UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET ZA SAOBRAAJ I KOMUNIKACIJE

PLANIRANJE U KOMUNIKACIJAMA Seminarski rad na temu:

Planiranje WLAN mrea

Predmetni nastavnik: Studenti: Prof.dr. Mugdin Bublin Omerovi Edita iija Ajla Muji Nejra Alikadi Mahir aki Samir Heri Amir Sarajevo, 27.03.2012. 1

SadrajUNIVERZITET U SARAJEVU...........................................................................................1 Sadraj........................................................................................................................ 2 Uvod........................................................................................................................... 4 1 Arhitektura.............................................................................................................. 6 1.1 Osnovni opseg usluga.......................................................................................6 1.2. Proireni opseg usluga......................................................................................7 1.3 Centralizirana i distribuirana arhitektura WLAN mrea .....................................8 2 Serija standarda 802.11........................................................................................10 2.1 Standard 802.11b............................................................................................11 2.2 Standard 802.11a............................................................................................12 2.3 Standard 802.11d.............................................................................................12 2.4 Standard 802.11e.............................................................................................12 2.5 Standard 802.11f............................................................................................13 2.6 Standard 802.11g............................................................................................13 2.7 Standard 802.11h............................................................................................13 2.8 Standard 802.11i..............................................................................................13 3 Sigurnost u WLAN meama...................................................................................15 4 Tehnike prijenosa u WLAN-u..................................................................................17 5 Izrada plana WLAN mree......................................................................................18 5.1 WLAN integracija s postojeom infrastrukturom..............................................22 5.2 Zahtjevi mree................................................................................................22 5.3 Prepoznavanje prepreka..................................................................................24 .............................................................................................................................24 5.5 Testiranje i optimizacija ..................................................................................26 5.5.1 Optimizacija pristupnih tacaka ..................................................................26 2

5.5.2 Optimizacija mrenih prametara...............................................................26 7 Poreenje sa drugim beinim mreama...............................................................28 Zakljuak .................................................................................................................30 Literatura ................................................................................................................. 31

3

UvodDigitalno beino kominiciranje postoji jo od 1901. godine kada je italijanski fiziar Guljemo Markoni demonstrirao princip beinog telegrafa izmeu broda i obale, koristei Morzeovu azbuku. Savremeni sistemi imaju daleko bolje performanse, ali je osnovna ideja ostala ista. Beine mree moemo grubo podijeliti na mree za povezivanje sistema, beine lokalne mree i beine regionalne mree. Beine lokalne mree su sistemi u kojima svaki raunar ima radio-modem sa antenom ime se ostvaruje kominikacija sa drugim sistemima. Jedan vid ostvarenja mree jeste da u prostoriji postoji predajnik sa antenom preko koga raunari mogu da kominiciraju. Meutim ako su sistemi meusobno dovoljno blizu, oni mogu komunicirati i direktno izmeu sebe u konfiguraciji ravnopravnih raunara. Beine lokalne mree su sve ee u malim kancelarijama i u kuama gdje instaliranje eterneta ( Etherneta) predstvalja suvie veliku tekou, kao i u poslovnim zgradama, konferencijskim salama i na drugim mjestima. Za beine lokalne mree postoji standard IEEE 802.11, koji uglavnom ugrauju svi sistemi. Cilj ovog rada je da odgovori na pitanja o mogunostima, tehnologiji i nainu implementacije beinih mrea definiranim po IEEE 802.11 standardu te da prikae nain razvoja i izgradnje jedne takve mree.U ovom radu emo razmatrati:-

definiciju IEEE 802.11 standarda, odnosno to sve standard podrazumijeva, kako beina komunikacija funkcionira, te pregled po podstandardima, skup usluga koje 802.11 arhitektura nudi; koji su elementi beine komunikacije, mehanizme prijenosa podataka te prednosti i mane koje proizlaze iz beinih mrea i mobilnosti koje pruaju, sigurnosne aspekte, u kojima prikazujemo osnove sigurnosti raunalnih mrea te se posebice fokusiramo na sigurnosne mehanizme u mreama izgraenim po 802.11 standardu, praktinu implementaciju beine mree u jednom poslovnom okruenju, gdje koristimo znanja steena kroz teorijski dio rada te razvijamo metodologiju dizajna, testiranja i implementacije beine mree.

-

-

Analiza trokova i dobiti, te pouzdanosti izgradnje beine lokalne mree WLAN moe biti osugurana kroz planiranje WLAN mree. Planiranje i implementacija WLAN mree moe biti podijeljena u nekoliko koraka kako to su: podruje pokrivanja i radio planiranje, podeavanje i integracija postojee infrastructure, testiranje i optimizacija WLAN mree.4

Prilikom planiranja bitno je da se obrati pozornost davanju prioriteta odreenim podrujima za pokrivanost signalom kao i samoj brzini prenosa podataka WLAN mreom. Dodavanje pristupnih taaka u WLAN mrei je takoer bitna taka jer ukoliko se to radi na osnovu korisnikovog feedbecka moe da uzrokuje nastajanje jedne kompleksne i problematine mree. Takoer, ukoliko WLAN mrea podrava vie verzija 802.11 standarda doi e do smanjenja kapaciteta u donosu na mreni kapacitet pokrivanja koji je oekivan.

5

1 ArhitekturaArhitekturu WLAN mrea najlake bismo mogli opisati, ako bismo rekli da je to skup meusobno povezanih elija, a sastoji se od sljedeeg: pristupne toke (AP), beinog medija, distribucijskog sustava (DS), osnovnog skupa usluga (BSS), proirenog skupa usluga (ESS), klijenata te skupa usluga. Zajedniko funkcioniranje svih ovih imbenika, prua beinim ureajima mogunost da lutaju kroz WLAN koristei se svim mogunostima kao i ureaji prikljueni na fiksnu mreu.

1.1 Osnovni opseg uslugaSkup IEEE 802.11 standarda je osnovni skup usluga BSS. Kao to se vidi na slici, ovaj model sastoji se od jednog ili vie beinih klijenata koji komuniciraju s pristupnom takom, funkcionirajui kao jedna radio elija.

Slika 1 Osnovni skup usluga

Ukoliko ne postoji veza na inu mreu, ovakav sustav nazivamo neovisnim skupom osnovnih usluga. Ukoliko u eliji ne postoji pristupna taka (kao na slici), tada taj skup nazivamo ad-hoc mreom. U ovakvom se sustavu sva komunikacija odvija direktno izmeu klijenata ad-hoc mree.

Slika 2 Ad hoc mrea

6

U ovakvom se sustavu sva komunikacija odvija direktno izmeu klijenata ad-hoc mree. Ukoliko postoji veza BSS-a na neku lokalnu mreu, posredstvom pristupne take, tada govorimo o infrastrukturnom BSS-u, kao to je prikazano na slici.

Slika 3 Infrastrukturni skup osnovnih usluga

Iz ovog je modela vidljivo da AP funkcionira kao most izmeu beinih klijenata i inog dijela mree. Kako u mrei postoji vie pristupnih taaka, beini klijenti vie meusobno ne komunicirajuu peer-to-peer modu, ve se promet s jednog beinog klijenta na drugi preusmjeruje preko AP-ova.

1.2. Proireni opseg uslugaSkrivena snaga uporabe WLAN-a lei u injenici da uporabom 802.11 arhitekture beini klijenti postaju mobilni, bez potrebe za razmiljanjem kako pronai prikljuno mjesto, a ujedno i kako ostvariti vezu sa inom mreom. Ako bismo koristili BSS, naa bi mobilnost bila uvjetovana pokrivenou jedne pristupne take. Koritenjem ESS-a, 802.11 arhitektura omoguava da se korisnici kreu kroz vie infrastrukturno povezanih BSS-ova.

