Pojam i Razvoj Interneta

POJAM I RAZVOJ INTERNETA

SADRŽAJ

UVOD........................................................................................................................................2

POJAM I RAZVOJ INTERNETA.............................................................................................3

RAZVOJ INTERNETA.........................................................................................................3

POJAM INTERNETA...........................................................................................................4

ZAKLJUČAK..........................................................................................................................10

LITERATURA.........................................................................................................................11

SEMINARSKI RAD 1


UVOD

Razvoj interneta kao globalne mreže ponajprije je ovisio o razvoju sredstava komuniciranja. Izumi telegrafa, telefona, radija i računala bili su tako podloga za pojavu interneta.

Internet je nastavak računalne mreže uspostavljene u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom 1960. godine od Advanced Research Projects Agency (ARPA), koja je povezivala nekoliko računala u četiri sveučilišta u državama Kalifornija i Utah. Ta prva računalna mreža uopće, nazvana je ARPANET (ARPA NETwork). Znanstvenici su izgradili ARPANET s namjerom da to bude mreža koja će još uvijek uspješno raditi i u slučaju da dio mreže bude oštećen. Takav koncept bio je važan vojnim organizacijama koje su proučavale načine da održe komunikacijske mreže u funkciji i u slučaju nuklearnog rata. Bilo je to vrijeme hladnog rata, i upravo ta stalna ratna opasnost i želja da se uvijek bude ispred protivnika, donijela je svijetu mnoge proizvode i tehnološke inovacije kojih, kako smatraju neki povjesničari ne bi bilo bez Hladnog rata. Prvobitno zamišljen kako bi omogućio visoku učinkovitost u komunikaciji između istraživačkih centara, sveučilišta i vladinih agencija

SAD-a internet je ubrzo prerastao u internacionalnu mrežu dostupnu svima. Kako je ARPANET rastao u 1970-ima, sa sve više i više sveučilišta i institucija koji su se spajali na njega, korisnici su uvidjeli potrebu razvijanja standarda za put kojim će podaci biti prenošeni internetom.

SEMINARSKI RAD 2



RAZVOJ INTERNETA

Nastanak Interneta, a i računala, kao i njihov razvoj prvih godina zasluga je tehnološki najrazvijenije zemlje našeg vremena: Sjedinjenih Američkih Država. Kao i većina projekata američke vojske i vlade, nastanak Interneta obavijen je velom tajni. Nejasni su pravi, konkretni razlozi zbog kojih je američka vlada potaknula razvitak mreže. Postoje dvije verzije razloga koje su dovele do razvoja ARPANET-a (Advanced Research Projects Agency Network). Službeni razlog izgradnje ARPANET-a bilo je omogućavanje stručnjacima zaposlenim u vojno-industrijskom kompleksu diljem svijeta, istovremeno korištenje brojnih računalnih baza podataka. Neslužbeno, vojni vrh SAD-a saznao je da SSSR posjeduje dalekometne, interkontinentalne nuklearne rakete. Tim je raketama sovjetska vojska mogla uništiti bilo koju točku na svijetu. Vojni informacijski sustav bio je centraliziran i kada bi centar bio uništen, američke vojne jedinice postale bi nesposobne za obranu zemlje. Stoga se vojska odlučila na decentralizaciju, ali samo informatičku pa je 1969. godine uspostavljena vojna računalna američka mreža ARPANET.

U prvom su koraku spojena dva računala na Sveučilištima UCLA i Berkley u Los Angelesu, da bi ih krajem 1969. u ARPANET-u bilo čak 4, od kojih jedno u vlasništvu Ministarstva obrane SAD-a. Broj povezanih računala ubrzano raste, a 1971. godine priključena je i mreža ALOHANET udaljenog i izoliranog Sveučilišta Hawaii.

1983. godine vojska se odvojila od ARPANET-a i osnovala svoju mrežu MILNET, iz straha da će sve veći broj umreženih korisnika ugroziti nacionalnu sigurnost. Usporedno s tim dvjema mrežama razvija se i mreža Nacionalne fondacije za znanost NSFNET koja je 1988. povezana s ARPANET-om u čvoru Sveučilišta Carnagie-Mellon. Od tada se na mrežni sustav velikom brzinom priključuju nove mreže pa se naziv Internet počinje koristiti kao sinonim za taj mrežni konglomerat. Gledajući najraniju povijest Interneta čini se da je više nastao spontano nego planski.

