PKM Proizvodnja Mlijeka

Interni radni materijali Prof. dr.sc. Ante Ivanković

0

MODUL Proizvodnja kravljeg mlijeka

Nastavna jedinica:

Proizvodnja kravljeg mlijeka

Nastavni tekst

Autor teksta: prof.dr.sc. Ante Ivanković

Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet

Zagreb, 2011.


1

2. PROIZVODNJA MLIJEKA

Proizvodnja kravljeg mlijeka kompleksan je tehnološki proces u kojem trebamo uvažavati brojne čimbenike (genetske i negenetske prirode) i okolišne utjecaje, kako bi po gospodarsko-tržnoj logici proizveli zdravstveno ispravan i siguran proizvod (kravlje mlijeko). Mliječne fame (obiteljska gospodarstva) proizvodno i tehnološki mogu biti različito usklañena, ovisno o zadanim polazištima (resursima) i ciljevima (no cilj svakako mora biti mlijeko EU kakvoće). Prihodovna (isplativa) proizvodnja kravljeg mlijeka treba uvažavati zemljopisne, klimatske i tradicijske osobitosti podneblja, raspoloživost i postojanost prirodnih resursa, potrebe prerañivačke industrije i potrošača, zaštitu okoliša, te dobrobit mliječnih krava i podmlatka kao sredstva za proizvodnju.

Industrijalizacija stočarske proizvodnje tijekom XX. stoljeća nametnula je profitabilnost kao primarni cilj. Industrijalizacija je potakla promjenu genetske strukture (pasmina) u proizvodnji kravljeg mlijeka. Proces holštajnzacije dogodio se u više od 80% zemlja svijeta, a posebice je izražen u gospodarski razvijenijim zemljama. Kako bi proizvodnja zadržala profitabilnost nužno je uskladiti genetski potencijal s okruženjem odnosno upravljanjem na farmu (farm management). Hranidba je jedna od ključnih čimbenika u proizvodnji mlijeka. Primjerice, postavlja se pitanje koja je to razina hranidbe odnosno količina krepke krme koju treba kravi ponuditi obzirom na njenu proizvodnju mlijeka. Često se promišlja na način da se količinu krepke krme treba povećavati sve dok krava reagira na način da za 1 kg krepke krme proizvede 2 kg mlijeka više. No, ukoliko se krava nahrani s previše krepke krme, često njena proizvodnja neće opravdati uloženi trošak u krepku krmu, odnosno često će se javiti i metabolički poremećaji. U takvoj situaciji se trošak proizvodnje povećava znatno brže no prihod od mlijeka, te premda je možda i ukupna količina mlijeka po mliječnoj kravi (laktaciji) veća, proizvodni učinak (ulaganje – prihod) je lošiji nego da je ostvarena možda nešto niža laktacijska proizvodnja (prikaz 1). Prikaz 1. Primjer odnos profitabilnosti proizvodnje mlijeka Stoga kada promišljamo o proizvodnji mlijeka uvijek trebamo imati na umu optimizaciju proizvodnje, odnosno uskladiti prihodovnu stranu proizvodnje s genetskom osnovom i negenetskim utjecajima. Prosječna laktacijska proizvodnja mlijeka holštajn krava na Novom Zelandu je nešto iznad 5 000 kg/laktaciji, dočim je laktacijska proizvodnja holštajn krava u Izraelu 10 500 kg/laktaciji. Navedene proizvodnje odgovaraju zadanom cilju budući da Novi Zeland raspolaže sa znatnim pašnjačkim površinama na kojima se nalaze velike količine jeftine zelene krme dočim područje Izraela naglašava potrebu maksimalne proizvodnje po proizvodnoj jedinici (kravi). Područje Republike Hrvatske raspolaže znatnim površinama raspoloživim za proizvodnju mlijeka. Nastoji se proizvesti maksimalna količina mlijeka po proizvodnoj jedinici. Tako da već neke farme sa holštajnom ostvaruju prosječnu laktacijsku farmsku proizvodnju od 10 500 kg/laktaciji a neke farme sa simentalskom pasminom 8 000 kg/laktaciji.


2

2.1. SUSTAVI PROIZVODNJE MLIJEKA Proizvodnju mlijeka u svijetu odnosno Europi obzirom na okolišne, tehnološke, organizacijske i druge

čimbenike dijeli se na četiri sustava i to: Sustav visokih ulaganja i visokih prinosa mlijeka

Sustav visokih ulaganja i visokih prinosa mlijeka je najzastupljeniji sustav proizvodnje mlijeka u zemljama razvijenog mliječnog govedarstva (Njemačka, Engleska, Francuska, Italija, Danska, Nizozemska, Izrael, SAD, Novi Zeland, …). U zemljama EU ovaj sustav obuhvaća 83% krava od kojih je više od 95% holštajn pasmina. Ovim sustavom se proizvede više od 85% kravljeg mlijeka u Europi. Sustav prakticira uglavnom veće aglomeracije stoke i specijalizaciju farmi. Visoki su zahtjevi na gospodarenju i krmi. Iziskuje visoki remont stada odnosno prekratak je proizvodni vijek mliječnih krava.

Sustav niskih ulaganja i nižih prinosa mlijeka Sustav niskih ulaganja i nižih prinosa mlijeka je sekundarni sustav proizvodnje mlijeka u Europi (Irska, dijelovi Engleske, Francuske, Italije, Danske, Nizozemske, …) ali i svijetu. Obuhvaća 7 % krava koje ostvaruju 6 % ukupne proizvodnje mlijeka u Europi. Obično iziskuje umjerene ili nešto veće aglomeracije stoke i specijalizaciju proizvodnje. Uglavnom u ovim sustavima su niski zahtjevi na krmi, nastojeći koristiti pašnjake i jeftinu voluminoznu krmu. U zimskoj hranidbi uglavnom se koristi fermentirana krma. U proizvodnji se koriste uglavnom manje zahtjevne alpske pasmine. Ovaj sustav karakterizira niski remont stada. Nekada se primjenjuje i sezoniranje teljenja, upravo radi optimizacije hranidbe (reduciranja troškova).

Gorski sustav proizvodnje mlijeka Gorski sustav proizvodnje mlijeka tradicionalni je sustav proizvodnje mlijeka u Europi (Austrija, Francuska, Italija, Slovenija, ...). Uglavnom se koriste manje aglomeracije životinja. Uočljiva je manja specijalizacija farmi, a često se koriste alpske pasmine ili pasmine dvojnih svojstava (proizvodnja mesa kao sekundarna). Povoljno je da je uočljiv niži do umjeren remont stada u ovom sustavu (mliječne krave ostaju duže u proizvodnji). Zahtjevi na krmi umjereni, a preporuča se korištenje pregonskih pašnjačkih površina. Zimska hranidba temelji se na fermentiranoj i suhoj voluminoznoj krmi. Radi snižavanja troškova proizvodnje (hranidbe) preporuča se korištenje sezoniranje teljenja.

Mediteranski sustav proizvodnje mlijeka Mediteranski sustav proizvodnje mlijeka je sustav zastupljen u zemljama mediterana (Italija, južna Francuska, Portugal, ….). Ovaj sustav traži manje aglomeracije stoke i umjerenu razinu specijalizacije. Zahtjevi na krmi su umjereni uz maksimalno korištenje pašnjaka. Izbjegava se korištenje fermenirane krme u obroku, a zimska hranidba uglavnom je zasnovana na sijenu. Poželjno je sezonirati teljenje. Remont stada je umjeren. U ovom sustavu uglavnom se koriste pasmine pigmentirane kože (Brown Swiss, sivo govedo, …). Okvir 1. Što odreñuje sustav proizvodnje mlijeka?

� Stado � Genotip � Veličina stada

� Tehnologija � Razina intenziteta � Usklañivanje tehnologije s

zadanim postavkama � Objekti, oprema, mehanizacija

� Usklañivanje s zadanim postavkama

� Analiza rizika � Financijski plan

� Hranidba � Obrok, � Management distribucije krme � Kontrola hranidbe,

� Krma i površine � Voluminoza krma � Krepka krma

� Reprodukcija � Učinkovitost, � Rizici, ...

� Proizvodnja mlijeka, mesa, ... � Mužnja, ... � Meso, ... � Količina i kvaliteta glavnog

proizvoda � Prateći proizvodi (prihodi)

� Zaštita okoliša � Zbrinjavanje stajnjaka, otpadnih

tvari, lešina, ... � Zaštita zdravlja

� Rizici � Preventiva � Krizni planovi

� Rad na farmi � Broj djelatnika, � Raspodjela poslova, � Rizici u poslovanju.


3

2.1.1. Sustavi proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj Proizvodnja mlijeka u Hrvatskoj prihvatila je najnovije tehnologije, no istodobno je u značajnoj mjeri

zadržala i tradicionalni karakter. Na to ukazuju podatci o usitnjenosti gospodarstva, no zamjećujemo i veći broj velikih suvremenih mliječnih farmi. Proizvodnja mlijeka uvažava tržišno okruženje, profitabilnost, kvalitativne zahtjeve industrije i potrošača.

U Republici Hrvatskoj zatičemo četiri osnovna sustava proizvodnje kravljeg mlijeka: Sustav tradicionalne sitne proizvodnje mlijeka (tradicionalne tehnologije, niska ulaganja, niska

proizvodnja < 2 500 kg). Tehnološkom procesu proizvodnje pridaje manja briga, dok se u ishrani koriste neznatne količine koncentriranih krmiva, što uvjetuje nisku razinu proizvodnje mlijeka po kravi. Proizvoñači su neznatno tržno orijentirani, proizvode mlijeko i meso uglavnom za svoje potrebe a smo povremeno isporučuju tržne viškove.

Modernizirani tradicionalni sustav (unaprijeñene tehnologije, srednja razina investicija, proizvodnja po laktaciji 2 500 do 4 000 kg) primjenjuje se na gospodarstvima koja nastoje tržišno funkcionirati, no limitirana su resursima (površinama, brojem krava, znanjem). Samo je manji broj obiteljskih farmi organiziran glede veličine, tehnološkog procesa i ostvarene proizvodnje na razini modernih obiteljskih farmi Europske unije. Modernizirani tradicionalni sustav obuhvaća manje mliječne farme, veličine do 15 krava.

Sustav malih konvencionalnih mliječnih farmi (primjerene tehnologije, srednja do visoka razina investicija, proizvodnja po laktaciji od 4 000 do 7 000 kg, kapaciteta 15 do 60 mliječnih krava) tržno su orijentirane prema robnoj proizvodnji. Uglavnom drže mliječne genotipove, no osim proizvodnje mlijeka značajnije prihode farma ostvaruje uzgojem rasplodnog podmlatka.

Sustav specijaliziranih većih mliječnih farmi (veća stada, suvremene tehnologije, visoka ulaganja, proizvodnja > 7 000 kg laktaciji) predstavljaju okosnicu konkurentne proizvodnje mlijeka. Uglavnom su interesno čvrsto povezane s mljekarskom industrijom. Na takvim se farmama krave drže izrazito mliječne pasmine (Holstein, Brown Swiss) koje se intenzivno koriste. Mužnja, hranidba i izgnojavanje u značajnoj su mjeri automatizirani.

Govedarskom proizvodnjom u Hrvatskoj bavi se više od 85.000 gospodarstava, od kojih 77.000 posjeduje muzne krave. Na tržištu se s odreñenim proizvodnim viškovima pojavljuje 70% gospodarstava koja posjeduju goveda (Vujčić i Bosnić, 2005). Iako se 2005. godine u odnosu na 2004. smanjio ukupan broj proizvoñača mlijeka za 12,30%, otkupljeno je 13,68% više mlijeka. Tijekom 2005. godine otkupljeno je 605.721.367 litara mlijeka (HSC, 2005). S obzirom na količinske razrede godišnje isporučenog mlijeka, smanjuje se broj proizvoñača koji isporučuju manje od 20.000 litara mlijeka godišnje, a raste broj farmera koji povećavaju godišnju proizvodnju (> 20.000 L/god). O razvijenosti govedarske proizvodnje u Hrvatskoj govori podatak da je udio gospodarstava s 3 i manje krava oko 54%, a onih koji imaju više od 16 krava samo 1,77%. Mliječne farme u EU imaju prosječno 18 krava, a u Hrvatskoj 2,8 krava.

2.2. Kravlje mlijeko Sirovo mlijeko je prirodni sekret mliječne žlijezde dobiven redovnom i neprekidnom mužnjom zdravih

muznih životinja od osmog dana nakon poroda do 30 dana prije poroda, pravilno hranjenih i držanih, kojem ništa nije dodano niti oduzeto i nije zagrijavano na temperaturu višu od 40oC. Sirovo mlijeko mora najkasnije dva sata nakon mužnje biti ohlañeno do najviše 6oC. Svojstvenog je izgleda, boje, mirisa i okusa. Sirovo mlijeko ne smije sadržavati mehaničke nečistoće, dodanu vodu ili rezidue iznad dozvoljene količine (propisane veterinarsko-zdravstvenim propisima) koje imaju farmakološko ili hormonalno djelovanje, te antibiotike, pesticide, deterdžente i druge štetne tvari koje mijenjaju organoleptička svojstva mlijeka. Mlijeko izmeñu ostalog mora udovoljavati sljedećim zahtjevima kvalitete:

• da sadrži najmanje 3,2% mliječne masti, • da sadrži najmanje 3,0% bjelančevina, • da sadrži najmanje 8,5% suhe tvari bez masti,

sekrecija kravljeg mlijeka započinje u vimenu krave u prije samog teljenja, no manje količine mlijeka koje se sintetiziraju u vimenu prije teljenja bivaju resorbirane u samom vimenu. Tek nakon teljenja počinje sekrecija mlijeka koje je u prvim danima sadržajno bogatije i ima funkciju opskrbe hranjivima teleta njegove pasivne imunizacije. Mlijeko koje se izlučuje iz vimena krave u prvim danima laktacije naziva se kolostrum. Prosječni kemijski sastav kolostuma naveden je u tablici 1.


4

Tablica 1. Promjena kemijskog sastava mlijeka (Vujičić, 1985; cit Božanić 2004) Dan laktacije Suha tvar (%) Mliječna mast (%) Bjelančevine (%) Laktoza (%) Pepeo (%) 1. 25,84 5,4 15,08 3,31 1,2 2. 22,00 5,0 11,89 3,77 0,93 3. 14,55 4,2 5,24 3,77 0,82 4. 13,76 4,4 4,68 3,46 0,85 5. 13,02 4,6 3,45 3,88 0,81 6. 13,06 4,4 3,23 3,97 0,80 7. 13,12 4,1 3,56 4,49 0,77

Uočljivo je visoki sadržaj bjelančevina u kolostrumu tijekom prvog dana laktacije, a one su neposredno odgovorne za pasivnu imunizaciju teleta koja se odvija na način da cijele molekule imunoglobilina prolaze kroz stjenku tankog crijeva i ulaze u krvotok. Funkciju imunizacije u prvom redu imaju molekule imunoglobulina IgG, IgA i IgM. U kolostrumu je IgG je udjela 80 do 85%, IgM je udjela 5 do 12%, a IgA od 8 do 10% (Posavi, 2003). Vrlo je važno da novooteljeno tele posisa kolostrum u svoja prva četiri sata života jer je tada sluznica tankog crijeva veoma propusna za ove molekule. Svakim daljnjim satom života teleta sluznica biva sve nepropusnija za pasivnu imunizaciju. U kolostrumu teleta ima i drugih, teletu za početak života važnih tvari. Kolostrum sadrži veće količine minerala i vitamina u odnosu na standardno mlijeko, te više faktora rasta (IGF-1, IGF-2, FGF, EGF i druge). Tele u prvim danima života treba posisati jednokratno do 1,5 kg kolostruma. Radi sprečavanja razvoja bakterija u kolostrumu te povećanja njegove probavljivosti često se vrši zakiseljavanje s mravljom kiselinom (4 ml 85%-tne mravlje kiseline/kg). U novije vrijeme u nekim zemljama razvijene govedarske proizvodnje kolostrum se podvrgava niskoj pasterizaciji (60ºC) radi sprječavanja oboljenja teladi.

