22 11/1/2007

Piše: Marko GILJAČASnimio: Miho SKVRCE

Kako je bilo svirati na turneji po

Južnoj Americi, koji su umje-

tnički dojmovi koje nosite iz

Argentine, Brazila i Paraguya gdje ste

nastupali?

- Trotjedna turneja u predivnoj Ar-gentini, uz posjet Brazilu - zvučalo Vamutopistički ili ne, je kao san iz kojeg seje teško prenuti. Umjetnički dojmovisvega što sam vidjela od gradova,ljudi, tople publike, Hrvatskog življa tj.brojnog iseljeništva do našeg ugled-nog Veleposlanstva u Buenos Airesu

sa svim članovima, a nadasve sjajnojnašoj Veleposlanici u Argentini, MiriMartinec u kojoj sam imala potpunu inadahnutu podršku, a da ne izostavimčudesnu prirodu, čarobne slapove ve-like rijeke Iguaçu, spektakularnu pra-šumu staru 60 milijuna godina u isto-imenom Nacionalnom parku koji svo-jom fenomenalnom prirodom spaja triprekrasne države, dvije goleme rije-ke... Zaključak mi se nameće samo je-dan u riječima velikog Američkog arhi-tekta Frank Lloyd Wright-a: “I believein God and at this point I spell it Natu-re.“ (Vjerujem u Boga, ali ovdje ga na-

zivljem Priroda).

Sad mogu potvrditi riječi jednog dra-gog prijatelja kad mi je rekao prije od-laska: „Ako nisi vidjela Južnu Ameriku,nisi još vidjela ništa!“

Zaplesati tangoDvorane u kojima sam nastupala su

predivne, bile su prepune, atmosfera istrastvena ljubav prema glazbi neopi-sivo opuštena, a i program koji sam od-abrala bio je primljen s velikim zanosom.Nigdje Albénizov Tango nije tako„legao“ kao u Argentini! Sve sam re-citale zaključila s Tangom. Osjećala samda će svi ustati sa stolica i zaplesati. I ja!

Gostovanje je započelo na poziv u

2311/1/2007

DOJMOVI S JUŽNOAMERIČKE TURNEJE DUBROVAČKE PIJANISTICEIVANE MARIJE VIDOVIĆDOJMOVI S JUŽNOAMERIČKE TURNEJE DUBROVAČKE PIJANISTICEIVANE MARIJE VIDOVIĆ

Ispunjena latinskimesencijama

Ispunjena latinskimesencijama

grad La Platu, glavni grad provincijeBuenos Aires u poznati koncertni cik-lus „Pianistas Jovenes” koje organiziragospodin L. Corti i J. Maria Soto Re-ynoso u eminentnom Konzervatoriju„Gilardo Gilardi”, kojeg je ustanoviojoš 1952. čuveni Argentinski skladatelj,Alberto Ginastera. Program je sadržaodjela Mozarta, Liszta, Granadosa, Ra-hmanjinova, ali i ono najvažnije: Ar-gentinsku premijeru ciklusa „Životcvijeća” (Blumenleben op.19) našeskladateljice, Dore Pejačević. Turnejaje uspješno završena debutom uglavnom gradu Argentine, BuenosAiresu u organizaciji našeg Veleposla-

nstva RH u dvorani Instituta „St Ana yJoaquín” u Buenos Airesu.

Koncerte je uveličalo prisustvo veli-kog broj Hrvata i članova obitelji Peja-čević koji žive u Argentini: Marcos,Ivan i Alexis Pejačević sa svojim supru-gama i djecom. Publici se obratio i Ma-rcos Pejačević koji je vrlo dirljivo nazo-čnima govorio o svojoj tetki, skladate-ljici Dori Pejačević, a ovom je koncertuprisustvovalo i ukupno pet članova di-plomacije koji su se odazvali na pozivhrvatske veleposlanice i bili oduševlje-ni saznati više o kulturi, djelu i baštiniHrvatske.

Koji su utisak na Vas ostavili ljudi inačin života u tim zemljama i jesu liusporedivi s našim načinom života?

- Način života u Argentini je u istovrijeme dinamičan i opušten. Argentincižive život u potpunosti, raduju se svemuna puno kvalitetniji način, skromniji su,divni. Čini mi se da je tempo života „An-dante“ ili „Andantino“ ali nikako ne „Al-legro“ iako su u svojoj ekspanzivnosti iizražavanju emocija jako temperamentnii otvoreni. Imaju predivno mišljenje onama Hrvatima, što je zasigurno zasluganaših brojnih iseljenika koji su se odličnouklopili u njihov svijet. Oni su na jakodobrom glasu, hiper educirani, govoremnoge jezike, imaju šarm, tempera-ment, ali i evropsku eleganciju, glazurukoja nije usiljena već prirodna, pr-irođena, spontana...