Izraz Internet dolazi od engleske rijeci Interconnected (međusobno spojeni) i Networks (mrežni sustav računala). U svakodnevnici Internet se često poistovjećuje sa World Wide Web (WWW), što u stvari nije točno jer je WWW samo jedan dio, jedna služba u okviru Interneta kao globalnog pojma. Nastanak Interneta se veže za 1969 godine, kada je u Sjedinjenim Američkim Državama profunkcionirao projekt Ministarstva obrane pod nazivom ARPANET (Advanced Research Project Agency ), a koji je povezivao računala na sveučilištima i znanstveno-istraživačkim centrima, iako je u pozadini tog omrežja bio razvoj razdijeljenog i ne ometanog komunikacijskog sustava za slučaj atomskog rata ("hladni rat").

Takvi vojni ciljevi bili su međutim, kao i dan danas i posvuda u svijetu, praktično financirani civilnim projektima koji su taj sistem koristili. Na razvoj Interneta nije, kao što bi se moglo pretpostaviti, presudno utjecao Windows Bill Gatesa (Microsoft), nego System

SEMINARSKI RAD 3


UNIX.

Uvođenjem internetprotokola TCP/IP (kasnije Telnet, FTP) pocelo se u stvari rabiti ime Internet. Najvažnija aplikacija od samog početka postajanja sustava bila je elektronska pošta (E-Mail). Nagli razvoj Internet doživljava tek od 1993. godine kroz World Wide Web i prvi grafički sposoban Browser pod imenom "Mosaic". Taj WWW, što većina danas smatra Internetom, razvio je 1989. godine Sir Timothy John Berners-Lee. Autor je Englez, ali je sistem promoviran u Cernu u Genevi (Švicarska). Za svoj rad, uz ostala brojna priznanja, Engleska kraljica ga je promovirala u Ritera (Knight Commander of the Order of the British Empire). Dakle, njegovim pronalaskom i novim sustavom, po prvi put su Internet mogli koristiti i amateri, a ne samo znanstvenici.

Tako je i Internet sam postao katalizator nagle digitalne revolucije koje smo sami svjedoci. Sam Internet i mnogobrojne službe u okviru njega, postali su danas prilično komplicirani za one koji ga dobro ne poznaju. jer nudi čitav niz uvijek novih mogućnosti, službi i servisa: IP.telefonija, Groupware, Wikis, Blogs, super brzi priključci koji omogućavaju Vlogs, Video on demand, Peer-o.Peer omrežja kao što je File Sharing i Online igrice. Razvoj ide dalje preko Web 2.0, Web 3.0 ...

Slika 1. Slikovni prikaza interprotokola TCP/IP1

Internet je prekoračio granice SAD-a već u ranim sedamdesetim, a 1992. on prelazi prag od milijun računala raširenih posvuda u svijetu. Osnovan je Internet Society koje ga proglašava općim dobrom čovječanstva. 1993. godine osnovan je World Wide Web i Internet je ušao u svaki segment ljudskog djelovanja.

POJAM INTERNETA

Termin računarska mreža u opštem smislu označava usklađen rad više međusobno povezanih resursa računarskih sistema radi razmjene podataka.

Računarska mreža je, dakle, skup međusobno povezanih računara, perifernih uređaja i drugih resursa. Svaki uređaj koji komunicira sa drugim uređajima u mreži, naziva se mrežni čvor. Svaki čvor u principu mora biti opremljen mrežnim adapterom (karticom) kao

1 http://www.google.hr/slike/protokoli

SEMINARSKI RAD 4

http://www.google.hr/slike/protokoli


hardverskom komponentom koja mu omogućava rad u mreži, kao i odgovarajućim mrežnim operativnim sistemom.

Uloga računarske mreže za razmjenu podataka je da poveća produktivnost organizacije povezivanjem svih tih kompjutera i kompjuterskih mreža, tako da zaposleni imaju pristup informacijama bez obzira na razlike u radnom vremenu, lokaciji ili tipu računarske opreme.Računarske mreže se u osnovi sastoje (21/341) od dva podsistema:

– podsistema računara i terminala, gdje računari mogu biti mainframe, miniračunari ili PC računari, a terminali jednostavni "neinteligentni", pa sve do složenih "inteligentnih" terminalskih podsistema;

– prenosnog (transportnog) podsistema, čiji je osnovni zadatak osiguranje ispravnog prenosa podataka između elemenata podsistema računara i terminala.

