrazloga, makar i po cijenu moralnog uništenja trebalo

onemogućiti. Jer kad bi za vođenje krivičnog postupka

bilo odlučujuće uvjerenje državnog tužioca o postoja

nju krivičnog djela, onda bi taj krivični postupak bio

Iako u zatvoru, krupni korupcionaši iz Našičke afere, uživali su sve moguće beneficije, koje se inače nisu pružale ostalim uhapše

nicima: ne samo što su primali hranu iz prvih osječkih hotela, nego su se u samom zatvoru mogli baviti gimnastikom, primati masere i pedikere, igrati šah i razne druge igre, imati svoje gramo- fone i primati novine i knjige — a kad im je i to sve dosadilo, pojedinci su odlazili u diskretnoj pratnji stražara, da popravljaju zube i da se tako malo prošeću, ili su dobivali mjesto u osječkoj bolnici, pod izlikom da liječe šuljeve ili kakve druge kronične bolesti što se redovno i ne liječe u bolnici. Sve je to bila javna tajna još i u ono vrijeme, iako se o tome nije moglo pisati po

novinama, ipak se nekako pronašlo načina da se bar nešto od toga, u obliku šale, plasira u štampu. Jedan od takvih veoma rijetkih priloga je ova karikatura objavljena u beogradskom humori stičkom listu » Ošišani iez«. u broju od I V I I I 1925. pod naslovom:

»Tamnica je'kuća neobična — a osečka čuda nad čudima.«

1 0 * t e f f



vođen i protiv Vasilija Trbića, narodnog poslanika, ane samo protivu mene. Ja držim da državni tužilac nećesada valjda poreći da je uvjeren da Vasilije Trbić nijepočinio djelo iz paragrafa 385 Kz, kad je uvjeren dasam ga ja učinio.«

Na taj tako direktan izazov državni tužilac nije rekaoni riječce, a Nikić je produžio:

»Kad se već sud u svojim postupcima treba po riječima državne optužbe da obazire na to što većina državljana razumije ili ne razumije, a ne po tom što je zakona što nije, kako da se onda ne obazire na činjenicu, da

sam ja kao narodni poslanik uhapšen, a Vasilij Trbićda nije; da sam ja kao narodni poslanik državni službenik, a Vasilij Trbić, da kao narodni poslanik nijedržavni službenik — i, napokon, da sam ja kao narodniposlanik optužen i pred sud kao okrivljenik izveden, aVasilij Trbić, kao narodni poslanik, ne samo da nijeoptužen, ni pred sud kao okrivljenik izveden, nego jena ovaj pretres pozvan i saslušan kao svjedpk, iako je

njegov amandman kao corpus delicti uzapćen, a državna optužba za njega tvrdi da je primio 75.000 dinara dase taj amandman donese.«

Zastavši na tom mjestu, Nikić je ironično dodao naadresu državnog tužioca:

»Ili državna optužba misli, da to sve većina državljana može razumjeti, ako se već sud po tvrđenju državne optužbe mora brinuti ne za ono što je zakon,nego za ono što će većina državljana razumjeti?«

Vraćajući se na političku stranu procesa, dr Nikić jenastavio:

»Kad se gospodin državni tužilac Benjamin Mauro-vić toliko na propis paragrafa 44 Kp u svoju i ovoga

►Nikićev manevar da u čitavu aferu uvuče tadašnjeg ministra

pravde dra Dragutina Kojića imao je ogromnog uspjeha i odjeknuo je kao najveća senzacija. Dr Kojić je brzo pao s ministarske fotelje, a novine su o tome pisale pod ogromnim naslovima, na

prvim stranicama, kao što se to vidi i iz ovog faksimila osječkog dnevnika » Hrvatski list«, od 11. srpnja 1935.

148



m

mm mm

a11X1

p«s ' i

rfr

:: Sr

i i

i i

i

D

*

ii

i

8« 31 «

S Ss ? .

*5 &

*

%

1

i

5 «iS*m *2Z mit

i l ia * s

i< *

U l if I1

s

«

1

až<

s§?:M *

I

a

■ y

i l i

S | »a E «<u _ ^

» £ 2u © «• e

« . ’S* 01 "53 > « 3• 5 v a

s * j ? ™ «m T****< ! « 3 v« 2 J a0 5 - i

o 5

4C *

* 2 ** o o

i

JM

-T, 7 : £m

& ** Jr a %L ,5jjf y ''*

*» #

2t 3^1 1 2 5 «&

^ 3 5 '

?5 / #

% Jp 22-

v «

1 *

« ' * # /%m

-«ž. -S §

- 5 - i

i -X i , || ~ f f i i * •

’Z &fn 4#

S « * «

I P l l.#L 4* ^ v5# f w.\



procesa odbranu poziva, kako to da je po svom vlastitom priznanju tek stoti dio cjelokupnog materijala iznio

na ovaj proces, a ne sve?

Državni tužilac je, naime, predložio da se ne pročita ju svi spisi i da ostanu nepoznata imena mnogih ličnosti, čiji broj premaša 1400 lica, koja su imala ili poslovnih ili privatnih veza sa Našičkom i optuženima, po čemu se samo po sebi razumije, da je broj ovih privatnihveza mnogo manji od broja onih, koji su održavali poslovne veze sa Našičkom, a među njima se nalaze imnoge poznate političke ličnosti.* Zbog toga je ostalo

nepročitano 4600 pisama, koja su pisali optuženi međusobno, a zatim optuženi raznim državnim činovnicima,u kojima se spominju razna imena državnih funkcione-ra i poznatih političara.

Da nije možda odustajanje državnog tužioca od čitanja ovih pisama poznatih političkih imena u vezi sapromjenama na polju javnog političkog života, pa da jeuistinu zbog političkih promjena promašeno pokretanje

ovog krivičnog spora sa političkom tendencijom — a odčega sada državni tužilac, naravno, bježi. A nije ondabježao, kada je imena veoma uglednih političkih ličnostiu optužnici, bez ikakvog razloga odštampao, a dru Lon-čareviću, kada je ovaj protestirao u svoje vrijeme protiv njihovog uvlačenja u ovaj proces, ironično podviknuo: Šta je vama stalo do tih osoba?

Ako su te političke osobe krive po krivičnom zakonu,

onda ih je trebalo optužiti i pred sud izvesti, a ako nisukrive po krivičnom zakonu, onda njih nisu smjeli spominjati i blatiti optužnicom i konačnim prijedlogomdržavne optužbe — osim ako optužnica nije trebala dabude politički pamflet, kojim su politički protivnici jedan drugog gađali.«

* U samoj optužnici se spominju slijedeći ministri: dr LazMarković (na strani 41), dr Stanko švrljuga (str. 45), dr Anton

Korošec (53), dr Nikola Preka (54), dr Milan Stojadinović (54),dr Stanko Šibenik (54, 74) dr Voja Janić (56, 57, 135), dr LjudevitAuer (72, 73), dr Pavle Matica (74, 150), Vlajko Kocić (135), drVlado Andrić (135, 158) i Košta Timotsijević (135, 150). — Iakoih je državni tužilac naveo u toj optužnici kao saučesnike uNašičkoj aferi, nijednog od njih nije pozvao da sjednu na optuženičku klupu uz dra Nikolu Nikića.

150



Dr Nikola Nikić i njegov advokat dr Lončarević pred beogradskim Prvostepenim sudom, gdje su prisustvovali preslušavanju dra Dra-

gutina Kojića, tada već bivšeg ministra. O njihovom zadovoljstvu, što im je uspjelo da u čitavu aferu uvuku samog ministra pravde (kad već nisu mogli onoga kog su smatrali najviše krivim za sudbinu Nikića i ostalih optuženih, tj. — tada već pokojnog — kralja Aleksandra), govori i zadovoljan smiješak na njihovim usnama.

(Slika iz »Politike « od 26. V III 1935.)

151



Tzv. »Politička večera«

Jedan od glavnih socijalno-ekonomskih problema s koji

ma se sukobila stara Jugoslavija, još na samom svom početku, bio je — kao što je općenito poznato — tzv. agrarniproblem, tj. podjela zemlje veleposjednika siromašnim se-ljacima-bezeirdjašima. Jedan od branilaca na tom procesubeogradski advokat dr Rajko Đermanović, rekao je u svojoj

zaključnoj riječi (18. oktobra):

»Pred ovim problemom stajale su mnoge države,specijalno posle rata, a u prvom redu naši susedi. Uvećini ovih država, problem agrarne reforme već jedavno skinut s dnevnog reda, na opšte zadovoljstvo.Kod nas, on predstavlja, nažalost, još uvek jedno bolno pitanje, čiji jedan refleks evo doživljujemo i miovde, na ovom procesu, i koje pitanje kod nas nije gotovo nikad predstavljalo kod nadležnih faktora jedanveliki cilj, nego nažalost, samo sredstvo u političkostranačkim obračunima.«

Široke mase seljaka-paupera tražile su obećanu im zemlju, a veleposjednici su uvijek uspjevali da podmićujući ministre i narodne poslanike, izigraju odredbe zakona o agrarnoj reformi ili da bar odgode njeno izvršenje. I tako sevremenom stvorila situacija, u kojoj umjesto da su agrarnom reformom seljaci dolazili do zemlje, dolazili su do bogatstva i palača i vila, narodni poslanici i ministri.

Našička afera je u jednom svom detalju podigla zavjesui na tom sektoru i tako nam omogućila, da tu sagledamo

stvarnost iz neposredne blizine. Usprkos tome što je čitavastvar u svojoj osnovi bila zapravo veoma tragična, ona jebila i veoma zabavna. Zastupajući, dakako, kao plaćeni istalno angažirani advokat Našičke stanovište veleposjednika,dr N ikić je (30. V ) u svom saslušanju izjavio:

»Veliki šumski posjed je u svojoj borbi bio posljed

nji faktor, koji je naišao i ušao u borbu, koja se većprije njega vodila u punome jeku. U takvom stanjustvari i međusobnoj borbi članova vlade između sebe i

poslanika vladine većine među sobom, odigrala se i ona

politička večera. Na toj večeri, koja je bila polovicom

152



£P

DR VELIZAR JANKOVIC — do- maćin kuće u kojoj je polovicom

februara 1933. održana takozvana »politička večera«, o kojoj je bilo

mnogo govora na suđenju u osječkom Sudbenom stolu. Na toj večeri su našički magnati optuženi u ovom procesu, stupili u vezu s političarima u cilju da ih potkupe da bi izglasali zakon koji će Štititi njihove krupne interese. Sam Velizar Janković nije bio u Našičkom procesu izveden

na optuženičku klupu.

februara 1933. u kući poslanika i bivšeg ministra draVelizara Jankovića, na kojoj su bili od političara osimkućedomaćina još tada ministar bez portfelja dr Dra

gutin Kojić, potpredsjednik Narodne skupštine dr Košta Popović, dr Bogica Kujundžić, narodni poslanik, asada ban Vrbaske banovine, dr Dragoljub Jevremović,narodni poslanik, te još neki drugi političari i bivši ministri. Na tu večeru bio je pozvan i Adolf Schlesinger idr Svetozar Grgin, a očekivao se je i predsjednik M i- nistarskog savjeta dr Milan Srškić. Pored ovih i njiho

vih gospođa bio je još na toj večeri i u ovoj optužnici

mnogo spominjani beogradski advokat Mijat Mijatović.Poslije večere zabavljalo se i pjevalo i naravski, igralokarte, pa je tako Schlesinger Adolf sa potpredsjednikom Narodne skupštine drom Kostom Popovićem i još

dvije ministarke igrao bridž, a kod drugog stola igralisu dr Kojić, dr Jevremović, dr Kujundžić i dr Svetozar Grgin. To je sve bilo baš u vremenu, kada se je uodboru raspravljao Zakon o šumskom agraru. Za vrije

me večere, kao i poslije večere, gosti su govorili, a naročito je to dr Kojić govorio Schlesingeru, kako će mubiti oduzete sve šume i kako treba da angažuje MijataMijatovića, koji ima vrlo dobre veze sa ministrima i poslanicima. A Mijatu je kazao: Drži se ti, Mijate, ovoga,ovaj ima mnogo para, to je parajlija. Kako je predsjed-

153



nik Ministarskog savjeta dr Milan Srškić telefonski otkazao svoj dolazak, to je društvo ostavši još neko vrijeme, počelo da se razilazi. Prvi su otišli dr Grgin i AdolfSchlesinger, a još nisu došli ni do PozoriŠta, već ih je

stigao Mi ja t Mijatović, koji je pozvao Grgina i Schle-singera u auto, ali pošto je Schlesinger htio da se pro-šeta, to je Mi jat uzeo samo dra Grgina i odveo ga u hotel Splendid. Dok su se tako njih dvojica vozili u hotel,putem je Mi jat molio Grgina, da i on kaže Schlesingeru,kako je on utjecajan advokat i kako ima dobre veze saministrima i da mu on može sve da svrši.

Sutradan otišao je Adolf Schlesinger u Mijatovu kan

celariju, gdje je izvršena na njemu operacija, te je onisplatio 60.000 dinara i dao mu još jedno garantno pismo, koje se nalazi u sudskim spisima. Na toj se večeriznalo da Zakon o šumskom agraru neće proći, i zato

je dr K ojić i upozoravao Mijata na Schlesingera, aSchlesingera na Mijata, aludirajući na velike pare kojeima Schlesinger. To se vidi iz toga, što su učesnici tevečere, koji su bili članovi toga odbora, glasali zaamandman Vasilija Trbića od 24. februara 1933. (DrLončarević upada: I oni bi trebali da sjede ovdje naoptuženičkoj klupi.)«

To je prikaz te famozne »političke večere«, tačno premastenogramu, kako ju je prikazao dr Nikola Nikić. Iz tadašnjih spisa i tadašnje štampe, vidi se, da nitko od učesnikate večere nije negirao da je bio na njoj, samo su na raznenačine izvrdavali njen smisao. Tako je npr. sam kućedoma-

ćin dr Velizar Janković, da bi opravdao saziv te večere isakrio njen pravi smisao izjavio, da je to bio čisto konvencionalni društveni sastanak, ali je, opravdavajući, zašto jepored predsjednika vlade dra Srškića i raznih drugih političkih ličnosti pozvao i dra Grgina i Schlesingera otkrio nešto, što je za nas ovdje, osobito sa sociološkog aspekta, veoma interesantno. Tu je on otkrio tijesnu povezanost kapitalističkih mahera i veleposjednika s ljudima koji su držalivlast.

Na svom saslušanju u Varoškom sudu u Beogradu (26. ju la ) dr Velizar Janković je izjavio:

»Ja sam bio nekoliko puta u domu dra Grgina kaogost i tu sam uvek zatekao najugledniji naš politički

154



i inače poznati svet. Npr. g. bivšeg ministra dra Mažu-ranića, dra Švrljugu, dra Voju Marinkovića, dosta našihnajuglednijih generala i oficira, pored uglednih pred

stavnika diplomatskog i konzularnog kora... Sa g. g.šlezingerima upoznao sam se odmah posle rata naimanju barona Gutmana u Belišću prilikom priređenihvelikih lovova. Tu sam kao gost viđao najuglednije,mnogobrojne predstavnike naših političkih, diplomatskih i konzularnih krugova.«

Da će onaj Nikićev prikaz te večere, bar u svojoj bitibiti tačan, dokaz je npr. i slijedeći odlomak iz govora na

rodnog zastupnika dra Nikole Kešeljevića, koji je u Parla- mentu dana 16. I I I 1933. — dakle neposredno iza te famoznevečere i više od dvije godine prije tog Nikićevog iskaza —rekao:

»Posle (govornik hoće reći — iza; op. Z. K.) Zakona 0 zemljarini krila se jedna politička pozadina i čistapolitička borba, a isto tako i u Zakonu o likvidaciji agrarne reforme skriva se jedna pozadina korupcio-

nistička i politička. Članovi vlade kod donošenja togazakona obračunali su se jedan s drugim, a mi ovde1 privatni ljudi i ceo Beograd znamo, da je u Beograd doputovao gosp. Šlezinger, da je doneo pare, da ihnosi po Beogradu i da ih daje, da taj zakonski projektne prođe. Ja ću Vam kazati da je u odboru jedan poslanik izneo razgovor, da je taj gospodin poslao njemu delegate da primi pare, i on je to odbio. Gospodo narodni

poslanici, za to se zna, taj gospodin se šeta po Beogradu. Tu su u pitanju teški milioni. A iza toga pitanjakrije se jedna vrlo prljava stvar i jedna vrlo prljavaafera... Svi oni ljudi koji su došli u blizinu mogu datvrde i znaju pozitivno to, jer ovo što je tvrdio taj narodni poslanik, tvrdio je još jedan narodni poslanik iako mi dozvolite, ja ću u specijalnoj debati govoriti otome da se nudilo 300 i 400 hiljada dinara pojedincima

koji će glasati da taj zakon ne bude donešen«. ( Pravda ,16. I I 1933.).

Dakle, kao što vidimo i iz tog Kešeljevićevog citata, usamu bit onoga što je iznio dr Nikić nemoguće je sumnjati.Sigurno je također i to, da se u toj kremi tadašnjeg našegdruštva, poslovi nisu svršavali uvijek na onako elegantan

155



način kao što je to želio prikazati dr Velizar Janković —

velikim lovovima i na gala večerama, nego često i čisto gang

sterskim, uličnjačko-ucjenjivačkim metodama. Neki od tih

tipova, ne samo da su »pumpali« pare od ljudi koji su ih imali, na način kao što su npr. Kojić i Mijatović »ispumpali« pare

od Schlesingera za poslove koje je trebalo svršiti, nego su

često iznuđivali pare i za već gotove poslove, prijeteći se

da će u protivnom slučaju, već gotove poslove pokvariti.