7

U ESS-u, pristupne take meusobno komuniciraju, odnosno prosljeuju promet, a isto tako vode rauna o tome koji AP e preuzeti kojeg klijenta. Ova mogunost ostvaruje se koritenjem distribucijskog sustava, DS-a. DS ini kraljenicu WLAN-a, odluujui o tome hoe li se mreni promet prosljeivati od jednog BSS-a na inu mreu i natrag ili e proslijediti drugom AP-u ili BSS-u. Jedinstvenost WLAN-ova je u transparentnoj interakciji razliitih dijelova ESS-a. Klijenti na inom LAN-u uope ne znaju komuniciraju li s beinim mobilnim klijentima niti su svjesni promjena koje se dogaaju nakon to jedan beini klijent bude pridruen s jednog AP-a na drugi. Jedino to klijenti na inom LAN-u znaju je MAC adresa s kojom komuniciraju, ba kao to to ine s bilo kojom drugom MAC adresom na inom dijelu.

1.3 Centralizirana i distribuirana arhitektura WLAN mreaKada govorimo o distribuiranoj arhitekturi AP-ova, tada mislimo na originalni dizajn 802.11 standarda. U ovom okruenju AP-ovi cjelokupno okruje WLAN-a predstavljaju kao jednu cjelinu, odnosno funkcioniraju kao most na drugom sloju OSI modela izmeu inog i beinog dijela mree. S druge strane tzv. enterprise level AP-ovi pruaju i napredne mogunosti vezane uz vie slojeve OSI modela; konfiguracija preko WEB, telnet ili SSH suelja, filtriranje po protokolu, filtriranje po adresama, liste kontrole pristupa, QoS, implementacija sigurnosnih protokola i sl. Distribuirana arhitektura je prikazana na slici 1.

Slika 4 Distribuirana arhitektura

Kod centralizirane arhitekture (ili prespojene arhitekture) trebamo najmanje dva ureaja za njenu implementaciju. AP jo uvijek slui kao most na drugom sloju OSI modela, dok je sva druga funkcionalnost preseljena na prespojnik WLAN-a.Odabir implementacije funkcionalnosti obino je takav da AP ima funkciju mosta, enkripcije podataka i kontrolu pristupa, dok sve ostalo preuzima prespojnik.8

Ovakva arhitektura znai da sav odlazni I dolazni promet prema AP-u mora proi preko prespojnika, to znai da prespojnik ima ulogu potpunog nadgledanja prometa na beinoj mrei. Centralizirana arhitektura tretira WLAN kao prespojnik na Ethernet mreu. Ova arhitektura zahtijeva posebnu mreu, odnosno, dio mree za beini promet i obino se implementira kao VLAN. Ovakav nain rada je nuan stoga to sav beini promet mora proi kroz prespojnik na putu do svog krajnjeg odredita, a i konfiguracija je na taj nain neusporedivo laka. Postoje dva naina implementacije centralizirane arhitekture. Ovakva se arhitektura koristi kada beini prespojnik ima odreen i ogranien broj portova. Ovakav nain implementacije najee se koristi u malim mreama. Na slici 2. prikazana su dva nivoa prespajanja izmeu AP-ova i beinog prespojnika.

Slika 5 Centralizirana arhitetktura sa dva nivoa prespajanja

Neki proizvoai opreme preporuuju da beini i ini dio mree dijeli portove na beinom prespojniku. Ova arhitektura prikazana je na slici 3.

Slika 6 Centralizirana arhitektura sa prespajanjem 9

Ovakva arhitektura omoguava veu propusnost prema WLAN-u. Uzmimo primjer kada beini prespojnik ima samo dva 100 Mb/s Ethernet porta. Recimo da koristimo AP-ove koji funkcioniraju po 802.11b standardu; svaki od njih generira promet od 6 Mb/s, to znai da bi jedan 100 Mb/s port mogao opsluivati 16 AP-ova gore navedenih karakteristika. Kako bi se omoguilo prikljuenje jo vie AP-ova, oba ova porta moraju biti rezervirana za beini promet.

2 Serija standarda 802.11Kao to prikazuje slika 4., 802.11 standard definira MAC podsloj, MAC servise i protokole te tri fizika sloja.

Slika 7 Prikaz fizikih slojeva 802.11. standarda

Tri fizika sloja unutar 802.11 standarda ukljuuju: infracrveni frekvencijski pojas zbog prirode tehnologije (nunosti direktne optike vidljivosti izmeu izmeu ureaja) , vrlo je malo ulagano u razvoj infracrvenog fizikog sloja, FHSS Frequency Hopping Spread Spectrum DSSS Direct Sequence Spread Spectrum. Iako je 802.11 standardizirao fiziki sloj, MAC sloj, frekvencije, brzine prijenosa, itd., to jo uvijek ne znai da e oprema razliitih proizvoaa biti u potpunosti kompatibilna. Razlog tome je to su proizvoai ugradili tehnologiju na koju su zadrali pravo upotrebe samo za sebe . Budui da je standard uveden, u smislu razvoja informatike industrije, daleke 1997. godine, pojavila se potreba za nadogradnjama.

10

Tako su osnovane nove radne podgrupe iji je cilj rad na poboljanju i ubrzanju beinih mrea bez potrebe da ponovno izmiljaju MAC sloj 802.11 standarda; 802.11b inicijaliziran nakon definiranja samog 802.11 standarda, 802.11a omoguava do 5 puta bri protok podataka u odnosu na 802.11b tehnologiju, 802.11d usredotoena na razvoj 802.11 opreme koja e se upotrebljavati na tritima koja ne podravaju trenutni standard, 802.11f razvija Inter-Acces Point Protocol koji se bavi otklanjanjem ogranienja koja trenutno postoje zbog nemogunosti da klijent ue u roaming izmeu dvaju AP-ova razliitih proizvoaa, 802.11g razvija vee brzine prijenosa u frekvencijskom spektru od 2.4 GHz, 802.11h razvija proirenja glede frekvencijskog spektra i izlaznih snaga u Europi za 802.11a standard.

2.1 Standard 802.11bOvaj standard koristi slobodni, nelicencirani ISM spektar od 2.4 GHz podijeljen u etrnaest kanala, koriste_i DSSS za odailjanje. Postoji niz razliitih ureaja koji se natjeu za prostor u frekvencijskom spektru. Veina njih nalazi se u domainstvima; od mikrovalnih penica do beinih telefona, to svakako treba uzeti u obzir prilikom dizajniranja beine mree. S druge strane, ukoliko u nekom odreenom prostoru postoji vie lokalnih mrea koje rade na 802.11b standardu, potrebno je uzeti u obzir mogunost da bi mogli smetati jedna drugoj u radu. Nazivna brzina koritena ovim standardom je 11 Mb/s za svaki kanal, iako je realna brzina otprilike dvostruko manja, stoga to je kapacitet dijeljen od svih korisnika koji koriste taj kanal, ime onda propusnost po korisniku pada ovisno o udaljenosti izmeu korisnika i pristupne take. Postoji bitna stvar koju je potrebno naglasiti. Na slici 5. vidimo prikaz komunikacijskih kanala. Vidimo da su crvenom bojom oznaeni kanali 1, 6 i 11. Ovo su jedini kanali u ovom frekvencijskom opsegu meu kojima ne dolazi do meusobnog preklapanja, to znai da bismo u sluaju kada postoji vea gustoa AP-ova na nekom podruju, frekvenciju njihovog rada trebali birati shodno ovoj injenici, kako bismo imalo to manje smetnji izmeu njih.