U zavisnosti od međusobne udaljenosti računarskih resursa i načina organizacije telekomunikacionih komponenti radi formiranja mreže, može se izvršiti klasifikacija mreža na osnovu geografskog područja koje pokriva i prema vrsti usluga koju obezbjeđuje. Podjela računarskih mreža prema geografskim područjima je sljedeća:

– LAN mreža, koja pokriva ograničena (uža) geografska područja (obično nekoliko kilometara),

– MAN mreža, (Metropolitan Area Network), koja pokriva gradsko područje (oko 10 do 15 kilometara),

– WAN mreža (Wide Area Network), koja pokriva šira geografska područja.

Računari su u komunikacionim mrežama hardverski povezani (različitim vrstama kablova), tako da će zbog otpora u provodnicima brzina prenosa podataka biti obrnuto proporcionalna udaljenosti između računara (ukupnoj dužini mrežnog kabla). Tako se u lokalnoj računarskoj mreži podaci prenose brzinom od oko 100 megabita u sekundi, dok je u WAN mreži brzina transfera nekoliko megabita u sekundi ili manje (interkontinentalne mreže).

Razlozi naglog širenja i primjene računarskih mreža su izuzetno brojni i apsolutno opravdavaju orijentaciju i pojedinačnih korisnika i preduzeća na razvoj ovog koncepta. Pomenućemo neke najvažnije prednosti mrežnog rada:2

– bolje iskorištenje postojećih računarskih resursa (štampača, skenera, diskova, modema itd.);

– pristup i dijeljenje informacija u skladu sa savremenim konceptima njihove distribucije;

2 ELEKTRONSKO POSLOVANJE – Prof. dr Branko Latinović; Panevropski fakultet APERION; Fakultet poslovne informatike Banja Luka 2007. godine, str. 49. i 50.

SEMINARSKI RAD 5


– mogućnosti jeftinije nabavke licenciranog softvera (vrijeme piratskog kopiranja i korišćenja softvera bespovratno prolazi, na sceni je međunarodno kompjutersko i informaciono pravo);

– znatno veća efikasnost rada u mreži.

Dodajmo ovome i ogromne mogućnosti pribavljanja informacija i programa, elektronskog poslovanja i slično u uslovima rada u WAN mreži, pa ćemo i mi poželjeti da svoj računar što prije umrežimo.

Mreže za razmjenu podataka mjenjaju način na koji posmatramo kompanije i zaposlene. Više nije potrebno da svi budu na istoj lokaciji da bi pristupili informacijama koje su neophodne za posao. Zbog toga su mnoge kompanije promijenile poslovnu strategiju kako bi svoje mreže iskoristile shodno svom načinu poslovanja. Danas je uobičajeno da kompanija organizuje svoju poslovnu mrežu tako da najpogodnije koristi svoje resurse.

Internet je najveća postojeća računarska mreža sa ogromnim brojem stalnih i privremenih korisnika. Procjenjuje se da ima oko 10.000.000 stalno aktivnih računara i oko 500.000.000 korisnika koji se povremeno uključuju s ciljem pretraživanja i razmjene informacija. Broj korisnika se stalno povećava tako da je u veoma kratkom vremenskom periodu Internet zauzeo jedno od najznačajnijih mjesta u oblasti skladištenja, pretraživanja i iskorištavanja različitih informacija. Zahvaljujući mogućnostima koje ima, ljudi brzo uspostavljaju međusobnu komunikaciju, razmjenjuju informacije, vode razgovor i na taj način otklanjaju barijere koje čini prostorna udaljenost jednih od drugih.

Internet je praktična realizacija povezivanja stotina miliona kompjutera u jedinstvenu mrežu. To je informatička infrastruktura, a ono što ga je učinilo toliko popularnim su sadržaji koji se na toj bazi grade. Tako se, na primjer, može otkucati i poslati tekst vlasniku nekog udaljenog kompjutera. Tekst se podijeli u pakete i onda raznim putevima (preko desetine kompjutera) putuje do primaoca, gdje se nepogrešivo sklapa u tekst identičan originalu. Takav preneseni tekst predstavlja sljedeću hijerarhijsku cjelinu u stepenastoj strukturi Interneta. Ako je komunikacija dovoljno brza, pored teksta mogu se prenositi i multimedijalne strukture (zvukovi, slike i animacije). Veoma važan momenat razvoja Interneta bio je upravo prenos multimedijalnih saržaja u vidu kombinacije teksta, slike i zvuka. Ovaj momenat je istovremeno označio da Internet nije privilegija i potreba samo profesionalaca već i ostalih struktura stanovništva.