Tako je npr. glavni optuženi Sohr 26. ju la iz javio :

»Dođu ljudi i kažu: 'Ako mi ne ćete dati, ja ću

pokvariti posao'.«

Iako je ta Sohrova izjava bila sasvim jasna i decidirana,

predsjednik sudskog vijeća je ipak, »naivno« zapitao:

»Zašto bi bile potrebne takve intervencije?« — a

Sohr je odgovorio:

»Zato što nismo mogli doći do rješenja. Stvar je

došla do Ministarskog savjeta, ali nismo mogli dobitirješenje.«

Međutim, o onoj »političkoj večeri«, najinteresantniji je

iskaz svakako famoznog i na samom procesu mnogo spo

minjanog advokata Mijata Mijatovića, koji je bio poznat kao

šeret i odličan pjevač sevdalinki, a uz to i po svojih 135

kilograma. On je 31. V I I I pred beogradskim Varoškim sudom izjavio u zapisnik:*

»što se tiče same večere, koju nazivaju političkom,

mogu da izjavim, da ja na samoj večeri nisam bio, nego

sam tek na telefonski poziv domaćina g. dra Velizara

Jankovića došao posle večere. Kada sam tamo došao

zatekao sam veliko društvo, među kojima su bili, izme

đu ostalih dr Dragutin Kojić, onda ministar bez port-felja, narodni poslanik dr Dragoljub Jevremović, pot

predsjednik Narodne skupštine dr Košta Popović, dr

Bogica Kujundžić, ban Vrbaske banovine i mnogi drugiodlični ljudi, svi sa svojim gospođama.«

156



(Upravo je nevjerojatno, ali je Činjenica, da je suradnik»Po l i t ike « zabilježio kako je Mijat Mijatović na tom mjestu, kao sam za sebe, dodao:

»Sve sam go lopov!«

»Kad mi je g. Adolf Schlesinger predstavljen po g.dru Velizaru Jankoviću, netko od gostiju je rekao: ,Mi*

jate, taj ima velike pare', praveći aluziju na mene kaoadvokata, jer su znali da ja volim pare.«

U tom momentu u auditoriju nastaje opći smijeh,a Mijat se šeretski okreće i dobacuje prisutnima: »Nekadigne ruku, ko ih ne voli!« Advokat Bora Popović dobacuje: »Ja volim pesmu«, a Mijat, nadmećući se u duhovitosti, dobacuje: »A ja pare, uz pesmu!« — i nakontoga je nastavio:

»Što se za vreme večere razgovaralo i pre nego štosam ja došao, ne znam. Ja sam odmah došao za sto islučajno je ispalo da mi je kod toga stola sedeo s desna

l b Hauiit«tK£ oncpeT«

MIJAT MIJATOVIĆ — beogradski advokat koji

je priznao da je od našič kog aferaša A. Schlesin- gera primio 60.000 dinara da posreduje kod svojih prijatelja političara, da se pri donošenju Za- kona o šumskom agraru ne dira u interese na šičkih veleposjednika.Za tu evidentnu, na su-

du i javno priznatu korupciju, s kojom se on ioš imbecilno javno hva- lio, on niie bio vozvan

odg<ZVZ ' »KC3M nmmd copmm sraonost. Karikatura obiav Ijena u »Ošišanom jezu« 35* 0T18 **

8. juna 1935. mekete? **t.va

157



g. Schlesinger, a s leva g. Dragutin Kojić. Tu se pevaloi zabavljalo. I ja sam naizmence s g. Bogicom Kujundži-ćem pevao bosanske i naše sevdalinke, a ostalo društvozabavljalo se igrajući karte. Znam da je dr Kojić kod

jednoga stola igrao poker, a Schlesinger kod drugogastola bridž. Ko su im bili partneri, ne sećam se danas.Dok su se gospoda kartala, ja sam sa ženama pevao...

Jest, bogami, njih deset, a ja sam. Oni su se svi drugirazišli po kartama... Dok se čitavo društvo nije pre

tvorilo u pesmu, ostavilo karte i došlo za naš sto, gdesmo se šegačili i šalili, a poneki od gostiju pravili su

još uvek aluzije na Schlesingerove pare i na mene, kao

advokata. Mnogi su pravili komedije, aludirajući namene: Ovaj će da uzme pare, tj. ja, a Schlesinger je iztoga zaključio i izveo, pošto je vidio da su to sve sami

viđeni ljudi s kojima sam intiman, da ću moći da mu

pomognem nešto zbog čega je i došao... Ja sam nasamoj večeri primetio, da nešto razgovaraju i osetio

sam da ima nešto, gde bi se moglo da zaradi, pa samdra Svetozara Grgina zamolio, ako bi bilo štogod, da

i ja kao advokat, koju paru zaradim... U tom šaljivomi veselom raspoloženju prošla je večera i mi smo počelida se razilazimo. Ja sam išao, odnosno pratio sam dra

Grgina i govorio mu tom prilikom, da me, ako ima štada se zaradi, preporuči Schlesingeru.

Drugi dan, čini mi se, došli su kod mene, u mojstan, g. g. Svetozar Grgin i Adolf Schlesinger. Gospodin

Schlesinger mi je rekao: G. Mijate, mi imamo jednu

veliku muku, jer ministar šuma, hoće da nam udari podagrar 25% šume, koje su agrarnim zakonom od 1931.godine izuzete. Ja sam mu na to odmah rekao, da je

to nemoguće, jer da je Zakonom od godine 1931., kaoi prestonom besedom, definitivno rešeno agrarno pitanje i da mu mogu samo zemlju da oduzmu, ako ima

više od 300 jutara, no šumu ne može mu nitko oduzeti. Ja sam mu još rekao i to, da ću da vidim , šta je to nastvari, a kako sam u novinama čitao polemiku između

ministra šuma i ruda i narodnog poslanika Trbića, ikako se već ranije govorilo o ostavci ministra šuma

radi neslaganja u Ministarskom savetu i u skupštin-



Na kriminalno dizanje para iz džepova našičkih korupcionaša i »duhovitosti« pred sudom beo-

gradskog advokata Mi ja- ta Mijatovića, »Ošišani jež« (od 7. septembra 1935) reagirao je ovom

M n j a T O B p m a o i

karikaturom

' M m m o&m <*My?

m.m

skom Odboru, rekao sam mu da nije sigurno, da će taj

zakon biti donesen, protiv koga su i neki ministri i narodni poslanici iz Srbije.

Schlesinger mi je obećao, da će na ime advokatskoghonorara, ako taj Zakon ne dođe do 1. aprila, platiti60.000 dinara. Kako je zbog toga ministar šuma, zbogtoga Zakona, morao da da ostavku, isplatio mi je Schlesinger 30.000 dinara, a ostatak od 30.000 dinara, doneomi je posle nekoliko dana dr Svetozar Grgin, koji je

odmah sebi zadržao 10.000 dinara i putne troškove.Kako se vidi, ja sam ove pare vrlo lako zaradio, jer

je to sve išlo i bez moje intervencije i pomoći. I mene

je Schlesinger uzeo samo zato, da mu ,čuvam strah', ida, ako bude potrebno, intervenišem. On je svakako računao, da ću ja da intervenišem kod g. ministra Ko-

j ić a . . . ali nije bilo potrebe, da ni kod njega interve-

nišem, jer se stvar sama od sebe svršila. G. Schlesinger je video, da sa dr Kojićem živim u najintimnijim od

nosima i iz toga mogao je zaključiti, da ću ja tu stvar

svršiti preko dr Dragutina Kojića.«

U svojoj osionosti i bezočnosti, taj »advokat i pevač sevdalinki«, šegačeći se sa sudom, javnošću i svakim boljim

159



ukusom, dodao je još: »Da sam ja znao ono što danas znam,bila bi Našička danas u mojo j avliji« — što znači, da bi ondigao ne samo taj honorar, nego i čitavu Našičku.

Kad ga je novinar Polit ike, na izlasku sa preslušavanjazapitao šta ima da izjavi za javnost, Mi jat je odgovorio :

»Kakvu izjavu da dam? Ja sam pare primio i nemam ništa da izjavljujem. Neka izjavljuju oni koji

nisu ništa primili.«

Eto, preko takvih ljudi* se, u bivšoj Jugoslaviji, kao preko intimusa ministara, narodnih poslanika i najuticajnijihličnosti, moglo svršavati što se i kako se htjelo, pa čak i

donositi ili ometati donošenje i najvažnijih zakona.* O tom Mi jatu Mijatoviću bilo je govora u hrvatskim novi

nama u danima kad je u Zagrebu umirao Stjepan Radić od posljedica atentata izvršenog na njega u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS 20. lipnja 1928. Tih dana je u Zagreb došao novinar Vladimir Ristović, koji je uoči atentata na Stjepana Radića u listupredsjednika vlade Velje Vukičevića Jedinstvu, kojem je bio urednikom, dokazivao da Stjepana Radića i Svetozara Pribićevićatreba baš, izrekom, ub i t i . Kad je taj Ristović došao u Zagrebneki ljudi su ga prepoznali u kavani i izbacili van, a omladinac Josip šunjić (koji danas živi u Kanadi u Montrealu), slijedioga i ubio iz revolvera na početku Ilice. Na glas o Ristićevojpogibiji dojurio je taj Mijat Mijatović, i to, kako to prikazujezagrebački Hrvat god. XV, br. 2581, od 14. V III 1928), u bilješkipod naslovom Tko je došao u Zagreb po Ristovićeve dokumente i podnaslovom Novi podaci o kuriru koji je odnio u Beograd dokumente nađene kod Vlade Ristovića:

»Zagreb, 14. kolovoza — Kako smo u našem listu prvi objavili,prema pouzdanim informacijama, nakon smrti Vlade Ristovića

nestali su svi dokumenti koje je on kod sebe imao, a s kojima je putovao u Zagreb, u namjeri da ih proda, računajući vjerojatno, da će za njih dobiti više nego što su mu dali njegoviprijatelji u Beogradu, koji su ga ovamo poslali sa izvjesnom misijom. Danas smo u stanju da javimo i ime dotičnoga gospodina,koji je režimu napravio neizmjerne usluge time, što je pokupioRistovićeve dokumente i s njima odmaglio u Beograd. Dotičnigospodin, beogradski advokat Mijat Mijatović nalazio se danprije ubistva Ristovićevog na Sušaku i na vijest o njegovoj smrtismjesta je doputovao u Zagreb, pokupio dokumente, vratio se

u Beograd i predao ih onima, koji su ih bezuvjetno trebali, dane bi došli u ruke licima, koja bi ih mogla eventualno protivnjima upotrijebiti. Mijat Mijatović doputovao je na Sušak samopar dana prije Ristovićeve smrti, a izgleda vrlo vjerojatno, dase Ristović s njime imao da sastane, što potvrđuje i njegovaizjava da putuje na Sušak, što Ristović nije otputovao na Sušak,

160



Do tog preslušavanja Mijata Mijatovića došlo je nakončitavog javnog skandala kojeg su Nikola Nikić i neki od branilaca izazvali u sudnici dana 30. svibnja 1935., a koji je bio

takvog karaktera da se preko njega više nije moglo prijećišutke, ignorirajući ga, tim više što je preko brošure Našička afera — Gdje je korupcija? čitav skandal bio serviran javnosti i to u dva izdanja, latinicom i ćirilicom. Ta brošura

— kako to stoji u njenom uvodu na str. 3. — donosi »točnoprema stenografskom zapisniku« svaku riječ izrečenu togadana u sudnici:

»D r N ik ić : Optužnica isto spominje ovu političku večeru i kaže da je izbila u javnost nakon premetačinekod braće Schlesingera. Optužnica dalje kaže, da je pronađen materijal, iz koga se vidi poslovanje okrivljenihGrgina dra Svetozara, okrivljenog Schlesingera Adolfai dalje kaže i ,ostalih lica koja se spominju u pronađenom materijalu, korespondenciji i dokumentima, kojisu svojim sadržajem utvrdili da su predstavnici Podra- vine d. d. i ostala lica, koja su spomenuta u tim doku

mentima radila na protuzakoniti način, da se zaštitišumski veleposjed'. Treba znati sada, kakav je to pronađen materijal i ostala lica osim okrivljenih, koja suradila na protuzakoniti način, da zaštite šumski veleposjed. Glavni pronađeni dokumenat jeste jedna žuta kuverta i pola tabaka papira, što je označena prema spi-

da posjeti g. Mijatovića, tome su drugi uzroci. Naime on je prije

imao u Zagrebu da obavi stanovite poslove, a onda tek da odena Sušak. To bi vjerojatno i učinio da nije poginuo.Na glas o smrti Ristovićevoj g. Mijatović je dojurio u Zagreb,

da se informiše što je Ristović sve obavio od onoga posla, kojimu je bio povjeren, pa kad je saznao za dokumente, brzo ih jepobrao, jer je odmah razabrao da je Ristović mjesto da izvršinaloge, po kojima je bio poslan u Zagreb, namjeravao da izdasvoje gospodare.

G. Mijatović preuzeo je Ristovićeve dokumente na policiji,kamo su oni bili dospjeli nakon Ristovićeve smrti. Kako smo

već javili, policija međutim tvrdi, da je »onaj gospodin« iz Beograda (tj. Mi jat Mijatović) došao samo po zapisnik o preslušavanju Josipa šunjića.«

Sudeći po toj bilješki moramo zaključiti da se Mijat Mijatović samo pravio šeret-budalom, a da je on zapravo morao bitiprilično značajna ličnost, faktor onih »tamnih sila« koje sudržale čvrsto u svojim rukama sve konce javnog i privrednogživota u bivšoj kraljevini.

Politika i korupcija 161



sima u optužnici sa V I I I prilog 9 i 10, a iz ko jeg se videi ostala lica koja pominje optužnica ovako generalno,ali ih ne citira poimence. Ta su lica označena nekimtajnim znakovima. Kod imena Srskić O, Maiice L, Srû-lja M, Stankovića G, Gjorgjevića M, Radivojevića L, Ka-ramehmedovića O, samo kod Kojića stoji Mijat i što jepunim imenom i bez tajnoga znaka ispisano, kako sevid i iz fascikla V I I I prilog 10. Ako je sada to taj pronađeni i uzapćeni materijal sa ostalim licima, koja suprotuzakonito radila za zaštitu veleposjeda kako kažeoptužnica, onda je trebalo u tom pravcu odrediti istragu preslušavanjem svih tih lica makar kao svjedoka, a

to istražni sudija nije učinio. Čak nije preslušan ni Mi jat Mijatović , koji je prim io 60.000 din., prim io garantnopismo i bio aktivan kao intervenijent i koji se na mnogim mjestima u optužnici i u prilozima spominje. Govori se da Mijat neće biti nikad preslušan, pa makarga i predlagali jer da bi njegov iskaz bio presudan aliu drugom pravcu, tako da bi neko mogao da dođe ovamo kao podstrekač u smislu § 34, kz. a s obzirom na

§ 385 Kz.Dr Politeo: Slavni sude! Ovo što smo čuli jučer i

danas, nalaže mi kao advokatu koji sam položio zakletvu na vršenje dužnosti, da stavim jedan zahtjev i nekoliko prijedloga s tim u vezi. I ovaj prijedlog i ovi zahtjevi imaju zajedničku svrhu da se zakonskim putem spri ječi, da se ne samo ovaj sudski postupak nego svakisudski postupak protiv moga branjenika dra Zvonka

Bratanića nastavi pod sumnjom da postoje one okolno-*"sli, o Eojima je dr Nikola Nikić jučer i danas govorio.Kao branitelj dužan sam nastojati da moj branjenikodgovara pred sudom, koji će svojim postupcima, anapose svojim konačnim judikatom zajamčiti pravilnui zakonsku odluku. Jučer je međutim dr Nikić ustvrdio,napominjem samo ustvrdio, da nisu i Apelacioni sud iStol sedmorice sudili ne po zakonu i po Ustavu kakosu dužni suditi, nego da su sudili po uputi ministra

pravde. Osim toga dr Nikola Nikoć danas je i o gospodinu ministru pravde iznio također nekih stvari. Ja nemoram vjerovati dru Nikiću i ne mora nitko od nasvjerovati dru Nikiću, ali s druge strane ne može se rećida se može samo tako ne vjerovati dru Nikiću. Postoji



jedna tvrdnja, jedna teška tvrdnja, jedna strašna tvrdnja, i može se pripisati samo našoj navici na prilike ukojima živimo, da smo mi tu tvrdnju slušali sa jednim

relativnim mirom ili bolje rekuć sa jednim relativnimuzbuđenjem. Ovdje se smijalo, slavni sude, smijalo se je d a . . .

Branitelji: Tako je!

Dr Politeo: da se ne plače nad onim strašnim stvarima koje je opisao dr Nikola Nikić.

Dr Radošević: A koga Vi branite? Korupciju branite!

Branitelji: Ovo je slaba korupcija prema onoj ko

rupciji koja se sakriva, ako stoji ono što je rekao drNikić.

Dr Lončarević: Ako je to tako, onda je to najvećakorupcija što je ima u ovoj zemlji.

Dr Pol i teo: Ponavljam da ne moramo vjerovati druNikiću, ali ne smijemo to pustiti samo tako. Dovoljno

je već to, da je na sud i to ne na sud Prvostepeni negona Apelacioni sud i na najviši sud i na Ministarstvo

pravde bačena onakova ljaga, kakovu je dr Nikić bacio.Isključena je mogućnost i ne može ni jedan savje

stan branitelj dozvoliti da bilo koji od njegovih branje

nika bude suđen pred sudovima, na koje je bačena ova-kova sumnja, dok ta sumnja postoji. Ja ponovno nagla-šujem, da ja ne tvrdim da je to istina, ali ta se sumnja

može raščistiti. Ako je istina ono, što je g. dr NikolaNikić rekao, onda je ministar pravde povredio Ustav i

zakon. A kao što znamo protiv ministra ne može postupati redovni sud, optužnica podignuta po Nikiću ima da

bude ispitana po nadležnom sudu, a nadležni sud zatakovu optužnicu jesu kralj i Narodna skupština. Kralj i Narodna skupština dižu optužbu protiv ministara, akobi u vršenju svojih dužnosti povredili Zakon i Ustav, aprema tvrdnjama g. dra Nikića bilo bi to tako, i ima

se to ispitati.

Zato moj prvi prijedlog ide za tim, da ovaj sud izvolipriopćiti ove otkrivene stvari na znanje g. g. Kraljev- skim namjesnicima i Narodnoj skupštini. Sve ove op

tužbe dra Nikića da se ispitaju.Dr Radošević: To nije dužnost suda.

11* 163



D r Pol iteo: Hoće li to učiniti ili neće, ja ne znam. Jasvakako žalim, da se nalazi jedan advokat ovdje, jedanpravnik, jedan građanin, koji može prigovarati momeprijedlogu za obranu zakona, koji ide za tim i za ničimdrugim. Ja branim ovdje državu, jer je na najvećeg državnog funkcionera, na ministra pravde, izrečena sumnja, a ja ne znam, koji građanin ove države, ako imaosjećaja za pravdu i pravicu, može dozvoliti, da se sudipred sudom kojemu je nadređen ministar pravde, zakojega je izrečena tako teška sumnja.

D r Bert ić : I da se to dostavi Advokatskoj komori.Dr Radošević: Advokatska komora trebala je suspen

dirati Mlinarića.Dr Pol i teo: Ja ne govorim o Advokatskoj komori.

Ja se držim točno zakona. V i nemate pravo da govorite,izvolite šutiti.

Dr Radošević: Imam pravo da rušim korupciju.D r Pol iteo: I ja je rušim.D r Werk: Ako je ovo istina, ovo je gorje nego korup

cija. Ovo je najgorja korupcija.

Dr Radošević uzrujano viče: Branite korupciju! Profesionalni moraliste, koji korupciju ovdje brane kao drPoliteo.

D r Leitner: (prema dr Radoševiću) Profesionalni patriota!

Dr Pol i teo: Ako je istina ono što je g. dr Nikić rekaoo Apelacionom sudu i o Stolu sedmorice, onda je jasnoda ja nemam garancija da će konačni judikat... molim

ne judikat ovoga suda... nego konačni judikat odgovarati pravdi i zakonu. Ako ovaj sud bude donio bilokakovu presudu, pa ako se ustvrdi istinitost optužabadra Nikića, onda nitko od nas nema za svoga branjenikagarancija, da taj isti Apelacioni sud i Stol sedmorice neće postupati isto onako kao što je postupao u stvaridra Nikića.

D r M aurović: L ijepo m išljenje ima predsjednik Advo-

kat ske komore o najvišim sudovima, a na temelju iskaza okrivljenika, koji ima svrhu da ne govori istinu.

Dr Pol i teo: Ja znam da se stenografira sve što seovdje govori i ja ponavljam, da ja ovd je ništa ne tvrdimnego samo velim da je bačena sumnja i da tu sumnjutreba ispitati. Sud je dužan ispitati ovu sumnju, koju



je nabacio dr Nikić, a g. državni odvjetnik kada bi vršio svoju funkciju kao što bi trebao da ju vrši, onda bise i on morao sa mnom saglasiti i odmah sve to prihvatiti.

