PIG SKRIPTE ZA MATURU 2013

POLITIKATemeljni pojmovi politikePojam politikeRije politika dolazi od grke rijeipolisto oznaava grad-dravu, a izvodi se iz pojmova:politeikos, to znai dravni, javni, pojmata politikakoji se odnosi na poslove vezane uz polis te pojmapoliteiato oznaava dravu odnosno politiki reim. Pojam politike kroz povijest se koristio u razliitim znaenjima. Tako Platon i Aristotel pod pojmom politike podrazumijevaju etiko bavljenje dravnim poslovima, a u srednjem vijeku politika oznaava umijee upravljanja gradovima dravama. Machiavelli politiku shvaa kao nain na koji vlada upravlja dravom te odvaja pojam etike od politike. U odnosima meu dravama politika oznaava aktivnosti koje utjeu na drutvena kretanja i meunarodni poredak, a u struno-teorijskoj literaturi politika se odnosi na tumaenja drutvenog odnosa u kojem prepoznajemo ovjeka u drutvenom okruenju i djelatnostima putem kojih ostvaruje svoje ivotne ciljeve.Politiku, s obzirom na irinu i opseg koji obuhvaa, dijelimo na opu i posebnu.Opa politikaodnosi se na lokalnu, dravnu i meunarodnu politiku dok podposebnom politikomsmatramo socijalnu, zdravstvenu, prosvjetnu, gospodarsku, kulturnu, vojnu i sline politike.Politiko djelovanjePolitiko djelovanje je vrsta ljudskog djelovanja koja donosi evolutivne promjene iji je cilj postizanje kvalitete ivljenja. U demokraciji ono podrazumijeva i obavezu da se nositelji vlasti obavijeste to o nekom pitanju misli zajednica i da s tim usklade svoj rad. U pravilu se politiko djelovanje mora temeljiti na normama kao to su na primjer sloboda, politika kultura sudionika te uvanje i zatita ljudskog dostojanstva. Naini politikog djelovanja su politiki govor, napisi politikog sadraja i politika utakmica.Ciljpolitikog govoraje prihvaanje ideja, interesa i namjere politikog govornika od strane sluatelja, a svrha je oblikovati socijalna, ideoloka i politika stajalita ljudi i utjecati na njih. Vrste politikog govora su ekskluzivni, totalitarni i demokratski. Ekskluzivni politiki govor upotrebljava se u krugu politikih djelatnika kao vrsta profesionalnog argona i ne rabi se meu ostalim lanovima zajednice. Totalitarni politiki govor pokazatelj je totalitarnosti politike u dravnoj zajednici, nastoji se proiriti na sva drutvena podruja, a vladajua politika skupina koja stvara nova jezina obiljeja esto ga pretvara u sredstvo vladanja. Demokratski politiki govor je jezik dijaloga, tolerancije i osjetljivosti prema razlikama u stajalitima, a prihvatljiv je gotovo svim lanovima politike zajednice. Politiki govor, po svojim obiljejima, moe biti emotivni, ekspresivni, iterativni, ekstenzivni i koherentni. U emotivnom govoru upotrebljavaju se rijei s jakim emotivnim uinkom na sluatelja dok ekspresivni govor obiluje bogatstvom i raznolikou vokabulara te dinaminou i raznolikou reenica. U iterativnom govoru ponavljaju se vane rijei ili reenice kako bi se proirila ili provjerila prihvatljivost poruka kod sluatelja dok se kod ekstenzivnog govora smiljenom strategijom eli ponititi uinak neeg to je prije reeno te se dugim reenicama ili sporednim temama sluatelja odvlai od osnovne teme. Koherentni govor s druge strane djeluje kao skladna cjelina, govornik uspjeno usklauje odnos prema sluatelju, temi ili vremenu.Politika utakmicaje oblik politikog djelovanja politiara u cilju osvajanja ili zadravanja politike vlasti. To je takoer i izraz ovjekove slobode promoviranja odreenih vrijednosti, a odnosi se i na djelovanje interesnih skupina kao to su gospodarstvenici ili sindikati ija je uloga djelovanje na vlast, a ne sama borba za vlast kao takva. S druge strane, odustajanje pojedinaca od natjecanja i nedovoljna motiviranost za politikim djelovanjem naziva se politikom apstinencijom.Vlast i moVlast je sustav koji osigurava pokoravanje naredbama to potjeu iz odreenog izvora. Svaka vlast tei uvrenju i stalnosti, a to postie uspostavljanjem legitimnosti.Legitimnostje zakonom odreen dolazak na vlast ili stupanj prihvaenosti odreenog tipa politike vlasti od lanova politike zajednice.Legalnostje s druge strane djelovanje politike vlasti u skladu sa zakonom i pravnim sustavom u cjelini.S obzirom na utemeljenost legitimnosti vlasti, Max Weber razlikuje tri tipa vlasti: racionalno-legalnu, tradicionalnu i karizmatsku.Racionalna vlastje karakteristika modernih drava. Unaprijed su odreene norme ponaanja, zakonski akti i procedure; vlast je organizirana hijerarhijski, jami se javnost rada u svim dijelovima drave i definirana su podruja strunosti kao na primjer zatita djejih prava ili mirovinsko osiguranje.Tradicionalna vlasttemelji se na vjerovanju u nepovredivost postojee tradicije, na odanosti vladaru, a upravni aparat ine obitelj, roaci i vjerni podanici.Karizmatska vlasttemelji se na vjerovanju u karizmu voe, njegovu posebnost, heroizam ili nadmo, a podanici su mu bezrezervno podloni.Vlast se u svojem djelovanju koristi autoritetom i moi.Autoritetoznaava razinu potovanja ili asti povezanih s drutvenim poloajem.Moje mogunost pojedinca ili skupine da utjee na druge, odnosno izraz ili koliina vlasti uspostavljena mehanizmom prisile. Mo se moe shvatiti kao poticajna sila za ostvarenje razliitih ciljeva: pojedinanih, zajednikih, materijalnih, duhovnih ili ciljeva koji potiu promjene u drutvu ili ih spreavaju. S obzirom na ciljeve i sredstva koja se koriste za postizanje tih ciljeva, razlikujemo tri vrste moi: politiku, ekonomsku i ideoloku. Za postizanje politikih ciljeva koriste se razliita sredstva. U demokratskim sustavima legalna komunikacijska sredstva za postizanje politikih ciljeva su politika utakmica, izbori, napisi politikog sadraja, prosvjedi i razliite vrste politikog govora, ali nerijetko se upotrebljavaju i nelegalna sredstva kao to su ucjena, potplaivanja i prinude. Vojna sredstva poput rata, agresije i etnikog ienja takoer se koriste za postizanje odreenih politikih ciljeva.Politiki sustaviPolitiki subjektiPolitiki subjekti su pojedinci, drutvene grupe, institucije i organizacije koje sudjeluju u politikom i drutvenom ivotu. To su graani, politike stranke, politike institucije, drava, meunarodna zajednica, nevladine organizacije i vladine organizacije.Graaninje subjekt privatnog podruja djelovanja jer u graanskom drutvu svatko je jedinstven po svojim interesima, sposobnostima i djelatnostima. Prema tome,civilno drutvoje polje slobodnog izraavanja interesa pojedinaca, kako ekonomskih, tako i politikih, kulturnih, svjetonazorskih te religijskih. Civilno drutvo podrazumijeva sva ona javna djelovanja koja nisu pod izravnim nadzorom drave: javnost, dobrovoljne udruge, interesne skupine, politike stranke i drutvene pokrete.Nevladine organizacijesu udruenja ili organizacije koje nisu pod nadlenou vlade i iji osniva nije drava, avladine organizacijesu s druge strane udruenja ili organizacije pod nadlenou vlade.Politiko