SEMINARSKI RAD 6


Slika 2. Slika sa proslave 25 godina Interneta, Jon Postel, Steve Crocker, Vint Ceri, Newsweek, 8.8.1994.3

Internet je "mreža nad mrežama" tj. globalna veza više miliona kompjutera koji sadrže ogromnu količinu informacija, najvećim dijelom pristupačnih svakome ko posjeduje modem i odgovarajući softver. Porijeklo Interneta veže se za početak razvoja masovnih komunikcija. a naročito za period krajem šezdesetih godina, kada su" istraživači u Americi počeli da eksperimentišu sa povezivanjem računara putem telefonskih linija. Posao je 1969. godine povjeren američkoj agenciji za savremene istraživačke projekte ARPA - Advenced Research Projects Agency. Pentagon je 1969. godine napravio računarsku mrežu između svih važnijih naučnih i vojnih institucija i nazvao je ARPANET.

Namjera mreže ARPANET je bila da ispita da li kompjuteri na raznim lokacijama mogu da budu međusobno povezani tehnologijom tipa paketnog prenosa (packet snjitching). Tokom ranih sedamdesetih ARPANET je intenzivno razvijan, da bi ga 1975. godine u potpunosti preuzelo Ministarstvo odbrane pretvorivši ga u sadašnju DDN - Defense Data Netnjork. Najvažniji rezultat razvoja mreža ARPANET i DDN je protokol, odnosno, način za razmjenu informacija između raznorodnih kompjutera i mreža pod nazivom TCP/IP - Transmission Control Protocol/lnterface Protocol.

3 ELEKTRONSKO POSLOVANJE – Prof. dr Branko Latinović; Panevropski fakultet APERION; Fakultet poslovne informatike Banja Luka 2007. godine, str. 51.

SEMINARSKI RAD 7


Slika 2. ARPAnet4

Godine 1980., Nacionalna naučna fondacija (NSF) osnovala je mrežu The Internet, koja je sedam godina kasnije povezana sa ARPANET/DDN mrežama i tako je nastao NSFNET. Ova mreža je uglavnom okupljala akademske institucije širom SAD, uključujući i državnu agenciju NASA. Paralelno se širio i USENET, konferencijski sistem posredstvom koga su u početku nastavnici i studenti američkih univerziteta razmjenjivali mišljenja o raznim temama. IBM je 1977. godine formirao BITNET mrežu, u koju je uključio najprije univerzitetske kompjutere u Americi, a kasnije u Evropi i ostalim krajevima svijeta.

Komercijalne organizacije su takođe prihvatile umrežavanje kompjutera, najprije na nacionalnom, a potom i globalnom nivou. Tako je povezan EARN koji je postojao u mnogim državama, JANET u Velikoj Britaniji, NORDUNET u Skandinavskim zemljana, FUNET u Finskoj itd.

Sve ovo je definitivno rezultovalo nastankom Interneta koji nam je i danas poznat.

Njegov drugi naziv "Mreža svih mreža" krajnje je opravdan, uzimajući u obzir da sastavni dijelovi globalne mreže nisu pojedinačni kompjuteri, već kompletne kompjuterske mreže koje su na različite načine organizovane. Jedino im je zajednički protokol za među-sobnu komunikaciju TCP/IP.

Ovakav razvoj Interneta odredio je upravljanje njim. Naime, Internet nema vlasnika tj. nijedna država ili privatna organizacija nema vlast nad njegovom cjelinom. Istina, pojedine države i firme su vlasnici dijelova komunikacionih kanala ili opreme koja se koristi, ali je to djelimični nivo vlasništva, kao što su u ukupno vlasništvo uključeni i pojedinačni vlasnici kompjutera. Svaki vlasnik kompjutera određuje put priključka na Mrežu i vrstu njenog sadržaja koju će eventualno prenositi sebi i slati drugima. Jedina centralizovana stvar je pitanje adresa, jer svaki kompjuter u mreži mora da ima jedinstven identifikacioni broj. Time

4 ELEKTRONSKO POSLOVANJE – Prof. dr Branko Latinović; Panevropski fakultet APERION; Fakultet poslovne informatike Banja Luka 2007. godine, str. 52.

SEMINARSKI RAD 8


se bavi ISOC - Internet Sociaty, a posebno njegova radna grupa IAB - Internet Architecture Board. Ova tijela čine ljudi koji dobrovoljno posvećuju dio svog vremena razvoju Interneta na globalnom nivou, ali se njihova nadležnost završava na dodjeljivanju adresa i preporuci standarda. Oni nemaju nikakvu drugu kontrolu nad Internetom i njegovim sadržajima.