D r M aurović: Ali kada je sve to laž ...Dr Pol i teo: Ja to ne znam.Dr Radošević: Tvrdite, da su sudovi korumpirani.Dr Pol i teo: Ja to ne tvrdim, ja samo kažem da je

nabačena sumnja... i zato stavljam prijedlog, da seovaj sud po § 31. izuzme od suđenja s obzirom na okolnosti da pravni lijekovi protiv rješenja ovoga suda iduna Stol sedmorice i na Apelacioni sud. Zatim na temelju

§ 230. stavljam daljnji prijedlog: Budući da su se pokazale ovdje spol jn je smetnje, a da se ispitaju okrivljen jakoja je nabacio dr Nikić, to predlažem da se ova rasprava odgodi, dok se riješe sva ova pitanja i ono glede ministra pravde i ono glede Apelacionog suda i glede Stola sedmorice.

Dr Lončarević: I ja mogu samo pozdraviti ovaj pri jedlog i tražim isto, što je predložio dr Politeo i to iz

razloga: čim su pale tvrdnje moga branjenika dra Nikića jučer, ja sam sinoć a i danas u jutro u razgovorusa kolegama, dok još nisam bio govorio sa drom Poli-teom, utvrdio, da bi on bio najpodesniji kao predsjednik komore u Zagrebu da pravi pitanje iz onoga što jesinoć ovdje iznešeno na pretresu sa strane g. dra Nikića.Kako vidim ono što smo mi smatrali da bi dr Politeotrebao uraditi, to je on uradio i ja se sa strane mogabranjenika dra Nikića pridružujem svim njegovim pri

jedlozim a.«

Narodni poslanik Miloje Sokić

utjeran u laž pred sudom

Da bi oslabili efekt, koji su u javnosti izazvala otkrićao toj »političkoj večeri« i takve izjave glavnih optuženika injihovih prijatelja, režiseri tog procesa — »izbacili svu svojukairtu« u obliku narodnog poslanika i direktora tadašnjegbeogradskog dnevnika Pravda Miloja Sokića. Taj se jednogdana (8. srpnja) nepozvan, sua sponte, pojavio pred sudom

165



u Osijeku, izjavljujući da želi svjedočiti. Njegova namjera je bila očita — da odigra ulogu krunskog svjedoka optužbe,ali zahvaljujući stupnju svoje inteligencije, on se ubrzo za-

pleo kao pile u kučine i u stvari još daleko više kompromitirao stvar koju je trebao da brani.

Sokić je ispričao slijedeće:

»To je bilo uoči sednice Agrarnog odbora od 27. II.Gospodin dr Grgin je prišao meni (u foajeu Nar. skupst. — op. Z. K.) i rekao: Dobar dan g. Sokiću. Kako ste? Što radite? Baš mi je milo da Vas v id im .. .Učinio mi je nekoliko laskavih reči: Mlad čovek, pa već

narodni poslanik... A ja sam mu odgovorio: Hvalavam! Kako ste Vi g. Grgin? Gospodin Grgin mi je ondakazao: Evo, kako sam. U strašnoj sam situaciji! Pa kako? Zašto? — pitam ja. Kaže: V idite, molim vas, ovajzakonski predlog udara na veliki šumski posed. Ja samtu zainteresovan! Hoće da me upropaste. Otprilike, gosp.predsedniče, u ovom smislu mi je govorio. Tačno rečine mogu da citiram, nisam zapamtio, ali ovako mi je

govorio: Kaže: Vi, gosp. Sokiću, da se zainteresujete,pa to vam neće proći bez nagrade. Dobit ćete par stotinahiljada dinara. Rekao je i ime nekog Schlesingera. Tada sam prvi put u životu čuo za im e Schlesinger. . .U tom momentu ja sam kazao g. Grginu: Ostavite mena miru. To je skandal. Onda se Grgin počeo udaljavati,a g. Bogoljub Kujundžić, koji je tada bio narodni poslanik, nailazio je vadeći cigaretu iz tabakere. To se do

bro sećam, a ja sam mu kazao: Bogice, — kako su gainače prijatelji zvali — molim te dođi da vidiš, što miGrgin nudi. G. Grgin se izgubio . . . Na to mi je Bogicarekao: E moj Miloje, mene su zvali na jednu večerukod Velizara Jankovića. Pa kada sam video da je tučitava jedna organizacija za tu stvar, ja sam se na fininačin izvinuo Velizaru i uklonio iz njegove kuće.«

A l i . . . Preslušan u toj stvari, točno mjesec dana iza

toga, pred Okružnim sudom u Banja Luci, taj isti BogicaKujundžić je apodiktički izjavio da je Milojeva izjava »apsolutno proizvoljna« i dodao:

»Ja se ne sećam da sam uopće video ikada dra Grgina, da razgovara u holu Narodne skupštine sa Milojem

166



Sokićem. Tim rečima njegovim fali ne samo logičnost,

nego u njima samima leži njihova neozbiljnost.«

Isti taj Bogica Kujundžić, kog je sudski poziv na uvese

ljavanje javnosti jurio nekoliko dana po Vrnjačkoj Banji, Trsteniku i Banja Luci, prvo je novinarima 3. V I I I izjavio:

»Kategorički tvrdim, da nisam bio ni na kakvoj poli

tičkoj večeri«,

a pet dana potom čitavu je stvar izvrnuo na glavu, i izjavio,da je bio na toj večeri, ali da to nije bila nikakva politička

večera, nego

»jedna intimna prijateljska večera« (što, svakako, mora

biti i politička večera, ako treba nečemu da posluži).

Ipak, nezavisno od svega toga, interesantno je Bogičino ob

jašnjenje, iz koga izlazi, da je on ipak negdje u dubini svojeduše, bio svjestan, da je to sve skupa jedan odvratan politički

bordel, pa je i upotrebio adekvatnu terminologiju:

»Istina, dovoljno bi bilo da ja akceptiram ovu izjavukao svoju, pa da ostanem jedini virgo intakta (tj. djevica u fiziološkom smislu — op. Z. K.) u ćelom tomdruštvu. Ali ja neću to da činim iz dva razloga; prvošto neću da budem politički gangster, pa da iz jedne

obične prijateljske večere pravim politički kapital, idrugo, jer ne mogu i neću da verujem, da bi jedanVelizar Janković izigravao političku podvodačicu (g.

Bogica je upotrebio jedan još uličnjačkiji izraz) nekom Schlesingeru, pa makar i deset puta bio kod njega

u lovu.«

Međutim, još prije nego što ga je tako porazno demantirao Bogica Kujundžić, tog Miloja Sokića su u ćorsokakutjerali, neposredno nakon njegove izjave, još isti dan, u

sudnici, sami optuženi i njihovi advokati.

Kad je Miloje završio svoju priču, prvi se javio za riječ

stalno ofanzivni Nikola Nikić, koji je izjavio:

»Kad je bio ovaj zakonski prijedlog na dnevnomredu, Miloje Sokić je glasao za taj amandman. Šta je

167



dalje bilo, to će kazati dr Bratanić od koga je MilojeSokić tražio 50.000 dinara da glasa za taj amandmani da se vodi akcija za ovu stvar preko Pravde.«

Na to je ustao apostrofirani dr Bratanić, jedan od optuženika u ovom procesu, koji je uskraćujući formalni odgovor na to pitanje, u stvari potvrdio sve te navode:

»Moj razgovor, koji sam vodio sa narodnim poslanikom Sokićem, vodio se u četiri oka. Ja nemam svjedoka i ja se izlažem opasnosti, da me g. Sokić tužizbog klevete, a ja nemam mogućnosti da se branim, jer nemam svjedoka za ono što bih ovdje iznijeti mo

gao. Ja sam te okolnosti o kojima je spominjao dr Nikić, danas prije podne, odmah kada se stvar dogodilai kada sam sa Sokićem razgovorao, rekao Schlesingeru. To je bilo 16. ili 17. februara 1933., dakle čim sam došaou Beograd. On dobro zna da sam mu ja saopćio tu stvardaleko prije inkriminacije, a ja smatram u interesumom, da ja o to j stvari ne govorim, jer se izlažem daljojopasnosti.«

U svom daljem izlaganju dr Bratanić, govoreći o Sokićukao novinskom direktoru, iznio je slijedeće:

»Otišao sam u redakciju Pravde. Predstavio sam seg. Sokiću... Rekao sam da imam jedan podnesak, pri jepis podneska, upućen nadležnim ministrima i da želim da bude donesen u novinama. I molio sam ga da gadonese u Pravdi. Izjavio sam odmah, da sam spreman,

da zato nešto i platim. Gosp. Sokić je uzeo taj podnesak, koji je imao četiri stranice i nešto, i bez da ga ječitao, barem po sjećanju ne znam da ga je čitao, nego

je valjda gledao samo veličinu i pitao me koliko bih ja mogao da platim za uvrštenje. Ja sam rekao da mogudati do 10.000 dinara. Na to mi je g. Sokić rekao, da za10.000 to Pravda ne donosi; neka mu platim 50.000 dinara, pa će donijeti. Ja sam rekao da tu svotu ne mogu

riskirati, zahvalio sam se, uzeo podnesak i otišao.«Nešto kasnije je unakrsnim pitanjima advokata, Sokić

doveden u položaj da prizna da je dva dana prije tog navodnog incidenta sa drom Grginom, glasao za Trbićev amandman u odboru.

168



»D r M ilosavljević (advokat): Kad ste znali da ste 24.februara glasali za taj zakonski predlog, kako ste moglismatrati ponudu Grgina prljavom; kada on nudi da,glasate za ono što ste već glasali?

Sokić: Zato jer je Grgin stavio ponudu da se rušizakon koji je protiv velikih šumskih poseda.

Milosavljević: Zašto Vi, glasajući za taj amandmansmatrate da je ta ponuda prljava, kad Vam je učinioponudu posle...

Sokić: Ja nisam znao da se mogu angažovati poslanici za ovakvu stvar. Posle sam vidio kroz Kujundžića idruge u čemu je cela stvar.

Milosavljević: Zašto bi po Vašem shvaćanju Grginkoji se interesovao za stvar, zašto bi on došao posledva dana k Vama da Vas moli za ono za što ste vi većglasali. To je smešno.«

Pritješnjenom tako uza zid, Sokiću nije preostalo ništadrugo nego da prizna: »Tačno je, da sam u Agrarnom odboru glasovao za amandman Trbića...«, a potom je počeo da se

izmotava:»U Agrarni odbor na sednicu od 24. II pozvao me

služitelj, jer izgleda da nije bilo dovoljno članova preglasanja. Došao sam unutra i tom prilikom narodni poslanik Dobra Jovičić mi je rekao: Miloje, glasaj za amandman Trbića. Ja sam glasovao za amandman Trbić a . . . na molbu gospodina Jovičića.«

Interesantno je, da se taj direktor velikog novinskogpoduzeća i narodni poslanik, nije stidio da javno izjavljuje,da je za neki zakonski prijedlog glasovao, ne po svojoj savjesti i nakon toga što ga je proučio, nego samo za to što ga

je za to zamolio jedan drugi narodni poslanik. To je s obzirom na ličnost samog Sokića, utoliko značajnije, što je onprije toga godinama, preko stupaca Pravde vodio kampanjuprotiv tog zakonskog prijedloga i konkretno protiv Našičke. Međutim za ocjenu njegovog moralnog profila, najinteresantnije je, da je on, osjetivši u šta se upleo, izjavio: »Ali

je tek poslije toga glasanja meni dr Grgin nudio da se anga-žujem . . . « , što je svakako apsurdno, što bi dr Grgin imaoračuna da Sokiću nudi »par stotina hiljada dinara«, za neštošto je već bilo gotovo, i to tačno onako kako njemu kon-

169



venira? A on dr Grgin, je uvijek bio dobro obavješten otoku događaja.

Na predsjednikovo pitanje: »A da li ste Vi znali u todoba, kada ste dali glas za Trbićev amandman, jeste liocjenjivali, koji je od ta dva amandmana ustvari bolji« —Sokić je odgovorio kratko: »Nisam !« — iako mu je to kaoposlaniku, u stvari bila najesencijalnija dužnost.

Za način kako je sam sud shvaćao svoju dužnost u ovomprocesu, veoma je značajan Slijedeći dijalog, koji se vodioizmeđu predsjednika suda i advokata dr Bore Popovića, uzsudjelovanje i samog Sokića:

Dr Popović pita Sokića: Je li Vam poznato kakav jestav zauzeo vaš list u pitanju odgovornosti narodnihposlanika pred sudovima i njihovog položaja, obziromna izvesne zakonske propise; odnosno da li se narodniposlanici imaju smatrati kao državni službenici. Kako je o tome gledište zauzela Pravda?

Sokić: Gospodine predsedniče, na ovo pitanje gosp.Popovića, ja sam malo pre već u svom navodu, čini mi

se, rekao jednu ogradu, kao svoje mišljenje, da narodniposlanik ne treba da bude uziman na odgovornost...

Predsjednik: Vi niste kao svjedok za to tu, da dajeterazjašnjenja u tom pravcu... To ne spada na stvar, dali će Pravda zastupati jedno ili deseto mišljenje.

Dr Popović: Ali, ako je on šp irit us rector Pravde, onda to spada. Kako on dolazi ovam o. .•.

Predsjednik prekida Popovića: Izvolite stavljatistvarna pitanja. To ne spada ovamo.

Dr Popović: U tom listu objavljeni sii napisi, kojisu se za vreme istrage jako zapažali u našoj javnosti, akoji su bili, mogu reći, tendenciozni. Ja mogu da pitamg. Sokića, koji je u isto vreme i narodni poslanik i novinar, a sada dolazi kao svedok, ja ga sada kao svedokapitam, smatra li on da je takvo držanje korektno?

Sokić: Gospodine predsedniče, molim Vas da uzmetelist Pravdu u zaštitu.

Predsjednik: To ne spada na stvar. Ja to pitanje nedopuštam. Izvolite vi to njega na sokaku pitati.

Dr Popović: On je ovde kao svedok.Predsjednik: Svjedok je ovdje da odgovara na stvar,

a ne da odgovara o tome šta je Pravda uvrštavala u

170



svoje novine. Zato on nije tu. On ima da odgovara nastvari, što služe sudu kao dokaz krivice ili nevinosti.

Dr Popović: I za procenu verodostojnosti njegovogiskaza.

Predsjednik: To ne može služiti kao procjena vjerodostojnosti njegovog iskaza.«

Nešto malo kasnije, unakrsnim pitanjima advokata, kad je Sokić bio pris iljen da odgovori na pitanje, kakve tu logike ima da mu dr Grgin nudi pare za nešto što je već svršeno, da glasa za nešto za što je već prije dva dana glasao,intervenirao je sam predsjednik suda:

Predsjednik: Svjedok nije rekao, da ga je angažovaoda za to glasa.

Milosavljević: Da se zauzme, a čime se može narodniposlanik zauzeti, osim time da glasa za njega.

Predsjednik: Nije da glasa, nego on kao novinarmože.«

A kao što smo vidjeli maločas, kad je advokat Popovićhtio o tome da razgovara, onda je predsjednik proglasio,da »to ne spada na stvar« i da on »to pitanje ne dopušta.«

Kad je o toj stvari bio saslušan dr Grgin, on je zaistas veoma uvjerljivim argumentima pobio te Sokićeve tvrdnje,a kao najjači i stvarno veoma uvjerljiv argument, on jeiznio:

»Slavni sude, ja Vas uvjeravam, da sam ja imao taj

novac, tih tristo do petsto hiljada dinara, ja bih sigurnonašao nekoga drugoga, da mu to ponudim, koji bi toprimio i nikada ne bih došao dotle, da ja budem radi

toga optužen.«

Za samog Sokića je Grgin rekao, da je to »jedan Lombro-sov tip«, da je čovjek »koji neistinu govori i u drugim prilikama«. I u tom momentu, predsjednik uzima u zaštitu Sokića i to na jedan način, za koji danas ne možemo reći

ništa drugo, nego da je bio skandalozno tendenciozan. Predsjednik je grubo prekinuo dr Grgina u njegovom izlaganjui tom prilikom je »došlo do velike larme i sukoba između

predsjednika i Grgina.«

Grgin: On je lagao, gospodine predsjedniče!

171



Predsjednik: Vi nemate prava ovde iznositi to, niti je za sud ono potrebito, niti da se ovde o tome govori,i to se ne sme govoriti; i ne dozvoljavam da govorite

takve stvari ...Dr Grgin: Htio sam dokazati da je on lažljivac!

Iako je za svaki sud, u pogledu svakog pojedinog svjedoka najvažnije pitanje, pitanje njegove vjerodostojnosti,predsjednik suda je na zgražanje svih prisutnih u dvorani,iz petnih žila zapeo, da spasi bar nešto malo od već sasvimsrozanog ugleda Miloj a Sokića, kao vjerodostojnog svjedoka.

Predsjednik se dere: »Ne smete to govoriti...«, a dr Gr

gin, izgubivši živce, zapada u neku histeričnu konvulziju igovori kroz plač: »Gospodine predsjedniče, gospodo sudi je,zaklinjem se jedinim bogom .. . «

Predsjednik suda, videći šta je napravio, pokušava daumiri Grgina na lijep način: »Ali, nemojte«!, ali ovaj višene vlada sobom i nastavlja: »Zaklinjem se životom mogasina, ko ji je tu« — i kako su novinari zabilježili »strahovitolupa šakama po stolu.«

Kad se smirio, dr Grgin je nastavio:

»Meni je Miloje Sokić, tom prilikom u prisustvugosp. Dimitrijevića, obećao i ponudio, list Pravdu uborbi protiv Beogradske zadruge ... On je mislio da

' će moći najlakše na taj način da se, neću da tvrdim,dodvori, ali približi ministru Kojiću ...«

Ali, predsjednik suda, čim je shvatio o čemu je govor,

da je govor o njegovom ministru, smjesta ga je prekinuo:»Dobro, rekli ste da niste s njim o toj stvari razgovarali.Nama je to čisto dosta.«

Suvišno je napomenuti, da Miloje Sokić, iako je na licumjesta bio uglavljen kao svjedok koji ne govori istinu, nijebio uhapšen.

Spektakl s lipicanerima

Kad se danas među starijim ljudima spomene Našička afera, oni se redovno nasmiju i primijete: »A, to su oni lipi-caneri«. Toliko je taj spektakl bio glasan i nametljiv, da je

172



DR DRAGUTIN KOJIĆ — ministar pravde, pod čijim se rukovodstvom odvijao famozni Našički proces. Nje- gova nesreća je bila, da se s njim uhvatio u koštac, svakako najinteresantnija figura s tog procesa, dr Ni- kola Nikić, i u tom gušanju dr Kojić

je izvukao nesumnjivo » kraći kraj«. Dr Nikić je dokazao, da je dr Kojić, iako ministar pravde, još veći lopov od njega. Nikić je predobio javnost na svoju stranu, a Kojića je to gu Šanje s Nikićem stajalo daljnje po- litičke karijere. Nakon toga je ubrzo

postao »politički mrtvac«.

prekrio sjenom zaborava sve ostale teške kriminalne kriviceoptuženih i njihovih tužitelja. Javnost ga je rado prihvatila,

jer se razbijao o glavu omrznutog režima i njegovog nosioca

tadašnjeg ministra pravde dra Dragutina Kojića.* A u čemu

je bio taj spektakl?

