24
1 Dženan HASIĆ POGLED U ŽIVOT I DJELO MUSTAFE SABRI-EFENDIJE, PRETPOSLJEDNJEG OSMANSKOG ŠEJHU-L-ISLAMA SAŽETAK: U glavnom dijelu rada je predstavljen život pretposljednjeg osmanskog šejhu-l-islama Mustafe Sabri- efendije (1869-1954). Da bi bolje razumjeli njegov život i ulogu koju je obnašao tokom haotičnog doba u Turskoj, u uvodnom dijelu umjesto standardnog uvoda, ponuđen je opis institucije šejhu-l-islama koja je stoljećima bila krovna vjerska institucija kod Osmanlija. Pretposljednji osmanski šejhu-l-islam Mustafa Sabri-efendija, veliki islamski učenjak, 128. je karika u lancu šejhu-l-islama koji je obrazovan tokom nepunih pet stotina godina. Napisao je više djela na osmanskom turskom i arapskom jeziku. Neka djela su objavljena za vrijeme njegovog života, a neka posthumno. Pored toga, autor je nekoliko desetina radova objavljenih u raznim časopisima. Osim što je bio vjerski učenjak na zavidnome nivou obrazovanosti, bio je i sjajan pjesnik koji je pjevao na maternjem osmanskom turskom, ali i na arapskom kojeg je poznavao koliko i svoj maternji. Djela Mustafe Sabri-efendije su veoma značajna jer je u njima tretirao razna pitanja, ali su po našem mišljenju, najkorisnija u

POGLED U ŽIVOT I DJELO MUSTAFE SABRI-EFENDIJE, PRETPOSLJEDNJEG OSMANSKOG ŠEJHU-L-ISLAMA

  • Upload
    fatih

  • View
    27

  • Download
    6

Embed Size (px)

DESCRIPTION

POGLED U ŽIVOT I DJELO MUSTAFE SABRI-EFENDIJE, PRETPOSLJEDNJEG OSMANSKOG ŠEJHU-L-ISLAMA. Dženan HASIĆ

Citation preview

12

Denan HASI

POGLED U IVOT I DJELO MUSTAFE SABRI-EFENDIJE, PRETPOSLJEDNJEG OSMANSKOG EJHU-L-ISLAMA

SAETAK: U glavnom dijelu rada je predstavljen ivot pretposljednjeg osmanskog ejhu-l-islama Mustafe Sabri-efendije (1869-1954). Da bi bolje razumjeli njegov ivot i ulogu koju je obnaao tokom haotinog doba u Turskoj, u uvodnom dijelu umjesto standardnog uvoda, ponuen je opis institucije ejhu-l-islama koja je stoljeima bila krovna vjerska institucija kod Osmanlija. Pretposljednji osmanski ejhu-l-islam Mustafa Sabri-efendija, veliki islamski uenjak, 128. je karika u lancu ejhu-l-islama koji je obrazovan tokom nepunih pet stotina godina. Napisao je vie djela na osmanskom turskom i arapskom jeziku. Neka djela su objavljena za vrijeme njegovog ivota, a neka posthumno. Pored toga, autor je nekoliko desetina radova objavljenih u raznim asopisima. Osim to je bio vjerski uenjak na zavidnome nivou obrazovanosti, bio je i sjajan pjesnik koji je pjevao na maternjem osmanskom turskom, ali i na arapskom kojeg je poznavao koliko i svoj maternji. Djela Mustafe Sabri-efendije su veoma znaajna jer je u njima tretirao razna pitanja, ali su po naem miljenju, najkorisnija u svrhu rekonstrukcije vjerskog ivota u periodu gaenja Osmanske imperije i njenog prelaska u sekularnu republiku.Kljune rijei: ejhu-l-islam, Mustafa Sabri-efendija, gaenje Osmanske imperije, hilafet