2.2.1. Kemijski sastav kravljeg mlijeka Kravlje mlijeko sadrži oko 87,5% vode, 3,5-5,0% masti, 3,0-4,0% bjelančevina, 4,5-5,0% laktoze, te

0,75% pepela (anorganskih soli) (Havranek i Rupić, 2003). Kemijski sastav kravljeg mlijeka je promjenjiv, a na varijabilnost sastava primarno utječu genotip (pasmina), hranidba, stadij i redoslijed laktacije, reproduktivno i zdravstveno stanje, oblik i razvijenost vimena, okolišna temperatura zraka i drugo.

Mast u mlijeku najvarijabilniji je sastojak kravljeg mlijeka i danas je važan kriterij za izračunavanje otkupne cijene mlijeka. Znatno utječe na okus mlijeka, te na strukturu, konzistenciju i aromu mliječnih proizvoda. Sadržaj masti u mlijeku, izmeñu ostalog ovisi o genetskim predispozicijama krave, pasmini, dobi, stadiju laktacije, energetskoj vrijednosti obroka, klimatskim prilikama, sezoni, zdravstvenom stanju, hranidbi i drugim čimbenicima. Od navedenih čimbenika na sadržaj masti u mlijeku najviše utječe hranidba. Korekcijom hranidbe može se dijelom utjecati na sadržaj masti u mlijeku. Sadržaj masti u mlijeku mijenja se s promjenom količine i kakvoće sirovih vlakana u obroku krava

Bjelančevine u mlijeku manje su varijabilan sastojak u odnosu na mliječnu mast. Mlijeko sadrži tri vrste bjelančevina: kazein, laktalbumin i laktoglobulin. Kazein čini 80% ukupnih bjelančevina u mlijeku. Glavne frakcije kazeina su: α-kazein, ß-kazein, γ-kazein i κ-kazein. Kazein se lako taloži iz mlijeka djelovanjem enzima i kiselina. Laktalbumini su sastavljeni od skupine pojedinačnih bjelančevina koloidno raspršenih u mlijeku. Ne podliježu koagulaciji djelovanjem enzima i kiselina, te iako su u mlijeku u prisutni u manjem postotku, vrlo su važni u procesu njegove prerade. Laktoglobulini su u mlijeku zastupljeni s udjelom od 0,1%, no njihova koncentracija vrlo je visoka u kolostrumu, vršeći pasivnu imunizaciju teleta.

Na odnos i sadržaj bjelančevina u mlijeku utječe više čimbenika. Pasminski utjecaj je nedvojben, a istraživanja su pokazala da mlijeko s najvišim sadržajem bjelančevina daju krave pasmine Jersey (3,83%) i Brown Swiss (3,57%). (Caput, 1996). Stadij laktacije utječe na sadržaj bjelančevina u mlijeku, uvjetujući njihov veći sadržaj nakon telenja, pad tijekom rane laktacije, te ponovni rast udjela u drugom dijelu laktacije. Utjecaj godišnjeg doba na sadržaj bjelančevina razvidan je po povećanom udjelu bjelančevina u mlijeku tijekom jesenskih i zimskih mjeseci. Mastitis uzrokuje neznatne promjene sadržaja bjelančevina u mlijeku. Hranidbeni čimbenici u odreñenoj mjeri djeluju na sadržaj bjelančevina u mlijeku, premda manje nego na sadržaj i kvalitetu masti. Povećavanjem ukupne dnevne količine energije moguće je povećati količinu bjelančevina u mlijeku. Ugljikohidrati kao najznačajniji energent podržavaju razvoj mikroorganizama buraga koji sintetiziraju mikrobne bjelančevine. Razgradnjom mikrobnih bjelančevina osiguravaju se aminokiseline koje bivaju


5

iskorištene u sintezi bjelančevina mlijeka. Obrok siromašan bjelančevinama inducira pad udjela bjelančevina u mlijeku. Prekomjerni sadržaj bjelančevina u obroku ne povećava sadržaj bjelančevina u mlijeku. Sadržaj bjelančevina u mlijeku može se znatnije povećati dodavanjem zasićenih aminokiselina u obrok, kao što su metionin ili lizin.

Laktoza (mliječni šećer) karakteristični je disaharid mlijeka. Kravlje mlijeko sadrži 4,5-5,0% laktoze, s prosječnom vrijednošću od 4,7%. Sinteza laktoze ravnomjerna je tijekom cijele laktacije, a njen sadržaj prilično je konstantan. Ukoliko se u mlijeku nalazi manje od 4,5% laktoze, drži se da mlijeko potječe iz bolesnog vimena s upalnim procesom u žljezdanom tkivu, pri čemu dolazi do redukcije sinteze laktoze. U mlijeku se nalazi i znatna količina minerala i vitamina. Oni su svakako vrijedan izvor za konzumente, posebice za mlañu populaciju. Minerali su uglavnom vezane za bjelančevine mlijeka. Od minerala vrijedno je spomenuti da je kalcija oko 120 mg/L, fosfora 95 mg/L, kalija 150 mg/L, natrija 50 mg/L, dočim željeza ima vrlo malo (0,05 mg/L). Najznačajniji vitamini koji se nalaze u mlijeku krave su: A, B, C, D3, E,. 2.2.2. Higijenska kvaliteta kravljeg mlijeka

Somatske stanice (SCC; engl. Somatic Cell Count) u mlijeku zapravo su leukociti i epitelne stanice mliječnih kanala. Epitelne stanice su alveolarne, podrijetlom iz sekretornog žljezdanog tkiva. Leukociti iz krvnih sudova u mlijeko dospijevaju aktivnim i pasivnim prijenosom. Epitelne stanice čine 70% somatskih stanica higijenski ispravnog mlijeka, a ostatak čine leukociti. Broj somatskih stanica je meñunarodno priznati parametar za ocjenu zdravstvenog stanja vimena krava. Povećan broj SCC očekivan je i normalan u razdoblju od dva do tri tjedna prije teljenja do dva tjedna nakon teljenja.

Somatske stanice, kao uobičajeni sastojak mlijeka zdravog vimena, ne utječu na promjenu fizikalnih osobina i nutritivnih vrijednosti. Broj somatskih stanica u mlijeku zdravog vimena značajno ne prelazi 200.000/mL mlijeka. U mlijeku zdravih krava broj leukocita podjednak je u svim četvrtima, a povećanje njihovog broja u jednoj od četvrti vimena upućuje na pojavu mastitisa. Vime se može inficirati ulaskom bakterija kroz sisni kanal, preko ozlijeñene kože ili krvlju. Češće upale vimena odražavaju se na promjene u sekreciji i kemijskom sastavu mlijeka, fizikalnim, bakteriološkim i tehnološkim osobinama mlijeka. Smanjenje proizvodnje mlijeka zbog pojave mastitisa iznosi 15-40%, a ovisi o tipu, trajanju i stupnju infekcije (Antunac i sur., 1997). Povećani broj somatskih stanica uzrokuje smanjenje mliječne masti za 5-12%, a značajan je utjecaj i na laktacijsku proizvodnju. Posljedica upalnih procesa u vimenu je pojačana aktivnost lipaze, zbog čega dolazi do oksidativnih promjena u sastavu mliječne masti. Povećanim brojem somatskih stanica smanjuje se sadržaj laktoze za 10-20%. Iz navedenog je vidljivo da povećani broj somatskih stanica, kao posljedica upale mliječne žlijezde, uzrokuje mnoge probleme proizvoñačima (niža otkupna cijena mlijeka) i prerañivačima mlijeka. Kvaliteta mlijeka iz inficiranog vimena ne može se nikakvim postupkom poboljšati, jedino sustavna kontrola i pravovremeno otkrivanje upale vimena omogućavaju očuvanje i poboljšanje kvalitete sirovog mlijeka.

Veliki je broj čimbenika koji mogu utjecati na ukupan broj somatskih stanica u mlijeku, a na njihovo povećanje najviše utječe upalni proces u vimenu. Za upale vimena njihov se broj povećava i do nekoliko milijuna u jednom mL mlijeka. Postoje i brojni drugi okolišni utjecaji koji mogu dovesti do povećanja broja somatskih stanica u mlijeku (nehigijenska mužnja, loše pranje vimena prije mužnje, kratka priprema za mužnju, neredovito pranje i dezinfekcija aparata i pribora za mužnju, neispravnost aparata za mužnju, neadekvatna dezinfekcija vimena nakon mužnje i drugo). Kuterovac i sur. (2004) utvrdili su značajan utjecaj sezone na broj somatskih stanica u mlijeku odnosno da je broj somatskih stanica u proljetnim mjesecima znatno je niži nego u ljetnim i jesenskim mjesecima.

Svježe pomuzeno mlijeko zdrave krave sadrži nekoliko stotina do nekoliko tisuća mikroorganizama u jednom mL. Oni dospijevaju u vime kroz otvor na sisi te postaju normalna mikroflora mlijeka. Mlijeko je izvrstan hranjivi supstrat za rast i razvoj mikroorganizama koji razgrañuju laktozu, kazein, a nekad i mliječnu mast. Laktoza lako fermentira u mliječnu kiselinu, a ponekad u maslačnu i propionsku kiselinu ili alkohol. Kazein koagulira te se razgrañuje do aminokiselina. Kako bi spriječili progresivno umnožavanje bakterija, mlijeko se nakon mužnje treba ohladiti na 4oC. Najčešći mikroorganizmi primarne mikroflore vimena su Micrococcaceae, Corynobacteriae i Streptococcus vrste a njihov broj ne prelazi 50.000 u mL. Uz primarnu (neškodljivu) mikrofloru u mlijeku se nalazi i sekundarna mikroflora koja u mlijeko dospijeva iz drugih izvora (hrana, stelja, oprema za mužnju, ruke muzača, posude za mlijeko, prašina, gnoj, voda i dr). Sekundarnu mikrofloru najčešće


6

čine Bacillus, Clostridium, Salmonella, Aeromonas, Enterococcus i dr. Sekundarna mikroflora glavni je razlog znatnijeg povećanja broja bakterija u mlijeku i upale vimena (mastitisa). 2.2.3. Kvalitativno razvrstavanje kravljeg mlijeka

Donošenjem Pravilnika o kakvoći svježeg sirovog mlijeka, te osnivanjem Središnjeg laboratorija za kontrolu mlijeka (SLKM) u Križevcima, uspostavljen je sustav učinkovitog provoñenja kontrole i zdravstvene ispravnosti mlijeka u RH. Higijenska i zdravstvena ispravnost se definira kao sigurnost da mlijeko i mliječni proizvodi neće ugroziti zdravlje potrošača ako su proizvedeni i konzumirani prema preporučenim meñunarodnim normama i pravilima o higijeni namirnica.

U ocjeni higijenske kvalitete mlijeka i mliječnih proizvoda prvenstveno je potrebno utvrditi nazočnost patogenih bakterija, i to u prvom redu onih koje su uzročnici zaraznih bolesti ljudi. Na zdravstvenu i higijensku ispravnost mlijeka i mliječnih proizvoda utječe i uporaba lijekova u terapijske svrhe i njihov dodatak stočnoj hrani, te korištenje kemijskih sredstava u zaštiti bilja. Najvažnije skupine kemijskih rezidua su: antibiotici, antiparazitici, hormoni, mikotoksini, nitrozamini, teške kovine, pesticidi, herbicidi, fungicidi itd. Posebnu opasnost za zdravlje potrošača predstavljaju antibiotici koji se izlučuju mlijekom u odreñenom vremenskom razdoblju nakon posljednje aplikacije pri liječenju nekih bolesti. Stoga se, kao i u drugim europskim zemljama uvode propisi kojima se promet mlijekom životinja liječenih antibioticima ograničava poslije terapije, te se ne smije upotrebljavati kao namirnica (Hadžiosmanović i sur., 2002).

Kravlje mlijeko u kojem je ≤ 400.000 SCC/mL se razvrstava u I razred („mlijeko EU kvalitete“), a mlijeko koje ne zadovoljava standard (više od 400.000 SCC/mL) razvrstava se kao „ostalo mlijeko“. Takoñer, kravlje mlijeko u kojem je ≤ 100.000 MO/mL se razvrstava u I razred („mlijeko EU kvalitete“), a mlijeko koje ima više od 100.000 MO/mL) razvrstava se kao „ostalo mlijeko“. U Hrvatskoj oko 80% tržišno isporučenog mlijeka pripada skupini I razreda (''mlijeka EU kvalitete'').


7

2.3. Tehnologija proizvodnje kravljeg mlijeka

Tehnologija proizvodnje mlijeka sastoji se od više povezanih cjelina oje se smjenjuju. Kako bi osigurali neometano odvijanje proizvodnog procesa nužno je osim poznavanja same tehnologije proizvodnje mlijeka poznavati tehnologiju i postupke pripreme remontnog podmlatka. Važnost pripreme kvalitetnog remontnog podmlatka proizlaze iz činjenice da se visoko proizvodne mliječne krave relativno kratko zadržavaju u proizvodnji (3 do 4 laktacije). Stoga, ukoliko se ne raspolaže sa kvalitetnim podmatkom ili isti ne može namaknuti od drugih uzgajivača, gubi se genetska osnova za proizvodnju.

Priprema remontnog podmlatka počinje već kod odabira bika za pripust ili umjetno osjemenjivanje, oca budućeg teleta, junice odnosno mliječne krave. Pomnim odabirom kvalitetnih bikova i sparivanjem sa odreñenim kravama izgrañuje se kvalitetno buduće mliječno stado. Ciljanim sparivanjem moguće je popravljati odreñene proizvodne slabosti nekih krava. Tako primjerice, krava koja ima lošu krañu vimena sparuje se sa bikom dobrih nasljednih ocjena za grañu vimena kao bi dobili kvalitetno potomstvo. Time telad stječu bolje proizvodne genetske predispozicije, odnosno proizvodno se izgrañuje cijelo mliječno stado. Nakon teljenja, najbolja ženska telad se prevode u junice, pravodobno osjemenjuju te nakon teljenja uvode u proizvodnju mlijeka (prikaz 2).

