PODUČAVANJA I RAZMJENA INFORMACIJA U NOGOMETNOM TRENINGU – TAKTIČKI PRISTUP DAMIR VUČIĆ UEFA-A COACH

Projektiranje taktičkih vježbi koje oponašaju specifične situacije u igri i koje istovremeno proizvode željene učinke u predviđenim specifičnim kondicijskim

sposobnostima, vrlo je složen kreativni proces koji zahtijeva veliku kognitivnu investiciju i uvid u pravi model željene igre.

Ako naučimo nogometaša da bolje izabere svoju poziciju , da bolje prepozna moment nogometne akcije ili da napravi akciju u boljem pravcu, postići ćete mnogo veći napredak nego da nikoga učinite bržim koristeći specifični trening sprinta.

Nogometni Klub sa svim svojim resursima je prije svega mali centar za izobrazbu nogometaša,

dakle edukacijska ustanova. Edukacijska ustanova čije djelovanje treba počivati na pomno

odabranom edukacijskom programu, jedinstvenoj metodologiji izobrazbe, specifičnom stilu i

modelu igre, pomno odabranom mentoru, kvalitetnim trenerima - edukatorima i kvalitetnim

curricularnim i exstra-curricularnim resursima koji omogućuju provedbu edukacijskog

programa.

IDENTITET KLUBA GDJE ? Trening

KAKO ? Koncept & Vodič

KADA ? Stupnjevi

ŠTA ? Igra - sadržaj

Tko ? Treneri i igrači

STIL IGRE

MODEL IGRE

FILOZOFIJA

IGRE

INTEGRALNA EDUKACIJA NOGOMETAŠA

Moralna edukacija

Fizička & sportska edukacija

Intelektualna edukacija

ZAŠTO OVO TREBAMO

NAPRAVITI ?

Zato što nas povijest

obvezuje a budućnost

poziva

Zato što nas na to obvezuju

navijači i simpatizeri

Kluba

Zato što težimo

najboljem u sportu Zato što imamo

sjajan alat kojim možemo učiniti

društvo igodnim za život a našu djecu

zadovoljnim

STRUKTURA Interakcija između trenera

TRENERI

• ORGANIZACIJA TRENINGA • METHODOLOGIJA TRENINGA

• PROCES UČENJA • PROCJENA

TRENERI SVIH UZRASTA PROJEKTI & CILJEVI

ZA SEZONU

DIZAJN MOMČADI

TAKTIČKI SUSTAV

FILOZOFIJA MOMČADI

RAD SA TRENERIMA SE SASTOJI OD:

TEORETSKA PREDAVANJA

GLEDANJE VIDEA

ANALIZA DISKUSIJA I KONCENZUS

RAZVOJ KONCEPTA I METODOLOGIJE

TRENIRANJA

UNAPREĐENJE PRIPREME ZA TRENING U ODNOSU NA

IGRAČE KOJE IMAMO

SAVJETI I PREPORUKE ZA

ANALIZU UTAKMICE

PRAĆENJE TRENINGA I UTAKMICE

UNAPRIJEDITI - Učiniti neku stvar boljom svakim

pokušajem; da biste to učinili sami neovisno o sustavu -

kompleksni uvjeti

LIMITIRAJUĆI AMBIJENT !

OPTIMALIZIRATI-Poboljšati međusobne veze svih strukturalnih

jedinica =

Ambijent bez limita !

CILJEVI – trening

Steći znanje o temeljnom nogometnom konceptu

Specificirati fizičku pripremu nogometaša

Steći optimalnu razinu tehničke izvedbe

Naučiti kako razviti talent u odnosu na model igre i raspored u kojem se igra

STVORITI AMBIJENT ZA SVE OVO IZNAD DA IGRAČI RADE SA UŽITKOM I ŽELJOM ZA UČENJEM

CILJEVI – utakmica

Pobijediti dobrom momčadskom igrom

Pobijediti dobrom nogometom taktikom najboljom

što se može u tom trenutku

I na kraju nimalo manje važno – pobijediti

rezultatom na semaforu !