Slika 8 Komunikacijski kanali u 802.11b standardu 11

2.2 Standard 802.11aZbog trenda porasta zahtjeva za to veim kapacitetom komunikacijskog kanala i rasta brojaureaja koji funkcioniraju u frekvencijskom spektru od 2.4 GHz, 802.11a standard kreiran je kako bi u Sjevernoj Americi postao standardna tehnologija za beine lokalne mree. Ovaj standard omoguava komunikacijski kanal irine od 25 do 54 Mb/s po kanalu ufrekvencijskom spektru U-NII od 5 GHZ. Ovaj spektar odabran je iz razloga to trenutno u njemu ne postoji velika konkurencija te su mogunosti interferencije izmeu razliitih ureaja male. 802.11a je nadogradnja 802.11 standarda na fizikom sloju, stoga to koristi OFDM tehniku enkodiranja. Iako je nazivna brzina 54 Mb/s, stvarna brzina je otprilike dva puta manja iz istog razloga kao i kod 802.11b standarda. Standard je specificirao fiziki sloj OFDM-a tako da dijeli signal kroz 52 razliita podnositelja podataka uz brzinu prijenosa od 6, 9, 12, 18, 24, 36, 48 ili 54 Mb/s. U 802.11a standardu, pseudo-binarna sekvenca poslana je kroz nosee potkanale kako bi sprijeila nastanak spektralnih linija. Ostalih 48 kanala pruaju odvojene puteve kroz koje se mogu slati informacije u paralelnom nainu rada. Rezultirajua frekvencija podnoseeg signala je 0,3125 Mhz . Fiziki sloj OFDM-a se sastoji od dvije protokolske funkcije; prva je konvergencijska funkcija, koja prilagoava mogunosti fizikog medija potrebama fizikog sloja. Druga funkcija definira karakteristike i metode prijenosa i prijama podataka kroz beini medij izmeu dviju ili vie stanica koje koriste OFDM sustav prijenosa.

2.3 Standard 802.11dOvo je nadogradnja standarda na MAC sloju 802.11 standarda, iji je cilj da pristupne take mogu meusobno razmjenjivati podatke o slobodnim komunikacijskim kanalima s dovoljno snanim signalom, a da istovremeno ne rasipaju energiju. Stoga to je 802.11 standard ogranien u nekim zemljama, ova nadopuna omoguava koritenje beinih ureaja i u tim podrujima, prilagoavanjem legislativi.

2.4 Standard 802.11eOvaj je standard nadogradnja na 802.11 standard, s time da zadrava kompatibilnost s 802.11b i 802.11a standardom. Poboljanja ukljuuju QoS implementaciju za prijenos multimedijalnih sadraja te poboljanja na podruju sigurnosti. Ovo znai da pruatelj usluga koritenjem ovog standarda moe korisniku ponuditi koritenje tehnologija tipa: video na zahtjev, audio na zahtjev, brzi pristup Internetu te koritenje VoIP usluga.12

QoS kljuna je tehnologija ugraena u 802.11e standard jer omoguava funkcionalnost vremenski kritinih aplikacija. QoS ukljuuje kontrolu zastoja, modeliranje prometa te kreiranje rasporeda koritenja komunikacijskog kanala, to znai da se ovisno o tipu podataka odreuje prioritet koritenja komunikacijskog kanala.

2.5 Standard 802.11fSvrha ovog standarda je postizanje meusobne interoperabilnosti izmeu ureaja razliitih proizvoaa. Ovaj standard odreuje nain na koji se pristupne take registriraju unutar mree te nain na koji pristupne take razliitih proizvoaa razmjenjuje podatke o korisniku koji prilikom koritenja istih prelazi s podruja pokrivenosti jednog u podruje pokrivenosti drugog (roaming).

2.6 Standard 802.11gOvaj standard koristi OFDM enkodiranje, ali se zadrala kompatibilnost s ureajima po 802.11b standardu. Standard prua nazivne brzine kao i 802.11a standard, s kojim je takoer kompatibilan. Kod modulacije moe doi do nekih problema izmeu ureaja razliitih proizvoaa, a koji koriste ili ODFM ili PBCC modulacije. Kompromis koji nadilazi ovaj problem je koritenje CCK modulacija, to na kraju znai da ureaji ovog standard podravaju tri razliita naina moduliranja te da ureaji mogu raditi na dva frekvencijska spektra; 2.4 GHz i 5 GHz koritenjem OFDM-a, ime se smanjuju dodatni trokovi.

2.7 Standard 802.11hCilj je ovog standarda zadovoljenje europske regulative o dozvoljenim snagama odailjaa u frekvencijskom spektru od 5 GHz. Ureaji koji podravaju ovaj standard moraju imati mogunost reguliranja izlazne snage, TPC, i mogunost dinamikog odabira frekvencija, DFS. TPC odreuje najmanju koliinu potrebne snage za emitiranje signala, a da bi signal stigao do najudaljenijeg korisnika. Nakon toga, DFS odabire radijski kanal na pristupnoj taki ne bi li se mogunost meusobne interferencije s drugim sustavima svela na najmanju moguu mjeru.

2.8 Standard 802.11iKljuni element poboljanja MAC sloja i sigurnosti te alternativa WEP nainu zatite je ovaj standard. Mnogi proizvoai isporuuju svoje proizvode bez postavljanja ikakvih zatita. Korisnik poinje koristiti nesiguran proizvod, bez enkripcije, a mnogi korisnici ni ne znaju kako implementirati najosnovnije mjere sigurnosti. Standard bi trebao omoguiti nivo sigurnosti koji bi podravao rjeenja koja bi ukljuivala protokol privremenog kljua kontrole integriteta, TKIP, u kombinaciji s naprednim standardima13

enkripcije. Korporativne mree koje su doslovce stalno u razvoju moraju integrirati standarde enkripcijskih modulacijskih tehnika koje omoguavaju vii stupanj zatite integriteta podataka prilikom beinih komunikacija. Standard 802.11 nije kraj razvoja. Razvoj standarda 802.11 n je biljeen kroz period od 6 godina. Nove pristupne take bi trebale da budu u skladu sa 802.11 n standardom i da rade u 2,4 GHz spektru kao i u 5 GHz frkvencijskom spektru. Vei kapacitet zahtjeva i vise zranog prostora za klijente kao i vei propusni opseg.

Poreenje rada 2,4 GHz i 5 GHz frekvencijskom spektru u okviru 802.11 standarda je mogue vidjeti na slici. Rad u okviru 2,4 GHz frekvencijskog spektra je ogranien sa 3 nepreklapajua kanala koji se konstantno popunjavaju novim ureajima koji se bore za dio frekvencijsokg spektra. U budunosti se planira razvoj 5 GHz frekvencijskog spektra gdje se govori o 2o nepreklapajuih kanala (postoje varijacije izmeu zemalja). Karakteristika ovog dijela spektra je da doputa povezivanje sa 300 Mbps primjenom 802.11n standarda za beine ureaje.

14

3 Sigurnost u WLAN meamaSigurnost i problemi vezani uz njeno postizanje, jedni su od najvanijih faktora koje treba uzeti u obzir prilikom implementacije WLAN-ova. U inim mreama, nemogunost pristupa neovlatenim osobama u prostorije ve je sama po sebi jedna velika prednost pri osiguranju mree. Kod WLAN-a je ovo nemogue jer AP ne moe odrediti poziciju klijenta koji se eli15

spojiti, AP ne zna je li on u uredu, prolazi hodnikom ili sjedi parkiran u autu ispred zgrade ili postrojenja.

