Penologija je multiscinarna disciplina o različitim aspektima izvršenja kriv i alternativnih sankcija kao i alternativnih mjera kojie se odnose na izgradnju sistema izvršenja krivičnih i alternatinnih sankcija i mjera ,resocijalizaciju, socijalnu rehailitaciju, sprečavanje deliktnog ponašanja.Dio penologije koji se bavi pravnim aspektima ljudskih prava osuđenika, organizacijom izvršavanje kriv.sankcija ,te alternativnim metodam i sankcijama zove se izvršno krivično pravo koje je dalje povezano sa materijalnim procesnim i organizacijskim k.p.

PREDMET-kazna lišenja slobode i njeno izvršene , posljedice izvršenja na ličnost izvršioca,svrha kažnjavanja ,osnovne sociološke ustanove za izvršenje kazni-uži smisao-Razvoj kazne ,pored lišenja slobode i drugih oblika reakcije durštva na vršenje k.d. , proučavanje ličnosti psihičkih fizičkih i moralnih osobina kao i prilagođavanje postupku resocijalizacije i prevaspitanja.-širi smisao-postpenalna moć (jer se njome omogućava reintegracija u zajednicu i smanjuje opasnost od ponovnog vršenja)-izvršenje pritvora jer je osoba lišena slobode ;propisi izvršnog k.p odnose se i na izvršenja ; međunarodni dokumenti (Evropska zatvorska pravila)

RAZVOJ PENOLOGIJE KAO NAUKEIako se kažnjavanje pojavilo prije penologije ,penologija se javlja tek nakon uvođenja kazne lišavanje slobode kada je ova kazna 18. st odnosno 19.st ušla u pravne kodifikacije.Kazne prije ove su bile (krvna osveta, kompozicije)dok sa nastankom države,javlja se represija države i jačanjei nstitucija. 19.st- kazna lišenja slobode je bile veoma orkutana te se razvijaju škole koje traže humanizaciju ovih kazni .Postavlja se pitanje, organizacije zatvora ,uslova u zatvorima,odnosima prema osuđenima. Krajem 19.st pažnja se usmjerava na kriminalitet i proučavanje ličnosti učinioca k.d.

PENOLOGIJA I DRUGE NAUKE P—>krivično pravne nauke :mat.k.p. određuje svrhu ,vrste i uslove za izrivanje k.sankcija k.p.p – određuje pravila i mogućnosti primjene sankcijaP-psihologija : penološka psihologija: proučava zakonitost adaptacije zatvorenika , reakcije zatvorenika, obilježje zatvorenika, psihosocijalne klime ,posljedice boravkaKriminalna psihogija –predemet izučavanja psihološke predispozicije ,determinante koje treba otkloniti ili korigovatiP-sociologija : Sociologija nudi način u pogledu kazne i kažnjavanja kao i posljedicama kaznene politike MAKRO ; bolje razumjevanje unutar društvenih skupinaMIKRO P- pedagogija

EVOLUCIJA DRUŠTVENOG REAGOVANJA NA KRIMINALITET Evolucija društevenog reagovanja na kriminalitet razvijala se zavisno od organizacije društva ili zajednica kao i ustanova ,ali i faktora koji omogućavaju društvenu reakciju na zabranjena ponašanja.

PREDDRŽAVNE ZAJEDNICE Obzirom da nema države, specifična ponašanje zove se ekscesi prestupi ili k.d. ,kažnjavano je od strane zajednice ili od strane porodice oštećenog (npr. Svetogrđne-gnjev bogova) Zajednice su kažnjavale ponašanje članova zbog toga što je on ugrožavao principe zajednice ,te su na taj način štitile sitem vrijednosti Kazne su bile :Prognonstvo iz zajednice koje je bilo jednako smrtnoj kazni jer je pojedinac mogao opstati onoliko koliko je bio član zajednice .Ovom kaznom se uspostavljalo jedinstvo zajednice ,i imalo je karakter „božanstvu ugodnog djela“Krvna osveta : sistem oko za oko zub za zub. U početku osveta je bila nesrazmjerna i imala je sakralni karakter ,vremenom država je predvidjela da osveta bude jednaka šteti kojoj je povrijeđeni pretrpio . Poslije je i pravno regulisana ili sistem IUS TALION (sistem taliona) Kompozicija : Članovi zajednice se pomire ,eliminiše se krvna osveta te se na ovaj način najavljuju nove društveno-ekonomske odnose i nastanak države .Porodica osoba koja je počinila eksces ,davala je porodici oštećenog naknadu za prouzrokovanu štetu ..Ovaj oblik se priznavao kod onih oblika gdje nije veliki interes zajednice ugrožen.

1

Ovaj period karakteriše društvena reakcija ,na način da su članovi štitili interes zajednice . Cilj kazni koji su se izricale da se zaštiti interes zajednice bio je ispaštanje i odmazda . Eventualno olakšavajuće okolnosti mogle su biti da li je protivpravno ponašanje učinjeno unutar porodice ili nad pripadnikom druge zajednice .Nastankom države ranija spontana reakcija izvedena od zajednica razvija se kao kazna .Prelazak na novi sistem predstavlja kombinaciju novog i starog poretka. Raspadom prvobitne zajednice se počinje razmjevati kao prestup protiv zajednice ,što ima za posljedicu da pojedinac koji ima moć u rukama(država) izvršava kaznu .Država sve više suzbija krvnu ili privatnu osvetu te se kompozicija ili otkupnina poprima javnopravni oblika kažnjavanja i završava svoj razvoj kao novčana kazna..Nastankom države reakcija postaje javna i određena je pravnim normama. Sa kolektivne odgovnorsti prelazi se na individualnu odgovornost . Pravni razvitak države ogleda se prema stepenu pravde koja se mjeri prema načinu na koji se ophodi prema učiniocima krivičnih djela . Iz svega navedenog izvodimo 3 perioda :1.ispaštanje i zastrašivanje 2.suzbijanju vršenja kd.3.prevencija zabranjenih ponašanja

1. PERIOD ISPAŠTANJA I ZASTRAŠIVANJASa nastankom države nastaju i pravne norme o k.d. i kaznama koje se primjenjuju.( Hamurabijev zakonik,Drakonovi zakoni, Lex duodecim tabulorum, Mojsijevi zakoni ) .tokom feudalizma javljaju se prvi pokušaji kodifikacije krivičnopravnih normi („leges barbarorum“, „kapitularije“ ) Prva kodifikacija bila je Constitutio Criminalis Carolina . Pored prvobitnog javnig i državnog kažnjvanja ovaj period označava se kao period odmazde, osvete i zastrašivanja.. Karakterišu ga sljedeće osobine : *sporo nestajanje privatne reakcije na k.d.-posteoeni razvoj kodifikacije k.p.*nezakonitost i pravna nesigurnost u oblasti kažnjavanja -samovolja,arbitrernost , nejednakost pred sudovima, nesrazmjernost kazni, svirepost kazni ,okrutnost VRSTE KAZNI : (predviđeni oblici kažnjavanja i kazne bili su veoma okrutni , a cilj im je bio ispaštanja kroz nanošenje duševne patnje i fizičkog bola i zastrašivanje drugih )

SMRTNA KAZNA- protiv onoga ko krši određena društvena običajna ili pravna pravila i izriče se za najteža i teška k.d. .Izriče se često , niko nije bio pošteđen bez obzira na uzrast ,pol ili duševno stanje . Nije bilo surovo i brutalno nego javno ,da se na taj način zabavi društvo .

TJELESNE KAZNE- izriču i primjenjuju se kod raznih k.d. a prisutno i povezivanje sa smrtnom kaznom (prije izvršenja smrtne ,prvo se izvrši tjelesno kažnjavanje. Povezano i sa sistemom taliona

KAZNA DRUŠTVENE DEGRADACIJE : specifično za ovu kaznu je gubitak ugleda i položaja učinioca k.d. ,odnosno umanjenje tog društvenog obilježja za trajno ili određeno vrijeme

PROGNANSTVO IZ ZAJEDNICE I DEPORTACIJA: ovaj oblik poznaje se od prahistorijskih naroda još pa dalje (Hamuravbijev zakonik, XV vijek u krivičnom pravosuđu evropskih zemalja Holandije, Engleske ,Danske , Španije i Francuske ) .Razlozi za uvođenje ove kazne jeste oslobađanje društva od opasnih učinilaca k.d. kao i različiti aspekti kolonizacije i kolonijalne vladavine

NOVČANA KAZNA : proces pretvaranja k.d. u novčanu odštetu ili globu. Izrasla je iz kompozicije koja prerasta u kaznu koja donosi određenu finansijsku korist državnoj blagajni i vladajućoj klasi . Dešavalo se slučajeva da neko ne može platiti novčana kaznu i onda biva podvrgnut ostalim vidovima kažnjavanja

ZATVARANJE OSOBA : imalo za cilj i odnosilo se na poseban krug učinilaca k.d. . može se govoriti o svojevrsnoj zamjeni za novčanu kaznu , odnosno kao o mjeri kojom se vršio pritisak na osobu kako bi platila novčanu kaznu.

Prethodna izlaganja pokazuju da je osnovna koncepcija ovog perioda bila vratiti za nanijeto zloa ,ispaštanja učinioca k.d. i javnog društvenog zastrašivanja ,te se može reći da je ovaj period obilježen odmazdom , ispaštanjem , društvenom izolacijom učinilaca k.d.

2.HUMANE TENDENCIJE U KAŽNJAVANJU Ove tendencije nastaju i razvijaju se pod okriljem neraspoloženja i nezadovoljstva prema oblicima kažnjavanja tokom perioda ispaštanja i zastrašivanja. Novi pristup odraz je zrelosti i spremnosti na akciju.

2

OPŠTA OBILJEŽJA Razvoj ovih ideja pomoći će period humanizma i renesanse , koji će se početi javljati tokom XIV i XV vijeka . Javljaju se tadašnji filozofi i VELIKANI :P(tako knjiga kaže ) :Tomas More , Francis Bacon , Hobs , Monteskje ,Beccaria, Bentham . Oni zagovaraju ublažvanja kazni ,ukidanje smrtne kazne i tjelesne kazne , kao i uvođenje prinudnog rada i sistema preventivnih mjera kao način zaštite društva od kriminaliteta i prava čovjeka kao slobodnog bića. Tokom vremena njihova razmišljanja su se razvijala i mijenjala unoseći nove ideje. Proces je išao polako sporo sigurno do Francuske građanske revolucije , nakon čega se intenzivira razvoj krivičnog zakonodavstva u ovome smjeru. Cessare Beccaria u svome GRANDiozno maestralnom djelu „o zločinima i kaznama“ navodi sljedeće :

1. cilj državne kaznene represije je SPREČAVANJE delikvenata da stvori novu štetu2. kazna ispunjava funkciju odvrađanja , prevencije 3. krute kazne čine ljude bezosjećajnim4. smrtna kazna se može primjeniti samo izuzteno 5. kazna mora biti srazmjerna šteti6. umjesto svirepih kazni treba uvesti kazne lišenja slobode 7. k.d. i kazne se moraju propisati samo zakonom8. zakoni moraju biti jasni i razumljivi9. k.postupak mora biti javan ,optuženi mora imati pravo na odbranu , tortura ukinuta

Ove ideje dobijaju na zamahu u 18.st. Posljednja četvrtina 19.st. odlikuje razvoj k.p. i zakonodavstva odlikuje shvatanja Benthama i Beccaria , sa naglaskom na zaštiti društva od kriminaliteta i davanje prednosti prevenciji u odnosu na represiju .pincip zakonitosti se naročito naglašava ,jer se na taj način ograničva samovolja sudija. . Na osnovu njega svi su građani pred sudom jednaki i imaju pravo na zaštitu prava i sloboda građana , što je do danas jedan od najvažnijih principa. . S obziromda je osnovne krivične pojomve analizirla kao pravne pojmove ova škola nije pridavala značaj sociološkim i psihičkim osobinama ličnosti učinioca k.d.Uz ovo se veže i princip slobodne volje prema kojoj je svaki čovjek slobodan odlučiti šta želi . Zbog toga nije bio prihvaćen princip individualizacije u izricanju kazne , negu su kriteriji za odmjeravanja kazne bile objektivne okolnosti. Francuska Deklaracija o pravima čovjeka 1789- postavlja 4 principa : JEDNAKOST svih u izvršenju kazne; ZAKONITOST ; POŠTIVANJE INTEGRITETA ; USKLAĐIVANJE REŽIMA IZVRŠENJA sa LIČNOŠĆU zatvorenika.

VRSTE KAZNI : smrtna kazna- kazna društvene degradacije prognanstvo iz zajednice i deportacija zatvaranje osoba novčana kazna +deportacija iz kolonije +kazna prisilnog rada

3.INDIVIDUALIZACIJA KAZNE I RESOCIJALIZACIJA DELIKVENATAKretanja u ovoj oblasti vezuju se za kraj 19. st. a traje I do današnjih dana. Osnova ovog perioda jeste da se napušta ranije učenje o učiinioca kao o apstraktnoj osobi čija je volja apsolutno slobdna I otvaraju se istraživanja koja uzroke izvršenja d.d traže u ličnosti delikvenata. Istaknuti predstavnik ove škole Cessare Lombroso govori da je uzrok delikventnog ponašanja u čovjeku , te da je delikvent poseban tip ljudske vrste . Iako je ovo doživjelo veoma velike kritike pozitivno je to što je umjesto apstraktnog učinioca k.d. pojavljuje homo delinquens .Ova nova poglavlja mogu se predstaviti kroz 4 različita kocepta :1 svrha kažnjavanja je prevaspitavanje zatvorenika I integracija I društvo 2.individualizacija ne samo u obliku fazi izvršenja kazne ,nego I u svim fazama k.postupka. 3. humanizacija sa osuđenicima 4. saradnja mnogih društvenih faktora na području izvršenja k.sankcija

ISTAKNUTE ŠKOLE I POKRETI K.P.Italijanska pozitivistička škola –Predstavnici ove škole napuštaje concept primjene kazne na učinioca k.d. I insistiraju na mjerama društvene zaštite ili odbrane . Prema učenju ove škole imamo 2 kriminaliteta : Atavistički – koji napada elementarne uslove društevnog živta I Evolutivni –koji zavisi od razvoja društveno-politički I ekonomskih odnosa . Prema Ferariju I mjere društvene društvene zaštite :Atavistička –treba upotrebljavati individualne mjere preventivnog I terapeutskog , a za sprečavanje kriminaliteta treba upotrijebiti preventivne mjere. Negirajući kaznu I predlažući mjere zaštite , pozitivistiu nemaju retributivni karakter ,nego isključivo preventivni. Oni smatraju d ate mjere trebaju odgovoriti podjeli učinilaca k.d. I to : za rođene krivce (primjenjuju se mjere deportacije ili lišenja slobode na neodređeno vrijeme) za krivce iz navike ( stroge mjere izolacije ili društva )za duševno bolesne učinioca (smještaj u posebne zavode ) za slučajne krivce (naknada štete +protjerivanje ) za krivce iz strasti(naknada štete ili

3

eventualno u najtežim slučajevima mjere kao I za slučajne delikvente ) . Ova škola zasniva se na individualizaciji u borbi protiv kriminaliteta. Zasluge pozitivista su :usmjeravanje pažnjue na učinioca k.d.,proučavanje uzroka kriminaliteta I individualizacija kaznene reakcije.

Sociološka škola javlja se krajem 19. I predstavnici ove škole priznaju nužnost ispitivanja socijalnih uzroka I antropoloških osobina počinitelja k.d. Njihove teorije rezultat su individualnih I socijalnih uzroka koji se preovladavaju u borbi protiv kirminaliteta . U pogledu kvalifikacije delikvenata polazi se od uzroka kriminaliteta. Ako vršenje kriminaliteta potiču spoljni uzroci iz socijalne sredine onda je riječ o slučajnim ili akutnim učiniocima. Ako iz navike ili hronični delikvetni koje nauka svrstava u gurpu popravljivih I nepopravljivih delikvenata.Treću grupu čine abnormalni krivci koji sisu duševno bolesne osobe ,ali anomalije su doprinijele njihovom duševnom oboljenju.Ova škola zalaže se za dualitet sankcija ,gdje se prednost daje primjeni kazne I mjera bezbjednosti ,pri čemu se odmjerava , jednim se učinicama određuju kazna , drugim mjera bezbjednosti koja bi imala preventnivni karakter. Kazna lišenja slobode zalaže se resocijalizaciju učinioca k.d. I ističuli negativne strane ove pojave. Što se tiče individualizacije kazne moraju biti prilagođene tipu delikvenata , pa se tako predlaže da se slučajni krivci zastraše, a nepopravljivi krivci kazne.

Neoklasična škola Javlja se krajem 19. I početkom 20.stoljeća. Prihvatajući dualite krivičnih sankcija , predstavnici ove škole ističe da je k.odgovornornost ( zasnovana na krivnji I uračunjljivosti) osnov za promjenu kazne koja djeluje retributivno I preventivno. Cilj je postići I generalnu I specijalnu prevenciju . Što se tiče mjera bezbjednosti one se razlikuju od kazne jer se koriste kod recidivista I neuračunjljivih osoba ,te o ograničenosti primjene mjera bezbjednosti I to uz kaznu za neke kategorije učinilaca opasnih k.d. . Ova škola individualizaciju posmatra kao poseban predemet interesovanja I to što je učinilac k.d. ograničeno sloboda u odlučivanju , pa je I izvršenje rezultat uticaja vanjskog djelovanja) ,dalje prihvatanje olakšavajućih I okolnosti , shvatanje , krivnje kao lične I moralne odgovornosti učinioca. Naročito se obraća pažnja na sankcijama prema maloljetnicima. U početku se zalažu za primjenu popravnih mjera kao posebnog oblika bezbjednosti , a vremene ove mjere poprimaju karakter vaspitnih mjera I razvijau se u posebno vrstu krivičnih sankcija uz kaznu I mjere bezbjednosti. . Primjetno je da ova škola pomjera svoju pažnju ka k.d. na delikventa koji je izvšrio , te na način da zaštiti društvo ili pojedinca kojemu je šteta nanesena.