TEMELJNA TERMINOLOGIJA NAŠEG PROCESA

Mi govorimo o Mi ne govorimo o

Optimalizaciji

Posjedu

Oduzimanju lopte

Kreaciji

Uživanje,učenje,natjecanje

Prelazak u posjed lopte

Biti bolji, kvalitetniji

Natjecateljskoj moći

Empatiji

Pro-aktivnost

Natjecateljski protivnik

Napredovanju

Napadu

Odbrani

Destrukciji

Samo pobjeda

Ukradena lopta

Poniziti, omalovažiti

Agresivnost

Sebičnost

Pasivnost

Neprijatelj

Sistem

Dobar tim trenera

Jedinstvena filozofija

Zajednički rad

Metodologija

Obrazovanje nije licenca, vrijeme provedeno na akademiji

ili neke skrivene informacije. Obrazovanje je suradnja,

razmjena informacija, komunikacija, stvaranje pogrešaka,

traženje rješenja, donošenje teških odluka. Sve je to

zanemareno s obzirom na pravu vještinu koja donosi temelj

za pravo životno znanje, a to je timski rad. Razmjena

informacija i povjerenja između trenera donosi vrhunski

rezultat momčadi i to je tajna uspjeha u radu u

nogometnom klubu.

SUSTAV TIMSKI

RAD

PRONALAŽENJE RJEŠENJA

POGREŠKE U RADU

KOMUNIKACIJA

RAZMJENA INFORMACIJA

SURADNJA

DONOŠENJE KOMPLEKSNIH

ODLUKA

Transmisija – prijenos vrijednosti:

• Bolje osobe tijekom našeg procesa formiranja kroz

nogomet.

• Zadovoljstvo za dobro obavljen posao.

• Kažemo da je jedino edukacija "Više od kluba".

• Više od razumijevanja naših koncepata u ovoj prezentaciji

- nadamo se da razumijete naš model.

• Imamo prvu nogometnu momčad i momčadi iz akademije

i svi oni slijede isti model.

Nogomet, po svojim karakteristikama, spada u kategoriju kolektivnih sportskih igara. Bez obzira na druga obilježja, elementi momčadskog nadmetanja i suradnja suigrača, koji se javljaju u specifičnom okruženju, determiniraju samu bit nogometne igre. Organizacija sportskog treninga i edukacija trebala bi biti koristan element za poboljšanje radne sposobnosti određenog igrača, grupe igrača ili konteksta učenja za određeni zadatak. Odgovornost je trenera da multidisciplinarnim kompetencijama omogući manipulaciju nizom elemenata koji promiču razvoj taktičkog znanja i donošenja odluka igrača, omogućujući stvarno povećanje sposobnosti igrača za nogometnu utakmicu, tehničko / taktičku učinkovitost momčadi. Stoga, perspektiva trenera, pravilno postupanje s esencijalnim elementima obuke može skrenuti pozornost igrača na relevantne izvore informacija, i kako iskoristiti informacije da bi postigli određene ciljeve. U ovom se članku ukratko govori o važnosti koju taktika treba imati u svakoj intervenciji nogometnog trenera tijekom planiranja obuke/treninga ili podučavanja.

Općenito, znanost prati nogomet tijekom njegove evolucije. Interakcija između znanosti i nogometa rezultirala je značajnim povećanjem znanstvenih studija na tu temu, odražavajući se na kvalitetu razvoja nogometa, a na kraju i konkurentnosti nogometne igre. Nogomet je postao ovisan o evoluciji znanosti i bez nje ne bi postigao stvarnu razinu tekućih prihoda i konkurentnosti. Ta se evolucija odražavala u različitim metodama osposobljavanja, koje su proizašle iz znanstvenih paradigmi. Većim dijelom dvadesetog stoljeća postojala je snažna tendencija oslanjanja na pristup koji je prilično relevantan, fragmentirana i analitička obuka s naglaskom na kondicijske sposobnosti koje proizlaze iz konvencionalne obuke metodologijama koje dolaze iz Istočne Europe. Ovaj konvencionalni trening, uglavnom moduliran od strane autora sportske obuke kao što su, Matveev, Arosiev, Kalinin, Tschiene, Verchoshanskij, Bondarshuck ili Bompa, usredotočen je uglavnom na kondicijske sposobnosti, podučavajući ih u određenoj mjeri, izvan konteksta nogometne igre. U osnovi, te metodologije nisu pogodne za timske sportove sa suradnjom suigrača, aktivnim protivnikom i natjecanjem gotovo tijekom cijele godine gdje je imperativ ostvariti planirane rezultate.