U samoj optužnici se na jednom mjestu spominje, da

je ministar pravde, dignuvši sekvestar nad imovinom grofa

Maylatha u Slavoniji, i pobrinuvši se da koncesiju za sječutih njegovih šuma dobiju Na ši čk a J i .. .G i L t t t w m i i r Ma L -jp r ost r a i n -

* Za karakterizaciju tog m i n i s t r a p r a v d e , dakle vr

hovnog zatočnika pravde u državi i moralnih kvaliteta koje je on uživao u javnosti, vrijedno je baš na ovom mjestu navesti,kako je o njemu pisano samo devet godina prije toga. U beogradskom dnevniku Novosti (u br. 1096), od 24. V III 1924. na čeluprve stranice, preko čitave desne polovice, objavljene su fotografije dra Lazice Markovića, dra Velizara Jankovića, dra Voji-slava Janića i tog dra Dragutina Kojića, a iznad njih velikimmasnim slovima, kao naslovi: Jučerašnji ministri — sutrašnji ro- bijaši — Ako vlada izvrši svoju dužnost, ova četvorica prvi će zaglaviti apsane — Korupcionaški kvartet — Treba ceo narod od

Triglava do Đevđelije da pozna ove sinove zemlje koji su bili bez dušni u njenom iskorišćavanju — Ako vlada ne izvrši svoju duž- nost, odgovarat će pred narodom. — Ispod tih slika, takođerkrupnim masnim slovima stoji: Glavni nosioci korupcije ili dok- tori korupcije u Kraljevini SHS: dr Laza Marković, dr Velizar Janković, dr Vojislav Janjić i dr Dragutin Kojić. — To su oni kojima je projekt Zakona protiv korupcije saterao srce u pete.

173



stvu od cca 12.000 jutara, primio zato proviziju od cca mili jun švicarskih franaka, odnosno, pretvorene u tadašnjedinare, cca petnaest milijuna (15,000.000) dinara. Kako sena tom mjestu u optužnici sugeriralo, da je te malverzacije

izvršio dr Nikola Nikić, on je na javnoj raspravi (30. V)izjavio doslovno, prema stenografskim bilješkama, slijedeće:

»Ustanovio sam iz originalnih akata, da j^pjiobreniesječe za koju je ugovorena provizija od preko švajcarskih franaka jedan milijun ili oko dinara 15 milijuna,dao ministar šuma svojim rješenjem od 11. juna 1924.br. 15294., koje ja, evo, imam ovdje. Da se sad opet ne

bi mislilo, da sam možda ja taj ministar šuma, koji jeto rješenje, na osnovu koga je dignuta provizija od švicarskih franaka 1 milijuna, dao, izjavlju jem ovime, da ja to rješenje nisam dao, jer u to vrijeme nisam bioministar šuma, već da je tu dozvolu za sječu dao i potpisao netko drugi, što ja mogu i aktima dokazati. Ja tomoram naročito istaći, da se ne bi uz moju osobu petljale neke činjenice, koje naročito ilustriraju čitavu tudozvolu sječe od katastarskih jutara IZ.527^Podravine d.d., oko koje se i splela ova afera Naime, nakon što jeto rješenje o odobrenju sječe Podravine potpisano i podijeljena provizija u razmjeru 60% naprama 40%, pozvao je neki visoki funkcioner dra Dušana Grgina i rekao mu:

Vala Dušane, ja potpisa dozvolu za sječu šuma Pod- ravine. Bilo bi pravo, da mi dadete i par čistokrvnihkonja, a ja znam da imate čistokrvne lipicanere,* pa

da mi ih dadete; i jedna nova kola, nove amove, uzde,franko Kragujevac, da se malo po Kragujevcu kojiputprovozam. Pokojni je dr Dušan Grgin na to pristao iobećao mu tražene lipicanere i odmah o tome govorio,

* U krugovima krupnih našičkih korupcionaša bio je, čini sneke vrsti galantni običaj da se za krupnije usluge poklanjajulipicaneri, za što je mogao saznati i skorojević dr Dragutin Kojić,pa ih zatražiti. Stari osječki advokat, u vrijeme Našičkog procesa već pokojni, dr Hugo Spitzer, u svojim memoarima objavljenimposmrtno pod naslovom Moji doživljaji u kući Guttmann (Slo- bodna reč, br. 38—53, iz god. 1935) priča kako je nekoj gospođiSchramm, po mandatu svojih vlastodavaca, obećao da će dati»ako joj uspe da nagovori muža da da iskaz pred sudom, jedanelegantan ekipaz sa dva lipicanera«. (u br. 38, od 25. XII 1935).

174



sa u ovom procesu optuženim dr Svetozarom Grginom,svojim bratom, koji je vodio sve poslove oko Podravine. Da ne bi sad bez razloga pala sumnja na koga, ko nijeto rješenje o dozvoli sječe potpisao, niti na poklon tra

žio lipicanere s novim kolima i novom ormom, frankoKragujevac, izjavljujem, da je to rješenje potpisao ilipicanere tražio tadašnji ministar šuma dr DragutinKojić, pa bi prema tome po pozitivnim propisima imaoda u ovom procesu odgovara ...«

Svakako iz razloga što je želio da ne bude onemogućen uiznošenju te svoje optužbe, dr Nikić je veoma mudro, prvo

podigao čitavu optužbu, sa svim detaljima i dokumentimau ruci, izvrdavši da spomene ime, a tek onda kad je već sti

gao na cilj, i kad ga više nitko nije mogao u tome spriječiti,tresnuo je ime glavnog režisera te čitave prljave afere. To

je bio, svakako, njegov veliki uspjeh. Ta njegova izjava je

izazvala pravu konsternaciju, kako u samoj sudnici, tako — i još više — i u javnosti. Predsjednik suda, čim se sna

šao od prvog udarca, smjesta je upao u riječ dr Nikiću,

pokušavajući da ga spriječi ili bar omete, u iznošenju daljihporaznih činjenica. Ali, za to je već bilo kasno...

Iznenađeni i preneraženi predsjednik počeo je da petlja:

»Ova stvar je kadra objedi ti visoke ličnosti, a nijekadra da umanji vašu krivičnu odgovornost, koja se ima

pred sudom raspraviti. Ja vas upozoravam, i rekao sam,da ne objedujete druga lica pred sudom. Tomu ovdje

nije mjesto. Vi imate pravo u vašu odbranu iznijeti samo stvarne primjedbe, koje se tiču vaše inkrimina

cije .. .«

Ali Nikić, koji je bio svakako neusporedivo inteligentniji

(a o hrabrosti da i ne govorimo) od tog predsjednika, od

bija taj prigovor:

»To je baš za moju odbranu.«

Predsjednik: To nije vaša inkriminacija i ja vas opominjem, da će sud morati poduzeti zakonske mjereprotiv vas. Ne može sud dopustiti da se ovako objedujulica, koja nisu u mogućnosti, da vam odmah na to odgo

vore.

175



Dr Nik ić : On može da me tuži...Branitelj (pokazujući na državnog tužioca): On je

stranka.

Predsjednik: Ne može sud . . .

Dr Nik ić : U ovoj zemlji samo je kralj neprikosnoven, inače su svi jednaki i pred zakonom odgovorni odpandura do ministra predsjednika.

Predsjednik: Opominjem dra Nikića, da ne objedujevisoke ličnosti.

Dr Nikić: Ja ne objedujem visoke ličnosti. Ja samcitirao dokaze i neka me dr Kojić tuži.

Predsjednik: Pred sud to ne spada i sud neće dopustiti, da se na ovaj način odugovlači postupak. Treba dase raspravlja o vašoj stvari, kako sam vas već u početkuupozorio, u stvari vaše inkriminacije.

Dr N ik ić : Dozvolite gosp. predsjedniče, da nešto kažem: Želim reći, da sjedim četiri mjeseca u istražnomzatvoru i još od dana moga uhapšen ja moglo se čitatiu stranoj štampi, i u našoj štampi, koja je pisala po

naređenju vlade, po naređenju režima, po naređenju draDragutina Kojića, kao da se tu radi o djelu, koje sampočinio kao ministar šuma i ruda.«

Na tom mjestu državni tužilac pokušava da ga prekine,zbuni, ali se dr Nikić ne da i braneći se, izriče jednu divnuizreku, koje on zaista nije bio dostojan:

»Meni nije stalo do pravorjeka suda; meni je stalo

do pravorjeka javnosti.«I, dakako, takvo Nikićevo držanje imalo je svoga efekt

i sva se javnost okrenula protiv dra Kojića. Kako je jošuvijek bio na vladi Jeftić, i kako se nije moglo pisati neštoozbiljnije o svemu tomu, nastala je sveopća smijurija, uko joj su — na žalost — izišli u prvi plan lipicaneri, i prekrilineusporedivo veću aferu s onih petnaest milijuna dinara.

U toj smejuriji previđena je još jedna neobično krupna

optužba protiv dra Kojića, koju je izrekao također dr Nikić,a na koju dr Kojić nikada i ni na koji način nije reagirao.U svojoj brošuri Iza kulisa Našičke afere dr Nikić na str.14., pod naslovom Čudotvorni lek iz Kragujevca, pod čim sesasvim jasno aludira na dra Kojića, napisao je:

176



»Kako su predstavnici Podravine d.d. bili tako sasvih strana svim mogućim postupcima i istražnim zatvorima pritisnuti nije nikakovo čudo, da su se njihovi

prijatelji i na sve strane za pomoć obraćali. Tako jenekom njihovom prijatelju iz Zagreba bilo diskretnorečeno, da ovo j bolesti ima lijeka samo kod nekog čudotvornog ljekara, daleko od Zagreba — u Kragujevcu. Kad je napokon ovaj prijatelj januara mjeseca ove godine,iza sedam gora i preko bregova pao u Kragujevac, rečeno mu je, da se stvar dra Grgina i drugova može povoljno urediti i oni iz zatvora ispustiti, ali ovaj puta ne

sa lipicanerima, nego samo sa dinara sedam milijuna,koji se imaju za čudotvorne lijekove isplatiti. Kako seosječkim apšenicima ova svota učinila prevelikom, to jeu februaru mjesecu telefonom naređeno Apelacionom sudu u Zagrebu, da dra Grgina i drugove ni pod kojucijenu ne sm ije pustiti na slobodu . . . «

Dakle, tu je bio optužen ministar pravde, svakako za naj

veće i najprljavije krivično djelo, za koje je uopće mogaobiti okriv ljen — da je pohapsio grupu krupnih paraj lij a, da

ih na taj način ucijeni za sedam milijuna, a kad su oni odbili da mu isplate tu ucjenu, smatrajući da je previsoka,onda je on naredio Apelacionom sudu , što i kako da radi.

A kad je predsjednik Apelacije odbio da sudjeluje u tomgangsteraju, on ga je jednostavno, kao što je već spomenuto,telefonom smijenio kao kakvog činovničića s poštanskog

šaltera. Tu, svakako najtežu objedu protiv njega dr Kojić nikada

nije utužio, i mi danas ne možemo zaista ništa drugo negoda stvaramo zaključke koji se nameću sami po sebi. Ali, nito nije bilo sve, što je dr Kojić morao pretrpjeti. Tim moralnim nokautima, ubrzo se pridružio i razvoj političke

situacije koja je teško kompromitiranog dra Kojića otpuh-nula s političke pozornice, iako je na vlast došao njegov

bliski politički kolega i pajdaš u takvim poslovima, ali jošveći korupcionaš — dr Milan Stojadinović. Umjesto da muu toj novoj situaciji cijena još više odskoči, dra Kojića sučinjenice iznesene na Našičkom procesu stajale i ministarskog položaja i dalje političke karijere; on se srozao na

političkog mrtvaca.




Dr Nikić je, kao što znamo, svoju otpužbu izrekao dana29. i 30. svibnja 1935; nepunih mjesec dana iza toga (24. V I)pala je Jeftićeva vlada, u kojoj je Kojić bio ministar pravde, i došla je na vlast vlada dra Milana Stojadinovića, koja

je nastupila kao da donosi nešto novog; među inim i liberalizaciju čitavog javnog života, a u stvari nas je odvela u jerezovački fašizam.

Teško kompromitirani dr Kojić , ne samo što je u takvojsituaciji morao otpasti, nego je i mjesec dana iza toga (25.V I I I ) bio pozvan pred sud, ne kao okrivljenik, nego kaosvjedok, o pitanju lipicanera. Međutim, advokati i javnostsu to u svakom pogledu veoma dobro iskoristili. To preslu

šavanje je održano, na zamolbu Sudbenog stola u Osijeku,u Varoškom sudu za grad Beograd, a prema Poli t ici od 26. juna teklo je ovako: Iako je saslušavanje bilo zakazano za10 sati prije podne, već dva sata ranije, tj. već oko 8 sati

»velika grupa advokata, pravnika i radoznalog svetazaposela je prostorije Varoškog suda. Dr Nikić i njegovi branioci g. g. Bora Popović i Lončarević, šetali su

se ispred suda još u 8 i po časova. Na trotoarima KnezMihajlove ulice, radoznala svetina nestrpljivo je očekivala dolazak bivšeg ministra pravde.«

Međutim, dr Kojić nije imao kuraži da uđe kroz glavniulaz, gdje ga je očekivala masa svijeta, nego se nekako prošvercao kroz sporednu kapiju, kapidžik, iz ulice Kralja Petra,i to u pratnji nekog seljaka kao tjelohranitelja. Ali, čim jeušao u zgradu, dogodio mu se ponovno jedan maler. Da bi

se propitao gdje se nalazi soba br. 2. u kojoj je trebao bitisaslušan »prilično bled u licu«, otvorio je vrata sobe predsjednika Varoškog suda Filipovića, koga je ranije kao ministar, da bi mu — bogzna zašto — pokazao tko je i što je,premjestio u Smederevo, odakle se ovaj kasnije izvukao iponovno vratio u Beograd.

— Molim Vas, gdje je soba br. 2 — upitao je bivši

ministar pravde. — Izvolite ovim hodnikom, pa u dnu.

Za to vreme su svi fotoreporteri bili udaljeni dalekood suda, da ne bi snimali dra Kojića. A na ulazu uhodnik, u kome se nalazila soba suca g. Zaharića, pos

178



tavljen je jedan agent i jedan žandar. Oni su sve novinare udaljili iz tog hodnika, a u dvoranu su ušli, osimg. Kojića, g. Nikić i njegovi branioc g. Lončarević i g.Popović. Prozori u sudnici su bili također zatvoreni

i pored vrućine, pa je masa na ulici uzalud krivila vratove, pokušavajući da vidi bivšeg ministra pravde predsudom. Tako je propao i pokušaj fotoreportera, da snime bivšeg ministra iz zgrade zadužbine pok. NikoleSpasića.

Dok je sudija g. Zaharić čitao optužnicu protiv drNikića, na ulici je nastala graja. Jedan beogradski novinar u društvu sa jednim beogradskim i jednim kragu-

jevačkim advokatom proterao je pored suda dva belakonja upregnuta u fijaker.

— Evo lipicanera! Alal mu vera! — zagrajala je publika.

Novinar je zaustavio kola ispred suda, dok je jedanpoliciski pisar prišao koči jašu i naredio mu, da se odmah udalji, inače će ga odvesti u Upravu grada, jerpravi nered na ulici.

Lipicaneri su otišli u susednu ulicu i oko njih seiskupio narod. Jedni su davali konjima šećer, drugi ihmilovali, a treći zapitkivali, da li su to zaista pravi lipicaneri.

Tek što je šala sa lažnim lipicanerima bila završena,na ulici se počelo ponovno da šapuće, da će neki omladinci prirediti demonstracije protiv dra Kojića prilikomnjegovog izlaska iz suda. To su čuli i policiski agenti,

pa se uskoro pojavio i starešina policiskog kvarta g.Rajković sa žandarima. Kad su novinari pokušali dauđu u dvoranu u kojoj je saslušavan dr Kojić, bivši ministar pravde, g. Zaharić ih je odbio i tako je to saslu-šavanje obavljeno bez prisustva javnosti.«

A to je bilo nepravilno, jer tadašnji kazneni postupaknije poznavao neke daljn je izviđaj ne radnje kad je pretres jednom već otpočeo i izrič ito je naređivao javnost svakogpostupka. Pošto je optužnica već bila podignuta i pretresne samo otpočeo, nego i trajao preko dva i po mjeseca, toviše nije moglo biti izviđajnih radnji, nego samo preslušavanja svjedoka, a to je moralo biti javno, pred publikom i pred

novinarima.

12* 179



Kad je 24. V II I 1935’ . dr Dragutin Kojić, tada već bivši ministar, bio preslušavan u beogradskom Varoškom sudu, ne kao okrivljeni, nego kao svjedok zbog objeda koje je protiv njega izneo dr Nikola Nikić na^ procesu u osječkoj sudnici, Kojićevi politički protivnici, a možda i sam Nikić, napravili su veoma uspjelu poli- tičku demonstraciju s parom bijelih konja, koje su kao lipicanere doveli pred vrata samog suda. To je u okupljenoj masi naroda, izazvalo ogromno veselje i smijeh i imalo zaista kolosalan efekal. — Poznati beogradski Ijevičarski tjednik »N IN « (»Nedeljne infor- mativne novine« ) što su ga uređivali Vojislav Vučković i Svetislav

Popović, u svom broju 24, od 24. V I I I 1935. konstatirao je: »Na- šička afera digla je veliku bruku u našoj javnosti i sva naša gra- đanska štampa donosila je i donosi opširne izveštaje sa pretresa optuženim korupcionašima. Slika lipicanera preneta je na grb

korupcije, sa kojim će se, možda, jahati kroz historiju...«

180



»Nakon sat i po, iz sudske dvorane su izišli prvo drNikić i njegov branilac dr Popović, ali su agenti bržebolje spriječili prilaz, tj. njihov kontakt s novinarima.

