Click here to load reader

Ples na žici Anđela Buđanovac - unizg.hr

  • View
    1

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of Ples na žici Anđela Buđanovac - unizg.hr

Publication year / Godina izdavanja: 2015
Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:158:524187
Rights / Prava: In copyright
Repository / Repozitorij:
Izdava Sveuilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Zagreb, Borongajska cesta 83f Objavljivanje ove e-knjige odobrio je Izdavaki odbor Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveuilišta u Zagrebu odlukom od 08. svibnja 2015. godine.
Urednica Prof.dr.sc. Ljiljana Mikšaj-Todorovi
Lektorica Ana ivkovi
Grafiko oblikovanje Komteh, d.o.o. Josipa Zoria 39, 10 370 Dugo Selo OIB: 14963486466 mail: [email protected]
ISBN 978-953-6418-83-1
CIP zapis je dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i sveuilišne knjinice u Zagrebu pod brojem 000953673.
Edukacijsko-rehabilitacijska biblioteka: knj. 27, struni niz.
Ples na ici Anela Buanovac
Sadraj
Ples na ici 25
11
S osobitim zadovoljstvom prihvatila sam posao urednice pri objavi ove knji- ge. Poznavajui autoricu dugi niz godina, a nakon što je uope izrekla da ve neko vrijeme radi na knjizi, onako, više za sebe, više radi zatvaranja nekih unutarnjih, vrlo osobnih procesa koji se znaju dogoditi kad jedna humana profesija postaje dio cjelokupnog bia, poziv, a ne zvanje, i kad s njom rasteš i razvijaš se usporedno s ljudima iji rast i razvoj je ujedno i tvoj cilj, s nestrpljenjem sam oekivala rukopis. U trenutku kad sam ga proitala shvatila sam vanost ovog i ovakvog izraza.
Svaka profesija, dakako, zahtijeva ope i specifine kompetencije, objektiv- nost, poznavanje i primjenu pravila struke, profesionalnu, esto i osobnu etiku, a u direktnom radu s ljudima zahtijeva i nošenje s mnogim kompleksnim psihološkim procesima. O svemu ovome objavljeno je mnogo znanstvenih i strunih lanaka temeljenih na mjernim instrumentima, analizama, evaluacijama, preporukama za dobru praksu. Ova je knjiga sve to i ništa od toga u smislu jednostavnog kategori- ziranja. Svi su profesionalni elementi unutra, od studija sluaja, do profesionalnih dilema oko vlastitih postupaka koje treba podrediti profesionalnim ciljevima. Dio koji u tematskoj literaturi nedostaje, a ovdje je podastrt u svoj svojoj kompleksnosti, je onaj osobni, koji se ak ne moe niti prepriati. Treba ga proivjeti itajui tekst.
Kolegice i kolege zaposlene/i u penalnom sustavu na poseban i, uvjerena sam, na vrlo osoban nain proivjet e strahove, dileme, pitanja i rješenja kako ih je, na osebujan i itak nain, obradila autorica. Studenti socijalne pedagogije koji se posebno educiraju upravo za ovu vrstu posla, ali i svi oni ija se profesionalna karijera razvija u ovom smjeru, dobit e vrijedne poruke na mnogim razinama koje ih mogu dodatno motivirati, a moda i zabrinuti oko vlastitog profesionalnog razvoja; mnoge su nagrade, ali i poneka cijena koju treba platiti. I napokon, širu italaku publiku, znamo to iz svakodnevnih iskustava i medija, uvijek intrigira
Miroslava
12
taj pomalo tajanstveni rad u zatvoru, sa zatvorenicima, poiniteljima teških djela, tko su oni, što se to tamo s njima radi … I taj e dio itatelja, duboko vjerujem, biti više nego zadovoljan porukama knjige.
Zahvaljujem mr.sc. Milošu Buanovcu na izvrsnom predgovoru koji ima prvenstvenu svrhu ocrtati kontekst kako bi se lakše mogla pratiti radnja. Iskreno zahvaljujem recenzentima, prof.dr.sc. Slobodanu Uzelcu i prof.dr.sc. Mladenu Kneeviu, neospornim i iskusnim strunjacima u podruju penologije koji su, svojim procjenama i sugestijama zasluni da djelo bude kompletirano do detalja koje su samo oni mogli uoiti. Na kraju, zahvaljujem Upravi i Izdavakom odboru Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveuilišta u Zagrebu na podršci u objav- ljivanju ove knjige, mislim da je ta odluka bila izvrsna.