Slika 9 Faktori sigurnosti Kraa

Neautorizirani korisnik esto e eljeti pristupiti korporativnoj ili nekoj drugoj mrei s ciljemkrae informacija. Jedan od naina spreavanja je da se vodi rauna o korisnikim raunima; postojanje zaporki koje se periodiki mijenjaju, da se stari rauni briu nakon to se vie ne upotrebljavaju i sl. Kontrola pristupa

Potrebno je postaviti nivoe mogunosti pristupa razliitim podacima ovisno o tipu korisnikog rauna.

Autentifikacija

Da bi se sprijeio neovlaten pristup, potrebno je moi jednoznano identificirati korisnika. Kod beinih mrea mogue je postaviti autentifikaciju prema MAC adresi beinog ureaja korisnika. Enkripcija

Ako neovlateni korisnik nije u mogunosti spojiti se na beinu mreu, on jo uvijek moe koristiti takozvane sniffere prometa, odnosno prislukivati promet. Iz tih podataka moe presresti i preuzeti vane podatke, ali i neije korisniko ime i zaporku i time se legalno ulogirati na mreu. Koritenjem enkripcijskih algoritama ova se mogunost otklanja.16

Osiguranje

Osiguranje je zapravo implementacija svih moguih rjeenja kako bi beinoj mrei mogle pristupati, i koristiti je, samo ovlatene osobe. Osiguranje mree ne staje na implementaciji algoritama za autentifikaciju, enkripcije isl., ve je stalan proces u kojem mreni administrator kontrolira log datoteke u kojima trai znakove neovlatenog pristupa; kontrola prometa na mrei i eventualne neobinosti u tome prometu.

4 Tehnike prijenosa u WLAN-uPostoje tri vrste prijenosa u beinim mreama. To su: infracrvene zrake (engl. Infrared), uskopojasni mikrovalni kanal i tehnika rairenog spectra. Infracrvene zrake

Tehnologija prijenosa infracrvenim zrakama koristi kao signal nosilac, infarcrvenu svjetlost male snage. Kako ova tehnologija nudi ogranienu mobilnost i pokrivenost signalom, te zahtjeva liniju vidljivosti za prijenos signala, ona nije doivjela veu primjenu u WLAN okruenju.17

Uskopojasni mikrovalni kanal

Kod ove tehnike, klasini radio signali nisu prikladni za 2.4 GHz propusni pojas zbog velike interferencije. Predajnici radio signala moraju imati, u urbanim naseljima, malu snagu, a samim time i jako mali domet signala, pa se odustalo i od ove tehnike prijenosa. Tehnika rairenog spectra

Ova tehnika je postala dominantna tehnika prijenosa podataka u beinoj mrei, jer zadovoljava sve postavljene kriterije koje ne zadovoljavaju prethodne dvije tehnike. Raireni spektar predstavlja irokopojasnu RF-tehniku originalno razvijenu od strane vojnih struktura s ciljem ispravnog i sigurnog prijenosa informacija i u prisustvu izraenih interferencija. Ovom tehnikom se iri uskopojasni signal na spektar prijenosnog kanala koji omoguuje prijemnoj strani da se dobije jai, i sa stajalita detekcije lake prepoznatljiv signal. Postoje dvije vrste tenika rairanog spektra, FH-SS (engl. Frequency Hopping Spread Spectrum) i DS-SS (engl. Direct Sequence Spread Spectrum). FH-SS koristi uskopojasni nosilac koji mijenja frekvenciju po kljuu poznatom samo prijemniku i predajniku. FH-SS tehnika je jako otporan na interferenciju, jer je interferentni signal frekventno-selektivna smetnja, tako da FHSS signal biva korumpiran interferencijom samo jako kratko vrijeme, jer u veoma kratkom vremenu FH-SS signal skae na drugu frekvenciju koja je slobodna od interference.DS-SS signal, za razliku od FH-SS tehnike, koristi nosilac fiksne nosee frekvencije u specificiranom podruju. Informacija se alje, umjesto uskopojasnim signalom, spektrom koji je rairen pomou chipsekvence. Naime, jedan ili vie informacijskih bitova se kodira. PN sekvencom, koja se naziva chip-sekvenca i koja svojom duinom iri uskopojasni spektar na eljenu veliinu. Meutim, dua sekvenca zahtijeva i dui i iri propusni opseg, ali omoguava i veu zatitu od interferirajuih signala. irenjem spektra istovremeno dolazi i do smanjenja razine prenoene snage u odnosu na razinu uskopojasnog signala. Na ovaj nain DS-SS signal moe biti sakriven ispod uma to poveava sigurnost prijenosa.

5 Izrada plana WLAN mreePrilikom izrade WLAN mrea potrebno je vriti njihovo planiranje. Meutim, da bi smo mogli napraviti plan WLAN mree koju emo graditi postavljamo odrena pitanja koja e biti upuena prilikom izrade plana WLAN mree za odreeno podruje ili prostor. Svako od tih pitanja se obrauje u nastavku. Koju vrstu WLAN mree gradite?

Postoje 3 osnovne karakteristike na kojima se zasniva dizajn WLAN mrea i to su: pokrivenost (max pokrivenost), kapacitet (visoka gustoa korisnika na datom podruju) i lociranje (mogunost18

za pronalaenje klijenata). Poto veliina elije diktira kapacitet, postoji ravnotea izmeu visoke pokrivenosti i kapaciteta. Lokacija obino dovodi da se koristi jo AP- pristupnih taaka. Moemo li se rijeiti starih protokola?

Onemoguavanjem 802.11b standarda udvostruiti e se kapacitet uinkovitosti gotovo na 2.4GHz. Meutim, ako dalje u obzir uzmemo izbacivanje 1 i 2 Mbps onda u obzir uzimao 5,5 Mbps sa standardom 802.11b koji i dalje ostaje u primjeni. Koja vrsta aplikacija bi trebala da bude primjenjena?

Wireless Voice over IP (VoWLAN) zahtijeva da se i na njega obrati panja (ali nije spomenuta u ovoj prezentaciji) Koje vrste klijenata imamo?

Da li sjedite sa starijim klijentom koji ne podrava 802.11n. Osigurajte da novi klijenti podravaju 802.11n na 5 GHz. Moe li se 802.11b staviti van upotrebe? Takoer, treba uzeti u obzir da razliiti korisnici imaju razliite RF- performanse te je potrebno pronai najloijeg klijenta i njega uzeti kao referentnog. Koliko SSID-ova trebamo?

Nikad ne bi trebalo biti vie od 5 SSID-ovi na jedan AP iako sama AP moe podrati i mnogo vie. 802.11n e rijeiti ogranienja u budunosti. ta su zahtjevi roaminga?

Gradimo li samo jedno vorite (hotspot) ili trebamo veu pokrivenost.

Imamo li monpol na postavljanje AP-a?

