Click here to load reader

Pjesništvo Ive Andrića

Embed Size (px)

DESCRIPTION

ia

Citation preview

Pjesnitvo Ive Andria

Hrvatska mlada lirika, Ex Ponto i Nemiri Pjesnitvo Ive AndriaStudentica: Karmela JeliivotopisIvo Andri ( 1892-1975)Roen u Travniku, gimnaziju zavrio u Sarajevu, a slavenske knjievnosti i povijest studirao je u Zagrebu, Beu, Krakovu i GracuZa vijeme Prvog svjetskog rata uhien je i interniranIzmeu dva rata bio je u diplomatskoj slubiivio je u Beogradu gdje je i umro

Pisac snane imaginacije, istovremeno i izvanvanredan poznavatelj povijesnih prilika stare BosneKao gimnazijalac, Andri je vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik je naprednog nacionalistikog pokreta Mlada Bosna i strastveni je borac za osloboenje junoslavenskih naroda od Austrougarske monarhije.

Najprije je objavljivao pjesme, lirsku prozu, prijevode, lanke i kritikeU posljednoj fazi posveuje se pripovijetci i romanuPrvi rad: pjesme U sumrak, Blaga i dobra meseina 1911. u Bosanskoj viliest pjesama u antologiji Hrvatska mlada lirika, 1914.

Andri je kao zagrebaki student upoznao Matoa, ali se nije svrstao u krug matoevaca Matoevu smrt komemorirao je predavanjem u Klubu hrvatskih studenata "Zvonimir" u Beu ("Vihor", 1914).

28. lipnja 1914. na vijest o sarajevskom atentatu i pogibiji nadvojvode Franza Ferdinanda naputa KrakowPo dolasku u Split je uhienRazlog uhienja: Prva proljetna pjesma- tematizira kosovsku ideju s kojom se Andri nije slagao

PRVA PROLJETNA PJESMA

Jutros oblaci nebom idu, a ja slutim radosti: kad procvatu brda stranim sjajem njihova oruja, kad posiju plamene cvjetove po poljima, kad se zauje prva truba, kad se pojave prvi konjanici, umorni, prani: i poprskani pjenom kao u nekoj staroj pjesmi; o radosti!Kad e doi kraljeve vojske?ene tkaju u tiini za njih darove, njih spominju dobri ljudi u molitvama, o njima pjevaju djevojke za prozorima i za njih raste cvijee u malim vrtovima. eka spremnih stotinu njenosti.Kad e doi kraljeve vojske?Oblaci nebom plove kao vojska; ja slutim dane velikih djela.Jutros sam vidio napupalu granu.Kad li e doi kraljeve vojske?U marburkoj tamnici pie pjesme u proziU Zagrebu 1918. godine objavljuje knjigu stihova u prozi pod nazivom Ex Ponto s predgovorom Nika BartuloviaZbirku Nemiri tampao je u Beogradu 1920. godine1976. posthumno izdanje pjesama u Beogradu, ta sanjam i ta mi se dogaa

Primjer utjecaja zbirki na kasnije stvaralatvo:Studen me poinje ei. Obuzima me bezuman oaj; ja skaem na prstima i trzam rukama u vis, ali osjeam samo bol. (..)Pred sam suton je prestao snijeg. I nastala je tiina nad umama i bijeli vlani mir visokog snijega. On je pokrio omorike kao mramorne kapelice i zasuo staze, smrtno bijel i prohodan.Kuda e, Jelena? Ex ponto

Ono od ega bih htio da pobjegnem ide sa mnom. Prolazimo kroz vlanu tamu i pust, neosvijetljen predio.Jelena se nee vie javiti. Mrak, vlaga. To nije njen elemenat. Jelena, ena koje nema

Andri o svojem pjesnitvuOvo lirsko delo iz rane mladosti, nastalo u neobinim prilikama, ima svoje mesto u mom knjievnom radu i kao polazna taka razumljivo je, opravdano i verovatno mnogome itaocu i blisko. Ali mi izgleda nezgodno i pogreno dati ga stranoj publici kao primer nae savremene knjievnosti i kao sliku moga knjievnog stvaranja. [] Izgleda da je to jedna neminovnost: lirski deo stvaranja jednog pisca neophodan je u njegovom razvoju, razumljiv i prisan savremenicima, ali od podreenog znaaja prema celom njegovom ivotnom delu. [] Ova moja strogost, koja nije ni malo preterana, liava me velikog zadovoljstva da vidim na francuskom jeziku, u odlinom prevodu, jednu svoju knjigu, ali mislim da tu strogost dugujem i samom sebi i naoj knjievnosti koju inostranstvu treba prikazivati samo po onome to je zaista trajno i najbolje u njoj.

