POJEDINAČNO I SKUPNO ODLUČIVANJE

Višnja Gregorović – VratarićVedrana IvetaŽeljka KraljIva Kraljević Vilena Maglica – ŠošaJasna Mihaljević

ZAGREB, 2006.

11. GRUPA - JEDRO

ODLUČIVANJE:

• je kao pojam u vrlo širokoj uporabi , prisutno je u svakodnevnom životu, kako profesionalnom, isto tako i privatnom ( W.J. Duncan) • definiramo kao proces izbora između dvije ili više mogućnosti rješavanja nekog problema

• je po samoj definiciji proces koji traje određeno(duže ili kraće) vrijeme, a završava donošenjem odluke

• odlučivanje je relativno lako, (kako u osobnom životu, tako isto i u poslovnom odlučivanju) ako temeljimo sve na tome da treba izabrati jednu od inačica, međutim, znatno je teži dio odlučivanja izabrati pravu inačicu, tj. donijeti pravu odluku.

• poslovno odlučivanje- smatramo svako odlučivanje izvan sfere privatnosti( subjekt odlučivanja je pravna osoba).

• s obzirom na probleme o kojima se odlučuje: programirano i neprogramirano odlučivanje

• s obzirom na subjekte odlučivanja: pojedinačno i skupno odlučivanje

• s obzirom na načine odlučivanja: intuitivno, odlučivanje na temelju prosuđivanja, racionalno odlučivanje

• s obzirom na okolnosti u kojima se odlučuje: uvjeti sigurnosti i nesigurnosti

(rizika)

NAČINI ODLUČIVANJA

• odluku donosi pojedinac• brže je i jednostavnije, ali ne i uvijek lakše s obzirom na odgovornost za pogrešne odluke• brzina odlučivanja ovisi o znanjima osobe koja odlučuje, ali i o značajkama pojedinca koji donosi odluke:

- ljudi s čvrstim karakterom - odlučuju brzo i sigurno - nestrpljivi ljudi - brzo, ali s malo informacija

- mirni ljudi - najprikladniji za dugoročno odlučivanje

POJEDINAČNO ODLUČIVANJE

• iracionalna osoba - predlaže odluku unatoč strahovima

• kreativna osoba - odluke su vođene željama za vlastiti razvoj

• klasični ( ekonomski) tip - potpuno informirane osobe

• administrativni (bihevioristički) tip - donosi odluku u uvjetima ograničene racionalnosti

ČETIRI TIPA DONOSITELJA

POJEDINAČNIH ODLUKA

• izbjegavatelje problema - izbjegavaju rizik, rješavaju problem sa sigurnim posljedicama

• rješavatelje problema - suočavaju se s problemima

• tragatelji za problemima - rizik u odlučivanju je izazov, a zadovoljstvo u suprostavljanju neizvjesnosti.

S OBZIROM NA SKLONOST I NESKLONOST RIZIKU DONOSITELJI ODLUKA DIJELE SE NA:

Prednosti:

• brži proces odlučivanja (pojedinac je brži od grupe), kod važnih odluka se preferira mišljenje pojedinca (stručnjaka), izbjegavaju se problemi skupnog odlučivanja (skupno mišljenje)

Nedostaci:

• pojedinac generira manji broj ideja, kao i manji broj mogućnosti za rješenje problema (skupina u pravilu zna više nego pojedinac)

PREDNOSTI I NEDOSTACI POJEDINAČNOG ODLUČIVANJA

SKUPNO ODLUČIVANJE

• način poslovnog odlučivanja

• odluke donose skupine ljudi

• traje duže od pojedinačnog

• demokratizira odlučivanje

• čini ga sporijim i skupljim

ZNAČAJKE SKUPNOG ODLUČIVANJA

• odluke donose dvije ili više osoba

• manja ili veća skupina

• zajednički interesi, međusobna komunikacija

• zajednički ciljevi

• utvrđene norme ponašanja

ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA USPJEŠNOST

• sastav skupine

• veličina skupine

• norme ponašanja u skupini

• postojanje kohezije između članova

BRZINA ODLUČIVANJA

• ovisi o znanjima i sposobnostima članova

• najbolji rezultati-komplementarna znanja

• najslabiji rezultati-konkurentna ili istovrsna

UTJECAJ NA SKUPNO ODLUČIVANJE

• status i moć pojedinih

• autoritet u organizaciji

• spremnost za donošenje riskantnih odluka

• formalne - neformalne

• privremene - trajne

• homogene - heterogene

• velike - male

VRSTE SKUPINA

Formalne:

