SVEUČILIŠTE U RIJECI

FILOZOFSKI FAKULTET

Ana Bilović

MAGIČAN SVIJET KAČIČEVIH

DESETARACA U DOSEGU JUNAČKE

PJESME

(ZAVRŠNI RAD)

Rijeka, 2018.

brought to you by COREView metadata, citation and similar papers at core.ac.uk

provided by Repository of the University of Rijeka

SVEUČILIŠTE U RIJECI

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za kroatistiku

Ana Bilović

00090734721

Magičan svijet Kačičevih desetaraca u dosegu

junačke pjesme

ZAVRŠNI RAD

Preddiplomski studij: Hrvatski jezik i književnost

Mentor: dr. sc. Irvin Lukežić red. prof.

Rijeka, 3. rujna 2018.

IZJAVA

Kojom izjavljujem da sam završni rad naslova „Magičan svijet Kačićevih

desetaraca u dosegu junačke pjesme“ izradio/la samostalno pod mentorstvom

dr.sc. Irvina Lukežića red. profesora.

U radu sam primijenio/la metodologiju znanstvenoistraživačkoga rada i

koristio/la literaturu koja je navedena na kraju završnoga rada. Tuđe spoznaje,

stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući

naveo/la u diplomskom radu na uobičajen način citirao/la sam i povezao/la s

korištenim bibliografskim jedinicama.

Student/studentica Potpis

Ana Bilović

SADRŽAJ

1. UVOD .................................................................................................................................... 1

2. ŽIVOTOPIS ........................................................................................................................... 3

2.1. Književna djela Andrije Kačića Miošića ......................................................................... 4

2.2. Društveno okruženje nastanka „ Razgovora ugodnog naroda slovinskog“ .................... 6

2.3. Svrha i razlozi nastanka „Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga“ ............................ 7

2.4. Analiza predgovora prvog i drugog izdanja .................................................................... 9

3. KAČIĆEVI TEMATSKI OKVIRI UNUTAR KNJIŽEVNOPOVIJESNOGA ZNAČENJA

13

3.1. Kako je Kačić gradio fabulu? .................................................................................... 14

3.2. Raspored tema i motiva prema slijedu pjesama u knjizi „Razgovor ugodni naroda

slovinskoga“ ......................................................................................................................... 15

3.2. Narodonosno suglasje Kačićeva stila i jezika ................................................................ 18

3.4. Osobine Kačićeva jezika ............................................................................................... 20

4. INTERPRETACIJA „PISME OD MEJDANA JURE KASTRIOTIĆA“ ............................ 22

4.1. Povijesni izvori o društvenim prilikama i Skenderbegovu životu kao potkrjepa

Kačićevoj pjesmi .................................................................................................................. 26

4.2. Epska priča u središtu tematsko-motivskog sloja pjesme.............................................. 27

4.3. Fabula i kompozicijska struktura pjesme ...................................................................... 29

4.4. Riječ-dvije o stilu „Pisme od mejdana Jure Kastriotića“ .............................................. 31

4.5. O jeziku „junačkih deseteraca“ ..................................................................................... 31

5. PODUDARNOSTI I RAZLIKE KAČIĆEVIH STIHOVA U ODNOSU NA NARODNE

PJESME ................................................................................................................................... 33

5.1. Kačićevi uzori i sljedbenici ........................................................................................... 34

5.2. Književni teoretičari o Andriji Kačiću Miošiću ............................................................ 35

6. ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 38

LITERATURA ......................................................................................................................... 40

Sažetak ...................................................................................................................................... 42

1

1. UVOD

Magični svijet usmene junačke pjesme koju Kačić „slidom slidi“1 i pokušava doseći,

samo je jedno od pitanja koje suvremenog čitatelja stavlja pred kušnju i znatiželju, da i sam

uroni u tu magiju deseteračkoga stiha kojom je Andrija Kačić Miošić osvojio čitatelje svoga

doba. S odmakom od više stoljeća, različitim društvenim, kulturnim i povijesnim

previranjima, današnja čitateljska publika teško da bi posegla za učenjem povijesti iz

deseteraca, a s druge strane s pravom se pitamo imamo li dovoljno izvora za učenje najnovije

nacionalne povijesti. Slijedom takvoga razmišljanja izrasla je ideja da ovim završnim radom

potpunije upoznamo junake i junačka djela iz prošlosti o kojima imamo tek opće spoznaje.

Tragom takva htijenja vrata nam otvara pjesmarica „Razgovor ugodni naroda slovinskog u

komu se ukazuje početak i svrha kralja slovinskih,..“2

Činjenica da se u naslovu spominje slovinski narod nameće potrebu dubljeg otkrivanja

povijesti, jer će Kačićevi junaci putovati po raznim krajevima, voditi bitke, ženiti se i kruniti u

dodiru dvaju svjetova tj. dvaju osvajača. Mletačka i turska osvajanja, do tada uglavnom

opjevana u junačkim pjesmama posredstvom knjige, postaju predmet čitanja, iznalazeći svoje

mjesto i u umjetničkoj književnosti. Neiskusan čitatelj naći će se u dvojbi, otkuda takav

rodoljubni poriv da se pišu stihovi iz onoga što je već čuveno i opjevano. Epske junačke

pjesme imaju svoje mjesto u usmenoj književnosti, a Kačićeva „knjiga koja govori“3 dokazuje

da je ona bila jedini tip književne umjetnosti što ga je narod u to doba mogao primiti. S druge

strane, borba za narodni jezik i štokavština na kojoj se Kačić obraća čitaocu, objedinila je

različite hrvatske krajeve i pripomogla da i kajkavci prihvate povijesnu ulogu štokavštine.

Stoga je nemjerljiva Kačićeva upornost da u takvom vremenu, stvara stihove na narodnome

1 Frangeš,Ivo. Povijest hrvatske književnosti. Nakladni zavod Matice hrvatske. Cankarjeva

založba.Zagreb-Ljubljana.1987. Str.119.

2 Kačić Miošić,. Andrija. Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Zora. Zagreb.1956.

3 Isto, str.121.

2

jeziku. Kao što i sam kaže da je nakanio pisati „za službu božju koji izvan slovinskim drugim

jezikom govoriti ne znadu“4.

Ovim riječima ostvario je otvoren i prisan poziv čitatelju pred kojim će učeni čovjek

ponizno postati samo običan, mali, čovjek koji mu želi biti od koristi. Kačićeva glavna

zamisao bila je zatomiti svoju učenost i spustiti se na razinu običnoga čovjeka. Želio je

„slovinskom narodu“ prije svega, prenijeti istinu o opasnostima od dviju tuđinskih država, i to

na jednostavan, čitatelju prihvatljiv način. Imajući na umu bogatu Kačićevu franjevačku

djelatnost, njegovo teološko i filozofsko znanje, postavlja se pitanje, otkuda je izrasla tolika

volja za pučkom književnošću? Mada je u svojim stihovima pod pseudonimom Starca

Milovana, kako sam veli, skitao od Skadra do Zadra, od Mostara do Kotara, Kačić je zapravo

narodnu pjesmu čuo u svome rodnom kraju u Makarskom primorju, a mnoge je pjesme slušao

i na kućnom pragu, od raznih prijatelja i putnika, vrlo često i od samih pjevača koji su mu

navraćali. Javio se u njega poriv da svome puku podastre istinitiju istinu od one u junačkim

pjesmama. Nakana mu je bila više poučnog no umjetničkog karaktera, ali dogodilo se da su

magični deseterci nadmašili naum samoga pjesnika i postali omiljeni čitateljima koji su u

njima osnaživali borbu za pravdu i gajili ljubav za slobodom. A što je u narodu jače i trajnije

od toga?

Ipak, narodnu pjesmu štovao je i nosio u duši i ovladao bogatom tehnikom, slikama,

Kačić je prilagodio pjesnički govor desetercima kako bi se što više približio shvaćanju

„težaka i čobana“ za koje je po vlastitom priznanju pisao knjige.5

U otkrivanju istine koju je Kačić ugradio u svoje deseterce pomoći će nam životopis te

novi pogledi na njegov život i djelo u hrvatskoj kulturi, povijesti i književnosti.

4 Botica, Stipe. Andrija Kačić Miošić. ŠK.FF Sveučilišta u Zagrebu. Zbornk“Kačić“.

Zagreb.2003.

5 Kombol,M.Novak;Prosperov,S. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. Priručnik za

učenike , studente i učitelje književnosti. ŠK. Zagreb.1992. Str. 382.

3

2. ŽIVOTOPIS

Andrija Kačić Miošić rođen je 1704. godine u selu Bristu u blizini Makarske, kao

drugo dijete Mande i Bartula Kašića. Imao je stariju sestru Katu i mlađu braću Grgu, Luku i

Šimuna. Iz sačuvane, bosančicom pisane Kačićeve krštenice, doznaje se da mu je krsno ime

bilo Antun, pa se pretpostavlja da je ime s kojim je ušao u povijest hrvatske književnosti,

zapravo redovničko ime. Sporno je , međutim pjesnikovo prezime koje je s vremenom postalo

oznaka za njegovo najpoznatije djelo „Razgovor ugodni naroda slovinskog“. Prezimenom

Kačić, naime, autor se potpisuje tek od 1751., nakon što je u Veneciji dao ovjeriti svoje

obiteljsko stablo koje je sam sastavio. Prema njemu bi njegova obitelj imala biti granom stare

hrvatske porodice Kačića koja je sredinom sedamnaestoga stoljeća dobila i mletačko

plemstvo.

Osnovnu naobrazbu, a to prema onovremenim standardima znači čitanje, pisanje

(latinicom i bosančicom), osnove računanja te latinske, talijanske i hrvatske gramatike, Kačić

je stekao u franjevačkom samostanu u Zaostrogu, između 1716. i 1721. godine. Tamo ga je

doveo ujak fra Šimun Tomašević, koji je bio samostanski starješina.6 Nakon završetka te

škole , 10. ožujka 1720., u istom je samostanu stupio u franjevački red i počeo godinu kušnje

(novicijat). Potom započinje njegovo visoko školsko obrazovanje: studij filozofije i teologije,

što ga je završio 1727. u Budimu ili Osijeku7 , a zatim se vraća u Zaostrog.

Nakon studija vratio se u Dalmaciju gdje je primio više svećeničke redove: subđakonat

1727. u Šibeniku, 1728. đakonat u Skradinu i prezbiterat u Šibeniku. Godine 1745. Kačić

odlazi u samostan u Sumartin, gdje za vrijeme dvogodišnjeg starješinstva (1749.-1753.)

započinje gradnju nove samostanske zgrade. Još godinu dana podučava samostanske đake, a

zatim se vraća u Zaostrog. U tamošnjem samostanu provodi posljednjih deset godina života

koje posvećuje književnom radu. U tom razdoblju Kačić objavljuje sva svoja djela. Prema

usmenoj tradiciji Kačićevu je smrt (15. 12. 1760.) prouzročila kratka bolest, vjerojatno upala

6 Dukić., Davor. Andrija Kačić Miošić. Razgovor ugodni. Korabljica (izbor). Eramus.

Zagreb.1997. Str.5.