Pokret Nove društven odbrane Ovaj pokret se javlja nakon 2.sv.rata. .Suština ovog pokreta je u tome da aktivnosti moja biti usjerene na resocijalizaciju delikventa I njihovo reintegraciju u društvo . Naziv za ovaj pokret je rezultat stvava da se borba protiv kriminaliteta ne može ostvariti represijom , nego da treba mjenjaati društvo. Ovo predstavlja odbranu od kriminaliteta. Iz ovoga se izdvajaju 2 struje ekstremna I nerealna koja kaže da k.p. treba zamjeniti sistemom društvene odbrane te sve pojmove k.d …. Izbaciti I druga struja umjerenija koja umjesto ukidanja k.p. traži reformaciju te da se pruži zaštita pojedincu uključujući resocijalzicaiju I preventivno djelovanje . Ovaj pokret naročito je zaslužan za načela zakonitosti , pravne sigurnosti , zaštite prava čovjeka , slobode I ljudskog dostojanstva , uvođenje jedinstvenog sistema mjera društvene odbrane umjesto dualiteta k.sankcija neoklasične škole kako bi se ostvario preventivni efekti I individualiziran tretman .

Savremene koncepcije u kažnjavanju Razvoj koncepcija predstvlja kombinaciju učenja I stavova značajnih škola I pokreta u nauci k.p Krajem 60-ih godina pokazalo se da učenja pokreta Nove društvene odbrane nisu urodila plodom, pored toga sve teža situacija u kojoj se društvo nalazilo pospješili su promejene u strukturi kriminaliteta , kao I internacionalizaciju .Danas se vode rasprave da se na tom planu jedni nagovaraju da se ističe humanist I poštivanje prava I sloboda čovjeka ,a sa druge strane da se odmjeri zaslušena kazna svakome onako kako pripada. 80-ih godina u SAD se javila “nova penologija” koja predstavlja filozifju pravičnog kažnjavanja il zaslužene kazne .U Evropi ovaj tip nije zaživio kao što je to u Americi Također treba prisjetiti na tendenciju da je kažnjavanje za krivična djela “ultima ratio”

Teorije o pravu države na kažnjavanje Metafizička I idealistička teorija :osnovi prava za kažnjavanja u periodu zastrašivanja predstavlja prava . Kako je nastala država I pojavile se kazni razvija se shvatanje da se izvršenjem k.d. narušava apsolutna

4

pravda koja traži I apsolutno kažnjavanje.Teorija božanske pravde (pravo na kažnjavanje je božansko, a država I institucije imaju obavezu da izvrše božanske naredbe) te iz toga teorija moralne prave polazi od pravednosti kao osnova u moralu I moralnim vrijednostima . Država pravo na kažnjavanje izvodi iz moralnih normi. Drugo razmišaljanje ide u pravcu da k.z. sankcioniše moralne norme I da je kazna imperative za one koji krše moral. Treće razmišljanje govori da kažnjavanje jeste teorija zakonske prave . Tako je kazna subjektivno pravo a ne samo volja usklađena sa umom

Teorija društvenog ugovora :Građani se u korist države odrekli prava da kažnjavaju učinioca k.d. nakon što su vidjeli da sami ne mogu realizovati to pravo. Pravni osnova za kažnjavanje je društveni ugovor između građana I države I priznali joj pravo IUS PUNIENDI

Pravne teorije Pristalice ovih teorija ne raspravljaju o porijeklu države ili prava , već osnov opravdanja prava nalaze u pozitivnom pravu u imperativnom normama I zabrana koje oni donose.Ako država ima pravo da izdaje zapovijedi za poslušnost ljudi na svojoj teritoriji (suverenitet ) onda država isto tako ima pravo da reguliše ponašanja na toj teritoriji

Sociološke teorije Pravo kažnjavanja se izvodi iz društvene f-je k.p. Ovu teoriju objasnio je Bentham I nalazi se I u pokretu Nove društvene odbrane . Prema ovome stajalištu kazna društvno korisna(odbrana društva) I istovremeno nužna (zaštita društva)

Teorijske rasprave o smislu i svrsi kažnjavanja Apsolutna teorija: Period ispaštanja I zastrašivanja u kojemu je dominacija ideja ispštanja I zastrašivanja očigledna zbog učinjenih djela. Uz ovu ideju cilj zastrašivanja jeste I fizička elminacija .Pored toga veoma važno je I zastrašivanje drugih kako bi spriječili dalje vršenje k.d. Predstavnici ove škole o osnovu prava na kažnajvnje na način da je svrha kazne retribucija sa gledišta onoga ko kažnja I ispaštanje za učinjeno zlo sa gledišta onoga koji se kažnjava (kaznom se vraća zlo za učinjeno k.d. ) Kritika ovih teorija se većinom odnosi na nedosljedan I sporran način na koji ga provode njihove pristalice .

Relativne teorije Ove teorije opravdavaju kažnjavanje posljedicama kazne koje su preventivne I ogledaju se u sprečavanju kriminaliteta. Ratio kazne je u prevenciji ili sprečavanju kriminala. Kazna je opravdana samo toliko da da je usmjerena na sprečavanje kriminala I da je u tome smislu relativna. . Ova teorija dijeli se na teorije generalne prevencije (koja govori da samo propisivanje kazni za k.d. djeluje psihološki na potencijalne učinioce) I teorije opšte prevencije (za sprečavanja kriminaliteta preko pojedinca na način da je cilj kažnjavanja u sprečavanju učinioca k.d. da ponovo vrši k.d.)

Mješovite teorije Svrha kažnjavanja I kazne nije samo generalna prevencija ,nego I retribucija u ime pravengo ispaštanja učinioca k.d. Sporna su pitanja unutrašnjeg odnosa između različitih svrha kažnjavanja :retribucije, generalne I specijalne prevencije .Pristalice ovih teorija polaze od toga da jedni daju prednost retributivnoj pravni, a dugi polaze od toga da pravedna I zaslužena kazna predstavlja sredstvo za ostvarenje generalne prevencije , treći smatraju da od vrste k.d. zavisi odgovor na pitanje da li prednost dati ispaštanju ili prevenciji , a četvrti za aktivno društveno sprečavanje kriminaliteta I resocijalizaciju . Konačno u novioj teorije se razvijaju preventivne mješovite teorije , koje nastoje povezati različite obrasce specijalne I generalne prevencije.

Zatvaranje kao preventivna mjera i kao kazna

Od najstarijih prava do pojave kazne lišenja slobode (krajem XIII vijeka) zatvaranje je sa jedne strane mjera kojom se učinilac krivičnog djela sprečava od bjekstva a s druge strane, izuzetno i kazna. U literature se govori o:

Istražnom zatvoru- Zadržavanje u ovom zatvoru imalo je privremeni karakter, dok se na završi krivični postupak ili ne izvrši izrečena presuda. S obzirom na dugotrajnu

5

dominaciju smrtnih i tjelesnih kazni, ovaj oblik zatvaranja prestavljao je mjesto gdje su osuđene osobe čekale na njihovo izvršenje.

Policijskom zatvoru- To je preventivna mjera kako prosijaci, skitnice, alkoholičari I duge osobe sklone devijantnom ponašanju ne bi vršile krivična djela.

Personalnom zatvoru- Treći oblik zatvaranje odnosi se na osobe koje su pod teretom neisplačenog duga, globe ili novčane kazne.

Zatvoru kao kazni- Kazna zatvora je u tom periodu postojala izuzetno. Među rijetkim pravnim izvorima spominje se Constitutio Criminalis Carolina, koja predviđa kaznu doživotnog zatvora.

Ustanove za zatvranje osnivaju se pod različitim uslovima a prate ih nehumani, vrlo teški I okrutni uslovi života. Na osnovu svojih nalaza Horward je predložio sljedeće: poboljšavanje higijenskih uslova, poboljšavanje ishrane kako bi se zadovoljili uslovi za održavanje zdravlja I života, obavezno moralno vaspitanje osuđenika, razdvajanje pritvorenika od osuđenika i njihovo profesionalno obrazovanje I prilagođavanje ćelijskog sistema izdržavanja kazne potrebnim uslovima za obrazovanje osuđenika.

Nastanak i razvoj kazne lišenja slobode

Kazna lišenja slobode kao sredstvo krivičnopravne represije predviđa se u prvim kodifikacijama krivičnih zakona, koje se javljaju krajem XVIII i početkom XIX vijeka.Kao factor nastanka I brzog prihvatanja kazne lišenja slobode kao osnovne kazne u reagovanju na vršenje krivičnih djela, najčešće se spominju sljedeće: humanističke tendencije u oblasti krivičnog prava koje su naručito dobile napodstreku Francuskom revolucijom I suštinskim reformama koje su se provodile u oblasti krivičnog zakonodavstva I kažnjavanja učinioca krivičnog djela, jednakost građana pred zakonom, izuzmanje surovih tjelesnih kazni I smenjenje broja krivičnih djela za koje se predviđa smrtna kazna, izuzetna vrijednost slobode čovjeka, društveni I naručito ekonomski razvoj koji omogučavaju izgradnju zatvora u kojima će moći boraviti veći broj osuđenika.

Razvojni put kazne lišenja slobode u krivičnom zakonodavstvu I penološkoj praksi kretao se: od izricanja raznih vrsta kazne lišenja slobode do njenog regulacije ili napuštanja više vrsta kazne zatvora I njegog jedinstvenog regulisanja u krivičnom zakonodavstvu, a u fazi izvršenja u smislu istovjetnog postupka primjene uz različite vremenske okvire.Zatim ograničavanja njene primjene drugum krivičnim sankcijama, primjene načela oportuniteta krivičnog gonjenja, davanje uslovog otpusta ili primjene različitih modela izvršenja kazne lišenja slobode.

Sistemi izvršenja kazne lišenja slobode kroz historiju

Sistemi izvršenja zatvorske kazne su:

6

Sistem zajedničkog zatvora (asocijalni sistem)- To je najstaroji oblik izvršenja kazni sišenja slobode. Njegova specifična priroda ogleda se, prije svega, u tome da se svi oduđenici zatvraju zajedno, kako na početku izvršenja kazne tako I tokom njenog trajanja, a uz to se smještaju zajedno I pritvorenici I zatvorenici, te učinioci krivičnih djela i oni koji to nisu, ali su skloni devijantnim ponašanjima. Dokumenti svjedoče da su zajednički zatvarane I punoljetne I maloljetne osobe, I muškarci I žene.

Sistem ćelijskog zatvora (izolacioni sistem)- Prvo se počinje primjenjivati u SAD. Ovaj sistem lišenja slobode se naziva filadelfijski ili pensilvanijski, jer je prvi ovakav zatvor izgrađen u Filadelfiji. Javlja se kao reakcija na brojne slabosti zajedničkog zatvaranja, a ogleda se u potpunoj usamljenosti osuđenika u toku izvršenja kazne lišenja slobode, danju I noću, u svim situacijama I zabranom rada. S obzirom na to da su osuđenici zatvarani u ćelije I da nisu imali komunikaciju sa drugim zatvorenicima, ovaj sistem ćelijski ili izolacioni. Vremenom će ovaj sistem biti ublažen uvođenjem rada ali bez kontakta sa drugim zatvorenicima, posjetama predstavnika zatvoreske administracije, ljekara ili sveštenika.Rezultati nisu ispunili očekivanja. Zbog toga, promjene u zatvorskom sistemu kreću u novi krug. Naime, izloacije su nastojali ublažiti zajedničkim radom, dvorištima za šetnju I mogućnostima posjete zatvorenicima. Kako se takav zatvor prvi put javio 1823. u mjesti Auburn (SAD), ovaj sistem se označava kao auburski. Zbog zabrane međusobne komunikacije, ovaj način izdržavanja zatvorske kazne se naziva sistem šutnje. Ovaj sistem pokazao je slabost u složenim unutrašnjim odnosima. Naime, kršenje discipline vodilo je brutalnom kažnjavanju osuđenika, a zabrana bilo kakve komunikacije I dalje je uništavala psihičko zdravlja I razvijala antisocijalne karakteristike kod zatvorenika.

Sistem progresivnog zatvora ( mješoviti sistem)- Nastao je sredilom XIX vijeka. Smisao ovog sistema jeste u tome da zatvorenik napreduje tokom izvršenja kazne, čime poboljšava položaj u zatvoru I prelazi iz strožijeg u blaži režim. Napredovanje u toku izdržavanja kazne zavisi od samog osuđenika, od njegovog ponašanja I zalaganja. U razvoji ovog sistema uočava se više oblika, riječ je o engleskom, irskom, Maconochievom progresivnom sistemu.

Engleski progresivni sistem uveden je 1853.godine I primjenivao se prema zatvorenicima osuđenim na dugotrajne kazne zatvora. U ovom obliku osuđenik prolazi kroz tri stadija:ćelijski, stadij zajedničkog zatvaranja I uslovni otpust. U prvoh fazi osuđenik se zatvara u ćeliki i živi u izloaciji.Iz prvog stadija kada se ispune uslovi prelazi u viši stadij ili zajedniči zatvor. Tokom dana osuđenici borave u zajedničkim prostorijama, a noću se zatvaraju u posebne prostorije. Za ovaj sistem to je najvažnija faza u izvršenju kaze zatvora, jer se tu realizuje vaspitni, radni, obrazovni program.Treći stadij je uslovni otpust. Uslovni otpust je sloboda uz nadzor vlasti jer osuđenik preostali dio kazne izdržava na slobodi. Ovaj stadij je fakultativan I za puštanje na slobodu bilo je potrebno pored dobrog vladanja I povoljne prognoze, ispunjenje drugih uslova u pogledu vrste I visine kazne, te njenog izdržavanog dijela.

7

Irski progresivni sistem se opisuje kao prošireni progresivni sistem. Tvorci ovog sistema postavili su četri stadija u izvršenju kazne lišenja slobode. U poređenju sa engleskim progresivnim sistemom, poslje ćelijskom usamljenja I izlacije I zajedičkog zatvora, a prije uslovnog otpusta, osuđenik mora proveti vrijeme u odjeljenju za slobodnjake gdje uživa veću slobodu I šire kontakte sa spoljnim svijetom. Tu je osuđenik živio bez stalnog nadzora I pratnje. Zavisno od ponašanja zatvorenika, on prelazi u stadij uslovnog otpusta kad se ispune propisani uslovi I o tome odluči zatvorska administracija. Također je otvorena mogućnost vraćanja osuđenika u stadij zajedničkog zatvora.Njegov razvoj nije bio istovjetan u svim državama, naprotiv, gotovo svi koji su ga primjenjivali čine to na vlastiti način I u skladu sa uslovima određenog penitensijarnog sistema, manje ili više mijenjaju njeg osnovni koncept.

Maconochjev bodovni sistem, ime je dobio po upravniku zatvora Aleksandru Maconochiu. Uvođenjem bodovnog sistema, svakom osuđeniku je kazna izražena I kroz bodove, osuđenici svojim radom zarađuju bodove I preko njih I svoju slobodu. Manconochi je vrijeme izdržavanja kazne dijelio na tri stadija: prvo ili individualni u kojem zatvorenici žive I rade pod strogom disciplinom, drugi ili društveni, kad im se dozvoljava udruživanje u manje grupe I rad u zatvoreničkim grupama I treći ili individualizirani stadij, u kojem se oduđenik morao osamostaliti. Prema opštim ocjenama, ovim sistemom se u zatvoru razvijaju brojne društvene, radne, obraznovne I druge korisne aktivnosti, podstiče red I disciplina itd.

Klasifikacioni (ženevski) sistem- Prvi put je uveden u zatvoru u Ženevi 1834. godine. Po svom sistemu osuđenici se klasificiraju I raspoređuju prema sljedećim karakteristikama: starost, pol, obrazovanje, sposobnost za rad, vrsta I dužina kazne, priroda kriv.djela, motive za njegovo izvršenje. Dakle, na osnovu klasifikacije osuđenik se upućuje u odgovarajuću grupu I tako odvaja od drugih zatvorenika.Ustvari, klasifikacioni sistem predsatavlja drugi stadij nekog od predhodno opisanih sistema zasnovanog na težnji da se u stadiju zajedničkog zatvranja izbjegnu negativni međusobni uticaju osuđenika ili kriminalna zaraza I olakša njihovo prevaspitavanje.