Proizvodnja mlijeka počinje prvim teljenjem i traje do izlučenja iz proizvodnje. U tom razdoblju krava ostvaruje svoju životnu proizvodnju. Krave u proizvodnom procesu ostaju odreñeni broj laktacija, a nakon što se jave zdravstveni, reproduktivni ili drugi problemi, proizvodna krava se izlučuje iz proizvodnje i mijenja sa mladim grlima (junicama) koje ulaze u proizvodnju.

Prikaz 2. Shematski prikaz tehnologije proizvodnje mlijeka Nakon uvoñenja mlade prvotelke u proizvodnju, smjenjuju se razdoblja sekrecije mlijeka (laktacije) i razdoblja bez sekrecije (suhostaj). Oba navedena razdoblja podjednako su važna za ostvarivanje kvalitetne proizvodnje, te poremećaj jedne faze ostavlja negativan trag na laktacijskoj i ukupnoj životnoj proizvodnji krave. Stoga razmatranja počinju sa osvrtom na razdoblje suhostaja, a zatim ćemo se osvrnuti na naredne faze proizvodnog ciklusa.

Tele

Telad za tov (m + ž) Tovilište Klaonica

Telad za remont Junice

Inseminacija16-17 mj.

Prvotelke

Krave u laktaciji

SuhostajPorod – teljenje

Razdoj ili uvod u maksimalnu proizvodnju


8

Dogañanja u organizmu krave tijekom suhostaja Intenzivan prirast ploda (zadnjih 80 dana gravidnosti masa ploda poraste sa 10 na 40 kg, masa maternice s plodom sa 25 na 80 kg) Obnavljanje staničja vimena koje izlučuje mlijeko (sekretornog parenhima), Regeneracija buragovih resica (papila) Početno lučenje kolostruma

Metoda naglog zasušivanja standardni postupak zasušenja � nakon potpunog (kompletnog) zadnjeg izmuzivanja vimena slijedi čišćenje

sisa čistim i suhim maramicama, te dezinfekcija sisa primjerenim jodnim ili drugim sredstvom.

� nakon počeka od 5 do 10 minuta vrši se ponovna dezinfekcija sisa, a nakon njihova sušenja aplicira se antibiotska mast 5 mm duboko u sisni kanal

� potom se čini ponovna dezinfekcija vimena. � zadržati kravu u stojećem stavu narednih sat vremena, dok se otvori sisnih

kanala zatvore

Razlozi stresa u suhostaju: Prestaje mužnja, Premještanje u novu skupinu ili dijelove staje, Promjena sastava obroka, Umanjenje ili isključivanje krepke komponente, Nekada se prilikom zasušenja uskraćuje čak i voda, Kasna steonost stresna je sama po sebi.

2.3.1. Suhostaj

Suhostaj je sastavnica pripremne faze proizvodnje mlijeka. Fiziološki i metabolički procesi tijekom suhostajnog razdoblja osobito su izraženi u vimenu koje prolazi kroz nekoliko faza. Tijekom prve faze koja traje tridesetak dana, počevši od dana zasušenja krave, dogaña se involucija sekretornog parenhima vimena (regresija sekretornih alveolarnih stanica). Tijekom druge faze dolazi do istinskog “odmora” vimena. Dvadesetak dana prije teljenja nastupa treća faza tijekom koje se sekretorno staničje vimena regenerira i priprema za predstojeću laktaciju, te počinje s lučenjem kolostruma.

Ukoliko suhostaj traje samo 50 dana vime iz prve prelazi u treću fazu, ne ulazeći u fazu stvarnog odmora vimena. Ukoliko suhostaj traje 60 do 70 dana, istinski odmor vimena je 10 do 20 dana. Preporuka je da suhostaj traje od 50 do 70 dana, s napomenom da ne smije biti kraći od 50 dana. Kraći suhostaj, osobito u prvima laktacijama, negativno se odražava na proizvodnju narednih laktacija, što donosi direktni ekonomski gubitak proizvoñaču. Duži suhostaj od preporučenog proizvodno nije opravdan budući da dovodi do manje “životne proizvodnje” krave i prekomjernog nakupljanja tjelesnih energetskih rezervi što može dovesti do metaboličkih i reproduktivnih poremećaja.

Suhostaj je stresno razdoblje za mliječnu kravu iz više razloga. Ulaskom u suhostaj prestaje mužnja,

grlo se premještanja u novu skupinu ili dijelove staje, dolazi do promijene sastava obroka, umanjenja ili isključivanja krepke komponente, a nekada se prilikom zasušenja uskraćuje čak i voda. Kasna steonost stresna je sama po sebi, a prevelika količina stresa može rezultirati čak i pobačajem u zadnjoj fazi gravidnosti. Suhostaj je meñutim u pogledu metaboličkih funkcija veoma aktivno razdoblje u kome krava treba “odmoriti” organizam i vime, priskrbiti dovoljno hranjiva za intenzivan razvoj ploda i obnovu tjelesnih energetskih rezervi radi ublažavanja neizbježne negativne hranidbene bilance u početku laktacije.

Metoda zasušivanja ukoliko nije primjerena može se loše odraziti na daljnji tijek suhostaja odnosno predstojeću laktaciju. Krave u razdoblje poželjnog zasušenja ulaze s različitom razinom proizvodnje. Zasušenje se može izvesti po metodi postupnog ili po metodi naglog zasušenja vimena. Radi umanjenja stresa preporuka je da se zasušenje izvede u naglo, uz prethodno reduciranje obroka (primarno krepke komponente). Kraći postupak zasušenja pogodan je za krave koje u suhostaj ulaze s nižom proizvodnjom, dok zasušenju mlječnijih krava treba pristupiti obazrivije. Izazivanje pada proizvodnje mlijeka prije planiranog vremena zasušenja znatno pomaže uspješnosti zasušenja i smanjenju pojave naknadnog “curenja” mlijeka. Iskustvo pokazuje da kod 40% zasušenih krava dolazi do naknadnog jačeg ili slabijeg “curenja” mlijeka. Promjene u obroku trebaju biti provedene stupnjevito, osobito kod krava koje proizvode više od 20 kg mlijeka/dan. Nagle promjene obroka visokoproizvodnih krava lako mogu dovesti do metaboličkih poremećaja.

Nakon tretiranja vimena treba vršiti nadzor vimena, osobito tijekom prvog tjedna zasušenja i tjedna prije teljenja. Krave u suhostaju trebaju biti čiste, suhe, mikroklimatski i prostorno u primjerenim uvjetima. Ukoliko doñe do “curenja” mlijeka iz vimena nakon postupka aplikacije antibiotika, osobito u prvom i drugom tjednu po zasušenju, postupak tretiranja sisne četvrti se ponavlja prema ranije danim uputama.


9

Tijekom ulaska u suhostaj krave treba provjeriti na prisutnost kliničkog ili subkliničkog mastitisa. Kod krava kod kojih broj somatskih stanica tijekom dvije zadnje kontrole prijeñe 200 000 /mL treba učiniti dodatnu provjeru California mastitis testom, a pozitivne četvrti treba podvrgnuti bakteriološkoj pretrazi. Time dobivamo uvid u patogenost mikroorganizama i prikladnost primijenjenih antibiotskih sredstava. Nedvojbeno je da otkrivanje mastitisa i liječenje vimena znatno jednostavnije, učinkovitije i jeftinije tijekom suhostaja nego nakon što krava uñe u narednu laktaciju. Postavlja se pitanje opravdanosti redovitog tretmana antibioticima svih krava koje ulaze u suhostaj ili individualnog pristupa nakon utvrñivanja nazočnosti mastitisa. Praksa je pokazala da se nove pojave mastitisa znatno češće dogañaju kod netretiranih krava nego kod krava čije je vime prilikom zasušenja tretirano antibiotikom.

Osim o vimenu, tijekom suhostajnog razdoblja treba povesti brigu o zdravlju nogu odnosno papaka. Upalni procesi i oštećenja papka izazivaju stres kod krava što se odražava na smanjenje uzimanja hrane i pad proizvodnje mlijeka. Obrezivanje papka i sanacija eventualnih oštećenih dijelova manje je stresno u suhostajnom razdoblju nego kad krave uñu u novu laktaciju. Pravilnim nadzorom i njegom papaka umanjuje rizik pojave patoloških stanja tijekom laktacije i gubitaka u proizvodnji. Oštećenja papaka često se negativno odražavaju i na uspostavu reproduktivnog ciklusa nakon teljenja.

Tijekom suhostaja treba povesti brigu o nazočnosti parazitskih nametnika, te ukoliko kontrole ukazuju na njihovu nazočnost poduzeti mjere za njihovo uklanjanje. Pri tome treba uzeti u obzir iskustva ranijih godina, godišnje doba, management pašnjaka, kondiciju grla, laboratorijske analize fecesa ili krvi, te drugo.

Hranidba krava u suhostaju je velike važnosti za pravilan razvoj ploda, obnovu vimena, prikupljanje odreñenih energetskih rezervi, izbjegavanje metaboličkih poremećaja (ketoze, zamašćenja jetre, edema vimena, mliječne groznice) i pravodobno lučenje kolostruma. Optimalnom hranidbom stimulira se razvoj poželjnih mikroorganizama i razvoj papila buraga preko kojih se vrši resorpcija dijela hranjiva. Hranidba krava u početnoj i srednjoj fazi suhostaja ima odreñene osobitosti u odnosu na hranidbu krava u zadnjoj fazi. Tijekom početne i srednje faze suhostaja obrok treba biti nešto bogatiji sirovim vlakanima, dok u zadnjem dijelu suhostaja treba povećati udio energije. Voluminozni dio obroka bolje je zasnivati na livadnom nego leguminoznom sijenu budući da ima manji udio kalcija i time umanjuje rizik pojave mliječne groznice. Ukoliko se voluminozni dio obroka zasniva na silaži ili kompletnom obroku, unos suhe tvari iz ovih krmiva treba ograničiti na 1% od tjelesne mase krave. Tijekom treće faze suhostaja, radi pritiska ploda na probavne organe i pripreme za teljenje, krava uzima količinski manje obroke. Tijekom ove faze obroke treba energetski pojačati, najčešće udjelom zrna, tako da neposredno prije teljenja njihov unos doseže i do 1% tjelesne mase krave. Preporuka je da krava neposredno prije teljenja ne bi trebala konzumirati više od 4 kg krepke krme na dan. Osobito treba paziti na unos kalcija, budući da njegov prekomjeran unos može izazvati pojavu mliječne groznice. Poželjno je nekoliko dana prije teljenja smanjiti unos Ca kako bi se aktivirao hormonalni sustav krave koji pospješuje apsorpciju Ca iz crijeva i njegovu mobilizaciju iz kostiju. Magnezij (Mg) takoñer sudjeluje u pravovremenoj mobilizaciji Ca. Jesenska je paša uglavnom siromašna Mg a bogatija Ca, što može izazvati pojavu mliječne groznice. Stoga mineralni dodatak tijekom jeseni treba biti nešto bogatiji magnezijem. Znano je da vitamin D pozitivno djeluje na učinkovitost resorpcije Ca iz crijeva, te se preventivno u suzbijanju mliječne groznice može injektivno aplicirati kravama.

Tijekom zadnje faze suhostaja u obrok treba uključiti voluminoznu krmu koja će biti zastupljena u obroku krave u laktaciji, kako bi se mikroorganizmi buraga mogli prilagoditi. Dovoljna voluminoznost obroka prevenira pojavu dislokacije sirišta. Ne treba zanemariti pravilo da uvoñenje novih krmiva i povećanje količine u obrok uključenih krmiva treba biti postupno. Udio sirovog proteina u obroku treba porasti u zadnjoj fazi suhostaja na 13 do 14%, kako bi se neometano odvijao intenzivan prirast ploda i priprema vimena za predstojeću laktaciju. Nedostatna opskrba proteinima uvjetuje mobiliziranje tjelesnih proteina i metaboličke poremećaje, što se može odraziti na umanjenje predstojeće laktacijske proizvodnje. Prekomjeran unos proteina nije opravdan.

� problemi “debelih krava” teže se tele sklonije metaboličkim poremećajima smanjen apetit i konzum ST nakon partusa problemi u uspostavi spolnog ciklusa

� problemi “mršavih krava” loša vitalnost teleta loš početak laktacije prekomjerno trošenje vlastitih tjelesnih rezervi

� metabolički poremećaji izazvani neprimjernom hranidbom: ketoza mliječna groznica dislokacija sirišta zaostajanje posteljice


10

82%

100%91% 87%

80% 76%69% 66% 63% 59%

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

Mjesec laktacije

Grupiranje i izdvajanje krava u suhostaju od krava u laktaciji opravdano je i poželjno ukoliko je izvedivo. Ukoliko smještajni uvjeti ne dozvoljavaju razdvajanje u tri suhostajne skupine, poželjno je krave u suhostaju razdijeliti u dvije skupine (prvu s kravama u ranom i srednjem suhostaju, te drugu u s kravama dva do četiri tjedna prije teljenja). Junice prije teljenja ne treba priključivati skupini krava u ranom i srednjem suhostaju, budući da režim hranidbe te grupe ne zadovoljava njihove potrebe. Junice se trebaju priključuju zasušenim kravama tek u zadnjim tjednima prije teljenja.

Tijekom suhostaja krave mogu biti smještene u staji ili pašnjaku. Pogodniji je smještaj u staji jer osigurava bolje uvijete kontrole hranidbe. Prostor staje za krave u suhostaju treba biti suh, čist i prostorno dosatatan. Prljave krave često ukazuju na neizbalansiran obrok, slabu kvalitetu obroka, bolest ili loš komfor staje. Odsustvo prljavih krava uz optimalnu kondiciju ukazuje na dobru hranidbu i management suhostaja.

Loša higijena staje ili neodgovarajući management često se ogledaju i kroz neonatlane probavne poremećaje teladi, što katkada uzima epidemijske razmjere. U stajama s lošim higijenskim uvjetima osobito se često nalaze štetni mikroorganizmi, primarno E. coli, Rota i Corona virusi, kryptosporidije, kokcidije i salmonele. Postoji mogućnost preventivne vakcinacije zasušenih krava protiv E. coli, Rota i korona virusa, čime se ujedno potiče pojačana otpornost novoroñene teladi preko njihove pasivne imunizacije. 2.3.2. Uvod u mliječnost

Neposredno prije teljenja sekretorni parenhim vimena izlučuje kolostrum. Kolostrum je osobito bitan za pasivnu imunizaciju teleta. Nakon nekoliko dana sadržajno kolostrum prelazi u mlijeko koje je podobno za tržnu isporuku. Nakon teljenja kreće dnevna mužnja, no istodobno se i hranidba prilagoñava potrebama krave u početnoj laktaciji. Nužno je primjerenom hranidbom ''isprovocirati'' poželjnu maksimalnu (optimalnu) sekreciju mlijeka, količinski i sadržajno.

Standardna laktacijska krivulja Uz uvid u proizvodnju zanimljivo je učiniti uvid u realizaciju genetskog potencijala mliječne krave.