7 Botica, S. Andrija…, str. 15, 18.

4

pluća. Dobio ju je u nevremenu koje ga je, zajedno s dvojicom siromašnih znanaca, zahvati

dok su se vraćali Neretvom s nešto isprošena žita.

Slika 1 Elementa peripatethica iz 1752. godine

Izvor: https://www.sss-makarska.hr/spisi/velikani/kacic/zivot/zivot-djelo.htm, pregledano 2.

kolovoz 2018

Slika 2 Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756. - 1759. godine)

Izvor: https://www.goodreads.com/book/show/16128552-razgovor-ugodni-naroda-

slovinskoga, pregledano 2. kolovoz 2018

5

Slika 3 Korabljica iz 1760. godine

Izvor:

http://jaimamsanucionica.weebly.com/uploads/4/3/3/1/43319547/andrija_ka%C5%A1i%C4%

87_mio%C4%8Di%C4%87.pdf, pregledano 2. kolovoz 2018

2.1. Književna djela Andrije Kačića Miošića

Prvo Kačićevo objavljeno djelo (slika1.) nosi puni naslov „Elementa peripathetica

juxta mentem doctoris Joannis Duns Scoti (Venetiis, MDCCLII.). Riječ je o priručniku

skolastičke filozofije, pisanom latinskim jezikom. Djelo je nastalo kao rezultat Kačićeva

pedagoškoga rada na teološkom zavodu u Šibeniku, za potrebe svoga rada tj. predavanja za

učenike.8 Knjiga je otisnuta na 499 stranica ima uvod, tri knjige djela i zaključni dio.

Najpoznatije, a ujedno i najvrjednije Kačićevo djelo je „Razgovor ugodni naroda

slovinskoga“ (slika 2.). Zamišljeno je kao kronika , no narod ga je nazvao „Pismarica“. U

knjizi je pjesnik mješavinom proze i stiha nastojao opisati povijest slavenskih zemalja. Bila je

8 Prema ondašnjim propisima u školstvu moglo se predavati samo prema odobrenim

autorima.

6

namijenjena slabije obrazovanoj čitateljskoj publici, „odnosno ljudima koji izvan slovinski

drugim jezikom govoriti ne znadu“.9 U kronološki oblikovanom pripovijedanju obuhvaćeno je

vrijeme od antičke povijesti Ilira do političkih događaja autorova vremena na širokom

prostoru Balkana, istočnog Sredozemlja i srednje Europe. Kačićeva knjiga najvećim djelom se

usredotočuje na borbe Turaka i kršćana u Europi između šesnaestoga i osamnaestoga stoljeća,

a posebice borbe u Dalmaciji odnosno na mletačko – turskoj granici. Knjiga je za Kačićeva

života doživjela dva izdanja, prvo 1756. i drugo 1759. izdano u Mlecima.10

Treće Kačićevo djelo „Korabljica“ (slika 3.) koja je u svojoj osnovi kronika događaja

od stvorenja svijeta do piščeva vremena. U prvom dijelu je opširno razrađena biblijska

povijest Starog zavjeta, a u drugom se dijelu pripovijedaju događaji od rođenja Isusova do

1760. godine. Prvi dio obuhvaća otprilike sedamdeset posto teksta i u njemu se kronološkim

redom prepričavaju događaji iz starozavjetnog Petoknjižja. To su priče o Abrahamu, Mojsiju,

Samsonu, Samuelu, Saulu, Davidu, Tobiji, Juditi itd. U drugom dijelu Kačić napušta

isključivo kronološko načelo dokazivanja. Pojavljuju se tematski zaokruženi umetci o

događajima, raspoređeni po stoljećima, zatim popisi svetaca te razni knezovi i vlastelini.

Kačić je dva popisa preuzeo iz „Razgovora“, a odnose se na govorenja o vlastitoj

obitelji.Također, sadržajno se preklapa i pripovijednje o Skenderbegu i Janku Sibinjaninu,

samo što je ono u „Korabljici“ puno sažetije.

2.2. Društveno okruženje nastanka „ Razgovora ugodnog naroda slovinskog“

Opće društvene prilike u vremenu Kačićeva života i stvaranja, bile su nesigurne, što je

utjecalo na djelovanje i drugih pisaca. Poznat je bio Kandijski rat (1645.- 1671.) kada je 1646.

i Makarsko primorje otkazalo poslušnost Turcima, te se dobrovoljno predalo Mlečanima,

nakon čega su pojačana četovanja. Pohod Turaka na Beč (1683.) i njihov neuspjeh, zauzeće

9 Ovom rečenicom se Kačić obratio čitaocu.

10 Dukić. Andrija…str.8.

7

Beograda (1691), pobjeda Eugena Savojskoga nad Turcima (1697.), austrijski ratovi s

Turskom (1716. – 1718.), pad Beograda u turske ruke odavao je nesigurnost, ali i opadanje

turske moći s manjim okršajima u nekim krajevima. To je značilo stalnu nesigurnost i

budnost, a svakako i spremnost na borbu. U takvim nemilim prilikama kulturna središta bila

su samostani. Franjevci, uglavnom seoskog podrijetla, dobro su poznavali žalosne prilike koje

su vladale na granici s Bosnom (Hercegovinom) i Dalmacijom. Osim toga oni su donosili i

prenosili narodne pjesme koje su naslijedili od svojih starijih. Tako se u samostanima

skupljalo narodno stvaralaštvo. Narod i vlast nisu bili u suglasju. Na jednoj strani, Turci iz

Bosne i Hercegovine su širili tursku vlast i pljačkali narod s obje strane, a Mlečani su činilo

isto pod izgovorom da štite granice od Turaka. U tom srazu dvaju neprijatelja najviše je trpio

narod. Uništavanje, pljačka i mržnja s obje strane presudno su utjecali na misao Andrije

Kačića Miošića da u takvom raspoloženju napiše svoje najbolje djelo „Razgovor ugodni

naroda slovinskoga“.11

2.3. Svrha i razlozi nastanka „Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga“

Prema Ivi Frangešu, životno djelo Andrije Kačića Miošića počiva na dva vrela. Jedno

je racionalističko zanimanje za povijest i potreba da se povijesni podatci potkrijepe

provjerenim dokazima, a drugo je predromantičarsko zanimanje za pučki stih i narodno

pjevanje. Tako Kačić podatke uglavnom crpi iz monumentalnog Ferlattijeva djela „Illyricum

sacrum“ (Sveti Ilirik) izražavajući svoje pjesničke i povijesne ambicije našim junačkim

desetercem. On suosjeća s pukom, s „narodom slovinskim“, nije revolucionar ni „bundžija“

jer prije svega želi „častiti i slaviti Boga“. Ljudska je povijest djelo božje pa zemlja slavenska

i narod slovinski valjaju biti Bogu ugodni. Junaštva su moguća samo ako iza njih stoji desnica

božja koja sve na dobro upravlja. Kačićevi su razvučeni stihovi s daškom poezije razapeti

između Kršćana i Turaka, između pravde i nepravde, između vire i nevire, između dobra i zla.

11 Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 21. Andrija Kačić Miošić. Razgovor ugodni

naroda slovinskoga, Korabljica. Zora. Matica hrvatska. Zagreb.1967. Str. 7., 12.

8

Spominju se gradovi Mleci i Beč, Budim i Stambol, Rim i Cipar, Kandija i Morija kojima se

skiće starac Milovan. I gdje god stupi na krv nagazi, a iznad tog vrtloga uzdigao se junak nad

junacima, Juraj Kastriotić, Skenderbeg.“12

Uza svu fragmentarnost taj dio izdvaja se kao

cjelina i podsjeća na na vergilijanski ep. 13

Kačić je za života uspio tiskati dva izdanja Razgovora. Drugo izdanje je znatno

opširnije od prvog. U prvom je izdanju Kačić objavio četrdeset i jednu, a u drugom sto

trideset i pet pjesama. Sve pjesme prvog, ušle su u drugo izdanje, ali pritom samo dvadeset i

osam pjesama nije doživjelo promjene. Te promjene posljedica su Kačićeva pjesničkoga rada.

O svrsi svoje pjesmarice najbolje je progovorio sam Kačić u predgovorima prvom i

drugom izdanju te u posveti Luki Ivanoviću o čemu će još biti govora u ovom radu. Važno je

spomenuti da je građu za svoja djela kako i sam kaže uzimao iz mnogih izvora, a neposredan

utjecaj imao je njegov franjevački subrat Filip Grabovac. Riječ je o knjizi „Cvit razgovora

naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga“ (1747). Grabovac i Kačić stekli su osnovnu

naobrazbu u istom, zaostroškom samostanu, a dobna razlika među njima iznosila je svega šest

– sedam godina. U drugom dijelu Grabovčeve knjige mogu se pronaći zametci poetike

„Razgovora ugodnog“. To se ponajprije odnosi na miješanje proze i stiha, interes za povijesnu

tematiku. Kačić je poput Grabovca unio u svoje djelo pjesmu o porazu turske vojske pod

Sinjem 1715. godine. Za razliku od Grabovca, a imajući u vidu nesretnu sudbinu koju je zbog

svojih stihova doživio Grabovac, Kačić u „Razgovoru ugodnom“ daje otvorenu podršku

mletačkim vlastima.14

Rekli bismo da su te sličnosti plod njihova zajedničkog života i

razgovora u Zaostrogu. Temelje se na izučavanju kronika prošlih vremena, izučavanju naše

povijesti i nevoljkim prilikama života puka u raznim povijesnim epohama.

Kao što je već spomenuto, za Kačićeva života izašla su dva izdanja „Razgovora“ u

kojima se izravno obraća „bratu štiocu“ i objašnjava svrhu svoje pjesmarice. Zbog lakšeg

razumijevanja, vrijedno je pomnije razmotriti njegov naum.

12 Prema Frangešu, Andrija Kačić Miošić sve je podređivao volji božjoj.

13 Frangeš. Povijest…str 119, 120, 121.

14 Dukić. Andrija…str.12, 13.

9

Slika 1. Predgovor prvog izdanja (1756.) Slika 5. Predgovor drugog izdanja (1759.)

Izvor: Kačić Miošić,. Andrija. Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Zora. Zagreb.1956.