Ustanove za izvršenje kazne lišenja slobode

U unutršnjem sistemu značajna su dva nivoa klasifikacije: horizontalni I vertikalni. Horizontalna klasifikacija predstavlja podjelu zatvoreskih ustanova na zatvorene, polotvorene I otvorene, uzmajući u obzir bezbjednosne faktore I sredstva sprečavanja bjekstva osuđenika. Klasifikacija je dakle objektivna I zasniva se na zakonskim propisiva o organizaciji penitensijarnog sistema.U vertikalnom smislu ustanove za izvršenje kazne lišenja slobode razlikuju se prema tretmanu koji se primjernjuju na podjedine grupe zatvorenika, vodeći računa o njihovom “psihičkim svojstvima I prevaspitavanim mogućnostima”. Kao oblik vertikalne klasifikacije spominje se I visina kazne: kratkotrajne kazna lišenja slobode, kazne do godinu dana, duge I dugotrajne kazne I kazne doživotnog zatvora.Klasifikacija ustanova za izvršenje kazne lišenja slobode obuhvata dva različita postupka: specijalizaciju ustanova koje se vrše na horizontalnom nivou I diferencijaciju edukativnog programa koja se ostvaruje na vertikalnom nivou I čiji je cilj prilagođavanje

8

tretamana različitim grupama I podgrupama osuđenika. Zajedno, diferencijacija I spacijalizacija omogućavaju adekvatnu klasifikaciju penitensijarnih ustanova. Vrste penitensijarnih ustanova prema horizontalnoh klasifikaciji I stepenu obezbjeđenja su: zatvorene, poluotvorene I otvorene. Zatvorene ustanove za izvršenje kazne lišenja slobode imaju manje ili iše visok stepen materijalnog I fizičkog obezbjeđenja kako bi se spriječila bjekstva zatvorenika. Mnoge kritike se upućuju na njihov račun, npr.negativan uticaj na psihičko I fizičko zdravlje osuđenika.Poluotvorene ustanove imaju niži stepen vanjsog obezbjeđenja, te za osuđenike I process resocijalizacije- prihvatljiv unutrašnji režim. To se naročito odnosi na radne aktivnosti I obrazovne procese, zatim kulturne I druge aktivnosti koje su vezane za korištenje slobodnog vremena s obzirom da se one pod određenim uslovima mogu odvijati van takve penitensijarne ustanove. Otvorene ustanove privlače posebnu pažnju . Razlozi za njihovo osnivanje u izbjegavanju nagetivnih posljedica kazni lišenja slobode I zatvaranje, a prvi koraci se vežu uz treću fafu irskog progresivnog sistema I upućivanje osuđenika u odjeljenja za slobodnjake.

Ove ustanove odlikuje: odsustvo fizičkog I materijalnoh obezbjeđenja, razvijanje uzajamnog povjerenja između osuđenika I zatvorskog osoblja, približavanje uslova u ustanovi uslovima na slobodi, razvijanje osjecaja lične odgovornosti osuđenika prema sredini koja ga okružuje itd. U penitensijarnog praksi otvorene ustanove se najčešće koriste za aučinioce lakših kriv.djela za koje se svojim ponašanjem I ličnim osobinama mogu odgovoriti zahtjevima I specifičnostima režima u takvoj ustanovi. Također u ovu ustanovu ulaze I osuđenici iz zatvirebih I poluotvorenih ustanova koji su već izdržali jedan dio kazne I koji su tokom njenog izvršenja polazali da su za njih prihvatljivi odnosi povjerenja koji se razvijaju u otvorenim ustanovama.

Resocijalizacija, individualizacija, tretman, postpenalna pomoć

Osnovni cilj prevaspitanja učinioca kriv. Djela jeste njegova resocijalzacija, s obzirom na to da se tokom razvojnog procesa prevaspitavanja nastoji primjenom naučnih metoda I iskustvanih instrumenata promijeniti ličnost učinioca kriv.djela. Resocijalizacija znači vračanje iz asocijalnog načina života u normalne oblike ponašanja I osnose, tj. Ponovno uključenje devijantne osobe u društvene procese redovnoh života I rada. Resocijalizacija je tretman prevaspitavanja, s jedne strane, za one koji su bili socijalno adaptirani I uključeni u društvo, ali su pod uticajem različitih faktora počinili kriv, djelo. S druge strane, za one kojima će postupak resocijalizacije omogućiti da private I poštuju društvene norme I vrijednosti.Postupke koje treba poduzeti da bi resocijalizacija ispunika očekivanja su:Predhodni postupci opservacije, klasifikacija osuđenih osoba, klasifikacija ustanova, zavodski tretman postpenalna pomoć ili društvema podrška. U penološkoh teoriji I praksi raspravlja se I o odnosu resocijalziacije I socijalne adaptacije. Ističe se da ta dva pojma nisu identična I da njihovo razlikavanje treba tražiti u činjenici da socijalno adaptiran može biti ne samo osuđenik koji je resocijaliziran, već I onaj koji je popravljen I čija ličnost nije korjenito promjenjena jer se on pridržava društvenih pravila ne zato što ih je sam prihvatio . Stav je da je resocijalizacija značajnija za učinioca kriv.djela I zajednicu koja nastoji da ga vrati u društvo kao korisnog člana.

9

Vezano za određivanje pojma resocijalizacije I njenih specifičnih odraza u postupku izvršenja kazne lišenja slobode I dr.krivičnih sankcija spominju se njene tri faze: sudska, institucionalna I postpenalna.O individualizaciji se raspravlja kao o zakonskoj, sudskoj i penalnoj. Izučavanje ličnpsti osuđene osobe, prvi korak u procesu individualizacije I na njoj se temelje sljedeće faze individualizacije, posebno faza kategorizacije osuđenika I primjene određenih oblika tretmana. Često se spominje kriminološka ekspertiza ličnosti kao naučno proučavanje učinioca kriv.djela. Kriminološka ekspetiza ličnosti učinioaca kriv.djela ne zadržava se na proučavanju ličnosti delikventa. Ona se širi I na sredinu iz koje potiče. Kategorizacija osuđenika vrši se prema različitim kriterijima. Eksterna klasifikacija u širem smislu se vrši prema polu, uzrastu, ranijoj osuđivanosti ili vrsti učinjenog kriv.djela, a u užem smislu prema posebnim specifičnim karakteristikama np. Punoljetne I mlađe punoljetne osobe. Interna klasifikacija je po obimu šira od ekterne I obavlja se prema raznovrsnim I brojnim karakteristikama osuđenih osoba sa ciljem individualizacije tretmana. Tretman mora biti strogo individualiziran, a svrha svih tretmana sastoji se u otklanjanju smetnji koje su sprečavale delikventa da private društveno-normalno ponašanje. Ili se on odnosi na liječenje osoba koje su učinile kriv.djela, na primjenu institucionalnih I vaninstitucionalnih mjera prevaspitanja prema njima, na njihovu socijalnu adaptaciju I osposobljavanje za normalan život na slobodi.U pogledu principa kao važniji ističu se: povjerenje između osuđenika I terapeuta, poštovanje dostojanstva osuđene osobe, poznavanje ličnosti osuđenika zbog individualizacije tretmana, svestranost I višebrojnost tretmana kako bi se tretman prilagodio ličnosti oduđenika, svestrano I aktivno učešće u postupku prevaspitavanja.Što se tiče vrste tretmana, najčešće se raspravlja o: individualnom, grupnom, obrazovnom, radno-okupacionom, samoinicijativnom, slobodnoaktivnom, stimulativno-destimulativnom ili postpenalnom.

Postpenalna pomoć je sastavno dio individualizacije tretmana I resocijalizacije u procesu izvršenja. Najčešće se pored ovim pojmom rezumiju aktivnosti (instituvionalna I vaninstitucionalne) koje su usmjerene na pomoć I zaštitu odoba. Vrlo značajna aktivnostdruštva I uže zajednice na realizaciji oblika postpenalna pomoći.Po nekima, ta se pomoć odvija kao unutršna ( podsticanje ranijeg osuđenika u novim životnim okolnostima, usmjeravanje, savjetovanje) I vanjska ( pružanje materijalne pomoći, obezbjeđenje smještaja, omogučavanje zapošljavanja, omogućavanja školovanja).

Sistem krivičnih sankcija

Krajem XIX vijeka Franz von List I drugi predstavnici sociološke škole, prvi su se zalagali za bezuslovno uvođenje tzv. Dualističkog sistema krivičnih sankcija I krivična zakonodavsta. Ovaj sistem podrazumjeva na jednoj strain smrtnu kaznu, kaznu zatvora, novčanu kaznu, koja je već tada dobila svoje prve moderne oblike, a na drugoj strain posebne mjere za duševno bolesne I društveno opasne počinioce.

10

Poseban doprinos ove škole je u tome što su po prvi put pravne norme koje uređuju sankcije za maloljetne izvršioce krivičnih djela, u okviru istog zakona odvojene u zasebnu cjelinu.U drugoj polovini XX vijeka, Evropskom konvencijom o žaštiti ljudskih prava I temeljnih sloboda iz 1950., odnosno Protokolom br. 6. I 13., ukida se smrtna kazna kao najstrožija kazna koja se izricala za posebno teška krivična djela. Danas govorimo I tzv. Trialističkom sistemu krivičnih sankcija kojeg čine: zatvorska kazna, mjere sigurnosti ( mjere koje se primjenjuju za bolesne delikvente) I alternativne sankcije (koje se izriču učiniocima u pravilu lakših krivičnih djela).

Različita shvatanja o pojmu alternativnih mjera i sankcija

Šeparović kaže da su alternativne mjere, sankcije ili kazne sve one mjere kojima se postupa prema delikventu tako da ga se ne upućuje u zatvor.Klein definira alternativnu sakciju kao kaznu kojom je izbjegava zatvaranje učinioca djela, a kojom se može ostvariti ista svrha zastrašivanja, rehabilitacije, retribucije i pravde.Značajno je spomenuti jos jedan pojma koji se često koristi u literature tzv. Parapenalne mjere. Pod ovim pojmom podrazumijevaju se krivične sankcije koje su alternative ili supstitut kazni zatvora, posebno u kratkom trajanju. Npr. Naknada stete, drustvreno koristan rad, kucni zatvor itd.Tako prema jednim, alternativne mjere I sankcije možemo podijeliti u tri grupe: mjere koje se tiču zatvorskih kazni, nezatvorske kazne (sankcije), zabrana upravljanja motornim vozilom, sloboda pod nadzorom,probacija ili zaštitni nadzor, mjere kojima se izbjegava izricanje kazne. Drugi smatraju da imamo dvije vrste alternativnih mjera: tzv. Prave alternative, koje se mogu primjenjivati samostalno ili u kombinaciji sa mjerama pojedinačnog nadzora na slobodi ili kućnim pritvorom I sankcije, koje se koriste kao supstituti kazni zatvora I koje su predviđene u većini krivičnih zakona.

Prema Antonu M. van Kalmthoutu alternativne sankcije se mogu podijeliti u dvije skupine. Prvima se sloboda djelimično ograničava: ogranbičenja raspolaganja finansijskim sredstvima, novčane kazne u dnevnim prihodima itd. Drugu grupu čine one kojima se prava I slobode na određeni način ograničavaju, ali uz ostavljanje mogućnosti učiniocu da učini nešto dobro oštećenom I društvenoj zajednici- ovdje govorimo o restorativnoj pravdi.Termin alternativne sankcije I jeer je sinonim za pojam “community sanctions and measures” koji se koristi u Evropskim pravilima o sankcijama I mjerama u zajednici. Pod ovim terminom se podrazumijeva bilo koja sankcija ili mjera koju je itrekao nadležni organ koja je predviđena zakonom, koja se poduzma prije ili umjesto odluke o sankciji ili pri realizacije odluke od zatvaranju, ali van zatvorskih ustanova. U prirodi ovih alternativnih mjera I sankcija jeste da se prestupniku oduzmaju određena prava kroz nametanje određenih uslova ili obaveza od strane zakonom određenih tijela u tu svrhu.O alternativnim mjerama I sankcijama govore I Tokijska pravila. U ovom dokumentu ona se označavaju kao “alternativne kaznene mjere”, “mjere koje su alternative zatvranju”, “nezavodske mjere”.

11

Posebno se naglašava da broj I oblik alternativnim mjera I sankcija treba biti određen na onaj način kojim će dosljedno izricanje kazne I dalje biti moguće.Još dva cilja koja se postavljaju alternativnim mjerama I sankcijama:primjena principa minimalne intervencije pri izricanju kazne zatvora I njihova aldekvatna upotreba je pravi korak ka ukidanju kažnjavanja zatvorom I ka demokratizaciji.Zajednički konstitutivni elementi alternativnih mjera I sankcija su:

1. to su mjere ili sankcije koje se izvršavaju van zavoda ili zatvora, odnosno koje se izvršavaju u zajednici,

2. ovim mjerama se ograničavaju određena prava učinioca kriv.djela ili mu se nameću neke obaveze,

3. mogu se izreći učiniocu kriv.djela u bilo kojoj fazi postupka kada se zna ko je učinilac I da je on kriv za to djelo,

4. alternativne mjere ili sankcije mogu izreći samo nadležni organi, u propisanom postupku I pod uslovima predviđenim zakonom ili podzakonskim aktom,

5. svrha alternativnih mjera I sankcija je kako zaštita društa od kriminaliteta, tako I uticaj na učinioca kriv.djelada više ne čini kriv.djela ( specijalna I generalna prevencija)

6. broj I oblik alternativnih mjera I sankcija treba biti određen na način kojim će dosljedno izricanje kazne zatvora I dalje biti moguće.

Kategorizacija alternativnim mjera I sankcija

Aleternativne mjere

U našem kriv. Pravu alternativne mjere su sve mjere koje se poduzmaju u cilju rješavanja krivičnopravnog spora na način da se spor riješi prije pokretanja kriv.postupka, u toku kriv.postupka, ali ne izricanjem neke od sankcija ili pak nakon provedenog pravosnažno okončanog krivičnog postupka, u postupku izvršenja kazne zatvora.Principirestorativne pravde zahtjevaju uspostavljanje ravnoteže poremećene kriv.djelom I popravljanje učinjene štete, namirenje štete oštećenoj strani.Alternativnim mjerama se nastoji ili izbjeći vođenje kriv. Postupka ili ako je kriv.postupak u toku, njegovo obustavljanje I rješavanje spora na način da se učiniocu izrekne mjera kojom će se spriječiti posljedica vođenja kriv.postupka ili se prekida izdržavanje kazne zatvora u toku njenog izvršenja (uslovni otpust, pomilovanje).

Vansudsko rješavanje sporova ogleda se kroz realizaciju principa estorativne pravde koja se u praksi realizira kroz diverzione mjere.Diverzionim mjerama se spor preusmjerava na vansudsko rješavanje. Dva najzastupljenija načina rješavanja sukoba primjenom principa restortivne pravde su pregovaranje- društvena rasprava I posredovanje, medijacija između žrtve I učinioca.

Model pregovaranja koristi strategiju okuoljanja I diskusije u okviru lokalne zajednice, koja je uz modifikacije preuzeta iz culture Mavara sa Novog Zelanda, koja se već godinama koristi kao reagiranje na seksualno nasilje, nasilje u porodicim, maloljetnički kriminalitet I dr.

12

Porodični sastanci podrazumjevaju koordinatora koji posreduje između počinitelja I svih onih koji su bitni u njegovom životu I oštećeni, I sa njegove strane oni koji mu pomažu, druga mlada osoba I policijski službenik. Strane se suočavajum očekuje se konsenzus o ishodu slučaja, a ne samo dogovor o šteti. Obitelj ima značajni ulogu I može se okončati izvinjenjem oštećenom, rad u zajednici ili za oštećenu stranu, donacije I sve drugo što obitelji našu prikladnim.

Posredovanje- medijacija obično se obavlja u neposrednom kontaktu sa žrtve I učinioca u prisustvu neutrale teće osobe, posrednika, u to nakon što se obave odvojeni preliminarni razgovori sa žrtvom I učiniocem. Cilj posredovanja jeste da se putem dijaloga dođe do sporazuma o načinu popravljanja načinjene štete koji se može ostvariti u formi izvinjenja, kroz novčanu naknadu, radu u korist žrtve ili lokalna zajednice I sl. Program medijacije žrtva- počinitelj koristi se u svim fazama kriv. Postupka. Medijator kao nepristrasna streća strana pomaže uključenim stranama da dođu do dogovora. Medijacija se ostvaruje kroz program pomirenja.

Alternativna sankcija

Alternativne sankcije se mogu svrtati u tri grupe:1. alternativne sankcije kojima se samo modificira izvršenje zatvorskih mjera2. alternativne sankcije koje predstavljaju sankcije drugacije od zatvorskih3. alternativne sakcije kojima se izbjegava izricanje kazne zatvora, odnosno koje

zamjenjuju kaznu zatvora.

Alternativne sankcije kojima se modificira izvršenje zatvorskih kazni

To su:Djelimično izvršenje kazne zatvora- osuđenik u zatvoru borvi preko noći ili u vrijeme različitih terapija, dok svoj posao obavlja van institucije.Otpuštanje na posao- oduđenik svoju kaznu izdržava u zatvoru, ali mu je omogućeno, pod određenim uslovima I uz posebna odobrenjam, da radi izvan zatvora.Zadržavanje vikendom- osuđeniku je izrečena kazna zatvora, ali je on izdržava samo vikendima, dok je u toku radne sedmice na slobodi.Kućni zatvor-izriče se u slučajevima kada je osuđeniku izrečena kratka kazna zatvora, do 30 dana, a oduđenik je iz nekih zadravstvenih, socijalnih li drugih razloga ne može izdržavati u zavodu.Izdržavanje kazne u vanjskoj instituciji- Ovdje se prvenstveno radi o posebnim krategorijama osuđenika: ovisnik I osoba koje su na bilo koji način hendikepirane, tako da izrečenu kaznu ne izvršavaju u zatvoru nego u nekoj drugoj instituciji u kojoj bi dobili poseban tretman.

Alternativne sankcije drugačije od zatvora

Zajednička karakteristika za sve ove sankcije je das u one samostalne sankcije, koje se izriču učiniocima lakših krivičnih djela.