Mańana sistemNačin života u Južnoj Americi, iako

je Buenos Aires pravi evropski grad slatinskim duhom, potpuno je drugačiji.Sve je ležernije. Sve kasni. Čini se daima vremena i da sve može čekati sutra.Reklo bi se tome: mańana sistem.

Koncert je obavezno počinjao kas-nije nego što je to bilo dogovoreno.Sjećam se zgodne i komične situacijena mom prvom koncertu u La Plati.Kad sam već sa zakašnjenjem sjedilana pozornici i koncentrirala se na po-

četak Mozartova Ronda, netko me jelagano, ali kaotično zaustavio uz ispri-ke: „Ivana, molim Vas vratite se izakulisa. Duboko se ispričavam, ali doljeje još mnoštvo svijeta na ulazu!“

U godini koja je tek počela već ima-te brojne ugovorene koncerte, tur-neju po Sjevernoj Americi, nastupeu Českoj, Italiji...

- U 2007. imam opet pun kalendar.U veljači i ožujku gostovati ću u Sje-vernoj Americi i nastupiti u važnim ce-ntrima kao što su: North CarolinaUniversity (Chapel hill), San Francisco,Emerson UU (Los Angeles), College ofFine Arts u Floridi (Jacksonville), te na-posljetku u New York City u audito-rijumu St Francis College-a u Brook-lyn-u. U Republici Češkoj nastupiti ćuovog ljeta na Festivalu Španjolskeglazbe „Iberica“ s premijerom djelameni posvećena „El suspiro del Moro“britanskog skladatelja Petera Seabo-urna. U Italiji imam turneju od nekolikokoncerata, te predstavljanje mojenajnovije knjige, ovaj put izdane u Italijii distribuirane u talijanskim dućanimau izdanju kuće Akkuaria pod naslovom„Infanzia felice“. Sudjelovati ću u svi-bnju na Festivalu poezije u Cava de’Tirreni, u blizini Napulja. Ovaj gradvažan je za nas Dubrovčane poglavitozbog jednog podatka: u Ca’ de’ Tirrenirođen je veliki Onofrio della Cava, gra-ditelj našeg veličanstvenog vodovodau Dubrovniku, koji je jedan od prvihcjelovitih vodoopskrbnih sustava izg-rađenih u srednjem vijeku. O tim gos-tovanjima pričati ću kad se približe ikad budem imala sve točne detalje.

Kako je uskladiti sve te obaveze ipri tom brinuti o svim detaljima kojičine jednu umjetničku karijeru pija-nistice koja je u usponu?

- Entuzijazam i ljubav prema svomposlu odgovor su ovom pitanju. Lju-bav je nešto vječno. Aspekt ljubavi semože promijeniti, ali esencija ne. Mojaljubav prema glazbi i pjesništvu me

Atmosfera i strastvenaljubav prema glazbijužnoameričkih dvorananeopisivo je opuštena,a program je primljen svelikim zanosom. NigdjeAlbénizov Tango nijetako „legao“, a osjećalasam da će svi ustati sastolica i zaplesati

24 11/1/2007

prati i tako sve mogu uskladiti. Imammanagera koji se brine za neke poje-dinosti oko marketinga i sličnih detalja iu tome mi pomaže. Imam divne roditeljei prijatelje. Tako da je puno lakšesazrijevati u takvom okruženju. Naravno,da nije lako. Obično nemam vremenaza mnoge satisfakcije, kavane, a nitiznam što to znači riječ dosada. Nepamtim kad mi je bilo dosadno. Ako sepojavi neki problem, što je naravno čestslučaj, najbolji način da ga se izbjegnejest da ga se riješi. U budućnost gledams velikim entuzijazmom, optimizmom,a i očima zasanjanim jer to je upravomjesto gdje ću provesti svoj život koji jepreda mnom. Čini mi se da jedino takoneke neugodne stvari mogu odmaknutiod sebe. Štoviše, hvala svemu što meusmjeri još odlučnije ka mome radu. Priusponu prate nas ugodne i neugodnestvari. To je normalno i potrebno.Primam ih sve s jednakom zahvalnošćui učim. Jedna stvar je sigurna u mojimnastojanjima i tako pokušavam ne gubitivrijeme na nebitno: ako se susretnem snečim nevrijednim pažnje, nebitnim ilipraznim ne gubim na to vrijeme jer tobi od mene značilo jednako takonevrijedno. Za to nemam vremena.

Surađivali ste s brojnim velikimumjetnicima, prosle sezone imali ipremijerni nastup na Ljetnim igrama,a nastupali ste i diljem Europe, tenedavno i u dalekoj Južnoj Americi.Koji je od tih događaja ili ljudi ostavioposebno dubok trag u Vašim mislima?