Međutim, dru Nikiću je ipak uspjelo da glasno doviknenovinarima i publici: »Uskratio je nekoliko odgovorana pitanja moga branioca.«

Sutradan je Politika donijela:

»Kad je počeo da diktira svoju reč, g. dr Kojić jeisto počeo da izjavljuje, da se on smatra kao tužilaci da ne može biti saslušan kao svedok, a da za svoj rad

kao ministar ne odgovara. Ali sudac prelazi preko togai postavlja mu prvo pitanje: Da li je on potpisao rešenjeo seči šume Podravina i tko mu je podneo taj akt napotpis? Dr Kojić je odgovorio, da ne zna, ali mogaobi da daje izjave samo pred Krunom i pred Narodnim predstavništvom. Ali, nešto kasnije zapleo se i izjavio:»Kao ministar šuma i rudnika u vladi Nikole Pašića,dopuštam mogućnost i primam punu odgovornost zarešenje od 11. juna 1924. godine, br. 15294, ako na njemu

stoji moj potpis?«

S time je on u stvari i formalno priznao, da je potpisaotaj akt za koji je Našička isplatila mito od preko petnaestmilijuna dinara. Potom se prešlo na lipicanere i dr Kojić je iz javio : »Priča o nekakvim lipicanerima tako je neozbiljno iskonstruisana, da sama po sebi pokazuje neistinitosttvrđenja optuženog dr Nikole Nikića.«

Glavni argument Kojićeve obrane bio je veoma bijedani neuvjerljiv:

»Ja sam oduvek, i pre i posle rata imao konje i opremu, i fijaker, a i sada ih imam. Nikakve potrebe nisam imao da sve to tražim ma od koga, a najmanje učežnji da se i ja malo provozam po Kragujevcu.«

Nakon daljnjih neuvjerljivih petljancija u tom stilu, dr

Kojić je nastavio:

»Na spomenutoj večeri kod dra Velizara Jankovićabio sam i nisam imao razloga da prijateljski poziv natu večeru odbijem. U domu dra Velizara Jankovića,

zatekao sam veliki broj svojih prijatelja i druge ugledne

181



ličnosti, kao g. Bogoljuba Kujundžića, sada bana Var- darske banovine, g. Kostu Popovića potpredsednikaNarodne skupštine i mnoge druge odlične ličnosti, a

među njima i gospodina Mijata Mijatovića.Ne bih se mogao zakleti da je među gostima bio i g.Schlesinger, koga nisam poznavao, a niti ga danas poznajem. No nije isključeno, da mi je g. Schlesinger tevečeri bio predstavljen. Kod Schlesingera, pa ni kod draGrgina, nikad nisam bio u lovu, ni uopšte gost na njihovim posedima. Ja nisam lovac, ali znam da su mnogim oji prijate lji i ugledne ličnosti iz Beograda više putaišle Schlesingeru i Grginu u lovište.«

»Time je bio« — kako dalje Politika izvještava —»svršen Kojićev diktat i g. sudi ja Zaharić mu je predložio, da će sada u smislu zakona branioci i okrivljeni drNikić, da mu postavljaju pitanja. Na ovo je g. Kojićuzrujano i povišenim glasom kazao, da neće odgovaratini na kakva pitanja, koja bi mu postavljali optuženi injihovi branioci, jer se on smatra, kao što je napred naglasio, tužiteljem a ne svedokom. Branioci g. g. dr Popo

vić i Lončarević tražili su da se ova izjava unese u zapisnik, kako bi se prema svedoku poduzele zakonske sankcije, ko je govore o dužnosti svedoka. Sudi ja g. Zaharićprotumačio je ovo svedoku, da prema Krivičnom po-stupniku mora saslušati pitanja, pa na njih odgovoriti,ako nisu na njegovu štetu. Posle ovog objašnjenja g.Kojić je kazao da će odgovarati na pitanja i branilacg. Lončarević postavio mu je sledeće pitanje:

— Kakva je rasa konja za koje je svedok kazao, daih je imao pre nego što je potpisao rešenje o seči šumaPodravine i koje rase konja još danas ima?

— Im ao sam prvoklasne arape-vrance, koji su kaolipicaneri istog porekla, kaže dr Kojić ponosito, a sadaimam arape i danubijuse.

Pošto je odgovorio na ovo pitanje dr Kojić obraćase braniocima i kaže: Kakva je to komedija?

Dr Nikić odgovara: Komedija je čitav proces.Dr K o j ić : Ja sam taj proces zatekao. I sa svoje stra

ne sam nastojao da se što pre svrši. A ja lično protivtebe (okreće se dru Nikiću) nemam ništa. Niti smo ukakvoj parnici, niti u svađi.



D r Lončarević: Da li g. svjedok zna, da li je ovo nje

govo traženje konja, i kako, bilo poznato samo svjedoku

koji je umro tj. dru Dušanu Grginu, ili i živi svjedok dr

Svetozar Grgin, može da posvjedoči, da je g. dr Kojićdva-tri dana poslije prvog razgovora sa pokojnim Duša

nom Grginom, u nekadašnjem Radikalskom klubu u Na

rodnoj skupštini, sreo dra Svetozara Grgina i rekao mu:

Doktore, je li vam Dušan govorio za konje. Mislim da

bi trebalo da mi ih date.

Dr Ko j ić : N i je mi poznato, da su mi i mrtvi i živi dr

Grgin pomenute konje nudili, jer ih nisam tražio. Na

pitanje, da li sam od Svetozara Grgina u Radikalskom

klubu, tražio da mi se konji pošalju, odgovaram da to

0HHJy

A o A a j mm r a j * »»h , c mo jmm c m «n i t * p a o u iacr »« ra Ta* o * c ryn»* o

C« aa Ml H« aMMMCUJ m>m«mn o rnae«.

Karikatura Pjera Krizanića, objavljena u »Politici« 14. V II 1935., nakon Kojićevog pada kao ministra pravde. Božica pravde juri dra Kojića, a iza plota to gledaju Velja Popović, Boško Jeftić i Dragi

Janković, koji su kao ministri podijelili istu sudbinu s Kojićem.

183



nisam učinio, jer da sam resio da se uprljam za ovakvusitnu stvar, ja to pitanje g. Svetozaru Grginu ne bihupućivao u Klubu i na javnom mestu.

Dr Lončarević: Da li svjedok zna za optužnicu od12. februara 1935. godine, iz koje je dr Nikić izvadiocitat na str. 28 i 29. te optužnice o odobrenju sječe, oproviziji milion švajcarskih franaka i o dijeljenju provizije u razmjeri 60:40%, i da li je znao za nju kad je bioministar pravde? Da li je gosp. dr Kojić kao ministar,pravde državnom tužiocu odobrio podizanje optužnice?

Zamoljeni sudi ja otklanja odgovor na ovo pitanje usuglasnosti sa svedokom g. drom Kojićem.

Dr Lončarević: Da li je g. dr Kojić znao, i da li jeistina da je na spomenutoj večeri kod g. dra Velizara Jankovića, bilo sakupljeno organizirano društvo, koje jenavodno za pare imalo da donese agrarni zakon, kako

je to na svome saslušanju pred Okružnim sudom u Osi jeku svjedočio narodni poslanik M iloje Sokić?

Zamoljeni sudija otklanja ovo pitanje, smatrajući

da nema veze s inkriminacijom.Dr Lončarević: Da li je istina, da je sa strane g. dra

Kojića pomenute večeri pala izjava prema M i jatu Mija-toviću: Sada ti je sekira pala u med. Sad ili nikad, kako

je to svjedočio pred Okružnim sudom u Osijeku g. drSvetozar Grgin?

Zamoljeni sudija otklanja ovo pitanja iz gornjih razloga.

Dr Lončarević: Da li je g. dr Kojić, kao ministarpravde, naredio g. Milovanoviću, načelniku Opšteg od- je ljen ja Ministarstva pravde, da telefonom naredi vršiocu dužnosti Apelacije u Zagrebu Svetozaru Tomiću, daApelacioni sud u Zagrebu ne smije Grgina i drugovepustiti iz istražnog zatvora ni po koju cijenu, ni uzkauciju?

Zamoljeni sudija otklanja odgovor na ovo pitanje,

je r nalazi da nema veze sa okolnostima navedenim ukrivičnoj prijavi i zamolnici.

Dr Nikić: Da li je gospodinu svjedoku poznato, dasu učesnici te večere, koji su bili članovi Odbora za



donošenje agrarnog zakona, glasali za amandman Vasi-lija Trbića?

Dr Ko j i ć : To mi nije poznato, no ja za sebe znamda bih glasao protiv pošto sam bio član vlade.

Poslije toga je zaključeno saslušavanje dra Kojića . . .Na pitanje sudi je da li prisutne stranke traže zakletvusvjedoka, izjavio je g. dr Lončarević da traži, ali je drNikić rekao: Ja ne tražim i molim da i branitelji odustanu od toga zahtjeva.

G. dr Kojić na to kaže: »Hvala bogu, najzad nešto pametno.« — što je kriminološki veoma značajno, jer se tu dr

Kojić otkrio, da se bojao zakletve, odnosno da ne budepovučen na odgovornost zbog krivokletstva, budući da je —svakako — bio svjestan da je govorio neistinu.

»U petnaest minuta do dvanaest« — produžava daljePolitika — »žurnim korakom bivši ministar pravde izišao je iz sudnice. Odmah su ga opkolili agenti Političke

po lic ije i pošli za njim. G. Kojić je bio prilično nervozani crven u licu. Ni pri izlasku iz suda g. Kojić nije izišao

na glavnu kapiju, već se kroz hodnik Državnog tuzioštva spustio u Kralja Petra ulicu. Tu su ga najzad uspeli dasnime fotoreporteri. Dok se bivši ministar pravde peou svoj auto, jedan mladić je viknuo: Ua Kojić! Agentisu pojurili za demonstrantom, ali pored svih naporanisu ga uhvatili. Za to vreme svet je očekivao bivšegministra na glavnim sudskim vratima. Kad je narod čuoda je bivši ministar pravde izišao na sporedan izlaz,

nastalo je gunđanje.«

Interesantnu dopunu tom Kojićevom iskazu, nalazimo uiskazu dra Grgina pred Osiječkim sudom. Dr Grgin je bio

preslušan iza dra Kojića (4. sept.), a prema stenogramu stog procesa, on je izjavio da je njegovom bratu političaru,

dr Kojić rekao:

»Dušane, ja sam ono učinio, bilo bi pravo da se timeni na jedan način odužiš, čuo sam da vi imate kodvas u Orahovici, čiste konje lipicanere, i dajte mi jedan

par konja. Pošaljite mi i jedna kola i još uzice sa dva

para kaj ševa za konje.«

185



Svetozar Grgin je dalje potvrdio, da je dr Kojić te konjei od njega potraživao i urgirao, kad ga je susreo u jednojod sala Narodne skupštine: »Gledajte što pre, pošaljite mi«,

a dva mjeseca nakon toga, dr Kojić je postao i nasrtljiv:»Ja sam svraćao nanovo u Klub i on mene susreće

nanovo u klubu, i na jedan način, koji se meni apso-

Ko.mere no cyA0HHH

— E t o . . * » i « c t b o j h m irninuaHepHMa imunu » h c h tJgoiuatf

Slabo je tko u kraljevskoj Jugoslaviji bio toliko ismijavan zbog nekog svog čina, kao dr Kojić zbog lipicanera. Bez obzira da li je dr Kojić kao ministar pravde zaista tražio lipicanere il i mu ih je dr Nik ić vješto » prišio«, Kojić ih je veoma skupo platio. Pored bezbroja ovakvih i sličnih karikatura po novinama, tada je čitavom Jugoslavijom brujio i ovaj zaista veoma uspjeli epigram: »Konj trojanski upropasti Troju, lipicanski upropasti Koju«, koji je bio

prvi put tiskan u »Ošišanom ježu«, god. I, br. 36, 7. sept. 1935. (Ova karikatura je bila objavljena u »Ošišanom ježu « 3. V I I I 1935.)

186



lutno ne dopada, i to vrlo strogo, rekao mi je otprilikeovo: Da je sramota da već za ovoliko vremena mi nismobili u mogućnosti, da mu se pošalju ovi konji itd. I tona jedan takav način, koji je mene vređao... Ja sam

se nalazio uvređen, da je Kojić kao sa nekim pravomsmatrao, da to treba da mu se pošalje.«

Nakon svega toga, što je izneseno, javnost je ostala zaista zgranuta, a kad su se promijenili oni koji su držali vlast,

kako je to bilo potrebno novim vlastodršcima, u tadašnjoj

štampi se može naći i poneko mjesto, koje je i za nasovdje veoma interesantno. Jedno od takvih je npr. i ovaj

citat, uzet iz nikšičkog lista Slobodna misao (br. 27, od 11.VII 1935):

»U Našičkoj aferi učestvuju kao krivci i saučesnicimnogi naši politički ljudi; ministri, narodni poslanici,publicisti, advokati, mali i veliki činovnici. Narod jeostao zapanjen pred imenima mnogih učesnika u ovoj

tužnoj i ružnoj aferi. Njoj su nosioci vrlo ugledne lič

nosti našeg političkog i javnog života. Ali od svih zapaženih učesnika u aferi, najteži utisak je ostavilo prisu

stvo ministra pravde g. Dragutina Kojića; on je aferom

najteže pogođen. Ni narod ni javno mnijenje nije mumjerilo krivicu, ali ga je osudilo, jer je kao ministarpravde zapažen sa bezbroj svojih nemogućih prepada.G. Kojić je predstavnik Šumadije, i on je imao da nosi

njen autoritet i moralnu snagu. Međutim, on je htio da

toj ulozi odgovori samo formalno: pozirao je što semoglo; na drugoj strani radio je bez obzira i skrupul a . . . U Metohiji je Kojić predstavljao čovjeka krajnjeposlovnog; on ima učešća u lokalnoj banci u Peći; onima čitava svoja stada. Cio je svijet znao g. Kojića kao

takvog, ali se vjerovalo da ta poslovnost možda dolaziod njegove porodice; ali, kad su došli na red lipicaneri,onda se vidjela u potpunosti njegova figura; njegova

uloga, koja je bila pokrivena čitavim jednim falsifikova-nim životom.«

Tu se o dru Dragutinu Kojiću govori već kao i bivšemčovjeku, kao o političkom pokojniku, što je u stvari i bio.

187



Omnibus korupcije

Zbog takvog načina suđenja i zbog takvih moralnih kvali

teta onih kojima je ovaj proces trebao zbog njihovih stranačkih interesa, u javnosti se sve više govorilo o takvomnačinu suđenja, o gangsterajima, o denuncijacijama i ucje

nama ljudi na vlasti, o »političkoj večeri«, o smjenjivanju

predsjednika Apelacije, o lipicanerima; o 15,000.000 dinaraprovizije, koja je isplaćena za potpis onog akta, što ga jepotpisao dr Kojić, o onih 7,000.000 dinara koje je on prema

onoj »crvenoj brošuri« zatražio da optužene pusti iz zat

vora... itd... itd... , nego o samim nesumnjivim krivicama optuženih.

A bilo je tu, zaista, nepregledno mnoštvo raznih krivica,

toliko toga da se još onda govorilo o »oceanu korupcije«.Što se sve radilo i tko je sve uzimao pare, o tom bi se moglepisati knjižurine, a za nas neka ovdje bude dovoljno ako

samo spomenem, da se tu vremenom izgradio čitav jedansistem u kojem su vlasnici i funkcioneri Našičke i šl. radili Što su htjeli; da su nemilice pljačkali i varali državnublagajnu, jer su »svojim sistemom« uspjeli korumpirati čitav

državni aparat, svakog državnog službenika s kojim sudošli u bilo kakav dodir — »od seoskih pandura do mini-,stara«, kako se to govorilo još onda.

DR NIKOLA NIKIĆ, najspektakularnija ličnost Našičkog procesa, bio je jedan od najbeskrupuloznijih hrvatskih građanskih politi- čara i među Hrvatima svakako najveći korupcionaš. Postav- ši kao radićevac ministar u desetoj Pašićevoj vladi (18. jula 1925. do 8. aprila 1926), Nikić je za račun beogradskih radikala nastojao izazvati rascjep u HSSu, što mu nije uspjelo, ali nakon toga ga

t* prozvao »N iko i Ništa iz Nikinaca«. Kad radikalima nije višebio potreban, jer su uvidjeli da on predstavlja zaista nikoga i ništa, grubo su ga odgumuli, odbacili kao » iscijeđeni limun«. —Ova karikatura objavljena skoro deset godina prije Našičkog procesa, u zagrebačkim »Koprivama« (br. 39, od 25. sept. 1926), odlično karakterizira tog sitnog politikanta, koji je umro pred nekoliko godina negdje m emigraciji. Svetozar Pribićević stoji sa strane i promatra kako^ je Nikić »dobio nogomet« i kako zabezeknuto leti niz stepenice, tješi ga govoreći mu: »Nemoj se, Nikiću, ništa čuditi,

tetiš: Ja sam jača garda od tebe, a ipak su me radikali napustili, ma da su mi obećali vjernost do groba.«

188



Državni činovnici su radili ne samo ono što po svojojdužnosti i savjesti nisu smjeli; ne samo da su propuštali daučine što su po svojoj savjesti i po zakonima morali daučine, nego su oni tim drvarskim veletrgovcima i odavali

sve službene tajne i izvještavali ih o svim fazama rada krozkoje je prolazio neki predmet koji ih je interesirao. Spisi

m Stt? « « * * ,****« M *rn tmt m** «#***< m m mte*

189



Našičkog procesa su najbogatiji i neiscrpivi, uz to još idjevičanski netaknuti majdan podataka za sociološko-psiho-loški studij korupcije i korupcionaškog mentaliteta, kakoonih koji su gonili optužene, tako i samih optuženih.

tom pogledu, svakako, među najinteresantnije ličnostispada već toliko spominjani dr Nikola Nikić, koji je biooptužen da 'je od Našičke primio 900.000 (devetstohiljada)dinara da omete donošenje Zakona o šumskom agraru, koji je šumskim veleposjednicima oduzeo ogromne komplekse. Ta~~suma- še mogla ustanoviti po zaplijenjenim spisima, akoliko je on zapravo primio, to se, sasvim sigurno nikadaneće moći ustanoviti. Dr Nikić nije ni poricao da je primio

te pare, ali je tvrdio da ih je primio kao honorar za svojrad kao stalni advokat Našičke.

On se pred sudom, kao što smo već vidjeli, ponašaonevjerojatno osiono i samosvjesno, pa ako mu je to konveniralo, znao je da tjera šegu i sa sudom, i s javnošću, i slogikom, i s historijom. Kad mu je jednom predsjedniksuda, koga nikada ni na moment nije »zarezivao«, postaviopitanje (30. V ), da li se od njega, kad se radilo o šumskom

agraru, kao od advokata Našičke »tražilo, ne kao od advokata, već kao od narodnog poslanika da intervenira?« Onmu je odgovorio: »Ja ne razumijem, kako da interveniramkao narodni zastupnik?« Predsjednik mu na to odgovara,da on to želi da sazna od njega, a Nikić mu je odgovorio,da on »ne vidi kako može jedan narodni zastupnik uopće daintervenira po sličnim stvarima«.

Pored Nikića na optuženičkoj klupi sjedio je još jedannarodni poslanik, i to dr Dragoljub Jevremović koji je biooptužen, da je primio 200.000 dinara, da’ omete donošenjeZakona o porodičnim fideikomisima u korist ljudi oko Na- šičke. Jevremović je priznao da je primio tu sumu, kao što je to proizlazilo iz uzapćenih dokumenata, ali se branio da je on taj novac dobio ne kao mito za taj posao, nego kaouplatu akcija za njegov dnevnik Štampa.

Iz njegovog iskaza, (7. jula) interesantan je npr. ovaj pasus:

»Ja sam u ovaj proces uvučen namerno i s jednimodređenim planom, da bi se pokrile tuđe zloupotrebe. Ja javno iz javljujem da postoji afera oko fideikomisa,ali se ona raspravlja pred Okružnim sudom za grad



*

Dr DRAGOLJUB JEVREMOVIĆ —liječnik po struci, narodni zastupnik koji je upao u ovaj proces po liniji svojih političkih ambicija, odnosno po želji da osnuje svoj vlastiti dnevni list

Štampu, pa se u tom smislu dao korumpirati od Našičke A. D., uz obavezu da će kroz taj svoj list braniti njene interese.