13

Novčana kazna je mjera finansijskog karaktera koja pogađa imovinu osuđenika, a ne njogovu slobodu.Kazne ograničenja ili oduzmanja određenih prava- Ovdje se radi o sankcijama koja se određeno pravoograničava ili oduzma tako što se učiniocu izriče: zabrana vršenja određenog poziva ili djelatnostim zabrana upravljanja motornog vozila, konfiskacija imovine, restitucija, odgojne mjere.Sloboda pod nadzorom- Osuđenik se nalazi na slobodi, ali mu se nameću određene obaveze npr. Javljati se jednom dnevno, policijskim službenicima, ne napuštati mjesti boravka bez odobrenja I sl..Probacija zauzma najznačajnije mjesto među alternativnim sankcijama. Riječ je o uslovnoj osudi za zaštitnim nadzorom. Praksa je pokazala da ova alternativna sankcija postiže veoma važne rezultate u rehabilitaciji, odnosno resocijalizaciji delikventa.Rad za opće dobro slobodi također je jedna od najznačajnijih I najprogresivnijih alternativnih sankcija danas. Osnovna karakteristika ove sankcije je da se izriče učiniocu lakšeg krivičnog djela, najčešće učiniocu djelaza koje je predviđena kazna zatvora do 3 odnosno 6 mjeseci, da se izvršava tako da osuđenik obavlja određeni rad bez naknade, u korist društvene zajednice, određeni broj sati, kao glavna ili kao sporedna sankcija.Restitucija- naknada štete žrtvi djela- Naglašavanjem prava žrtava kriv.djela I razvojem viktimologije kao samostalne nauke, naknada štete žrtvi kriv.djela postaje sve prisutnija u kriv. Pravu, odnosno ne posmatra se kao isključivo privatna stvar I predmetom isključivo građanskog postupka.

Alternativne sankcije kojima se izbjegava izricanje kazne zatvora

U ovu grupu spadaju sve alternativne sankcije kojima se izbjegava izricanje kazne zatvora, ali I novčane kazne. Riječ je prvenstveno o mjerama upozorenja, ali I oslobađanju od kazne. U Velikoj Britaniji I Kipru predviđen su dva slučaja oslobađanja od kazne: apsolutno oslobađanje I oslobađanje uz obavezu ili obećanje. U Francuskoj je poznato oslobađanje od kazne pod tri uslova: rehabilitacije prestupnika, popravljanje štete I prestanak posljedica prouzrokovanih prestupom. U ovu grupu spadaju I alternativne sankcije odgađanja izvršenja kazne.

Razvoj izvršnog krivičnog prava.

Zakon o vrstama kazni iz 1945. godine , te refrome krivičnog zakonodavstva od 1998. godine do danas. Zakon o vrstama kazni iz '45 predviđao je kaznu u 12 oblika. Reformom iz 1951.godinbe broj kazni je smanjen na 7 a 1959.godine broj kazni smanjen je na 5. Konačna unifikacija kazne zatvora i postavljanje novog sistema dao je KZ SFRJ iz '76.godine . U BiH je 1998.godine ukinuta smrtna kazna,kao posljedica usklađiovanja sa EKLJP,a umjesto nje je uvedena kazna dugotrajnog zatvora , reformom iz 2003.godine dešavaju se promjne i u pogledu sistema novčane kazne i prvi put se javlja kazna{rad za opće dobro na slobodi.Ova mjera je bila i u prijašnjem zakonu, ali je predviđeno bilo za se može zamjeniti za kaznu koja je manja od 3 mjeseca,međutim zakonadavac nije bio uredio druga pitanja.Posljednje veće izmjene desile su se 2010.godine kada su uvedene alternativne mjere kućnog zatvora sa elektronskim nadzorom i to u KZ FBiH.

14

Mjere sigurnosti su reformom iz 1947.godine po prvi put uvrštene u krivično zakonodavstvo.Uslovna osuda i sudska opomena kao mjere upozorenja u krivično zakonodavstvo uvedene su 1976.godine . OD tada pa do danas ove alternativne sankdcine postoje u krivično zakonodavstvu iu vremenom su pretrpjele određene promjene.Sličan tok prate i sankcije prema maloljtenicima ,gdje se već 1947.godine izdvajaju mjere bezbjednost za maloljtnike od mjera za punoljetnika,a '76.godine izdvaja kazna maloljetničkog zatvora.Najveća i najznačajnija reforema desila se 1997 godine kada je u zakonodavstv FBiH uvedene odgojne preporukeUslovni otpust u zakonodavstvu BiH se prvi put pojavljuje 1887.godine 1929.godine u Kraljevini Jugoslaviji ovaj institut bio je promijenjen s obzirom na dužinu izdržane kazne ,pa su osuđenici koji se prvi put javljaju kao izvršioci k.d svoje pravo uslovnog puštanja sticali tek kada odsluže ½ kazne , apovratnici 2/3 kazne .

IZVORI IZVRŠNOG KRIVIČNOG PRAVA

Materijalni-društveni ekonomski politčki ,socijalni kulturni,historijskiFormalni-izvori preko kojih se materijalni implementiraju u praksiDomaći izvori :1.ustav2.zakon bih o izvršenju k.sankcija3.zakon o osnivanju Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija ,pritvora i drugih mjera4.Zakon o izvršenju k.sankcija FBiH5.Zakon o izvršenju k. Sankcija RS6.Kantonalni zakoni7.Sporazum o smješaju i naknadi troškova za izvršenje mjera sigurnosti izrečenih u k.p.i drugom postupku.8.podzakonski akti

Međunarodni izvori :1.Međurnarodni izvori koji potpisivanjem ulaze u pravni sistem jedne države2.međunarodni izvori koji potpisivanje osređuju standarde i uslove postupanja i tretmane3.Konvencija UN protiv mučenja i svirepih nehumanih ili ponižavajućih kazni4.Evropska zatvorska pravila

EVROPSKA ZATVORSKA PRAVILA

Na Prvom kongresu UN za sprečavanje kriminaliteta i za postupanje sa prestupnicima usvojen je Standard na minimalna pravila za postupanje sa zatvorenikom.Standardna minimalna pravila UN i Evropske standardna minimalna pravila iz 1973.godine predstavljaju okvir za poštivanje minimalnih standarda za izvršenje k.sankcija sa ciljem da se spriječi tortura,nehumano i nečovječno postupanje. Stadardna minimalna pravila UN predstavljaju uslove za organizaciju izvršenja kazne i postupanje sa zatvroenikom i pritvorenim učiniocima krivičnih djela,naročito u pogledu uređana higijenskih i drugih fizičkih uslova za boravak zatvorenika,otklanjanje mučenja i ponižavajućeg postpanja ,uvođenje stručnih socijalnih psiholoških mjera . Ova pravila odnose se na opšte upravljanje zavodima i primjenjuje se na sve kategorije zatvorenika.Ovaj akt brine se na indiviualizaciju tretmana ,te raznovrsni oblici pomoći su zaokruženi brigom društva nakon oslobađanja zatvorenika .Ova pravila brinu o tome da se na zatvorenika djeluje tako da ima posljedice da se nakon počinjenog djela izoluje iz društva , te se ogranični

15

njegova ličnost lišavajući ga slobode te da ovaj sistem ne treba da poveća patnje zatvoreniku vezanom uz taj položaj. Sa ovim standardnom moraju biti upoznati svi zaposleni u kazninem zavodima . Na Osmom kongresu UN donesen je nacrt“Osnovnih principa o postupanju sa zatvorenicima“ to su sljedeći principi:1.poštivanje ljudskog dostojanstva2.zabrana diskriminacije po bilo kojem osnovu3.poštivanje religioznih i kulturnih ubjeđenja i specifičnosti4.staranje o zatvorenicima ,kao i zaštita od kriminalita5.zadržavanje osnovnih ljudskih prava i sloboa i Univerzalne konvencije o ljudskim pravima6.učestvovanje u humanitarnim aktivnosimta7.podsticanje napora usmjenih na ukidanje zatvranja u samice kao kazne8.stvaranje uslova koji će omogućiti zatvorenicima da se bave smislenim i plaćenim rado9.osiguranje zdravstvenim ustanovama bez disrkiminacije10.insistiranje na reintegraciju u društvenu zajednicu11.zahtjeva da se navedeni principi primjenjuju nepristrasno

EVROPSKI MINIMALNI STANDARDI O POSTUPANJU SA ZATVORENICIMA-nastanak i razvoj od EVROPSKIH ZATVORSKIH PRAVILAOsnovni smisao ovihg dokumantat jeste urediti i prema pravilima struke oblikovati zatvorsks sisteme u kojima će izvršenje kazne odgovarati interesima zajednice ,ali uz istovremeno garantovanje prava i sloboda osobama lišenim slobode.Rezolucijom 73(5) Vijeće Evrope usvojilo je Evropska minimalna pravila za posptupanje sa zatvorenicima kao evropsku verziju Standardnih minilanih pravila UN .Treba pomenuti i Komitet za saradnju u zatvorskoj problematici koji ima značaj praktične primjene evropskih standardnih minimalnih pravila u praksi i nacionalnom zakonodavstu. Ovaj komitet ima zadatak da zagovara moderne oblike tretmana u zatvorskim jedinicam,preduzima aktivno na poboljšanju samih Pravila i redovno obavještava Evropski komiteta za probleme kriminalista.Evropska zatvorska pravila se međusobno prepliću sa UN zatvorskim pravilima pri čemu obuhvataju veće mogućnosti za ostvarivanje prava i bolje poštivanje ličnosti i dostojanstva osuđenika.Svrha Evropskih zatvorskih pravla je :

1. utvrditi min. Standarda za sve aspekte zatvorske administracije2. podsticati zatvroske administracije na upravljanje i postupanje u skladu sa

načelom pravednosti3. profesionalno osposobljavanje osoblja4. unapređivanje aktivnosti u zatvorima i uslovima za rad u zatvorima.Promjene u društvu ,praksi izricana kazni lišenja slobode ,u posljednih 20-ak godina imali su posljedicu suštinske promjene u načinu upravljanja zatvorima i tretmanima zatvorenika.O ovome svjedoče broj sudskih odluka iz Strazbura u korist prava i sloboda zatvorenika. Važan faktor predstavlja i Komiteta za sprečavanje mučena i nečovječno postupanja i kažnjavanja.Ovaj komitet vrši posjete članicama i to ad hoc posjete i periodične gdje utvrđuju stanje na terenu.(ispituju uslove, određuju poštivanje prava i sloboda,razgovaraju sa zatvorenicima, sa stručnima osobama)nakon svake posjete sastavljaju zapisnik o zatečenom stanju.U konačnici Komitet daje upute smjernice načina postupanja u zatvorskim uslovima.

16

EVROPSKA ZATVORSKA PRAVILA

Ona predstavljaju jedan od najvažnijih izvora evropsko penitensijarnog prava. Uzimaju u obzi ranije standarde ,EKLJ ESLJP,aktivnosti Vijeće Evrope i Evropsko Komitea o sprečavanju mučenja i nečovječnog postupanja. Odluka Vijeće Evrope je da promoviše nova pravila o postupanje sa zatvorenicimai ekonomsko-političkoj platformi. Ova pravila predstavljaju vodić državama u procesu modernizacije propisa o zatvorima ,te pružanju pomoći administraciji u realizaciji.U obzir se treba uzeti:postupanje sa zatvorenicima, očuvanje discipline, zaštita javnosti od bjestva, razvijanje radnih navika i aktivosti.

Posebnost ovih pravila je u Osnovnim principima :-insistira se na poštivanju ljudskih prava i sloboda-osobe lišene slobode imaju sva prava kojia im nisu oduzeta u skladu sa pravosnažnom presudom-pravila su stav da osoba lišena slobode može biti ograničena u svojim pravima „minimalno u i okviru potrbnog“ proporcionalno i savjesno-zaštita ljudskih prava ne smije trpiti zbog nedostataka ljudskih ili materijalnih resurs-život u zatvoru mora sadržavati što je moguće više pozitivnih aspekata-promovira se saradnja za vanjskim socijalnim službama-zatvorsko osoblje se stavlja u centar procesa primjene i ostvarivanja pravila

-redovna kontrola i praćenje zatvorskih institucijaTreba napomenuti da se ova pravila iz 2006.godine razlikuje od svih prethodnih. Naime aktuelni minimalni standardi ne razvrstavaju zatvorenike i druge osobe lišene slobode u posebne kategorije,nego se ova pravila odnose na sve koji se nalaze u specifičnom položaju zbog lišenja slobode.Djeca mlađa od 18 godina ,ne smiju biti zatvoreni u ustanovi sa odraslim, nego to moraju u posebnim ustanovama za maloljetnike,jednako je pravilo i za osobe sa psihičkim oboljenjima i onima čije psihičko stanje ne dozvoljava boravak u ustanovi za to namjenjenoj.Veoma važan segment odnosi se na uslove zatvaranja.Ovdje se govori da se prilikom prijema u zatvor ,ali i nakon toga ako bude potrebno,svaki zatvorenik biti pismeno obavješten ,na jeziku na koji razumije biti upozoren o kućnom redu te drugim propisima kao i o svim pravima i obavezama koje ima kao i dostupno pravnog savjetnia ali i na dužnosti zatvorske uprave.Specifičnosti Evrospkih zatvorskih pravila primjećuju se i u oblasti klasifikacije zatvorenika.U vezi sa time pominje se da pritvorenici budu odvojeni od zatvorenika koji su na izvršenje kazna zatvora- da sumlađi odvojeni od starijih. Od ovih pravila moguć je izuzetak kako bi se omogućilo da zajedno sudjeluju u aktivnostima , s tim da će uvije biti odvojene u noćnim satima.Dalje se govori o uslovima života u zatvorskoj sredini ,te se predviđaju minimalni uslovi smještaja koji moraju biti ispunjeni i utvrđeni domaćin zakonom.Prema ovim pravilima uspješnost tretmana zavisi od blagovremenih poduzetih koraka i mjera.Pravila zdravstene zaštite bila su predmet sudskih presuda ,pa je odlučeno da organiziranje i pružanje zaštite ,kao i briga o mentalnom zdravlju zatvorenika koji pate od psihičkih oboljenja moraju biti uređeni kroz uslove koji odgovaraju njihovom zdravstvenom stanju.Ova konvencija odnosi se i na održavanje reda u zatvoru i sprečavanju negativnih pojava koje su opasne za zatvorsku sredinu i širu društvenu zajednicu. Zatvorsko osoblje neće koristiti silu ,osim u samoodbrani ili u slučaju pokušaja bjega ili pasivnog fizičkog

17

otpora i to uvjek srazmjerno i u krajnjoj nuždi. Ova pravila zahtjeva da zatvorenici budu pod kontrolom javne vlasti ,odvojene o vojne službe, unutrašnjih poslova ili tijela zaduženim za krivične istrge.Ova pravla razlikuju i inspekcije zatvora koja su u nadležnosti vladnih tijela od praćenja uslova zatvaranja i tretmana zatvorenika koje obavljaju nezavisni organi.Vladina tijela će provesti inspekciju kako bi ocijenila vlada li u zatvorima pravila propisana konvencijama i domaćim zakonima kao i odrdbama ovih Pravila.Pored toga moguće je pregled nezavisnih organa čiji će zaključci biti dostupni javnosti. Ova pravila također sadrže i definiciju pritvorene osobe ,a u postupanju sa pritvorenim osobama treba voditi računa o pravilima koji se primjenjuju na zatvorenike.Osnovni cilj ovih pravila je popravljanje i socijalna rehabilitacija osoba osuđenih za krivična djela

SISTEM KRIVIČNIH SANKCIJA

1.KAZNE:kazna zatvora,kazna dugotrajnog zatvora2.MJERE SIGURNOSTI:obavezno psihijatrijsko liječenje ,obavezno liječenje od ovisnosti ,zabrana vršenja poziva,djelatnosti ili dužnosti,oduzimanje predmeta3.ALTERNATIVNE SANKCIJE:novčana kazna,uslovna osuda,sudska opomena

ALTERNATIVNE MJERE

Sistem alternativnih mjera u FBiH nije toliko razvijen . Nemamo mjeru poravnanja,niti naknade štete žrtvi krivično djela. Mjera uslovnog otpusta,amnestija i pomilovanja i djela malog značaja u našem pravu postoje i primjena u praksi je nesporna.U drugoj polovini 21.vijeka (DAVORIN POPOVIĆ-21. vijek nam draga ,dolazi, a sreći nema traga ) javljaju se načela u vidu ograničavanja načela legaliteta krivičnog gonjenja odnosno pormjene načela oportuniteta. U BiH imamo nekoliko „insturmenata „ u vidu alternativnih mjera i to :

1. primjena načela oportuniteta2. institut uslovnog otpusta3. institu amnestije4. primjena instituta djelo malog značaja ili beznačajno djelo

-Uslovni otpust-Poznata su 2 modela uslovnog otpusta: sa obzirom na vrstu tijela koja odlučuju o uslovnom otpuštanju (administrativni ili upravni-o otpuštanju odlučuju upravni organi i sudski model-o otpuštanju i otpustu odlučuju sudovi)Pretpostavke za primjenu: Materijalne i formalne. Javljaju se dileme vezane za uslovni otpust i to :-šta je sve materijalna pretpostavka-da li su materijalne pretpostavke ispunjene i u slučaju da osuđenik ne obavlja svoje obaveze-koje su mjera da ustanova ocijeni da osoba može primjereno vladati na slobodi-koje su posebne okolnosti koje osoba mora cijeniti

Postupak davanja uslovnog otpusta:

18

Uslovni otpust daje Komisija za uslovni otpust koja se sastoji od 5 članova(1 iz suda 1 iz ministarstva pravde i 3 nezavisna člana iz te pravne oblasti)Postupak pokreće : molbom; na osnovu molbe članova porodice osuđenika;na prijedlog upravnika jedinice gdje osoba izdržava kaznu. Molba se pismeno dostavlja Komisiji. Zavod gdje izdržava kaznu dostavlja sve podatke o osuđeniku. Pri donošenju odluke Komisija vodi računa da li je osuđenik ranije osuđivan, ponašanje u Zavodu, učešće u programu tretmana, stav prema žrtvi, rizik ponovnog činjenja krivičnih djela i adekvatnost prijedloga za otpust .Ako je podnosilac molbe član porodice o ishodu se obavještava pismenim putem Ministarstv pravde.Zatvorenik ima mogućnost ako ga jedno odbiju ponovo aplicirati za otpust u periodu od 1 godine od posljednje odluke Komisije. Upravnik zatvora, po službenoj dužnosti daje prijedlog za sve koji imaju osnova za uvjetni otpust i to u roku od 30 dana prije datuma kada ističu 2/3 kazne i da ispunjavaju zakonske uvjete.Ako je zatvrenik izdržao najmanje 4/5 kazne upravnik ga može pustiti na slobodu do 3 mjeseca prije isteka kazne.