2.4. Analiza predgovora prvog i drugog izdanja

Iz prvog izdanja „Razgovora ugodnoga“ (slika 4.) koliko je poznato sačuvala su se

samo tri primjerka. Jedan primjerak u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, jedan u Bogišićevoj

biblioteci u Cavtatu i jedan u knjižnici obitelji Brlić u Slavonskom Brodu. 15

U ovom predgovoru Kačić ističe da funkciju historiografije, odnosno pisanih djela u

kojima se čuva uspomena na junačku prošlost, kod „slovinskog naroda“, ispunjuju narodne

pjesme. One, ističe on, „premda nisu posve istinite“, svaka ima svoj temelj od istine.

Uvodnom rečenicom Kačić naglašava da je u prirodi čovjeka da svatko hvali svoj narod, a

pjesme su pisane u slavu „naroda slovinskoga“ kako bi se čitale i priječile uspomenama da se

ne izgube.

15 Andrija…1956.str.27, 28, 30.

10

Po naravi je čovika svakoga svoj narod hvaliti, uzdizati i uzveličavati, i zato vide se

mnoge knjige na svitlost iznesene, u kojim se štiju kralji, duke , markeži, knezovi, gospoda,

vitezovi, junaci njihova junaštva. Ma narod slavinski , vazda je bio kako se vidi, u tomu malo

pomljiv, jer se malo stvari štije i nahodi od starih kralja, bana, gospode i događaja, koji su se

događali u našim stranama. 16

Nadalje se razvija shvaćanje u odnosu na Boga.

Gospodin Bog dao je našem narodu taku pamet naravnu, da ono, što drugi narodi

uzdrže u knjigam, oni uzdrže u pamti pivajući po sobetim, derencim, i posvim mistim, kuda

putuju, pisme svojih kralja, bana, vitezova i vrsnih junaka, koje premda nisu posve istinite,

ništa ne manje ima svaka dobar temelj od istine.17

Navedenim, često citiranim rečenicama jasno se razabire Kačićev stav prema

narodnim pjesmama koje ne smatra posve istinitima, ali su dobar temelj za daljnje istraživanje

istine što je pjesnik i dokazao, i što se smatra njegovim odmakom od narodnih pjesama.

Sljedeća misao mu je bila objasniti svrhu i namjenu pisanja. Pored nauma da otrgne

zaboravu slavne junake iz prošlosti, Kačiću je izrazito stalo da knjigu može čitati manje

obrazovani puk, koji naziva siromasima, težacima i čobanima. Upravo ta ideja oživotvorila je

njegovu nakanu i postigla neviđenu čitanost „običnog“ naroda.

Želeći dakle, siromasi, težaci i čobani koji se nasladuju takizim pismam, mogu doći u

poznanje, da njihove pisme i davorije isu bez temelja istinita, na službu istih siromaha dajem

na svitlost ove knjižice skupkjene, složene i pronesene iz različitih knjiga talijanskih u jezik

slovinski, u kojim će se vidjeti kralji, bani, gospoda i vitzovi slovinski, njihovi rati, junaštva i

sva dilovanja dobra i zla.18

16 Andrija (1956) , str.27. citat iz predgovora

17 Isto, citat središnjeg dijela predgovora.

18 Isto, sljedeći citat iz predgovora.

11

Kačić se osvrće na izvore koje je koristio i naglašava da će u njima čitalac vidjeti i

dobro i zlo. Na kraju predgovora poziva na vjeru tj. vjerovanje da će slavna prošlost i njegov

trud izazvati spoznaju mira. Ako im se ne svide njegove pjesme, poziva ih da pokušaju učiniti

bolje na čemu im želi sreću, zdravlje i veselje.

Ako ti pak ne budu ove knjižice ugodne, a ti čini bolje. Na peru ti srića, i da si mi

zdrav i veseo!19

U sažetku predgovora prvoga izdanja zaključuje se da je Kačić zaista želio svome

narodu prikazati njegovu povijest u punom svjetlu istine, kako ju je on vidio i doživljavao.

Potrudio se da se iz knjiga, pisanih rasprava i usmenih svjedočenja doznaje prava istina o

uglednim ličnostima i znatnim događajima iz prošlosti ne samo našeg naroda, nego i

susjednih naroda s kojima su nas vezali interesi obrane od zajedničkog neprijatelja.

U predgovoru drugoga izdanja „Razgovora“ (slika 5.), kojega je naslovio

„Pripoljubljenom štiocu“, Kačić najavljuje da će nadopuniti i proširiti svoje pjesme o

junacima, kraljevima koji se nisu spominjali. Među izvorima koji su poslužili u drugom

izdanju „Razgovora“ valja spomenuti, latinsku monografiju o albanskom junaku

Skenderbegu, Marina Barlecija te talijansko djelo sličnog sadržaja Giovannija Marija

Biemmija.20

U prvom izdanju Skenderbegu su posvećene samo dvije pjesme, a u drugom

sedamnaest što ga je učinilo vodećim junakom „Razgovora“. Kako bi podrobnije upoznao

čitatelje kojim se izvorima služio u drugom izdanju Kačić pomno nabraja otkuda je crpio

građu za svoje djelo.

A to ja sve sam pojmljivo izvadio iz knjiga latinskih, talijanskih i hrvatskih, iz različitih

pisam i karata, diploma, dukala, atestata, davorija i svidodžbe staraca, redovnika i

svitovnjaka.21

19 Isto, završna rečenica iz predgovora prvog izdanja.

20 Andrija…1997. Str.10.

21 Andrija…1956. str. 30. citat iz predgovora drugog izdanja.

12

U daljnjem tekstu Kačić se, kao i u predgovoru prvom izdanju, poziva na svrhu svoga

truda što izrijekom razvrstava u tri dijela. Prva svrha je slava i poštenje božje, druga je da se

zapiše istina o junacima iz povijesti i treća da se sačuva sve što je u knjizi zapisano tj. da se

putem knjige širi istina koja se više ne može zaboraviti, promijeniti ili izbrisati.

Svrha pak, za koju ja ovi trud činim, jest najprva slava i poštenje Božje, komu je svako

dilo počteno bez otruje griha učinjeno, posvetiti i prikazati ima; Druga, neka se sadašnji

poslidnji vitezovi mogu ogledati kano zrcala u hrabranita vojevanja, i glasovita junaštva

svojih dida i pradidova…Treća pak svrha moga truda je ova: da se slavna imena vitezova i

glasovitih junaka mogu za puno vikova na svitu uzdržati, štititi i njihova junaštva

spomimnjati, jer što se u knjgam ne nahodi, brzo se izgubi i zaboravi…22

U završnom dijelu predgovora Kačić se obraća čitaocu u metaforičnom obliku preko

starca Milovana. Tvrdi temelj kojeg je starac postavio iskopan je od dubokih jama, ima

poslužiti kao osnova na kojem će se slagati kamenje i sačiniti gospodske palače. Metaforički

rečeno, čitaocu je ponuđena građa koju i sam može na svoj način dotjerivati na čemu mu

pjesnik želi sreću. Uz to, Kačić se osvrće i na svoju poetiku kojoj nije svrha kićenost, nego

istinitost. Završna rečenica uvelike podsjeća na završnu misao predgovora prvog izdanja u

kojem također ostavlja čitaocu na volju što će učiniti s pjesmama.

Retorike ni poesije, nakićena ni napirlitana veza naći ne ćeš, nego jednu zgrađu

svrhu tvrdoga temelja od istine ziđanu stinam napravnim iz dubokih jama po nastojanju

starca Milovana iskopanih. Ako se naslađuješ u zgrađam narešenim, evo sam ti kamnje

pripravio, pilaj ih, teši ih i kreši ih s tvojizim alatom, koga si stekao,ter načinjaj visoke,

plemite i gospodske palače. Ja ti dobrovoljno dopušćam i čestitu u tvome rukodilu sreću

nazivam.23

22 Isto, središnji citat iz predgovora.

23 Isto, završni citat iz predgovora.

13

3. KAČIĆEVI TEMATSKI OKVIRI UNUTAR

KNJIŽEVNOPOVIJESNOGA ZNAČENJA

Od trenutka kada je došao u samostan Kačić je bio suočen s poviješću. Tragovi

rukopisa u kojima se spominje njegovo znanje iz logike, fizike i metafizike govore o da je

njegovo književnopovijesno značenje nadilazilo samo crkveno učenje. Njegova mudrost

proizišla je iz drukčijeg čitanja i doživljavanja narodnog stvaralaštava. U doba feudalizma

u prikazivanju svojih junaka nije ga zanimalo kojeg su plemena i roda već tko jest junak, a

tko nije. Tu pretpostavku trudio se dokazati povijesnim činjenicama. Mletačka gospoda su

mu prigovarala što je u svoje pjesme uvrstio puno „malih“ junaka. Kačić je i u tom

odgovoru nastojao biti objektivan i prikazati svijetu da svi ti junaci predstavljaju narod

među kojima su se nalazile i žene i djevojke koje su zaboravljene. Iako je i sam

plemenitaškog podrijetla, Kačić želi biti objektivan i sve junake spomenuti. Time je i

stekao popularnost jer su se upravo obični građani i seljaci nalazili u njegovim pjesmama.

Kačić je tematski obuhvatio ratovanje protiv Turaka, ali uspjehe i poraze je donekle

idealizirao udaljujući se od stvarnih razloga, geografskoga položaja, blizine ratišta itd.

Prema tome na njegov tematski povijesni okvir ne možemo gledati kao na sustavnu

povijest, ali joj se pjesnik nastojao iz kronika što više približiti. Nastojao je, što

objektivnije donijeti istinu. Taj unutarnji zanos za slobodom svoga kraja o kojem pjeva

upravo se ogleda u njegovim u desetercima koji sežu u umjetničku književnost. Kačić pod

„narodom slovinskim“ podrazumijeva Dalmatinca, Hrvata i Bošnjaka, ali pod širim

pojmom „slovinstva“ i ostala imena kao Dioklecijan, Konstantin Veliki, Justinijan i mnogi

drugi.24

Kačić je povijest shvaćao kao i narod tj. kao niz događaja i junačkih djela za koje su

zaslužni pojedinci. Njegova zamisao je bila više prosvjetna, negoli pjesnička. On nastoji biti

što opsežniji i sveobuhvatniji tako da u brojnim opisima bitaka navodi čak i strateški raspored

četa, sve dobro proračunava pa čak i ishod bitke. U svoj tematski okvir Kačić je uvrstio

poznate bitke kao Sigetsku bitku, pjesme o Juri Kastriotiću, o padu Carigrada te mnogim

24 Pet stojeća…str.20.

14

gradovima na širokom prostoru Balkana, Sredozemlja i Dalmacije. Pravu tematsku okosnicu

zapravo čini plejada povijesnih osoba, bolje rečeno, junaka koje je Kačić u svojim

desetercima sočno opjevao.

