PHK2; Seminari

  • View
    60

  • Download
    0

Embed Size (px)

DESCRIPTION

povijest hrvatske kultureleksičke natukniceznameniti hrvatski kulturnjacibiografijeseminari

Text of PHK2; Seminari

SVEUILITE J.J. STROSSMAYERA U OSIJEKUODJEL ZA KULTUROLOGIJU

Kolegij:Povijest hrvatske kulture II

Seminarska nastava

Mentor: doc.dr.sc. Vladimir RismondoAsistent: Domagoj Tomas

Svibanj 2014.Bauer, Ernest (Zagreb,4.4.1910.-Zagreb,29.12.1995.), hrvatskipublicist i politolog. U Zagrebu je zavrio puku kolu, gimnaziju i diplomirao na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Postdiplomski studij je nastavio kao stipendist francuskog Ministarstva vanjskih poslova u Parizu i Strassbourgu, onda slubovao kao gimnazijski profesor u Varadinu (1934.), Zagrebu (1935.) i Vinkovcima (1935.-1937.). Godine 1937. dobiva njemaku stipendiju, odlazi u Leipzig i doktorira filozofiju (1939.). Nakon povratka u Hrvatsku postaje ravnateljem njemake novinske agencije Europa-Press. Nakon Simovieva pua 1941. biva uhien, ali dolaskom NDH osloboen i imenovan proelnikom Ureda za novinstvo Ministarstva za vanjske poslove. Nekoliko mjeseci poslije biva premjeten za savjetnika i novinskog ataea u poslanstvu NDH u Bukuret. Sljedee godine vraa se ponovno u Zagreb i radi u razliitim slubama u Ministarstvu za vanjske poslove, izmeu ostalog i kao proelnik za germanske zemlje u politikom odjelu. Godine 1943. Bauer je imenovan docentom na slavistici na Sveuilitu u Zagrebu. Od 1945. do 1954. ivi u Austriji. Bio je glavni urednik hrvatskog asopisa na njemakom jeziku Kroatische Berichte u Meinzu, predsjednik Drutva za prouavanje hrvatskog pitanja te vijenik Hrvatskoga narodnog vijea u New Yorku i predsjednik Hrvatskoga narodnog odbora u Mnchenu. Bauer se desetljeima plodno bavio znanstvenim i publicistikim radom. Teko e biti skupiti njegovih vie od etiri stotine razliitih rasprava i prikaza u brojnim publikacijama na hrvatskom, njemakom, engleskom, francuskom, talijanskom i panjolskom jeziku. Brojna djela koja je zasebice objavio veinom su povijesno-politikog sadraja, ali su protkana nedvojbenim literarnim crtama. Njihovi naslovi najbolje predouju problematiku kojom se bavio.DJELA: Sjaj i tragika hrvatskog oruja, Zagreb, 1991.; Dananja Njemaka, Zagreb, 1937.; tampa europskih velevlasti i Amerike, Zagreb 1940.; Hrvati u 30-godinjem ratu, Zagreb 1941. LITERATURA: http://hr.wikipedia.org/wiki/Ernest_Bauer (preuzeto: 6.5.2014.)Ivan Tenko