djelovanjePolitiki poredakili sustav je oblik organiziranja dravne zajednice koji ima svojstven izvor legitimnosti i ureen odnos izmeu zakonodavne, izvrne i sudske vlasti. Tipovi politikih poredaka su demokracija, aristokracija, tiranija, diktatura, totalitarizam, republika i monarhija.Demokracijaje vladavina naroda utemeljena na trodiobi vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudsku, a legitimira se stupnjem prihvaenosti zakonitog ustroja politikih procedura. Demokratski politiki sustav mora se temeljiti na suglasju odnosno konsenzusu politikih subjekata o vanim dravnim pitanjima, a temeljne slobode moraju biti ugraene u ustav svake demokratski ureene drave. Temeljne vrijednosti moderne demokracije su uvaavanje i zatita ljudskog dostojanstva, jednakost i sloboda. Moemo razlikovati neposrednu ili participatornu i predstavniku demokraciju. U neposrednoj demokraciji odluke donose svi oni koji su za njih izravno zainteresirani, a to je mogue u malim dravama poput gradova-drava kao to je neko bilo u Ateni. U suvremenim dravama takvo odluivanje je nefunkcionalno pa se za odluke o bitnim pitanjima raspisuje referendum. Predstavnika demokracija s druge strane oznaava donoenje odluka putem predstavnika odnosno zastupnika. Oni su izabrani za tu svrhu, a odluke donose u tijelima kao to su kongres, parlament, skuptina ili sabor.Aristokracijaje politiki sustav u kojem vlast pripada iskljuivo oblikovnoj manjini (eliti) koja donosi sve vane odluke i koncentrira svu drutvenu mo. Temeljne vrijednosti su tradicionalnost i statinost. Termin aristokracija dolazi od grke rijei oi aristoi to znai najbolji ili prvi.Tiranijaje politiki sustav s nedostatkom legitimnosti i legalnosti jer vladar nije izabran niti mu je priznato nasljedno pravo. Starogrki termin za tiraniju je samovlast. Takav sustav uspostavlja se bez obzira na pravne i obiajne norme sredine u kojoj se provodi. Vlast u tiraniji se vri iskljuivo u interesu vlastodrca i otpor prema takvoj vlasti se esto unitava silom i na brutalan nain. Sila i brutalnost su sredstva pomou kojih je tiranija jedino mogua, a istovremeno je i odreuju kao takvu.Diktaturaje vladavina jedne ili vie osoba koje monopoliziraju svu vlast u dravi i dolaze na vlast nelegalno najee dravnim udarom. U takvom politikom sustavu uspostavlja se kontrola nad policijom, vojskom, sudstvom i administracijom te ne postoji dioba vlasti. Neistomiljenici se u diktaturama uglavnom proglaavaju dravnim neprijateljima, a diktatori esto izgrauju i kult linosti.Totalitarizamje poredak u kojem vlada jedna partija ili stranka koja se poziva na totalitaristiku ideologiju kao to su nacionalsocijalizam, faizam ili komunizam. lanovi vladajue partije zauzimaju najvanija mjesta u drutvu, a tehnologija vladanja je nasilje, teror, prisila i kontrola javnosti. Vlast ima kontrolu nad svim dijelovima zajednice te tako u takvim dravama policija uhiuje i kanjava graane bez suenja, zabranjuje okupljanje i cenzurira sredstva javnog priopavanja bez zakonske osnove.Republikaje oblik dravne vlasti u kojoj vlada vie subjekata pa, prema tome, razlikujemo: demokratsku republiku u kojoj je nositelj suvereniteta cijeli narod, aristokratsku republiku u kojoj je nositelj suvereniteta dio izabranih, predsjedniku republiku u kojoj je vlast podijeljena izmeu predsjednika i parlamenta te parlamentarnu republiku u kojoj vlast proizlazi iz parlamenta. Rije republika dolazi od latinske rijei res publica to znai ope dobro odnosno stvar kojom se ne moe trgovati. Osnovna politika ideja opeg dobra zadovoljena je ako je ostvaren sklad izmeu demokratskih naela i institucija pravne drave.Monarhijaje sustav vladavine pojedinca monarha, to jest kralja, kneza ili cara. Vlast moe biti nasljedna, izborna i uzurpatorska. Po svojim obiljejima monarhija moe biti apsolutna i ustavna. Apsolutna monarhija je sustav vladavine u kojem je vladar nositelj svih zakonodavnih, izvrnih i sudskih ovlasti. Ustavna monarhija je s druge strane sustav vladavine u kojem je vladareva vlast ograniena zakonima koji proizlaze iz parlamenta. U europskim zemljama koje su jo uvijek monarhije, vladar tako nema politiku mo, nego samo simboliki predstavlja zemlju te obavlja poasne i protokolarne dunosti.Politike strankePolitike stranke su interesne politike organizacije graana koje su formirane radi oblikovanja pojedinanih interesa u borbi za vlast i organizacije dravnog ivota nakon osvajanja vlasti. Osnovna zadaa im je reprezentacija, konkurencija i integracija.Koalicijaje udruenje ili povezivanje odnosno savez razliitih grupa, partija ili politikih stranaka.Osnovne vrste politikih stranaka su konzervativne, liberalne, socijaldemokratske i demokranske.Konzervativne strankeproizlaze iz konzervatizma, sustava vrijednosti koji se eli ouvati od naglih promjena. Zastupaju tradicionalistiko miljenje, trae drutvenu harmoniju i mir, zajednica je iznad pojedinca, a ljudska prava se izvode iz njihovih dunosti prema uspostavljenoj hijerarhiji. Smatraju kako socijalna pitanja treba rjeavati unutar mogunosti i svatko u njima mora jednako sudjelovati, kako je sloboda ograniena zatitom javnog morala, a drava ima pravo intervenirati radi svoje zatite.Liberalne strankenastaju kao pokret graanstva protiv ogranienja ivljenja i neograniene vlasti vladara. Istiu naelo slobode i prava, a u programu stranaka se oituje filozofsko duhovni temelj koji naglaava ideju slobodne osobe i vjeru u razum, politiki temelj koji istie suverenitet naroda, diobu vlasti, legitimitet i ljudska prava te gospodarski temelj koji naglaava slobodnu konkurenciju, trino gospodarstvo, privatno vlasnitvo i ekonomsku slobodu. Intervencionizam drave je za liberalne stranke nepoeljan.Socijaldemokratske strankepolitikim djelovanjem nastoje produbiti politiku demokraciju i socijalne sadraje. Ciljeve postiu reformistikim metodama, a temeljne vrijednosti su sloboda, ravnopravnost i solidarnost. Smatraju kako je sloboda neupitna i ograniena samo slobodom drugih. Intervencionizam drave je potreban u odnosima rada i kapitala u svrhu osiguranja raspodjele drutvenih bogatstava.Demokranske stranketemelje se na socijalnom nauku Katolike Crkve. Osnovne vrijednosti koje istiu demokrani su ovjek i njegovo dostojanstvo, a sloboda je ograniena zatitom javnog morala utemeljenog na kranskom nauku. Drava ima pravo intervenirati radi svoje zatite i teritorijalnog integriteta.Politike opcije djelovanja politikih stranaka su ljevica, desnica i centar.Ljevicaoznaava razliite struje revolucionara i reformista koji su bili nadahnuti ideologijom oslobaanja radnike klase i stvaranja besklasne zajednice. S vremenom gube iz vidokruga pojedinca i postaju temelj komunistike utopije.Desnicaoznaava opciju konzervativnih, protuliberalnih i proturevolucionarnih politikih djelovanja. Uvijek podrazumijeva djelovanje tradicijskih mehanizama