Obiljeja Andrieve poezijeUtjecaj ekspresionistike poetikePjesma progovara smislomRazaranje pravilne strukture vezanog stiha i formeJasna i neposredna znaenja

Mladenaki nemir s tragovima melankonine jadikovke:O nitko ne zna, kako jeteko hoditi sam i bolestan,bez ikog svoga,u zlatno proljee. HML,Lanjska pjesma

Kontemplativna raspoloenja, gorina i sumorni tonoviSilno miriu bijeli cvjetovi. Kisnem. Bez mira, bez ljubaviSam i alostan. HML, Lanjska pjesma

Tko e da mi kae noas,ta meni znae lica i stvari i spomeniminulih dana? Tama, HML

Mir sudbine koja se vie ne da promijeniti ledi mi se na dui i licu Ex Ponto

Suen sam na samou, srce mi, ini mi se, ne bije samo oslukujem divlji topot i svetako pojanje godina koje dolaze. Nemiri

poniranje u sutinske probleme egzistencije i mo da sugestivnom magijom poetske rijei doara i otjelovi ljudsku i drutvenu panoramu nekih minulih vijekova:Za vlade carice Au-Ung bio je meu osuenom Tristopedesetoricom urotnika prognan i pjesnik Mori ipo... Pria iz Japana, Nemiri

U meni se budi istina i mrsko mi je to stiliziranje ivota due, ta ljubav za red i to nasilno traenje simetrinosti.

Hrvatska mlada lirikaLanjska pjesma, Strofe u noi, Tama, Potonulo, Jadni nemir, No crvenih zvijezdaPotonuloNeki glas, miris neki i jedna lijepa zvijezda neMogu noas da dignu iz moje dubine sve to je Bilo.Ovo mora da su mi popucali svi konci, lijepi konci,Tanani, to vezahu mene za moje Jue.Ne dre konci. U dubini svojoj osjeam tegobuMrtvog Lane i alost zaborava.Od svih runih noi ovo mi doe no. Kad za-Boravih znaenje svega.Pa ipak mutno slutim, da sve to ima drage i tuneVeze sa onim, to je potonulo.Zbika podijeljena u tri nenaslovljena poglavlja (ciklusa): prvi ima 26, drugi 25, trei 88 zapisa (fragmenta); sa zavrnim EpilogomTo je ispovijest due zbunjenog i zastraenog bia pred surovou svijeta u kom se nalaziI sputan i nemoan, u toj vlanoj jazbini, u poloaju koji me ponizuje do skota, ja prvi putpojmih u mislima i obuhvatih osjeanjem smisao ljudskog ivota i borbe...

Slobodan stihUvoenje slika koje konstruiraju izvanjezinu zbilju do razine anegdotalne ispovjednosti: Danas, kao i u svim tekim danima zatoenja, meni je ao svih ljudi koji ive dane, onih koji ine zlo jednako kao i onih koji ga snose, ao mi je i sebe i snage koja ili, ali najvie i najtee mi je ao majke. Ex Ponto

Zbirka pjesama u prozi/ lirskorefleksivna proza/ modificirani dnevnikprvim se zapisom motivira budue prianje, ekspozicija: Svima, irom cijelog svijeta, koji su stradali i stradaju radi due i njenih velikih i vjenih zahtjeva, posveujem ove stranice, koje sam neko pisao samo za sebe, a danas ih aljem svoj brai svojoj u bolu i nadi.

kraj prvog ciklusa naznaen je opaskom u zagradama (Svretak mariborskog dijela)uokvirena struktura od prvog funkcionalnog prolonog do posljednjeg zapisa Epilog

3 tematskostilska bloka:1. krivnja: Trgao sam najvie plodove. Usne su mi bile krvave, ene su mi cjelivale ruke. Prolazile su godine i donosile svoje plodove, a ja sam se nazivao: gospodar ivota.

2. spoznanje krivnje ili potraga za autentinom subjektivnou: Ja ne nalazim vie oslona u svojoj dui koja se odve razdavala. Ja traim zaboravljene veze krvi i seem u prolost, dozivam u pomo snage mrtvih narataja.Neka ovaj od Boga poslani bol saee sve moje u meni, neka ispali ognjeno ja kao ranu i neka me iscijeli od posrtanja na putu elja i matanja.