Radi toga se čini usporedba sa standardnom laktacijskom krivuljom. Standardna laktacijska krivulja ima slijedeće vrijednosti


11

Hranidba mliječnih krava prilično je složena jer istodobno treba poznavati i uvažavati unutarnje (metaboličke) i vanjske faktore (okruženje), nastojeći umanjiti nesklad unesenih i izlučenih hranjiva. Tjelesna i metabolička ograničenja katkada nameću potrebu kompromisnih manipulacija tjelesnim rezervama (energetskim, mineralnim), njihovim ciljanim prikupljanjem ili aktiviranjem. Metaboličke procese treba nastojati zadržati u neškodljivim okvirima. Razina proizvodnje mlijeka današnjih krava često predstavlja znatno metaboličko opterećenje, a nepoznavanje i neusklañivanje potreba dovodi do narušavanja metabolizma i proizvodnje, uništenja jetre, pojave ketoze, acidoze, mliječne groznice, ali i problema u reprodukciji. Često se manje greške u hranidbi ne zbrajaju već multipliciraju, što znači da više manjih greški u hranidbi često dovodi do velikih problema u proizvodnji. Manja odstupanja sadržaja hranjivih komponenti od optimalnog organizam krave podnosi, no dugotrajniji i izraženiji nesostatci dovode do metaboličkih, proizvodnih, reproduktivnih, zdravstvenih i drugih problema.

Obzirom na hranidbene norme i opći pristup managementu (hranidbi) mliječnih krava razdoblje laktacije dijeli se na četiri razdoblja. U sklad s tim dane su i preporuke o unosu hranjivih komponenti u obrok (tablica 3).

Tablica 3. preporučeni udjeli komponenti u obroku mliječnih krava

Laktacija Suhostaj 0 do 3 tjedna

po teljenju 1/3 2/3 3/3

do 3. tjedna prije teljenja

od 3. tjedna prije teljenja

Vlakna: NDF, % 29 27 28 28 50 32 Energija: MJ NEL-a/kg ST 7,1 7,5 7,0 6,2 6,2 6,8 Sirovi protein: % 18,5 18,5 17,0 14,0 12,0 15,0

Tijekom prva dva mjeseca po teljenju proizvodnja mlijeka raste, u početku brže a približavanjem

''laktacijskom maksimumu'' dnevni rast se usporava. Laktacijski vrh mliječno grlo doseže u razdoblju od 4 do 10 tjedana po teljenju. Krave manje laktacijske proizvodnje prije dosežu laktacijski vrh, dočim krave koje imaju veću laktacijsku proizvodnju kasnije dosežu maksimalnu proizvodnju.

Prikaz 3. Odnos proizvodnje mlijeka, unosa krme i kondicije krave tijekom proizvodnog ciklusa

Visoka proizvodnja mlijeka često odnosi više energije no što je krava može namiriti iz konzumirane

krme. Smanjen apetit, stres teljenja, premještanje krave u laktacijsku skupinu, prve mužnje, promjena strukture obroka, povećanje koncentrata u obroku i drogo uvjetuju nedostatan unos krme početkom laktacije.


12

Stoga se često ciljano potiče trošenje energetskih rezervi krave početkom laktacije, koje se kasnije (tijekom zadnje trećine laktacije) organizmu vraćaju. Ukoliko ovaj proces izmakne kontroli, energetski deficit dovodi često do metaboličkih i reproduktivnih smetnji radi kojih krava biva izlučena. Grla sa položenijom laktacijskom krivuljom manje su sklona metaboličkim poremećajima, budući da se tijekom laktacije manje energetski 'zadužuju'.

Smanjeno konzumiranje krme tijekom rane laktacije takoñer dovodi do energetskog deficita i problema. Pravilnom pripremom krave tijekom suhostaja dijelom se može suzbiti ova pojava. Posebice treba paziti da koncentracija energije u obroku tijekom suhostaja ne bude prevelika, budući da negativno djeluje na apetit krave nakon teljenja. Količina koncentrata u obroku krajem suhostaja ne treba prijeći 5 - 7 kg/dan. Sirovih vlakana u obroku treba biti 18 do 20% u suhoj tvari kako bi probava neometano funkcionirala. Manji udio sirovih vlakana u obroku dovodi do smanjenog lučenja sline, pada koncentracije octene kiseline u buragu, zakiseljavanja buraga (pH buraga pada ispod 5,5), što je dobra podloga za pojavu metaboličkih problema. Promjene u obroku kao i uvoñenje novih krmiva treba provoditi postupno. Problemi sa papcima, ozljede, stres i bol takoñer smanjuju unos krme u organizam krave, te indirektno uvjetuju energetski deficit.

Prikaz 4. Utjecaj visine proizvodnje na 'energetsko zaduživanje' krave tijekom rane laktacije Hranidba krava po količini i po kakvoći mora biti uvijek na razini maksimalne proizvodnje mlijeka ili

nešto bolja ("avansiranje"). Kvalitetna krma podržava poželjni razvoj proizvodnje, dobru perzistenciju (ustrajnost proizvodnje), brži oporavak po teljenju, bržu uspostavu spolnog ciklusa, skraćenje "servis perioda" i izbjegavanje reproduktivnih poremećaja.

Rana laktacija osobito je zahtjevna u pogledu hranidbe budući da visoka početna proizvodnja mlijeka traži brzu prilagodbu obroka obzirom na količinu i sastav. Greške u hranidbi tijekom ove faze imaju direktan negativan učinak na proizvodnju, zdravlje i reprodukciju stada, što se očituje kroz neaktivnost jajnika, anestriju, pojavu cista na jajnicima, tiho gonjenje, zamašćenje jetre, smanjenje imuniteta, metaboličke poremećaje i drugo. Početkom laktacije uslijed smanjenog unosa energije i nedostatka glukoze u krvi dolazi do 'otapanja' rezervi masnog tkiva i mobilizacije masnih kiselina koje bivaju upućene prema jetri i dalje u metaboličke procese. Povećana koncentracija masnih kiselina u krvi djeluje i na povećanje udjela mliječne masti u mlijeku. Uočena je meñuovisnost udjela mliječne masti tijekom prve kontrole sa uspješnošću prvog osjemenjivanja po teljenju. Udio bjelančevina u mlijeku takoñer je pokazatelj razine energije u obroku. Uočeno je da je manji udio bjelančevina u mlijeku vezan za produženje servis perioda.

Jedna od metoda hranidbe prigodom uvoda krave u laktaciju je metoda je metoda ''avansiranja''. Početak avansiranja je 6-ti dan po teljenju kada treba izmjeriti dnevnu količinu mlijeka i temeljem nje projecirati proizvodnju 21-og ili 28-og dana. Ukoliko je proizvodnja < 20 kg/dan treba očekivati povećanje proizvodnje za tri tjedan od 25%, a ukoliko je proizvodnja > 20 kg/dan treba očekivati 30% povećanje proizvodnje za tri tjedna. Obrok se sukladno očekivanoj proizvodnji mlijeka povećava svaki treći dan. Nakon tri tjedan avansiranja provjerava se postignuta proizvodnja. Ukoliko je proizvodnja jednaka očekivanoj, normu obroka treba povećati za 10%. Ukoliko je krava dala manje od očekivane količine mlijeka, razinu obroka treba smanjiti (uskladiti s proizvodnjom). Ukoliko je krava dala veći količinu mlijeka od očekivane treba nastaviti s avansiranjem do postizanja maksimalne proizvodnje


13

Prikaz 5. Razvijanje maksimalne mliječnosti krave modelom ''avansiranja''

Ranije prikazani model ‘’avansirana’’ nije najpogodniji za krave izrazito visoke proizvodnje. Stoga je

razvijena metoda "steaming up" ("metoda pospješene hranidbe u suhostaju") temeljena na većoj potrošnji krepkih krmiva. Ovaj model hranidbe kravu priprema već u suhostaju, uvodeći dva tjedna prije teljenja krepka kriva u obrok. Time se i mikroorganizmi buraga adaptiraju na predstojeću hranidbu u laktaciji. Dva tjedna po teljenju povećava se koncentrirana komponenta u obroku (0,5 kg/dan) do razine apetita krave. Nakon toga obrok se usklañuje sa proizvodnjom (prikaz 6).

Prikaz 6. Razvijanje maksimalne mliječnosti krave modelom '' steaming up''


14

2.3.2.1. Urea kao pokazatelj balansa obroka mliječnih krava

Urea je normalni metabolički proizvod koji nastaje razgradnjom bjelančevina. Znatan dio bjelančevina hrane koja dospijeva u organizam preživača prelazi u amonijak. Amonijak, koji je inače otrovan, resorbira se u krvotok i dospijeva u jetru, gdje se prevodi u ureu, koja se najvećim dijelom izlučuje mokračom, a samo manji dio dospijeva u mlijeko.

Rezultati laboratorijskih analiza o količini uree u mlijeku ukazuju na tijek probavnih i metaboličkih procesa u organizmu krave. Na temelju dobivenih rezultata moguće je determinirati eventualne poremećaje uzrokovane prije svega nepravilnom hranidbom.

Sadržaj uree u mlijeku povezan je s razinom konzumacije sirovih bjelančevina, odnosom razgradivih i nerazgradivih bjelančevina u buragu, kao i odnosom energije i bjelančevina u obroku. Sadržaj uree u mlijeku u negativnoj je korelaciji s udjelom nevlaknastih ugljikohidrata u obroku krava. Normalne vrijednosti sadržaja uree u mlijeku kreću se od 10 do 15 mg/dL (Carlsson i Pehrson, 1994; Moore i Varga,1996). Neizbalansiranost obroka očituje se i odstupanjem sadržaja uree od optimuma, što negativno utječe na proizvodnju i zdravlje krave. Od zdravstvenih problema najčešće se javljaju oštećenja jetre i poremećaj sekrecije mlijeka (povećan broj somatskih stanica), što dovodi i do narušavanja meñuodnosa sastojaka mlijeka. Samo se pravilno izbalansiranim obrokom osigurava veća i stabilnija proizvodnja mlijeka i održava zdravlje životinje.

Tablica 5. Odnos sadržaja uree i bjelančevina u mlijeku krava u ovisnosti o dostatnosti energije i bjelančevina u obroku (Kalit, 2000)

4,4

4,2

4,0

Suvišak energije i nedostatak bjelančevina

Suvišak energije Suvišak energije i

bjelančevina

3,6

3,4

3,2

Nedostatak bjelančevina

Ujednačena hranidba Suvišak bjelančevina

3,0

2,8 Nedostatak energije i

bjelančevina Nedostatak energije Nedostatak energije i

suvišak bjelančevina

10,02 15,00 19,80 25,19 29,99 34,79 40,19 44,99

Sadr

žaj b

jela

nčev

ina

(%)

Sadržaj uree (mg/dL)) * 1mmol/L=0.1667mg/dL

Dnevne po potrebe mliječne krave tjelesne mase 660 kg koja proizvodi 10 do 30 kg mlijeka s 3,5 do 4,5% mliječne masti i 3,4 do 3,8% mliječnih bjelančevina.

Proizvodnja mlijeka/dan Sirove bjelančevine

g/dan Energija

MJ NEL-a/dan Međuodnos

bjelanč : energija Uzdržne potrebe 475 35,5 13,4 : 1 Mlijeko s 3,5% mliječne masti i 3,4% mliječnih bjelančevina

10 kg 20 kg 30 kg

1275 2075 2875

65,2 94,9 124,6

19,6 : 1 21,9 : 1 23,1 : 1

Mlijeko s 4,0% mliječne masti i 3,6% mliječnih bjelančevina

10 kg 20 kg 30 kg

1325 2175 3025

67,2 98,9 130,6

19,7 : 1 22,0 : 1 23,2 : 1

Mlijeko s 4,5% mliječne masti i 3,8% mliječnih bjelančevina

10 kg 20 kg 30 kg

1375 2275 3175

69,2 102,9 136,6

19,9 : 1 22,1 : 1 23,2 : 1


15

Na osnovu sadržaja uree i bjelančevina u mlijeku moguće je utvrditi odnos izmeñu količine bjelančevina u obroku i opskrbljenosti organizma krave energijom i bjelančevinama, odnosno izbalansiranost obroka. Veći sadržaj uree u mlijeku često se javlja u proljetnom razdoblju, ako se krave hrane većom količinom trave i zelenim krmivima. Hranidbom takvim krmivima u buragu se oslobañaju velike količine amonijaka, što je vrlo povoljno za mikrobiološku aktivnost i sintezu mikrobnih bjelančevina. To zahtijeva veću prisutnost energije u obroku, kao i dodavanje lakotopivih i lakoprobavljivih ugljikohidrata (šećera i škroba), jer trava i zelena krmiva ne sadrže dovoljno energije za sintezu mikrobnih bjelančevina. 2.3.3. Voda

Voda je nužna za održavanje metabolizma i proizvodnju mlijeka. Znamo da 87% mlijeka čini voda te je razumljivo da nedostatak vode brzo dovodi do pada mliječnosti ali i pada konzumiranja obroka. Nepovoljni učinak manjka raspoložive kvalitetne vode brzo se reflektira na proizvodnji. Voda treba biti dostupna svakoj kravi u svako vrijeme. Potrebna količina vode za mliječne krave ovisi najviše o konzumiranoj suhoj tvari u obroku, proizvodnji mlijeka, okolišnoj temperaturi i mineralima u krmi (prvenstveno Na). Poželjna temperatura vode za napajanje treba biti od 15 do 27 ºC. Jedna od formula kojom možemo izračunati potrebe za vodom (kg/dan) a uvažava navedene faktore je:

kg/d = 15,99 + 1,58 * ST (kg/d) + 0,9 * proizv. mlij. (kg/d) + 0,05 * Na (g/d) + 1,2 * tjedna min. temp. (ºC)

Tele u trećem mjesecu dnevno treba od 8 do 11 kg vode, a u petom 14 do 18 kg. Junice u dobi 15 mjeseci trebaju 23 do 25 kg vode na dan, a starije junice oko 35 do 37 kg. Krave u suhostaju trebaju 35 do 50 kg vode dnevno. Krave u laktaciji ovisno o proizvodnji trebaju i do 200 kg vode/dan (pri proizvodnji mlijeka od 45 kg/dan).


16

� balansirati obrok po količini i kakvoći � stimulirati unos veće količine ST � onemogućiti da jedu samo ono što vole � dati kvalitetnu krmu

� kontrolirati sadržaj ST, kemijski sastav, ukusnost, stabilnost, izmiješanost, privlačnost, … � stabilnost krme – sekundarna fermentacija uslijed veće temperature – krave nerado jedu takvu krmu

� treba znati da krma s više vlakana potiče lučenje sline i probavu � sijeno i sjenaža imaju bolji puferski kapacitet, pomažu održanje optimalnog pH buraga

� regulirati veličinu obroka i izmiješanost � pri primjeni TMR obroka, 40 - 50% vol. krme - čestice trebaju biti duže od 5 cm � prilagoditi frekvenciju hranidbe - povećati unos ST – smanjiti frekvenciju hranjenja

2.3.4. Management hranidbe Pri pomisli na učinkovitost hranidbe mliječnih krava pomišlja se prvenstveno na ispravnost oblikovanja obroka i njegovu dostatnost za ciljanu proizvodnju.