3.1. Kako je Kačić gradio fabulu?

Fabulu Kačićeva „Razgovora“ pratimo kroz niz sličica iz 136 pjesama i popratnim

dijelovima u prozi. Prema Stipi Botici, fabula u Kačića je reduciranje povijesti na njegovo

pjesničko viđenje.25

Točnije rečeno, to bi bila redukcija povijesti na niz pojedinačnih likova

opjevanih u pojedinim pjesmama. Fabularni ustroj može se podijeliti u četiri niza. Riječ o

pjesmama koje slijede povijest, o samostalnim kombiniranim pjesnikovim kreacijama, o

opjevanim povijesnim događajima te o nizu pjesama koje se oslanjaju na usmenu tradiciju

Shema 1 Kačićeva fabula

Izvor: Autorica prema: Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Andrija Kačić Miošić, 1956.

25 Botica. Str.98.

FABULA

Slijed povijesne proze Samostalne

konstrukcije

Opjevani

događaj

Usmena

tradicija

15

Prema shematskom prikazu tj. grafičkoj mapi fabularnoga ustroja, razvidno je da

Kačić fabulu gradi vodeći se osnovnim načelom istinitosti.

1. U prvom oblačiću nalaze se pjesme koje vjerno slijede povijesne prozne iskaze. To je

prepjev onoga što je pjesnik već izrazio prozom. To su birani motivi tj. detalji koji su

pogodni za fabuliranje. Zadanu temu pjesnik pretače u deseterce po načelima epske

pjesme. Te pjesme najčešće imaju prozni uvod s riječima „slidi pisma“.

2. U drugom oblačiću nalaze se pjesme koje opjevavaju neki događaj/junaka, potaknute

povijesnim događajem i izvorom spomenutim u djelu. U pravilu je način fabuliranja

sličan prvoj skupini, a najčešće počinje riječima „da je tako u spisima“.

3. Treći oblačić su pjesme koje pripadaju pjesnikovoj vlastitoj samostalnoj konstrukciji,

kao stanovito promišljanje povijesti. Nešto su drukčije u izboru tema. U pravilu Kačić

se nameće kao autor teme koju je proživio i želi dati svoje mišljenje. Poput

sveznajućeg pripovjedača, sveznadara svoga štioca „pobre“ da bi se što više približio

čitaocu. Kačićeva fabula u epskim pjesmama ne donosi silnike. U njoj se ističu detalji

koji će otkrivati i veličati pozitivne junake.

4. U četvrtom oblačiću nalaze se pjesme koje su potaknute hrvatskom usmenom

tradicijom. U tim fabulama motivi su usklađeni s tipičnim motivima usmene epike. U

prilog tome ide činjenica da je Kačić temeljito poznavao narodnu pjesmu, njen sadržaj i

kompoziciju. 26

3.2. Raspored tema i motiva prema slijedu pjesama u knjizi „Razgovor ugodni

naroda slovinskoga“

Tablica 1 Raspored pjesama s temama i motivima

Redni broj

pjesme

Teme i motivi / ( junaci/događaji)

1. Radovan i Milovan

2. Poskočica

26 Botica… str.99 – 106.

16

3. Konstantin Veliki i sv. Jelena Križarica

4. Četiri sv. Imenjaka

5. - 21. Legendarni vladari južnih Slavena ( Radoslav, Pavlimir, Tješimir, Stefan

Vojislav, Stefan Uroš, Stefan Dragutin, Vukašin, Vuk Branković,

Kotromanović, Kristić, Jablanović, Stipan Tomašević, Orun, Nicefor

22. – 38. Junačka djela Jure Kastriotića – Skenderbega

39. – 44. Pjesme o Ivanu Hunjadi – Janku Sibinjaninu

45. – 47. Pjesme o padu Carigrada

48. Pohvala Vuku Krstu Frankopanu

49. O padu grada Kalcide

50. i 52. Poslije smrti Skenderbegove

53. – 54. Borbe s Turcima izvan mletačke granice – Zrinski

55. – 57. Odjek Ciparskoga rata

58. Počasnica gospodi dubrovačkoj

59. Pjesma o junaku Vukotinu Vladimiroviću

60. Pjesma o Jurju Ivanoviću

61. Pjesma o knezovima Vojnićima – Nakićima

62. Pjesma o Kneževićima – Kuševićima

63. Pjesma o don Stipanu Suriću

64. Pjesma o starim Bergeljićima

65. Pjesma o junacima iz kuće Vukčevića

66. – 74. Pjesma o Anti Gabovcu i ostalim junacima iz pojedinih kuća

75. Genealogija Ljubibratića

76. Pjesma o knezovima iz kuće Kačić

77. – 80. Događaji iz Kandijskoga rata

81. – 82. Ratni događaji, opsada Beča i poraz Turaka na Tisi

83. -85. Kronika Vitezovića

86. Pjesma o junaku iz slavonske Posavine

87. – 94. Pjesme o vitezovima šibenskim

95.- 105. Pjesme o Bošnjacima u Bosiljini

106. -108. Pjesme o poljičkim vitezovima

109.- 121. Pjesme o omiškim vitezovima

122. Pjesma o Plavši arambaši

123. Pjesma o junaku Jurasu Vejiću iz Zagvozda

124. Pjesma o junaku Luki Ožegoviću iz Kandijskoga rata

125. Pjesma za latinsku diplomu cara Matije

126. Pjesma o smrti viteza Mladinića

127. Pjesma o kotorskim vitezovima

128. Pjesma o kavaliru Marku Ivanoviću

129. Pjesma o poginulim dalmatinskim vitezovima u borbi protiv Turaka

130. Pjesma o poginulim vitezovima u bečkom ratu27

131. Pjesma o turskim glavarima poginulim u Kandijskom ratu28

27 Bečki rat. https://vojnapovijest.vecernji.hr Veliki turski rat ili rat Svete lige, naziv je za niz

vojnih sukoba između Osmanskog Carstva i tadašnjih europskih sila. Gledano 30. 06. 2018.

17

132. Pjesma o ratu gornjem Primorju

133. Pjesma o Kačićima poginulima u Kandijskom ratu

134. Pjesma o testamentu cara Karla

135. Pjesma o ratu ugarske kraljice s kršćanima

136. Posljednja pjesma u slavu Bosne

Izvor: Autorica prema : Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Andrija Kačić Miošić, 1956.

Tablica je sačinjena prema rasporedu pjesama i naslovima iz „Razgovora“ s ciljem

vizualizacije i pregleda tema s imenima opjevanih junaka i događaja. Iz tablice je razvidno

pojavljivanje poznatih imena u više pjesama te naznaka povijesnih događaja i bitaka koje se

konkretno spominju u određenoj pjesmi. U epskim usmenim (narodnim) pjesmama govori se

o ciklusima pjesama iste tematike. U Kačića nema naznaka ciklusa niti bilo kakve podjele. O

nekim junacima napisao je više pjesama koje čitatelj sam sabire stvarajući ukupni dojam. Iz

tih razloga, tablica nam pomaže da stvorimo predodžbu tema i motiva prema njihovoj

pojavnosti u tekstu. Nakon posljednje 136. pjesme Kačić se kratko obraća čitaocu, slično kao i

u završetcima pregovora prvog i drugog izdanja. Ponavlja misao da njegove pjesme ne

moraju biti svakome drage nabrajajući motive koje je često ponavljao te na duhovit, ali

odmjeren način daje preporuku onim čitateljima kojim se pjesme neće svidjeti. Kačić im

savjetuje „neka idu spavati“29

.

Ove pisme svakom drage ne će biti,

jer među njima malo ima razlikosti,

nahodeći se u svim iste riči, kakonoti ove:

junak, vitez, delija, leventa, zmija , zmaj,

vuk, lav, soko,ora, gnizdo sokolovo, i mač,

sabkja, kopje, Kraljević, Kobilić, Zdrinović,

kolajne, medalje, dukale, odsicaše, robje

28 Kandijski rat, takođe i Ketski rat, naziv je za ratni sukob koji je vođen u razdoblju od 1645.

-1669. između Mletačke Republike i Osmanskog Carstva. Ratne operacije vođene su na Kreti,

na Egejskom moru i u Dalmaciji. U isto vrijeme osmanske snage iz Bosne napadale su

mletačke posjede u Dalmaciji.

29 To je metaforičko značenje u smislu kome se pjesme ne dopadaju, neka ih ne čita.

18

dovođaše itd.30

Objašnjenja koje je autor najčešće pisao u samom naslova pjesama uvelike pomažu

čitatelju da se orijentira u povijesnom vremenu i prostoru. Izdvojeni izrazi u završnom

obraćanju su zapravo i ključne riječi i motivi u kojima će biti govora u interpretaciji pjesama.

Moglo bi se reći da je Kačićev prosvjetiteljski duh i poučavanje pronašlo svoje sljedbenike i u

današnjih čitatelja.

3.2. Narodonosno suglasje Kačićeva stila i jezika

Govoreći o Kačićevom stilu moramo imati na umu disciplinu njegovih franjevačkih

studija. No osobnost njegova stila jest, da jasno odstupa od neke objektivne istine, za volju

ideologije koju zastupa. Njegova pobožnost pridonijela je ugledu koji je potvrdio svojim

životnim djelom. Stoga se u stilu njegova kazivanja razabire racionalističko zanimanje za

povijest i predromantičarsko oduševljenje za pučki stih i narodno pjevanje. Iznad svih junaka

o kojima je pjevao uzdigao se Skenderbeg kao junak nad junacima što uvelike podsjeća na

vergilijanski ep.31

U sklopu prosvjetiteljstva i rodoljublja stapa se rani predromantičarski interes za

folklorom.32

I Kačić je u prosvjetiteljskom duhu i rodoljubnim osjećajima bio priklonjen brizi

30 Andrija. (1956).str. 415.

31 Frangeš…str. 124.

Vergilijanski ep je napisan u skladu s verigilijanskom poetkom, a intencija mu je rodoljubna.

32 Flaker,. Aleksandar i Pranjić. Krunoslav. Hrvatska književnost prema evropskim

književnostima. Libar. Zagreb.1970.

19

za napredak i prosvjećenost čovjeka. On je u pravilu odustao od visokoestetiziranoga stila, ne

želeći kićenost i „naperlitanost“33

kako je i sam rekao.