3. konano pomiren i pronaen ja:Osjeam asovitu, ali neizmjernu sreu i ja pijem kap iz nepresuivog izvora radosti ljudske, da i ja na as ponesem dijelak velikog krsta, to ga nosi ovjeanstvo.

Prisutnost mesijanski oznaenog lirskog subjekta koji koristi kransku leksiku, metaforiku i simboliku

U bogu je svretak misli koja nam se gubi u oajan beskraj.

Bio sam bespomoan i skrueno sam molio boga da mi pomogne, da poalje mir i svijetlo na moje putove da me izvede i utjei.

Ima asova kad gorim mirno kao rtveno svijetlo tek uneeno u hram.

Ja, grenik, ovjek od sablazni i ovoga svijeta, plijen sumnja i strasti ...

U prvom dijelu Ex Ponta, uoljive su meditacije lirskog subjekta:1. o majci:

Danas, kao i u svim tekim danima zatoenja, meni je ao svih ljudi koji ive ove dane(...), ao mi je i sebe i snage koja ili, ali najvie i najtee mi je ao majke(...).ao mi je majke moje i njenih zaludnih bolova, muka i nadanja.Tebe boli moja patnja i moja daljina, a mene tvoja neizvijesnost, dok sjedi kraj male svjetiljke; vee nas krv i bol i svaki me udarac boli dvostruko, jer pada i po Tvom srcu.

2. O toploj kui:

U naoj kui mora da je ve polumrak, jer su nae sobe niske, a prozore zasjenjuju stabla, puna snijega.Dok sjedim naslonjen na prozor, meni se privia:U velikoj kuhinji, poploanoj vjeno hladnim ploama, zamotani su, tek izvaeni, peeni hljebovi u vlane ubruse i sad se pue irei oko sebe zdravi i jaki miris peenog tijesta...

3. o eni:Koga li ljubi sada ona mlada ena? Ona mlada ena koju sam naao jednog ljeta lijepu i dozrelu od esnaest godina, prolazi- bogzna zato- jutros mojim sjeanjem.Koga ljubi sada ona mlada ena?

4. O nekad izgubljenom prstenu kao simbolu ljubavi, razumijevanja i meuljudske vezanosti:

I u slici izgubljenog prstena na pjeanom dnu bi mi jasan ivot ovjekov i mladost i ljubav kako se kida i gubi i prolazi, bez nade i povratka.Osjetio sam da sam se prerano otcijepio od ljubi, da sam osamljen i nesrean.

Drugi dio Ex Ponta vezan je za relativnu pjesnikovu slobodu

Odvojenost od ljudi

Lirske meditacije:1. o enama:ene, vae bijele ruke lome duu moju kao hljeb.Ritam vaeg hoda i nerazumljiv sjaj oiju vaih klikte u mojoj dui, bue i vrite, zbunjuju mi misli i ne daju usnuti(...).ene, ja ne znam kome ste vi bile blaga kia jutarnja, ali u na ivot ulazite kao pljusci noeni vihorima. Preko vaih bijelih tjelesa pjeni se buno ivot na, zaustavlja se u virove i pada strmoglavce...

2. o sebi i svijetu:

Opkoljen svijetom, koji mi je tu i malo dobrohotan, ja se sabirem u sebi osjeam sam i naputen, sam pod velikim ravnodunim nebom, van svake cjeline, van svakog drutva, kako sam uvijek ivio, nezatien privilegijama nikakve klase, bez zanimanja, bez budunosti, bez rodbine i prijatelja koji bi mogli pomoi. Sam, prognan, bolestan.Ali dobro je i ovako3. o vlaku, zviduku lokomotive i njihovom skrivenom znaenju:

Zviduk vlaka koji odlazi nosi u sebi mnotvo uspomena. U njemu ima neeg munog, uvijek na neto podsjea i uvijek na neto drugo.U njemu je nada i bojazan polaska u svijet, bol mnogih rastanaka i sav jad besciljnih putovanja, nemir mladosti i uzaludnost mnogih oekivanja.

Trei dio Ex Ponta otkriva se prisutnost samoe kao permanentnog stanja subjekta:

Izgubio sam dodir sa svima koji me vole i razumiju...Sam sebi dolazim kao svijea koju su zaboravili ugasiti pa izgara svu no na oltaru kao neviena rtva u gluho doba

Sva tragika mog sadanjeg ivota se moe stegnuti u jednu rije: samoaenja nutrine za svakodnevicom:Zato ne izie nikad iz sebe?...Zato si vezan i bespomoan? Zato si grean?