• organizacijska struktura• nositelji odlučivanja na određenoj razini managementa( nadzorni odbor,kolegij managera,uprava poduzeća)

Neformalne:

• interesne• prijateljske • mogu biti vrlo važne u procesu odlučivanja• nastaju spontano

Privremene

• ad hoc organizacija po potrebi nekog zadatka

Trajne

• postavljene kao donositelji odlukaodlučuju o određenim pitanjima i problemima u poduzeću

Homogene

• isti ili slični interesi• stavovi znanja i sposobnosti• formalno obrazovanje, stil i značajke

Heterogene

• od različitih članova• različiti interesi• različiti stavovi,znaja i sposobnosti• različito obrazovanje,stil i osobne karakteristike

Velike

• intereakcija ograničena na dio članova• komunikacija formalizirana• sastanci sa dnevnim redom• sklonost djeljenju u podskupine

Male

• česte interakcije• slobodan protok informacija• lakše postizanje sporazuma

Najpoželjnije skupine: 5- 7 članova Prihvatljive skupine.4 – 10 članova

PROBLEMI SKUPNOG ODLUČIVANJA

• polarizacija

• skupno mišljene

• participacija

POLARIZACIJA IZMEĐU ČLANOVA SKUPINE

Svaki član skupine ima svoje mišljenje, ali

neki od njih nisu sigurni i prihvaćaju mišljenje najglasnijeg člana

SKUPNO MIŠLJENJE

suprotnost polarizaciji

dobre skupine - loše odluke

autoritet

RAZLOZI:

Povezanost članova skupine

Osjećaj neranjivosti članova

Optimizam

Odbacivanje novih ideja

Fokusiranje skupine na jednu inačicu

PARTICIPACIJA DJELATNIKA U PROCESU ODLUČIVANJA

Odluke se produžuju

Demokratski stil – decentralizirana struktura

Autokratski stil – centralizirana struktura

TEHNIKE SKUPNOG ODLUČIVANJA

Skupno odlučivanje podrazumijeva sudjelovanje manjeg ili većeg broja članova skupine koje treba organizirati, usmjeriti i voditi

Zbog toga koristimo tehnike skupnog odlučivanja

Brainstorming, Tehnika nominalne skupine, Delphi tehnika

BRAINSTORMINGBRAINSTORMING

Temelji se na raspravi između članova skupine

Tehnika stvaranja ideja

Skupina se oslobađa autocenzure, straha i nelagode od tuđe reakcije

Jedna osoba zapisuje sve ideje na ploču ili papir, a tada se provodi vrednovanje

Izabire se najbolja ideja

Najkorisnija na samom početku, kod generiranja ideja, posebno važna kod donošenja strateških odluka

TEHNIKA NOMINALNE SKUPINE

Ideje generiraju pojedinci, članovi skupine, a skupina pomaže u objašnjavanju prezentiranih ideja, zatim ih ocjenjuje i izabire najbolju

Koristi se u svim fazama procesa odlučivanja

Ohrabruje pojedinačnu kreativnost, djeluju neovisno, ne moraju biti na istom mjestu, skupine formiraju samo imenom

TEHNIKA NOMINALNE SKUPINE

Odlučivanje se provodi u nekoliko faza:1. Vođa skupine opisuje problem koji se treba riješiti