Uvodno razmatranje: O nastanaku i ukidanju institucije ejhu-l-islam kod OsmanlijaZvanje ejhu-l-islam je postalo institucija tek za vrijeme Osmanlija. Uglavnom se kao vrijeme njegovog nastanka navodi 1425. godina, kada je Mulla emsuddin Fenari imenovan muftijom Burse (pirli, 2010 : 91). U nekim drugim zemljama, poput Sirije i Egipta, ovaj naziv je bio poasan. Davan je samo onim islamskim juristima koji su svojim decizijama postigli izvjesnu slavu. Porijeklo ovog naziva see do druge polovine etvrtog hidretskog stoljea (Smailagi, 1990 : 576). Ima istraivaa koji tvrde da je ovaj poasni naziv pri puta nadjenut hazreti Omeru, drugom islamskom halifi nakon smrti poslanika Muhammeda, a.s. (Suvejdan, 2005). U 17. stoljeu, kod Osmanlija, ovaj naziv je dobio obiljeja karakterisitina za instituciju. ejhu-l-islama je postavljao sultan. Od vremena ustanovljenja ove instiutucije pa do njenog ukidanja, na poloaju ejhu-l-islama je bilo 129 osoba u 185 naimenovanja. Prva osoba koja je po drugi put postavljena na ovu funkciju bio je Bostanzade Mehmed Nuri-efendija. Prekretnicu u nadlenostima ejhu-l-islama predstavlja period u kojem je tu dunost obavljao Zenbili Ali (1503-1526). Tada su mu pridodate neke nove odgovornosti. Naprimjer, bio je uvjet da predaje u medresi koju je u Istanbulu podigao sultan Bajazit II. Povrh toga, bila im je povjerena i kontrola kompleksa koje je dao podii sultan Bajazit II (pirli, 2010: 92).U dravnoj organizaciji, ova institucija je bila odmah poslije ranga velikog vezira. Deavalo se i to da ejhu-l-islam bude smijenjen s poloaja, kao to to potvruje primjer ivizade Mehmed-efendije, prve osobe koja je smijenjena s ove pozicije. Njega je sultan Sulejman Zakonodavac (1520-1566) smijenio zbog kritika upuenih hazreti Mevlani Rumiju i ejhu Ibn 'Arebiju (Isto). ivizade je, prema rijeima Ibrahima Peevija, izdavao pravne decizije suprotne asnom erijatu, te nije priznavao odreene slavne ejhove. Tada je znameniti Ebu Suud-efendija bio rumelijski kazasker, te je odbijao primjeniti njegove decizije (Alajbegovi, 2000 : 60, 61).Dunosti ejhu-l-islama su se poveale tokom 16. stoljea. Tada su njegove obaveze i obeveze velikog vezira bile izjednaene. Poeo je sa obavljanjem unaprijeivanja vjerouitelja i vjerskih sudija. U tom periodu je postalo uobiajeno da se rumelijski kazasker imenuje na mjesto ejhu-l-islama. Prva osoba koje je imenovana za ejhu-l-islama sa polaaja rumelijskog kazaskera bio je Ebu Su'ud (r.1490-u.1574, postavljen na mjesto ejhu-l-islama 1545). On predstavlja zadnjeg ejhu-l-islama koji se zadrao dugi niz godina na toj poziciji (29). Nakon njega, oni su slijedili jedan za drugim u razmaku koji je prosjeno iznosio tri do etiri godine (Smailagi, 1990 : 577). Dakle, od poetka 17. stoljea, ejhu-l-islam nije bio biran doivotno, nego na odreeno vrijeme. U to vrijeme se gledalo koliko osoba koja e biti ejhu-l-islam moe pridonijeti i drutvenim promjenama. Tada, on je uz pristanak velikog vezira postavljao i rumelijskog i anadolskog kazaskera. U istom stoljeu, dobio je i zaduenje da pripasava sablju novoizabranom sultanu nakon inauguracione ceremonije.Prvi zvanini dokumenat koji je ukazao na vanost ejhu-l-islama bila je Kanunnama sultana Fatiha. U njoj je naglaeno da je ejhu-l-islam predvodnik uenjaka, a da veliki vezir treba dati prednost njemu i sultanovom linom uitelju. U Kanunnami izriito stoji da je on poglavar svih vjerskih uenjaka (Kari, 1997 : 172). U tom periodu ejhu-l-islam se odlikovao, u odnosu prema sultanu, za razliku od drugih, stanovitom samostalnou (Matuz, 1992 : 61). Njegove dunosti su ukljuivale i izdavanje pravnih decizija. ejhu-l-islam je bio vrhovni autoritet u tumaenju pravnih propisa i donoenju pravnih decizija. On nije bio zaduen primjenom donesene decizije. Primjena decizije koju je donio ejhu-l-islam kao vrhovni muftija je spadala u domen sudstva. Ilustartivan je primjer kojeg donosi Ibrahim Peevija u svojoj znamenitoj Historiji. Naime, dogaaj se desio za vrijeme vladavine sultana Sulejmana Zakonodavca, tanije novembra 1527. godine. Sultan Sulejman je na svome dvoru okupio kadije i ejhu-l-islama Kemalpaazade emsudin Ahmeda da zajednikim naporima donesu erijatski propis i presudu o jednome ovjeku po imenu Kabiz koji je tvrdio da je Isa, a.s., vei od Muhammeda, a.s., te obilazio mejhane i zabluivao narod. Nakon sasluanja Kabiza ejhu-l-islam je donio fetvu da je on svojim tvrdnjama izaao iz okrilja islama, te ga pozvao da se ponovno vrati u istu vjeru islam. Kabiz je odbijao porei svoje nauavanje te je istrajavao u svome nevjerstvu. ejhu-l-islam se obratio kadijama da donesu konanu presudu nakon to su se uvjerili da je Kabiz otpadnik od islama. Kadije su presudile pogubljenje (Alajbegovi, 2000 : 120-122).U sklopu odijevanja, na glavu su stavljali bijeli turban, a ukoliko su bili porijeklom od Ehlu-l-bejta, oko turbana su motali zeleni muslin. Ogrta im je bio od samurovine u bijeloj boji. Zanimljiva je injenica da ejhu-l-islam kao vrhovni vjerski autoritet nije imao svog konaka kao veliki vezir ili neke druge pae. Njegov ured je bio tamo gdje je privatno stanovao (Ortayl, 2009 : 64). ejhu-l-islam je tek u 19. stoljeu, tanije 1826. godine dobio svoj ured, Meihat. Dobio je zgradu koja je pripadala janiarskom agi, jer je te godine ukinut janiarski odred. Danas je u toj zgradi stacionirano Istanbulsko muftijstvo (Isto : 133). U 18. stoljeu, kada je Carski divan (Divan- Hmayun)[footnoteRef:2] izgubio na vanosti, ejhu-l-islam je postao iznimno vana osoba koja se pitala o vanim pitanjima vezanim za dravu, kao to su objavljivanje rata, sklapanje mirovnih sporazuma, svrgavanje sultana i slino. [2: Carski divan (Divan- Hmayun): Carski divan ili Carsko vijee je tijelo koje se sastojalo od slijedeih lanova: veliki vezir, rumelijski i anadolijski kazaskeri, kao i drugi, trei i etvrti vezir, te i zapovjednik mornarice. Kasnije e njegovim lanom postati i janiarski aga. Od vremena Mehmeda Fatiha, tanije od 1475., sultani vie nisu zasjedali Carskim vijeem, nego veliki veziri. lan Carskog vijea je bio i niandija koji je upravljao katastrom i slubenim prepiskama (vie: Smailagi, 1990 : 131; Ortayl, 2009 : 61).]