- Prošle godine 2006., a i sezone 2005.nastupila sam s nekoliko izvanrednihglazbenika, osim što se povremenousavršavam kod legendarne Alicija deLarrocha u Barceloni. Nastupila sam snašim velikim hrvatskim glazbenikomTonkom Ninićem u ožujku, s velikimargentinskim pijanistom AlbertoPortugeis-om, s Pavelom Bermanomna Dubrovačkim Ljetnim igrama u ko-lovozu, 2006. Bila sam solistom Dub-rovačkom simfonijskom orkestru naFestivalu Sorrento-Dubrovnik 2006. uzpalicu šefa-dirigenta mo. Zlatana Sr-zića, nastupila u poznatoj St JamesPiccadily u Londonu u organizaciji

Beethoven Society of Europe, te uNašicama u dvorcu Pejačević i mu-zicirala na glazbalu naše velike skla-dateljice predstavivši svoju knjigu njojposvećenu, „Život cvijeća“.

Poput snaSjećam se divnog detalja u Našica-

ma. Za Dorin 121. rođendan, upravotog dana muzej u Našicama napravioje tortu s vjernim figurama naše skla-dateljice. To su upravo oni događaji ko-je nikako ne mogu izostaviti uz naravnoovu zadnju turneju u Južnoj Americikoja je poput sna iz kojeg se još nemogu prenuti. Ova mi iskustva nitkone može ukrasti, draga su mi i prateme u svim mojim djelima i misijama.

Uz glasovir, Vasa je velika ljubav ipoezija koju često čitate uz koncertete predstavljate svoje knjige koje suprevedene već na 4 jezika...

- Poezija me prati od moje 11. go-dine. Uvijek sam zapisivala, kako re-čemo u Gradu „brškala“ nešto što jedolazilo samo u onom trenu i nikadviše. Shvatila sam uskoro da ljudi tovole slušati. Uz podršku svojih roditeljaizdala sam tako i prvu zbirku 2003. go-dine. Od tada imam 3 knjige u izdanju,

Prošle ste godine često nastupali s djelom Dore Pejačević “Život cvijeća” po kojem stei dali ime svojoj zbirci poezije. Kada je i kako započela ta ljubav prema velikoj hrvatskojskladateljici i sto ona znači za Vas?

- Presretna sam biti u mogućnosti predstavljati Doru Pejačević svugdje u svijetu. Sjećamse u Londonu, poslije mog recitala u rujnu, kad sam imala britansku premijeru ovog djelajedne vrlo simpatične situacije. K meni su netom poslije koncerta pristupili ugledni glazbeniciiz Londona, profesori, organizatori. Svi su pjevušili glavne teme iz njenih minijatura teželjno pripitkivali o skladateljici i gdje mogu nabaviti, tj. naručiti njena djela.

Imala sam sreću susresti se već s brojnim članovima obitelji naše hrvatske glazbenemuze. U Londonu susrela sam grofa Pejačevicha Marka, u Beču sina Dore Pejačević,Theodora von Lumbe-a, u Buenos Airesu još tri njena pranećaka i njihovu djecu i unuke.

Ljubav prema djelu Dore Pejačević rodila se radeći i studirajući njena djela. Ne bih nimogla reći da volim nešto što uistinu dobro ne poznajem. Studirajući njene predivneminijature upoznala sam njenu tankoćutnu, nježnu i toliko jaku osobnost. Njenu tadašnjuelokventnost, upućenost, snagu, a i poetičnost njenog stila.

Dora je simbol nečega što sama sebi vrlo često ponavljam: „Primjerom svojim budiprekretnica. Budi ona promjena koju želiš vidjeti u svijetu oko sebe!“

Ne pamtim kad mi je

bilo dosadno

a četvrta na Talijanskom jeziku je napomolu pod naslovom „Infanzia feli-ce“. Do sada su moji stihovi prevedenina slovenski, talijanski, engleski ifrancuski jezik. Često radim glazbeno-literarne večeri što zapravo nijeodstupanje od starogrčkih literarnihvečeri uz lutnju. Publika to odličnoprihvaća svugdje. Kombinacija riječi,stiha, ritma i klasične glazbe je odličanamalgam emocija koje se fantastičnodijele i stvaraju potpunu slikuumjetnika, te stvaraju prisni i vrlo hu-man odnos s publikom.

Koliko je poezija dio Vas i na kojinačin Vas ispunjava te što možemouskoro očekivati?

Poezija je u mom životu neizbježnai strašno me veseli i ispunja. Glazba jekao duša, a riječ srce svakog doživljajakoji me se dojmi. Uskoro očekujemoizdanje poezije u Italiji. Knjiga naslova„Infanzia felice“ (Sretno djetinjstvo) bitće predstavljena u svibnju 2007.godine na festivalu poezije u Cava de’Tirreni u Campagni. Na turneji uSjedinjenim Američkim Državama ćuna nekim koncertima predstavljatiknjigu „Život cvijeća“, a slijedi i njenprijevod na Španjolski jezik.