Beograd, jer se kod navedenogsuda nalaze akta krivice biv.ortaka ministra pravde g. Božidara Maksimovića, jer se jedan od biv. ortaka pogodio dau projekt uđe odredba po ko

jo j se zakon o fideikomisimarazrešuje od dana Vidovdan- skog ustava 28. juna 1921. godine, a drugi ortak da se fi-deikomisi razrešuju na danstupanja na snagu predlože

nog projekta. U aktima navedenih krivica ima potpunihdokaza da je u predlog unetaodredba tačno po obavezi, ko

ju je prim io bivši ortak g. Božidara Maksimovića, adrugi ortak je radio na obrnutom stanju. Odnosno biv.kancelarija g. Maksimovića je u svakom slučaju tre

bala da primi novce.«

Slijedeća interesantna ličnost tog procesa bio je nekiŽika Živanović, viši šumarski činovnik, koji je kao takozvani taksator neke veleposjednićke sume, što su ih ti drvarskiveletrgovri prodavali Petrovarađihskoj imovnoj općini, procijenio na 86,(100.000 (osamdeset i šest milijuna), dok su —kad se posumnjalo u tu procjenu — stručnjaci Banske uprave iz Novog Sada pronašli da te šume ne vrijede više od37,000.000 (trideset i sedam milijuna). Kao nagradu što ćešumskim veleposjednicima na taj način pribaviti 50,000.000(pedeset milijuna) dinara, on se s njima dogovorio, da ćemu oni dati proviziju od 1,000.000 (jednog milijuna) dinara,o čemu su sastavili i neki ugovor, proviziono pismo, koje

je bilo uhvaćeno. Osim onog milijuna što ga je tražio za

191



sebe, Živanović je tražio isto tako milijun dinara za,.pred-sjednika Imovinske općine, a po 20.000 dinara za seljakeodbornik F ^ 'alčo^prodaja uspije.

Taj Žika Živanović je preslušan 20. maja i tad se pred

sudom odigrao ovaj veoma interesantan dijalog: o tomekako je on stalno obavještavao braću Schlesinger o svimfazama procjene i o raznim drugim stvarima, koje su ihinteresirale:

»živanović: To sam činio zbog toga, što sam čestodobivao pozajmice od Schlesingera. Činili su mimnogo.

Predsjednik: Pa kako ste Vi to shvatili? Državniste činovnik, a odajete službenu tajnu za novac i tražite čak da pisma kojima ih obaveštavate, čuvaju utajnosti ili uništavaju?

Živanović: Nisam hteo da se dozna.

Predsjednik odjednom postavlja pitanje: Dakle, primili ste mito?

Živanović: Nisam.

Predsjednik: A primili ste novac?živanović: Novac jesam — ali se brzo ispravlja i

dodaje — na zajam.«

Takvih pisama, kojima je Živanović obavještavao veleposjednike o svim fazama svog rada za njihove intereseizišlo je na javu ništa manje od 147 (stočetrdesetisedam).Iz svih njih jasno proizlazi njegova gramzivost za novcem,kao i njegova posvemašnja podčinjenost tim krupnim kapitalistima.

»To je bio čovek« — kaže izvještač Politike — »ko ji je neumorno pisao, skoro svakoga dana. Posle pro-cene on u svakom pismu moli za pozajmicu, koje sesada kreću od 1000 dinara do 5000 dinara. Predse-davajući čita zatim promemoriju Adolfa Schlesingera.Sastavio ju je sa Živanovićem zajedno... To su u stva

ri instrukcije kako da se Živanović upravlja prilikomprocene, a na kraju promemorije predviđa se striktnoda procena ne sme biti ispod cene 86 milijuna.«

Usprkos svemu tome Živanović je (22. jula) izjavio:

192



t lK A ŽIVANOVIĆ — viši šumar 1T k r činovnik, jedan od glavnih optuženih, koji se za bogato mito u svojim stručnim procjenama I rukovodio isključivo interesima INašičke A. D. i tako državu ošte \ tio za teške milijune; pri tom lsvom djelovanju on je pokazao 7ne samo nezajažljivu pohlepnost I nego i dugovremenu upornost. 'To je bio čovjek koji je godinama bio upravo opsjednut svojim korupcionaškim maherajima i u svojoj bezočnosti slijep i gluh, nesposoban da sagleda ambiz ko-

jem se neminovno i nezadrživo približavao. J

»Ja mislim da je mojzvanični rad potpuno ispravan i to je dokazano.« — a mjesec dana prijetoga (21. V ) on je u svo

jo j bezočnosti otišao jošdalje:

»Dok budem živ nećuda dozvolim, da se mojrad kao starog taksatora dezavuiše. Ja sam stručnjak iraspolažem sa stranom literaturom o tome. Radio sami kao stručnjak i kao poslovan čovek. I kad se mojrad stručno proceni, doći će se na činjenicu da sam

baš radio da zaštitim Petrovaradinsku imovnu opći- nu.«

»Na predsednikovo pitanje o tome što on misli,kako su ostale komisije izračunavale, Živanović odgovara, da su te komisije računale nestručno.« (Pol i -

tika, 22. V ).

Tog istog dana — kako i to izvještava Politika —

»prelazi se na proviziono pismo, koje je tokom istragepronađeno u Jugoslavenskoj udruženoj banci u Beogradu. U provizionom pismu se kaže, da se posle sklopljenog kupoprodajnog ugovora i posle položene kapare




od strane Petrovaradinske imovne općine (koja kupuješumu Podravine d. d. po proceni Žike Živanovića) imaplatiti dru Gigi Aranickom, advokatu u Sremskoj Mi-trovici (za kog je istragom utvrđeno da o tome ni poj

ma nije imao) sumu od milijun dinara. Pismo su potpisali Alfred čučka i Aleksandar Sor. Pismo je depono-vano u banci u zatvorenoj koverti, a na koverti su senalazili potpisi Adolfa Šlezingera i Žike Živanovića.Proviziono pismo je bilo popraćeno jednim drugim pismom banci u kome je objašnjeno, da se novac imaisplatiti tek kad ova dva potpisnika (čučka i Sor) daduza to nalog banci.

Živanović ne priznaje da se taj milijun dinara imaisplatiti njemu: Zašto ste onda potpisali kovertu u ko jo j je bilo proviz iono pismo? — pita predsedavajući.Zar niste znali što potpisujete i zar Vas nije intereso-valo što ima u koverti?

Optuženi se opet brani. Nije, kaže, znao šta je u koverti, a potpisao je na poverenje da bi učinio usluguŠlezingeru. Državna optužba detaljno je obrazložila

ovaj slučaj sa provizionim pismom za Živanovića. Ubeogradskom hotelu Egzelcior Adolf šlezinger je utanačio sa Živanovićem tekst provizionog pisma, koje suposle potpisali Sor i čučka.«

Schlesinger je, opet, za tog istog Živanovića rekao:

»Kad god je trebao novaca, pisao je historije. On miredovno piše onda kada treba novaca ili kada potvrđujeda je novac primio. Kad god sam se s njim sastajao,za njega je uvijek bilo najvažnije, kada će dobiti novaca.« (Hrv. list, 23. V ).

Neki drugi državni činovnici su opet izmišljali kako daucjenjuju te parajlije, osobito s prenosnim taksama, kojese plaćaju pri kupo-prodaji imanja. Tako je npr. neki Ma-

yroJ|falićJLj e f Poreske uprave u Našicama,^primio dokazanih80.000 dinara za razne poreske malverzacije, a drugi put

25.000 dinara kao svadbeni poklon. Kadgod mu je trebalopara, on je uvijek pronalazio neke načine da muze. Tako je jednom Schlesingerima zaprijetio, da će im naplatiti kaokaznenu taksu 900.000 dinara, ako mu ne isplate polovicu,dakle 450.000, jer bi mu tu sumu isplatila i država kao uh-

194



ALEKSANDAR BOŽIĆ — financijski savjetnik iz Osijeka, » radikal po zanimanju «, koji se pokazao odličnim struč- njakom za podmićivanje državnih či-

novnika na račun Našičke A. D.

vatninu. Taj isti Mavro Sulić je neke šume Podravine procjenio na9,000.000 dinara, samo da bi takosmanjio porez i ostala davanja, aneki drugi stručnjaci su te iste Šume procjenili skoro deset puta više

na 80,000.000 dinara.Sulićev nasljednik u Poreskoj

upravi u Našicama Teodor Jelovac,koji se ubio u istražnom zatvoru,presjekavsi si žile na ruci, od čega je tr i mjeseca kasnije umro (aliprije početka glavne rasprave), prvo

je ispostavio nalog za naplatu neke

takse na kupoprodajni ugovor u visini od 5,870.253 dinara, pa ga je poništio i napravio novi, kojim Podravina d. d. kupuje imanjegrofa Maylatha za sumu od 2,600.000, za što je dobio svotuod 300.000 dinara.

Ervin Sartori, činovnik Ministarstva financija, odobrio je isti dan kad je taj akt stigao u ministarstvo, i akt ekspe-dirao, taj Jelovčev protuzakoniti rad, to oštećivanje države, i za to je primio 240.000 dinara. Na taj način su veleposjednici »zaradili« 2,060.000 dinara. Kad ti parajlije nisuhtjeli da »dreše kesu«, onda su im takvi činovnici prijetili, da će »sve pokvariti«; sam Schlesinger je na sudu (23.

juna) rekao da ga je »Jelovac u neku ruku terorizirao svo jim zahtjevima, koji nisu izlazili iz okvira ucjena«.

Financijski savjetnik Aleksandar Božić dobio je 240.000dinara za svoj trud oko rada na smanjenju gore spomenutetakse, a isto toliko za »podmazivanje« činovnika u Mini-

starstvu financija, da taj rad odobre.Činovnici su krali spise, tako da je jednog dana pri pre

tresu te krivice, predsjednik suda rekao da se akti nalazesvuda po fiokama, džepovima, privatnim stanovima, samo

13* 195



ne tamo gdje im je m jesto — »i onda jasno da ne možePoreska uprava u Našicama ništa da pronađe.«

Sohr je 29. jula pred sudom potvrdio, da je s v a k a komisija koja je preuzimala drvo za državu dobila uzuelnu nagradu, dakle, da je bila korumpirana. Osim toga neki su činovnici dobijali još i nagrade u naturi, tj. u ogrevnom drvetu, parketima i si. Tako npr. jedan direktor piše jednom svom podređenom: »Na Vaš dopis sporazumni smo da dotičnomgospodinu dostavimo jedan hvat drva sekunda. No akoon misli da je ta količina premalena, s obzirom na njegoveusluge, onda mu dajte dva hvata«. ( Politika, 30. jula 1935).

Isti dan su na sudu pročitana i neka pisma iz kojih se

razabire, kako su veleposjednici unaprijed, diskretno saznavali ako se u nekom državnom nadleštvu spremalo neštošto se kosilo s njihovim interesima. Tako npr. u jednompismu direktor Našičke traži od generalnog direktora: »Molimo dispozicije hitno, pošto treba stvar dokončati, ukolikoste mišljenja, da taj pokušaj Ministarstva treba osujetiti.«

Tog dana je pročitano i jedno pismo što je pisao taj istidirektor, iz kojega se vidi da se dogodila neka željeznička

nesreća, zbog trulih i nevaljalih pragova što ih je isporučilaNašička. U toj nesreći je poginula jedna osoba, i o njoj seupravo vode izviđaji. On javlja da je do tih informacija došao preko svojih veza u tom Ministarstvu, i javlja da bi trebalo nastojati, da se čitav taj predmet stavi jednostavno —ad acta.

Iz saslušavanja optuženih direktora pogona izišlo je (30.V I I ), da su svi članovi komisija, iako su imali dnevnice iputne troškove, za svo vrijeme dok su radili na terenimakod Našičke, imali besplatno stan i hranu; da su se čestogostili i opijali i to u tolikoj mjeri, da je centrala znala praviti pitanje zbog prevelikih i nerazumljivih troškova.

Prvog augusta je veselost u sudskoj dvorani izazvala konstatacija, da su se nekom profesoru Jovanoviću, dok je kaočlan komisije boravio u Donjoj Lendavi svidjela nekakvadva kišobrana što ih je kupio, a račun od 670 dinara poslaoNašičkoj na isplatu. Isti dan je konstatirano, da je neki ma

đarski željezničar u jedno popodne na račun Našičke popiodvadeset i pet flaša piva. No najvažnije je, da su se svi tioptuženi državni činovnici ponašali, kao da uopće ne shvaćaju zašto ih se zbog toga poziva na odgovornost, jer da je to bio »stari običaj kod Našičke«; opće poznat i opće

196



toleriran, pa prema tome da u svemu tome nema ništa nezakonitog.

Sinovac Aleksandra Sohra, Stjepan Sohr, upravitelj po

gona u Begovhanu izjavio je 5. V III :»Što se novogodišnjica tiče, isplaćivao sam komisi

jama, šumarima, željezničarima sekcije za održavanjepruge, šefu ložionice i sreskom poglavaru... Željezničarima sam računao po broju ekspediranih vagona.Oni su dob ij ali oko 20.000 godišnje (dakle, cca još po

jednu plaću — op. ZK ). Šumari su dobij ali novogodiš-njice, prosto bez motivacije, radi običaja, a sreski po

glavar dobijao je na ime putnih troškova, za razne njegove izlaske...«

Samo je jedan put i to 5. jula izjavio jedan od šefovapogona (Julije Grajner), kako mu se jednom ipak dogodiloda neki »Slovenac Pogačnik, kao član komisije, nije htioda primi 1000 dinara, kao svi drugi članovi komisije.«

Pozvani na odgovornost, svi državni činovnici su, ne kao

po dogovoru, nego svakako baš po dogovoru, izjavili da nisunikad ništa primili, a Stjepan Sohr je 16. aug. izjavio: »Jasam dvadeset godina kod Našičke i znam vrlo dobro, da seredovno davalo o Novoj godini i da su redovno svi primali.«

Bilo je i raznih šaljivih scena do kojih je dolazilo kadsu optuženima pokazivali njihova originalna pisma, kojimasu od centrale tražili suglasnost za izdatke u svrhu korumpiranja državnih činovnika, članova komisija. Tako je npr.šef pogona u Novoselec-Križu, Grajner, za svoje vlastito

službeno pismo 5. kolovoza izjavio:

»To je sve bila moja fantazija. Sve to nije istinito i ja žalim što sam to napisao, jer da sam znao da će

to imati ovakvih posljedica i da će biti premetačine,

ne bih zacijelo to nikad napisao.«

Neki Aleksandar Lajmodorfer, također šef nekog pogona,

izjavio je dan kasnije:

»Ja na to, gosp'. predsjedniče, ne mogu ništa drugoda kažem, nego da ponovim, da je i ovo bio jedan vi-

htigmaheraj.«

197



Kao kuriozum za sebe, danas nam privlači pažnju izjavanekog Petra Cirića, inženjera Oblasne beogradske željez- ničke direkcije koji je na saslusanju od 8. V I I I pokušavaoovako da se »vadi«:

»I da sam tražio pola dinara od praga da ga primim iako ne valja, onda to znači, gospodo, da sam

ja imao jednu nameru antidržavnu, da sam imao jednu nameru komunističku, jer ja moram kao inženjer da znam, da je prag osnov, i ako nema zdravihpragova na pruzi, da nema ni sigurnog saobraćaja.«

Nadalje je bilo nekih sitnih državnih činovnika koji su

za razne protuzakonitosti i sitne usluge, učinjene šumskimveleposjednicima, dobijali po nekoliko stotina dinara — izbog toga također bili potegnuti na odgovornost f zajednos onima koji su bili potegnuti na odgovornost zbog stotinahiljada i milijuna. Tako su npr. bili pronađeni dokumenti,da su neki Č. L. i P. F. primili po 700 dinara, dok ih je priličan broj bio koji su primili po 1000, 1500, 2000 i 3000 dinara. Sve se to gonilo, ali da uđe u pitanje onih 15,000.000

dinara i onih 7,000.000 dinara koji su se pripisivali ministrupravde dr Kojiću, sud se klonio »ko đavo od tamjana«; uto oni nisu htjeli da ulaze, »ni za živu glavu«.

Međutim, ti razni državni činovnici imali su za takavsvoj rad i neke isprike. Npr. šumarski savjetnik banske

| uprave u Zagrebu, Milan Plchler, također optužen da je usvojim odlukama bio previše'"benevoientan prema šumskim

| veleposjednicTma7~rspričarr^fe Srûla,

»kako su mu neki veliki župani naređivali, da bezprethodnih formalnosti, po zakonu propisanih, smjesta putuje na izvjestan teren i izvrši pregled. To suisto radili i pojedini narodni poslanici. U ono dobaposlanici su drmali s nama državnim činovnicima. Jasam jednoga lijepo dočekao. Kazao sam mu: Vaše je mjesto u Narodnoj skupštini, a ne po kancelarijama državnih činovnika.

Takvih intervencija utjecajnih ličnosti, koje su izbile na javu, bilo je podosta. Dovoljno će biti ako samo spomenem,da je npr. 1. jula, na sudu bilo pročitano pismo biv. ministra Vase Jovanovića, što ga je on pisao Schlesingeru, a u



kojem ga instruira da zateže s nekim rješenjem, jer se očekuju promjene u vladi. Na to je sam Schlesinger izjavio da

je taj Vasa Jovanović »išao kod predsjednika vlade Uzuno-vića da intervenira za Našičku.«

Nasuprot svemu tomu, opet, optuženi državni činovnicisu se branili da su često morali da rade za interese Našičke i sličnih poduzeća, jer su se bojali da će u protivnom bitipremješteni i na druge načine šikanirani. Iz dokumenata,koji su nam danas pristupačni, vidi se, da ta njihova odbrana nije bila bez svakog temelja. U jednom pismu, pročitanom prvog jula, Schlesinger piše direktoru filijale u Beogradu, da bi trebalo neke činovnike premjestiti iz Ministar-

stva šuma, a Turinu dovesti za pomoćnika ministra. Na pitanje što to znači, Schlesinger je odgovorio, da je to pismonapisao »tek onako«.

29. jula je, opet, pročitano neko drugo pismo, u kojemšef nekog pogona traži od svoje direkcije da poduzme sankcije protiv nekog željezničkog činovnika, koji radi »kao dasmo mu najveći neprijatelji i nanosi firmi štetu, koju bimogao spriječiti, mada posluje strogo po propisima.«

I opet, kao kuriozum, mogli bismo navesti pismo koje jebilo pročitano 28. jula, a u kojem se pojavljuje pitanje premještaja »nekog žandarma i jednog detektiva, koji smetajudirektoru pogona, jer bune radnike i nagovaraju ih naštrajk« (?).

No, najveću optužbu protiv Našičke u tom pogledu, izrekao je njen, inače veoma oprezni i uvijek sabrani generalni direktor Aleksandar Sohr kad-ifi- (2ZJVII) rekao, da su

od direktora Lovrića, defovi pojedinih pogona zahtijevali dau Beogradu izradi premještaj ovog ili onog višeg činovnika,koji nije obavljao službu kako je to želila Našička:

»Pisali su mu i tražili to od njega, kao da je on

švarckinstler.«

Ali, s druge strane opet, mora se priznati da su izišlena javu i mnoge činjenice, što jasno pokazuju, da su vlasti

za sve to znale i da se to sve pretvorilo u neki legaliziranisistem.