Kada se krajem 18. stoljea poela modernizovati uprava Osmanskog carstva, postupno se oformio upravni odjel na elu sa ejhu-l-islamom (Smailagi, 1990 : 577). Poetkom tanzimata (1839-1876) ured ejhu-l-islama je podijeljen na odjele. ejhu-l-islam je dobio kao svoje slubeno sjedite nekadanju rezidenciju janiarskog age, kako je i navedeno. Njegov ured je nazvan eyh 'l-islam Kaps ili Bab-i Fetava. Odjel se bavio rukovoenjem svih ustanova koje su bile zasnovane na vjerskoj osnovi, izuzevi rukovoenje vakufima. Tokom 19. stoljea, njegova pozicija je svedena na poziciju lana Ministarstva. Njegov mandat je postao ogranien. Tako je uglavnom ostalo do potpunog gaenja ove viestoljetne instucije. Nakon 23.10.1923., kada je izglasana Republika, Kemalisti su poduzeli korake da se izbriu sva osmanska obiljeja. Zatvorili su erijatske sudove, ukinuli medrese, te zatvorili ured ejhu-l-islama. Kao posljednje i najvie vjersko dostojanstvo, ukinuli su u martu 1924. i hilafet (Matuz, 1992 : 169).

Crtice iz ivotopisa ejhu-l-islama Mustafe Sabri-efendije

Pretposljednji osmanski ejhu-l-islam, Mustafa Sabri-efendija, roen je 22.06.1869. u gradu Tokat. Studij klasinih islamskih nauka zavrio je kod ejha Ahmed-efendije Zlbiyezade (Karabela, 2003 : 36), ili Zniyezade (Yavuz, 2006 : 350). asni Kur'an je naio napamet kada mu je bilo 9 godina. Uspio je ubijediti roditelje da mu dopuste da otputuje u Kajseri, jer je imao jarku elju da svoje znanje unaprijedi kod tada veoma poznatog uenjaka Damada Mehmeda Emin-efendije (1821-1908). Kod pomenutog alima, Mustafa Sabri-efendija se posvetio ponajvie studiranju logike i 'ilmu 'l-kelama (spekulativna teologija) (Karabela, 2003 : 36). Po okonanju studija kod Damada Mehmeda Emin-efendije, upuuje se u Istanbul gdje zavrava studij akaida (nauka o islamskom vjerovanju) i usulu 'l-fikha (nauka o osnovama islamske jurisprudencije). Diplomu u naprijed spomenutim naukama izdao mu je ejh Atif-beg. Sa eljom da unaprijedi svoje poznavanje islamskih nauka, upue je se ka poznatom uenjaku, ejhu Ahmedu Asim-efendiji (1836-1911), iju je ker Ulvije Hanumu oenio 1892. godine (Isto : 37). Kod potonjeg alima je izuavao i huzr dersleri[footnoteRef:3](Akbulut, 1992 : 32). U svojoj tridesetoj godini, 1898., sam Mustafa Sabri-efendija je postao jedan od uesnika huzr dersleri, koje su se odravale u damija tokom mjeseca ramazana, svake godine (Isto). Bio je najmlai uesnik, te svojim znanjem je uspio privui panju sultana Abdulhamida II (Yavuz, 2006 : 350). Sultanovu panju je privukao svojom raspravom o lanoj zakletvi (al-yamn al-ghams). On ga imenuje svojim linim bibliotkarom u biblioteci na dvoru Jildiz (Yldz Saray). Na tom poloaju je proveo etiri godine, od 1900. do 1904. (Karabela, 2003 : 39; Nam, 2011 : 298). [3: Huzr dersleri: Godine 1758., Sultan Mustafa III (1757 1774) je uveo praksu da tokom svetog mjeseca ramazana, najistaknutiji alimi raspravljaju o najvanijim pitanjima vjere. Ovim predavanjima je prisustvovao i sam sultan. Po njegovom prisustvu ova predavanja su i dobila naziv (Predavanja u prisustvu sultana huzur dersleri). Te rasprave su se zapisivale i skupljale u posebne zbirke (Nam, 2011 : 36, podnona napomena broj 114). Posljednje okupljanje uenjaka, odnosno zadnji huzr dersleri je odran maja 1923, jer tada je padao mjesec ramazan, hidretske 1341. godine, u Dolmabahi, u prisustvu posljednjeg sultana Vahidedina i halife Abdulmedida. Dakle, ovaj obiaj je odravan uzastopice 165 godina, a ugasio se zajedno sa sultanatom (pirli, 1998 : 443).]

Godine 1890., Mustafa Sabri-efendija je poloio pripravniki ispit (rus-i tedris) predvien za osobe koje su eljeli stupiti na slubu vjerouitelja u nekoj vjerskoj koli. (Yahya, 1996 : 20). Kada je napunio 22. godinu, dobio je mjesto muderisa, savremenim rjenikom kazano profesora u medresi koju je dao izgraditi sultan Mehmed Fatih, u periodu izmeu 1463-1471 (Nam, 2011 : 298). Drao je predavanja iz tefsira, hadisa, i retorike prema Taftazanijevom Al-Mutawwalu. Obnaajui funkciju profesora u sultan Fatihovoj medresi, izveo je preko 50 diplomiranih studenata kojima je dodijelio idazetname.[footnoteRef:4] Nakon pet godina obnaanja funkcije profesora u medresi, prelazi na funkciju imama u damiji Asarije, na Beiktau. [4: Idazetnama je specifina vrsta diplome koja se, izmeuo stalog, odlikuje senedom ili silsilom, tj. nizom uitelja, poevi od posljednjeg uitelja u nizu, koji izdaje idazetnamu, pa do prvog Allahovog poslanika, a.s. (Hrvai, 2013 : 147).]

Avgusta 1908. sa 112 islamskih uenjaka osnovao je Centar za islamske studije (Cemiyet-i lmiyye-i slmiyye). Mustafa Sabri-efendija je izglasan za prvog predsjednika Centra. Mjesec dana po njegovom osnivanju, izdali su svoj prvi asopis pod nazivom Beyn 'l-Hakk. asopis je pisao o raznim vjerskim temama (Karabela, 2003 : 39). Prvi Ustav u Osmanskoj imperiji je proglaen 23.11.1876. godine, takozvani Kanun-i esasi (Ortayl, 2014 : 122). Sa proglaenjem Drugog Ustava 1908., Mustafa Sabri-efendija je postao lan Narodne skuptine. Istovremeno je predavao na Sultan Fatihovoj medresi.Prvi moderni univerzitet (Dr 'l-fnn) kod Osmanlija je otvoren za vrijeme vladavine sultana Abdulhamida II, 1900. godine. (Beydilli, 2005 : 116). Na tom univerzitetu, ejh Mustafa Sabri je bio predava tefsira. Zbog svoje izuzetne upuenosti u islamsku filozofiju, 17. novembra 1918. inauguriran je za lana Akademije islamske filozofije (Dr 'l-Hikmeti 'l-islmiye).Kao vrsni poznavalac hadiske nauke, 25. decembra 1918., postavljen je na mjesto profesora hadisa u Sulejmaniji (Sleymaniye), koli hadisa (Dru l-hadis) koja je ponijela ime po sultanu Sulejmanu (1520-1566), njenom graditelju. Mjesto profesora na pomenutoj koli je oznaavalo najvii rang u profesuri koji je mogao dostii neki uenjak (Karabela, 2003 : 40).