Prof.dr.sc. Ljiljana Mikšaj-Todorovi Urednica
15
Podno sjeverne strane Ivanšice, omeena rijekom Bednjom, s pogledom na Ravnu goru , smjestila se Lepoglava. Pitomo, ivopisno mjesto, nekad gradsko naselje, danas grad.
Pogled u povijest Lepoglave rei e nam da je to mjesto naseljeno od dav- nina, što dokazuju i
brojni arheološki nalazi. No, za Lepoglavu u današnjem smislu, s pisanim i drugim dokazima, bitan je period oko godine1400., kada austrijski grof Herman II Celjski gradi samostan i crkvu i daruje ga pavlinskom sveenikom redu, vjero- jatno za spas svoje duše.
O porijeklu imena Lepoglava nema vrstih povijesnih podataka Ostaju nam samo legende.
Po jednoj od njih ime potjee od brijega iznad Lepoglave, s crkvicom Sveti Ivan, koji daje dojam lijepe glave. Druga pak govori da su pavlini, tzv. bijeli fratri, nosili duge bijele mantije s kapuljaama iz koje su virile lijepe glave s crnom bradom.
Dolaskom pavlina, Lepoglava kroz stoljea postaje jedan od kulturnih cen- tara tadašnje Hrvatske. No 1481. godine, Turci u svojem prodoru prema zapadu poharali su i Lepoglavu skupa s pavlinskim samostanom i crkvom, koje sravnjuju do temelja. Nešto kasnije, gradi se nova, vea crkva i samostan, koji se od onda još nadograuju. Zahvaljujui pavlinima Lepoglava postaje poznata po prvoj svjetov- noj gimnaziji, a kasnije, tonije 1656. godine, osnovan je studij filozofije, a kasnije i teologije. Ustanovljene su i doktorske diplome, pa je Lepoglava prvi sveuilišni centar na podruju naše zemlje. Pavlini su se bavili znanošu, umjetnošu, obra- zovanjem, pa iz toga doba potjeu likovni radovi Ivana Rangera, kao i pisani radovi iz razliitih podruja znanosti i obrazovanja. Naalost brojni radovi iz tog doba su tijekom vremena razgrabljeni ili zagubljeni, nestali bez traga.
Miroslava
16
Godine 1786. austrijski car – reformator Josip II, predstavnik prosvjetiteljskog apsolutizma, ukida neke sveenike redove, izmeu ostalih i pavlinski, pa crkva, samostan i posjedi Pavlina postaju dravno vlasništvo. 1806. godine samostan i crkva prelaze u vlasništvo Kaptola, a sredinom devetnaestog stoljea prešli su u vlasništvo dravnog erara (1854. g).
Ve sljedee godine samostan je pretvoren u dravnu kaznionicu. Do l877. godine nema puno podataka o tome što se zbivalo u lepoglav-
skoj kaznionici, poznato je samo da je prvi osuenik koji je tu boravio barun Wiesenhuter, koji je zbog klevetanja carice Marije Terezije i nekih drugih dvorskih dostojanstvenika pao u nemilost i završio u Lepoglavi. Osuenici nisu radili, bili su u okovima, u svojim elijama.
Slaba ishrana i neljudski uvjeti izdravanja kazne doveli su do obolijevanja od skorbuta i nekih drugih zaraznih bolesti, tako da se znatno poveala smrtnost osuenika.
Spomenute godine dolazi do promjena kaznenog sustava u cijeloj austrijskoj carevini pa i u Hrvatskoj, te je reforma zahvatila i lepoglavsku kaznionicu.