Konvencionalne metode sa svojim izoliranom metodologijom tretiranja faktora vitalnih za učinkovitost, ne predstavljaju dobre pretpostavke kod kolektivnih sportskih igara današnjice, gdje momčadski uspjeh prije svega ovisi o homogenosti i suradnji igrača koji se natječu i igraju redovito tijekom cijele godine, ponekad i dvije utakmice tjedno, i gdje moraju prezentirati svoju kvalitetu. tijekom sezone, inače neće ispuniti svoje ciljeve. Osim ove činjenice, trening kondicijskih sposobnosti ne bi trebao biti dezintegriran od onoga što karakterizira igru taktike i tehnike. Zapravo, to je bitan element koji osigurava kvalitetu djelovanja momčadi. Ovakvo razmišljanje dovelo je do postupne i selektivne eliminacije konvencionalne metode, zamjenjujući je integriranom metodom obuke.

Integrirana metoda se i dalje u velikoj mjeri koristi, posebice u glavnim europskim ligama (Engleska, Španjolska, Italija). Unatoč promjeni nekih komponenti, teorijska pretpostavka konvencionalnog treninga je jednaka. Zapravo, umjesto kontinuiranog trčanja, sadržaj je kreiran igrom koja poziva na kontinuirano kretanje odgovarajućim intenzitetom kojega diktiraju parametri igre i sa adekvatnim „institutom“donošenja situacijskih odluka, približavajući se zadatku nogometne utakmice. Međutim, misao ostaje slična konvencionalnom treningu, gdje je jedna od važnih pretpostavki podizanje kondicijskih sposobnosti, dolazeći do nje dodatnom motivacijom i usvajanjem novih informacija koje nam šalje nogometna igra.

Metoda učenje nogometa, misao i paradigma 80-ih a i većim dijelom 90-tih, bila je gotovo isključivo analitički rad, fokusiran na individualni razvoj kondicije i tehnike. Ovaj analitički rad, usmjeren na izoliran kondicijski, taktički i tehnički razvoj, sredinom devedesetih znanost u liku prof. Victora Fradea i grupa Portugalskih i Španjolskih trenera predvođeni Jose Mourinhom i Pep Guardiolom promovirajući „Taktičku periodizaciju“ udarili su temelje za sve metodologije koje se baziraju na integralnom-fraktalnom učenju nogometne igre i razmjene i usvajanja informacija. Ova paradigma ne potencira nužnost izoliranog podučavanja tehnike, specifična svrha tehnike se javlja tijekom igre kao alat za rješavanje specifičnih zadataka iz modificiranih taktičkih situacija u igri, u pozadini, naglašavajući kontekstualnu i taktičku komponentu igre, kao jamac učenja.

Nogometno učenje i sportski trening, vođeni su većim dijelom svoje povijesti, analitičkim razmišljanjem, segmentiranim i izvan konteksta nogometne igre temeljenog na odnosu protivnik / suradnja kao strateški alat nadmetanja. Zapravo, živio je dovoljno dugo na pojednostavljenoj znanstvenoj paradigmi. Međutim, s napretkom znanosti suočeni smo s otvaranjem složenosti i integracijom strategije kao osnovnog alata u nadmetanju sa svojim integralnim elementima a to su suradnja bazirana na donošenju specifičnih odluka pritisnutih parametrima vremena, prostora, protivnika i još mnogih sub-parametara, što objašnjava fenomen važnosti taktike. Ako je suradnja u odnosu na protivnika i njezina inherentna složenost suština, taktika bi trebala biti središnja briga nogometnih trenera, pokušavajući omogućiti svojim igračima podizanje kvalitete najvažnijeg dijela igre: kvalitetu momčadske igre.