Ustolienje Mustafe Sabri-efendije na poloaj ejhu-l-islama

Okonanje I svjetskog rata je Istanbulu donijelo haotina vremena. Pretposljednji osmanski sultan Read je umro 3. jula 1918. Njega je naslijedio Mehmed VI Vahidedin (1918-1922) s kojim e se okonati dinastija Osmana (Beydilli, 2005 : 139). etvrtog dana proljetnog mjeseca marta 1919. godine, Damad Ferid-paa je imenovan velikim vezirom (Isto : 140; Ortayl, 2014 : 188). Istog mjeseca, iste godine, uenjak Mustafa Sabri je imenovan novim ejhu-l-islamom pri vladi velikog vezira Damad Ferid-pae. Obnaajui funkciju ejhu-l-islama, nije se mirio sa politikom koju je vodio veliki vezir. ak ta vie, sebe je vidio mnogostruko boljim i funkcionalnijim na njegovoj funkciji. Zbog neslaganja sa poltikom velikog vezira, Mustafa Sabri-efendija biva smijenjen sa obnaane funkcije u septembru 1919. godine (Karabela, 2003 : 45). Juna 1920., kako bi iskazao javnosti svoje prijedloge za boljitak i napredak drave, osniva vlastitu stranku: Mu'tedil Hrriyet ve tilf Frkas (Stranka za umjerenu slobodu i jedinstvo). Sa svojom partijom nije nita eljeno postigao, ali je jula 1920. vraen po drugi puta na poziciju ejhu-l-islama. Istu je obavljao do 25. septembra godine u kojoj je na nju drugi puta vraen. Ukupno, na poziciji ejhu-l-islama, boravio je osam mjeseci, dvadest i jedan dan (Karabela, 2003 : 46). Nakon njega je na poloaj ejhu-l-islama doao Sejjid Mehmet Medeni, koji je bio marioneta u rukama vlasti. On e biti nominalno posljednji osmanski ejhu-l-islam, mada je to u stvarnosti bio Mustafa Sabri.Na kraju dugotrajne nacionalne borbe koja je voena u Turskoj, vojske Anadolije su proglasile pobjedu, te prvog dana mjeseca novembra 1922. godine je, odlukom Vlade Velike nacionalne skuptine, ukinut sultanat. Tako je ujedno i Osmanska imperija izgubila dominantnost koja je trajala 622 godine. Nakon petnaest dana, sultan Vahidedin nije imao drugog izbora nega da napusti Istanbul (Ortayl, 2014 : 187). Vlast u Turskoj je preuzela grupa Mladoturaka okupljena oko Mustafe Kemal-pae Ataturka, koji je aprila 1920. u Ankari uspostavio privremenu vladu, a nakon pobjede nad Grcima, 1922., vlast je potpuno prela u njegove ruke. On nije bio naklonjen Mustafi-efendiji jer je podravao sultana Mehmeda VI. Zbog neslaganja sa sekularistikom politikom koju je vodio Ataturk, zajedno sa svojim sinom Ibrahimom Rudijem (1897-1983) emigrira u Aleksandriju novembra 1922., a poslije se prebacuje u Egipat (Karabela, 2003 : 46; Yavuz, 2006 : 351). U januaru 1923., upravitelj asne Meke Husejn (1853-1931) pozvao je posljednjeg osmanskog sultana koji je tada bio u izbjeglitvu na Malti, da se nastani u asnoj Meki. Nakon konsultacije sa Mustafa Sabri-efendijom, sultan prihvata poziv te u drutvu sa Sabri efendijom odlazi za Meku. Nakon petomjesenog boravka u Hidazu, Sabri-efendija se ponovno vraa u Egipat. Zbog stanovitih politikih neprilika koje su vladale Egiptom, odlazi za Liban januara 1924., gdje se zadrava devet mjeseci (Karabela, 2003 : 48). Tokom relativno kratkog boravka u Libanu, napisao je djelo, En-Nekr 'al munkiri 'n-ni'meti mine 'd-dni ve 'l-hilafeti ve'l-ummeti (Opovrgavanje poricatelja blagodati vjere, hilafeta i ummeta) u kome daje odgovor onima koji su ukinuli hilafet i sekularistima koji su potiskivali vjeru iz drutvenog ivota, te je okarakterizirali kao privatnu stvar pojedinaca (Yavuz, 2006 : 351). Mustafa Sabri-efendija, silom prilika je bio primoran ponovo da seli i iz Libana. Odatle je otiao u Rumuniju, u kojoj se zadrao oko dvije godine. No, ni tamo nije imao mira, pa se seli u Grku 1927. godine. Tu je boravio punih pet godina. Tokom boravka u Grkoj sa svojim sinom Ibrahimom Rudijem izdavao je dva asopisa: Yarn (Sutra) i Peym- slm (Poruka islama). Prilikom diplomatske posjete Ankari, grki premijer Venizelos (1864-1936) je sa turskim vlastima razgovarao o turskim izbjeglicama koje borave u Grkoj. Po premijerovom povratku u Grku, pretposljedni osmanski ejhu-l-islam biva je prinuen napustiti. Svoje posljednje ovozemaljsko boravite e ponovno pronai u Egiptu, poetkom 1932. godine (Yavuz, 2006 : 351; Karabela, 2003 : 48,49).Egipatski kralj Faruk I mu je izrazio dobrodolicu. Takoer, veliki uenjaci poput: ejha Mustafe el-Meragija (1881-1945), ejha Mahmuda eltuta (1893-1963), ejha Mahmuda Hasana Ismaila (1910-1977), Mahmuda Saida el-'Arjana (1915-1964), i mnogi drugi manje poznati su potovali lik i djelo pretposljednjeg osmanskog ejhu-l-islama. Odravali su prijateljske veze s njim, te mu bili na usluzi. Iako je odravao prijateljske odnose sa ejhom M. M. el-Meragijem[footnoteRef:5], nije se u potpunosti slagao sa njegovim stavovima. Nasuprot pomentih uenjaka u kojima je pronaao intelektualnu podrku, pisanom rjeju se borio protiv odreenih stavova islamskih modernista: Kasima Emina (1863-1908)[footnoteRef:6], Husejna Hejkela (1888-1956)[footnoteRef:7] i nekih drugih. Njegov sin Ibrahim Rudi je bio postavljen za profesora bliskoistonih jezika na Aleksandrijskom univerzitetu. [5: ejh Muhammed Mustafa el-Meragi (9.3.1881-1845) je roen u Kairu. Nauke o islamskom vjerovanju i tumaenjnu plemenitog Kurana je izuavao pred ejhom Muhammedom Abduhuom. Nakon diplomiranja na el-Ezheru, 1904., imenovan na poloaj kadije u Sudanu, a dvije godine poslije u Kartumu. 22.05.1928. inauguriran je na mjesto ejha el-Ezhera. Na tom poloaju je ostao do 10.10.1929. godine (vie: Cuma, 2004 : 164,165).] [6: Kasim Emin, islamski modernist kurdskoga porijekla, roen u Egiptu. Obrazovanje je sticao u Egiptu i Francuskoj. Poznat kao pionir feminizma kod Arapa. Napisao je dvije knjige: Tahriru l-mereti (Osloboenje ene) i El-Meretu l-dedidetu (Nova ena), u kojima rasvijetljava pitanje poloaja ene u islamu (vie: Goldschmidt, 2000 : 22).] [7: Muhammed H. Hejkel je roen u Mensuri. Doktorirao na Sorboni 1912. Napisao je, 1914. godine, prvi moderni egipatski roman, Zejneb (vie: Goldschmidt, 2000 : 75,76).]