Učinkovita hranidba mliječnih krava osigurava grlima dovoljnu količinu kvalitetnih krmiva, ravnomjerno distribuiranih, te okruženje koje osigurava neometano uzimanje krme. Budući da je krma najveći trošak ugrañen u cijenu kilograma mlijeka i da o njoj ovisi učinkovitost proizvodnje, potrebno je izvršiti prilagodbu okruženja radi podizanja učinkovitosti hranidbe (proizvodnje). Katkada i jednostavne dopune postojećeg okruženja mogu značajno podići učinkovitost hranidbe mliječnih krava.

Radi razumijevanja problema koji nastaju pri hranidbi mliječnih krava navodimo nekoliko uvodnih napomena nužnih za razumijevanje potreba. Mliječna krava provede 21% vremena u uzimanju hrane. Ukoliko je krma stalno dostupna, uzima je u 11 do 12 obroka, a u jednom obroku pojede 1,8 do 2,5 kg suhe tvari (ST). Nešto obilniji obrok uzima nakon mužnje i stavljanja svježe krme na krmni stol. U proizvodnji mlijeka kravu treba stimulirati na unos odgovarajuće količine krme (ST) kako bi osigurala dovoljno hranjiva za sintezu mlijeka. Mliječna krava dnevno preživa do 14 puta, za što potroši oko 32% vremena. Stoga joj je nužno osigurati udoban ležaj kako bi na miru mogla preživati ali i odmoriti se. Krave dnevno piju vodu oko 14 puta, a na pojilici zadržavaju se u prosjeku 1,3 min. U minuti popiju do 20 L vode radi čega im treba osigurati dovoljan dotok u pojilice. Vodu vole uzimati neposredno nakon mužnje i nakon konzumiranja obroka.

Nedvojbeno je da okruženje u kome životinje borave ima utjecaj na ponašanje životinje, njene navike,

no isto tako i na konzumiranje krme. Osobito je to izraženo u situacijama kada su životinje izložene stresu. Prekomjerna napučenost staje stresna ja za krave, posebice stoga što u takvim prilikama dolaze do izražaja efekti socijalne dominacije (superiornije krave ''proganjaju'' inferiornija grla). U takvim uvjetima inferiorne krave nemaju elementarne uvijete za odmor, uzimanje krme i vode, te je razumljivo da postižu znatno lošije proizvodne rezultate od stvarnih genetskih mogućnosti. Potrebno je osigurati mir i inferiornijim kravama, dati im dovoljno prostora za odmor, uzimanje vode i krme. Dogaña se da nekada broj krava prijeñe optimum staje, no treba tolerirati samo kratkotrajno prenapučivanje staje (maks. do 15%). Znano je da plan staje (dizajn objekta) i raspored sadržaja može znatno umanjiti efekt socijalne dominacije. Dobar raspored pojilica, ležišta, hodnika, boksova sa automatskim hranilicama (ukoliko postoje), četki i drugog može značajno umanjiti probleme. Krave držane na vezu takoñer mogu biti izložene uznemiravanju od dominantnih krava na susjednim vezovima. Negativnost se dijelom može riješiti premještanjem i grupiranjem krava radi zaštite inferiornijih, kao i dogradnjom odreñenih pregrada.

Krmni stol i krmne zabrane takoñer mogu značajno djelovati na učinkovitost uzimanja obroka. Ukoliko životinje nemaju osiguran ravnomjeran pristup krmnom stolu (uslijed prenapučenosti, loše izvedbe objekta ili drugog), socijalno inferiornija grla u nepovoljnom su položaju i često izložena uznemiravanju. Dolaze često zadnja za krmi stol (tek kada dobiju prostora) te nemaju dovoljno vremena za uzimanje kvalitetnog obroka.

Management hranidbe • Kvaliteta krme • Analiza krme • Ukusnost krme • Stabilnost krme • Distribucija krme • Veličina obroka i izmiješanost • Frekvencija hranidbe • Kontrola dostupnosti obroka • TMR • Zaostajanje krme • Ocjena valova (Bunk Scoring

System) Formuliranje i balansiranje obroka Izračun obroka Balansiranje obroka Ponašanje pri hranidbi Veličina jednokratno uzetog obroka Broj obroka i dužina uzimanja obroka Broj preživanja i dužina

Uzimanje vode Dostupnost vode Kvaliteta vode


17

Treba stalno imati na umu da krave rado jedu sa čistih i glatkih krmnih površina. Ukoliko je površina krmnog stola uslijed djelovanja sline i kiselina krme oštećena (hrapava, neravna), krave će izbjegavati uzimanje krme s dna krmnog stola (do 3 cm). Takva krma lako se kvari te često kontaminira i novododanu krmu, što opet dovodi do smanjenja konzumiranja obroka.

2.3.4.1. Kondicija krave tijekom laktacije

Jedna od jednostavnijih metoda praćenja i korekcije kondicije je metoda bodovne procijene tjelesne kondicije (engl. Body condition Scoring). Njome se ocjenjuje osam različitih točaka na tijelu krave ocjenama od 1 do 5 sukladno procijeni naslaga masnog tkiva. Optimalna tjelesna kondicija krave pri teljenju treba odgovarati vrijednosti ocjene 3,50. Krava u takvoj kondiciji nije zamašćena ali ima dovoljno tjelesnih rezervi za nesmetan početak laktacije. Krave koje se tele s kondicijskom ocjenom većom od 4,0 imaju slabiji apetit, uzimaju manje obroke i brzo gube na kondiciji. Krave koje u teljenje ulaze s ocjenom iznad 4,50 često obolijevaju od zamašćenja jetre i metaboličkih poremećaja. Ukoliko u laktaciju ulaze s kondicijskom ocjenom manjom od 3,00 krave teško postižu optimalnu proizvodnju i ne dosežu mogući laktacijski vrh.

. Krave u suhostaju trebaju obzirom na kondicijsku ocjenu imati vrijednosti od 3,25 do 3,75. Grla koja imaju predispozicije za veću proizvodnju trebaju tijekom suhostaja stvoriti nešto veće tjelesne rezerve kako bi bezbolnije ublažila negativan energetski balans tijekom rane laktacije. Time im se pomaže dosizanje optimalne laktacijske krivulje uz minimalan stres i minimalno aktiviranje hranidbenih rezervi.

Krave u prvoj trećini laktacije ne bi smjele izgubiti više od 0,75 bodovne kondicijske ocjene, odnosno vrijednost se treba zadržati od 2,75 do 3,25. Krave koje izgube više od 1,0 kondicijske ocjene sklone su metaboličkim i reproduktivnim poremećajima. Iznimno visoko proizvodne krave u prvoj trećini laktacije izgube do 1,50 bod, no ranije trebaju biti pripremljene kako kondicijski ne bi pale ispod ocjene 2,50. Izraziti pad kondicije očekivan je tijekom prva 4 tjedna laktacije, nakon čega dolazi do uravnoteženja unosa i utroška energije, a nakon 12-og tjedna laktacije tjelesna kondicija opet počinje rasti. Brzina “topljenja” masnih naslaga u prvom redu ovisi o dnevnoj proizvodnji, kvaliteti krme i uzimanju obroka. Ukoliko vrijednost kondicije u prvoj fazi laktacije padne ispod 2,50 ili naraste iznad 3,50 boda, treba provjeriti unos hrane i kvalitetu obroka, te poduzeti mjere za otklanjane poremećaja.

Tijekom druge trećine laktacije kondicijska ocjena stagnira ili lagano raste u rasponu od 2,75 do 3,25. Krava u ovoj fazi višak unesene energije počinje deponirati kao rezervu masnog tkiva za narednu laktaciju. Mlada grla osim za obnavljanje naslaga masnog tkiva i proizvodnju mlijeka, energiju troše i za vlastiti razvoj. Ukoliko ocjena u ovoj fazi prijeñe 3,50 ili padne ispod 2,50 boda hranidbu treba preispitati i korigirati, te ukloniti uzroke poremećaja.

.

Prikaz 7. Poželjan tijek kondicije krave tijekom laktacije i pozicije na kojima se vrši ocjena kondicije

Ocjena valova (Bunk Scoring System) ujutro prije stavljanja prvog obroka 0 – nema hrane u valovu 1 – prisutni samo sitni ostatci hrane, zrna, … 2 – 2 cm hrane preostalo, ostatak izgleda svježe 3 – 8 cm hrane u valovi, nepojedeno 25 – 50% 4 – 50% hrane nepojedeno, 5 – hrana vizualno netaknuta


18

Tijekom dvije zadnje trećine laktacije dolazi do stabilizacije unosa i utroška energije, te pojave odreñenog viška koji se počinje deponirati u potkožne masne naslage. U zadnjoj trećini laktacije uz pad mliječnosti rezerve se brže obnavljaju. Poželjno je da krava do suhostaja opet postigne kondicijsku ocjenu 3,50 i na toj razini treba se zadržati do teljenja

Jedan bod kondicijske ocjene (BCS) uzrasle Holstein krave odgovara tjelesnoj masi od 55 kg (tjelesnih rezervi masnih naslaga). Kod drugih pasmina odnos kondicijske ocjene i tjelesne mase nešto je drugačiji, sukladno veličini okvira, tipu i drugim pasminskim osobitostima. Prikaz 8. Način ocjene kondicije holštajn krave

Metabolički poremećaji, invazija parazita, loša njega grla, stres i drugi čimbenici koji umanjuju uzimanje krme i funkcionalnost probave. Neumjerena hranidba dovodi do stvaranja preobilnih masnih naslaga, dovodeći do čestih reproduktivnih i metaboličkih poremećaja, pada proizvodnje i direktnih ekonomskih gubitaka. Neracionalna preobilna hranidba neopravdano poskupljuje proizvodnju u umanjuje njenu dohodovnost. Loša krma i količinski neodgovarajući obrok uvjetuju pad kondicije, što dovodi do pada proizvodnje mlijeka, pada imuniteta, metaboličkih i reproduktivnih poremećaja.

Sustavnim praćenjem kondicije krava, pojedinačno i na nivou stada, možemo znatno povećati učinkovitost proizvodnje, povećati proizvodnju mlijeka, prevenirati metaboličke poremećaje, te popraviti reproduktivni status stada.


19

2.3.5. Metabolički poremećaji visoko mliječnih krava Zamašćenje jetre Metabolički je poremećaj koji se uglavnom dogaña tijekom zadnjih tjedana steonosti, kada je utrošak

energije veći od unosa obrokom. Često radi promijene hormonalne regulacije organizma (priprema za teljenje) i pritiska ploda na probavne organe krava dijelom gubi apetit i smanjuje unos krme odnosno probavljive energije. Stres uvjetovan postupcima, strahom, bolešću, ozljedama ili smještajem može takoñer izazvati gubitak apetita, te indirektno dovesti do poremećaja. Smanjena količina pojedene krme ne osigurava dovoljnu sintezu glukoze (koja je glavni energent u organizmu krave), te se javlja njen nedostatak. Organizam krave prilagoñava se novonastaloj situaciji tako da aktivira postojeće energetske rezerve (koje se nalaze u obliku masnog tkiva), te njihovim otapanjem (lipolizom) oslobaña slobodne masne kiseline i upućuje ih prema jetri. Osloboñene masne kiseline u jetri (u uvjetima kad organizam nije osobito opterećen) koristite se kao izvor energije (razgradnjom do CO2) ili vežu s bjelančevinama (lipoproteini) i vraćaju u krv. No za sintezu lipoproteina potrebne su odreñene (lipotropne) tvari (metionin, kolin i betain) koje su u situacijama pojačanog otapanja masnog tkiva uglavnom u nedostatku. Njihov manjak dovodi do nemogućnosti sinteze i otpuštanja lipoproteina, te masne kiseline ostaju “zarobljene” u jetri i počinju se taložiti. Opasnost od zamašćenja jetre uglavnom prestaje početkom laktacije, kada vime počinje sintezu i izlučivanje mliječne masti, čime štiti jetru od daljnjeg zamašćenja. Jače nakupljanje masti u jetri dovodi do nepovratnih oštećenja tkiva jetre (ciroze) i neizbježnog izlučivanja krava iz proizvodnje.

Ketoza Ketoza je čest metabolički poremećaj koji izaziva znatne gubitke u stadima visokomliječnih krava.

Vezana je za zamašćenje jetre, no često nastaje i uslijed jačeg izlučivanja glukoze tijekom prvih tjedana laktacije (laktacijska ketoza). Najčešće se javlja kod visokomliječnih krava, krajem steonosti i tijekom prvih četiri do šest tjedana laktacije, kao posljedica znatnijeg manjka glukoze u krvi (neophodne za funkciju mozga, sekreciju mlijeka i razvoj ploda). Rezerve glukoze u krvi početkom laktacije brzo se iscrpljuju budući da unos energije obrokom ne može pokriti tekuće potrebe. Potrebe organizma krave za glukozom pri kraju steonosti rastu 30%, a u prvim tjednima laktacije i do 75%. Organizam krave odgovara na novonastalu situaciju mobiliziranjem naslaga masnog tkiva, nastojeći tekući nedostatak nadoknaditi oslobañanjem masnih kiselina. Radi ograničene mogućnosti jetre u njihovom iskorištavanju kao energetskog izvora, masne kiseline se ne koriste na odgovarajući način, te iz njih nastaju takozvana “ketonska tijela” (aceto-acetat i β-hidroksy-butirat) koja se nakupljaju i izazivaju ketozu.

Jedan od čestih uzroka pojave ketoze je pad apetita prije teljenja, što dovodi do slabijeg uzimanja hrane, mobiliziranja naslaga masnog tkiva i stvaranja ketonskih tijela (primarna ketoza). Neke druge bolesti ili metabolički poremećaji (infekcije, otrovanja, indigestije, ozljede) mogu takoñer izazvati smanjeno uzimanje hrane, što opet dovodi do manjka energije, aktiviranja masnih naslaga i pojave ketoze (sekundarna ketoza). Neka fermentirana krmiva mogu imati veći udio tvari koja pogoduju nastansku ketonskih tijela (ketogenskih prekursora), što može izazvati ketozu (alimentarna ketoza). Krma siromašna tvarima iz kojih nastaje glukoza (glukogenskim prekursorima) dovodi do nedovoljne sinteze glukoze i pojave ketoze (spontana ketoza). I ostale stresne situacije mogu indirektno izazvati pojavu ketoze. Za pravilan pristup liječenju nužno je utvrditi uzrok ketoze i s tim u skladu poduzeti odreñene mjere.

Prvi znakovi ketoze vezani su za manjak dotoka glukoze u mozak, te krave postaju letargične i mlitave, no nekada (10% krava) znaju biti i agresivne. Ubrzo nakon prvih znakova krava gubi apetit, proizvodnja mlijeka naglo pada, javljaju se problemi živčanog sustava a brzo se smanjuje i tjelesna masa. Vrlo često narušava se funkcionalnost reproduktivnog sustava te krava ne može nanovo ostati steona. Osobit miris acetona u staji i blizini bolesne krave jedan je od tipičnih i prepoznatljivih znakova ketoze.