Bui, Bruno (Vinjani Donji, 6. listopada 1939. Pariz, 16. listopada 1978.), knjievnik, povijesni istraiva i politiki voa hrvatske emigracije. Osnovnu kolu zavrio u Vinjanima Donjim 1950. , a maturirao 1960. godine na gimnaziji u Splitu. Ve za vrijeme gimnazijskih dana dolazi pod nadzor UDBA-e. 1964. diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Sudjelovao u djelovanju organizacije Tiho (organizacija hrvatskih intelektualaca koja okuplja Hrvate u borbi protiv komunizma). 1965. zaposlio se u Institutu za historiju radnikog pokreta Hrvatske, a 1968. poinje raditi u Hrvatskom knjievnom listu kao honorarni suradnik i urednik. Istovremeno Bui je objavljivao prikaze i u asopisu Republika. Zbog svojih politikih stavova 1970. odlazi u Pariz, a u vrijeme poznatoga studentskog trajka od 22. studenoga do 3. prosinca 1971., vraa se u Zagreb i utjee je na tadanja hrvatska studentska gibanja u prilog hrvatskoj slobodi i ravnopravnosti naroda u Jugoslaviji. Nakon povratka iz Pariza, od 30. 07.1973. do 12.12.1973., odsluuje kaznu u kaznionici u Staroj Gradiki, a ve 1975. ponovno naputa domovinu i najvie boravi u Engleskoj. Radom u urednitvu Nove Hrvatske objavljuje i svoje tekstove. 1977. osmislio i uvelike pridonio ostvarenju emisije vedske televizije od 2. veljae 1978. pod naslovom Hrvati teroristi ili borci za slobodu, to je ujedno i poetak novoga hrvatskoga politikog preporoda u domovini. Ubijen je u Parizu 16. listopada 1978.DJELA: A report on the prison situation in Croatia, Croatian Information Service, Arcadia, 1975. UDBA Archipelago: Prison Terror in Croatia, Croatian Information Service, Arcadia, 1976. Ivan Bui-Roa, hajduki harambaa, Liber Croaticus Verlag, Mainz, 1977.Djela koja su posmrtno objavljena: Pjesma Bruni Buiu, Liber, Mainz, 1979. Hrvatski ustae i komunisti, Hrvati iz Vancouvera, B.C., Kanada, (ur. Rudolf Arapovi), Washington, D.C. 1979., Jedino Hrvatska: sabrani spisi, Ziral, Toronto-Zurich-Roma-Chicago, 1983., (2. pro. izd. Bruno Bui. Jedino Hrvatska!: sabrani spisi, 1-3, prir. Anelko Mijatovi, Fram-Ziral, Mostar-Zagreb, 2005.), Svjedok pomirbe. Ante Bruno Bui, (prir. i ur. Mladen Pavkovi), Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca domovinskog rata, Zagreb, 1995.LITERATURA: Bruno Bui: prilog istraivanju ivota i djelovanja (1939.-1978.), Zagreb 2010.; Anelko MijatoviIvana Grubii, Ivana Ranogajec

Cecelja, Vilim (Sv. Ilija, 24.4.1909. Salzburg, 03.7.1989.), sveenik. Nakon zavrenog osnovnog i gimnazijskog kolovanja, 1928.god. upisuje Bogoslovni fakultet u Zagrebu. Za sveenika je zareen 27.lipnja 1932., a Mladu je misu odrao 03. srpnja iste godine u rodnoj upi Sv. Ilije. Sluio je najprije kao kapelan u Bedenici, bio je upnik u Hrastovici i Kustoiji u Zagrebu te zamjenik vojnog vikara nadbiskupa Alojzija Stepinca. Godine 1942. postaje upnikom gornjogradske upe sv. Marka, a 8. svibnja 1944. premjeten je uBe, gdje mu je kao voditelju podrunice Crvenoga kria predana skrb za hrvatske ranjenike. PoslijeDrugog svjetskog rata nije se vie smio vratiti u Hrvatsku jer ga je komunistika vlast optuila na temelju kleveta za vodstvo ustakog pokreta. Zatoen je u logoru za ratne zloince u Glasenbachu kraj Salzburga do svibnja 1947. U oujku 1950. preuzima duobrinitvo za Hrvate u Salzburgu kao i voenje Hrvatskog karitasa za Austriju.Od sijenja 1951. godine preuzima brigu oko ureivanja Glasnika Srca Isusova i Marijina, zbrinjavanja hrvatskih izbjeglica i voenja Caritas Croata. Od prosinca 1957. pa do travnja 1958. god. putuje po Kanadi i Sjedinjenim Amerikim Dravama: skuplja novane darove za pomo svim hrvatskim izbjeglicama rasijanim po izbjeglikim logorima Austrije, Njemake i Italije. Na tom putovanju prikazuje film o izbjeglikom ivotu Hrvata u logorima, "tako da su Hrvati u Americi mogli odmah imati sliku naih prilika i potekoa." Sredinom ezdesetih godina poinje za Svisvete i za Majin dan pohaati hrvatsko gubilite na Bleiburgu. Zbog toga je mnogo puta imao neprilike jer je narodna vlast iz Beograda budno nadzirala njegov rad i neprestano ga blatila pred svjetovnim i crkvenim vlastima. Cecelja je zasigurno bio jedan od najuglednijih sveenika hrvatske emigracije. Zahvaljujui njegovoj bogatoj ostavtini, imamo uvid u teki poloaj Hrvata i Crkve u emigraciji i upravo ti dokumenti objektivno osvjetljavaju doba i prilike u kojima je ivio i djelovao. Cecelja je volio Hrvatsku i elio je da ona bude pravedna. Takoer je bio osjetljiv na komunistike zloine i na blajburku tragediju i nije mogao dopustiti da poinjeni zloini ostanu preueni i zaboravljeni. Gajio je kulturu sjeanja prema svakoj rtvi koja je nepravedno poinjena s bilo koje strane. U to poratno vrijeme osnivanjem Caritasa Croata organizirana je materijalna i duhovna skrb za hrvatske izbjeglice, a njihova dua doista je bio sveenik Vilim Cecelja.LITERATURA: Vilim Cecelja: Utjelovljenja hrvatska caritas, Zagreb, 2009.: Andrija Lukinovi, Ivan PomperNela Lugarec, Kristina Blaevi