Načelo istinitosti, Kačić je nadredio načelu estetičnosti, pa je stoga rasteretio svoj

pjesnički govor od figuralne i izražajne raznolikosti, težeći jednostavnosti, jezgrovitosti,

preciznosti i informativnosti pjesničkog izričaja.34

Ipak valja pripomenuti kao stilsko obilježje

Kačićeve uobičajene metafore za junaka (mač, vojna slava, virnost, nevirnost), te dramske

situacije i govorenje u osobi . Taj figurativni izraz susreće se i u usmenoj književnosti. Odlika

njegova stila jest i opširnost jer on svoje navode prepričava, proširuje i razrađuje što je i

razumljivo i podudarno s vremenom u kojem je živio. Kačić je svojim poučno-didaktičkim

stilom obilježio razdoblje prosvjetiteljstva. Stoga njegovo ime danas povezujemo s blagim

prijelazom iz starije u noviju književnost.35

Njegovi deseterački stihovi postigli su visoku

razinu narativnog kazivanja oslobođenog stoge metričke uvjetovanosti.

Kad govorimo o Kačićevom jeziku nameće se pitanje iz naslova njegova djela. Ako je

narod „slovinski“, onda bi i jezi trebao biti „slovinski“. Ivan Pederin 36

objašnjava Kačićevo

slovinstvo iznoseći da je on Hrvat posvuda kad se radi o povijesnom pojmu. No jezik radije

naziva slovinskim, nego hrvatskim, zacijelo zato što je prost puk jezik nazivao „rvackim“ što

se vidi kod Grabovca. Tako Kačić prema opoziciji latinskog i talijanskog, u kojima ne vidi

dva jezika nego pisani oblik istoga jezika, razdvaja „rvacki“ i slovinski , pri čemu je ovaj

posljednji pisani oblik poput latinskog. Prema Frangešu 37

zemlja je slavenski , a jezik

slovinski. Izborom u narodu popularnog stiha te uzdizanje zavičajnog narodnog govora Kačić

zaslužan za doprinos uspostave štokavštine kao hrvatskoga književnog standarda. Dakle,

jednostavnim stilom i zanimljivom tematikom jezik kojim piše jest ikavska štokavštna, kao

posve razumljiva najvećem dijelu hrvatskoga povijesnoga prostora. Njegova koncepcija

33 Kačić ovaj izraz koristi u svome obraćanju čitaocu, a misli na pretjeranu uporabu pjesničkih

figura. Ovaj izraz zadržao se do danas, Naperlitano se rabi u svojstvu nečega pretjeranoga,

neukusnoga.

34 Dukić… str.12.

35 Kombol.; Novak…str.388.

36 Isto. Str. 386. Prema Ivanu Pederinu.

37 Frangeš…str.118.

20

slovinstva obuhvaćala je sve Slavene, ali se sadržajno ipak sužavala na prostor Južnih

Slavena.

Kačićev jezik kao ostvareni sustav u djelu je pomno odabiran i odabran, domišljen i

promišljen tako da se njegove značajke mogu uočiti u dijelovima i u cjelini.

3.4. Osobine Kačićeva jezika

Morfološka razina

Ikavska realizacija glasa „jat“.

Uporaba jekavice, ijekavice, ponegdje hiperijekavice.

Nedosljednost u jotovanju dentala (dobitje, krstjani,uzetje, Uskrsnutje).

Nedosljednost u pravopisnoj provedbi (fonološka i korijenska).

Provodi se uglavnom novija deklinacija, ali se nailazi i na stare padežne oblike

(mnozi, nebesi, Poljicah).

Često se u nominativu rabi vokativni oblik (bane, viteže).

Dosljednost u određivanju broja i roda promjenjivih riječi.

Prilagođavanje tuđica hrvatskim riječima.

Tvorbena razina

Tvorenice u duhu ondašnjega vremena.

Glagoli iste refleksije, ali drukčijeg značenja.

Česta uporaba aorista i imperfekta.

Sintaktička razina

21

Prevladavanje hrvatskih sintaktičkih zakonitosti.

Često rabi latinske rečenične konstrukcije (glagol na kraju).

U proznim izričajima rabi duže rečenice.

Gomilanje rečeničnih dijelova.

Uporaba inverzije.38

Za potrebe posebnoga stiliziranja Kačić rabi brojne fraze, frazeološke oblike i

žargonske riječi. Fraze su prilagođene govoru puka. Ponegdje imaju prizvuk simbolike i

metonimije. Općenito uzevši, Kačićev jezik prepoznatljiv i brižno njegovan. Odlikuje se

čistom štokavskom normom, pravilnom gramatičkom primjenom i vrsnom odabiru riječi.

38 Botica…str.115.

22

4. INTERPRETACIJA „PISME OD MEJDANA JURE KASTRIOTIĆA“

Polazište moje interpretacije Kačićevih pjesama je priča oslonjena na neki događaj, na

junaka, te prostor i vrijeme u kojima se priča ostvaruje. Dominantan stih, epski deseterac koji

uvelike podsjeća na narodni deseterac, daje jedinstven ritmički ugođaj pjesmama. U toj

plejadi povijesnih ličnosti i događaja da bi se posvema razumjela piščeva nakana, potrebno je

i određeno znanje iz povijesti. Premda su pjesne pisane za običan, manje obrazovni puk,

analitički pristup pjesmama zahtijeva i dodatne izvore.

Teško je odlučiti koju pjesmu odabrati za pomniju analizu kad su one kako i sam pisac

kaže po mnogočemu slične, ali i svaka na svoj način različite. S obzirom da su pjesme o

narodnom junaku Juri Kastriotiću izdvojene u kontekstu veličanja i slave, javlja se znatiželja

za otkrivanjem povijesne istine o tom junaku. S druge strane pobuđuje se interes za poetski

ostvaraj i način na koji je povijesni junak, postao literarni junak. U potrazi za verigilijanskim

karakteristikama Kačićeva djela, s ciljem deseteračkoga suočavanja s „pravim“ junakom,

odlučujem se za pjesmu naslovljenu njegovim imenom „Pisam od mejdana Jure Kastrotića“.

Kastriotiću je posvećeno sedamnaest pjesama (br. 22-38) i dosta proznih odlomaka. On je

ponajveći Kačićev junak o kojemu su precizno izneseni podatci od rođenja, preko djetinjstva

te brojnih podviga. Odgajan je u Muratovoj blizini, vjeran kršćanin, veliki neprijatelj Turaka.

Kastriotić je u narodu i povijesti poznat kao Skenderbeg.39

Slijedi prijepis „ Pisme od mejdana Jure Kastriotića“

39 https://bs.wikipedia.org/wiki/Skenderbeg, gledano 30.06. 2018. Skenderbeg ( Skanderbeg,

alb. Gjeorgj Kastrioti, u narodnoj pjesmi u Hrvata: Juraj Kastriotić Skenderbeg, Jure Kastritić,

Đuro Kasriotić, Đorđe Kastrotić). Povijesni je naziv albanskog junaka Gjeorgja Kastriotija,

kneza Albanije, koji je postao narodnim junakom braneći svoju državu od Osmanlija.

23

PISMA OD MEJDANA JURE KASTRIOTIĆA

Otkada su silne mejdandžije

postanule u zemlji carevoj,

ne bijaše žešćega junaka

od Alije deli Tatarina.

On svakoga na mejdan zoviše,

al mu niko izać ne smiđaše

nego jedno momče golobrado,

po imenu Skenderbeže Jure.

Tiho mu je Jure besidio:

„Sedlaj konja, silni mejdandžija!

Pozivljem te na mejdan junački

niže grada nasrid polja ravna.

Neka gleda Murat Sulemane

i njegove mlade sultanije

iz Jedrene, grada bijeloga,

di se bije orle i sokole.

Tvoja mi je sila dodijala

i isprazna slava omrznula;

ako jesi junak od krajine,

sedlaj konja da se ogledamo!“

Kad je Ale njega razumio,

Juriši je tiho govorio:

„Oli si se, momče, pomamilo,

oli ti je život omrznuo?

Ko je godir sa mnom bojak bio,

već se nije k majci povratio,

nećeš ni ti, vira ti je moja!“

To govori, na konja se skače

ter otiđe niz to polje ravno,

a za njime Kastriotić Jure.

Gledâ ga je care gaspodare

i njegove mlade sultanije

iz Jedrene, grada bijeloga,

gledao je ter je besidio,

di ga sluša malo i veliko:

„Skenderbeže, samovoljo moja!

24

Ludo ti ćeš izgubiti glavu

bojak bijuć s Alom Tatarinom;

veće neg je u godini dana

Tatarin je odnio mejdana.“

Kad su bili nasrid polja ravna,

mejdandžije konje razigraše;

kadali se blizu sastadoše,

s brijetkim se sabljam udariše.

Ali pusta glava Alijina

ugleda se na zemljici crnoj.

Začudi se sva vojska carova,

a najveće Murat Sulemane.

Kad zamahnu Kastriotić Jure,

kad zamahnu, kad l' odsiče glavu!

Brže mu je glavu odsikao,

nego bi ga munja ošinula.

Malo toga vrime postajalo,

al to idu dva zmaja ognjena

izdaleka od Perzije ravne,

Jain jedno, a Zampša je drugo.

Viču oni od jutra do mraka:

„Može li se koji junak naći

od sve vojske cara čestitoga,

da nam ide na mejdan junački?“

Sve delije k zemlji pogledaše,

ali ne kti Kastriotić Jure,

već se skače na konja golema

ter izlazi na mejdan junački.

Govori mu Murat poočime:

„Ne hod' tamo, drago dite moje,

već se prođi ala i mejdana,

jer ćeš ludo izgubiti glavu.“

Ponizno mu Jure odgovara:

„Ne brini se, care poočime,

desnica je moja od mejdana,

pogubit ću i dva Perzijana.“

25

Pak zavika iza svoga glasa

ter dozivlje dva Turčina mlada:

„Mejdandžije od Perzije ravne

obadva vas na mejdan pozivljem!“

Čudila se dva Turčina mlada,

što govori Kastriotić Jure.

Perzijanski Turci govorahu,

kreću glavom ter mu se rugahu:

“Čudne sile, strašne mejdandžije

koji po dva na mejdan pozivlje!

Ludo momče ne zna što govori,

nije prija na mejdanu bija.“

Pak se skoči jedan na konjica,

po imenu Jain mejdandžija,

ter poleti niz to polje ravno,

da pogubi Kastriotić Jurja.

Ali njemu loša srića biše,

jer ga ljute rane dopadoše.

A kad vidi Zampša pobratime,

da će njemu pobre poginuti,

udri konja čizmam i mamuzam

ter doleti kano soko sivi,

Skenderbegu da odsiče glavu.

U zâ čas je po se doletio:

Jure mu je glavu odsikao

i njegovu Jain pobratimu.

Veseli se sva vojska careva,

a najveće Murat poočime.

26

Slika 6. Jure Kastriotić- Skendrebeg ( 1443.-1468.)