Rijetko e se desiti da budete jedini prodavalac usluge , ali ako je to mogue, to je definitivno prednost. Istraiti da li moete nai neku razliku izmeu vas i drugih. Izvravanje pregleda na licu mjesta

Pokusajte se drzati nacrta zgrade. Ali, nakon toga je veoma vano da uivo posjetite lokaciju da bi se uvjerili da li je dolo do pomijeranja ili pojaavanja zidova, ili neega slinog. Stvarno ambiciozni ljudi klasificiraju zidove i onda ubacuju informacije u njihov softver .U svakom sluaju potrebno je znati gdje su debeli zidovi ili nosai lifta, a moda i traiti moderne, visoko izolacijske prozore (moe smanjiti signal vise od 12 dB). Provjera dizajna mjesta postavljanja 19

Umjesto postavljanja svih AP-a odjednom, jednostavno odaberite prostor koji vi pravite i postavite 3-4 AP-a prema vaem dizajnu, te poslije potvrdite. Ako su vae raunice tane,onda moete nastaviti. Jo jedan metod je postavljanje AP-a jedan po jedan, ali iz linog iskustva znam da trebate imati barem 3-4 AP-a koji rade ,te nakon to RRM zavri svoj dio posla, provjerite kakve ste rezultate dobili. Postavljanje PA

Pobrinite se da proitate upute tako da pristupna taka moe raditi punim performansama. AP treba imati "prostora da die" i treba biti ugrena na nain kako to zahtijeva proizvoa. Zato je organizaciji potrebna beina lokalna mrea? Koliko klijenata e biti spojeno na ovu mreu? Kakav tip prometa e se odvijati ovom beinom mreom? Postoji li potreba za roamingom klijenata? Minimalni kapacitet prijenosnog pojasa (bandwidth)? Postoji li unutar organizacije jo AP-ova? Hoe li AP-ovi biti od istog proizvoaa i hoe li biti interoperabilni? Postoji li potreba za meusobnim povezivanjem AP-ova? Postoji li potreba za povezivanjem s nekim mrenim servisima na lokalnoj mrei?

Faktori koje treba uzeti u obzir u fazi planiranja su: potrebno podruju pokrivenosti, kapaciteti i trokove. U pravilu, velika pokrivenost povrine, te veliki kapacitet mogu se postii samo po veoma visokim cijenama. Drugim rijeima, to je nia prenosna mo to je manja pokrivenost podruja. S druge strane, to dovodi do visokog ukupnog kapaciteta, kao i to da bi pristupne toke trebale biti smjetene blie jedne drugima. Ako se radi o mreama koje su u principu zasnovane na kontrolerima odailjanje signala vri se automatski: tada se radi o tome da emo imati smanjenu snagu signala ukoliko su su pristupne take pozicionirane jedna u blizini druge. Ako se resursi na raspolaganju za dodjeljivanje u okviru WLAN-a rijetki tj. nema ih mnogo, tada je primarno pokriti podruja kao to su: itaonice, dvorane, konferencijske sobe, hodnike i ostale predviene prostore gdje korisnici trebaju koristiti mrenu vezu na vlastitim prijenosnim raunalima i mobilnim telefonima. Drugim rijeima, uredi mogu biti iskljuene iz podruja20

pokrivenosti. U smislu kapaciteta, pravilo je da se pristupna toka moe maksimalno sluiti za oko 10-15 aktivnih korisnika koji koriste Internet preglednike i e-mail aplikacije. Ovisno o modelu pristupne take taj broj moe biti i znatno vii. U principu to je sStariji model pristupne toke to je i nii kapacitet. U naelu, planiranje podruja pokrivenosti moe biti uraeno za oba 2.4 i 5 GHz frekvencijska spectra. U 5 GHz spektru izraenija je karakteristika slabljenja jaine signala sa udaljenou nego u 2,4 GHz spektru, osim toga slabljenju signala znatno doprinose i prepreke. Pokrivenost podruja i u jednom i u drugom spektru je gotovo jednaka. Meutim, 5 GHz frekvencijski spektar dozvoljava mnogo veu snagu emitovanja signala. Meutim, valja imati na umu razlike s obzirom na frekvenciju koje se javljaju kod direktnih antena da one nemaju mogunost rada u 5 GHz frekvencijskom spektru. Postoje najmanje tri naina obavljanja planiranja podruje pokrivenosti: ortodoksni i metodian nain, ispitivako planiranje i rasporeivanje na osnovi zahtjeva korisnika. Meutim, valja napomenuti da organizacije koje su dobro planirale svoju mreu nemaju problema sa dodavanjem novihnepaniranih antenna zbog aljenja korisnika na slabu jainu prijemnog signala. Kada se provodi planski i ortodoksni nain rasporedivanja, prva faza bi trebala ukljuivati i procjenu podruja pokrivanja pomou softvera za izraun snage signala koja se odreuje na mjestima na osnovu parametara i oblika objekta. Ulazni parametri za izraun ukljuuju prijenosnu snagu pristupne toke, druge karakteristike antene kao i debljinu i materijal zidova i podova. Ako detaljnije informacije o objektu nisu dostupne onda se koriste grube pretpostavke za ove veliine. U manjim zgradama potreba za planiranjem podruja pokrivenosti nije tako velika ako predvianje podruja pokrivanja nije osjetljivo na koritenje raunara za predvianje onda je mogue koristiti pretpostavljeni broj antenna i pristupnih taaka te izmjeriti njihov domet pokrivensoti praktino. Jedna pristupna toka je dovoljna za svrhe testiranja, pristupna taka bi trebala biti smjetena na mjesto koje se procjenjuje da je prikladno za postavljanje pristupne take, npr. strop u hodniku ili predvorju. Pokrivenost podruja pristupne toke bi trebala biti mjerena provjerom podataka kada varira udaljenost i u razliitim situacijama, a ne samo fokusiranje na jainu signala. Brzina prenosa podatka je bolji pokazatelj sa gledita korisnika nego to je to jaina signala. Da biste dobili ideju o pokrivenosti koju daje pristupna take, prijenos podataka treba mjeriti na sljedeim mjestima: U neposrednoj blizini pristupne toke, U neposrednoj blizini pristupne toke o iza zavoja u hodniku o jednom zidu iza relativno blizu pristupne toke o iza jednog zida udaljen od further pristupne toke

21

Neposredno iznad-pristupna toka na katu iznad ili neposredno ispod pristupne toke na kat nie

5.1 WLAN integracija s postojeom infrastrukturomWLAN take pristupa i kontrolor su spojeni putem izgraene LAN infrastrukture. Ako uzmemo u obzir izgradnju zasebne infrastrukture za WLAN,preporuljivo je nabaviti sklopke koje podravaju PoE standarde ako je maximalan ulaz omezbjeen od POE dovaoljan za pristupne take. Pristupne take mogu biti spojene na Lan infrastrukturu putem brojnih zakrpnih sklopova u koje je POE smjeten.POE je praktino rijeenje jer sprijeava pristupne take od sluajnog iskljuenje kada je utinica potrebna za druge svrhe. WLAN nadogradnja je pokazala da je est uzorak problema sluajno il.i namjerno iskljuenje napojnog kabla pristupnih taki. Ako je broj pristupnih taki smjeten daleko od drugih pristupnih taki , njegova snaga napajanja moe biti sigurna putem posebnih brizgaljki snage. Treba napomenuti da potencijalni virusi mogu pokuati pristupiti mrei koristei ethernet otvor pristuponih taki, ostvarujui time pristup.

5.2 Zahtjevi mreeGast navodi da kada se planira beina mrea ", zahtjevi krajnjih korisnika i podaci o njima moraju biti prikupljeni kako bi se otkrilo koja su njihova oekivanja znaajna". Bez tog razmatranja, neoekivano ponaanje bi moglo ozbiljno ometati rad mree, eventualno do te mjere da mrea prestane s radom. Kada se razmatra neoekivano ponaanje uzima se da je to ili neki oblik interferencije ili neko od svojstava radiovalova. Gast navodi neke od zahtjeva koji se prikupljaju,a koji su neophodni za planiranje u IEEE 802.11 mrei. Iako su neki od ovih zahtjeva specifini ba za IEEE 802.11 mree, naredni su dovoljno openiti da se mogu primjeniti u bilo kojoj mrei.