Na pitanje, da li su vlasti znale, da državni činovnici,osobito oni koji su preuzimali za državu pragove, traže odNašičke određene provizije, Sohr je odgovorio:

199



»Ja predmijevam da su znale, jer predmijevam daih ima puno među ministrima, koji su sami bili pre-uzimači u svoje vrijeme. Prema tome su morali znati.«

Predsjednik: Nisam Vas razumio.Sohr: Sigurno imade među političkim faktorima

danas onih, koji su kao inženjeri preuzimali nekadapragove.«

I bez da ga je itko za to pitao, Sohr je dodao:

»Što se tiče štacionšefova, kad je išao koji od njihkod ministra i potužio se na to što je premješten iz

jedne stanice u drugu, ministar je rekao: Ja sam toučinio, jer je to dobra stanica, zaslužili ste lijepo, pasad treba i drugi da zasluži.«

Međutim, nisu bili samo državni činovnici oni koji sumuzli Našičku i slične parajlije, kao krave muzare; bila jeto i tadašnja štampa, ali o tome je na raspravi bilo jakomalo govora. Nakon što se ustanovilo, da je Našička prekosvog generalnog direktora Aleksandra Sohra dala 100.000

dinara optuženom narodnom poslaniku dr Jevremoviću zanjegov list Štampu, branilac dr Lončarević postavio je optuženom Sohru pitanje: »Da li ste još kojim novinama dalinovac?« — a Sohr je na to rezignirano odgovorio:

»Mali je izuzetak onih, koji nisu primili novac.« / — — 3------------- — --------------------- —■

U to ime su šumski veleposjednici osnovali posebni tzv.»propagandni fond« iz kojeg su isplaćivali pojedine novi

nare i novine, obično sa sumama od 20.000 do 50.000 dinara.

Ali, ako hoćemo biti objektivni, moramo naglasiti da usačuvanom materijalu nailazimo i na niz podataka koji jasnogovore, da su se mnogi od onih državnih činovnika, koji suslužbeno dolazili u dodir s Našičkom ponašali — kao da jesvaki takav dodir, kako je to rekao ministar Kdjić advokatuMi jatu Mijatoviću, »pad sikire u med«, — tako, kao da to

treba što bolje iskoristiti. Tako je npr. 29. jula pročitan jedan dokument iz kojeg

se razabire, da su članovi neke komisije tražili svaki za sebe po 12.000 dinara, a da šef filijale predlaže, da centralaodobri po 10.000 dinara. Iz mnogih drugih dokumenata se

200



vidjelo, da su se stručnjaci još prije pristupanja samomposlu, pogađali s Našičkom o visini nagrade za benevolentan rad, za mito.

Generalni direktor Sohr je izjavio, da on u tome ne vidiništa nedozvoljeno, »da komisije nisu tražile ništa nezakoni

to, a da je Našička pogađajući se s njima, u stvari odmjeravala njihove troškove, koje su imali na terenu za njihov rad«(iako su oni od države imali i dnevnice i putne troškove).

Na pitanje, zašto su se dali ucjenjivati od takvih ljudi,direktor Schlesinger je odgovorio: »Čovjek kod takvih poslova ne smije biti sitničav. Ako netko traži ne smijete gaodbiti, jer ga imate odmah za neprijatelja.« Na predsjednikovo pitanje: »Onda ste mu davali novac, da ga pridobijeteza Vašu stvar« — Schlesinger je odgovorio: »Za to da nebude naš neprijatelj.«

Tog istog dana, pred sudom je pročitan neki drugi dokument, iz kojeg proizlazi da je Ministarstvu unutrašnjih cijela bila podnesena neka prijava zbog špijunaže i da ćeono taj spis uputiti zagrebačkoj policiji, a referent koji ćega dobiti, da je obećao (još prije nego što je spis i vidio)da će njegov sadržaj odmah saopćiti Našičkoj, a dakako

i da će sve učiniti, što se bude dalo, da stvar legne, ali sasvim jasno, da za sve to traži i odgovarajuću nagradu. Timpovodom je Sohr rekao, da se događalo, da su pojedini

činovnici ucjenjivali na taj način što su prosto izmišljali

neke stvari, da bi mogli ucjenjivati:

»Im ali smo slučajeva, da se govorilo, a baš nije bilo

ništa na stvari«

— osim što su im digli pare.Ali, na taj i slične načine, nisu ucjenjivali samo neki niži

činovnici, nego i sami ministri. 30. jula je jedan od direkto

ra Našičke, Ervin Lovrić opisao kakvi su se gangsteraji zna

li događati s licitacijama:

»T im što smo bili najjeftiniji, još nije bilo riješeno

i pitanje, da baš mi moramo dobiti tu licitaciju. Resor

ni ministar nije dužan, ma da smo najjeftiniji, ustu

piti nam licitaciju. On može dati i drugome, koji je

skuplji. U tome je uvijek bila borba. Mi kao trgovci

201



i industrijalci, stajali smo uvijek na stanovištu da naša ponuda, koja je najjeftinija, treba da bude prihva

ćena.«

I tako bi se moglo redati još veoma, veoma dugo, jer jeto bio zaista neiscrpni »ocean korupcije«.

(Ne)očekivani finale

To bi, eto, ali samo u najovlašnijim potezima, bila ta ču

vena Našička afera.

Dosad se tim nepreglednim morem materijala, koji predstavlja pravi neistraženi majdan za duboku i dokumentiranu sociološku studiju o ljudima i prilikama kraljevske Jugoslavije, nije pozabavio nitko. To će biti najvjerojatnijezbog toga što se svatko, tko se samo približio tom materijalu, uplašio već od same njegove glomaznosti i — ustuknuo.

Započeta po jednom denuncijantsko hvatačkom konzorciju, zbog nagrade od 42,000.000 dinara, a prihvaćena odkralja i vlade kao sredstvo u borbi protiv svojih protivnika, i kao sredstvo kojim je trebalo zabaviti i zavarati mase, Našička afera se ubrzo počela razbijati o glavu onih, kojisu je pokrenuli — o glavu samog diktatorskog režima velikosrpske buržoazije, na čelu s kraljem Aleksandrom i s tadašnjim predsjednikom vlade Bogoljubom Jeftićem.

Nepromišljeno započet, taj proces formalno vođen zbogaktivnog i pasivnog korumpiranja državnih činovnika, ubr

zo je u javnosti izazvao osjećaj, da se tu zapravo ne radio tome, nego o nečem daleko većem i krupnijem, o nećemdesetom. Ali, o čemu? To je javnost tada mogla teško dokučiti.

U žestini borbe koja je iskrsla, u podvalama u kojima susudjelovali naši najprominentniji pravnici, aktivni i bivši

ministri, u kojima se spominjao sam kralj Aleksandar, nizministara i sedamdeset kompromitiranih narodnih poslani

ka, u kojima su učestvovale mnoge tadašnje novine i čitavniz javno neidentificiranih aktera, javnost je dobro osjećala, da je tek tu i tamo iskrslo po neko zrno istine, dok

202



je ono bitno uvijek ostajalo u tami. A bitno je bilo da susvi (i oni koji su optuživali i oni koji su bili optuženi) nastojali da iz državne blagajne izvuku što više.

Kad danas iz historijske retrospektive od tridesetak godina priđemo čitavom tom materijalu i kad se nad njimmalo zadržimo, pitanje koje nam se najintenzivnije nameće jeste: kako su ljudi — na čelu s ministrom pravde dromKojićem — koji su taj proces poveli, mogli biti toliko naivni i ne misliti na to, imaju li snage da ga do kraja zadržeu svojim rukama i ne dozvole da krene kamo oni ne žele.

C / i e n « * o p a ja u G u n i

— je m , fs% m o*e§mmmmwmm f jgjg

Zbog upravo nevjerojatnih makinacija Osječkog okružnog suda da spriječi iznošenje čitave istine o korupcionaškim aferama kraljevske Jugoslavije, narod je izgubio svaku vjeru u tadašnje pravo- suđe. Jedan od veoma blagih izraza tog uvjerenja je i ova karikatura objavljena u »Ošišanom ježu«, od 17. V I I I 1935. Seljak pita suca, pokazujući lik boginje pravde: »Je li, gospodine, jesu li

ovoj ženi zavezali oči da ne vidi ko će sve proći ovuda.«

203



A ti ljudi za to nisu imali snage, jer su prije toga zajednos optuženima krali i pljačkali državu i samim tim stvorilisituaciju u kojoj nitko nije smio nikoga da goni, a da se neizloži opasnosti, da se i sam ne zaplete u mrežu paragrafai pravosudnih sankcija, da ne prođe po onoj narodnoj:Tko pod drugim jamu kopa...

Optuženi su, kako se to popularno kaže, svoje tužitelje»imali u džepu«. Optuženi direktori Našičke su po onomšto su imali u svojim blagajnama i po onom što su predstavljali u tadašnjem društvu, bili prejaki a da bi se dali samotako od šale likvidirati ili »secati«, ili dozvoliti da budu upotrebi jeni u propagandne svrhe onih kojima su do jučer da

vali pare i lipicanere, koje su do jučer zvali na svoja imanja, na gošćenja i u gala-lovove. Tu je bila osnovna greškarežisera.

A kad je jedanput došlo do toga, onda se stvorila situacija slična onoj koja se stvara kad se posvađaju provinci jalne babe, pa izađe na vid jelo i ono što nitko nikad ne bismio ni pomisliti. Tako to više nije bio sudski proces saodređenom, konkretnom optužbom i obranom, nego se sve

skupa »pretvorilo u svađu, podvaljivan je, zaskakanje«, »pa-kovanje« u kome su mnogobrojni advokati, s jedne i s drugestrane, razvili, mogli bismo reći, do tada vjerojatno neviđenu aktivnost u kraljevskoj Jugoslaviji.

Ipak, neosporno je da su advokati obrane bili dalekointeligentniji i u svojim potezima neusporedivo uspješnijinego zastupnici optužbe, što je optuženima pribavilo dalekoviše simpatija nego što bi normalno zasluživali. To se u prvom redu odnosi na optuženog bivšeg ministra pravde draNikolu Nikića, koji je u tom hrvanju i hvatanju za gušus tadašnjim ministrom pravde drom Dragutinom Kojićem,»odskakao za tri koplja« i uspio da se, više u javnosti negou sudnici, govori i piše o lopovlucima aktivnog ministrapravde koji je imao ambiciju da sve konce tog procesa držiu svojim rukama, nego o nesumnjivim i uglavljenim lopovlucima optuženoga. Slabo je tko tada tako uspješno optuživao svoje tužioce kao što je to činio dr Nikić s optuženičke

klupe, i koliko ja znam, nigdje i nikada se neki ministarpravde nije našao, ne samo u očaj ni jo j nego i u glupljo jsituaciji od dra Kojića u tom procesu, koji ga je stajaodalje političke karijere — i to ne za njegov vlastiti račun,nego za račun tada već pokojnog kralja Aleksandra.

204



Iz sukoba dra Kojića i dra Nikića, kolosalnu dobit su izvukli tadašnji karikaturisti, koji su objavili masu takvih i sličnih karikatura i pošalica.

Obje ove karikature su bile objavljene u »Ošišanom jezu«; ona o Ni- kiću 7. septembra, a o Kojiću 14.

septembra godine 1935.

r .wKtmepjymm e p « * m m w >*

Asm^m MH Jžg #HO HO.tftH HH M**i§St o

v <>TM>■

O, U h *o >! y, hopa;<a ih t rpanu .

I l i I O MM ripHlUH MM€ .Hl M««MULUtl«*!

. I m r m a f k p L U y M a jM } O M j e : u n ,

Vaapa Me ko r h t om i i o i h c .u h .

f lyu 3 3B v:ua h <>6a Ko. ian a,

i ) , I hkhI ; v , hopa f ta ih c rpa» ia .

UJhro mh npmiiH h mc ImiHuaj ta !

M e » m a t o b h i ii c f c i o i , ia n a !

<Jeaan. iina! Jea&H, aaa!)

0, Nikiću, ćorava ti strana,Sto mi priši ime Lipicana!Lipicaner Šumadijom jezdi,Udara me kopitom po zvezdi.Puca zvezda i oba kolana,O, Nikiću, ćorava ti strana.Što mi priši ime Lipicana!

Ne video više belog dana!(Jedan, dva! Jedan, dva!)

f U mladosti ludoj, lakoverju šlepom\ Ginulo mi srce za foteljom lepomMandat mi je bio zgodan ko mašice

\ Dok se ne opekoh o puste Našice.Raznih čuda ima u o^pme vekuSad presudu čekam u gradu Os jeku.

205



Tako su ti teški korupcionaši iz te monstruozne afere i pomnogo čemu zaista odiozne ličnosti, kao progonjeni odonih koji su još gori od njih, ispadali kao žrtve režima, sko

ro kao politički mučenici. A to je bilo najgluplje što su si tirežimski ljudi sami mogli načiniti. Tu je politička kratkovidnost zaista slavila svoj trijumf.

Državni tužilac dr Benjamin Maurović, završavajući svo ju zaključnu riječ koja je trajala puna tri i po dana (24— 26.i 29. sept.), najavio je dalju ofanzivu protiv korupcije:

»Htjelo se i pokazalo se, da to državna vlast nećetrpjeti. Poseglo se duboko i snažno, a posegnut će se

i dalje, jer nije ovaj krivični predmet svršetak borbeprotiv korupcionaškog sistema, već je s a m o o g l e -d a v a n j e i p r v i k o r a k . Nastavit će se i s t o ms n a g o m i i s t o m v o l j o m , (spac. Ž K ), da sešto prije stane na put tom najvećem zlu, koje potko-

. pava i podgriza tem elje državne zajednice.«

U l i ■ ' 7 ,;

H a r p o 6 ^»y c jia e o H C K H x m y M a

HeKOMe ocraaouie nape, HeKOMe xpacT08H, a J y r < x / i a B n j H . . . HauJHHKH n p o u c t

Karikatura objavljena u »Ošišanom ježu« (br. 33) od 17. V II 1935.



Dr Maurović je sasvim sigurno morao dobro znati kakozapravo stoje stvari, a ako je tako govorio, to znači da je —u najmanju ruku — hotimično zažmirio i sam sebe obmanjivao, da se bar kao predstavnik te vlasti bori za nešto što je pravedno. Ali je bio brzo — demantiran.

bfašička je advokatima za odbranu isplatila oko šest mi-liiuna dinara, od kojih su dobili đFT)ušan Pbpovi3"172i00.000dinara, dr Nikola Tolnauer 500.000, dr Ljudevit Zimperman350.000, dr Vojislav Vujanac 250.000 — dok su ostali dobiliprosječno po 200.000 dinara. Sud je izrekao bar donekleprimjerne kazne: generalnom direktoru Aleksandru Sohru — 8 godina robije , Adolfu Schlesingeru — 7 g, Žiki Živano-

vicu — 4 g. dr Dragol jubu Jevremoviću — 3 g, dr NikoIT'Ni-kiću — _4 g r Filipu Schlesingeru 2,5 g, dr Svetozaru Grgi-■nu^JL^gr-rr-rfcdr-

I kad su naivni mislili da je pravdi bar djelomično zadovoljeno, kad je vladina korumpirana štampa počela udarati u talambase, tvrdeći da je to najveći događaj u staroj Jugoslaviji od samoga Ujedinjenja, deset mjeseci iza izricanja same osude, Kasacioni sud u Zagrebu je stao na sta

novište da prikriveno knjigovodstvo nije kažnjivo, da narodni poslanici nisu državni činovnici itd . . . itd . . .

* Interesantna je dalja sudbina tog dra Grgina: Godine 1939.uspio je skinuti stečaj sa svog imanja i sanirati svoje materijalneprilike, a baš uoči samog rata god. 1941. prešao je u Beograd.Nakon njemačkog bombardiranja tog grada 6. aprila 1941., cime je otpočeo drugi svjetski rat na našem teritoriju, otišao je ženinoj rodbini na Cetinje, odnosno u Ulcinj gdje je imao kuću iimanje, koje mu je ostavio u nasljedstvo ujak Mihajlo Pupin. Na

kon oslobođenja god. 1948, iako već u Šezdeset i osmoj godini,vratio se medicini i bio nastavnik u Medicinskoj školi na Cetinjui u Baru, a usto radio i u Socijalnom osiguranju. Godine 1959.bio je umirovljen u svojoj sedamdeset i devetoj godini i ubrzopotom prešao je u Beograd k sinu, gdje je 1. I I 1964. umro. —Kad je god. 1958 zagrebački tjednik Viesnik u srijedu domo članak o toj aferi, dr Grgin je svom sinu napisao opširnije pismo,(datirano 3. X I 1958.) u kojem pobija stanovite podatke iz togčlanka, a što se tiče samog procesa, kaže doslovno: »Ovaj procesie bio inspiriran i vođen iz samog dvora krali a Aleksandra^ i_ toiecKho radi toga da hi Beogradska zadrusa. čiji j e glavni akcionar

bio pok. krali Aleksandar došla jednim nasilnim i . .nezakonitimrmterfTdn jpHnofTTvog većeg jpotražwan4a od mene__na kojLunanlteimaTa prava, kan što se to utvrdilo i na samom procesu. Zatoi ovajproces treba samo u tom smislu smatrati aferom što suse Dvor i dinastija umešali u jednu privatnu stvar i spor, i izdavali sudu naređenja kako ima da sudi.«

207



Praktički je oslobodio sve optužene, u prvom redu dra

Nikolu Nikića i dra Dragoljuba Jevremovića. DirektorimaAleksandru Sohru i Adolfu Schlesingeru je kaznu od osam,

odnosno sedam godina, smanjio na po osam mjeseci, štosu ovi već odsjedili u istražnom zatvoru, pa su odmah pu

šteni na slobodu. Itd . . . i t d ...........

Javnost je , dakako, ostala zgranuta i došla je još jednom

do uvjerenja da je kraljevska Jugoslavija bila zaista pravieldorado za korupcionaše najvišeg stila, a svako proklami-

ranje borbe protiv korupcije da je bilo samo najjeftinija

demagogija grupe koja je bila upravo na vlasti, u stvari

bacanje prašine u oči javnosti.

Iduća grupa korupcionaša koja je bila predviđena za

izvođenje na optuženičku klupu, trebala je po (citiranim)

riječima samog državnog tužioca biti po svojim akterima

još značajnija, jer je to suđenje bilo »samo ogledanje' i prvi

korak«. Državni tužilac se prijetio i istovremeno hrabrio

samoga sebe nakon svih teških poraza koje je doživio to

kom suđenja — da će se »nastaviti istom snagom i istomvoljom«. Ali kako je to iskušavanje snaga (»ogledanje«;

većina tom svom prvom koraku pokazalo da ljudi koji su

tu htjeli da nastupaju kao zaštitnici države i pravde od»tog najvećeg zla koje potkapa i podgriza temelje državnezajednice« — nemaju za to potrebnih moralnih kvalifikacija,

u tom »ogledanju« je država morala biti ta koja je bila prisiljena da se povuče s bojnog polja. To je bio svakako naj

veći udarac za njen prestiž.

Tako je tadašnja javnost ocijenila i tu Našičku aferu u njenom totalitetu, taj proces pred osječkim Sudbenim stolom. O tome svjedoči na četiri slijedeće stranice navedeniletak koji je izišao — svakako u Beogradu, ćirilicom — nepo

sredno iza upravo navedenog izricanja odrešujuće osude u

zagrebačkom Kasacionom sudu, od kojeg se original čuva uDržavnom arhivu u Beogradu (pod reg. br. 18713) a mikro

film u Institutu za historiju države i prava u Zagrebu (podbr. 181).