u drutvenim i politikim odnosima.Centaroznaava politiko djelovanje izmeu ljevice i desnice, izbjegava krajnosti, nasilja i nestabilnosti, a predstavnici ove opcije skloni su povezivanjima s jednom ili drugom stranom te stvaranju koalicija.U Hrvatskoj se stranke pojavljuju jo u 19.stoljeu i poetkom 20.stoljea. Neke najpoznatije stranke iz tog vremena su: Narodna stranka J.J. Strossmayera i F.Rakog, Stranka prava A. Starevia i E. Kvaternika te Hrvatska puka seljaka stranka S. Radia. Zbog vladavine jednoumlja mnogim strankama je u meuvremenu bio zabranjen rad, ali su neke od njih nastavile svoj rad u emigraciji. Uspostavi viestranaja u Republici Hrvatskoj 1990. godine prethodili su meunarodni dogaaji: ruenje berlinskog zida, raspad SSSR-a i pad diktature u Rumunjskoj. Viestranaje je danas prihvaeno kao temeljno demokratsko naelo, a funkcije stranaka u politikom sustavu odreuje Ustav Republike Hrvatske u lanku 6. i formulira ih kao slobodu udruivanja.IzboriIzbori su postupak kojim narod povjerava obavljanje politike vlasti predstavnikom tijelu. U svakom demokratskom sustavu izbori su uobiajen nain postizanja elementa institucije posredne demokracije, odnosno postizanje vlasti naroda putem posrednika ili zastupnika u parlamentu. Aktivno birako pravo imaju svi graani s birakim pravom, a pasivno birako pravo imaju oni koje biramo, odnosno kandidati ili politike stranke.Referendumje s druge strane podvrgavanje prijedloga novog ustava, ustavnih promjena, nekog zakona ili politike odluke od bitnog znaenja glasovanju graana.Dicter Nohlen razlikuje tri vrste izbora: kompetitivne, semikompetitivne i nekompetitivne izbore.Kompetetivni izboriprovode se u demokratskom politikom sustavu u kojem je osigurano pravo i sloboda izbora dok sesemikompetitivni izboriprovode u autoritarnim sustavima gdje postoje ogranienja takvih prava i sloboda.Nekompetitivni izboriprovode se u totalitarnim sustavima u kojima je gotovo uskraena sloboda biranja.Prije svakih izbora odrava seizborna kampanjaili predizborna utrka za vrijeme koje politike stranke ili predsjedniki kandidati iznose javnosti svoje programe, ideje, stavove i planove. Agitacija ili poticanje je usmeno ili pismeno promicanje, odnosno aktivno podravanje neke ideologije ili pokreta. Ona obuhvaa odravanje posebnih aktivnosti kao i prosvjeda.Lobiratiza odreenu stranku ili kandidata s druge strane znai zastupati interes u politici te vriti utjecaj kroz osobne kontakte.Osnovni izborni sustavi prema kojima se vri raspodjela mandata ili dioba zastupnikih mjesta su veinski i proporcionalni.Veinski izborni sustavzasniva se na principu pobjednik uzima sve . U predstavniko tijelo ulazi onaj koji ima veinu glasova u nekom izbornom krugu gdje apsolutna veina oznaava pobjedu stranke ili pojedinca s vie od 50% glasova, a relativna veina oznaava pobjedu kandidata s najvie glasova. Sustav apsolutne veine u Republici Hrvatskoj koristi se za izraunavanje rezultata predsjednikih izbora.Proporcionalni ili razmjerni izborni sustavje onaj u kojem se mjesta u parlamentu dijele razmjerno dobivenim glasovima. U njih spadaju sustavi izbornog kolinika, D'Hondtov sustav, Badenski i Hereov sustav te mjeoviti sustav.D'Hondtov sustavje sustav koji se koristi u Republici Hrvatskoj za izraunavanje rezultata parlamentarnih izbora.U lanku 45. Ustava Republike Hrvatske odreeno je ope i jednako birako pravo, a provode se tri vrste izbora: parlamentarni, predsjedniki i lokalni. Parlamentarni izbori provode se za Zastupniki dom Hrvatskog dravnog sabora svake etiri godine. Raspisuje ih predsjednik, a moraju se odrati najkasnije 60 dana nakon isteka mandata ili rasputanja Hrvatskoga sabora. Predsjedniki izbori provode se za predsjednika Republike svakih pet godina. Raspisuje ih Hrvatski sabor, a odravaju se najmanje 30, a najvie 60 dana prije isteka mandata. Lokalni izbori provode se za upanijsku skuptinu i gradska te opinska vijea svake etiri godine.Politiki sustav RHDravaDrava je skup organizacija i institucija koje na odreenom teritoriju posjeduju legitimni monopol sile. Ona objedinjuje politiki aparat, teritorij i stanovnitvo. Politiki aparat vlasti ine institucije kao to su parlament ili kongres i javna uprava. Teritorij oznaava odreeno podruje na kojem drava vlada, a stanovnitvo ine podanici, dravljani, graani koji ive na tom teritoriju. Sve drave koje danas postoje jesu drave-nacije. Moderne drave-nacije imaju jo i sljedee znaajke: suverenitet, dravljane i nacionalni identitet.Suverenitet je polaganje prava na odreeni teritorij od strane neke drave gdje suvremene drave imaju tono odreene granice koje su najee meunarodno priznate i unutar njih polau pravo na vrhovnu vlast. Dravljani su pripadnici odreene dravne zajednice koji imaju odreena prava i obveze kao to su pravo na putovnicu, pravo glasa, obvezu plaanja poreza i obvezu obrane domovine, a status dravljanina odnosno dravljanstvo stjee se na osnovu roenja, porijekla i na temelju meunarodnog ugovora. Nacionalni identitet je skup simbola i vjerovanja stanovnika o pripadnosti odreenoj kulturnoj i politikoj zajednici, odnosno izraz odanosti i poistovjeenosti s politikom zajednicom - nacijom.Vana znaajka ustrojstva drave je teritorijalno ustrojstvo vlasti. Prema teritorijalnom ustrojstvu drava moe biti unitarna, federacija i konfederacija. Unitarna drava je drava s jedinstvenom i nepodjeljivom vlasti na itavom teritoriju, ali postoji teritorijalna podjela kao to su departmani u Francuskoj ili provincije u Italiji koji imaju samo administrativni znaaj bez vlastite zakonodavne djelatnosti. Federativna drava je drava sastavljena od jedinica koje imaju znaajan stupanj samostalnosti i vlastitog politikog ivota, a suverenitet je podijeljen izmeu savezne drave i federalnih jedinica. Takve su bile biva Jugoslavija i bivi SSSR, a danas su to na primjer Ruska federacija i SAD. Sredinja vlast savezne drave ima kontrolu nad vanjskim poslovima, obranom zemlje i ekonomskom politikom, a vlasti federalnih jedinica imaju nadlenost nad podrujima poput obrazovanja, zdravstva, poljoprivrede i socijalne zatite. Konfederacija je zajednica labavo povezanih nezavisnih drava. Takve zajednice su nestabilne i kratkotrajne. vicarska se slubeno naziva konfederacijom, ali je u osnovi federacija.Upravno-teritorijalni ustroj Republike Hrvatske obuhvaa podjelu na upanije, opine i gradove, a ustrojstvo drave ureeno je na naelima trodiobe vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudbenu vlast. Dosljedno provoenje trodiobe vlasti kljuno je za ostvarenje bitnih sadraja demokratskog ustroja i uvjet bez kojega ne moe funkcionirati suvremena demokratska drava. Prema politikom ustroju Republika Hrvatska je parlamentarna demokracija.Zakonodavna vlast Republike HrvatskeZakonodavnu vlast u Republici Hrvatskoj ostvaruje Hrvatski sabor. On je najvii i temeljni organ drave, predstavniko tijelo graana, a obavlja ustavne poslove odluivanja o osnovnim drutvenim i politikim pitanjima drave. Zasnovan je na jednodomnoj strukturi koja se sastoji od Zastupnikog doma. Do 2001. godine Sabor je imao dvodomnu strukturu, no tada se ukida upanijski dom. Hrvatski sabor ima od 100 do 160 zastupnika koji se biraju svake etiri godine ime je prihvaen sustav integralnog obnavljanja. Zastupnici imaju imunitet ime ne mogu biti pritvoreni niti se protiv njih moe pokrenuti postupak bez odobrenja Sabora. Bez odobrenja Sabora zastupnik jedino moe biti pritvoren ako je zateen kako vri kazneno djelo za koje se predvia kazna u trajanju duem od 5 godina zatvora.Zasjedanja Sabora su u obliku javnih sjednica dva puta u godini u periodima izmeu 15. sijenja i 15. srpnja te izmeu 15. rujna i 15. prosinca dok se izvanredna zasjedanja Sabora odravaju na zahtjev predsjednika Republike, Vlade ili veine zastupnika. Akti kojima se ureuje rad Sabora su Ustav RH, izborni zakon na temelju kojega su izabrani zastupnici u Hrvatski sabor, Poslovnik Hrvatskoga sabora kojim je poblie ureeno konstituiranje i rad Sabora, Pravilnik o javnosti rada Hrvatskoga sabora i radnih tijela kojim su ureena pitanja nazonosti graana i medija u Saboru, kao i ostvarivanje javnosti rada Hrvatskoga sabora putem Interneta te Etiki kodeks dravnih slubenika kojim se ureuju pravila dobrog ponaanja dravnih slubenika.Hrvatski sabor odluuje o donoenju i promjeni Ustava i zakona. Odluke i zakoni se donose veinom glasova ukoliko je na sjednici nazona veina zastupnika, osim ako Ustavom za pojedina pitanja nije drugaije odreeno. Dvotreinskom veinom glasova zastupnika donose se jedino zakoni kojima se ureuju prava nacionalnih manjina i zakoni s podruja ureenja nacionalnih prava. Zakone mogu predlagati zastupnici, klubovi zastupnika, radna tijela Hrvatskoga sabora i Vlada RH. Donesene zakone proglaava Predsjednik Republike u roku od 8 dana, a prije nego stupe na snagu moraju se objaviti u Narodnim novinama, slubenom glasilu RH nakon ega najranije osmi dan stupaju na snagu. U Saboru se dodatno odluuje o dravnom proraunu, odnosno utvruju se dravni prihodi i rashodi za period od godinu dana. Osim toga, odluke o poetku rata i zakljuivanju mira te promjeni granica RH, takoer se donose u Saboru. Hrvatski sabor moe raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga. Rad Vlade i drugih nositelja dunosti nadzire Sabor te obavlja izbore, imenovanja i razrjeenja u skladu s Ustavom i zakonom.Izvrna vlast Republike HrvatskeIzvrnu vlast u Republici Hrvatskoj ostvaruju predsjednik i vlada.Predsjednik Republike Hrvatske bira se na neposrednim izborima, na mandat od 5 godina, a prema Ustavu ne moe biti izabran vie od 2 puta. Ustavom iz 1990. godine uz naelo diobe vlasti prihvaen je polupredsjedniki sustav u kojem su ovlasti predsjednika ograniene prema Saboru. U takvom sustavu i Vlada i Predsjednik imaju odreene ustavne ovlasti, a predsjednikove su vee i odluujue. Izborima 2000. godine stekli su se uvjeti za promjenu u parlamentarni sustav, kakav je danas, u kojem najvie ovlasti ima parlament.Temeljne dunosti Predsjednika RH odreene su Ustavom. Predsjednik tako raspisuje izbore za Hrvatski Sabor i saziva prvo zasjedanje na kojem se konstituira Sabor izborom predsjednika uz nazonost veine zastupnika. On takoer moe raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje dri kako je vano za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske. Predsjednik Republike povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupnikih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uiva povjerenje veine svih zastupnika. Kao vrhovni zapovjednik oruanih snaga, Predsjednik imenuje lanove Vijea narodne obrane, na temelju odluke Sabora objavljuje rat i zakljuuje mir, daje pomilovanja te dodjeljuje odlikovanja i priznanja. Surauje s Vladom u oblikovanju i provoenju vanjske politike, moe sazvati i sjednicu Vlade te sudjelovati u raspravi. Jednom u godini Predsjednik podnosi izvjee Saboru o stanju u dravi, a na prijedlog Vlade i uz supotpis njezina predsjednika moe raspustiti Hrvatski sabor. O odgovornosti predsjednika odluuje Ustavni sud dvotreinskom veinom svih sudaca, a ako se utvrdi odgovornost, prestaje mu dunost po sili Ustava. U sluaju smrti, ostavke ili razrjeenja, na dunosti ga privremeno zamjenjuje predsjednik Hrvatskoga sabora. Predsjednik ima imunitet nepovredivosti, odnosno ne moe biti pritvoren niti se protiv njega moe pokrenuti kazneni postupak bez prethodnog odobrenja Ustavnog suda. Bez odobrenja Ustavnog suda moe biti pritvoren jedino ako je zateen kako ini kazneno djelo za koje je predviena zatvorska kazna u trajanju duem od 5 godina.Kako smo prije naznaili, uz predsjednika, izvrnu vlast u Republici Hrvatskoj ostvaruje i vlada. Dunosti Vlade odreene su Ustavom. Ona predlae dravni proraun i zakone Hrvatskom saboru, a kao nositelj izvrne vlasti, Vlada mora izvravati zakone to ih donosi Sabor. U svom radu odgovorna je Predsjedniku Republike i Saboru. Vlada RH takoer vodi vanjsku i unutarnju politiku, usmjerava i nadzire rad dravne uprave te brine o gospodarskom razvitku zemlje.Strukturu Vlade Republike Hrvatske ine predsjednik ili premijer, jedan ili vie podpredsjednika i ministri. lanove Vlade predlae osoba kojoj je Predsjednik Republike povjerio mandat za sastav Vlade, a Vlada stupa na dunost kad joj povjerenje iskae veina svih zastupnika u Hrvatskom saboru. Ako mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvaanja mandata, Predsjednik Republike mu moe produiti mandat za najvie jo 30 dana. Ako ni u tom roku mandatar ne uspije sastaviti Vladu ili ako predloena Vlada ne dobije povjerenje Hrvatskoga sabora, Predsjednik Republike povjerit e mandat za sastav Vlade drugoj osobi. Predsjednik Vlade podnosi ostavku Predsjedniku Republike u sluaju izglasavanja nepovjerenja Vladi. lanovi Vlade imaju imunitet ime ne mogu biti pritvoreni bez prethodne odluke Sabora osim u sluaju kada su uhvaeni kako ine kazneno djelo za koje se predvia kazna dua od 5 godina zatvora.Sudbena vlast Republike HrvatskeSudbena vlast je neovisna i samostalna, a obavljaju je svi sudovi u Republici Hrvatskoj. Sudbenu vlast obavljaju prekrajni sudovi, opinski sudovi, upanijski sudovi, trgovaki sudovi, Visoki prekrajni sud, Visoki trgovaki sud, Upravni sud i Vrhovni sud Republike Hrvatske. Najvii sud u RH je Vrhovni sud ijeg predsjednika imenuje Sabor na 4 godine. Vrhovni sud osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost graana te odluuje o albama protiv odluka upanijskih sudova, Visokog trgovakog suda i Upravnog suda ili nekog drugog suda kad je to zakonom odreeno. Vrhovni sud rjeava sukob nadlenosti izmeu sudova na podruju Republike Hrvatske ako im je zajedniki neposredno vii sud te brine o strunom usavravanju sudaca. Visoki trgovaki sud Republike