Ciliga, Ante (Vodnjan, 20.02.1898.- Zagreb, 21.10.1992.), politiar, revolucionar i novinar. kolovanje je zapoeo u Mostaru, a zavrio u Brnu, gdje se prvi puta susree s idejama ruske revolucije. Doktorirao je 1924. godine u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu. Nakon Prvog svjetskog rata, vraa se u Hrvatsku, gdje zapoinje aktivnu politiku djelatnost, najprije u socijalistikoj, a zatim i u komunistikoj partiji. U travnju 1925. g. prognan je iz Jugoslavije zbog svoje komunistike djelatnosti. Odlazi u Be gdje djeluje kao posrednik izmeu Kominterne i KPJ. U Moskvi radi kao profesor na visokoj Partijskoj koli, te pristupa u redove sovjetske komunistike partije i prvi put uoava probleme boljevike vlasti. U sukobu izmeu Trockog i Staljina, 1927. prikljuuje se Trockom, te postaje jedan od vodeih lijevih boljevika. U svibnju 1930. uhien je zbog suradnje s Trockim i biva poslan u politiku kaznionicu u Sibiru. U prosincu 1935. odlazi u Pariz gdje ponovno stupa u kontakt s Trockim. U rujnu 1945. naputa Pariz i vraa se u Hrvatsku. 1942. ga alju u Jasenovac, gdje boravi do 1943. Nakon putanja iz Jasenovca pristaje na suradnju sa ustaama, te dolazi u Zagreb. Tu poinje pisati lanke u ustakim glasilima Spremnost i Hrvatski narod. Tijekom svoga dugog politikog i novinarskog ivota Ante Ciliga esto je morao pisati podpseudonimom, kao to su: A.A., Balti, Geni, Istrijanac, Jagi, Josip Kova i drugi. Kraj rata doekao je u vicarskoj. Nakon uspostave hrvatske neovisnosti, 1990., vraa se u Hrvatsku gdje umire 21. listopada 1992.DJELA : U zemlji velike lai, Pariz, 1938.; Ruska enigma, London, 1940.; Deset godina u Sovjetskoj Rusiji, Zagreb, 1943.; Komunistika stranka,Zagreb, 1944.; Lenjin i revolucija, Pariz, 1948.; U sjeni Moskve- nacionalizam i komunizam u hrvatsko-srpskom sporu, 1951.; Sam kroz Europu u ratu, Pariz, 1954.; Deset godina u zemlji zbunjujue lai, Pariz,1977.; Jugoslvenski labirint, 1983.; Svjedok najveih lai dvadesetog stoljea, Zagreb, 2001.LITERATURA: Dujomovi, Tihomir. Razgovori s dr. Antom Ciligom. Zagreb, Profil International, 2009.Ivana Rebi, Nikolina panovi

Donevi, Ivona (Zagreb, 20.12.1917.), roena Maixner, hrvatska publicistkinja, po struci novinarka. 1939. godine diplomirala je na Visokoj koli za socijalne znanosti i novinarstvo u Parizu. U Italiju odlazi 1945. godine, iz koje emigrira u Argentinu, gdje upoznaje Zorislava Donevia, hrvatskog kulturnog djelatnika, za kojeg se udaje 1952. godine. Sa muem i sinom Darijom 1966. godine seli se u Njemaku, gdje i danas ivi, te se ukljuuje u kulturni i politiki rad tamonjih hrvata kao socijalna radnica za hrvatske radnike, a angairala se i u hrvatskom emigrantskom tisku. Suosnivateljica je Zajednice za prouavanje hrvatskog pitanja koja je nastala 1976. godine. Jedan je od pokretaa emigrantskog asopisa Kroatische Beric