Ostatak ivota je proveo u Egiptu kao izbleglica. Ataturk ga je pozvao da se vrati u Tursku, 1938., rekavi da mu je oprostio, ali odgovor ejhu-l-islama je bio: oprostio mi je, ali ja njemu nisam (Karabela, 2003 : 49; Yavuz, 2006 : 351). Sa melekom smrti se susreo 12. marta 1954. godine. Danaza-namaz mu je klanjana u Egiptu, gdje je i pokopan na 'Abbasiji.

Djela Mustafe Sabri-efendije

ejhu-l-islam Mustafa Sabri-efendija je mnogo napisao, na osmanskom turskom i arapskom, iz oblasti islamske jurisprudencije (el-fikh), islamske spekulativne teologije ('ilmu-l-kelam), islamske filozofije i nekih drugih oblasti. Vjeto je polemisao sa pozitivistima, materijalistima i ateistima, te uspjeno pobijao njihove stavove snagom tradiciconalnih i racionalnih argumenata (Yavuz, 2006 : 351). Potpisnik je slijedeih djela: slm'da Mnkaaya Hedef Olan Mes'eleler (Polemina pitanja u islamu). Knjiga od 208 str., tampana 1987. u Istanbulu. Predstavlja kompilaciju autorovih tekstova objavljenih u asopisu Beyn 'l-Hakk (od 1908. do 1912.), napisanih u svrhu osvjetljavanja tema poput: zekata, fidje, razvoda braka, poligamije, osiguranja, fotografisanja, islamskog nasljednog prava, sluanja muzike, kocke i slino (Karabela, 2003 : 55). Yeni slm Mctehidlerinin Kymet-i lmiyyesi (Naune kompetencije islamskih modernistikih reformatora). Knjiga broji 164 str., a napisana je 1919. u Istanbulu. tampana je u Istanbulu 1996. Na turskom je tampana u prijevodu Omera Ozalpa (Yavuz, 2006 : 352). Sadraj knjige je posveen kritici islamskih modernista, posebno opovrgavanju pojedinih stavova Musaa Darullaha Bigijeva[footnoteRef:8]. Autor se posebno posvetio kritici njegovih stavova po pitanju vjenosti ili prolaznosti Dehennema. U svojim dokazima Mustafa Sabri-efendija se pozvao na mnoge tradicionalne autoritete, poput ejha Ibn 'Arebija i Ibnu 'l-Kajjima (Karabela, 2003 : 55). [8: Musa Darullah Bigijev (1875-1949) je roen u blizini Rostova u Rusiji. Spadao je meu plejadu islamskih vjerskih modernista (vie: Kanldere, 2006 : 214-216).]

Dn Mcedditler, yhut, Trkiye in Nect ve 'til Yollarnda Bir Rehber (Vjerski reformatori ili vodi za spas i uspon Turske). U ovome djelu, napisanom 1922. u Istanbulu koje broji 365 stranica, autor se usputa u analizu problema ije bi rjeenje trebalo Turskoj donijeti prosperitet i napredak. Pored toga, on analizira i pitanje idtihada (napor islamskih uenjaka da svojim kreativnim miljenjima, na osnovu konstitutivne tradicije, dou do rjeenja novonastalih problema u islamu), ciljeva erijata (mekasidu 'l-eri'a), odnos islama i Zapada, jednakosti mukaraca i ene i slino (Isto : 56). Objavljena je u Istanbulu vie puta: 1969, 1987, 1994 (Yavuz, 2006 : 352). slam'da mamet-i Kbra (Islamsko poimanje drave). Djelo je napisano za perioda autorovog izbjeglitva u Grkoj, 1930. Broji ukupno 265 stranica. Pored toga, to se bavi analizom dravnog ureenja prema islamskim propisima, autor se posveuje i kritici stavova Alija Abdurrazika[footnoteRef:9] (Karabela, 2003 : 56). Djelo je vie puta tampano. [9: Ali Abdurrazik (1888-23.9.1966), mislilac, pravnik, ministar i pisac. Obrazovanje je sticao na El-Ezheru i Oksfordu. Godine 1925. objavio je djelo El-Islam ve usulu l-hukm (Islam i principi vladavine), u kojoj pie da institucija hilafeta nije inehrentna islamu. Knjiga je izazvala brojne kritike, te osudu ezherske uleme. Ezher mu je oduzeo i diplomu. U njegovu odbranu su stali Husejn Hejkel i Taha Husejn (vie: Goldschmidt, 2000 : 8; Trcan, 2005 : 410).]