Promišljanja u preveniranju ketoze i zamašćenja jetre • zadržavanje odreñene (poželjne) razine unosa suhe tvari (ST) • uvoñenje u obrok novih krmiva i krepke komponente tijekom zadnjih tjedana steonosti treba biti postupno • pravilnom hranidbom osigurati optimalan razvoj buragovih papila • obratiti pozornost na količinu i kvalitetu bjelančevina u obroku, budući da sudjeluju u sintezi lipoproteina. • uvesti krave u suhostaj i laktaciju u optimalnoj kondiciji, budući da su predebele ili premršave krave sklone

metaboličkim poremećajima


20

• održavati zdravlje vimena i nogu, kako bi izbjegli stresna stanja. • popravljanje smještajnog komfora zasušenih i krava u tranziciji umanjuje stres (popravljanje apetita, slabije

mobiliziranje rezervi masnog tkiva, …). • obazrivije premještanje krava u nove boksove (u nove skupine).

Acidoza buraga Acidoza buraga najčešće pogaña visokomliječne krave u početnoj laktacijskoj fazi (od prvog do dvadesetog dana laktacije). Takoñer, pogaña krave u razdoblju od 45 do 120 dana laktacije ukoliko im obrok nije dobro izbalansiran, izmiješan ili pravilno rasporeñen. Najčešći direktni povod acidozi buraga je davanje znatnih količina visokoenergetskih krepkih krmiva (koncentrata), nepripremljenost mikroorganizama buraga na energetsku koncentraciju obroka ili nedostatno uzimanje suhe tvari obroka u početku laktacije uslijed gubitka apetita krave.

Ukoliko obrok sadrži manje vlakana (voluminoze) a više lakoprobavljivih ugljikohidrata (koncentrata) pada udio octene kiseline ispod 50% a udio propionske kiseline raste iznad 30%, slijedi pad razine octene kiseline koja dovodi do pada razine mliječne masti u mlijeku i promjene njegova odnosa naspram mliječnih bjelančevina (indikator acidoze). Ukoliko je sadržaj mliječnih bjelančevina veći od udjela mliječne masti za 0,4 % ili više opravdana je sumnja na acidozu buraga. Acidoza buraga dovodi do gubitka apetita krava (pada unosa suhe tvari), štetno djeluje na i na buragove resice, oštećujući ih a katkada i potpuno uništavajući, blokirajući mehanizam apsorpcije masnih kiselina. Hrapavost ili valovitost rožine papka takoñer može ukazivati na prikrivenu acidozu buraga, budući da poremećaj narušava normalnu sintezu rožine. Kao nagovještaj acidoze buraga može poslužiti vrijeme provedeno u uzimanju krme i preživanju kao i konzistencija balege (indikator je udjela vlakana odnosno proteina u obroku).

Promišljanja u preventivi acidoze • veća kontrola obroka i kvalitete krmiva • veća pozornost u doziranju krepkih krmiva (koncentrata) prije teljenja, • limitiranje dnevnog povećanja količine krepkih krmiva u obroku na 0,5 kg/dan • povećanje udjela voluminoznih (dužih, nesjeckanih) krmiva • veća izmiješanost krmiva u obroku i onemogućavanje njihovog selektivnog biranja • postupno uvoñenje novih krmiva u obrok, • vršiti nadzor sadržaja mliječne masti i mliječnih bjelančevina, posebice kod krava sklonih poremećaju • kontrolirati tjelesnu kondiciju krava radi uočavanja mršavih ili predebelih krava.

Mliječna groznica

Mliječna groznica se najčešće javlja kod visokomliječnih krava prije ili neposredno nakon poroda. Neposredan povod pojavi mliječne groznice je teljenje odnosno lučenje kolostruma putem kojeg se iz organizma krave izlučuje veća količina Ca. Preveliki gubitak Ca iz organizma dovodi do manjka Ca u metabolizmu, što blokira funkcionalnost procesa. U jednom kg kolostruma krava izluči 2,3 g Ca, odnosno u 10 kg kolostruma 23 g Ca. Znakovi mliječne groznice su: gubitak teka, prestanak preživanja, prestanak lučenja mlijeka, iscrpljenost, nemogućnost ustajanja i uginuće. Dvije su osnovne strategije prevencije mliječne groznice i to: − smanjivanje količine Ca u obroku krave tijekom suhostaja kako bi njen metabolizam potakli na pripremu za

aktivaciju Ca iz kostiju kada se javi metabolička potreba nakon teljenja. Preporučene doze Ca su 33 do 42 g/dan te 20 do 26 g/dan fosfora.

− povećanje količine Ca u obroku kako bi se stvorila povećana rezerva aktivnog metaboličkog Ca i time spriječio poremećaj.

Kao preventivna mjera preporuča se održavanje balansa kationa i aniona na način da se dodaju od sedmog dana prije teljenja prije teljenja so trećeg dana nakon teljenja anionske soli MgSO4, CaSO4, (NH4)2SO4, NH4Cl, CaCl2 u odreñenim odnosima (113,5 g MgSO4 +113,5 g NH4Cl) ili (113,5 g MgSO4 + 56,75 g NH4Cl + 56,75 g (NH4)2SO4. Kao preventivna mjera preporuča se davanje povećanih doza vitamina D (250.000 IU/dan), kontrola pH urina (treba iznositi 5,5 do 6,5) ili neizmuzivanje potpune količine kolostruma iz vimena tijekom prva dva do tri dana.


21

Dislokacija sirišta Dislokacija sirišta dogaña se kod 5% mliječnih krava, uglavnom u tjednu prije teljenja odnosno do trećeg tjedna nakon teljenja (90%). Većinom se radi o lijevostranoj dislokaciji (premještanju sirišta s donje desne strane trbuha na lijevu stranu), u 10 % slučajeva radi se o desnostranoj dislokaciji koja zapravo predstavlja uvijanje (torziju) sirišta. Torzija sirišta je znatno opasnija od lijevostrane dislokacije sirišta jer sirište ostaje bez dotoka krvi, kisika i hranjiva radi. Uzrok dislokacije sirišta prilično je nejasan, no zamijećeno je da se češće javlja kod krava visoke laktacijske proizvodnje, kod krava u dobi od četvrte do sedme godine, osobito tijekom prvog mjeseca laktacije. Takoñer, češće se javlja kod krava sklonih ketozi, kod krava hranjenih obrokom koji pogoduje stvaranju većih količina plinova. Hipokalcemija takoñer pogoduje nastanku dislokacije sirišta, budući da nedostatak Ca u organizmu smanjuje tonus buraga i učestalost kontrakcija. Znakovi dislokacije sirišta su: lijevostana dislokacija je i vizualno uočljiva na lijevoj strani trbuha, krava odbija jesti hranu ili jede vrlo male količine, palpacijom se može utvrditi opuštena stjenka sirišta s tekućinom i plinovima u njemu, balega krave s poremećajem je suha i gnjecava a česta prateća pojava dislokacije sirišta je sekundarna ketoza. Moguće je kirurškim zahvatom ukloniti problem. Ukoliko je dislokacija sirišta lijevostrana može pomoći i valjanje krave na leñima, više puta s desne na lijevu stranu. Ako krava nije osobito proizvodno i genetski vrijedna preporuča se njeno izlučenje jer je uočena sklonost ponavljanju dislokacije.

Edem vimena

Edem vimena predstavlja prekomjerno nakupljanje limfne tekućine izmeñu sekretornih stanica vimena. Javlja se najčešće u razdoblju od nekoliko tjedana prije do tri tjedna nakon teljenja kod junica i starijih visoko produktivnih krava. Znakovi edema vimena su: skraćivanje sisa tako da se usisne čaške pri mužnji ne mogu dobro držati, može doći do pucanja kože sisa i ozljeda suspenzornih ligamenata što dovodi do padanja vimena. Zapaženo je da dugi suhostaj i veća dob pri prvom teljenju uzrokuju češći razvoj edema vimena. Prevelike količine kuhinjske soli (135 g/d) ili sode bikarbone prvotelkama uzrokuje ozbiljne edeme vimena. Poremećaj najčešće nestaje i bez intervencija, no potrebno je provoditi preventivne mjere kako bi umanjili učestalost javljanja problema.

Nadam

Nadam je neinfekciozni probavni poremećaj, uglavnom uvjetovan naglom razgradnjom krme, u prvom redu leguminoza i mlade trave. Neposredni uzrok je pjenušavo vrenje u buragu i kapuri koje dovodi do širenja probavnih organa i pritisaka na ostale organske sustave. Znakovi nadama krave jasno su uočljivi. Najčešće se zamjećuje proširenje lijeve strane trbuha, ubrzano i plitko disanje, prestanak uzimanja hrane i preživanja, često uriniranje i baleganje, a može dovesti i do uginuća. Preventivne mjere za mliječne krave su: kontrolirana hranidba, postupno uvoñenje novih krmiva, veća pozornost pri korištenju pašnjaka, micanje prevelikih količina leguminoza iz obroka, uključivanje u obrok odreñene količine kvalitetnog sijena. Nadam se može spriječiti i dodavanjem krmivima odreñenih ulja sa dugolančanim masnim kiselinama (sojino, suncokretovo) a dostupni su preparati i lijekovi s direktnim učinkom.


22

2.4.7.1. Mastitis Mastitis je predstavlja značajan problem u proizvodnji mlijeka jer dovodi do trajnog propadanja sekretornih mliječnih stanica (alveola) koje luče mlijeko. Neposredni uzroci mastitisa su: mehanički, termički, kemijski ili mikroorganizmi (u 95 % slučajeva). Mikroorganizmi ulaze u vime kroz sisni kanal, povrede na koži ili krvlju s bilo kojeg mjesta u organizmu krave. Bakterije vimena su: streptococcus agalactiae, staphylococcus aureus i streptococcus dysgalactiae. Ukoliko je upala vimena izazvana sa bakterijom vimena Streptococcus agalactiae mogućnost liječenja infekcije je 98%-tna. Preventivne mjere su: dezinfekcija sisa nakon mužnje, tretiranje krava u suhostaju, definiranje antibiograma i tretiranje zaražene četvrti. Ukoliko je upala vimena izazvana sa bakterijom Staphylococcus aureus koja se prenosi muznim ureñajem, rukama muzača, krpama i drugim, mogućnost liječenja je mala. Ukoliko je upala vimena izazvana sa bakterijom Streptococcus dysgalactiae mogućnost liječenja infekcije je 60%-tna. Okolišne bakterije koje dovode do mastitisa su: streptococcus uberis (prljava stelja na ležištima), escherichia coli (50 kPa razina vakuuma u muznom ureñaju), klebsiella pneumonia (loša stelja). Neodgovarajuća hranidba i stres imaju utjecaj na ovaj tip mastitisa, kao i upalni procesi vimena tijekom laktacije i suhostaja. Pogodovni čimbenici nastanka mastitisa su: nepravilna mužnja (prekratka ili preduga strojna mužnja; nepravilna ručna mužnja - ozljede vimena), kvarovi sustava za mužnju (prevelik broj pulzacija - optimalno 45-65 u minuti; prevelik ili prenizak podtlak u sustavu, < 47 ili > 50 kPa), loša higijena mužnje (nedovoljna dezinfekcija i sanitacija vimena prije i nakon mužnje), loša higijena krava i staje, loši mikroklimatski uvjeti u staji (propuh, neprimjerena vlaga, temperatura ili plinovi NH3, CO2, H2S - slabi opća otpornost organizma i vimena; slaba ventilacija - puno prašine (mikroorganizama) u zraku), loši uvjeti smještaja krava (hrapav pod, prekratka ležišta, neprimjerena podna rešetka, mali razmak izmeñu životinja na vezu), nedostatna hranidba (kvantitativno i kvalitativno loša hranidba, pljesniva krmiva – mikotoksini u obroku, prevelika količina koncentrata (ugljikohidrata) u obroku - kisela ili alkalna indigestija), loša graña vrha sise i kružnog mišića (sfinktera), ozljede kože sisa i vimena i stres viske proizvodnje mlijeka. Svakih šest mjeseci treba obaviti servis muznog ureñaja, a gume sisnih čaški treba mijenjati svakih 2500 mužnji. Vakuum u sustavu ne smije varirati. 2.4.7.2. Korekcija papaka

Važna komponenta zdravlja mliječne krave je i dobro stanje njezinih papaka. Mliječna krava mora hodati bez ikakvih problema i mora se osjećati ugodno na svojim nogama. Naravno da krave koje su držane u stajama na vezu ne hodaju, ali ipak stoje dok se hrane i muzu. Krave u modernim stajama koje su držane slobodno moraju hodati do pojilice, dozatora za koncentrat, izmuzišta i drugih funkcionalnih sadržaja. Šepave krave koje osjećaju bolove dok stoje ili se kreću, većinu vremena provode ležeći, izbjegavaju kretanje, manje se hrane i piju, i kao posljedica toga dolazi do gubitaka u proizvodnji. Povrede i bolovi u nogama ne uvjetuju samo gubitke u proizvodnji mlijeka, već i veterinarske troškove, zabranu korištenja mlijeka zbog eventualne antibiotske terapije, smanjenje reproduktivne sposobnosti, a u težim slučajevima i izlučivanje (prisilno klanje). Prema procjeni Nizozemskih znanstvenika svaki slučaj šepavosti vlasnika stada košta 120 do 150 eura.

S obzirom da krave danas više ne žive u prirodnim uvjetima gdje bi imale mogućnost mehaničkog trošenja papaka (kravlji papak raste 5 do 7 mm mjesečno), nego se drže na betonskim, gumenim ili rešetkastim podovima, dolazi do preraslosti papaka. Stoga se danas provodi redovita korekcija papaka kojom se smanjuje broj oboljenja vezanih uz ovaj problem. Redovna korekcija bi se u pravilu trebala provoditi dva puta godišnje kod svih krava u stadu. Sa korekcijom treba početi već kod junica, tako da se izbjegnu deformacije zglobova i bolesti papka koje je kasnije teško ili nemoguće sanirati.

Suzbijanje mastitisa 1. Izmuzivanje prvih mlazova u posebnu posudu sa crnim dnom 2. Visoka higijena mužnje (dobra tehnika mužnje, kontrola ispravnosti rada muznog

ureñaja) 3. Dezinfekcija sisa nakon mužnje (uranjanje ili prskanje) 4. Tretiranje svih četvrti svih krava pri zasušivanju 5. Odmah tretirati vidljive infekcije vimena tijekom laktacije (krave pod tretmanom

vidljivo označiti, zabilježiti pojavu mastitisa na evidencijsku listu, krave s mastitisom posljednje musti (poželjno ih je fizički odvojiti od drugih krava).

6. Izlučivanje kronično inficiranih krava


23

Važno je naglasiti da na šepavost mliječnih krava utječe više faktora. Nije dovoljna samo redovna korekcija papaka, nego treba voditi računa o kvalitetnoj hranidbi, načinu držanja, higijeni staje, postupku sa teladi i odabiru bikova za program umjetnog osjemenjivanja (za reprodukciju treba koristi sjeme bikova koji imaju kvalitetne papke i čvrste zglobove).