Hrvatske i upanijski sudovi su sudovi drugog stupnja. upanijski sudovi obavljaju i poslove istrage, te suenja u nekim kaznenim predmetima prvog stupnja. Upravni sud Republike Hrvatske odluuje u upravnim sporovima o tubama protiv konanih upravnih akata. Ustavni sud se zbog posebnih ovlasti ne svrstava u hijerarhiju s ostalim sudovima. Ustavni sud tako odluuje o suglasnosti zakona s Ustavom, brine o odgovornosti Predsjednika republike te nadzire ustavnost programa i djelovanja politikih stranaka. Osim toga, Ustavni sud nadzire ustavnost i zakonitost izbora te rjeava sukobe nadlenosti izmeu tijela zakonodavne, izvrne i sudske vlasti. Sastoji se od 13 sudaca koje bira Sabor na vrijeme od 8 godina, a predsjednik Ustavnog suda bira se na 4 godine.Posebnu vanost ima dravno odvjetnitvo koje je samostalno pravosudno tijelo ovlateno postupati protiv kaznenih djela, poduzimati pravne radnje radi zatite imovine RH te zatite Ustava i zakona. Na elu dravnog odvjetnitva je glavni dravni odvjetnik kojeg na 4 godine imenuje Sabor na prijedlog Vlade. Puki pravobranitelj je s druge strane opunomoenik Hrvatskoga sabora koji titi ustavna i zakonska prava graana u postupku pred dravnom upravom i tijelima koja imaju javne ovlasti. Pukog pravobranitelja bira Hrvatski sabor na vrijeme od osam godina.Suce i dravne odvjetnike imenuje i razrjeuje Dravno sudbeno vijee. Stupanjem na dunost po prvi put suci se imenuju na 5 godina, a nakon ponovnog imenovanja sudaka dunost je stalna. Dravno Sudbeno vijee ima 11 lanova koje bira Hrvatski sabor iz reda sudaca, odvjetnika i sveuilinih profesora pravnih znanosti na 4 godine. lan Vijea nije mogue biti vie od dva puta uzastopce, a Predsjednika Dravnog sudbenog vijea biraju njegovi lanovi na 2 godine. Vano je naglasiti kako suci imaju imunitet kao i zastupnici Sabora.Ustav RHUstav je temeljni zakon Republike Hrvatske iz kojeg proizlaze svi drugi zakoni. Donesen je 22. prosinca 1990. godine i naziva se Boini Ustav. On je izraz povijesnog prava na dravnu suverenost Republike Hrvatske, izraz demokratskih dostignua utemeljenih na rezultatima viestranakih izbora te izraz meunarodnih standarda sloboda i prava ovjeka i graanina koji se primjenjuju u demokratskim zemljama.Ustav RH obuhvaa 10 dijelova i sadri 152 lanka. Sastoji se od izvorinih osnova, temeljnih odredbi, zatite ljudskih prava i temeljnih sloboda, ustrojstva dravne vlasti, Ustavnog suda RH, mjesne, lokalne i podrune samouprave, meunarodnih odnosa, promjene Ustava, Europske unije i zavrnih odredbi. Mijenjao se etiri puta, a zadnja promjena bila je 2010. godine. Promjenu Ustava moe predloiti najmanje jedna petina zastupnika u Saboru, Predsjednik Republike ili Vlada. Veinom glasova svih zastupnika najprije se odluuje hoe li se pristupiti promjeni Ustava, a ako se pristupi o promjeni odluuje dvotreinska veina svih zastupnika Hrvatskoga sabora.Posebno vaan dio Ustava je postupak udruivanja s drugim dravama. Postupak udruivanja moe pokrenuti najmanje jedna treina zastupnika, Predsjednik RH ili Vlada. O udruivanju prethodno odluuje Sabor dvotreinskom veinom, a odluka o udruivanju donosi se na referendumu veinom glasova ukupnog broja biraa u dravi. Ustav meutim zabranjuje pokretanje postupka udruivanja RH u saveze s drugim dravama koji bi mogli dovesti do obnavljanja jugoslavenskog dravnog zajednitva, odnosno neke balkanske sveze u bilo kojem obliku.Lokalna uprava i samouprava u Republici HrvatskojU Republici Hrvatskoj graanima se jami pravo na lokalnu samoupravu i upravu, a to pravo ostvaruju preko lokalnih, odnosno podrunih predstavnikih tijela. Jedinice podrune samouprave su upanije. One mogu obuhvaati vie opina i gradova, a ukupno ih je 21 na podruju drave. upanije obavljaju poslove od podrunog znaenja, a osobito poslove koji se odnose na kolstvo, zdravstvo, prostorno i urbanistiko planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu te planiranje i razvoj mree obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova. S druge strane, jedinice lokalne samouprave, opina i grad, obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga. Tim poslovima neposredno se ostvaruju potrebe graana koje se odnose na ureenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanistiko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zatitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport, tehniku kulturu, zatitu potroaa, zatitu i unapreenje prirodnog okolia te protupoarnu i civilnu zatitu.

Ljudska prava i graansko drutvo

Ljudska prava su uroena, jednaka i neotuiva za sve ljude na svijetu. Cilj obrazovanja o ljudskim pravima je odgoj za suivot, toleranciju i mir, a svrha je pouiti i uenika i graanina za sudjelovanje u njima.Cjelokupna problematika ljudskih prava moe se svrstati u nekoliko kategorija. To su osobna prava, politika i civilna prava, socijalna i ekonomska prava te prava tree generacije. Osobna prava su pravo na ivot, ljudsko dostojanstvo, slobodu i privatno vlasnitvo. Politika i civilna prava su pravo na sudjelovanje u politikom ivotu, na slobodu miljenja, slobodu tiska i jednakost pred zakonom. Socijalna i ekonomska prava su pravo na obrazovanje, rad, socijalnu skrb, zdravstvenu zatitu te pravo na slobodu od siromatva dok prava tree generacije obuhvaaju pravo na razvoj i pravo na zatitu okolia. Ustav RH jami ravnopravnost svih graana pred zakonom pa tako i ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.Najvaniji povijesni dokumenti koji se uzimaju kao temelj ljudskih prava su Engleska povelja sloboda (Magna Charta Libertatum) iz 1215., Vinodolski zakonik iz 1288., Habeas Corpus Act iz 1679., Povelja prava (Bill of rights) iz 1689., Deklaracija nezavisnosti 13 drava SAD-a iz 1776., Deklaracija o pravima ovjeka i graanina Francuske skuptine iz 1789., Atlantska povelja iz 1941., Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda usvojena u Rimu 1950. godine i Opa deklaracija o pravima ovjeka usvojena na Opoj skuptini Ujedinjenih naroda 10. prosinca 1948. Opa deklaracija o pravima ovjeka sastoji se od 30 lanaka, a vrijedi kao zajedniko pravilo za sve narode i sve drave.Vani pojmovi vezani za temu ljudskih prava su tolerancija, manipulacija i cenzura. Tolerancija je prihvaanje injenice kako su ljudska bia prirodno razliita u svojim nastupima, situacijama, govoru, ponaanju i vrijednostima, kako su razliita po vjerskoj, rasnoj i etnikoj pripadnosti te kako imaju pravo ivjeti u miru i biti kakva jesu. Za razliku od tolerancije, manipulacija je postupak podinjavanja pojedinca, drutvenih skupina, javnosti, komunikacijske procedure, komunikacijskih kanala, medija i subjekata odreenoj vrsti interesa. Cenzura je s druge strane postupak nadziranja slobode izraavanja. Moe se provoditi u irokom rasponu koritenih sredstava i postupaka, od unitavanja nepoeljnih sredstava izraavanja, preko brisanja ili