NADZOR I POMOĆ USLOVNO OTPUŠTENIM LICIMA

Prema našem zakonu prilikom otpuštanja iz ustanovem uslovno otpuštena osoba treba naznačiti mjesto u kojemu će boraviti za vrijeme trajanja uslovnog otpusta.Po dolasku u mjesto dužna je prijaviti nadležnim organima.Ako je osuđenoj osobi po izlasku na slobodu potrebna pomoć ,ustanova će blagovremeno o tome obavijestiti organ uprave nadležan za poslove socijalne zaštitie prema mjestu prebivališta osobe. Nadležni organ za poslove socijalne zaštite će nastojati osuđenim osobama nakon izlaska na slobodu omogućiti što brže i efikasnije adaptaciju u društvenu sredinu , pri iznalaženju nove sredine gdje će živjeti u sređivanju porodičnih prilika , u pronalaženju zasposlenja.

ALTERNATIVNE SANKCIJE

Treba imati na umu da su alternativne sankcije jedan od načina rješavanja niza problema, kao što su pretrpanost zatvora, visok procent recidivizma, posebno učinilaca lakših I srednje teških kriv.djela I sl., upravo u obezbjeđenju uslova I većoj primjeni alternativnih sankcija. Da bi iz sistema krivičnopravnih sankcija u BiH izdvojili one koji imaju karakter alternativnih, uzet ćemo u obzir opći kriterij isključivo zamjene kazne zatvora. Znači riječ je o onim sankcijama koje su alternativne samo kazni zatvora.Prema ovom kriteriju u krivičnom zakonodavstvu BiH, imamo sljedeće oblike alternativnih sankcija:

1. novčanu kaznu,2. rad za opće dobro na slobodi,3. uslovna osuda I uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom,4. sudska opomena

NOVČNA KAZNA

19

Prema KZ BiH novčana kazna se izriče kao glavna ili kao sporedna kazna, odnosno postoji mogućnost kumulacije novčane kazne sa kaznom zatvora, odnosno uslovnom osudom. Predviđena je uglavnom za lakša kriv.djela. Prednosti novčane kazne u odnosu na kaznu zatvora su:

1. novčana kazna je humanija I ne izaziva deprivaciju osuđenika,2. učinilac se ne izlaže negativnom uticaju zatvorskih ustanova,3. ne stigmatizira ga kao kriminalca,4. ne dovodi ga u situaciju da izgubi radno mjesto,5. ne odvaja ga od porodice,6. novčana kazna sprečava stvaranje osjećanja odbačenosti I formiranje

neprijateljskih stavova prema društvu,

S druge strane, novčana kazna ima I svojih nedostataka:1. u prvom redu ne može se izreći za teža kriv.djela,2. teško je naplativa, te se stoga poseže za supsidijarnim zatvorom. S druge strane,

supsidijarni zatvor, u penološkom smislu, je u odnosu na kratku kaznu zatvora neadekvativniji. Ovom treba dodati da se na spisak nedostataka I neekonomičnost u slučaju neizvršenja novčane kazne.

3. poseban problem je što novčana kazna imovinski ne pogađa sve delikvente.

Ono po čemu se pojedine države razliku po pitanju novčane kazne jeste upravo sistemi propisivanja I izricanja ove alternativne sankcije. Generalno govorimo o nekoliko takvih sistema: -sistem fiksnih iznosa, kao najstarijem I danas rijetko zastupljenom obliku, prema kojem se novčana kazna izriče u okviru zakonom određenog minimuma, odnosno maksimalnog iznosa, zatim- sistem dnevnih iznosa ili skandinavski sistem, gdje se kazna izriče na dnevne novčane iznose, a visina njenog ukupnog iznosadeterminirana je ukupnim imovinskim stanjem učinioca. Treći sistem je tzv.proporcionalni sistem po kojem se novčana kazna odmjerava tako što u konkretnom slučaju, u okviru zakonskog minimuma I maksimuma visine te kazne, visina kazne formira kao proporcionalna vrijednost imovinske koristi stečene kriv.djelom ili vrijednosti nastale štete tim djelom. Sistem prosječnih ličnoh dohodaka je još jedan od mogućih sistemapropisivanja I izricanja novčane kazne po kojem se visina novčane kazne određuje prema prosječnom ličnom dohtku učinioca, odnosno prosječnom ličnom dohotku u državi. Danas se najčešće primjenjuje tzv. Mješoviti sistem propisivanja I izricanja novčane kazne.

Značajna promjena u vezi sa novčanom kaznom je uvođenje novog institute pod nazivom “zamjena kazne zatvora novčanom kaznom” na zahtjev osuđenog.Izrečena kazna zatvora do jedne godine može se, na zahtjev osuđenog, zamjeniti novčanom kaznom koja se plaća u jednokratkom iznosu u roku od 30 dana. Kazna zatvora zamjenjuje se novčanom kaznom tako što se svaki dan izrečene kazne zatvora izjednačava sa jednim dnevnim iznosom novčane kazne ili sa 100 KM, ako se novčana kazna utvrđuje u određenom iznosu. Ako se novčana kazna ne plati u roku od 30 dana, sud će donijeti osluku o izvršenju kazne zatvora.

20

RAD ZA OPCE DOBRO NA SLOBODI

-U KZ BIH uvedena je tek reformom 2003.g. Rad za opce dobro na slobodi moze se izreci optuzenom samo uz njegov pristanak u 2 slucaja, kada su ispunjeni odredjeni uslovi i to :1-ako je optuzenom izrecena kazna zatvora do jedne godine,2-u slucaju supsidijarnog zatvora (ako se neizvrsena novcana kazna zamijeni kaznom zatvora) Pored navedenih potrebno je da se ispune i sljedeci uslovi:-da je optuzeni pristao na izricanje ove sankcije, tj. Zamjene kazne zatvora -da o zamjeni kazne sud odlucuje istovremeno prilikom njenog izricanja-da nije neophodno izvrsenje kazne zatvora radi ostvarivanja svrhe kaznjavanja -a istovremeno uskovna osuda ne bi bila dovoljna za ostvarivanje opce svrhe krivicnih sankcija.Rad za opce dobro na slobodi moze se izreci u trajanju od 10 do 90 radnih dana. Vrijeme trajanja sankcija mora biti srazmjerno izrecenoj kazni zatvora. Prilikom ocjene suda koliko ce radnih dana ova sankcija trajati, odnosno u kom roku se treba izvrsiti, sud uzima u obzir vrijeme trajanja izrecene kazne zatvora, mogucnosti izvrsioca djela, njegovu licnu situaciju i zaposlenje .Postupak izvrsenja rada za opce dobro na slobodi uredjen je pravilnikom o vrsti i uslovima za izvrsenje krivicne sankcije rada z aopce dobro na slobodi BiH, odnosno pravilnicima koji su doneseni na nivou kantona.Osudjenik moze da radi u nekom drzavnom organu, nekoj organizaciji, ustanovi i kod bilo kojeg pravnog ili fizickog lica. Poslovi na kojima se obavlja rad za opce dobro u drzavnim organima mogu biti: -administrativno-tehnicki,-operativno tehnicki i -pomocni posloviMinistarstvo pravde izvrsava pravosnaznu presudu o zamjeni kazne zatvora radom za opce dobro, putem drzavnog sluzbeika Ministarstva pravde i povjerenika( zaposlenik pravne osobe kod koje se obavlja rad za opce dobro, i koji obavlja neposredni nadzor nad izvrsavanjem rada za opce dobro). Drzavni sluzbenik je osoba koja je inace zaposlena u Ministarstvu pravde a koja ce u ime Ministarstva pravde obavljati poslove u vezi izvrsenja rada za opce dobro na slobodi. U slucaju kad osudjenik, po sisteku odredjenog roka nije izvrsio ili je samo djelimicno izvrsio rad za opce dobro, sud ce donijeti odluku o izvrsenju kazne zatvora u trajanju srazmjernom vremenu preostalog rada za opce dobro.

POSTUPAK IZVRSENJA RADA ZA OPCE DOBRO NA SLOBODI

-Ministarstvo pravde donosi rjesenje o raporedjivanju osudjenika na rad osudjenika i rjesenje o imenovanju povjerenika u roku od 15 dana od prijema pravosnazne presude.Izvrsavanje rada za opce dobro moze biti odgodjeno ili prekinuto na molbu osudjenika, njegovog branitelja ili centra za socijalni rad. Molba se podnosi Ministarstvu pravde.Razlozi za odgodu ili prekid izvrsavanja rada za opce dobro su :1-iznenadno oboljenje osudjenika sve dok bolest traje

21

2-smrtni slucaj, teska bolest ili nastupanje okolonosti u kojima je prema misljenju centra za socijalni rad, osudjenik postao jedini obavezni osiguravatelj brige o maloljetnoj djeci, bracnom ili vanbracnom drugu, roditelju, usvojitelju ili usvojeniku, najduze do 20 dana3-potreba obavljanja ili dovrsenja radova izazvanih elementarnom nepogodom ili drugom nesrecom, zbog cijeg bi neobavljanja nastala znatna materijalna steta,a u uzoj porodici osudjenika nema drugog radno sposobnog lica do dovrsetka posla najduze do 20 dana.O radu i ponasanju osudjenika povjerenik podnosi izvjestaj Ministarstva pravde. Izvjestaj se podnosi nakon svake trecine izvrsenog rada. Ministarstvo pravde sacinjava zakljucni izvjestaj o obavljenom radu za opce dobro i dostavlja ga sudu koji je izrekao presudu. Osudjenik ima pravo prigovora Minis.pravde u vezi sa podacima u osobnom listu. Ministarstvo pravde duzno je saslusati osudjenika, drzavnog sluzbenika i povjerenika i utvrditi opravdanost prigovora, a u daljem roku od 3 dana duzno je dati pisano upustvo za otklanjanje opravdanih razloga prigovora ili odrediti drugog drzavnika ili povjrenika. Nadzor nad izvrsavanjem rada za opce dobro i nadzor nad radom povjerenika vrsi Ministarstvo pravde. Rekli bismo da je pravi „nadzorni organ“ ipak sud koji je i izrekao rad za opce dobro.

USLOVNA OSUDA I USLOVNA OSUDA SA ZASTITINIM NADZOROM

-Uslovna osudaUslovna osuda i sudska opomena se u sistemu krivicnih sankcija nazivaju zajednickim imenom-mjere upozorenja. Uslovna osuda ima za cilj da upozori tako sto ce zaprijetiti odredjenom kaznom uciniocu krivicnog djela da, u odredjenom roku provjeravanja kojeg sud odredi u rasponu od 1 do 5 godina, vise ne ucini kkrivicno djelo, odnosno ispuni odredjenu obavezu, jer u suprotnom ce uslovna osuda biti opozvana i utvrdjena kazna ce biti izvrsena. Uslovna osuda je zamjena za kaznu .Medjutim ona nije nikako uslovno odlaganje izvrsenja izrecene kazne, jer se njome kazna samo utvrdjuje a ne izrice se stoga je njena samostalnost nesporna.. Uslovna osuda se izrice presudom. Prilikom ocjene hoce li izreci uslovnu osudu sud uzima u obzir okolnosti koje se odnose na licnost ucinioca, cinjenicu da li se tom sankcijom moze ostvariti svrha sankcioniranja, tj. Generalna i specijalna prevencija, i da li je to u interesu zrtve krivicnog djela. Pored uslovne osude, sud uciniocu moze izreci i odredjene obaveze koje on mora izvrsiti u okviru vremena provjeravanja.Te obaveze mogu biti:-da vrati imovinsku korist pribavljenu krivicnom djelom,-da nadoknadi stetu koju je prouzrokovao krivicnim djelom-ispunjenje druge obaveze predvidjene krivicnim zakonodavstvom BiH

USLOVNA OSUDA SA ZASTITNIM NADZOROM

Je jedan vid uslovne osude, te ne govorimo o samostalnom krivicnoj sankciji u odnosu na uslovnu osudu. Da bi se ova sankcija mogla izreci potrebno je da se ispune isti uslovi kao i kod izricanja uslovne osude bez zastitnog nadzora. Ona je namijenjena onim osobama cije licne okolnosti i navike, kao i porodicne i socijalne prilike u kojima zive, mogu poticajno djelovati na ponovno ucinjenje krivicnog djela i zbog cega se ne moze ocekivati da ce samo upozorenje uz prijetnju kaznom biti dovoljno da sprijeci povrat i

22

osigura njihovu drustvenu reintegraciju i kojima je radi ostvarivanja tog cilja potrebno pruziti posebnu pomoc i zastiti. Vrijeme trajanja zastitnog nadzora je od 6 mjeseci do 2 godine, a spomenuti nadzor se izvrsava u odredjenom vremenu provjeravanja. Ove mjesre omogucavaju ili bolje reci obavezuju osudjenog da: 1.se lijeci u odgovarajucoj ustanovi2. se uzdrzava od upotrebe alkoholnog pica i opjnih droga,3. posjecuje odredjena psihijatrijska, psiholoska i druga savjetovalista i postupa po njihovim savjetima,4. se osposobljava za odredeno zanimanje,5.prihvati odredjeno zaposlenje koje odgovara njegovoj strucnoj spremi i sposobnostima,6.sa placom i drugim prihodima ili imovinom rapolaze na primjeran nacin i u skladu sa bracnim i porodicnim obavezama.Cilj izvrsenja mjera zastitnog nadzora jeste da se pruzanjem pomoci staranja nadzora i zastite pomogne drustveno prilagodjavanje pocinioca krivicnog djela. Poslove izvrsenja mjera zastittnog nadzora vrsi organ socijalne zastite prema prebivalistu odnosno boravistu pocinioca krivicnog djela. Kad opcinski organ socijalne zastite u toku izvrsenja mjere zastitnog nadzora ocijeni da je ispunjen njegov cilj, duzan je o tome obavjestit Sud BiH. Uslovnu osudu sa zastitinim nadzorom razlicito shvataju i dozivljavaju pojedini ucesnici u procesu njenog izricanja i izvrsenja.Medjutim svi oni bez obzira o kojem ucesniku je rijec, imaju isti cilj iz kojeg proizlazi nekoliko zajednickih elemnata:1.Uslovna osuda sa zastitinim nadzorom je METODA TRETMANA UCINIOCA kojem je utvrdjena krivicna odgovornost,2.Primjena uslovne osude sa zastittnim nadzorom zasniva se na selekciji tj. Polazi na osnovnim obiljezjima delikvenata, a ne delikata, pa je tretman prilagodjen individualnim obiljezjima osudjenog,3.Uslovna osuda sa zastitnim nadzorom podrazumijeva uslovno odlaganje kazne sto znaci da mogucnost izvrsenja kazne prijeti cijelo vrijeme, sto sa pozicije ucinioca KD znaci bolji uspijeh tretmana zastitinog nadzora zbog straha da ce u slucaju neispunjenja obaveza doci do izvrsenja kazne zatvora,4.Pored nadzora, uslovna osuda sa zastitnim nadzorom podrazumijeva i tretman znaci da je ona vise nego nova sansa uciniocu KD,5. Izvrsenjem uslovne osude sa zastitinim nadzorom tretman se obavlja u zajendnici, osudjeni se ne izdvaja iz primarne sredine nego ostaje u sredini u kojoj je do tada zivio izlozen uticaju veceg broja etioloskih elemenata koji su pridonijeli njegovom nedozvoljenom ponasanju,6.Uslovna osuda sa zastitnim nadzorom je matoda tretmana koja pociva na pozitivnoj prognozi ponasanja osudjenog(vjeruje se da nece viseciniti KD ) a ova karakteristika je suprotna institucijanom psiholoskom tretmanu osudjenika kod kojih eventualni neuspijeh tretmana uglavnom prdvidja povratak ucinioca protipravnom ponasanju.Probacija u zemljama anglosaksonskog prava ili uslovna osuda sa zastitinim nadzorom u Evropi, pa i kod nas, su sve znacajniji instrumenti za preodgoj ucinilaca KD, jer u sebi sadrze i elemente prisile-prijetnja zaprijecenom kaznom zatvora, elemente tretmana- ucinilac je na slobodi i elemente pomoci-zastitni nadzor.