Učenje nogometa: pristup kroz model igre i taktičku bit Model poučavanja igrača se temelji na razumijevanju strateških smjernica koje želite unaprijediti da bi bili učinkovitiji od protivnika. Model za podučavanje strateških vještina ne može prihvatiti da taktika treba čekati razvoj i usavršavanje kondicijske pripremljenosti i tehnike. Osnovno opravdanje modela usredotočuje se na činjenicu da bilo koji pojedinac može sudjelovati u igri s tehničkim ograničenjima, pa čak is tim ograničenjima može biti vrlo konkurentan. Umjesto toga, činjenica da ovladavanje tehnikom ne znači da u situaciji formalne igre, s ograničenjima različitih vrsta, tehnika sama po sebi jamči uspjeh. Iako se u pravilu razina vještina ili tehnika cijeni i valorizira iz izvedbe u odsutnosti bio-motoričkih i mehaničkih faktora i van konteksta strateških vještina, nema sumnje da sposobnost prilagođavanja na integralni zahtjev predstavlja ključni element u njegovoj procjeni .

U ovom modelu, nogometna igra, objektivizirana u modificiranom konkretnom obliku, središnja je referenca za proces učenja i daje koherentnost svemu što je učinjeno u smislu rezultata kao produkta procesuiranja informacija. Tako su svi momenti učenja usredotočeni na igru i njezine sastavne aspekte, kao što su taktička svijest, donošenje odluka, specifična mobilnost. Model potiče nužnost podučavanja tehnike kroz specifični rad i zahtjeve koje sa sobom nosi specifičnost nogometne igre i kontekstualna procjena njihove potrebe iz modificiranih situacija u igri. Ključni naglasak u modelu odnosi se na poboljšanje sustava prijenosa informacija, drugim riječima, utjecaj koji praksa ima na vještinu i kvalitetu izvedbe. Koncept se vrednuje u svjetlu bihevioralnih i kognitivnih pristupa, olakšavajući bržu identifikaciju informacija, poboljšanje kvalitete donošenja odluka i samim time strateške vještine kao vrhunske natjecateljske moći kako pojedinca tako i momčadi.

Uloga trenera u primjeni ovog modela leži u: a) Trener kreira model igre; b) Analizira igru i proces razmjene informacija sa asistentima; c) Trener i igrači istražuju taktički problem i potencijalna rješenja; d) Analizira igru sa asistentima i unapređuje intervencije za podučavanje; e) Trener intervenira u procesu razmjene informacija kako bi poboljšao vještine; Iz ove perspektive važno je da trener-edukator odabere odgovarajući model igre, da brine o prezentacijskim oblicima koji uzimaju u obzir koncepcije sa kojima se igrači susreću prilikom učenja i koje igrači mogu vidjeti kao model igre vjerodostojne i autentične. Razumijevanje se javlja kao posljedica sučeljavanja između modela igre i koncepta usvajanja informacija o modelu igre, čija je funkcija usmjeravanje pozornosti trenera na pomaganje igračima da uspostave vezu između ciljeva i mehanizama provedbe i svih nepredvidivih faktora koje igra nosi sa sobom.