Izvor: http://shqiperia.njekomb.com/23461/, pregledano 3. kolovoz 2018

Na slici je prikazan junak Jure Kastriotić s britkom sabljom na konju, u junačkom zamahu,

upravo onako kako je opjevan u pjesmi.

4.1. Povijesni izvori o društvenim prilikama i Skenderbegovu životu kao

potkrjepa Kačićevoj pjesmi

Poznato je da se Kačić služio mnogim povijesnim izvorima. Tako je zabilježeno da je

sam sakupljao i proučavao povijesnu građu, no zasigurno to nije bio jedini njegov izvor. Da

su ratna zbivanja u kojima se bore Kačićevi junaci autentična, dokazuju povijesne knjige. U

prilog tome ide knjiga Trpimira Macana40

„Povijest hrvatskoga naroda“. 41

Jure Kastriotić

spominje se u povijesnim izvorima kojeg je otac s osam godina morao zajedno s njegovom

braćom dati Turcima. Ovaj je podatak važan jer se u pjesmi spominje Murat kao njegov

40 Macan, Trpimir. Povijest hrvatskoga naroda.Školska knjiga. Zagreb.1992.

41U novom protuturskom ratu (1714.- 1718.) između Mletačke Republike i Turske, Austrija je

ratovala od 1716…. Mlečani su izgubili Gabelu, ali su dobili kraj sjeverno od Dinare s

Imotskim.

27

poočim pa je valjalo provjeriti tu svezu u povijesti. Kastriotić je služio Osmanskom Carstvu,

ali se odmetnuo i stao u obranu hrvatskih prostora od svih neprijatelja. Tom kontekstu

spominje se prodor Tatara42

kao osvajača s kojima se Jure u pjesmi obračunava.

4.2. Epska priča u središtu tematsko-motivskog sloja pjesme

Sukladno Kačićevoj općepovijsnoj tematici i ova pjesma uronjena je u slavu junačkih

djela Jure Kastriotića koji je promišljenom smionošću i žilavom ustrajnošću postigao

neočekivane uspjehe od kojih se jedan spominje i u ovoj pjesmi. Tema se temelji na epskoj

priči obračuna Jure Kastriotića s trojicom Tatara. Mjesto radnje lokalizirano je na ravno

polje, niže od grada. Spominje se grad Jedrene43

odakle je sultan gledao dvoboj. Temeljni

motiv je događaj tj., sukobljavanje dvojice, odnosno četvorice slavnih junaka i odnos snage

između protivnika u međusobnom sukobu. Junaci koji izazivaju Kastriotića su, žestoki junak

Alija deli Tatarin, a zatim iz Perzije dolaze još dvojica junaka Jain i Zampaša. Pjesnik je

motiv junaštva popratio rekli bismo, stalnim metaforičkim svezama riječi i formula poput

zmaja, sablje, sokola itsl. o kojima će biti više riječi u stilskoj analizi djela.

Epsku priču o „megdanu“ Kačić započinje stihovima koji se susreću u narodnim pjesmama, a

najavljuju čuđenje i sveopće divljenje nad onim što se ima dogoditi.

Otkada su silne mejdandžije

postanule u zemlji carevoj,

ne bijaše žešćega junaka

od Alije deli Tatarina.

Nasuprot neviđenoj sili koja svakoga na obračun poziva, pritom misli na izazivača Aliju,

Kačić će na samom početku suspregnuto predstaviti Juru, „ svoga junaka“ opisujući ga tek

42 Tatari su 1242. došli u Dalmaciju. https://bs.wikipdia.org/wiki/Rusija , gledano 1. 07. 2018.

43 U hrvatskom je jeziku znan kao Drinopolje, najzapadniji turski grad blizu granice s Grčkom

i Bugarskom.

28

kao mladog, golobradog momka. Na taj način Kačić neposredno navodi čitatelja da počinje

graditi svoje mišljenje o junaku.

On svakoga na mejdan zoviše,

Al mu niko izać ne smiđaše

nego jedno momče golobrado

po imenu Skenderbeže Jure.

Razvoj događaja uoči bitke Kačić prepušta samohvali Tatarina i izazovima prema Juri, čije će

vrline nakon bitke čitatelji sami pripisati pobjedniku.

Ko je godir sa mnom bojak bio,

već se nije k majci povratio,

ne ćeš ni ti, vira ti je moja!

Kulminacija događaja prve situacije tj. bitke je dočarana slikovitim opisom mjesta,

razigravanjem konja i udaranjem britkim sabljama.

Kad su bili nasrid polja ravna,

mejdandžije konje razigraše;

kada li se blizu sastadoše,

s brijetkom se sabljom udariše.

U razvoju događaja nakon bitke, ogleda se Kačićevo divljenje i veličanje Jure Kastriotića

gdje u duhu ponavljanja i hiperboličnog isticanja njegove snage predstavlja svoga „junaka nad

junacima“.

Kad zamahnu Kastriotić Jure,

Kad zamahnu, kad l odsiče glavu!

Iz dijaloga između cara Murata i Jure Kastriotića , nazire se Muratova zabrinutost za Juru uoči

sljedećeg izazova, na što mu se obraća stalnim epitetom „drago dite moje“ kojim ga

pokušava odvratiti od opasnosti.

„ Ne hod tamo, drago dite moje,

već se prođi ala i mejdana,

jer ćeš ludo izgubiti glavu.“

Jurin odgovor izražava poniznost prema caru, ali i čvrstu vjeru u pobjedu. U sljedećim

stihovima ističe se Jurina nepokolebljivost i hrabrost kad je u pitanju neprijatelj, ali isto tako

poniznost i obazrivost kad je u pitanju car.

29

Ponizno mu Jure odgovara:

„ Ne brini se, care poočime,

desnica je moja od mejdana,

pogubit ću i dva Persijana.“

Vrhunac odlučnosti i junaštva Jure ostvaruje u završnom dijelu epske priče pozivajući na

dvoboj dvojicu Perzijanaca. Na taj način događaj je doživio obrat u odnosu na početak radnje

u kojem se Jure na dvoboj odazvao, zatim situacija bitke u kojoj pobjeđuje i na završetku sam

poziva i pobjeđuje dvojicu junaka.

Pak zavika iz svega glasa

ter dozivlje dva Turčina mlada:

„ Mejdandžije od Peršije ravne

Obadva vas na mejdan pozivljem!“44

4.3. Fabula i kompozicijska struktura pjesme

Radnja, odnosno, pjesničko kazivanje prema fabuli, koja uvelike podsjeća na narodno

pjesništvo, počinje uvodnim kazivanjem starca Milovana, zapravo Kačića, pod krinkom

sveznajućeg pripovjedača. Pjesma počinje stihom Otkada su silne mejdandžije…45

prepoznatljivom formom najave događaja. Radnja se zapliće u razgovoru dvojice junaka i

kulminira njihovim izazovima na dvoboj. Vrhunac napetosti postignut je Kastriotićevom

pobjedom, Kad zamahnu Kastriotić Jure,Kad zamahnu, kad l odsiče glave…

U navedenim stihovima razabire se divljenje i veličanje Jurina junaštva. Napetost traje

i u sljedećim dijelu obračuna s još dvojicom junaka. Pjesma završava općenarodnim veseljem

čitave carske vojske i slavljenjem Jurine pobjede.

44 Andrija,1956. str. 85

45 Isto.

30

Veseli se sva vojska careva,

A najveće Murat poočime.46

Pored likova koji se sukobljuju u pjesmi, Kačić ne propušta u pozadini događaja

prikazati sultana Murata koji to gleda s divljenjem, ali i zabrinutošću za Kastriotića. Na kraju

pjesme Kačić ga navodi kao poočima47

čime dokazuje da je Jurino junaštvo toliko moćno da

mu se i neprijatelj klanja.

Tim postupkom potvrđuje se da Kačićeva fabula ne podnosi silnike i pohotnike, u

ovom slučaju misli se na Tatare. Oni su unaprijed osuđeni na negativnu ulogu, a naš junak na

pozitivnu. Time se izražava težnja za prirodnom ravnotežom u suzbijanju nepravde. Kačićeva

fabula je jednosmjerna, priča se odvija jednostavno i glatko bez zamršenih sveza i odredaba.

Fabularni dijelovi uglavnom su podudarni s unutarnjom kompozicijom pjesme.

Na početku pjesme nalazi se kraća ekspozicija što podrazumijeva najavu onoga što će

se u dogoditi. Radi se o „megdanu“ Kastriotića s trojicom neprijatelja. Temeljna srž radnje

odvija se vrlo brzo gdje Jure odsijeca glave svojim protivnicima. Radnja teče linijski, s malim

usporavanjem prilikom nagovaranja da se neprijatelji ne upuštaju u obračun s Jurom jer će

loše završiti. Završetak pjesme je sterotipan , sve se okončava općim veseljem careve vojske

što je već znano i očekivano. Dokaz je to da Kačić niti u jednom trenutku nije želio

iznevjeriti čitatelja pa u tom pogledu nema kompozicijskih iznenađenja. Kompozicijska

struktura u izrazitoj mjeri podsjeća na narodnu jer je temeljna jedinica, formula.

Upravo s tim karakterističnim završetcima koji su svojstveni namjeri da se udovolji

čitateljstvu, Kačićeva kompozicijska struktura razlikuje se od narodne pjesme . U narodnoj

pjesmi događaji se odvijaju katkada na granici sna i jave dok je Kačić postojan u vremenu i

prostoru zbivanja događaja.

46 Isto.

47 Murata smatra poočimom jer su Juru od osme godine odgajali Osmanlije.

31

4.4. Riječ-dvije o stilu „Pisme od mejdana Jure Kastriotića“

Zašto samo riječ dvije o stilu ?

Posebice zato što je i sam autor načelo istinitosti nadredio načelu estetičnosti pa je

rasteretio svoj pjesnički govor od figuralne i izražajne raznolikosti. Niti u ovoj pjesmi nije se

odmakao od jezgrovitosti i jednostavnosti.48

Temeljno stilsko obilježje počiva na slavenskoj

antitezi.49

Sukladno uvodnoj formuli, logičku shemu stila čine tri dijela: pitanje - ima li većeg

junaka od „momka golobradog“, igra pogađanja - u sklopu dijaloga između suprotstavljenih

strana i odgovor – Jurina pobjeda. Mada je Kačić težio objektivnosti, u nekim stihovima da se

nazrijeti privrženost i ljubav (gleda ga je care gospodare i njegve mlade sultanije), što

prividno omekšava stil i daje mu svojevrsnu toplinu. Metaforični izrazi poput: brijetke sablje,

zmaja ognjena i sivog sokola upućuju na formulaičnost i stalnost, ali bez njih bi ukupnost

slavljenja junaštva bila osiromašena. No, iako se Kačić po pitanju stila najviše približio

narodnoj pjesmi, nema sumnje da će i čitatelj „laik“ vrlo lako razlikovati Kačićevu pjesmu od

narodne.