SUDSKA OPOMENA

23

-Je samostalna krivicna sankcija koja se izrice uciniocima laksih KD i koja nema represivni, vec karakter prijekora-opmene uciniocu KD da ubuduce ne cini KD jer ce za to biti kaznjen. Kriteriji po kojima se cijeni da se odredjenom uciniocu moze izreci sudska opomena. Tezina ucinjenog KD je jedan od prvih kriterija. Sljedeca grupa uslova se odnosi na licnost ucinioca KD, njegov ranijji zivot, ponosanje poslije ucinjenja KD, stepen krivicne odgovornosti isl.

SISTEM ELEKTRONSKOG NADZORA

-Ima karakter alternativne mjere i altrnativne sankcije. Rijec je o elektronskom nadzoru osumnjicene, osudjene ili osobe na uslovnom otpustu od strane drzave. Nadlezni drzavni organ prati kretanje tih osoba uz pomomc obruca- narukvice kojeg osoba nosi. Kazna kucnog zatvora sa elektronskim nadzorom moze se izreci osobama koje su osudjene na kaznu zatvora od 1 godine, ali samo uz njihov pristanak, a svrha sankcioniranja moze se ostvariti i bez upucivanja u kazneno-popravni Zavod. Ne moze se izreci osudjenim za KD protiv braka, porodice, mladezi, a koji zive sa ostecenim. U odluci o upucivanju moze se odrediti napustanje prostora u odredjene dane i sate iz tacno odredjenih razloga:1-obavljanje redovnih radnih duznosti 2-radi ovavljanja zdravstvene zastite za sebe ili za osobu ciji je staratelj3-pohadjanje redovne nastave ili polaganje ispita 4-posjecivanje odredjenih savjetovalista Ustanova je duzna o zapocinjanju izdrzavanja kucnog zatvora u roku od 24 h obavijestiti Sud. Prestanak kucnog zatvora sa elektronskim nadzorom moguc je u sljedecim slucajevima:1-protekom vremena izrecene kazne kucnog zatvora sa elektronskim nadzorom2.-neopravdanim napustanjem prostorije

IZVRSENJE KAZNE ZATVORA U BIH

Zatvorski( prenitensijarni ) sistem -Penitensijarni sistem BiH uredjen je na vise nivoa tako da se o ovim slozenim pitanjima raspravlja u zakonima BIH, entitetskim i BD BIH zakonima. Postujuci opceprihvacene kriterije klasifikacije kaznenom-popravnih zavoda i to klasifikacijom prema spolu, uzrastu ( izdvajanje maloljetnika od punoljetnih osoba lisenih slobode) i stepenu obezbjedjenja objekata, mozemo reci da je penitensijarni sistem u BIH uglavnom organizovan u skladu sa zahtjevima medjunarodnih standarda.

VRSTE I TIPOVI KAZNENO-POPRAVNIH ZAVODA

-Prema stepenu obezbjedjenja, stepenu ogranicenja slobode kretanja osudjenih osoba , kao i primjenjenim mjerama postupanja prema tim osobama, ustanove za izvrsenje krivicnih sankcija podijeljene su na ustanove otvorenog, poluotvorenog i zatvorenog tipa.

24

U zavodima zatvorenog tipa mogu se formirati zatvorena i poluotvorena odjeljenja a u ustanovama poluotvorenog tipa otvorena odjeljena tog kazneno popravnog zavoda. Mogu postojati posebna odjeljenja za izvrsenja kazne zatvora za lice muskog ili zenskog spola, posebna odjeljenja za izvrsenje kazne maloljetnickog zatvora. Mjera pritvora, po pravili, izvrsava se u posebnom odjeljenju kazeneno-popravnog zavoda, tzv. Pritvorskoj jedinici. Zatvorski sistem u BIH je organizovan u entitetima i obuhvata 13 kazneno-popravnih zavoda. Sistem kazneno-popravnih zavoda je u FBIH a 6 kazneno-poravnih zavoda u RS. Treba posebno istaci da BD BIH nema Kazn-pop. Zavoda na svojoj teritoriji nego osudjenike salje u zavode FBIH I RS shodno medjunarodnom razumijevanju o pravnoj pomoci i sluzbenoj saradnji u oblasti izvrsenja kazni i zatvora i drugih mjera izrecenih u K.postupku izmedju BIH, FBIH, RS I BD BIH, potpisanog ispred Ministarstva pravde BD BIH, RS I FBIH. 66% zatvorske populacije smjesteno je u Zenici i Sarajevu a 34% se odnosi na ostalih 5 zavoda.

KAZNENO-POPRAVNI ZAVODI U FBIH-U FBIH imamo sljedece KPZ:1-KPZ ZENICA, to je jedini zavod zatvorenog tipa u FBIH. U krugu ovog zavoda smjesten je i KPZ za maloljetnike;2-KPZ SARAJEVO, kao zavod poluotvorenog tipa sa dijelom smjestajnih kapaciteta u Ustikolini i na Igmanu3-KPZ TUZLA, kao zavod poluotvorenog tipa koji ima smjestajne kapacitete u gradu TZ gdje je smjesten KPZ za zene u Kozlovcu Opcina TZ 4-KPZ MOSTAR, kao zavod poluotvorenog tipa 5-KPZ BOSOVACA, kao zavod poluotvorenog tipa 6-KPZ BIHAC, kao zavod poluotvorenog tipa 7-KPZ ORASJE, kao zavod poluotvorenog tipa

KAZNENO POPRAVNI ZAVODI U RS -Stupanjem na snagu novog ZIKS RS svi zavodi u RS su preimenovani u kazneno-popravne zavode RS.Tako zatvorski sistem u RS izgleda ovako:1.KPZ FOCA, zatvorenog tipa2.KPZ BANJOJ LUCI,3. KPZ BIJELJINA4.KPZ ISTOCNO SARAJEVO 5.KPZ DOBOJ 6.KPZ TREBINJE

SPECIFICNI PROBLEM U ZATVORSKOM( PENETINSIJARNOM SISTEM)

-Prenatrpanost zatvora, nedostatak zatvorskog osoblja, losi uslovi boravka i rada u zatvorima kako osudjenika tako i zatvorskog osoblja, obostrani nemir i nezadovoljstvo, nizak stepen sigurnosti, toksicna mjesavina osudjenika u odnosu na vrstu KD i visine kazni odnosno stepena zrelosti i dusevnog zdravlja pobune i drugi poremecaji kontrolisanje zatvorenika su konstitutivni elementi „krize zatvora“. Problem prenatrpanosti kpz zavoda je samo jedan u nizu problema u zatvorskom sistemu u BIH. Kao najcesci i najtezi problemi pored prenatrpanosti navode se problem narkomanije i

25

alkoholizma u zatvorima, koji za posljedicu ima porast oboljelih od prenosivih i zaraznih bolesti, povecanu agresivnost a samim tim i ceste skukobe medju zatvorenicima. Nisu rijetki primjeri zlostavljanja zatvorenika od strane zatvorske straze ili cak uprave zavoda.Disciplinski prestupi osudjenika medju kojima je zloupotreba van zavodskih pogodnosti u smilsu bjegstva, kasnjenja sa povratka i sl. Najucestliji vidi krsenja discipline su takodje uobicajni problemi penitensijarnom sistemu u BIH. Cinjenje novih KD za vrijeme koristenja van zavodskih pogodnosti u posljednje vrijeme sve vise prisutan problem. Postoji potreba za vecim angaziranjem osudjenika tj, da im se omoguci da veci dio dana provode izvan svojih celija zaokupljeni razlicitim korisnim i usmijerenim aktivnostima : grupne aktivnosti, rad pozeljno u struci, obrazovanje, sportske aktvinosti.Nezadovoljstvo zbog veoma malog procenta uslovnog pustanja na slobodu osoba koje ispunjavaju formalne i materijalne uslove je takodje prisutno kako kod osudjenika tako i kod uprave kazneno-popravnog zavoda. O polozaju zatvorskog osoblja , uslovima rada i tezini posla onih koji obavljaju razlicite funkcije u procesu ostvarivanja svrhe kaznjavanja, ne govori se dovoljno, Pored ovih u izvjestaj se navodi josh niz preporuka iz oblasti Zdravstvene zastite, zatim se predlaze kontinuirana obuka Zavodskog osoblja, povecanje zavodskih kapacicteta entiteta, nastaviti sa aktivnostima na izgradnji drzavnog zatvora i jacanjem uloge inspektora Ministarstva pravde u BIH koje vrse nadzor nad radom zavoda.

PRINCIPI IZVRSENJA KAZNE ZATVORA, PRAVA OSUDJENIKA I SISTEM NADZORA IZVRSENJA

-Penitensijarni sistem BIH zasniva se na principima koji su preduzeti odnosno usaglaseni sa principima iz Evropskih zatvorskih pravila (2006) i drugih medjunarodnih dokumenata, rijec je o sljedecim medjinarodnim principima:1.postivanje ljudskih prava u postupanju sa svim osobama lisenim slobode 2.osobe koje su lisene slobode zadrzavaju sva prava koja im zakonski nisu oduzeta osudjujucom presudom kojom je izrecena kazna zatvora ili sudskom odlukom o pritvoru3.ogranicenja izrecena osobama lisenim slobode bice minimalna u okiru potrebnog i proporcijalna cilju zbog kojeg se izricu 4.uslovi u zatvoru koji su u suprotnosti sa ljudskim pravima zatvorenika ne mogu se opravdati manjkom potebnih resursa5.zivot u zatvoru ce, sto je vise moguce, sadrzavati pozitivne aspekte zivota u drustvenoh zajednici6prema oosobama lisenim slobode u zatvoru sece se postupati na nacin koji ce omoguciti njihovu reintegracijuu slobodno drustvo 7.podsticat ce se saradnja sa socijalinim sluzbama i koliko je god to moguce, angazman gradjanskog drustva u zatvorskoj sredini8.zatvorsko osoblje obavlja veoma vaznu drzavnu sluzbu, stoga ce i njihovo kont. Zaposljavanje obuka i dobri radni uslovi omoguciti da u postupanju sa zatvorenicima uspostave i postuju visoke potavlljene standarde9. svi zatvori podlijezu redovnim inspekcijama od stane nadleznih organa i pracenju uslova i postupanja u istim od strane nezavisnih organizacija. Postujuci navedene principe, pozitivno pravni propisi BIH omogucuju osobama lisenih slobode sljedeca prava:

26

1.pravo na covjecno postupanje 2.pravo na religiju3.grupni i odvojeni tretman pritvorenika i zatvorenika 4.biracko pravo5.pravo na zdr.zastitu 6.pravo na osnovne uslove zivota.7.pravo na komunikaciju sa vlastima i prituzbe 8.pravo na obrazovanje9.prava na rad i po osnovu rada10. pravo na informisanje i komunikaciju sa vanjskim svijetom 11.pravo na postpenalni tretmanPostivnanje navedenih prava i adekvatna primjena propisa o izvrsenju KRIVICNIH SANKCIJA obezbjedjeni su kroz jedan sistem nadzora od strane nadleznih drzavnih oragana, nezavisnih drzavnih tijela medjunarodnih organizacija. Naime sistem nadzora izvrsenja kazne zatvora u BIH vrsi se na slljedeci nacin 1inspektor.njegov zadatak je da vrsi nadzor nad izvrsenjem mjere pritvora i kazne zatvora na nacin da vrsi konttolu -plana i programa rada zavoda -pojediih sluzbi i sluzbenika zavoda -rada i organizacije sluzbe osigurnja i programa tretmana -rada i organizacije maticne sluzbe i prijemno otpusnog odjeljenja -nacina odredjivanja i realizacije tretmana osudjenih osoba -stanja i samozastite, zakonitog i pravnog postupanja s pritvorenicima i zatvorenicima-.primjene zakona o izvrsenju Krivicnih sankcija i propisa koji reguliraju oblast izvrsenja kazne zatvora –organizacije rada pritvorenika i zatvorenika -zastite prava pritv, i zatvr. -kao i ocih materijalih uslova u zavodu 2.Nezavisna Komisija koju imenuje Pralam.Skups. BIH, njen mandat je da se stara o zastiti ljudskih prava osoba lisenih slobode. 3.Komisija za monitoring KPZ ( zatvora, protvora, pritvorskih ustanova za maloljetnike) policijskih stanica i psihijatrijskih ustanova gdje su lica mimo svoje volje lisena slobode, koja djeluje pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BIH. Ova komisija je formiran u februaru 2010. 4.Pored navedenih tijela u BIH i Sud BIH ima pravo u svako doba obilaziti pritvorenike s njima razgoavrati primati prituzbe, vrsiti premjestaj pritvorenika u drugi Zavod kao i premjestaj pritvorenika u Zdrav. ustanovu 5.Ombudsmen za ljudska prava BIH, kao nezavisna institucija za zastitu ljud.prava, takodje vrsi nadgledanje i pracenje ostvarivanja ljudskih prava osoba lisenih slobode i u tom pravcu moze izdati preporuke nadleznim vlastima za otklanjanje uocenih nedostataka ili pokrenuti odgovarajuce sudske ili upravne postupke6.Evropski komitet za sprecavanje mucenja i necovjecnih ili ponizavajucih kazni ili postupanja-CPT kao medjunarodno tijelo 7.Ovome treba doadati ratificirani Opcioni protokol po kojem Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BIH treba uspostaviti „Nacionalni preventivni mehanizam u BIH“ kao tijelo koje ce se osnovati u skladu sa spomenutim OPCIONIM protokolom uz Konvenciju

27

UN.a protiv torture i drugih oblika okrutnog, necovjevcnog i ponizavajuceg postupanja i prestavljat ce tijelo za prevenciju od torture i drugih oblika necovjecnog postupanja7.Medjunarodni crveni krst MKCK povremene posjete ciji je cilj sagledavanje postivanja ljudskih prava pritvorenika ili zatvorenika 8. Domace i medjunarodne vladine ili nevladine organizacije i druge institucije nadlezne za pracenje i ostvarivanje ljudiskih prava i osnovnih sloboda

ORGANIZACIJA ZAVODA ZA IZVRSENJE KRIVICNIH SANKCIJA PRITVORA I DRUGIH MJERA

-Postoji tzv. sistem zatvorske uprave koji je odvojen od direktnog nadzora i uticaja nadleznog ministarstva i koji je organizovan na nacin da u skladu sa pravnim propisima organizuje kompletan sistem izvrsenja kazne zatvora i mjere pritvoraS druge strane imamo organizaciju izvrsenja krivicnih sankcija iskljucivo u okviru i pod uticajem izvrsne vlasti, odnosno nadleznog ministarstva. Takva situacija je i u BiH. Sistem izvrsenja krivicnih sankcija povjeren je Ministarstvima pravde, na razlicitim nivoima. Na nivou BIH to je Ministarstrvo pravde BIH .

Sektor izvrsenja krivicnih sankcija. Na celu tog sektora je pomocnik ministra za izvrsenje krivicnih sanskcija. Ista organizacija je i na ostalim nivoima vlasti.Zavod za izvrsenje krivicnih sankcija , pritvora i drugih mjera osnovan je Zakonom o osnivanju Zavoda za izvrsenje krivicnih sankcija pritvora i drugih mjera BiH. To je jedina zatvorska ustanova na nivou drzave za smjestaj osoba kojima ce Sud BiH izreci krivisnopravnu sankciju lisenja slobode ili ce ih pritvoriti, planirana je prema evropskim standardima za smjestaj osudjenih i pritvorenih osoba. Organizacija ovog Zavoda propisana je ZIKS BiH.U zatvorskom sistemu BiH posebno je naglaseno razdvajanje pojedinih kategorija osoba lisenih slobode i to: pritvorenika od zatvorenika, muskaraca od zena te maloljetnika od punoljtnih osoba.

Isto tako ZIKS BiH predvidja skupni nacin izdrzavanja kazne zatvora, odnosno mjere pritvora . Samo pod sljedecim okolnostima zatvorenik , odnosno pritvorenik moze drzati odvojeno od ostalih:

1. Kada to nuzno zahtijeva zdrav. Stanje tog lica i drugih2. U okolnostima kada je to popisano nekim drugim zakonom3. Kada to zatvorenik zahtijeva radi vlastite zastite i po odobrenju upravnika zavoda 4. Kada to lice predstavlja ozbiljnu prijetnju redu u zavodu i u slucaju izricanja mjera

osamljenja

Unustrasnja organizacija Zavoda

Na celu Zavoda nalazi se upravnik kojeg imenuje ministar pravde Bih na period od pet godina. On organizuje rad Zavoda , uskladjuje rad organizacionih jedinica, nadzire pravilnost i zakonitost rada , predstavlja Zavod i vrsi druge poslove za koje je nadlezan.Zavod je organizovan u pet organizacionih jedinica:

1. Org. Jedinica koja se bavi poslovima odgoja

28

2. ....... koja se bavi poslovima zdravstvene zastite3. ....... koja se bavi poslovima radnog angazovanja pritvorenika i zatvorenika4. ....koja se bavi opcim i zajednickim poslovima

Osnovni zadatak organizacione jedinice koja se bavi tretmanom i odgojem zatvorenika je da realizuje svrhu kaznjavanja , tj provede postupak resocijalizacije. Ove poslove obavljaju strucne osobe, kao sto su psiholozi , pedagozi, androgozi, socijalni radnici.