Istovremeno za ravnatelja lepoglavske kaznionice dolazi poznati reformator kaznionica, pravnik po struci, Emil Taufer. Poznavajui sve tada postojee sustave izvršenja kazni, s iskustvom ravnatelja u nekim drugim kaznionicama, Taufer je sastavio naredbu koju je donijela zemaljska vlada 28. veljae l878. godine, pa u le- poglavsku kaznionicu uvodi tzv. progresivni ili irski sustav izvršenja kazni, koji se uz odreene modifikacije zadrao do danas. Suština progresivnog ili irskog sustava sastoji se u postupnom napredovanju osuenika od elijskog izdravanja kojim se poinjalo izvršenje kazne, preko zajednikog izdravanja, slobodnjaštva, do uvjetnog otpusta. Naravno, napredovanje je ovisilo o teini kaznenog djela, visini kazne, ali i o radu i ponašanju osuenog. Bilo je odreeno da e poetni, elijski dio, trajati osam tjedana, nakon ega slijedi faza zajednikog izdravanja koja bila podijeljena u dva razreda, a ovi opet na podrazrede. Svaka tri mjeseca radila se klasifikacija osuenih, gdje su oni koji su udovoljavali kriterijima za napredovanje rasporeivani u blae podrazrede. Slobodnjaštvo je dolazilo nakon tri osmine do- suene kazne, pod uvjetom da je osueni udovoljio i kriterijima rada i ponašanja. Ukoliko je presuda bila na due vremenske kazne ili doivotna, onda bi pod istim uvjetima slobodnjaštvo dolazilo nakon najmanje deset godina. Uvjetni otpust osu- enik je mogao dobiti nakon polovice izdrane kazne, ako je bio prvi put osuen, a ako mu je to bila druga kazna onda nakon tri etvrtine izdrane kazne. Ukoliko je bio višestruki povratnik uvjetni otpust nije mogao dobiti. Iz doba Emila Taufera
Miroslava
Miroslava
17
postoje i pisani dokumenti koji govore o unutarnjem ustrojstvu i sustavu izvrše- nja kazni u lepoglavskoj kaznionici. Jedan od tih dokumenata je i knjiica koju je napisao vl. Roberto Kauk, koji je kao sveenik due vremena radio i u kaznionici. Zanimljivo je pogledati kakve su dunosti i obaveze, te kakva prava su tada imali osuenici prema tadašnjem kunom redu. Spomenut emo samo neke za primjer. Osuenici su duni inovnicima, straarima i poslovoama s poštovanjem iskazivati pokornost i njihove zapovijedi bez pogovora izvršavati. Nakon izvršene zapovijedi mogu se ravnatelju obratiti sa svojim pritubama ili molbama. U radno vrijeme je zabranjeno razgovarati, izuzev za potrebe posla. Diranje u tuu vjeru, kletve i nemoralni razgovori su najstroe zabranjeni. Osuenici trebaju ivjeti u miru, bez ruganja, psovki, razbijanja i meusobnih tua. Kartanje, kockanje i ostale igre su zabranjeni. Takoer je zabranjeno meusobno trgovanje, kao i primanje darova, ali to isto se odnosi i na osoblje.
Ukoliko naprave štetu drugom osueniku ili ustanovi iz zlobe ili nemara, duni su je nadoknaditi. Svaki zdravi osuenik duan je u radno vrijeme nepre- kidno raditi. Za dobar rad biti e nagraeni, a nagrada e sluiti za prve potrebe osuenika po izlasku na slobodu.
Osuenici su duni pohaati vjeronauk. Pismeno mogu komunicirati samo s obitelji, a uestalost dopisivanja ovisi o njihovom klasifikacijskom statusu. Zanimljivo je da vl. Kauk ne govori ništa konkretno o predvienim sankcijama za nepoštivanje Kunog reda, niti o tome kako je u praksi provoen.
Za period od osnivanja kaznionice do 1877. godine poznato je bilo da se osuenici mogu iznajmljivati za radove izvan kaznione, ali nitko ih nije htio zapo- šljavati, pa ta mogunost gotovo i nije korištena. Zbog toga se 1877. godine uvodi radna aktivnost u samoj kaznionici, i to prema iskustvu i praksi nekih drugih kaznionica. Tako je prvo osnovana krojaka radionica, a kasnije je proradila i tka- onica, te postolarska, stolarska, bavarska, bravarska, koarska i uarska radionica. Posao je pronaen i za zidare, tesare, knjigovoe itd. Osuenici su zapošljavani i na poljoprivrednim radovima. To su bili osuenici koji su bili u statusu slobodnjaka, na vanjskim radilištima. Niti obrazovanje nije bilo zanemareno. Svaki osuenik koji nije do dolaska u kaznionicu imao neko zanimanje, a nije navršio trideset godina starosti, bio je duan pohaati školu. Stariji su takoer imali tu mogunost ali uz osobnu elju. Bio je formiran i posebni odjel za mlae od dvadeset godina,
kako bi ih se odvojilo od starijih i „pokvarenijih” osuenika. U periodu od 1908. do 1914. godine pored starog pavlinskog samostana,
gdje su do tada bili smješteni osuenici, izgraena je nova zgrada podešena prema
18
potrebama irskog sustava izvršenja kazni. Osim elija za poetno individualno izdravanje kazne, koje su se koristile i za zajedniko izdravanje (po dva ili tri osuenika u eliji), sada postoje i vee prostorije za više osuenih. Predviene su i tzv. samice za izdravanje disciplinskih kazni. No, pored toga predviene su i pra- onica rublja, zajednika kupaonica s tuševima, prostorije za straare, te prostorije za neke zajednike aktivnosti osuenih. Objekt je graen u obliku zvijezde (pa je tako i popularno nazvan „Zvijezda”) na etiri etae: prizemlje i tri kata, s trak- tovima koji se šire od sredine, u kojoj je napravljena tzv. promatranica, eljezna konstrukcija koja dopire do visine najviše etae, radi kontrole traktova.