Zadravanje u samoiNeka ti nije ao rad samoe i utnje to je oko tebe(...). U samoi je brod tvoj miran, desnu ruku dri na kormilu.Vapaj razoaranog usamljenika

Kaite mi gdje ima ljubavi! Kaite mi gdje da bjeim od zla, kaite: gdje da se sklonim od mrnje!Kao vijenac plamena oko mene je mrnja; ima li mjesta dui nad zvijezdama? Ima li svijetla asa odmora? Ima li ista visoka mjesta gdje ne dopire stahota zemlje?ao mi je ovjeka.

San dobrote bez granica, ne oajava to njegova nada venedvije godine je mraz bije, a ona iznova pupa

Trenutci ekstazeSav sjaj to ga Bog svijetom prosipa plavi oi mojeEpilogMnogo samuje i dugo uti, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko sputene vjee i glas kao kripa tamnikih vrata. Izii u ljetni dan, sine moj!-ta si vidio u ljetni dan, sine moj?Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vjeno, a ovjek slab i kratkovjek.-ta si vidio, sine moj, u ljetni dan?Vidio sam da je ljubav katka, a glad vjena.ta si vido, sine moj, u ljetni dan?Vidio sam da je ovaj ivot stvar muna koja se sastoji u nepravilnoj izmjeni grijeha i nesree, da ivjeti znai slagati varku na varku.-Hoe da usne, sine moj?Ne, oe, idem da ivim.NemiriIspovjednog karakteraUznemirenost, osjeaj nestabilnosti, vlastite nemire povezuje s nemirima generacije3 ciklusa:1. Nemir od vijeka:

Prolazio sam svijetom i udarao lijevo i desno na vrata tuih sudbina, ali sva su redom, kao po nekom mukom dogovoru, bila za mene zatvorena.2. Nemir dana

A napolju je padao posve novi sjaj i nova boja, i nebo i zemlja se prekrivali ljepotom kakve nikad slutio nisam. Bojao sam se da okrenem glavu u vagon, pripio sam lice uz stakli i gledao i pio oima, i zaboravljao to je za mnom.

3. Bregovi:

Bregovi u daljini, krunjeni snijegom, to se prieujete suncem, jo se jedino za vas nala u meni pjesma.1. dio Nemira- u dubini ljudske prirode postoji stalno uznemirenje Bogom i svijeuSkepsa, nemir, sumnjaPjesnik prihvaa biblijsku simboliku i jezik

On tako dobro uti da se ve pomilja da ga nema.Prevelika je i preteka za jednog ovjeka ta snaga i ta mudrost kojom nas iskuava.2. dio Nemira obavija mistinostegzistencijalna analitinost

Ne znam kako je bilo te godine s pticama i ljiljanima, ali tu djecu je Bog oito zaboravio.(...) Na izmralom tijelu i tankim nogama izgledale su njihove glave straivo velike i oi im postale staraki tupe a lica mala, smeurana i liajiva kao pipuni koji zimi venu na rafovima.3. dio Nemira prikazuje konkretnost i predmetnost, primjenjenu etiku, religiju i panteizamNovosimbolizam

Sve raste i buja; ogromne ume se sijeku i rue, lomi se kamen i biju ivotinje i melje ito. Unitava se i lomi i troi a sve klija nie i iti se. I zmija koju svi biju, ne gine nego se plodi i ivi u kamenu, s odrazom sunca u tamno-sivom oku.Pjesnikovo nalaenje utjehe u zemljopisnim oblicima

Evo, jedno jutro kad ja, koji nemam bogova, padam i klanjam se vama, visoki bregovi, na kojima je utnja smrti i ivota, topla i plodna kao utnja dvaju usta u poljupcu.* U sumrakU sumrak pevaju devojke. Njini su glasovi meki i dahnu sveinom cvea i ljubavi. Njina je pesma blaga, kao kad behar opada. Ona ima neto od mojih ljubavi: davno, toplo i lepo. Ona podsea na sarajske sumrake, kad jablanovi sjaju u crvenu zlatu, kao vitke ponosne ene.Kao rumene latice zasipaju me glasovi. Pevaju devojke. Pevaju lepo. To lii na pozdrav od starih prijatelja, na spomen onoga to proivih u ljubavi i zanosu. One pevaju, u suton, kao srea moja da mi rupcem mae.Ali srce je moje tamno jezero, koga nita ne die i u kom se niko ne ogleda.

Hvala na panji!