precrtavanja nepoeljnih dijelova, do mijenjanja, izokretanja, odnosno falsificiranja onih dijelova koji se ne podudaraju sa svjetonazorom ili zakonskim odredbama vlasti ili urednika.Vlast moe cenzuru provoditi u skladu sa zakonodavstvom ili neslubeno, u sklopu tajnih slubi. Cenzura je postupak svojstven autoritarnim dravnim sustavima, ali u ime zatite javnog udorea javlja se i u demokratskim sustavima. Autocenzura je ogranienje slobode izraavanja i slobode objavljivanja, koju si sami nameu mediji, tisak i izdavatvo. Tako urednik asopisa svjesno ili nesvjesno izbjegava izvjetavati o temama koje bi mogle razljutiti oglaivae ili nadreenu tvrtku. Drava kod autocenzure ne intervenira, nego drutvene interesne skupine preuzimaju tu funkciju umjesto draveGOSPODARSTVOTemeljni gospodarski pojmoviGospodarstvoje ljudska djelatnost koju ine tri osnovna imbenika: proizvodnja, potronja i razmjena, a pojedinac koji provodi izbor u gospodarstvu i nastoji maksimalno poveati izbor razliitih mogunosti naziva se gospodarstvenik. Prouavanjem problematike gospodarstva i gospodarskih kretanja bavi se ekonomija - znanost koja prouava nain na koji drutva upotrebljavaju ograniene resurse za proizvodnju korisnih dobara i kako ih raspodjeljuju izmeu razliitih skupina ljudi. Kao zasebna znanost ekonomija nastaje u 18.stoljeu pojavom knjige Adama Smitha Istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda. Dva su osnovna podruja ekonomije: makroekonomija i mikroekonomija. Dokmakroekonomijaprouava funkcioniranje gospodarstva u cjelini,mikroekonomijas druge strane prouava pojedine dijelove gospodarstva, odnosno ponaanje temeljnih ekonomskih subjekata.Osnovni problem koji se javlja u gospodarstvu jeproblem oskudnosti, to jest problem povezivanja ogranienih resursa i neogranienih elja ljudi. Takve pojave objanjava zakon ogranienosti koji kae kako su dobra ograniena jer nema dovoljno resursa za proizvodnju svih dobara koje ljudi ele potroiti. Mali broj pojedinaca tako dosegne razinu na kojoj ima sve to eli te je stoga bitno razlikovati elje i potrebe jer odabir jednog dobra najee znai odricanje od drugoga. Upravo tako nastajeoportunitetni troak, odnosno iznos jednog dobra kojega se treba odrei kako bi se dobilo vie drugoga. Tako na primjer, zbog ogranienog dohotka, moemo imati izbor izmeu odlaska na utakmicu i kupnje dresa najdraeg kluba. U tom sluaju odlukom odlaska na utakmicu dres od kojeg smo odustali postaje oportunitetni troak, i obrnuto.Temeljni gospodarski problemi s kojima se suoavaju sva drutva mogu se svesti na tri temeljna ekonomska pitanja: to, kako i za koga proizvoditi. Pitanje to proizvoditi odnosi se na ekonomska dobra koja e se proizvesti i njihove koliine. Drugo pitanje kako proizvoditi je pitanje tehnike prirode i odnosi se na kombiniranje resursa uz danu razinu tehnologije, a tree pitanje za koga proizvoditi odreuje za koga su namijenjena proizvodna dobra. Kako bi se proizvela ekonomska dobra, vano je kombinirati initelje proizvodnje, a initelji proizvodnje su prirodni resursi, rad, kapital i poduzetnitvo

Gospodarski sustaviEkonomski ili gospodarski sustav je gospodarski poredak koji se sastoji od odreenog skupa pravila, ciljeva i poticaja koji upravljaju ekonomskim odnosima izmeu ljudi u drutvu koji ine okvir za donoenje odgovora na temeljna ekonomska pitanja. Osnovne metode donoenja odluka prema temeljnim ekonomskim pitanjima su obiaj, komanda i trite pa se prema tome mogu razlikovati etiri ekonomska sustava: obiajno gospodarstvo, komandno, trino i mjeovito gospodarstvo. Obiajna gospodarstva su bila zastupljena u prolosti, a danas ih nalazimo samo u onim primitivnijim civilizacijama u kojima nema nacionalnoga gospodarstva jer takva gospodarstva postoje unutar obitelji ili plemena. Komandna gospodarstva su ona gospodarstva u kojima drava donosi sve odluke vezane uz proizvodnju i raspodjelu, a resursi su uobiajeno dravno vlasnitvo. Takva gospodarstva su karakteristina za komunistike sustave kao to je Kuba. Za razliku od komandnih gospodarstava, trina gospodarstva su ona u kojima se temeljna ekonomska pitanja rjeavaju posredovanjem ponude i potranje te se na toj osnovi formiraju cijene koje proizvoae tjeraju na proizvodnju onog to je drutveno potrebno. Kod ovakvih gospodarskih sustava pojedinci donose ekonomske odluke, a drava ima malu ulogu i to obino u zatiti prava pojedinaca i vlasnitva. Mjeovita gospodarstva se s druge strane javljaju s elementima svih triju prethodnih. Odgovori na temeljna pitanja tako se daju dijelom kroz trite, dijelom dravnom regulacijom, a neke se odluke zasnivaju i na obiajima.Mnoge odgovore na razliita ekonomska pitanja treba traiti na tritu, odnosno mjestu gdje se sueljavaju ponuda, potranja i formiranje cijena. Upravo samo trite daje odgovore na temeljna ekonomska pitanja putem osnovnih funkcija, a to su selektivna, alokacijska, distribucijska, informacijska i razvojna funkcija. Selektivna funkcija odnosi se na uinkovit odabir proizvoda dok se alokacijska funkcija odnosi na djelotvornu upotrebu initelja proizvodnje i izbora proizvodnih postupaka. Distribucijska funkcija oznaava primarnu raspodjelu ukupnog dohotka, a informacijska funkcija odnosi se na djelotvoran informacijski mehanizam prema odreenim potroaima. Posljednja razvojna funkcija oznaava uvoenje racionalnosti u ekonomsko ponaanje jer konkurencija tjera na stalnu brigu o razvoju.Trite uspjenije djeluje u uvjetima potpune konkurencije kada je velik broj potroaa i proizvoaa istog proizvoda. Kako bi se shvatio zakon ponude i zakon potranje na tritu, vano je razumjeti na to se odnosi ponuda, a na to potranja. Ponuda tako podrazumijeva koliine dobara i usluga koje se nude na prodaju po odreenim cijenama na odreenom tritu u odreenom vremenu, dok potranja podrazumijeva koliine dobara i usluga koje su subjekti spremni kupiti po odreenim cijenama na odreenom tritu u odreenom vremenu. Prema opem zakonu ponude, proizvoai e ponuditi veu koliinu dobra kad mu je cijena vea, i obrnuto, kada je cijena manja, ponudit e manju koliinu. Suprotno tome, prema opem zakonu potranje, kad cijena dobara raste, potraivana koliina se smanjuje, i obrnuto. Kada se ponuena i potraivana koliina izjednae uravnoteuje se i trina cijena, a takvu situaciju opisuje zakon ponude i potranje koji glasi: cijena na tritu utvruje se izjednaavanjem ponude i potranje odnosno uspostavljanjem trine ravnotee.Na tritu je mogue ostvariti savrenu ili potpunu i nesavrenu ili nepotpunu konkurenciju. Savrena konkurencija postoji na tritu na kojem je broj kupaca i ponuaa toliki da nijedan od njih nije u stanju diktirati uvjete razmjene, a cijena je zadana od strane trite i nitko od kupaca i ponuaa ne moe utjecati na njezinu razinu. U takvoj situaciji svi sudionici imaju slobodan ulaz i izlaz s trita. S druge strane, nepotpuna konkurencija je takvo stanje na