No, unato poboljšanju ivotnih uvjeta i formalnom postojanju Kunog reda, u periodu u poetku dvadesetog stoljea postupanje prema osuenima krajnje je brutalno i nehumano.
Po završetku Prvog svjetskog rata lepoglavska kaznionica prelazi u ruke novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, tzv. Stare Jugoslavije. Ništa se bitno ne mijenja u postupanju s osuenima, sve do polovice 1943. godine ipak se primjenjuje postojei zakon i Kuni red, barem formalno. Dana 14. 07. 1943 godine Lepoglava, pa i kaznionica , na kratko padaju u ruke jedinica NOV-a, kojom prilikom iz kaznionice bivaju osloboeni osuenici koji su zbog svojih naprednih ideja ili pripadnosti Komunistikoj partiji bili osueni na višegodišnje kazne. Nakon tri dana jedinice NOV-a povlae se iz Lepoglave, a kaznionica potom postaje ustaški
„radni logor” (itaj: koncentracioni logor). U periodu do kraja rata u lepoglavskoj kaznioni osueni, ali i internirane osobe bili su rtve ustaškog terora. Pri samom kraju rata, neposredno prije svog povlaenja iz Lepoglave, ustaše su izvršile pokolj svih osoba zateenih u kaznionici. Meu njima nisu bili samo zarobljeni partizani, nego i veliki broj osoba koje su s narodnooslobodilakom borbom bile povezane samo utoliko što su im lanovi obitelji bili u jedinicama NOV-a. To su bili lju- di, ene i djeca, dopremljeni iz zatvora uglavnom s podruja zagorskih opina. Neposredno nakon rata otkriveno je nekoliko masovnih grobnica unutar i izvan zidina Lepoglave. Po procjenama izvršenim odmah nakon rata, tu je izgubilo ivot oko 3500 muškaraca, ena i djece. U prvim poslijeratnim danima u kaznionicu je pristigao veliki broj zarobljenih ustaša osuenih za ratne zloine, kao i njihovih simpatizera i suradnika osuenih za kolaboraciju s neprijateljem. Osim njih u kaznionici su, naravno, bili i oni koji su sueni za civilne zloine. Ve 1945. godine donesena je Privremena uputa o izvršenju kazni, jedinstvena za cijelo podruje nove Jugoslavije, koja je, izmeu ostalog, postavila ciljeve kazni lišavanja slobode, te regulirala nain postupanja s osuenima i uvjete izdravanja kazne. Ciljevi koje
Miroslava
Miroslava
19
navodi Uputa, osim same kazne za krivca, su i preodgoj osuenog u duhu oda- nosti Domovini, radne discipline i asnog odnosa prema dravnim i društvenim dunostima, osposobljavanju za uvjete zajednikog ivota i uvršivanje onih crta karaktera koje e ga zadrati od daljeg vršenja kaznenih djela. Postupanje treba biti takvo da se osuenom ne priinjavaju fizike prijetnje niti uništava njegovo ljudsko dostojanstvo.
Zakon o izvršenju kazni iz 1948. godine puno detaljnije razrauje odredbe o izvršenju kazni, a kasnije donošeni zakoni o izvršenju kazni i njihovi noviteti predstavljali su dalji napredak u poboljšanju uvjeta izvršenja kazni i postupanju s osuenicima.
Izvršene su tzv. horizontalna kategorizacija ustanova i vertikalna klasifikacija osuenih osoba. Prema kategorizaciji osueni su razvrstavani prema spolu, dobi, recidivizmu, prema teini kaznenih djela, duini izreenih kazni, ali i procjeni osobina linosti.