Nabrojana djela su napisana na osmanskom turskom. U nastavku slijedi spisak djela koja su napisana na arapskom: En-Nekr 'al munkiri 'n-ni'meti mine 'd-dni ve 'l-hilafeti ve'l-ummeti (Opovrgavanje poricatelja blagodati vjere, hilafeta i ummeta). Ovo djelo, od 235 stranica, ejhu-l-islam je napisao, kako smo i rekli, tokom svog boravka u Libanu kao odgovor na ukidanje hilafeta u Turskoj. U tom djelu on izlae kritici i Ministarstvo za vjerska pitanja i vakufe (er'iye ve Evkf Vekaleti), kojeg su uveli sekularisti u Turskoj kao zamjenu za ured ejhu-l-islama (Nam, 2011 : 299; Karabela, 2003 : 57). Pod naslovom Hilafetin lgasnn Arka Plan, tampano je u Istanbulu na turskom 1996., u prijevodu Oktaja Jilmaza (Yavuz, 2006 : 352). Mes'eltu terdemeti 'l-Kur'n (Pitanje prevoenja Kur'ana). Djelo sadri 146 stranica, a napisano je u Kairu 1932. godine. tampano je na turskom u Istanbulu 1993., u prijevodu Sulejmana elika (Yavuz, 2006 : 352). irenje islama prema istoku i zapadu, i njegovo prihvatanje od naroda i pojedinaca kojima arapski nije bio maternji jezik, povuklo je za sobom i pitanje prevodivosti Kur'ana na druge jezike, kao i razilaenja islamskih uenjaka o ovom pitanju (Rami, 2007 : 5). U djelu posveenom problematici prevoenja Kur'ana, ejhu-l-islam Mustafa-efendija obrauje stavove islamskih uenjaka o prevoenju kur'anskog teksta, uporeuje ih i na kraju donosi vlastitu ocjenu. Takoer se dotakao i pitanja uenja asnog Kur'ana u namazu, te dozvoljenosti njegovog uenja u namazu na nekom drugom jeziku, a ne arapskom (Karabela, 2003 : 57). Mevkifu 'l-beeri tahte sultani 'l-kader (Sloboda ovjekove volje i predestinacija). Djelo od 299 stranica, nastalo u Kairu 1933. tampano je u Istanbulu, 1989. Djelo je preveo na turski Isa Doan pod naslovom nsan ve kader (Yavuz, 2006 : 352). Mustafa Sabri-efendija se fokusirao na analizu sudnosa ovjekove slobodne volje i sudbine. Djelo je proeto stavovima velikih islamskih uenjaka, naroito onih istaknutih u oblasti nauke o islamskom vjerovanju, poput: el-E'arija, el-Bakillanija, el-Duvejnija, el-Gazalija, el-Isferainija. Takoer, autor iznosi i mutezilijske i iijske stavove (Karabela, 2003 : 58). Kavli fi 'l-mer'eti ve mukarenetuhu bi akvali mukallidati 'l-garbi (Moj stav o eni u komparaciji sa stavovima imitatora Zapada). Djelo je nastalo u Kairu, 1932., a tmapano 1990. u Bejrutu. Broji 92 stranice. U njemu su obraene teme poput pitanja ljubavi, poligamije, obrazovanja i pokrivanja ene, jednakosti polova i slino (Isto). Godine 1994. je tampano na turskom u Konji. El-Kavlu 'l-fasl bejne 'l-lezine ju'minune bi 'l-gajbi ve 'l-lezine la ju'minune (Presudna rije izmeu vjerujuih i nevjerujuih u Nevidljivi svijet). Ovo djelo je napisano u Egiptu 1942. godine, a ima 244. stranice. Mustafa Sabri-efendija u djelu kritikuje statove nekih modernista po pitanju gajba. Ono to posebno privlai panju u ovome djelu jesu odgovori upueni onima koji negiraju postojanje ejtana, te povratak Isaa, a.s. Pored navedenoga, u djelu je izloena kritika Hejkelovog djela Hajatu Muhammedin (Muhammedov ivot), koje govori o Allahovom poslaniku, a.s. (Isto). Djelo je tampano vie puta u Kairu. Mevkifu 'l-'akl ve 'l-'ilm ve 'l-'alem min Rabbi 'l-'alemin ve 'ibadihi 'l-murselin (Pozicija razuma, znanja i svijeta s obzirom na dokaze od Gospodara svjetova i Njegovih poslanika). Obimno djelo od 2018 stranica. Zavreno u Kairu, 1950. u etiri toma, a prvi put tampano u Bejrutu 1981. U djelu su izloeni autorovi pogledi na odreene teme iz islamske filozofije, prava, islamskog vjerovanja i spekulativne teologije. Autor se posvetio komparaciji islamskog i kranskog vjerovanja, te komparaciji zapadne i islamske filozofije. U Turskoj, djelo je bilo zabranjeno do 1980. godine (Isto : 60). Sajdu 'l-hatir (Lov na uspomene). Memoari sadrani na 80 stranica, a zavreni u asnoj Meki 1923. Do sada nisu tampani. Hukmu lubsi 'l-kubba'ati ve 'l-burnajtati (erijatski stav o noenju eira). Ovaj traktat je nastao u Rumuniji 1925. kao raekcija na propis o noenju evropske odjee, koji je Ataturkova vlada donijela u novembru 1925. Do sada nije tampan. Muhtarat min i'ri 'l-'Arebi (Antologija arapske poezije). Pored navedenih djela, Mustafa Sabri-efendija je objavio nekoliko desetina radova u raznim asopisima. Radove je pisao na maternjem osmanskom turskom i na arapskom jeziku. Bio je i vrsni pjesnik koji je pjevao na pomenuta dva jezika. Pisao je veoma lijepe kaside sa sufijskim motivima ljubavne enje za Uzvienim Bogom. Bavio se i prevoenjem sa arapskog na osmanski turski. Jedan od njegovih prijevoda jeste i knjiga Limaza te'ehhare 'l-muslimun ve tekaddeme gajruhum (Zato su nazadovali muslimani dok su drugi napredovali), libanskog mislioca ekiba Arslana.