Trening nogometa: razvoj strateških vještina Prirodu nogometne igre karakterizira dinamika odnosa suradnje suigrača u momčadi koji teže biti bolji i pobijediti protivnika i stoga problemi s kojima se suočavaju momčadi i igrači su temeljno taktičke prirode. Taktika predstavlja međuodnos faktora tijekom nogometne igre: prostor, vrijeme, suigrači, lopta, protivnik, izravno pod utjecanjem primjene strateških vještina. Taktičko znanje je znanje u djelovanju, koje omogućuje praktičaru, nogometašu donošenje taktičkih odluka. Taktička sposobnost nogometaša formirana je interakcijom kognitivnih procesa koji pokreću odluke koje objektiviziraju motoričko izvršenje usmjereno na postizanje željenih ciljeva. Tako se u kolektivnim sportovima pa i u nogometu kognitivna komponenta usredotočuje na procese odabira odgovora na postavljeni zadatak i sukladno tome, kroz spoznaju koja dolazi kao posljedica velikog broja riješenih nogometnih problema, igrač nauči „čitati igru“ i rješavati probleme. Taktičko znanje olakšava odabir i kodifikaciju relevantnih signala, kao i donošenje odluka, jer dovodi do smanjenja vremena potrebnog za diskriminaciju podražaja. Proces razmjene informacija identificira dvije vrste taktičkog znanja: 1) deklarativno taktičko znanje ; 2) taktičko poznavanje postupka; Deklarativno taktičko znanje odnosi se na sposobnost praktikanta da zna što treba činiti, odnosno da prepozna najbolje odluke koje treba donijeti i zašto. Što se tiče taktičkog znanja o postupku, odnosi se na način i sposobnost praktičara da operacionalizira akciju, jer je usko povezana s motoričkim djelovanjem. Nogometaši s iskustvom imaju više proceduralnih i deklarativnih taktičkih znanja nego praktičari s manje iskustva, posljedica velikog broja riješenih nogometnih problema omogućuje im brže i točnije donošenje odluka, potvrđujući pozitivnu korelaciju između znanja i izvedbe .

S obzirom na navedeno, postoje razlike između iskusnih i neiskusnih nogometaša u taktičkoj akciji, naglašavajući, između ostalog, veće deklarativno i proceduralno znanje, organizirano i strukturirano znanje, veću objektivnost u procesima vizualnog pretraživanja, bolji izbor relevantnih odluka, veću sposobnost za taktičku samoregulaciju ili veću sposobnost unaprijed planirano djelovanje. Međutim, kako bi proces usvajanja informacija ili trenažni proces bio usmjeren na unapređenje strateških vještina, pokušaj povećanja percepcijskih vještina igrača i njihovog međusobnog povezivanja, treba se temeljiti na modelu igre koji je postavio trener tijekom početka sezone. Zapravo, model igre treba utjecati na trening, a ne obrnuto. Model igre u suštini predstavlja kompleks individualnih i kolektivnih referenci koje predstavljaju principi igre koju je osmislio trener. Načela igre su reference nogometne akcije, ili reference ponašanja koje vode igrače da igraju kao momčad. Igrači sa svim svojim sposobnostima su ti koji promiču kolektivnu koordinaciju i djelovanje.

Svaka tehnička ili fizička radnja uvijek je utemeljena na taktičkoj intenciji. Ako imate specifičnu taktičku namjeru, lako možemo uvidjeti da svaka ideja igre na jedinstven način fraktal modela igre, a time i sub-princip taktike - koja se smatra zadanom kulturom igre koju želite implementirati – koja je veliki koordinator cijelog procesa obuke. Počeli smo ove sezone kao i prethodne i od prvog dana radimo na taktici. Od prvog dana počeli smo jasno definirati model igre. Dakle, rad na taktičkom usvajanju informacija je fundament, jer se rad na povećanju kondicijskih sposobnosti ne percipira bez razumijevanja specifičnosti i taktičkog zahtijeva modela igre. Stoga, ova metodologija obuke, ne promatra se kroz prizmu drugih sposobnosti kao što je kondicijska priprema.

U taktičkoj periodizaciji, radna sposobnost uvjetovana je specifičnim karakterom u taktičkim vježbama koje zahtijevaju specifičnu kondicijsku sposobnost. Ovaj posao zahtijeva vrhunskog trenera i vrhunski stručni tim. Ustvari, projektiranje taktičkih vježbi koje oponašaju specifične situacije u igri i koje istovremeno proizvode željene učinke u predviđenim specifičnim kondicijskim sposobnostima, vrlo je složen kreativni proces koji zahtijeva veliku kognitivnu investiciju i uvid u pravi model željene igre.