Način provedbe - Korekcija papaka se provodi kao funkcionalna (redovita) ili terapeutska (kurativna). Redovita korekcija papaka provodi se na svim mliječnim kravama u staji dva puta godišnje. Korekciju treba započeti što ranije (već kod breñih junica), odnosno ne čekati da krava ošepavi. Korektivno obrezivanje papaka treba provoditi kod zdravih papaka kako bi takvi ostali.

Osvrnu ćemo se na takozvanu ''Nizozemsku'' metodu korekcije papaka koja je priznata u svijetu. Nizozemska metoda provodi se u pet koraka. Prva tri su uobičajeni i rutinski, a koraci IV i V spadaju u terapeutske. Postupak je isti i za papke prednjih i stražnjih nogu. Razlika je u tome što se kod prednjih papaka korektivno obrezivanje započinje na vanjskim papcima, a kod zadnjih nogu na unutrašnjim papcima. Razlog za taj što su na prednjim nogama unutrašnji papci veći, a na stražnjim nogama je obrnut slučaj. Uvijek se počinje od manjeg papka jer on odreñuje konačnu veličinu obaju papka na nozi.

Preporuke pri korekciji papaka - Dužina papka kod prosječne krave Holstein pasmine minimalno je 7,5 cm mjereno od ruba krune i ispod toga se ne smije ići jer je to minimum koji osigurava zaštitu koriuma (živog dijela papka, na fotografiji 3). Dužina papka varira ovisno o pasmini i veličini krave, veća krava ima i duži papak. Debljina tabanskog dijela mjerenog na vrhu papka ne smije biti ispod 5 mm i to se odnosi na krave u staji. To je minimum koji osigurava zaštitu koriuma. Kod krava koje idu na pašnjak debljina tabanskog dijela mora biti 6 do 7 mm kako bi osigurala dovoljnu zaštitu. Poželjno je štediti pete papka, pogotovo slabijeg, jer time omogućujemo prebacivanje opterećenja na vršni dio papka. Potrebno je prebaciti opterećenje sa ozlijeñenog na zdravi papak. Ako je nemoguće rasteretiti ozlijeñeni papa, na zdravi papak treba zalijepiti ''ortopedski blok''. Papke moramo ''otvoriti'' u meñupapčanom prostoru kako bi onemogućili nakupljanje vlage i prljavštine koja je idealni medij za razvoj patogenih bakterija.

Pet koraka korekcije papaka daje teoretske smjernice kojih se treba pridržavati da bi zahvat bio izveden ispravno. U praksi često puta nailazimo na slučajeve kod kojih zbog preraslosti papaka, deformacija ili oštećenja ne možemo raditi rutinski već moramo primijeniti individualni pristup i donijeti ispravne odluke za svaki poseban slučaj, za što je potrebno iskustvo.

Prvi korak: Unutrašnji papak se skrati na dužinu od 7,5 do 8 cm. Nakon toga se skida tabanski dio do debljine od 5 mm mjereno na vrhu papka. Kod krava koje izlaze na pašu tabanski dio papka može biti i nešto deblji da se zaštiti korium jer postoji opasnost od nagaza na strano tijelo. Petni dio se uglavnom ne dira. Drugi korak: Vanjski papak se skraćuje na dužinu unutrašnjeg, a tabanski dio se skida dok ne izjednačimo visinu sa unutrašnjim. To ponekad nije moguće postići zbog deformacije papka izazvane laminitisom, ali je bitno da su pete oba papka iste visine. Treći korak: Oba papka treba „otvoriti“ s unutrašnje strane jer to omogućuje da prostor izmeñu papaka ostane čist i prozračan (kao prevencija bakterijskih oboljenja). Četvrti korak: U slučaju da na papku pronañemo čir tabana ili bolest bijele linije, oštećeni papak u zadnje dvije trećine stanjujemo više nego zdravi tako da se opterećenje prebacuje na zdravi papak čime omogućujemo brže zacjeljivanje bolesnog. Ukoliko je nemoguće postići značajnu razliku u visini bolesnog i zdravog papka potrebno je na zdravi postaviti ortopedski blok. Peti korak: Treba izrezati sve neravnine i oštećenja na papku i koži jer time onemogućujemo zadržavanje nečistoća i bakterija na koži i papku. Na kraju obrisati papak ako je jako prljav i provjeriti kožu izmeñu i oko papka da vidimo ima li kakvih tragova bakterijskih infekcija. Ako ih ima, treba ih tretirati antibioticima u spreju ili gelovima za papke.


24

Minimalne mjere koje se moraju poštivati (Fiedler i sur., 2000)

Dezinfekcija papaka - Da bi se prevenirale bolesti uzrokovane bakterijama i veliki gubitci koje oni nose, redovna dezinfekcija papaka je neophodna i jednostavno se mora provoditi, isto kao i korekcija papaka. Bakterijske bolesti su vrlo zarazne, a u stajama su idealni uvjeti za rast i razmnožavanje bakterija. Dosta je da se u štalu uvede samo jedna zaražena krava i bolest se vrlo brzo proširi na ostale. Dezinfekcija se mora provoditi redovno svaka tri do četiri tjedna u trajanju od tri uzastopna dana. Od dezinficijensa se obično koristi formalin ili modra galica (5%-tna otopina). Formalin je kancerogen (isparavanja) pa treba voditi računa da krave prolaze kroz formalin prilikom izlaska iz izmuzišta. Dezinfekcija je najefikasnija kad krave prvo prolaze kroz posude s čistom vodom, a zatim kroz posude sa dezinficijensom. Dužina posuda za dezinfekciju mora biti minimalno tri metra, tako da krava namoči sve četiri noge. Dio gdje će se provoditi dezinfekcija treba organizirati u vidu ograñenog koridora tako da ga krave ne mogu zaobići. Stjenke posude moraju biti visoke oko 15 cm , a visina dezinficijensa u njima 10 do 12 cm. Te posude za dezinfekciju su dostupne na tržištu i izrañene su od otporne plastike, mogu biti betonirane u obliku bazena na pogodnom mjestu u staji ili se mogu izraditi drvene ili metalne. Bitno je da podna površina ne bude skliska.

Kod krava u tradicionalnim stajama koje su držane na vezu, zbog stelje i suhoće bakterijske infekcije su dosta rijetke. Ali ipak i tu treba provoditi dezinfekciju na način da se na pogodnom mjestu izvan staje betonira prostor sa zidićima u vidu plitkog bazena sa vezovima za 4 do 5 krava. Tu se dezinfekcija provodi dva puta godišnje u trajanju od 30 minuta. Tekućinu za dezinfekciju treba mijenjati kad se jako zaprlja. U upotrebi su još i dezinficijensi na bazi pjene koji su isto dobri ali je bitno da sloj pjene bude visok 10 do 12 cm. Ako pjena nije te visine svaki efekt takve dezinfekcije izostaje.


25

Metode praćenja laktacijske proizvodnje Laktacija započinje danom teljenja odnosno lučenjem kolostruma, a završava zasušenjem koje je

potrebno radi regeneracije vimena, uspostavljanja metaboličke ravnoteže i osiguravanja poželjnog prirasta ploda. Laktacijski period prestaje i u slučajevima kada dnevna proizvodnja mlijeka padne ispod minimalne standardne količine (< 3 kg/dan). Budući da je u proizvodnji mlijeka od iznimne važnosti proizvodnost i tijek laktacije, nužno je pratiti proizvodnost, udio komponenti u mlijeku, muznost, perzistenciju, uz značajke fitnesa jedinke, kako bi u proizvodnom okruženju ostvarila očekivani učinak. Na temelju proizvodnih pokazatelja farmer se odreñuje prema proizvodnoj jedinici (mliječnoj kravi) obzirom na njenu prihodovnost. Važno je stoga čim ranije i točnije procijeniti stvarnu proizvodnu vrjednost jedinke u pogledu proizvodnje mlijeka, kroz količinu mlijeka i korisne suhe tvari (mliječna mast, mliječni proteini), kako bi se negativne genetske varijante čim ranije izlučile iz uzgoja.

Laktacijska krivulja odreñene proizvodne jedinke (mliječne krave) ovisna je o mnoštvu genetskih i negenetskih čimbenika. Metodama kontrole mliječnosti upoznaje se proizvodnja jedinke, stada, subpopulacije i cjelokupne kontrolirane populacije. Takvim obuhvatom može se odrediti mjesto jedinke obzirom na proizvodnju populaciji, što otvara mogućnost izbora proizvodno boljih jedinki (krava i bikova) za roditelje buduće generacije, čime se ostvaruje selekcijski napredak. Na isti način, uz primjerene modele može se razlučiti razina utjecaja pojedinih čimbenika na ostvarenje proizvodnje.

Radi praćenja i procijene proizvodnje te unapreñenja genetskih proizvodnih predispozicija jedinki i stada, provode se kontinuirana praćenja mliječnosti, prema naputcima mjerodavnih službi i institucija. Postupci prikupljanja uzoraka, njihove analize te uključivanja u procjenu uzgojne vrijednosti (UV) jedinki usklañene su pravilima Meñunarodnog odbora za kontrolu proizvodnosti životinja (engl. International Committee for Animal Recording, ICAR). Temeljni vremenski intervali za koje se prati (procjenjuje) proizvodnost su dan (24 sata) i standardna laktacija (305 dana).

Tablica 8. ICAR standardne metode kontrole mliječnosti

Interval kontrola (u danima) Interval kontrole (tjednima)

Minimalni broj kontrola/godini minimalno Maksimalno

1 44 4 10 2 22 10 18 3 15 16 26 4 11 22 37 5 9 32 46 6 8 38 53 7 7 44 60 8 6 50 70 9 5 55 75

Dnevna kontrola 310 1 3

Razmak dviju kontrola je unutar navedenih granica osim kod prve i posljednje kontrole. Ukoliko je prva kontrola obavljena unutar 4 dana po teljenju, utvrñeni proizvodni pokazatelji mlijeka ne postaju dio službene kontrole laktacije. Ukoliko se kontrola izvrši od 5. do 15. tog dana nakon teljenja nije potrebno usklañivati dobivene vrijednosti prilikom obrade laktacije. U slučaju da je prva kontrola izvršena u razdoblju od 15. tog do 80. tog dana nakon teljenja uskladba se može primijeniti. Kod izračuna laktacije, prema dogovoru završetak laktacije se smatra 14. dan nakon zadnje kontrolne mužnje.

Kao referentna kontrola uzima se dvokratna mužnja (oznaka 2 x), no dnevna mužnja može se odvijati i drugom dinamikom te se zapisu pridružuju i odgovarajuće oznake: • 1 x, mužnja jednom na dan, • 3 x, mužnja tri puta na dan, • 4 x, mužnja četiri puta na dan, • R x, kontinuirana mužnja, robotska mužnja, • S x, oznaka za jedinke koje se muzu i sisaju, • ? x, ukoliko mužnja svaki dan nije iste dinamike, odnos se izražava sukladno broju mužnji/dan (ukoliko se

radi o 10 mužnji tjedno; 7/10=1,4; pripadajuća oznaka je1.4 x) Osim navedenog, obzirom na osobu koja provodi kontrolu, metode se dijele na A i B. Metoda A

predstavlja opciju kada kontrole obavlja predstavnik ovlaštene organizacije. Metoda B označava model


26

prikupljanja podataka od strane farmera ili njegovog predstavnika. Na obiteljskim gospodarstvima provodi se metoda A, a tamo gdje se steknu uvjeti primjenjuje se odobrena B metoda. Na velikim farmama, provodi se metoda B, gdje stručni djelatnici velike farme, sami obavljaju kontrolu mliječnosti prema uputama.

Alternativne T i C kontrole prate jednu mužnju na dan (jutarnju ili večernju), te na temelju iste procjenjuju dnevnu proizvodnju mlijeka kontrolnog dana. Pri alternativnoj T metodi kontrolne mužnje su izmjenične, dočim alternativna C kontrola prati mužnje tijekom istog dnevnog razdoblja (uvijek jutarnja ili večernja mužnja). 2.4.7.4. Delorenzo-Wiggansova metoda procijene dnevne proizvodnje mlijeka

Obzirom da je AT uz A4 metodu jedna od referentnih i najčešće korištenih metoda kontrole mliječnosti, nužno je poznavati model procjene dnevne mliječnosti na osnovu jedne kontrole. Wiggansova metoda jedna je od standardnih metoda za procjenu dnevne proizvodnje. Formula za procjenu cjelodnevne proizvodnje mlijeka na kontrolni dan (AT kontrola) je slijedeća:

DMY = f x MMY - cov x (DY – 158) DMY - količina mlijeka u kontrolnom danu (kg) f - faktor korekcije (tablica 2) MMY - količina mlijeka u kontrolnoj mužnji (jutro ili večer) cov - kovarijanca (tablica 2) DY – laktacijski odmak (od početka laktacije do kontrolnog dana)

Udio mliječne masti u kontrolnom danu se korigira obzirom na interval mužnje i stadij laktacije prema

formuli: Fcor = Fuz x fm.m. Fcor - procjenjeni udio mliječne masti (%) u mlijeku kontrolnog dana Fuz - udio mliječne masti (%) u uzorku iz kontrole fm.m. - faktor korekcije (tablica 2.)

Interval mužnje nema značajan utjecaj na udio mliječnih proteina radi čega se količina proteina

izračunava na temelju procijenjene i korigirane količine mlijeka Tablica 9. Faktor korekcije i kovarijente za stada dvokratna mužnja (Delorenzo-Wiggansova metoda).