Tako je osnovana penalna ustanova za ene, zatim zatvorene ustanove za muške prvoprijestupnike, za recidiviste, mlae punoljetnike do 21 godine, te poluotvorena ustanova za kazne do jedne godine, kao i dvije otvorene ustanove za osuene za lakše delikte, te one koji su kroz odreeno vrijeme boravka u za- tvorenim ustanovama svojim radom, ponašanjem i znaajkama osobnosti stekli povjerenje da mogu ostatak kazne izdrati u tim ustanovama. U sustav izvršenja kazni takoer su ukljuene i dvije ustanove za maloljetne prestupnike (posebno za enske, a posebno za muške osobe). U sklopu zatvorenih ustanova formirana su poluotvorena i otvorena odjeljenja, radi napredovanja osuenih prema uvjetnom otpustu i slobodi. Kazneno-popravni dom Lepoglava kategoriziran je kao ustanova za prvi puta suene osobe, s iznimkom plunih bolesnika, od kojih su neki bili povratnici, ali su zbog klimatskih uvjeta rasporeivani u Lepoglavu. Prosjean broj osuenih u ustanovi kretao se od 1000 do 1200, a osoblja oko 550.
Vertikalna klasifikacija vršena je u okviru ustanova. Grupa s najmanje prava i pogodnosti, tzv. C grupa, bila je namijenjena novim osuenicima koji su izvršili teška kaznena djela, kao i onima koji su u tijeku izdravanja kazne inili više- struke disciplinske prijestupe. U B grupu je u pravilu dolazila veina novodošlih osuenih jer je to zapravo bila poetna grupa. A grupu dobivali su osueni koji su to svojim radom i ponašanjem zasluili, a ona je sa sobom nosila širi raspon prava i pogodnosti. U lepoglavskoj penalnoj ustanovi bila je ustanovljena i tzv. AO gru- pa (A otvorena) s maksimalnim pravima i pogodnostima dopuštenim zakonom. Reklasifikacija se u pravilu vršila svaka tri mjeseca. Spomenimo za primjer neka
Miroslava
20
prava (propisana zakonom): pravo na dopisivanje s lanovima ue obitelji, pravo na posjete lanova ue obitelji, pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na naknadu za izvršeni rad, pravo na albu radi povrede svojih prava, pravo na godišnji odmor, itd. Pogodnosti su poinjale s proširenjem nekih od prava zajamenih zakonom, kao što su eše dopisivanje s uom obitelji (od minimuma propisanog zakonom) eše i due posjete lanova obitelji, tzv. „slobodni razgovori” (posjete bez nadzora s branim partnerom), jednodnevni ili vikend izlasci izvan ustanove, godišnji od- mori kod kue, izvanredni i nagradni dopusti, premještaji u bolju klasifikacijsku grupu, premještaji u poluotvoreno ili otvoreno odjeljenje, te je u poluotvorenim i otvorenim odjeljenjima omoguavano bavljenje nekim hobijem.
Organizacijska struktura Kazneno-popravnog doma u Lepoglavi sastojala se od slube za preodgoj, slube osiguranja, privrednih jedinica, zdravstvene slube i slube opih poslova. Unutar slube za preodgoj nalazimo matinu evidenciju (odjel sa svim raspoloivim podacima o osuenim osobama) prijemno-otpusno odjeljenje (trijaa osuenih s prijedlogom orijentacionog programa postupanja, kao i poduzimanje radnji pri otpustu osuenih s izdravanja kazne), grupu odgajatelja, osnovnu i srednju školu (ova potonja je imala više smjerova: drvne i metalske struke, ugostiteljske struke (kuhari i konobari)). U sklopu škole postojala je i knjinica s preko 10 000 naslova. Pojedincima koji su ispunjavali uvjete sigurnosti omogu- avano je dalje školovanje na fakultetima, pa su neki i magistrirali. Za korištenje slobodnog vremena osuenima su stajale na raspolaganju brojne sekcije: likovna, drvorezbarska, intarzijska, keramika, bavarska, maketarska, prevodilaka. Od 1974. do 1990. godine kontinuirano je izlazio informativni list „Domski vjesnik”, namijenjen primarno osuenim osobama, u kojem su one i suraivale kroz brojne napise, poeziju, humor, i sl. a poseban podlistak bio je namijenjen zaposlenicima ustanove. Izdana je i knjiica „Poezija osuenih”, koja je predstavljala izbor najkva- litetnijih pjesama objavljenih kroz niz godina u Domskom vjesniku. 1975. godine u Muzeju primitivnih umjetnosti grada Zagreba prireena je izloba najkvalitetnijih osuenikih likovnih i kiparskih radova, koja je po strunim kritikama ocjenjena kao vrlo uspješna.