Osnova je da se definie namjena mee, jer ona ima direktni uticaj na zahtjeve mree. Naprimjer, wireless mrea koja omoguava pristup internetu studentima na fakultetu u velikoj mjeri se razlikuje od wireless senzorske mree, a te razlike moraju biti uzete u obzir. U mreama gdje je pristupna taka namjenjena za dijeljenje wireless konekcije, pokrivenost je vrlo vaan zahtjev. Mree tipino ele poveati pokrivenost. Loe planiranje pokrivenosti moe dovesti do problema kao to je interferencija. Propusni opseg zavisi od namjene. Postoje dva osnovna faktora: bitska brzina i pouzdanost. Da bi specifina bitska brzina bila pouzdana, odnos nivoa snage signala mora biti iznad nivoa snage22

uma kako bi dekodiranje podataka bilo mogue. Ovaj odnos je poznat kao SNR odnos korisnog signala i uma. Kako bitska brzina raste, SNR takoer mora rasti, u protivnom prijemnik nece moi dekodirati podatke. To postaje problem u gdje imamo due linkove, jer je um konstantan, a snaga signala opada sa udaljenou. Rjeenje je ili da poveamo snagu predajnika na vorovima sa duim vezama ili da ograniimo bitske brzine. Mobilnost je vana kada se oekuje kretanje korisnika. Korisnicima bi trebao biti omoguen prelaz sa jedne pristupne take na drugu sa minimalnim gubicima, te tako da se prelaz ne osjeti od strane korisnika. Korisnika populacija mora biti uzeta u razmatranje i mora biti izvreno istraivanje kako bi se odedila gustina korisnika. Uglavnom postoje podruja velike gustoe, kao to su aerodromi. Mrea treba biti tako projektovana da se moe proiriti i nadograditi i tako odgovoriti poveanju broja korisnika. Broj kanala nosioca odreene frekvecije moe imati znaajan uticaj na interferenciju u mrei. 802.11 b/g mree imaju tri nepreklapajua kanala. Meunarodna unija za telekomunikacije (ITU) je organizacija koja regulie i odgovorna je za frekvencijski spektar. Napajanje je jo jedna stavka koja treba biti razmotrena. U situacijama gdje je mreo napajanje dostupno, ne postoji problem. Meutim, u zabaenim predjelima, napajanje postaje upitno. Obino je solarno napajanje rjeenje, ali postoje situacije kada nije mogue, pa su potrebne velike rezervne baterije. Izbor napajanja se vri na osnovu okruenja i namjene mree. Vano pitanje je i povezivanje, jer bez povezanosti mrea nija mogua. Mrea mora biti povezana na takav nain da je svaki vor povezan sa svim ostalim vorovima u mrei, direktno ili preko drugih vorova. Ove veze su tipino beine, ali ne postoji razlog zato ne mogu biti ine. Neke mree mogu biti u potpunosti povezane-svaki vor je direktno povezan sa ostalima u mrei, ali to je neefikasno i rijetko potrebno povezivanje. Redudancija se zahtjeva kada je vana pouzdanost. U mreama bez redudancije, pad jednog vora moe particionirati mreu i kominikaciju servera. U najgorem sluaju, taj vor moe biti Internet getway, kada bi mrea izgubila internet konekciju. Vrednovanje se vri na osnovu primjene mree, odnosno na osnovu toga sta se oekuje od mree. Redudancija se moe uvesti u mreu stvaranjem petlje ili ako imamo najmanje dva vora koja su Internet getwey vorovi. I na kraju, okruenje koje podrazumijeva fizike objekte u okolini koji mogu uticati na planiranje mree. Naprimjer, zgrade, ceste, rijeke i drvee. Svi ovi efekti imaju uticaj na planiranje WLAN mree i ni u kom sluaju ne smiju se ignorisati.23

5.3 Prepoznavanje preprekaOgranienja su fiziki objekti u web okruenju - ustvari, stranica okruenje je jednostavno skup tih ogranienja. Ova ogranienja se esto spominju kao smetnje u geografskoj zajednici. Reljef (teren) se smatra primarnim ogranienjem, obino u smislu visine, ali i nagib, dok struktura i sastav takoer mogu biti korisni u razliitim situacijama. Vegetacije i vode poput potoka, rijeka i jezera takoer su ogranienja. Kad je ljudski input podrazumijevan, ogranienja, kao to su cesta, elektroenergetskih dalekovoda i graevina mogu biti identificirani na ime njih nekoliko. Svaki od navedenih ogranienja je samo kategorija, dok svaka kategorija moe dodatno biti redefinirana. Na primjer teren moe biti dodatno istraen da bi se otkrile ravnice, brda, doline i planine. Svako ogranienje e imati svoj jedinstveni uinak na planiranje beinih mrea, kako u pogledu smjetaja vora tako i radio valova. Anderson i Kirtner istiu da "osim ako imate izraune ili mjere koji pokazuju statistiki znaajnu razliku u smislu njihovog relativnog utjecaja na radio signala, posjedovanje dodatnih [redefinih] kategorija ne daje preciznije predvianja signala". Na primjer, ne postoji toka koja razdvaja stabla na razliite potkategorije, osim ako postoji dokazana statistika razlika u nainu na koji oni utjeu na irenje radio valova. Identifikacija tih ogranienja je obino jednostavana kada se radi na licu mjesta , ali kada se radi iz zranih fotografija i karata, identifikacija moe biti tea. ak i ako se ogranienja mogu identificirati, skala fotografija ili mapa je vana. Makroskopska ogranienja su znaajke koje premauju opseg karte ili fotografije. Na primjer, ako karta ima razmjer od 100 m, uma povrine 300x300 m e se pokazati na karti, a to bi se moglo identificirati kao ogranienje. Mikroskopska ogranienja su znaajke koje su manje od skale karte ili fotografije, i stoga nee biti prisutne. To podie vanosti posjedovanja vrlo preciznih karata i fotografija tog podruja, ili provoenje temeljitih obilazaka. Uinci koje ogranienja imaju na voritu su prilino oita, bilo da su vorovi smjeteni u ili na ogranienje, ili nisu smjeteni uope. Meutim, to takoer moe ovisiti o samom voru Na primjer, tipini vor ne bi mogao biti smjeten u potoku, ali ako se poduzme dovoljno opreza , to bi moglo biti mogue, pa ak i poeljno, da se vor nalazi u potoku. Stabilnost ogranienja takoer moe ovisiti o tome hoe li ili ne vor biti postavljen, opet, dodatne mjere se mogu poduzeti ako je potrebno. vorite takoer ovisi o primjeni, te e diktirati koji e biti faktor troka za razliite ogranienja, i koji dodatni trokovi su potrebni ako su mjere opreza neophodne. Utjecaj ogranienja na radio valove nisu tako oiti. Postoje tri vrste interakcije koje se mogu pojaviti kada radio val naie na ogranienja - refleksija, difrakcije i prelamanja [9]. Jedinstvena svojstva ogranienja odreuju koji se postotak svake interakcije odvija, poto e se vie od jedne interakcija inae i dogoditi. Ove interakcije ovisi o svojstvima kao to su veliina, oblik i tekstura. Odraz se24

javlja kada se radio val odbije od ogranienje, a to se obino naziva rasipanje, koje je difuzna refleksija, za razliku od zrcalnog odraza. Jo jedna interakcija koje se mogu pojaviti je difrakcija, koji se javi kada ogranienje uzrokuje savijanje ili irenje radio valova. Prelamanje nastaje kada radio val doivljava promjenu brzine, dok prolazi kroz ogranienje, to rezultira u promjeni smjera. Ove interakcije mogu imati pozitivne i negativne konotacije. Na primjer, pozitivan uinak je da radio valovi mogu biti savijeni (difracirani) preko brda i zgrada kada linija pogleda nije prisutna. Zajedno, ove interakcije dovode do pojave poznate kao viestaznosti. Viestaznost nastaje kada radio signali prolaze kroz dva ili vie puteva do prijemne antenu. Viestruki putevi su rezultat interakcije ogranienje kao to su refleksije i refrakcije. Budui da se vie signala istovremeno prima, konstruktivne ili dekonstruktivne smetnje se mogu pojaviti. Konstruktivna smetnje nastaje kada su signali u fazi, stoga pojaavaju snagu signala. Meutim, ako su signali izvan faze, onda snaga signala je slabija i dolazii do dekonstruktivne smetnje. Dekonstruktivna smetnja je obino poznata kao blijeenje.