tritu u kojem postoji jedan ili vie subjekata koji mogu utjecati na formiranje cijena i koliina koje se nude ili trae. U takvoj situaciji postoji mogunost snane dravne intervencije u ekonomske procese i upravo drava moe poticati potpunu konkurenciju pomou antimonopolske politike. Trine strukture koje se javljaju u situaciji nepotpune ili nesavrene konkurencije su monopol, monopson, duopol, duopson, oligopol i oligopson. Monopol je trajna trina situacija gdje postoji samo jedan davatelj odreene vrste proizvoda ili usluga odnosno samo jedan ponua pa prema tome on odreuje i cijenu robe koju prodaje, bez obzira na koliinu koju nudi. Suprotno monopolu, monopson je trina situacija u kojoj postoji samo jedan kupac na strani potranje i stoga on moe odreivati po kojoj e cijeni kupovati. Duopol je trina situacija u kojoj djeluju samo dva ponuaa odreenog dobra ili usluge dok je broj kupaca velik. Karakteristika ove situacije je da svaka aktivnost jednog ponuaa utjee na poziciju onog drugog i trai od njega protumjeru. To dovodi do slinog ili istovjetnog ponaanja obaju ponuaa, stoga se duopol jo naziva djelomini ili parcijalni monopol. Analogno duopolu javlja se duopson. Duopson je trina situacija u kojoj na tritu postoje samo dva kupca za odreeno dobro ili uslugu, dok na strani ponude postoji vei broj ponuaa. Oligopol je trino stanje na kojem nekoliko proizvoaa meusobno konkurira proizvodei ista ili slina dobra dok je, s druge strane, oligopson trino stanje gdje na strani potranje sudjeluje vie kupaca.Potpuno suprotno monopolu, duopolu i oligopolu postoji trina sloboda, a ona oznaava trite koje je otvoreno za sve i u kojem nije poeljno uplitanje drave. Takva situacija na tritu u kojoj postoji potpuna sloboda bez uplitanja drave izraena je u ekonomskom naelu Laissez-faire i naelu nevidljive ruke. Upravo prema naelu nevidljive ruke svaki je intervencionizam drave nepoeljan i tetan jer se smatra kako pojedince u ostvarivanju vlastitih interesa vodi nevidljiva ruka da bi se ostvario maksimum drutvenog blagostanja, a potpuna sloboda izraena je naelom: laissez faire, laissez passer to znai pustite neka svatko ini to eli i neka sve ide svojim tokom. Uplitanje drave u ekonomiju u trinom gospodarstvu poeljno je samo u onom smislu u kojem drava ispunjava svoje obaveze brige o ulaganjima u ljudske potencijale i u infrastrukturu, kako fiziku, tako i socijalnu, a prema tome se izdvajaju i tri temeljne ekonomske funkcije drave: poticanje uinkovitosti, poticanje jednakosti i poticanje stabilnosti.Gospodarska uspjenost neke zemlje mjeri se bruto nacionalnim proizvodom na makrorazini i dohotkom stanovnika na mikrorazini. Osnovni makroekonomski pokazatelji koji ukazuju na stanje gospodarstva neke drave su nacionalni proizvod, stopa nezaposlenosti i stopa inflacije. Nacionalni proizvod ili output je mjera koja se koristi za ukupnu ekonomsku aktivnost, odnosno ukupni nacionalni output ili proizvod pojedinog gospodarstva. Vano je razlikovati bruto domai proizvod ili gross domestic product koji se oznaava s GDP od bruto nacionalnog proizvoda ili GNP-a. Bruto domai proizvod je vrijednost svih dobara i usluga za finalnu potronju, proizvedenih u jednoj godini unutar granica neke zemlje bez obzira u ijem su vlasnitvu poslovne organizacije koje su je ostvarile. Za razliku od GDP-a, bruto nacionalni proizvod ili GNP je vrijednost izraunata prema trinim cijenama svih dobara i usluga za finalnu potronju proizvedenih u godinu dana u vlasnitvu poduzea jedne zemlje bez obzira jesu li smjeteni unutar granica zemlje ili u inozemstvu. Razlika izmeu GDP-a i GNP-a je veinom mala i iznosi 1 ili 2 %. Stopa nezaposlenosti dobiva se dijeljenjem broja nezaposlenih s ukupno radno sposobnom populacijom, a stopa inflacije je stopa promjene razine cijena mjerene indeksom potroakih cijena koji se oznaava kao CPI. Time je inflacija rast ope razine cijena svih dobara i usluga te pad kupovne moi novca.Uporaba novca jedno je od bitnih obiljeja suvremenih gospodarstava. Novac je sve to slui kao opeprihvaeno sredstvo plaanja ili razmjene, a oznaava zajedniku obraunsku jedinicu i nain odravanja vrijednosti i ouvanja bogatstva. Razmjena novca na tritu odvija se kroz ponudu i potranju. Naime, transakcijsku potranju novca odreuju pojedinci i organizacije koji trebaju novac kako bi ga upotrijebili u transakcijama. S druge strane, u ponudi novca sudjeluju stanovnitvo i poduzetnici, sredinja banka, poslovne banke i drava tako da stanovnici i poduzetnici ulau gotov novac u banke na raune i time stvaraju depozitni ili knjini novac, a banke na osnovi primljenih depozita kreditiraju stanovnitvo i poduzetnike. Vanu funkciju u stvaranju, opticaju i transakciji novca ima sredinja ili emisijska banka koja tako obavlja transakcije, koordinira i kreditira poslovne banke te preko njih ureuje novani opticaj i odreuje kamate. Kamata je, pak, naknada za pozajmljeni novac.Kreditima banaka financiraju se razne poslovne organizacije. Poslovne organizacije su samostalne gospodarske organizacijske jedinice koje se koriste gospodarskim resursima da bi proizvele dobra i ostvarile profit. U Republici Hrvatskoj status poslovne organizacije utvren Zakonom o trgovakim drutvima, a trgovako drutvo definirano je kao pravna osoba. etiri su osnovna oblika trgovakih drutava: javno trgovako drutvo, komanditno drutvo, dioniko drutvo i drutvo s ogranienom odgovornou. Javno trgovako drutvo i komanditno drutvo su drutva osoba u kojima je temelj povezivanja veza izmeu lanova koji ga ine, a temeljni kapital nije nuan da bi drutvo poelo raditi. Druga dva oblika trgovakih drutava, dioniko drutvo i drutvo s ogranienom odgovornou su drutva kapitala u kojima je temelj povezivanja kapital, a ne osoba. Sve poslovne organizacije se, osim kreditima banaka, financiraju i emisijom, to jest izdavanjem vlastitih vrijednosnih papira, obveznica ili dionica. Dionice su vrijednosni papiri koji se emitiraju kada organizacije ele poveati vlastita sredstva te ine idealni dio udjela dionikog drutva. S druge strane, obveznice su vrijednosni papiri koji se emitiraju kada organizacija eli uzeti kredit, odnosno izdaju se kao protuvrijednost za primljeni zajam. Takvo pribavljanje sredstava od nefinancijskih organizacija emitiranjem vrijednosnih papira naziva se sekularizacija. Bitnu povezanost s dionicama ima dividenda koja oznaava dio profita dioniarskog drutva koji ostaje nakon odbitka akumulacije i priuva te isplate lanova upravnog i nadzornog odbora, a dijeli se dioniarima tako da svakoj dionici pripada razmjerni dio, koji se takoer naziva dividenda. Vrijednosnim papirima trguje se na burzi. Burza je posebno organizirana institucija u kojoj se prema odreenim pravilima trguje vrijednosnim papirima, devizama i raznovrsnim dobrima uz sudjelovanje lanova preko njihovih ovlatenih posrednika koji se nazivaju brokeri.