4.5. O jeziku „junačkih deseteraca“

Kačićevi deseterci pisani su ikavskim - štokavskim jezikom njegova rodnog kraja s

utjecajem ijekvice. Izborom „junačkoga deseterca“ , u narodu popularnog stiha uzdigao je

zavičajni govor ikavske štokavštine na razinu pjesničkog izraza i time zadovoljio zahtjevima

najšire čitateljske publike. Pišući svoje pjesme Kačić je pomno birao riječi. Ukupnost

jezičnih karakteristka već je spomenuta u ovom završnom radu, no valja ih potkrijepiti

primjerima iz „Pisme od mejdana Jure Kastriotića“

48 Andrija (1997.) str.12.

49 Bagić, K. 2015. Rječnik stilskih figura. Školska knjiga. Zagreb.

32

Lu-do-ti-ćeš-i-zgu-bi-ti-gla-vu : primjer deseterca

Ikavska realizacija glasa (jata): besidio, nasrid, vrime, zavika, dite.

Riječi s ijekavskim utjecajem: (grada) bijeloga; hiperijekavica: brijetkom (sabljom).

Vokativni oblik u nominativu: Skenderbeže Jure, care gospodare, orle i sokole.

Tuđice: mejandžije, sedlaj, delije, ala, ter, čizmam, mamuzam, smiđaše.

Uporaba imperfekta i aorista: zoviše, rugahu, govorahu, razigraše, sastadoše, udariše.

Sintaktičke konstrukcije, glagol na kraju: s brijetkom se sabljom udariše.

Frazeološki oblici: „Oli si se momče pomamilo, oli ti je život omrznuo'“

Jezične jedinice u leksiku: junaški, godir, bojak, zemljici,dozivlje, momče, konjic.

Navedeni primjeri ukazuju na pučku prepoznatljivost Kačićeva jezika oslikanog narativnim

desetercima franjevačke duhovnosti, s odstupanjima od stroge metričke uvjetovanosti.

33

5. PODUDARNOSTI I RAZLIKE KAČIĆEVIH STIHOVA U ODNOSU

NA NARODNE PJESME

Kačić u mnogočemu slijedi narodnu epiku. U usporedbi s usmenim epskim pjesmama

otkrivaju se brojne podudarnosti koje se osjećaju u stilu, slavenskoj antitezi, umetanju

zamjenica te stereotipnim početcima i završetcima. Za razliku od usmenih epskih pjesama

Kačić rabi puno više rime. Ona nije ujednačena, ali se često javlja. U odnosu na fabulu, Kačić

ne zadovoljava kompozicijsko načelo jedinstvene pravocrtnog opisivanja jednog događaja.50

Uz to Kačićevi stihovi često počinju datacijom (Na iljadu i sedam stotina).51

Temeljna

razlika jest što narodna pjesma ne teži za istinom, dok Kačić teži, prostor i vrijeme Kačić

nastoji što točnije odrediti. Tanka je granica između Kačićevih stihova i narodnog pjesništva,

ali je ipak razlikovna.

Shema 2 Zajedničke osobine Kačićevih stihova i usmene epske pjesme

Izvor: Autorica prema : Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Andrija Kačić Miošić, 1956.

50 Andrija (1967.) str.11.

51 Datacijom određuje točan broj, vrijeme, događaj u vremenu i prostoru.

Teme i motivi

Povijesni događaj

Slevenska antiteza

Formulaičnost

Jezik i stil

Kačićevo pjesništvo Usmena epska pjesma

34

Iz dijagrama je razvidno da se Kačićevi stihovi uvelike oslanjaju na narodno

pjesništvo, no u navedenim zajedničkim osobinama nalaze se posebnosti o kojima već bilo

riječi u ovom završnom radu.

5.1. Kačićevi uzori i sljedbenici

Kačićev književni rad i nadahnuće rezultat su njegova teološkog rada u duhu

prosvjetiteljstva. Proučavao je mnoge „historije“52

od kojih je važno spomenuti talijansko

djelo, latinsku monografiju o Skenderbegu, Giovannija Marija Biemmija i Marina Barlecija s

djelom slična sadržaja. Proučavao je Muratorijeve zbornike za proučavanje talijanske

povijesti. U Kačićevo vrijeme Riceputi i Farlati pokrenuli su sabiranje izvora za crkvenu

povijest hrvatskih zemalja što je Kačića kao lektora teologije potaklo na zanimanje za

povijest izvan stroge znanosti. Povijesničari književnosti ističu da je Kačićev najveći izvor bio

talijanski prijevod „Ljetopisa popa Dukljanina“, Mavra Orbinija (1601.) iz kojega je preuzeo

rodoslov 50 slovinskih kraljeva. No najveći i najposredniji utjecaj na Kačića izvršio je Filip

Grabovac svojim djelom „Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga“.

Grabovčevu misao da narodu treba pripovijedati o prošlosti, pjevati o vojevanju s Turcima i

popisati junake koji su Turcima odsijecali glave, Kačić je razradio na široj osnovici.

Grabovčev „Cvit“ podsjeća na kroniku pisanu u osmercima, pa iako je djelo bilo zabranjeno i

uništeno, opreznijem Kačiću je poslužilo kao istinska podloga za „Razgovor ugodni“. U krug

hrvatskih izvora ulazi još nekoliko hrvatskih autora poput Josipa Bedekovića, Pavla Rittera

Vitezovića, Pavla Šilobadovića i Franje Glavinića.

Kad je napisan „Razgovor ugodni“ na njega su se prvotno ponajprije ugledali brojni

pjesnici iz Makarskoga primorja, a utjecaj se kasnije proširio i na ostale hrvatske pokrajine.

52 Andrija (1967.) str. 10.

35

Tako je slavonski književnik Emerik Pavić 1764. u Budimu objavio latinski prijevod

izabranih Kačićevih pjesama. Potom je Dubrovčanin Đuro Ferić napisao također prijevode na

latinski, ali su ostali u rukopisu. Slavonski franjevci osamnaestoga stoljeća poput Josipa

Paviševića, Šimuna Štefanca i Blaža Bošnjaka također unose u svoje pjesništvo poetska

obilježja „Razgovora ugodnoga“. Potom je kajkavski pjesnik Tituš Brezovački po uzoru na

Kačića spjevao i objavio dvije štokavske pjesme. Utjecaj Kačića vidan je i u devetnaestome

stoljeću u pjesničkom opusu Petra Preradovića, a valja napomenuti da je Kačić potaknuo i

Vuka Stefanovića Karadžića na skupljački rad.

Za otvaranje Kačićeva pjesništva prema Europi pored Julija Bajamontija, Frana

Marije Appendinija i Jozefa Dobrovskog najveće zasluge ima Alberto Fortis koji je prvi

upoznao evropsku književnu javnost s Kačićevim pjesmama. Jednu je pjesmu na talijanski

preveo i Ivan Lovrić. U čuvenom Herderovom djelu, „Vokslieder“(1778.) prevedene su tri

Kačićeve pjesme, a jedna je prevedena na francuski u zbirci Prospera Meriméea

„Guzla“(1840).53

5.2. Književni teoretičari o Andriji Kačiću Miošiću

Slavko Ježić54

raščlanjuje strukturu Kačićeva „Razgovora ugodnog“, oslonac na

narodnu pjesmu i „lične značajke pjesnikove“. Zaključuje da je „njegova namjera da

prosvijetli neuk puk i zanese ga slavom njegove prošlosti, nikla više iz didaktičkih negoli iz

umjetničkih poriva.“ Uz pohvalu njegovoj općoj čitanosti kod Hrvata ističe da se u njemu

našao „ pjesnik, koji je uspio da ga svi staleži prihvate kao svoga, i da tako stvarnošću bude

preteča svoga, za čim su težili hrvatski preporoditelji i svi kasniji književnici.“

53 Isto, str.14.

54 Botica, str.31. Navod iz knjige S. Ježića. Hrvatska književnost od početkideokaseta a do

danas. A. Velzek. Zagreb 1993..str. 165-167.

36

Mihovil Kombol55

ističe da je Kačić u oba svoja književna djela zadržao „starinski

oblik kronike“. Više od svih hrvatskih povjesničara upućivao je povijesna vrela kojima se

autor poslužio, ističući posebice „kroniku fra Pavla Šilobodovića o borbama u Primorju za

posljednjih godina Kandijskoga rata do rata Bečkoga, koju je, znatno preuređenu, uvrstio u

prvo izdanje „Razgovora“… Zaključno ističe da je Kačić omiljeni „ pučki pisac“ čija je

popularnost „u našim širokim slojevima“ bila vrlo velika i zbog čega je „Razgovor ugodni

često bio „pravi narodni brevijar“.

Rafo Bogišić56

ističe da se „Razgovorom ugodnim“ Kačić „okrenuo pitanjima i

problemima za koja je osjetio da su narodu, a i njemu samom, bliža i draža.“ Raščlanjuje

načela njegova stila i važne funkcionalne zadatke. Zaključuje da je „Kačićeva realistički-

racionalistička koncepcija omogućila da u pjesmama pokaže i eventualne pjesničkofantazijske

elemente. Pokazuje također domete Kačićeva utjecaja na potonji razvoj hrvatske književnosti,

od silnog utjecaja u svoje vrijeme, tijekom devetnaestoga i dvadestoga stoljeća.

Ivo Frangeš57

je pokazao zbog čega je Kačić „sve do naših dana uzor pučkog

spisatelja“. Raščlanio je strukturu Kačićevih motiva, elokvencije, stilistike, recepcije i

ostaloga, istakavši da je „Razgovor bio jedini tip književne umjetnosti što ga je narod u to

doba mogao primiti. Prava videokaseta svoga vremena, Kačić je knjiga koja „govori“, i koja

je govorena, knjiga koja se izražava pučkim duhom i pučkim jezikom, knjiga koja će

omogućiti da njezini siromašni štioci i slušaoci, od toga imaju neprocjenjivu korist.

Dubravko Jelčić58

ističe da je Kačić „ trajno mjesto hrvatskoj književnosti zauzeo

knjigom stihova i proze „Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756.) najpopularnijom

hrvatskom pučkom knjigom“. Pronalazi razloge popularnosti te knjige u činjenici što „ njome

55 Isto. Prema knjizi Kombol. M. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. Zagreb.

1961.Str. 362-366.

56Isto. Prema knjizi Bogišić, R. Povijest hrvatske književnosti. Libar-Mladost. Zagreb.1974.