5.4 Podeavanje wlan mreePrilikom postavljanja WLAN-ove, izuzetno je vano dokumentirati mjesto svih pristupnih taaka tako da minimalno pokazuje brojeve soba. Veoma je lako zaboraviti lokaciju pristupnih taaka. Kod postavljanja WLAN, pametnije je spojiti sve pristupne take na mreu prije nego to ih postavimo na njihovu stvarnu lokaciju, ovo nam olakava da podesimo kontroler te da izvrimo softversko auriranje pristupnih taaka. Nakon to pristupnu taku otkrije kontroler I kad jednom izvri softversko auriranje, pristupna taka e biti operativna tridesetak sekundi nakon to je prikljuena na izvor napajanja na svojoj stvarnoj lokaciji. Ovo omoguava testiranje koje e se obavljati znatno bre ako pristupna taka nije bila spojena na mreu prije. Prilikom postavljanja WLAN-a koji se sastoji od samostalnih pristupnih toaka, tada je poeljno da dodijelimo statiku IP adresu za svaku pristupnu taku prije instalacije kako bi omoguiti pristup za kontrolne svrhe. Kako je ranije spomenuto, lokaciju Ethernet prikljuke treba uzeti u obzir pri postavljanju pristupne take. Ako mrena pokrivenost je poeljna na mjestima gdje nisu dostupni Ethernet prikljui, mogue je proiriti pokrivenost mree pomou mesh tehnologije. To znai da e pristupne take koristiti druge pristupne take kako bi olakali promet od terminala prema fiksnoj mrei. Sveuilite u Helsinkiju je testiralo mesh tehnologiju sa dobrim rezultatima: ako promet nije previsok, metoda je vrlo uspjean. U cilju pruanja to vie kapaciteta to je vie mogue na terminale, dobra je praksa da se nudi mreni pristup terminalu pomou 2,4 GHz frekvencije i naprijed u promet na 5 GHz frekvencije.25

Takoer treba napomenuti da je poeljno pokuati uzeti lokacije pristupnih taaka u obzir prilikom izgradnje novih ili obnove starih zgrada. To moe ukljuivati instalacije Ethernet utinice i vorove za ugradnju hardvera koji se nalazi u blizini budue lokacije pristupnih taaka. S obzirom na WLAN postavke, preporuuje se da: Lokaciju pristupnih taaka treba dokumentirati paljivo! Lokaciju pristupnih taaka treba uzeti u obzir pri izradi novih i obnove starih zgrada.

5.5 Testiranje i optimizacija5.5.1 Optimizacija pristupnih tacaka

Pogled optimizacije izgleda u mrei moe se postii provjeravanje razine prijenos snage izabrane kod kontrolera. To je prilino jednostavan nain pronalaenja mogunosti za optimizaciju mree: smjetenih. Optimalni scenarij je da sve pristupne toke imaju isti prijenos snaga. Ako je poslije otkriveno da pokrivenost je nedovoljna ili da dodatni kapacitet je potreban na odreenim mjestima, dodavanje pristupnih toaka je jednostavan u kontroler-based mree, kao i prijenos snage i kanala su odabrani centraliziranom nainu preko kontrolera. To treba imati na umu, meutim, da pristupne toke treba staviti u intervalima kao ak i mogue, Na primjer, ako je potreban dodatni kapacitet u odreenoj sobi za to je poeljno staviti dodatnu pristupnu toku na suprotnom kraju prostorije umjesto uz druge pristupne toke. Na kraju, treba napomenuti da regulator-based mree osigurati bolju kvalitetu poveanjem prijenos snage u blizini pristupne toke u sluaju kvara jedne pristupne toke. Meutim, ukidanje podruju pokrivenosti praznine poveanjem prijenos snaga zahtijeva da pristupne toke ne koriste najviu moguu prijenosnu snagu.5.5.2 Optimizacija mrenih prametara

WLAN performanse u velikoj mjeri ovisi o podranim standardima. Najbolje performanse mree se mogu postii kada mrea ne podrava standard koji ima problem. Mrea samo podrava 802.11g standarde koji nude veu brzinu prijenosa podataka od mree koje podupiru oba 802.11g i 802.11b standard. Razlog tome je da u kombiniranim mreama odreene kontrolne poruke se takoer moraju biti razumljive po 802.11b-kompatibilnim ureajima, koji ne podravaju bri prijenos podataka. Ako 802.11b ureajima nepoznato da prisustvuju na mrei, podrka za standard moe biti uklonjena. Ureaji kompatibilni s 802.11n standardom su kompatibilni sa svim prethodnim standardima 802.11bi 802.11g na 2,4 GHz frekvencijskom pojasu i 802.11a u 5 GHz frekvencijskom pojasu).26

U takvim sluajevima, takoer, podrka starijim standardima smanjuje performanse mree. Podrka za trenutno najei standard, 802.11g, mora se nastaviti jo neko vrijeme dok 802.11nkompatibilni ureaji postaju uistinu est. Najrazumniji rjeenje bi bilo da prenijeti terminali kompatibilni s 802.11n do 5 GHz frekvencije ili postaviti paralelno 802.11n mree, pri emu bi problem bude svjestan distribucije kanala izmeu mrea. Najbolje od tih alternativa je prenijeti 802.11n-kompatibilni terminal na 5 GHz frekvenciji i ponuditi beine mree na 2,4 GHz frekvenciji na 802.11g (i 802.11b) terminali samo. WLAN standard osigurava nekoliko mogunosti za podeavanje parametara. Prema zadanim parametrima standarda, paketi su podijeljeni ako je njihova povrina vea od 2.346 bajtova. Ostali odailjai su prigueni pomou RTS/CTS rukovanja prije poetka prijenosa, ako veliinja paketa prelazi 2,347 bajtova, tj,samo ako je prag fregmentacije povien. Nekoliko drugih parametara koji utiu na upotrebu radijskih resursa I potronje energije, takoer mogu biti podeeni ukljuujui Bencon interval, interval ponavljanja I zvuni interval. Iako se parametri mogu podesiti na razne naine preporuuje se stupanj opreza jer posljedica podeavanja moe biti teko izmjerena povremeno ak i iznenaujue. Kontroleri takoer obino ukljuuju i stepen upravljanja radio resursa. Kao i kod svih mrea WLAN ovi se koriste za usluge koje postavljaju razliite zahtjeve za mree. VOIP pozivi zahtjevaju kratku odgodu i garantuju propusnost dok su pregledavanje i E-mail usluge koje su manje osjetljive na smetnje. Zavisno od broja korisnika te prilagodbe rezultuju niim stopama podataka za druge korisnike kada je glasovni promet prisutan na mrei. Stupanj mrenih usluga takoer moe biti poboljan osiguravajui lagan prijenos izmeu pristupnih taaka. Na mrei baziranoj na kontroloru gdje su pristupne take povezane putem kontrolora ova usluga je jednostavna za ispuniti. Prijenos izmeu pristupnih taki moe biti ubrzan unaprijednim stvaranjem priprema na kontroloru eliminirajui potrebu za provjeru autentinosti od korisnika. SiteSurvey moe se koristiti za mjerenje signala prednosti i smetnji razine koristei prijenosno raunalo; SiteSurvey izraunava brzine signala na temelju tih parametara. Sveuilite u Jyvskyl je koristio SiteSurvey i za planiranje pokrivenosti povrine i testiranje. Signal oko -70 dBm je dovoljan. Jyvskyl je objavio karte pokrivenosti.Ukupnu sliku o pokrivenosti podruja mogu se dobiti pomou naredbe ping ili provjeru barova jaine signala naznaene od strane softvera mrene kartice, dok se kree oko laptopa. Kao to su WLAN postaviti u frekvencijskom pojasu koji je slobodno dostupan, smetnje mogu biti prilino visoke u places.Spektalni analizatori mogu biti zaposleni za utvrivanje uzroka smetnji. Wi-Spy je alat koji je pokuan i testiran. Primijeeno je,27

na primjer, da pokretni senzori smjeteni u uredskim prostorijama mogu uzrokovati znaajne smetnje.