PoduzetnitvoPoduzetnitvo je initelj proizvodnje, odnosno ljudska aktivnost koja se sastoji od kombiniranja resursa radi proizvodnje dobara i usluga za druge te radi maksimizacije profita. Uvijek je povezano s pothvatom, kapitalom i rizikom, a za poduzetniki pothvat vano je posjedovati dobru ideju, inicijativu i inpute, odnosno imbenike proizvodnje: rad, prirodne resurse i kapital. Poduzetniki pothvat oznaava i uvoenje inovacija u proizvodnju jer upravo su inovacije promjene koje se dogaaju u proizvodnji i koje uzrokuju ekonomski rast. Tako razlikujemo nekoliko vrsta inovacija kao to su uvoenje novog proizvoda, uvoenje nove metode, otvaranje novog trita, nalaenje novog izvora sirovina ili pak reorganizacija neke privredne grane. Vano je razlikovati inovaciju od invencije jer invencija podrazumijeva domiljatost, izumiteljski dar, stvaralaku fantaziju i sposobnost iznalaenja.Nositelj poduzetnike inicijative je poduzetnik. On odluuje kakav e oblik dati kapitalu, odnosno kako e proizvoditi i preuzimati rizik poslovanja. Preuzimanje mogueg rizika u svrhu ostvarivanja profita je bitna karakteristika poduzetnika. Takoer, vano je i razlikovati pojam poduzetnika od pojmova menadera i vlasnika. Vlasnik je tako osoba koja se moe baviti i poduzetnikim i menaderskim poslom, ovisno o tome je li vlasnitvo odvojeno od voenja i nadzora poslovanja. S druge strane, menader je osoba koja vodi poslovanje radi osiguranja njegove uspjenosti, ali bez preuzimanja rizika, a s obzirom na razliite zadae koje menader obavlja mogue je razlikovati tri menaderske razine: vrhovni ili top menadment, srednji te nii menadment. Vrhovni ili top menadment usmjeren je na cjelinu, odnos poduzea i okoline te formuliranje ciljeva i strategiju dok se srednji menadment bavi pretvaranjem tih ciljeva u konkretne zadatke, odnosno organiziranjem i koordiniranjem poduzea. Posljednja menaderska razina ili nii menadment bavi se djelotvornim izvravanjem zadataka, operativnim planiranjem, organizacijom rada i kontrolom. Kako bi menader dobro obavljao svoj posao, mora posjedovati odreene vjetine: tehnike, socijalne i konceptualne ili strategijske. Posjedovanje tehnikih vjetina predstavlja struno znanje o tehnolokom procesu proizvodnje, odnosno o financijskim te zakonskim djelatnostima poduzea. Socijalne vjetine odnose se s druge strane na sposobnost komuniciranja, motiviranja i voenja pojedinaca i grupa dok su konceptualne ili strategijske vjetine vezane uz sposobnost sagledavanja poduzea kao cjeline te stvaranje vizija i strategija za njihovo ostvarenje.Menadment je iznimno vaan za uspjenost nekog poduzea. Potreba upravljanja proizvodnim ciklusom ne odnosi se samo na gospodarstvo, nego i na druge djelatnosti u drutvu kao to su kultura, zdravstvo, kolstvo i javna uprava. Svaki posao zahtijeva dobar poslovni plan kako bi se ideje o proizvodima i uslugama realizirale. Poslovni plan je tako temeljita i objektivna analiza kadrovskih sposobnosti i poslovnih zahtjeva za odreeni proizvod i uslugu. Njime se odreuju strategije za proizvodnju, marketing, raunovodstvo i financije. Osim poslovnog plana i planiranja, za poduzee je vano i bilanciranje. To je gospodarska djelatnost, uravnoteenje neega to se moe mjeriti, procijeniti i ime se moe iskazati rezultat. Uz bilanciranje se vee bilanca to predstavlja temeljni financijski izvjetaj koji na odreeni dan prikazuje vrijednost imovine nekog poduzea te prava vjerovnika i vlasnika na tu imovinu.Za svaku poslovnu organizaciju bitna je poslovna filozofija promiljanja, nastupa i djelovanja na tritu. Takva poslovna filozofija naziva se marketingom, a takoer oznaava drutveni proces koji usmjerava gospodarski tijek dobara i usluga od proizvoaa do potroaa na nain da uinkovito prilagoava ponudu i potranju te ispunjava drutvene ciljeve. Marketing kao poslovna koncepcija djeluje preko marketinkog spleta. Marketinki splet ili miks je kombinacija kontroliranih instrumenata kojima se poduzee koristi kako bi postiglo traenu razinu prodaje na ciljanom tritu i time ostvarilo profit. Instrumenti marketinkog spleta oznaavaju se kao 4P prema engleskim nazivima te predstavljaju proizvod ili product, cijenu ili price, plasman ili place i promociju ili promotion.Gospodarski razvojni trendoviU cijelom razdoblju socijalizma od 1945. do 1990. godine Hrvatska je imala sporiji ekonomski razvoj nego to je mogla imati prema materijalnim i ljudskim potencijalima. Takav sporiji ekonomski razvoj bio je posljedica neuinkovitog funkcioniranja sustava s dravnim monopolom u gospodarstvu i zbog prelijevanja sredstava u druge republike bive Jugoslavije. Na poetku tranzicije prema kapitalizmu Hrvatska je ipak dijelom bila u prednosti pred veinom zemalja socijalistikog svijeta u kojima je takoer bilo dominatno drutveno vlasnitvo jer je ekonomski sustav bive Jugoslavije bio mnogo manje centraliziran od sustava tih zemalja, ali ratna razaranja i tranzicijska kriza ipak su utjecali su na hrvatsko gospodarstvo, a brojni problemi prisutni su i danas. Jo jedna injenica koja razlikuje tranziciju hrvatskog gospodarstva od tranzicije drugih zemalja je to to je Hrvatska izborila neovisnost na poetku tranzicije pa se morala nositi s trokovima rekonstrukcije i izgradnje dravne aparature.Gotovo nijednoj dravi svijeta pa tako ni Hrvatskoj nije mogue zaobii proces globalizacije. Globalizacija podrazumijeva integraciju i razvoj drutveno-ekonomskih odnosa razliitih gospodarskih sustava u cijelom svijetu, a u politikim odnosima znai gubitak znaenja nacionalne drave i stvaranje internacionalno organiziranih ekonomija. Uzroci globalizacije su razvoj tehnologija, liberalizacija i globalizacija svijesti te globalni problemi poput klimatskih, migracijskih i ekolokih.Republika Hrvatska posljednjih godina tei ulasku u Europsku uniju te je zbog toga suoena s brojnim reformama koje se od nje oekuju kako bi se izborila za status lanice. Sama Europska Unija izvorno nastaje kao posljedica aspiracije zemalja zapadne Europe da zajedno postanu politika i ekonomska sila u svijetu u kojem su tada dominirale SAD i bivi Sovjetski Savez. Danas broji 27 lanica, a temelji se na etiri osnivaka ugovora: Ugovoru o osnivanju Europske zajednice za ugljen i elik, Ugovoru o osnivanju Europske ekonomske zajednice, Ugovoru o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju te Ugovoru o Europskoj uniji. Ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i elik potpisan 1951. u Parizu izmeu Francuske, Zapadne Njemake, Italije i zemalja Beneluxa, a svrha povezivanja nije bila samo stvaranje zajednikog trita ugljena i elika, nego i ouvanje mira u poslijeratnom razdoblju. Druga dva ugovora su potpisana u Rimu 1957. s ciljem stvaranja ekonomske zajednice koja e poivati na slobodnoj razmjeni robe i usluga te slobodnom kretanju ljudi. Posebno je vaan etvrti Ugovor o Europskoj uniji potpisan u Maastrichtu 7. veljae 1992. ime se pojam Europske unije uvodi slubeno u uporabu kao zamjena za tri pravno samostalne integracije zapadnoeuropskih drava iz prethodna tri ugovora. Euro je zajednika novana valuta koja se uvodi 1. sijenja 1999., a od 2002. potpuno zamjenjuje dio nacionalnih valuta koje su do tada bile u opticaju. Zemlje lanice koje su prihvatile euro kao novanu jedinicu ine Europsku monetarnu uniju. Uvoenje i optjecaj eura nadzire Europski sustav centralnih banaka kojeg ine Europska centralna banka sa sjeditem u Frankfurtu i nacionalni centri banaka lanica.Europska unija takoer ima i svoj upravni aparat kojeg ine temeljne institucije Europske unije: Europski parlament, Vijee Europske unije ili Vijee ministara, Europska komisija i Europsko vijee. Europski parlament predstavlja graane Europske unije, a okuplja 736 zastupnika iz 27 zemalja lanica koji se biraju na mandat od pet godina. Zakonodavne nadlenosti parlament dijeli s Vijeem ministara i sudjeluje u pripremi prijedloga direktiva i ostalih akata te daje svoje miljenje o prijedlozima Komisije, a prema prilikama poziva Komisiju da ih izmijeni. Vijee Europske unije ili Vijee ministara zakonodavno je tijelo EU koje zastupa drave lanice i glavna je institucija Europske unije koja okuplja ministre vanjskih poslova 27 zemalja lanica, odnosno ministre onih resora na koje se odnosi tema sastanka Vijea. Uz Europski parlament, Vijee ima i zakonodavnu ulogu u Europskoj uniji, a njime predsjeda ministar vanjskih poslova zemlje predsjedateljice. Trea bitna institucija Unije je Europska komisija. To je izvrno tijelo EU koje predlae zakone Europskome parlamentu i Vijeu ministara te brine o provedbi osnivakih ugovora Europske unije. Uz prethodne tri institucije osnovano je i Europsko vijee koje oznaava redovite skupove elnika drava ili vlada na kojima sudjeluje i predsjednik Europske komisije i predsjednik Europskog parlamenta. Ovi skupovi koji se odravaju i do etiri puta godinje jo se nazivaju i Europski summit, a na njima se raspravlja o temama vanim za Europsku uniju. Dunost predsjednika Europskog vijea je do stupanja na snagu Lisabonskog ugovora obnaao premijer zemlje predsjedateljice, a od 1. prosinca 2009. Europsko vijee ima stalnog predsjednika.