Radeći sub-princip taktike koju želimo za natjecanje, drugim riječima, blizu onoga što želimo u našoj igri, razvijamo fizičke predispozicije za provedbu i kondicijsku specifičnost koju zapravo trebamo za izvedbu. Na primjer, umjesto da razvijamo 'snagu' u izoliranom ili kontekstu van oblika fraktala nogometne igre, prije nego što to učinimo kreirajmo vježbe s određenim specifičnim karakteristikama, determinirane prostorom, vremenom, brojem igrača i pravilima koja smo ih postavili koje će poticati na učestalost specifične željene mišićne kontrakcije. Dakle, moramo razviti manifestaciji moći ali u kontekstu mnogo specifičnijem i bliskom strukturi kretanja i gibanja tijekom nogometne igre. Taktičko-tehnička vježba u kojoj postoji mnogo skokova u isto vrijeme, mnogo padova, mnogo ubrzanja i kočenja i mnogo promjena smjera, mnogo je važnija od vježbe u kojoj radimo "snagu" u izolaciji ili izvan konteksta nogometne igre. Najteži dio ovog procesa je operacionalizacija onoga što želimo, kreirati vježbe u kojima ste u mogućnosti pokriti sve aspekte počevši od model igre, sub-principa taktike i željene kondicijske sposobnosti.

Ovim radom pokušavamo istražiti nove taktičke putove na treningu učenja i razumijevanja nogometne igre. Pokazalo se da takav pristup ima prostora u treningu i u razmjeni informacija i na visokim razinama sportske izvedbe. Zadaci tumačenja i izvedbe su složeniji i specifičniji jer nema točnih rezultata ili definiranih putova osim onoga kojeg vi odredite. Cijeli proces je jedinstven i neponovljiv, po modelu koji odgovara vašoj viziji i potrebama vaše momčadi. Samo iz te činjenice moći ćete zamisliti vježbu, pokušavajući poboljšati individualne vještine igrača kroz kolektivnu obuku, s glavnim ciljem, ne maksimalizacijom svakog igrača, nego maksimalizacijom momčadi u cjelini. Stoga kreirane trening vježbe moraju biti složene, oponašati sub-faze nogometne igre, tako da tijekom utakmice momčad može brže reagirati na uočene podražaje.

Konačno, trenažnim procesom želimo postići efekt. Efekt predstavlja unapređenje strateških vještina, povećanjem konkurentske sposobnosti momčadi, povećanjem percepcije svakog igrača suočenog sa stvarnošću igre. Ukratko, ako je cilj najbolja igra momčadi, možda je dobar način da se to učini treniranjem igre i njene kontekstualne stvarnosti.

Ovo nije vodič za trening ili predsezonu, ovo nije štivo koje usmjerava kako i što bi

trebalo raditi, ovo je dio moga osobnog iskustva utemeljenog na informacijama koje

sam crpio od sjajnih ljudi koji ovaj posao rade sa velikim uspjehom u vrhunskim

Klubovima, i dobro mi služe tijekom svih ovih godina moga trenerskog rada. Ne

mogu brojati koliko su se puta igrači vratili nakon pauze (ljeti ili zimi) u lošijem

stanju nego što sam mogao zamisliti. Ali nekako su uvijek bili na razini na kojoj sam

ih trebao kada je sezona počela. Pokušajte ne brinuti i ako tražite inspiraciju, najviše

vjerujte svojoj intuiciji ali uvijek treba stremiti vrhunskom u svom poslu i imati

svijest o tome da postoje treneri i edukatori koji su dosegli veće razine svijesti o

poslu kojim se bavimo a to je posao nogometnog trenera i da nije sramota ili

poniženje zatražiti informaciju ili postaviti pitanje. Cijeli svoj život tragam za tim

osobama i onoga trenutka kada moja potraga bude skučena na nekoliko imena

smatrat ću da sam dosegnuo zavidnu razinu znanja o ovome poslu, a do tada ostaje

mi da učim i da sakupljam informacije i da ih procesuiram.