7 Poreenje sa drugim beinim mreamaDa bi se olakao uvid u razlike izmeu pojedinih tehnika beine komunikacije, u sljedeoj tablici je prikazana usporedba razliitih tehnika beine komunikacije.

Na sljedeoj slici je prikazana usporedba brzine prijenosa beinih tehnika. Na x-osi je prikazano frekvencijsko podruje koje pojedina tehnika zauzima, dok je na y-osi prikazana brzina prijenosa. Tako se iz slike moe vidjeti da najveu brzinu ima UWB tehnika iz frekvencijskog podruja 3.1- 10.6 GHz, a najmanju brzinu prijenosa takoer ima UWB tehnika iz frekvencijskog podruja do 1 GHz te ZigBee tehnika.28

Slika 10 Usporedba brzine prenosa beinih tehnologija

Na sljedeoj slici je prikazana usporedba dosega beinih tehnika. Na x-osi je prikazano frekvencijsko podruje koje pojedina tehnika zauzima, dok je na y-osi prikazan doseg. Na slici se vidi da je doseg svih tehnika (osim 802.11a/b/g , tj. WLAN) oko 10m, dok je doseg WLAN-a oko 100m.

Slika 11 Usporedba dosega beinih mrea

Na sljedeoj slici je prikazana usporedba rasipanja snage beinih tehnika. Na x-osi je prikazano frekvencijsko podruje koje pojedina tehnika zauzima, dok je na y-osi prikazana snaga. Iz slike moe vidjeti da najvee rasipanje ima WLAN (standard 802.11a) oko 5W, dok najmanje rasipanje ima UWB tehnika iz frekvencijskog podruja do 1 GHz.

29

Slika 12 Usporedba rasipanja snage beinih mrea

Zakljuakim su se pojavili prenosni raunari, mnogi su poeli da sanjaju o tome da jednostavno uetaju u neku kancelariju i prikljue ga na internet. Zbog toga su mnoge grupe poele da rade na ostvarenju tog cilja. Najpraktinije rjeenje bilo je da se kancelarija i prenosni raunar opreme radiopredajnicima kratkog dometa pomou kojih bi mogli da komuniciraju. Taj pristup je ubrzo doveo do stvaranja beinih lokalnih mrea koje su nudile mnoge kompanije. Standard koji je IEEE komitet predloio za beine lokalne mree je 802.11. U vrijeme kada je zapoet proces standardizacije Eternet je ve dominirao podrujem lokalnih mrea, pa je IEEE komitet odluio da standard 802.11 uini kompatibilnim sa Eternetom iznad sloja veze podataka. Naroito je trebalo omoguiti da se IP paket preko beine lokalne mree alje na isti nain kao i preko Eterneta. Pored toga, u fizikom sloju i sloju veze podataka postoji vie razlika u odnosu na Eternet koje je standardom trebalo rijeiti. 1999. godine objavljena su dva nova standarda. Standard 802.11a predvia iri frekventni opseg i rad pri brzinama do 54 Mb/s. Standard 802.11b koristi istu frekvenciju kao i osnovni standard 802.11, ali uz drugaiju tehniku modulacije postie brzinu 11 Mb/s. Komitet je objavio i dodatnu varijantu 802.11g , koja koristi tehniku modulacije iz standard 802.11a, i opseg frekvencija iz standarda 802.11b. 802.11 WLAN mree su preovladale u primjeni, prije svega zato to ih je veoma jednostavno implementirati i veoma su lahke za upotrebu. U WLAN mreama je mogu pristup neovlatenih osoba, jer AP ne moe odrediti poziciju klijenta koji se eli spojiti, AP ne zna je li on u uredu, prolazi hodnikom ili sjedi parkiran u autu ispred zgrade ili postrojenja.30

Postoje tri vrste prijenosa u beinim mreama. To su: infracrvene zrake (engl. Infrared), uskopojasni mikrovalni kanal i tehnika rairenog spectra. Prilikom izrade WLAN mrea potrebno je vriti njihovo planiranje. Meutim, da bi smo mogli napraviti plan WLAN mree koju emo graditi postavljamo odrena pitanja koja e biti uputa prilikom izrade plana WLAN mree za odreeno podruje ili prostor. Planiranje podruja pokrivenosti moe biti uraeno za oba 2.4 i 5 GHz frekvencijska spectra. U poreenju sa drugim beinim mreama moemo vidjeti da najveu brzinu ima UWB tehnika iz frekvencijskog podruja 3.1- 10.6 GHz, a najmanju brzinu prijenosa takoer ima UWB tehnika iz frekvencijskog podruja do 1 GHz te ZigBee tehnika. Doseg svih tehnika je (osim 802.11a/b/g , tj. WLAN) oko 10m, dok je doseg WLAN-a oko 100m. Najvee rasipanje ima WLAN (standard 802.11a) oko 5W, dok najmanje rasipanje ima UWB tehnika iz frekvencijskog podruja do 1 GHz.

Literatura1. http://www.terena.org/activities/campus-bp/pdf/gn3-na3-t4-wlan-networkplanning.pdf

2. https://openwiki.uninett.no/_media/geantcampus:wlan_network_planing.pdf 3. http://nzcsrsc08.canterbury.ac.nz/site/proceedings/Individual_Papers/pg188_Wi reless_Local_Area_Network_Planning_-_An_Overview.pdf 4. http://icon.clnchina.com.cn/attachment/5/0/5/10505_WirelessSiteSurveyBestPr actices.pdf 5. http://www.diplomski-rad.com/images/stories/seminarski-diplomski-rad/466Informatika-Wlan-SRB-41str.pdf 6. http://www.google.ba/url? sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&ved=0CDAQFjAB&url=http%3A %2F%2Fwww.tsrb.hr%2Fracunalstvo%2Fdownloads%2Fracunalnemreze %2F4razredi%2F12.pps&ei=StxT42lA4H6sgbTu8HCDQ&usg=AFQjCNEKVz3ET5F8umIOQ6tmsGQrLrPPnA&sig 2=LFs1Nekb_KpkAIW6vbFC0w 7. http://books.google.ba/books? id=7lOzfWDE8a8C&pg=PA150&lpg=PA150&dq=planiranje+wlan&source=bl&o 31

ts=-OQTNiq6Iy&sig=llQd_8mTc2_mT6GIJrbSYzxEPHk&hl=hr&sa=X&ei=StxT42lA4H6sgbTu8HCDQ&ved=0CDoQ6AEwAw#v=onepage&q=planiranje %20wlan&f=false

32