U mreži Interneta kompjuteri predstavljaju samo jednu od komponenti mreže. Bitna komponenta Interneta je i sistem komunikacionih kanala kojima se veze realizuju. U ideal-nom svijetu ti kanali bi bili specijalno urađeni i prilagođeni digitalnoj komunikaciji. Do svakog korisnika Interneta dolazio bi kabl koji bi omogućio prenos podataka velikim brzina-ma, dok bi gradovi, države i kontinenti bili povezani višestrukim optičkim kablovima, koji bi u svakom sekundu mogli da prenesu nekoliko terabita informacija. Međutim, takva infrastruktura je toliko komplikovana i skupa da čak i u SAD, gdje je Internet nastao i gdje ima najviše korisnika, digitalna komunikacija na nacionalnom nivou predstavlja projekat čija konačna realizacija treba da nastane u narednom periodu. Zato se Internet uglavnom oslanja na infrastrukturu koja već postoji, a to je telefonski sistem. Optičkim kablovima se povezuju veliki Internet provajderi ili posrednici, dok najveći broj korisnika obavlja komunikaciju sa mrežom telefonskih linija, koja se paralelno koristi za konvencionalno telefoniranje.

Korištenje telefonske infrastrukture je ekonomično, ali ima i svoju negativnu stranu, loše veze, koje se povremeno prekidaju i usporavaju prenos podataka. Zbog toga, parametri veze sa Internetom ne zavise samo od kompjuterske i komunikacione opreme sa strane korisnika, već i ukupne komunikacione opreme kao što je, na primjer, odgovarajuća telefonska centrala koja može da bude ozbiljan limit uspješnoj komunikaciji. Jednostavno, novi kvalitet telefonske infrastrukture predstavlja uslov za uključenje u globalni informatički autoput.

SEMINARSKI RAD 9


ZAKLJUČAK

U ovom seminarskom radu, iz predmeta ELEKTRONSKI BIZNIS I INTERNET POSLOVANJE, na temu pojam i razvoj interneta, se obradio bitan dio koji se nalazi u knjizi ELEKTRONSKO POSLOVANJE, predmetnog profesora Prof. dr Branka Latinovića, vezan za pojam i razvoj interneta uopšte.

Kroz ovaj seminarski rad se upoznalo sa pojmom internet koji predstavlja nastavak računalne mreže uspostavljene u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom 1960. godine od Advanced Research Projects Agency (ARPA), koja je povezivala nekoliko računala u četiri sveučilišta u državama Kalifornija i Utah.

Upoznati smo i sa pojmom računarske mreže, koja predstavlja skup međusobno povezanih računara, perifernih uređaja i drugih resursa. Svaki uređaj koji komunicira sa drugim uređajima u mreži, naziva se mrežni čvor. Svaki čvor u principu mora biti opremljen mrežnim adapterom (karticom) kao hardverskom komponentom koja mu omogućava rad u mreži, kao i odgovarajućim mrežnim operativnim sistemom.

Uloga računarske mreže za razmjenu podataka je da poveća produktivnost organizacije povezivanjem svih tih kompjutera i kompjuterskih mreža, tako da zaposleni imaju pristup informacijama bez obzira na razlike u radnom vremenu, lokaciji ili tipu računarske opreme.

Internet je najveća postojeća računarska mreža sa ogromnim brojem stalnih i privremenih korisnika. Procjenjuje se da ima oko 10.000.000 stalno aktivnih računara i oko 500.000.000 korisnika koji se povremeno uključuju s ciljem pretraživanja i razmjene informacija. Broj korisnika se stalno povećava tako da je u veoma kratkom vremenskom periodu Internet zauzeo jedno od najznačajnijih mjesta u oblasti skladištenja, pretraživanja i iskorištavanja različitih informacija.

Zahvaljujući mogućnostima koje ima Internet, ljudi brzo uspostavljaju međusobnu komunikaciju, razmjenjuju informacije, vode razgovor i na taj način otklanjaju barijere koje čini prostorna udaljenost jednih od drugih.

SEMINARSKI RAD 10


LITERATURA

– ELEKTRONSKO POSLOVANJE – Prof. dr Branko Latinović; Panevropski fakultet APERION; Fakultet poslovne informatike Banja Luka 2007. godine.

– http://sh.wikipedia.org/wiki/Internet

– http://www.google.hr/slike/protokoli

SEMINARSKI RAD 11

http://www.google.hr/slike/protokoli

http://sh.wikipedia.org/wiki/Internet

Documents

Pojam i Razvoj Interneta