2. Svaki član generira vlastite ideje koje se zapisuju

3. Nakon određenog vremena svaki član iznosi svoje ideje skupini

4. Ideje se popisuju, a svaki član dodaje jednu svoju ideju više

5. Raspravlja se o idejama

6. Provodi se preliminarno glasanje o idejama, svaki član rangira nekoliko ideja

7. Rasprava o revidiranoj listi ideja

TEHNIKA NOMINALNE SKUPINE

Ako se odluka ne donese, faze 6. i 7. se ponavljaju do konačne odluke

Svaki član izabire i rangira nekoliko odluka, a ostale se odbacuju

Rasprava o preostalim idejama, ponovno rangiranje

Usvaja se ona sa najvišim rangom

DELPHI TEHNIKA

Temelji se na postizanju konsenzusa između stručnjaka – donositelja odluka uporabom serije upitnika

Slična nominalnoj tehnici, s razlikom što se članovi ne susreću licem u lice

Skupa, dugotrajna, koristi se u odlučivanju o najvažnijim pitanjima, tj. o predviđanju budućnosti

DELPHI TEHNIKA

Najčešće se koristi: Kad se ne koriste specijalne analitičke

metode

Kad osobe potrebne za provođenje istraživanja nemaju mogućnost adekvatne konkurencije

Kad se treba ispitati više osoba nego što ih se može komunicirati licem u lice

Kad vrijeme i troškovi odlučivanja onemogućavaju česte sastanke skupine

Kad se u odlučivanju želi izbjeći dominacija jedne osobe

DELPHI TEHNIKA

Provodi se kroz nekoliko faza:1. Pripremaju se upitnici u kojima je prezentiran

problem, oni se šalju odabranim stručnjacima uključenim u skupinu i traži se određivanje mogućih rješenja

2. Stručnjaci ispunjavaju upitnik i vraćaju ga organizatoru istraživanja

3. Obrada prispjelih upitnika s rezultatima, koji se prezentiraju u novom izmijenjenom upitniku i ponovo se dostavlja svim stručnjacima skupine

4. Stručnjaci odgovaraju na drugi upitnik

DELPHI TEHNIKA

Ovaj postupak odlučivanja ponavlja se toliko puta dok se ne postigne konsenzus

Upitnici se ispunjavaju do konsenzusa

PREDNOSTI I NEDOSTACI SKUPNOG ODLUČIVANJA

Prednost jednog načina odlučivanja predstavlja slabost kod drugog

Komplementarnost – treba ih koristiti

istovremeno i paralelno

Prednosti

skupina donosi bolje odluke od pojedinca lakše je realizirati odluku skupine nego pojedinca prisutna je mogućnost raščlanjivanja složenih

problema grupa ima više mogućih rješenja ideje se mogu bolje analizirati, procjeniti motivacija je izrazito jaka – znaju da oni odlučuju grupa ima veće znanje i više informacija višedimenzonalno mišljenje za rješavanje

problema- kapacitet za sagledavanje više problema odjednom koji su u međuovisnosti kroz dugoročno i kratkoročno razdoblje

ravnopravnost članova skupine

PREDNOSTI SKUPINE OVISE O VELIČINI SKUPINE:

-mala skupina ima veće

prednosti, naročito heterogena

Slabosti skupnog odlučivanja

sporost - potrebno je više vremena za donošenje odluke

skupno mišljenje – nametnuto od jednog pojedinca

veći utrošak vremena -prednost – rezultira kvalitetnijim rješenjima - slabost – odluka se ne donese ili se zakasni

s odlukom

neslaganje među članovima skupine -prednost - rađaju se nove ideje -slabost – izaziva sukobe

RISKANTNE ODLUKE

skupina teži donošenju riskantnih odluka

povoljno rješenje – donosi poslovni preokret

nepovoljno rješenje – početak kraja

Skupno odlučivanje - pogodnije za rješavanje složenijih i težih problema

ZAKLJUČAK:

NAČIN ODLUČIVANJA U RADU MEDICINSKE SESTRE OVISI O SLOŽENOSTI PROBLEMA KOJEG TREBA RIJEŠITI I O NIVOU ORGANIZACIJE NA KOJEM SESTRA DJELUJE

HVALA NA

PAŽNJI !