Sluzbu osiguranja u Zavodu vrse ovlasteni zavodski sluzbenici u okviru organizacione jedinice koja se bavi poslovima osiguranja. Njihovi zadaci su, osiguravaju Zavod, radilista i prostorije u kojima se nalaze, borave i rade osobe lisene slobode, cuvaju ih u Zavodu i izvan njega , odrzavaju unutrasnji red i disciplinu medju licima lisenim slobode , sprovode ta lica i vrse druge odredjene zakonom propisima donesenim na osnovu Zakona i opcim aktima Zavoda.Sredstva prinude ovlasteni zavodski sluzbenik moze primijeniti protiv zatvorenika samo kada je to potrebno da se sprijeci bjegstvo , fizicki napad na osoblje, nanosenje povrede drugom, pruzanje otpora prema zakonitom postupanju sluzbenog lica i sl. Mora biti srazmjerna stepenu opasnoti i izazvanom riziku.Pri vrsenju sluzbenih poslova moze se upotrijebiti vatreno oruzje samo ako se drugacije ne moze

1. Zastitiiti zivot ljudi2. Odbiti neposredni napad kojim se ugrozava njegov zivot ili zivot sluzbenih lica 3. Odbiti napad na objekat koji osigurava4. Sprijeciti bjegstvo zatvorenika iz zavoda za izvrsenje kazne zatvora zatvorenog tipa ili iz

posebnog odjeljenja zatvorenog tipa koja bi u tom slucaju neposredno ugroziila zivot drugih

5. Sprijeciti bjegstvo zatvorenika ili pritvorenika kojeg sprovodi ili osigurav ako bi njegovo bjegstvo neposredno ugrozilo zivot drugih.

Fizicka sredstva za ogranicavanje kretanja mogu biti samo odjeca , kaisevi ili lisice odobreni od Ministarstva pravde i mogu se koristiti samo kao mjera:

1. Za sprijecavanja bijega za vrijeme sprovodjenja pritvorenika ili zatovrenika2. Zastitie pritvorenog ili pritvorenog od samopovredjivanja ili nasrtanja na druga lica3. Sprecavanje unistavanja umovine od strane pritvorenika ili zatvorenika

Organizaciona jedinica koja se bavi poslovima zdravstvene zastite pruza ljekarsku pomoc pritvorenicima i zatvorenicima u Zavodu.U okviru Organizacione jedinice koja se bavi poslovima radnog angaziranja pritvorenika i zatvorenika provodi se tzv radni tretman. Pritovrenicima i zatvorenicima sposobnim za rad u skladu s mogucnostima zavoda , omogucit se ce radno angazovanje u radionicama Zavoda ,ekonomijama i drugim slicnim oblicima rada kao i radilistima izvan kruga Zavoda.Obavljanje upravnih finansijskih,, kancelarijskih, kadrovskih i opcih poslova vrse sluzbenici iz Organizacione jedinicee koja se bavi opcim i zajednickim poslovima.

Pocetak izvrsenja kazne zatvora , upicivanje i opservacija zatvorenika

29

Pocetak izvrsenja kazne sastoji se iz nekoliko faza. Prvi korak nakon pravomocnosti sudske odluke je upucivanje osudjenika u kazneno-popravni zavod od strane nadleznog organa.Druga faaza podrazumijev prijem, treca klasifikaciju i cetvrta faza je faza konacnog smjestaja zatvorenika u celiku u kojoj ce izdrzati kaznu. Proces u kojem se odvijaju ove posljednje tri faze naziva se proces opservacije zatvorenika u kojem zatvorenik provede jedan kraci period – period opservacije.Ove faze odvijaju se u posebnom odjeljuenju koje se zove prijemno odjeljenje.Proces opservacije se odvija kroz opservacioni postupak koji se sastoji od niza radnji koje obavlja poseban tim strucnjaka: psiholog , pedagog, socijalni radnik, andragog , doktor i sl. Na osnovu te procjene pravi se individualni plan tretmana zatvorenika prema kojem se odredjuje klasifokaciona grupa u koju ce se zatvorenik svrstati.

S obzirom na sve receno, svrha opservacionog postupka je:1. Omoguciti zatvoreniku da se efikasno upozna sa zatvorskim sistemom2. Osigurati im da su svjesni svojih prava i duznosti, zatvorskih pravila, svakodnevnice i

procedura potrebe pridrzavanja pravila 3. Pomoci u efikasnom otkrivanju , procjeni i upravljanju zatvorenicima koji mozda

predstavljaju opasnost od samopovredjivanja ili opasnost po druge ili mozda imaju hitne potrebe

4. Pomoci zatvoreniku u donosenju i prihvatanju odluka koje se odnose na njega , ponasanju tokom izdrzavanju kazne ali i ponasanju u drustvenoj zajednici po izlasku iz zatvora i odsluzenju zatvorske kazne

5. Promovisati is sprovesti u praksu poruku da postoji mogusnost promjene6. Promovisati i sprovesti u praksu razvijanje odgovornosti7. Izraditi plan tretmana

U literaturi se spominju dvije vrste opservacije, naucna – koja se u okviru odredjenog instituta bavi naucnim ispitivanjem licnosti delikventa i daje elemente za penitensijarnu klasifikaciju osudjenih osoba. Druga vrsta je tzv empirijska opservacija koja se provodi u samim kazneno-popravnim zavodima i predstavlja prakticno ispitivanje licnosti osudjenika i na osnovu dobijenih rezltata vrsi induvidualizacija tretmana.Opservacionu centri su institucije u kojima se na baci naucnih kriterija vrsi klasifikacija osudjenih lica za potrebe institucionalne individualizacije. Prvobitni cilj osnivanja pvih centara i prevashodno bavljenje naucnom opservacijom vremenom se prosirio. Danas imamo vise opservacionih centara sa tzv dvostepenom opservacijom. Kroz tu opservaciju prvo se vrse empirijska provjeravanja dijagnoza i prognoza postavljenih u toku naucne opservcije, izvrsene u opservacionim centru, sto nesumnjivo znaci povecavanje efikasnosti u izboru adekvatnih nacina postupanja sa licnoscu osudjenika.Period opservacije je znacajan jer prijem u zatvor je prvo znacajno iskustvo osudjenog sa novom sredinom a prvi kontakt sa zatvorom je jako znacajan i u cilju smanjena psiholoskih tenzija, kao i upoznavanje osudjenoh lica sa razlicitim prijemnim procedurama propisanih zakonom. Radno osoblje ove svoje zadatke mora obavljati brinuci se za dostojanstvo i dobrobit osudjenika.

30

Nakon obavljenih procjena od strane strucnog tima, za svakog osudjenika sacinjava se individualan plan koji podrazumijeva1 internu klasifikacijsku grupu, vaspitni kolektiv 2. Psiholoski profil osudjenika3. rad osudjenik lica4. obrazovanje i strucno osposobljavanje5.. slobodne aktivnosti6. oblik i intenzitet vaspitnog rada7. stepen rizika i potrebe8. posebne potrebe9. mjere postpenalne pomoci i zastiteNakon klasificiranja zatvorenika u odg klasifikacionu grupu , konacno je vrsi njegov smjestaj u odredjenu celiju.

Upucivanje i opservacija zatvorenika prema ZIKS BiH

ZIKS BiH predvidja razlicite situacije u kojima moze doci do odlaganja pocetka izvrsenja kazne zatvora.Razlozi zbog kojih se moze traziti odlaganje pocetka izvrsenja kazne zatvora su:

1. Da je usudjenik obolio od teze akutne bolesti za vrijeme dok bolest traje 2. Da se desio smrtni slucaj ili teska bolest u uzoj porodici osudjenog i to njaduze tri

mjeseca 3. Da je odgadjanje potrebno radi izvrsenja ili dovrsenja izuzetno neodgodivih poljskih ili

sezonskih radova ili radova izazvanih elementarnim nepogodama . I ovo odgadjanje moze biti duze od 3 mjeseca

4. Da je osudjenik obaveza izvrsiti odredjeni posao koji je vec zapoceo, a usljed neizvrsenja posla nastala bi neotklonjiva ili znatnija steta za njega ili njegovu uzu porodicu, odnosno za osobu ili organizaciju prema kojoj je u obavezi i to najduze 3 mjeseca

5. Da je odgadjanje osudjenom potrebno zbog zavrsetka skolovanja ili polaganja ispita za koji se pripremao i to najduze 6 mjeseci

6. Da je zajedno sa osudjenim osudjen i njegov bracni drug ili drugi clanovi zajednickog domacinstva , a istovremenim izdrzavanjem tih clanova bilo bi ugrozeno izdrzavanje maliljetnih , bolesnih ili starih clanova domacinstva i to na oeriod od 6 mjeseci

7. Da je osudjena osoba zena koja doji dijete mladje od godinu dana ili koja je trudna i to do navrsene jedne godine zivota djeteta

8. Da je osudjena osoba jedini hranilac porodice , a stupanjem na izdrzavanje kazne zatvora bilo bi ugrozenno izdrzavanje porodicnog domacinstva

9. Da je podnesena molba za pomilovanje

Nakon upucivanja i dolaska u Zavod zatvorenik se smjesta u pripremno odjeljenje u kojem se vrsi opservacija . Prilikom prijema u Zavod utvrdice mu se identitet, nakon cega ce se smjestiti u pripremno odjeljenje. Osudjenik za kaznu zatvora do jedne godine u pripremnom odjeljenju ostaje do 15 dana , a osudjenik osudjen na preko jedne godine

31

ostaje do 30 dana. U pripremnom odjeljenju ima osudjenog upisuje se u maticnu knjigu, za njega se formira dosje i utvrdjuje zdravstveno stanje.Ukoliko je osudjen na kaznu zatvora preko sest mjeseci fotografirat ce se.

Pravo zatvorenika na komunikacijePrema ZIKS Bih zatvorenici svoje pravo na komunikaciju ostvaruju putem pisama , telefonskih komunikacija , prijema posiljki i prijema posjeta.Pravo pisama i tel. Razgovori moguci su samo u cilju odrzavanja kontakta s clanovima porodice i osobama i clanovima organizacije koja mogu pomoci njihovom tretmanu, putem pisama i razgovora, bez ogranicenja.Pravno na prijem posiljki –zatovrenici imaju pravo od clanova uze pordice primati posiljke sa rubljem, predmetima za licnu potrebu , stampu , knjige te novac , kojim mogu rapsolagati u skladu sa kucnim redom.Pravo na posjete –sluzi takodjer boljoj resocijalizaciji. Imaju pravo primati posjete uzih clanova porodice, a po odobrenju upravnika zavoda i drugih lica.

Pogodnosti zatvorenikaPogodnosti odobrava upravnik zavoda ili osoba koju upravnik ovlasti. Dakle ovo je pravo koje zatvorenik moze da stekne svojim ponasanjem.Veoma vazan institut u penologiji jeste procjena rizika bjegstva zatvorenika prilikom koristenjaa pogodnosti.Tu procjenu vrsi tim strucnjaka prilikom prvog prijema , kao i prilikom odlucivanja o pogodnostima van zavoda. Procjenjuje se: velicina rizika za zajednicu u slucaju bijega i vjerovatnost da ce takva osoba pokusati pobjeci.Procjena rizika se vrsi na osnovu:

1. Prijetnji zajednici u slucaju da zatvorenik pobjegne2. Prethodnog ponasanja, pokusaj bjegstva , ranije lisenje slobode po potjernici3. Procjene mogucnosti pomoci izvana4. Ranije osudjivanosti5. Licnih i porodicnih prilika zatvorenika6. Ranijih boravaka van podrucja BiH, sklonostima i stalnim putovanjima 7. Licnog ucesca u ostvarivanju programa tretmana8. Prirode krivicnog djela zbog kojeg je osudjen9. Nacina, pobude i posljedica izvrsenog krivicnog djela10. Stava prema zrtvi11. Duzine izrecene kazne12. Moguce prijetnje drugim zatvorenicima13. Kao i druge okolnosti koje mogu biit znacajne za procjenu

Imao dvije grupe pogodnosti:-pogodnosti koje se mogu koristiti u krugu zavoda-pogodnosti koje se mogu koristiti van kruga zavodaPogodnosti van kruga zavoda su:

32

1. Slobodno kretanja van zavoda u periodu do 24 h nakon svakih izdrzanih sedam dana kazne zatvora

2. Slobodan izlaz u grad u trajanju do 5 sati jednom u mjesecu3. Dopust do 6 dana u toku jedne godine izdrzavanja kazne zatvora(nakon svaka dva

mjeseca, 1 dan)4. Dopust do 7 dana u toku jedne godine izdrzavanja kazne zatvora u slucaju teske bolesti

ili smrti clana porodice 5. Slobodno kretanje van kruga zavoda do dva dana u toku jedne godine za vjerske

praznike6. Za svaki drzavni praznik slobodno kretanje van kruga zavoda do jedan dan u toku godine7. Godisnji odmor u krugu porodice

Opci uslov za koristenje pogodnosti van zavoda je duzina boravka u zavodu.Pored mjera nadzora zatvoreniku koji koristi vanzavodske pogodnosti upravnik zavoda moze odrediti i odredjene mjere zabrane:

1. Zabrana napustanja boravista 2. Zabrana putovanja 3. Zabrana boravka u blizini odredjenih objekata 4. Zabrana sastajanja sa odredjenim licima 5. Zabrana posjecivanja odredjene adrese 6. Zabrana promjene mjesta koristenja pogodnosti7. Zadrzavanje isprave- privremeno, koje se mogu koristiti za prelazak drzavne granice i

vozacke dozvole8. Zahtjev za povremeno javljanje policijskoj upravi ili drugom drzavnom oranu9. Period pogodnosti zatvorenika van zavoda treba biti predmet bliskog nadzora10. Zahtjev za prebivanja na odredjenoj adresi11. Zahtjev da bude na odredjenoj adresi u odredjeno vrijeme12. Ogranicenja udaljenosti kretanja van sjedista zavoda

Mjere zabrane izvrsava nadlezni policijski organ ili drugi drzavni organ.

Premjestaj zatvorenikaDo premjestaja moze doci na tri nacina:

1. Po molbi zatvorenika2. Po prijedlogu upravnika zavoda3. Po samostalnoj inicijativi ili odluci ministra pravde

O premjestanju odlucuje ministar pravde uz pribavljeno misljenje zavoda.Pravno na trazenje premjestaja ima zatvorenik koji je izdrzao jednu polovinu kazne zatvora i koristi godisnji odmor u krugu porodice. Ako su ovi uslovi ispunjeni moze se podnijeti molba za premjestaj u drugi zavod u entiteti u kojem ima prebivaliste .Takodjer ako je molba podnesena prije roka odbacit ce se kao preuranjena. Ako je molba odbijena , nova molba se moze podnijeti po proteku od 6 mjeseci od dana pravosnaznosti rjesenja od odbijanju molbe.

33

Drugi nacin je premjestaj zatvorenika po prijedlogu upravnika. Ukoliko su ispunjeni svi uslovi, pored prijedloga ministru pravde dostavlja i misljenje zavoda o premjestanju zatvorenika. Ministar pravde donosi konacnu odluku.

Disciplinsko kažnjavanje zatvorenika

Disciplinska ogovornost ima za posljedicu disciplinske mjere koje se izriču osuđenicima u slučaju disciplinskih prestupa. Glavni cilj postojanja disciplinskih mjera je održavanje reda I sigursnoti u zavodima kao I dobro funkcioniranjezajedničkog života ustanove. Poštujući međunarodne standarde najstrožija disciplinska mjera je mjera boravka u smici određeno vrijeme. Prema ZIKS BiH, disciplinski prestupi su ponašanja zatvorenika I pritvorenika koja su suprotna zakonu, kućnom redu, naređenjima službenih lica zavoda.U slučaju počinjenja disciplinskog prekršaja protiv zatvorenika ili pritvorenika se provodi disciplinski postupak. O odgovornosti I kršenju discipline odlučuje komisija koju imenuje upravnik zavoda. Protiv odluka komisije mođe se uložiti žalba upravniku zavoda u roku od tri dana od dana prijema odluke. Rješenja upravnika zavodan doneseno po žalbi je konačno I protiv njegase ne može voditi upravni postupak.

Vrste disciplinskih prekršaja su:1. fizički napad, svađa ili vrijeđanje drugih,2. izrada, korištenje, unošenje, čuvanje, primanje ili krijumčarenje u zavod ma

kakvih predmeta ili materija koje su bile izričito zabranjene kućnim redom ili se mogu koristiti u sljedeće svrhe: -prijetnju ili napad na druge, za pomoć pri bijegu, kao opojno sredstvo

3. bjekstvo ili nedolazak u zavod po proteku dozvoljenog vremena otpusta van zavoda

4. kršenje pravilana radu, higijeni, protupožarnoj zaštiti kao I o sprečavanju posljedica prirodnih nepogoda,

5. namjerno nanošenje štete imovini zavoda ili drugih lica6. nedolično ponašanje pred drugima,7. nepoštivanje bilo kojeg pravila kućnog reda ili zakonitih naređenja službenika

zavoda, ometanje službenika zavoda u obavljanju posla ili opiranje bilo kojoj radnji ovlaštenog zavodskog službneika,

8. uzimanje talaca,9. učešće u pobuni,10. uzmanje od srugih lica naknade u novcu ili nature, tzv.raketiranje,11. izrada bilo kakvih predmeta I obavljanje privatnih poslova za sebe ili drugog bez

naloga službenog lica,12. boravak na nedozvoljenom mjestu, umutar ili izvan zavoda13. pružanje aktivnog ili pasivnog otpora službenim licima,14. nepoštivanje ili kršenje propisa o korištenju vanzavodskih pogodnosti, odnosno

donesenih ili izdatih mjera nadzora, zabrane ili ograničenja,15. planiranje, organiziranje, pokušaj ili prijetnja radnjama do sada navedenim kao

disciplinski prekršaj,16. pomaganje ili poticanje drugih na bilo koju od radnji do sada navedenih kao

disciplinski prekršaj.