57 Isto. Prema knjizi, Frangeš.I. Povijest hrvatske književnosti. Matica hrvatska i Cankarjeva

založba. Zagreb-Ljubljana.1986.

58 Isto. Prema knjizi, Jelčić D. Povijest hrvatske književnosti. P.I.P. Zagreb1999.. Str. 75-76.

37

promiču u svečano-patetičnom hodu poznati junaci slavnih naših obitelji iz vremena borbe s

Turcima, a u svojim prezimenjacima čitatelji su „otkrivali“ svoje pretke, pa se u svom ponosu

i poistovjećivali s njima.“

Slobodan Prosperov Novak59

ističe važnost pojave Kačićeve knjige koja

„prosvjećuje čitatelje, ali ne tako što bi ih podučavala, nego tako što im je pokazivala mjesto

na kojem su se nalazili.“ Smještajući djelo u europski kulturni trenutak, predromantičarski,

Novak ističe da Miošićev „Razgovor ugodni“ najavljuje prosvijećenoj Europi mentalne

predloške romantizma, i to ne tako što bi ih izravno prihvaćao ili oponašao nego tako što

hrvatskim čitateljima pokazuju zbilju njihove intelektualne i kolektivne svijesti…“

Maja Bošković- Stulli60

u velikoj povijesti hrvatske usmene književnosti kaže da je

Kačić „ najpoznatiji pučki pisac“ koji je oponašao „ postupke usmenih epskih pjesama, no ne

dosegavši ni približno njihovu epsku izražajnost“. Raščlanjuje također ulogu Kačića pjesnika

i Kačića povjesnika, hvali neka rješenja u njegovim pjesmama te posebice ističe njegovu

svjetsku slavu kojom je pridonio promociji ukupne hrvatske književnosti u svijetu.

Josip Vončina61

u početku svoje studije da je Kačićem „zaista počeo hod naroda za

knjigom“ te raščlanjuje kategoriju čitateljstava kod Hrvata u to vrijeme. Štoviše, ono što je

bilo od životne važnosti i za (darovita ) pojedinca i općedruštveno te primjereno oblikovano

dugo se čuva u sjećanju, pamti i ponovo reproducira. I kao pjesnički proizvodi takvi tekstovi

obično imaju estetske snage, pa su poticali ljude kojima su namijenjeni (slušanjem i čitanjem)

da na isti način oblikuju svoja djela.

59 Isto. Prema knjizi, Povijest hrvatske književnosti.III.knjiga. Antibarbarus. Zagreb.1999. Str.

925-930.

60 Isto. Prema knjizi. Bošković-Stulli. M. Povijest hrvatske književnosti. Knjiga I. Liber-

Mladost. Zagreb.1978.

61 Isto. Str. 36.

38

6. ZAKLJUČAK

Priklanjajući se naslovljenoj ideji ovog završnoga rada, u potrazi za magičnim

svijetom Kačićevih deseteraca posve je razumljiva velika čitanost njegovih pjesama.

Nesumnjivo je da se Kačić u potpunosti približio svome puku. Njegova namjera da pronikne u

svijest ljudi i približi im povijest na zanimljiv i poučan način uronila je u dušu običnog, malog

čovjeka. Mnogi su čitanjem slavili junačka djela i junake, a mnogi su čitajući otkrili

rodoslovno stablo svojih predaka. S pravom se pitamo kojom je to snagom Kačić uspio

nametnuti svoje pjesništvo u odnosu na epske usmene pjesme slična sadržaja? Slabo

obrazovani puk njegova vremena teško da je umio polemizirati što je od toga vjernije i

vrjednije. Unatoč obilju narodnoga stvaralaštva ipak se odlučuje za čitanje književnoga djela.

Pored događaja kojima je pridobio čitatelje, postoji nešto što ni teorija književnosti ne može

definirati kad je u pitanju individualnost, a to je doživljaj. Da, nesumnjivo je da su se Kačićevi

stihovi doživljavali, duboko proživljavali i ostavljali prostor za imaginarno crtanje,

zamišljanje i stvaranje podsvjesne pjesničke slike. Premda se Kačić ustručavao ukrašena

pjesničkog govora nastojeći biti što objektivniji, nenametljivim stilom, izborom riječi te

biranom skladnjom ritmičkih elemenata, na svojstven je način stekao čitateljsku naklonost.

Tako su se čitatelji i ne misleći o tome, svrstali na stranu književnosti koja je nakon

Gundulića ponešto zastala i trebalo joj je osvježenje i poriv. Kačić se nije samo tematikom

približio narodu. Obratio se jezikom kakav govori običan puk njegova kraja, štokavskom

ikavicom i to ne samo da bi bio razumljiv svome narodu, nego je potaknuo i ostale pjesnike iz

raznih hrvatskih krajeva na pisanje štokavicom, čime je otvorio put kasnijoj standardizaciji

jezika .

Misli o Kačiću, iščitane od mnogih autora, podliježu pretežito sličnim stavovima kad

je u pitanju značaj Kačićeva djela te njegov utjecaj na kasnije književno stvaralaštvo.

„Razgovor ugodni naroda slovinskoga“ po nekima je nalik zborniku, po nekima kronici dok je

za obična čitatelja to doista je razgovor s mnogim imenima o kojima su tek nešto čuli, ali

nedovoljno znali. Kačić nas doslovno upoznaje s Jurom Kastriotićem, Jankom Sibinjaninom

te s mnogim hrvatskim kraljevima, ali isto tako i s osvajačima. Čitajući pjesmaricu,

39

oživljenom poviješću koračamo kroz prostor i vrijeme kojim nas i danas, nakon toliko

godina, vodi jedan učeni franjevac.

Premda je Kačićevo književno stvaralaštvo oslonjeno na prosvjetiteljstvo s nakanom da pouči

i osvijesti svoje čitatelje, njegove pjesme nadišle su piščevu zamisao i otvorile književne

vidike, zbog čega mu s pravom pripada značajno i zasluženo mjesto u povijesti hrvatske

književnosti.

40

LITERATURA

Popis knjiga

1. Bagić, Krešimir.Rječnik stilskih figura. Školska knjiga .Zagreb.2015.

2. Bogišić, R. i dr. Zbornik stihova i proze XVIII. stoljeća. Zora-Matica hrvatska.

Zagreb.1973.

3. Botica, Stipe.Andrija Kačić Miošić. Školska knjiga-Filozofski fakultet u Zagrebu-

Zbornik „Kačić“. Zagreb.2003.

4. Dončević, I. i dr. Andrija Kačić Miošić. Pet stoljeća hrvatske književnosti. Zora-

Matica hrvatska. Zagreb.1967.

5. Dukić, Davor.Andrija Kačić Miošić. Eramus. Zagreb.1997.

6. Flaker, Aleksandar,; Pranjić, Krunoslav.Hrvatska književnost prema evropskim

književnostima. Liber. Zagreb.1970.

7. Frangeš, Ivo.Povijest hrvatske književnosti. Matica hrvatska-Cankarjeva

založba.Zagreb-Ljubljana.1987.

8. Kačić-Miošić, Andrija.Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Zora. Zagreb.1956.

9. Kombol,M.;Novak-Prosperov, S.Hrvatska književnost do narodnog preporoda.

Školska knjiga. Zagreb.1992.

10. Macan, Trpimir.Povijest hrvatskoga naroda. Matica hrvatska-Školska knjiga.

Zagreb.1992.

11. Osredečki, Eduard. Hrvatske narodne junačke pjesme. Hrvatsko štamparsko društvo-

Željezno-Beč. Čakovec.1985.

12. Šicel, Miroslav.Hrvatska književnost. Školska knjiga. Zagreb.1982.

Ostali izvori

https://vojnapovijest.vecernji.hr

https://bs.wikipedia.org/wiki/Skenderbeg

41

Popis tablica

Red.br. Naziv tablice Broj stranuce

1 Raspored pjesama s temama i

motivima

15

Popis shema

Red.br. Naziv tablice Broj stranice

1 Kačićeva abula 14

2 Zajedničke osobine

Kačićevih stihova i usmene

epske pjesme

33

Popis slika

Red.br. Naziv tablice Broj stranice

1 Elementa peripatethica iz

1752. godine

4

2 Razgovor ugodni naroda

slovinskog (1756.-1759.

godine)

4

3 Korabljica iz 1760. godine 5

4 Predgovor prvog izdanja

(1756.)

9

5 Predgovor drugog izdanja

(1759.)

9

6 Jure Kastriotić- Skendrebeg (

1443.-1468.)

26

42

Sažetak

U želji i potrebi sveukupnog napretka i prosvijećenosti, među književnicima osamnaestoga

stoljeća zatekao se i Andrija Kačić Miošić. Taj ugledni i učeni franjevac zalagao se za

čuvanje narodne svijesti s namjerom da iz zaostalosti i mrtvila probudi čitav narod.

Naglašeni domoljubni karakter te isticanje potrebe ljubavi prema kulturnoj i povijesnoj

baštini uvjetovan je povijesnim okolnostima, najvećem izazovu Kačićeva književnoga

stvaralaštva. Sukladno tome cilj ovog završnoga rada je istražiti i otkriti pjesnički karakter

opjevane povijesti sa svrhom pronicanja u „magični“ svijet junačkih deseteraca. Metaforička

magija, odnosno, privlačnost kojom je Kačić pridobio svoje čitatelje, pobudila je radoznalost

i autora ovog završnoga rada. Ostvarenju cilja potpomoglo je ulaženje u metodologiju

proučavanja pjesmarice „Razgovor ugodni naroda slovinskoga“. Misleći naizgled kako se

radi o lakom „štivu“, za dublje razumijevanje krenulo se metodom učenja. Učenje i

uspoređivanje povijesnih činjenica te istraživanje različitih mišljenja, njihovo analiziranje i

sintetiziranje pokazali su se kao potreba za otvaranje različitih slojeva interpretacije.

Metodom čitanja i rada na tekstu sagledan je ukupni pjesnički ostvaraj koji je apstrahiranjem

pojedinačnih motiva te metodama prosudbe i raščlambe sveden u željene okvire

razumijevanja teksta. Rezultat istraživačkoga rada na Kačićevim desetercima otvorio je nove

poglede na njegovo djelo i rasvijetlio njegov doprinos povijesti hrvatske književnosti. Iako je

epsko vrijeme u nas i oko nas prestalo, svrha ovog završnog rada jest osvježiti povijest

putovima Kačićevih deseteraca, zakoračiti u junačko pjesništvo književnim standardima i

dokazati Kačićevu misao da je svaka pjesma temeljena na istini.

Ključne riječi

Andrija Kačić Miošić, usmene epske pjesme, deseterac, povijest, prosvjetiteljstvo

43