Zakljuak

Kroz prethodne retke, koji predstavljaju kratak pogled u ivot i djelo pretposljednjeg osmanskog ejhu-l-islama Mustafe Sabri-efendije mogli smo stei utisak da njegov ivot i djelo mogu biti zanimljiva tema za izradu magistarskog ili doktorskog rada. Mustafa Sabri-efendija je svojim ivotom posvjedoio da spada u onu plejadu islamskih uenjaka ija djela, postupci i rijei nisu u raskoraku. Tokom svoga veoma burnog ivota bio je portvovan borac za i/Istinu.Pored toga to je bio vrsni poznavalac nauka poput: tefsira, hadisa, akaida, fikha, ilmu-l-kelama, logike, islamske filozofije, bio je i pjesnik koji je svoje emocije i unutarnja stanja enje za Boijom blizinom vjeto prenosio na papir maternjim osmanskim turskim jezikom, ali i arapskim koji je, moemo slobodno kazati, maternji jezik svakoga ozbiljnog i velikog islamskog uenjaka, alima.Svojim perom je pokazao kako se istinski brane tardicionalne islamske nauke i vrijednosti, uputajui se u debate i polemike sa misliocima koji su bili pod vidnim utjecajem Zapada i orijentalista koje je on iznjedrio. Dokazujui svoje stvavove pokazivao je koliko je dobro poznavao poslanika predanja i komentare asnog Kur'ana.Djela osmanskog ejhu-l-islama Mustafe Sabrija su bogat izvor informacija o vjerskome ivotu u zadnjim godinama Osnanske imperije, te prvim godinama sekularne Republike Turske. Nadamo se da e ovaj na rad pobuditi znatielju kod istraivaa za ivotom i djelom pretposljednjeg osmanskog ejhu-l-islama.

Izvori i literatura

Alajbegovi, Ibrahim Peevija, (2000). Historija: 1520-1576. sv. I, (preveo, predgovor napisao i biljekama popratio Fehim Nametak). Sarajevo: El-Kalem & Orijentalni institut. Akbulut, Ahmet, (1992). eyhlislam Mustafa Sabri ve Grleri (1869-1954), slm Aratrmalar, c. 1. s. 6. Ankara: Trkiye Ekonomik ve Kltrel Dayanma Vakfi (TEK-DAV). Beydilli, Kemal, (2005). Od Kuukkajnarde do propasti, Historija Osmanske drave Hrestomatija, (priredio Ahmet Alibai). Sarajevo: Fakultet islamskih nauka. Cuma, Ali, (2004). Meragi, Muhammed Mustafa, slm Ansiklopedisi, sv. XXIX. stanbul: Trkiye Diyanet Vakf. Goldschmidt, Arthur Jr., (2000). A Biographical Dictionary of Modern Egypt. USA: Lynne Rienner Publishers. Hrvai, Devad, (2013). Idazetname Mehmed ef. Handia, Novi Muallim asopis za odgoj i obrazovanje, god. XIV, br. 55. Sarajevo: Udruenje Ilmijje Islamske zajednice u BiH. pirli, Mehmet, (1998). Huzur dersleri, slm Ansiklopedisi, sv. XVIII. stanbul: Trkiye Diyanet Vakf. pirli, Mehmet, (2010). eyhlislm. slm Ansiklopedisi, sv. XXXIX. stanbul: Trkiye Diyanet Vakf. Kanldere, Ahmet, (2006). Musa Carullah, slm Ansiklopedisi, sv. XXXI. stanbul: Trkiye Diyanet Vakf. Karabela, Mehmet Kadri, (2003). One of The Last Ottoman eyhlislams Mustafa Sabri Effendi (1869-1954): His Life, Works and Intellectual Contributions. Montreal: Institute of Islamic Studies, McGill University. Kari, Fikret, (1997). Studije o erijatskom pravu. Zenica: Bemust. Matuz, Josef, (1992). Osmansko carstvo, (s njemakog preveo Nenad Moaanin), Zagreb: kolska knjiga. Nam, Mehmet, (2011). Son eyhlislm Mustafa Sabri'ye Gre Din-Devlet-Hilfet likisi, Uluslararas Sosyal Aratrmalar Dergisi, vol. 4, 4/16. Ordu: Fen-Edebiyat Fakltesi, Trk Dili ve Edebiyat Blm. Ortayl, lber, (2009). Drukije razumijevanje Osmanlija, (s turskog preveo Salmir Kaplan). Sarajevo: Connectum. Ortayl, lber, (2014). Osmanlije na tri kontinenta, (s turskog prevela Aida arovac-Uslu). Sarajevo: Connectum. Rami, Jusuf, (2007). Kako prevoditi Kur'an: Analiza naih prijevoda Kur'ana uraenih neposredno s arapskog jezika. Biha: F.F.Biha. Smailagi, Nerkes, (1990). Leksikon islama. Sarajevo: Svjetlost. Suvejdan, Tarik, (2005). Ebu Bekr i Omer, (s arapskog preveo Senad eman), Sarajevo: Muhamed Mehanovi. Trcan, Talip, (2005). Hilfet Kart Bir Ezher'li: Ali Abdurrzk (1883-1967), slm Hukuku Aratrmalar Dergisi, s. 6. Konya: Mehir Vakf. Yahya, Tevfik slam, (1996). eyhlislam Mustafa Sabri. Kairo: Mektebetu Elba Press. Yavuz, Yusuf evki, (2006). Mustafa Sabri Effendi, slm Ansiklopedisi, sv. XXXI. stanbul: Trkiye Diyanet Vakf.