Jutarnja mužnja Večernja mužnja Dužina intervala mužnje (min u.00) Faktor Kovarijanta Faktor Kovarijanta

Mliječna mast (faktor %)

< 9,00 9,00-9,24 9,25-9,49 9,50-9,74 9,75-9,99

2,465 2,465 2,465 2,411 2,359

0,01566 0,01566 0,01566 0,01578 0,01600

2,594 2,534 2,477 2,423 2,370

0,00834 0,01069 0,01071 0,01126 0,01043

0,919 0,927 0,934 0,941 0,948

10,00-10,24 10,25-10,49 10,50-10,74 10,75-10,99

2,310 2,262 2,217 2,173

0,01010 0,00879 0,00649 0,00492

2,321 2,273 2,227 2,183

0,00742 0,00471 0,00000 0,00000

0,955 0,961 0,968 0,974

11,00-11,24 11,25-11,49 11,50-11,74 11,75-11,99

2,131 2,091 2,052 2,014

0,00000 0,00000 0,00000 0,00000

2,140 2,099 2,060 2,022

0,00000 0,00000 0,00000 0,00000

0,980 0,986 0,992 0,997

12,00 12,01-12,24 12,25-12,49 12,50-12,74 12,75-12,99

2,000 1,978 1,943 1,910 1,877

0,00000 0,00000 0,00000 0,00000 0,00000

2,000 1,986 1,951 1,917 1,884

0,00000 0,00000 0,00000 0,00000 0,00000

1,000 1,003 1,008 1,013 1,018

13,00-13,24 13,25-13,49 13,50-13,74 13,75-13,99

1,846 1,815 1,786 1,757

0,00000 0,00000 -0,00369 -0,00569

1,852 1,822 1,792 1,763

-0,00418 -0,00510 -0,00678 -0,00747

1,023 1,028 1,033 1,037

14,00-14,24 14,25-14,49 14,50-14,74 14,75-14,99 ≥ 15,00

1,730 1,703 1,677 1,652 1,628

-0,00766 -0,00801 -0,00733 -0,00696 -0,00518

1,736 1,709 1,683 1,683 1,683

-0,01123 -0,01039 -0,01000 -0,01000 -0,01000

1,042 1,046 1,050 1,054 1,058


27

Primjer. 4.1. Delorenzo-Wiggansovom metodom procijeni dnevnu količinu mlijeka i udjela mliječnih komponenti

(mliječne masti i mliječnih bjelančevina) ukoliko su provedena dva kontrolna mjerenja. Za jedno kontrolno mjerenje poznati su pokazatelji udjela mliječne masti i mliječnih proteina. Udio mliječne masti korigiraj obzirom na interval mužnje. Zadani su slijedeći parametri:

Početak laktacije: 07. svibnja 2009. Datum kontrole: 14. kolovoza 2009. Početak večernje kontrole: 17:15 Rezultati kontrole: 11,0 kg mlijeka (poznata količina mlijeka) Početak jutarnje kontrole: 06:05 Rezultati kontrole: 13,0 kg mlijeka

4,10 % mliječne masti 3,45 % mliječnih bjelančevina

Rješenje Dužina intervala mužnje: 12 sati 50 minuta (decimalni izraz 12,83) Faktor za udio mliječne masti (tablica 1.) je 1,018

Dnevna količina mlijeka: 11,0 kg + 13,0 kg = 24,0 kg Izračun udjela mliječne masti: 1,018 x 4,10 = 4,174% Izračun količine mliječne masti: 24,0 kg x 0,04174 = 1,0018 kg/dan Izračun količine mliječnih proteina: 24,0 kg x 0,0345 = 0,828 kg/dan

Primjer. 4.2.

Delorenzo-Wiggansovom metodom procijeni dnevnu količinu mlijeka i udjela mliječnih komponenti (mliječne masti i mliječnih bjelančevina) za kravu čija je mliječnost AT metodom kontrolirana u jutarnjoj mužnji. Za jedno kontrolno mjerenje poznati su pokazatelji udjela mliječne masti i mliječnih proteina. Zadani su slijedeći pokazatelji:

Početak laktacije: 07. svibnja 2009. Datum kontrole: 24. rujna 2009. Početak kontrole: 06:20 (jutarnja mužnja) Početak prethodne mužnje: 18:10 Dana od početka laktacije: 140 dan laktacije Rezultati kontrole: 12,10 kg mlijeka


Rješenje Dužina intervala mužnje: 12 sati 10 minuta (decimalni izraz 12,17) Faktor za količinu mlijeka (tablica 2.) je 1,978 Vrijednost kovarijante za interval mužnje (tablica 2.) je 0 . Faktor za udio mliječne masti (tablica 2.) je 1,003

Dnevna količina mlijeka: 1,987 x 12,10 kg + 0 x (140 - 158) = 24,04 kg Izračun udjela mliječne masti: 1,003 x 3,76 = 3,77 % Izračun količine mliječne masti: 24,04 kg x 0,0377 = 0,906 kg Izračun količine mliječnih proteina: 24,04 kg x 0,0345 = 0,829 kg

Primjer. 4.3.

Delorenzo-Wiggansovom metodom procijeni dnevnu količinu mlijeka i udjela mliječnih komponenti (mliječne masti i mliječnih bjelančevina) za kravu čija je mliječnost AT metodom kontrolirana u večernjoj mužnji. Za jedno kontrolno mjerenje poznati su pokazatelji udjela mliječne masti i mliječnih proteina. Zadani su slijedeći parametri:


28

Početak laktacije: 07. svibnja 2009. Datum kontrole: 27. listopad 2009. Početak kontrole: 18:18 (večernja mužnja) Početak prethodne mužnje: 06:25 Dana od početka laktacije: 173 dan laktacije Rezultati kontrole: 10,0 kg mlijeka


Rješenje Dužina intervala mužnje: 11 sati 53 minuta (decimalni izraz 11,88) Faktor za količinu mlijeka (tablica 2.) je 2,022 Vrijednost kovarijante za interval mužnje (tablica 2.) je 0 Faktor za udio mliječne masti (tablica 2.) je 0,997

Dnevna količina mlijeka: 2,022 x 10,0 kg - 0 x (173 - 158) = 20,22 kg Izračun udjela mliječne masti: 0,997 x 3,82 = 3,809 Izračun količine mliječne masti: 20,22 kg x 0,03809 = 0,770 kg Izračun količine mliječnih proteina: 20,22 kg x 0,0340 = 0,687 kg


29

2.4.7.5. Standardne metode izračuna laktacijske proizvodnje - testna intervalna metoda Nakon odreñivanja dnevne proizvodnje potrebno je učiniti projekciju laktacijske proizvodnje. Jedna od

referentnih metoda za izračun laktacijske proizvodnje je i testna intervalna metoda (TIM; engl. Test Interval Method). Formule za izračun laktacijske proizvodnje i proizvodne mliječne masti su.

nnnn

n MIMM

IMM

IMM

IMIMY ++

×++

×++

×+= −− 222

11

322

21110

nnnn

no FIFF

IFF

IFF

IFIFY ++

×++

×++

×+= −− 222

11

322

2111

100×=MY

FYFP

M1, M2, Mn - proizvodnja mlijeka tijekom kontrolnog dana (kg), zaokružena na jednu decimalnu jedinicu, F1, F2, Fn - proizvodnja mliječne masti tijekom kontrolnog dana (izračunata na temelju količine mlijeka i udjela mliječne masti). I1, I2, In-1 - interval kontrola (izraženo u danima). I0 – interval izmeñu početne točke laktacije i prve kontrole (u danima). In – interval izmeñu zadnje kontrole i kraja laktacije (u danima). Primjer 4.6.

Odredi laktacijsku proizvodnju krave oteljene 06. svibnja 2005., zasušene 11. travnja 2009. Proizvodnost je kontrolirana jedanaest puta AT metodom. Osim laktacijske proizvodnje odredi proizvodnost u standardnoj laktaciji (305 dana). Zadani pokazatelji su:

Početak laktacije 07. svibanj 2009. Kraj laktacije 11. travanj 2010. Trajanje laktacije 339

Redni broj kontrole

Datum kontrole

Proizvodnja mlijeka (kg)

Udio mliječne masti (%)

Kontrola 1. 25. svibanj 2009. 26,00 4,02 Kontrola 2. 27. lipanj 2009. 29,00 3,94 Kontrola 3. 26. srpanj 2009. 27,60 3,87 Kontrola 4. 23. kolovoz 2009. 26,30 3,69 Kontrola 5. 24. rujan 2009. 24,04 3,77 Kontrola 6. 27. listopad 2009. 20,22 3,81 Kontrola 7. 26. studeni 2009. 19,10 3,82 Kontrola 8. 28. prosinac 2009. 17,00 3,66 Kontrola 9. 27. siječanj 2010. 16,50 3,82 Kontrola 10. 25. veljača 2010. 16,00 3,94 Kontrola 11. 28. ožujak 2010. 15,30 3,99

Rješenje I0=18, In=14

Redni broj kontrole

Datum kontrole Interval kontrole (dana)

Proizv.mlijeka (kg)

Udio mlij. masti (%)

Količina mlij. masti (kg/dan)

Količina mlijeka u kontr. raz.

Količina mlj. masti (kg/k.r.)

Kontrola 1. 25. svibanj 2009 33 26,00 4,02 1,045 1375,5 54,9 Kontrola 2. 27. lipanj 2009 29 29,00 3,94 1,143 820,7 32,1 Kontrola 3. 26. srpanj 2009 28 27,60 3,87 1,068 754,6 28,5 Kontrola 4. 23. kolovoz 2009 27 26,30 3,69 0,970 679,6 25,3 Kontrola 5. 24. rujan 2009 33 24,04 3,77 0,906 730,3 27,7 Kontrola 6. 27. listopad 2009 30 20,22 3,81 0,770 589,8 22,5 Kontrola 7. 26. studeni 2009 32 19,10 3,82 0,730 577,6 21,6 Kontrola 8. 28. prosinac 2009 30 17,00 3,66 0,622 502,5 18,8 Kontrola 9. 27. siječanj 2010 29 16,50 3,82 0,630 471,3 18,3 Kontrola 10. 25. veljača 2010 31 16,00 3,94 0,630 485,2 19,2 Kontrola 11. 28. ožujak 2010 14 15,30 3,99 0,610 214,2 8,5

UKUPNO 7201,2 277,5


30

MY = 7201,2; FY = 277,5; FP = 3,853% Krava je u laktaciji dužine 339 dana proizvela je 7201,2 kg mlijeka sa prosječno 3,853% mliječne masti odnosno 277,5 kg mliječne masti.

Promatrana laktacijska proizvodnja za 34 dana nadmašuje standardnu 305-dnevnu laktacijsku proizvodnju. Stoga je nužno proizvodnju umanjiti za proizvodnju 34 dana kraja laktacije. Dani korekcije Količina mlijeka (kg) Količina mliječne masti (kg)

20 ((16,0+15,30)/2) x 20 = 313,0 ((0,630+0,610)/2) x 20 = 12,41 14 15,3 x 14 = 214,2 0,610 x 14 = 8,55 34 527,2 20,96

MY(305) = 7201,2 – 527,2 = 6674,0 kg FY(305) = 277,5 – 20,96 = 256,45 kg FP(305) = 3,844 % Krava je u standardnoj laktaciji (305 dana) proizvela je 6674,0 kg mlijeka sa prosječno 3,844% mliječne masti odnosno 256,45 kg mliječne masti.


31

0

100

200

300

400

500

600

700

800

900

1000

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10Mjesec laktacije

Vis

ina

pro

izv

od

nje

(k

g/m

jes

ec

)

Ostvarena laktacijska proizvodnja Moguća laktacijska pro izvodnja

Metoda standardizacije laktacijeske proizvodnje temeljem standardne laktacijekse krivulje Izračunajte ostvarenu i moguću proizvodnju mlijeka u standardnoj laktaciji za kravu oteljenu 06.12.2010. Prikažite meñuodnos grafički.

Teljenje 6. svibanj 2010 Redni broj kont. Mjesec laktacije Mlijeka (kg)

Početak laktacije 7. svibanj 2010 Kontrola 1. 25. svibanj 2010. 26,00

Kraj laktacije 11. ožujak 2011 Kontrola 2. 27. lipanj 2010. 29,00

Kontrola 3. 26. srpanj 2010. 27,60

Kontrola 4. 23. kolovoz 2010. 26,30

Kontrola 5. 24. rujan 2010. 24,04

Kontrola 6. 27. listopad 2010. 20,22

Kontrola 7. 26. studeni 2010. 19,10

Kontrola 8. 28. prosinac 2010. 17,00

Kontrola 9. 27. siječanj 2011. 16,50

Kontrola 10. 25. veljača 2011. 16,00 Rješenje

Broj kontrole

Mjesec laktacje (datum kontrole)

Mlijeka (kg)

Standard (%)

kg x 30,5 Dano (%)

Razlika (%)

Moguća proizvodnja

Razlika (kg)

Kont. 1. 25. svibanj 2010 26,00 82 793,0 89,66 7,66 793,00 0,00 Kont. 2. 27. lipanj 2010 29,00 100 884,5 100,00 0,00 967,07 82,57 Kont. 3. 26. srpanj 2010 27,60 91 841,8 95,17 4,17 880,04 38,24 Kont. 4. 23. kolovoz 2010 26,30 87 802,2 90,69 3,69 841,35 39,20 Kont. 5. 24. rujan 2010 24,04 80 733,2 82,90 2,90 773,66 40,44 Kont. 6. 27. listopad 2010 20,22 76 616,7 69,72 -6,28 734,98 118,27 Kont. 7. 26. studeni 2010 19,10 69 582,6 65,86 -3,14 667,28 84,73 Kont. 8. 28. prosinac 2010 17,00 66 518,5 58,62 -7,38 638,27 119,77 Kont. 9. 27. siječanj 2011 16,50 63 503,3 56,90 -6,10 609,26 106,01 Kont. 10. 25. veljača 2011 16,00 59 488,0 55,17 -3,83 570,57 82,57 6763,68 7475,48 711,80

Krava je u laktaciji dužine 308 dana proizvela je 6763,68 kg mlijeka što je obzirom na standardnu

laktacijsku krivulju manje za 711,80 kg mliječne masti. Procijenjeno je da krava kontrolirana krava ima predispoziciju za proizvodnju od 7475,48 kg mlijeka. Maksimalnu proizvodnju kontrolirana krava dosegla je u prvom mjesecu laktacije koji je stoga referentni mjesec. Ostvarena i moguća laktacijska proizvodnja grafički je prikazana u grafikonu 2.

Grafikon 2. Prikaz ostvarene i moguće laktacijske proizvodnje.


32

Metoda jednostavne korekcije laktacijeske proizvodnje temeljem količine mliječne mast Primjer: Izračunaj korigiranu proizvodnju mlijeka prema Gainesovoj formuli na 4,0% mliječne masti za kravu koja je u

standardnoj laktaciji dala 6500 kg mlijeka s 3,8% mm. M = 6500 kg f = 4,0 % F = (kg mlijeka x % m.m.) / 100 F = (6500 x 3,8) / 100 F = 247 kg m.m.

FCM (4,0% m.m.) = ((2,66 x 6500) + (100 x 247)) / (2,66 x 4,0) FCM (4,0% m.m.) = 6304,81 kg

Može se kazati da je proizvodnja krave koja je dala 6500 kg s 3,8 % m.m. ekvivalentna proizvodnji krave koja je u dala 6304,81 kg mlijeka s 4,0 % m.m Metoda jednostavne korekcije laktacijeske proizvodnje temeljem udjela mliječnih bjelančevina

(3,3%) ECM = M x (-0,221 + 0,37 x p)

Primjer: Izračunaj korigiranu proizvodnju mlijeka na 3,3% mliječnog proteina za kravu koja je u standardnoj laktaciji dala

4980 kg mlijeka s 3,4% m.p. M = 4980 kg p = 3,4 %

Korekcija % mliječnog proteina vrši se prema formuli:: (3,3%) ECM = 4980 x (-0,221 + 0,37 x 3,4) (3,3%) ECM = 5164,26 kg mlijeka

Može se kazati da je proizvodnja krave koja je dala 4980 kg s 3,4 % m.p. ekvivalentna proizvodnji krave koja je u dala 5146,26 kg mlijeka s 3,3 % m.m.

Obavezna dopunska literatura: Caput, P. (1996): Govedarstvo, str. 169 – 289. Uremović, Z. (2004): Govedarstvo, str. 89 – 152.

FCM

M F

f = × + ×

+ 2 66 100

2 66 ,

,

Documents

PKM Proizvodnja Mlijeka