Taj letak, koji je ujedno i rekapitulacija čitave te afere,vrijedi ovdje preštampati u njegovom integralnom tekstu:

208



VLADA I NAŠIČKA AFERA

Istraga po Našičkoj aferi počela je u prvoj polovini 1934. god.

Hapšenje krivaca i političkih ljudi saučesnika počelo je u julu 1934. g.

Optužnica je sastavljena od strane državnog tužioca koncem 1934. godine a potpisana 11. februara1935. god.

U optužnici Državnog tužioca, na str. 52. stoji ovo:

»Okrivljeni Šlezinger Adolf (ovo je jedan od direktora Našice* A. D.) dne 21. V I I I 1931. god. (šesta fas-cikula br. 18) upravlja pismo na dr M. Stojadinovićau kojem mu šalje rekapitulaciju procene šuma i moliga da pokuša nabaviti kapital da se prigodom prodaje intabulira amortizacioni zajam, koji će imovnaopćina isplatiti.

Savezno time treba napomenuti pismo od 27. apri

la 1931. god. koje je upravljeno na optuženog Sora(fasčikula VI, br. 9) u kojem optuženi šlezinger oba-veštava o tom pismu pisanom g. Stojadinoviću.«

Dakle, gosp. Stojadinović je u bliskim, prijateljskim i poslovnim vezama sa direktorom Našice A. D.Ova veza datira od 1925. god. G. Stojadinović bio jestalni gost braće Šlezinger u njihovom čuvenom dvorcu u Donjem Miholjcu kod Oseka. Ova braća šlezin-ger — bili su gosti Stojadinovića u Beogradu.

Postoje dva Šlezingera — dva brata — i to: Adolf,osuđen na sedam godina i Filip, osuđen na dve i po

godine.

G. Stojadinović je obično išao u goste kod ovihŠlezingera u društvu: g. Ike Novakovića, biv. načelnika Ministarstva spOljnih poslova, okrivljenog u kri jumčarskoj aferi, zatim još i g. Velizara Jankovića i drVase Jovanovića biv. ministra i senatora.

* Našička A. D. se u onom letaku konstantno naziva Našice A. D.




Pored g. Stojadinovića, u optužnici je naveden L&_Đura Janković, ministar šumai rudnika i on-i^-saskt-šavan kod Beogradskog^varoškog suda, ali cenzura ni je dozvolila da se pomenu njihova imena u javnostiniti pak u izveštajima sa pretresa u Osečkom sudu.

Presuda u Okružnom sudu u Oseku pala je 18. novembra 1935, god., ali tada je g. Milan Stojadinović većbio postao Predsednik vlade, g. Đura Janković aktivniministar.

Kada se već nije moglo sprečiti da se u Prvostepenom sudu u Oseku spasu odgovornosti glavni direktori Našice i politički ljudi umešani u tu aferu, jer jecela ta stvar već bila upućena 'svojim tokom, sad,

kad su g. g. Stojadinović i Janković aktivni ministri uvladi, morali su prijatelje i ortake saslušavati u Ka sacionom sudu. I vlada počinja niz sramnih mahina-cija da se ovo izvede.

1. Prvo se pokušava da se predmet Našice A. D. oduzme od Zagrebačke kasači je, koja je stvarno nadležna i preda Novosadskoj kasaciji ali opšta sednicasvih Kasači ja odbija taj pokušaj.

2. Pošto se ne uspeva u prebacivanju spora na Beo- gradsku kasači ju tada se pristupa »preuređivanju« Ka- sači je u Zagrebu, da bi se »udesila« da izvede ovumahinaciju.

Krivično veče Kasacionog suda u Zagrebu već se jebilo sastalo u sednicu da rešava Našičku aferu. Pred-sedavao je predsjednik Čimić a referent je bio su-dija g. Rogulja. Postojala je bojazan da bi presudaPrvostepenog Okružnog suda u Oseku mogla biti osnažena.

Zato je zamenik ministra pravde g. Cvetković pristupio poslu. On je odmah uvideo da se stvar možeosujetiti samo stvaranjem novog Krivičnog veća, ukome neće predsedavati predsednik g. Cimić, i u komene bi bio referent sudi ja Rogulja.

Ako bi se uklonio sa predsedničkog položaja predsednik gosp. čimić, tada bi predsedovao najstariji

sudi ja po rangu, g. Mikašinović, ko ji takođe nije podesan za željene mahinacije. Treba, dakle, iz osnovapromeniti Krivično veće. Tome se poslu odmah pristupa.

210



1. Prvo se 13. juna 1936. imenuje kasacioni sudijadr Bačac za potpredsednika Kasači je, iako po zakonuovaj položaj ne postoji.

2. Zatim, 16. juna Presbiro naređuje redakcijama

svih listova, preko Državnog tužioštva, da se o Našič •koj aferi ne sme ni reči napisati.

3. Ministar g. Cvetković odmah zatim penzionišesudi ju g. Maravića i telegrafski naređuje PredsednikuČimiću da ga razreši od dužnosti. Na ovaj način Kri- vično veće postaje krnje i nepotpuno.

4. Istovremeno Ministar g. Cvetković telegrafski naređuje da se u potpredsedničku dužnost odmah uvedeg. Bačac.

5. Ministar g. Cvetković zatim postavlja trojicu novih sudija Apelacionog suda za kasacione sudije. Pri

jatelji ove trojice, a i advokati optuženih i osuđenihveć su još mnogo ranije objavili da će ova trojicapostati kasacione sudije.

6. Posle svega ovoga, advokati, branioci optuženihu Našičkoj aferi traže izuzeće od suđenja predsednikaČimića.i referenta sudije Rogulje. Potpredsednik Ba

čac sa ovim novim sudijama, usvaja zahtev advokata.Krivično veće »sada je preuređeno« i ovako sastav

ljeno: Bačac, Žilić, Jackovski, Matašić i Mikašinović(za ovog Jackovskog nađene su priznanice i zaplenjene,prilikom pretresa pri istrazi u Našičkoj aferi, da je primio od Našice »na zajam« 30.000 dinara).

Sada novopostavljeni sudija Žilić dobija u svoje rukePredmet Našice, kao referent, pošto je referent Rogulja,

ovom mahinacijom oko stvaranja novog Krivičnog veća isključen.Evo, Kasacija zagrebačka sad je »preuređena«!7. Advokati-branioci optuženih traže — da se što

pre sudi i donese presuda.Potpredsednik Bačac saziva sednicu, predsednik Ži

lić PISMENO zabranjuje držanje sednice, pošto je jedino predsednik Kasacije nadležan za sazivanje sednicai ovo se saopštava svima sudijama na potpis.

Potpredsednik Bačac se na ovo ne osvrće. Predsednik ćimić izveštava ministra pravde g. Cvetkovića oovoj stvari ali ministar pravde ćuti.



Potpredsednik Bačac isključuje sa sednice Krivič- nog veća Vrhovnog državnog tužioca g. Breberinu.

8. Sednica ovako »preuređenog« Krivičnog veća zaovu ogromnu parnicu koja je trajala u Okružnom sudu ravno šest meseca (od 10. maja do 10. novembra) tra ja la je u Kasacionom sudu samo ŠEST SATI, tri danaod deset do dvanaest sati pre podne.

9. Ovom presudom su oslobođeni glavni d irektoriNašice i krupni politički ljudi. Stotine miliona dinaraza koje je država oštećena, ostali su da plaćaju robijomsitni, mali ljudi, mali činovnici.

10. Dr Jevremović, narodni poslanik, osuđenik u Na- šičkoj aferi presudom prvostepenog suda u Oseku, u očiizricanja presude, u Kasaciji, 2-og augusta davao je ručak u Hotelu Esplanadi u Zagrebu i prosipao šampanju slavu svog oslobođenja, koje se imalo ipak tek sutradan rešiti.

11. Glavni^ direktor Sor dobio je pasoš za inostran-stvo.

12. Našičko preduzeće prosulo je mnogo i mnogodesetina miliona dinara da oslobodi svoje direktore.Prosulo 45.000.000 dinara.

13. Vlada je spašavala svoje ministre, svoje prijatelje, a i sebe samu. Ministar pravde je uspešno profani-sao i pravdu i sud, napustio je resor.

14. Glavni »maheri« koji su sve ovo uradili su: drMilan Stojadinović, Đura Janković, Dragiša Cvetković,Kožul. — sve aktivni ministri, a pomagač je bio g. Ma-žuranić, bivši ministar.

JADNA JUGOSLAVIJO! j

►Završetak suđenja pred osječkim Sudbenim stolom optuženima i tada već osuđenima u Našičkoj aferi, zagrebački humoristiČki tjednik »Koprive« su popratile ovom veoma uspjelom karikaturom svog suradnika Ivesa (u broju od 29. studena 1935). — Hidra ko-

rupcije kojoj je Heraklo, koji ovdje simbolizira tadašnje jugoslavensko pravosuđe, otupio turpijom (odnosno tim procesom) samo nekoliko zubi, smiješeći se izgovara: »Badava se mučiš, moj He rakle. Ako ti je ta osječka turpija sve, čim si posao na me, ja ću loš dugo živjeti. Ona će ti se istupiti već na prvom mom zubu, a

ja bogme nisam luda da ti sama kažem gdje je pravo oružje protiv meni, makar to već i djeca znadu.«

212





Do tog najavljivanog drugog (a po tom i daljnjih) dijelova Našičkog procesa, do dalje »borbe protiv korupcije« inajkrupnijih korupcionaša, nikada nije došlo. Na čelu idućegrupe korupcionaša protiv kojih se spremala optužba tre

balo je formalno stajati ime Geze Rosenberga, jer se u vrijeme već sasvim jasnih početaka fašizacije čitave zem lje — iHitlerovih pogroma Židova — nekome pričinjalo mudrimda u prvi plan kao korupcionaša istakne i opet jednog krupnog židovskog kapitalista. Međutim, glavni optuženi je trebao biti dugogodišnji ministar financija i kasniji ministarpredsjednik vlade i glavni fašizator Jugoslavije — dr MilanStojadinović.

Uz njega je trebalo sjesti na optuženičku klupu još petnaestak bivših ministara, među njima dr Laza Marković,Pura Janković, Stanko Švrljuga, želimir Mažuranić. VojaMarmković i Dragiša Cvetković. Ukupno je trebalo da —kako se to tada govorilo: — »sjedne na one iste klupe nakojima je ranije sjedio poznati slavonski hajduk i drumskirazbojnik Jgvo Stanisa^ljeadd Caruga«, oko tri stotine poznatih i manje poznatih imena tadašnjih političara, industri

jalaca, državnih činovnika i drugih. Ali, kako je s jednestrane, još za vrijeme priprema tog procesa njegov glavniinicijator i spiritus agens kralj Aleksandar ubijen u Marseil-lesu, a s druge kako je i taj prvi dio završen s takvim moralnim fijaskom za one koji su ga vodili, a koji su se identificirali s državom, do drugog dijela obračuna na taj načins građanskim političarima i poslovnim ljudima, nikada nijeni došlo. Jedan od »glavnih« iz tog konzorcija za pljačkudržave i naroda dr Milan Stojadinović — kome ću u daljemdijelu ove knjige posvetiti još dosta prostora — postao je

još prije nego što je taj proces završen, prije nego što jeizrečena osuda (24. lipn ja 1935.) — ministar predsjednik.

Kao ministar predsjednik on je — kao potencijalni ipresumptivni optuženik — pokazao, dakako, najpunije razumijevanje za svoje »sapatnike« — i učinio je što je potrebno, »da stvar tiho legne«.

To je bio trijum f korupcionaštva i pod njegovom vladavinom državni brod je zaplovio otvoreno ne samo u fašistič-ke vode, nego i u još strašniju i u još bezočniju korupciju.

tako je taj najveći i naj bučniji proces u kraljevini Jugoslaviji — da parafraziran riječi državnog tužioca — doka

214



zao da je država već na tom prvom koraku u borbi s najezdom korupcionaškog sistema morala ustuknuti, da se u tom»ogledanju« pokazala slabijom.

Korupcija je u ličnosti svog nesumnjivo najjačeg predstavnika dr Milana Stojadinovića, trijumfirala i korupcio-naši su nastavili s još većim elanom pljačkanje narodneimovine, što je sve skupa zaista — kako je to lijepo formulirao i tužilac u tom procesu dr Benjamin Maurović — »potkopalo i podgrizalo temelje državne zajednice« u tolikoj mje

ri, da se čitava ta građevina — već od prvog ozbiljnijeg

udarca, god. 1941. — samo skljokala.

Nakon što su aferaši iz monstreprocesa poznatog pod imenom »Našič- ka afera« opljačkali slavonske šume do teme -

lja, do samih panjeva, stanje u tim Šumama je bilo poprilici ovako kao što ga prikazuje ova karikatura, iz »Ošišanog

jeza« od 15. juna 1935.





BILJEŠKA O PISCU

Nakon velikog uspjeha što ga jeZvonimir Kulundžić doživio svojomopsežnom knjigom Atentat na Stje-

pana Radića — i kod kritike i kodširoke čitalačke publike — evo, samonekoliko mjeseci nakon objavljivanja tog djela — i nove Kulundžićeveknjige u našoj biblioteci Vremeplov.

Dok je u Atentatu u fokusu Ku-lundžićevih interesa bila anatomija

jednog političkog zločina, izvršenoghladno, proračunato i organizirano,autor u Politici i korupciji analizira

ekonomski aspekt našeg političkogživota između 1918. i 1941, bolje reći,samo jedan njegov aspekt — korupciju.

Nije to slučajno. Autor je, istražujući sve zamršene konce jednog iu analima svjetske historije besprimjernog zločina, pronašao obilje dokumenata i podataka o kompleksnosti zbivanja između dva rata; po

dataka koji nedvojbeno pokazuju da se iza čitavog političkogživota, iza kulisa stranačke borbe, iza paravana patetičkih riječii programatskih stavova, u kraljevskoj Jugoslaviji radilo zapravoo goloj borbi na život i smrt — oko onog što nije bilo ni jednih, nidrugih, ni trećih — oko državne imovine.

O korupciji se u historiografiji našeg novijeg vremena pisalovrlo malo, ni izdaleka onoliko koliko ona zaslužuje po svojojsnazi i načinu uplitanja u cjelokupni društveni život onoga vremena. Poznato je da je o korupciji lako govoriti ali vrlo teško

pisati, jer nitko ne želi ostavljati pismene dokaze o svom pljačkanju, neopravdanom stjecanju dobara, naglom bogaćenju. A akose nešto ne može dokazati, onda po starim juridičkim kanonima,toga ni nema. Usprkos tome, Kulundžić je ovdje skupio ogromnomnoštvo autentičnih dokaza, originalnih dokumenata i podataka.Skupljajući godinama svu tu golemu dokumentaciju, tragajućinevjerojatnom akribijom za svakom i najmanjom indikacijomkoja ga je mogla dovesti do nekog dokumenta, ljubomorno ihčuvajući i slažući poput kakva kolekcionara, Kulundžić se ipakuspio odhrvati strasti sakupljača, opasnosti da naniže u beskraj

nom slijedu puke faktografske podatke, brojeve, datume i imena,koji bi suvremenom čitaocu slabo šta govorili.

Podvrgavajući sva prikupljena data historiografskoj analizi,Kulundžić je pristupio obradi te kompleksne problematike prilično temperamentno i angažirano na planu etike, izdvojivši pri tomsamo nekoliko najkrupnijih i najtipičnijih pojavnosti i ličnosti

753



koje su bile agensi korumptivnog političkog života u staroj Jugoslaviji. Birajući dakle takve afere koje su udarale u same temeljedržave i potresale njenim temeljima, Kulundžić je nužno moraoograničiti svoj izbor, to više što ga je.materija koju je obrađivao,neprestano odvlačila u širinu, a potreba i želja da čitaocu pruži

naj konkretni ja uvjeravanja u njegova izlaganja, nametala neizbježnu potrebu citiranja obilja dokumenata i izjava.O samom autoru ove knjige jedva da je potrebno na ovom

mjestu govoriti nešto opširnije, s jedne strane jer je on dobropoznata ličnost našeg javnog i kulturnog života, a s druge, što sam0 tome ponešto već rekao u ovakvoj sličnoj bilješci uz njegovuknjigu Atentat na Stjepana Radića.* Ipak, spomenut ću — redaradi — samo nekoliko osnovnih data: Zvonimir Kulundžić se rodio 16. siječnja 1911. u Osijeku, kao peto od osmoro djece malogpoštanskog činovnika Ferde Stražimira Kulundžića, koji je u svoje

vrijeme bio dosta aktivan i kao pisac, u prvom redu kao pjesnik iautor borbenih političkih članaka. Njegov sin Zvonimir proveo jemladost u svom rodnom gradu, gdje je počeo pisati još kaosrednjoškolac, i to dramsku — Đačku trilogiju.

Već na svojim prvim književnim i javnim koracima, došao jeu sukob sa šestojanuarskom diktaturom i njezinim korifejima, ate teške i gorke godine njegove mladosti, ostavile su na njemu ičitavom njegovom djelu, bez sumnje, duboke tragove.

Kulundžić uz svoju golemu akribiju pokazuje neprestano iveoma živu radoznalost i malo koje područje kulturnog životaostalo mu je strano. Njegova su najvažnija djela: Knjiga o knjizi (u štampi se nalazi već treće izdanje), Zgodovina knjiga (na slovenskom), monografije o Slavku Kolaru i o seljačkom književnikuMiškini, Atentat na Stjepana Radića, a njegovo najznačajnije histo-riografsko otkriće je porijeklo i mjesto prve hrvatske i južnoslo-venske štamparije, u Kosinju.

Izrazito polemička ličnost, Kulundžić svakom svom djelu pristupa žustro, s mladenačkom energijom i zanosom, borbeno i beskompromisno, govoreći — što leži u prirodi same stvari — katkada

1 riječ više nego što bi to trebalo. To i dovodi do toga da se okosvake njegove knjige javljaju kontraverzna mišljenja, što je najbolji dokaz da se tim djelima u javnosti nešto pokreće. To sedogodilo i s njegovom knjigom Atentat na Stjepana Radića. S

jedne strane, najveći broj kritičara pozdravio je knjigu kao vrlouspjelu, s druge strane, mnogobrojni su čitaoci u pismima izražavali zadovoljstvo s načinom i interpretacijom tog djela, a s treće

javio se izvjestan broj zagriženih protivnika knjige. Zanimljivo je da su, i to hrvatski šovinisti u emigraciji, Atentat na Stje-

pana Radića proglasili četničkom, velikosrpskom interpretacijomtog događaja, a srpski da su pisali o Kulundžiću kao o — ustaši!

Opširniju Kulundžićevu biografiju napisao je Ive Mažuran,kao pogovor njegovoj knjizi Đačka trilogija, Osijek, 1962. str.177— 183.

754



I zaista, uzroka za nezadovoljstvo imaju i jedni i drugi, jer jeKulundžić uspio da — po prvi put — iznese na danju svjetlost nizdokumenata koji ruše sve prividne kulise o postupcima i poštenjukako jednih, tako i drugih — da izrekne surovu istinu . Predajući

ovu knjigu našoj čitalačkoj javnosti, želim izraziti uvjerenje dađe i Politika i korupcija, izazvati jednaku pažnju širokih čitalačkihredova, jednako dobre ocjene kritičara i jednako žestoke napadajeultraša s obiju strana, kao Što je to bio slučaj s Atentatom.

Zorislav Ugljen

Documents

Politika i Korupcija