Sluba osiguranja, kao što joj ime govori, bila je odgovorna za sigurnost ustanove, ali i za pratnju osuenih prema sudovima ili pak nekim drugim insti- tucijama gdje zbog razloga sigurnosti nisu mogli ii bez nadzora.
Privredne jedinice bile su brojne. Najvea je bila drvna industrija s plasma- nom proizvoda (namještaja) na domaem i stranim trištima. Pored nje tu je bio metalski pogon koji je uglavnom radio kooperantske poslove za firme diljem zemlje.
21
U okviru privrednih jedinica bila je i poljoprivreda: ratarstvo, svinjogojstvo, stoarstvo, ribnjaarstvo, šumarstvo, vinogradarstvo i voarstvo. Ugostiteljska djelatnost odvijala se u restoranu s prenoištem, ali i kroz pruanje ugostiteljskih usluga na drugim lokacijama kazneno popravnog doma. Autoservis, koji je pri- marno osnovan za odravanje vlastitog voznog parka, proširio je djelatnost i na pruanje usluga drugim firmama i graanima. Naravno, tu je bio i veliki vozni park, s kamionima, šleperima – kontejnerima za prijevoz namještaja, te osobnim kolima za slubene potrebe. Poslovanje budetskog i privrednog dijela ustanove objedinjavala je financijsko-raunovodstvena sluba. Sve ove privredne grane su omoguavale adekvatan rad osuenima koji su posjedovali neku strunost i prak- su onima koji su se školovali u ustanovi za neku od raspoloivih profesija, a osim toga su ostvarivale prihod iz kojeg su se isplaivale naknade i novane nagrade osuenicima, dopunjavala se nedostatna budetska sredstva za prehranu, osobnu higijenu, odjeu i obuu osuenih osoba, te se vršile investicije u nove strojeve i tehnologije.
Zdravstvena sluba, stacionirana upravo u starom pavlinskom samostanu, zbrinjavala je akutno i kronino oboljele osuene osobe, a pored domskih lijeni- ka, bolniara, medicinskih sestara, stomatologa i laboranta, redovito su dolazili i specijalisti iz zagrebakih i varadinskih bolnica, te iz zatvorske bolnice iz Zagreba. Od l965. godine provodilo se lijeenje alkoholiara kojima je bila po sudu izreena mjera sigurnosti lijeenja od alkoholizma, a kasnije je to isto organizirano s ovi- snicima o opojnim drogama. Lijeenje je provoeno kroz dugogodišnju suradnju sa strunjacima psihijatrijske klinike današnje Klinikog bolnikog centra Sestre milosrdnice. U sklopu lijeenja formiran je klub lijeenih alkoholiara, kao i klub ovisnika o opojnim drogama. Klub lijeenih alkoholiara suraivao je s klubovi- ma u mjestima boravka osuenih, osobito na prihvatu po izlasku na slobodu. U proces lijeenja bile su ukljuene i obitelji osuenih alkoholiara. Budui da nije bilo klubova lijeenih ovisnika, suradnja se odvijala sa psihijatrijskom klinikom KBC-a Sestre milosrdnice, kao i s obiteljima ovisnika.
Sluba opih poslova bavila se pravnim, kadrovskim i materijalnim dijelom poslovanja ustanove.
Posebno mjesto u slubi za preodgoj zauzimala je grupa odgajatelja. Njihove zadatke emo podrobnije opisati jer upravo iskustvo jedne od njih tema je memo- arskog zapisa koji slijedi iza ovog predgovora.
Osueni su bili rasporeeni po odgojnim grupama, prema radnim mje- stima na kojima su radili ili bili smješteni u ustanovi. Na elu odgojne grupe bio
Miroslava
22
je odgajatelj. Djelokrug rada odgajatelja obuhvaao je cjelokupnu problematiku osuenih osoba: ponašanje na radu i van radnog mjesta, odnos s obitelji, prijedlog klasifikacije, disciplinske mjere, nagraivanje, praenje školovanja, ueša u…