34

Disciplinski postupak se vodi pred disciplinkom komisijom prema pravilniku. Disciplinski postupak može pokrenuti odgajatelj, upravvnik zavoda ili rukovodioci organizacionih jedinica zavoda.Za disciplinske prekršaje mogu se izreći sljedeće disciplinske mjere:

1. ukor,2. opomena,3. ukidanje pogodnosti I to na određeno vrijeme u zavisnosti od ozbiljnosti

prekršaja, ali ne može biti duže od mjesec dana,4. zabrana raspolaganja novčanim sredstvima,5. upućivanje u samicu do deset dana.

Prve tri disciplinske mjere izriču se za lakše povrede discipline. Najteža disciplinska mjera je upućivanje u samicu do deset dana.Pored disciplinskih mjera u cilju očuvanja reda I discipline I zavodu ZIKS BiH predviđa još jednu mjeru koju ne nazivamo disciplinskom mjerom, ali ima takav karakter. Riječ je o tzv. Administrativnoj mjeri usamljenja. Naime, ova mjera može se izreći pritvoreniku ili zatvoreniku koji zbog svojih postupaka predstavlja ozbiljnu opasnost za sistem izvršenja mjere pritvora I kazne zatvora. Mjeru usmaljenja izriče upravnik zavoda pa zbog toga I ima administrativni karakter. Prilikom izdržavanja ove mjere zdravstveno stanje zatvorenika ili pritvorenika kontroliše nadležni ljekar.

Mjere usamljenja u neprekidnom trajanju može trajati najduže 30 dana. Nijedno produživanje ove mjere odobreno od ministarstva pravde ne može biti duže od 30 dana. Isto tako mjera usamljenja može prestati I prije istaka roka od 30 dana , ako su prestali razlozi zbog kojih je izrečena, odnosno ako od dana ljekar procjeni da boravak u takvim uslovima prouzrokuje štetne posljedice za zdravlje pritvorenika ili zatvorenika.Postoji još jedan poseban slučaj intervencije prema pritvoreniku ili zatvoreniku u slučaju kršenja pravila discipline. Riječ je o jednom posebnom ovlaštenju upravika zavoda da putem rješenja naredi zatvoreniku ili pritvoreniku da nadoknadi štetu koju je prouzrokovao za vrijeme boravka u pritvoru ili u toku izdržavanja kaznezatvora, kao I da nadoknadi troškove sprovođenja osobe do kojih je došlo usljed njegovog bjekstva I drugim slučajevima spovođenja. Finansijska sredstva se obezbjeđuju od naknade za rad pritvorenika, odnosno zatvorenika, kao I novca koji im je oduzet prilikom odlaska u zavod ili im je poslan.

Izvrsenje kazne dugotrajnog zatvora

Za najteze oblike teskih kivicnih djela pocinjenih s umisljajem moze se izreci kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 21 do 45 godina. Kazna dugotrajnog zatvora nikad se ne moze popisati kao jedina glavna kazna za pojedino krivicno djelo. Kazna dugotrajnog zatvora nikad se ne moze propisati kao jedina glavn kazna za pojedino krivicno djelo.

35

Kazna dugotrajnog zatvora ne moze se izreci pociniocu koji u vrijeme izvsenja krivicnog djela nije navsio 21 godinu.Kazna dugotrajnog zatvora moze se izvrsavati u psebnom odjeljenju zavoda zatvorenog tipa u odvojenim prostorijama za boravak od ostalih zatvoenika i uz mjere pojacanog nadzora. ZIKS BiH predvidja da se takvi zatvorenici smjestaju u posebne odgojne grupe u kojima moze biti najvise 25 zatvorenika.Prema njima ne mogu odobravati pogodnosti koje se koriste van kruga zavoda dok ne izdrze dvije trecine izrecene kazne. I na kraju zatvorenicima koji izdrzavaju kaznu dugotrajnog zatvora vsi se kontrola pisama i telefonskih razgovora.

Prekid i prestanak izdrzavanja kazne zatvora

U toku izdzavanja kazne zatvora mogu se pojaviti odredjene situacije zbog kojih moze doci do prekida izdrzavanja kazne. Razlozi i procedure su uredjeni ZIKS BiH, a konacnu odluku o prekidu donosi nadlezni organ odnosno sud.Razlozi za prekid izdrzavanja kazne zatvora su isti kao i razlozi za odgodu pocetka izvrsenja kazne zatvora. Pored navedenih razloga do prekida izvrsenja moze doci i u slucaju kada sud odredi mjeru pitvora za drugo krivicno djelo. Kako vecina zakonodavstava ne poznaje kaznu dozivotnog zatvoa , ona mozemo reci da je izrecena kazna zatvora ogranicenog trajanja i da nakon odredjenog vemena dolazi do prestanka izvrsenja kazne zatvora. Do prestanka izvrsenja kazne zatvora doci ce uvijek kada nastupi smrt osudjenika.Ostali nacini su:

1. Nakon proteka vremena na koje je kazna izrecena2. Uslovnim pustanjem zavorenika na slobodu3. Otpust na osnovu Zakona o amnestiji4. Otpust na osnovu odluke o pomilovanju

O otpustanjz zatvoenika zavod obavjestava sud u roku od osam dana.Posebno vazan institut u penologiji , a u vezi otpustanja zatvoenika izdrzavanja kazne zatvora je postpenalna pomoc.Tako prema ZIKS BiH postoje odredjene obaveze zavoda odnosno centara za socijalni rad prije otpustanja zatvorenika sa izdrzavanja zatvorske kazne. Npr uprava zavoda duzna je ustanoviti da li mu je i kakva pomoc potrebna nakon otpustanja.Isto tako ZIKS BiH predvidja posebnu pomoc zatvoreniku pri otpustu. Tako osoba koja se otpusta ima pravo:

1. Na troskove prijevoza do svog ranijeg prebivalista2. Ako nema odjecu niti sredtsva da ih nabavi, zavod ce mu osigurati prikladnu odjecu i

obucu3. Ako je u vrijeme otpustanja tesko bolestan i usljed toga nesposoban za putovanje ,

zavod ce ga smjestiti u najblizu zdravstvenu ustanovu radi lijecenja

Izvrsenje mjera bezbjednosti u BiH

36

Mjere bezbjednosti su krivicne sankcije usmjerene na suzbijanje kriminaliteta sa izrazito preventivnom funkcijom. Svrha je otklanjanje stanja ili uslova koji mogu uticati da delikvent ponovo ucini krivicno djelo.Nasi krivicni previdjaju sljedece mjere bezbjednosti : obavezno psihijatrijsko lijecenje, lijecenje od ovisnosti, zabana vrsenja poziva , djelatnosti ili duznosti, oduzimanje predmeta i zabrana upravljanja pevoznim vozilom., zabrana vsenja poziva ili duznosti, oduzimanje predmeta i zabrana upravljnja prevoznim sredstvom.U postupku izvrsenja mjera bezbjednosti uciniocu krivicnog djela mogu se oduzeti ili oganiciti odredjena prava samo u mjeri koja odgovara prirodi i sadrzini izrecene mjere bezbjednosti i samo na nacin kojim se osigurava postivanje njegove osobe i njegovod ljudskog dostojanstva. Obavezno psihijatrijsko lijecenje Ova mjera se izice uciniocu koji je krivicno djelo izvsio u stanju bitno smanjene uracunljivosti ili smanjene uracunljivosti, ako postoji opasnost da bi uzoci takvoh stanja mogli i ubuduce djelovati na ocinioca da ucine krivicno djelo.Ova mjera bezbjednosti moze se, pod zakonskim uslovima, izvrsiti uz izdrzavanje kazne zatvora, uz rad za opste dobro na slobodi ili uz uslovnu osudu.Njeno izvrsenje se moze realizovati u okviru kazneno- popravnog zavoda ili na slobodi.Mjera bezbjednosti obavenog psihijatijskog lijecenja traje dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrecena , ali najduze do isteka izdrzavanje kazne zatvora ili izvrsenja rada za opste dobro na slobodi ili isteka vremena povjeravanja za uslovnu osudu. Sud je obavezan da prati izvrsenje izrecene mjere bezbjednosti i donese odluku o prestanku njene pimjene kad utvdi da su prestali razlozi zbog kojih je izrecena.Istekom izdzavanja kazne zatvora , izvsenje rada za opste dobro na slobodi ili vremena provjeravanja uz uslovnu osudu , trajanje mjere bezjednosti obaveznog psihijatrijskog lijecenja prestaje po sili zakona.Ukoliko jos uvijek postoji potreba psihijatrijskog lijecanja osudjene osobe , to lijecenje ce se nastaviti izvan kazneno-popravnog zavoda . Zbog toga ako osudjeni ne nastavi lijecenje uslovni otpust ce se opozvati.Ova mjera bezbjednosti se izvrsava u slucaju osude na kaznu zatvora , u kazneno-popravnoj ustanovi , a, u slucaju izricanja rada za opste dobro na slobodi ili ulovne osude-na slobodi.

3. Obavezno liječenje od ovisnostiMjera bezbjednosti obaveznog liječenja od ovisnosti može se izreći učiniocu koji je krivično djelo učinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti od alkohola ili opojnih droga, ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti I ubuduće činiti krivična djela. Izriče se uz kaznu zatvora, rad za opšte dobro na slobodi ili uslovnu osudu I izvršava se istovremeno sa sankcijom koja je izrečena. Predviđeno je da se ova mjera bazbjednosti izrečena uz kaznu lišenja slobode izvršava u kaznenopopravnom zavoduu skladu sa pravilnikom koji donosi Ministarstvo pravde. Ako je ova mjera bezbjednosti izrečena uz rad za opšte dobro na slobodi ili uslovnu osudu, izvršava se u psihijatrisjkom odjeljenju opšte zdravstvene ustanove. Ako osuđeni ne nastavi liječenje od ovisnosti, otpust će se opozvati.4. Zabrana vršenja pouiva, djelatnosti ili dužnosti

37

Svrha ove mjere ogleda se u otklanjanju uslova koji mogu poticajno djelovati da učinilac, koji je zloupotrijebio svoj poziv, djelatnost ili dužnost radi izvršenja krivičnog djela, učini novo krivično djelo u vezi sa svojim pozivom, djelatnošću ili dužnošću vezano za imovinu koja mu je povjerena ili kojoj ima pristup.Izvršenje ove mjere bezbjednosti u nadležnosti je organa unutrašnjih poslova za područje opštine, odnosno organa uprave koji je nadležan za izdavanje dozvole ili odobrenja za vršenje određenog poziva, djelatnosti ili dužnosti.Zakonskim propisima je određeno da, ako vršenje nekog poziva, djelatnosti ili dužnosti nije vezano za posebnu dozvolu, odnosno odobrenje nadležnog organa, mjeru zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti izvršava nadležni opštinski organ za unutrašnje poslove preduzimanjem potrebnih radnji kojima se učiniocu djela prema kojem je ta mjera izrečena onemogućava da se bavi zabranjenim pozivom, djelatnošću ili drugim zanimanjem. Ukoliko je vršenje nekog poziva, djelatnosti ili dužnosti na koje se zabrana odnosi vezano za dozvolu, odnosno odobrenje nadležnog organa, ova mjera bezbjednosti izvršava se oduzimanjem dozvole, odnosno odobrenja, I zabranom njenog izdavanja sve dok je ta mjera bezbjednosti na snazi.5. Oduzimanje predmetaZa razliku od predhodno pomenutih mjera bezbjednosti koje su lične prirode, oduzimanje predmeta predstavlja mjeru stvarne prirode. Oduzimaju se predmeti koji su bili upotrijebljeni za izvršenje krivičnog djela, zatim predmeti koji su bili namijenjeni za izvršenje krivičnog djela I predmeti koji su nastali za izvršenje krivičnog djela.Mjeru bezbjednosti oduzimanja predmeta izvršava krivično odjeljenje suda, odnosno organ koji je donio odluku o primjeni ove mjere.6. Zabrana upravljanja prijevoznim sredstvomOvom mjerom bezbjednosti nastoje se otkloniti uslovi koji bi mogli uticati na učinioca da učini novo krivično djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja. Primjenom ove mjere učiniocu krivičnog djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja na određeno vrijeme se onemogućava upravljanje prevoznim sredstvom. Prema krivičnim zakonima, ova mjera bezbjednosti se izriče u određenom trajanju koje ne može biti kraće od tri mjeseca ni duže od pet godina. Početak trajanja izrečene mjere računa se od pravosnažnosti sudske odluke, s tim da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja mjere.IZVRŠENJE ALTERNATIVNIH MJERA KRIVIČNIH SANKCIJA PREMA MALOLJETNICIMA U BiH

1. Uopšte

Na snazi su „paralelni sistemi zakonskih propisa o maloljetnicima“, u smislu da se na nivou institucija BiH, Brčko Distrikta BiH i FBiH ova pitanja uređuju posebnim i specifičnim pravnim normama u okviru materijalnog, procesnog, izvršnog i organizacijskog krivičnog prava, a u Republici Srpskoj prema Zakonu o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku.

2. Izvršenje alternativnih mjera prema posebnim i specifičnim pravnim normama u okviru krivičnog prava u širem smislu riječi

Pravosudni organi u BiH imaju mogućnost primjene alternativnih mjera prema maloljetnicima. Ovdje govorimo o alternativnim mjerama koje se mogu izreći prije pokretanja krivičnog postupka (odgojne preporuke) i uslovnom otpustu koji se

38

primjenjuje prema osuđenom maloljetniku, čime se prekida izdržavanje kazne maloljetničkog zatvora.

2.1. Izvršenje odgojnih preporuka

Za izricanje odgojnih preporuka trebaju se kumulativno ispuniti sljedeći uslovi: da je za učinjeno djelo predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, da je maloljetnik priznao izvršenje djela i da je maloljetnih izrazio spremnost za pomirenje sa oštećenom osobom. Krivičnim zakonodavstvom određena je svrha izricanja i izvršenja odgojnih preporuka: da se prema maloljetnicima ne pokreće krivični postupak i da se njihovom primjenom ostvare ciljevi specijalne prevencije uticajem na maloljetnika da ubuduće ne čini krivična djela. Naše zakonodavstvo predviđa ove odgojne preporuke: lično izvinjenje oštećenom, rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice, prihvaćanje odgovarajućeg zaposlenja, smještaj u drugu porodicu, dom ili ustanovu, liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi i posjećivanje odgojnig, obrazovnih, psiholoških i drugih savjetovališta. Neke od njih se realizuju kroz komonukaciju i dogovor maloljetnika i oštećenog (lično izvinjenje i naknada štete oštećenom), a druge se izražavaju kroz vaspitno-obrazovnu, terapeutsku i terapeutsko-tretmansku komponentu.Postupak izvršenja, odnosno postupak primjene izrečene odgojne preporuke, u FbiH uređen je Uredbom o primjeni odgojnih preporuka prema maloljetnicima.S obzirom na to da tužilac i sudija za maloljetnike imaju pravo i dužnost izricanja odgojnig preporuka, nakon njenog izricanja, predmet će dostaviti organu starateljstva kao organu nadležnom za provođenje postupka posredovanja, praćenja i zivještavanja o uspješnosti primjene odgojne preporuke. Uredbom se uređuje i dostavljanje izvještaja o (ne)uspješnosti postupka primjene odgojnih preporuka tužiocu i sudiji za maloljetnike. Kada je riječ o odgojim preporukama koje izriče tužilac, ako su one uspješno izvvršene, tužilac donosi naredbu da se neće podnositi zahtjev za pokretanje pripremnog postupka; u suprotnom podnosi zahtjev za pokretanje pripremong postupka sudiji za maloljetnike. Ako je odgojnu preporuku izrekao sudija za maloljetnike, nakon pozitivnog izvještaja organa starateljstva, sudija za maloljetnike donosi rješenje da se neće pokrenuti pripremni postupak.

2.2. Uslovni otpust

Krivični zakon BiH predviđa da osuđeni maloljetnik može biti uslovno otpušten s izdržavanja kazne ako je izdržao trećinu kazne, ali ne prije nego što je proveo jednu godinu u kazneno-popravnoj ustanovi. Za vrijeme uslovnog otpusta sud može odrediti odgojnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog ograna socijalne zaštite.Uslovni otpust nije moguć prije nego što je osuđeni maloljetnik proveo jednu godinu u kazneno-popravnoj ustanovi.Za razliku od Pekinških pravila koja predviđaju obavezno stavljanje uslovno oslobođenih maloljetnika pod nadzor odgovarajućeg organa, naše krivično zakonodavstvo predviđa samo kao mogućnost da sud za vrijeme trajanja uslovnog otpusta odredi odgojnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog organa socijalne zaštite.

3. Izvršenje alternativnih mjera prema odvojenom zakonodavstvu o maloljetnicima

Alternativne mjere prema maloljetnicima u smislu novog odvojenog zakonodavstva su: policijsko upozorenje, odgojne preporuke i uslovni otpust.

39

3.1. Policijsko upozorenje

Ova alternatvna mjera može se izreći prema maloljetniku pod sljedećim općim uslovima: da je počinio krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora do tri godine ili novčana kazna, ako je to srazmjerno okolnostima i težnini učinjenog krivičnog djela i da je ovlaštena služebena osoba dobila odobrenje od nadelžnog organa tužioca da maloljetniku izrekcne policijsko upozorenje. Pored navedenih općih uslova predviđeni su i posebni uslovi koji moraju biti kumulativno ispunjeni. Ti uslovi su:

1. da maloljetnik prizanje krivično djelo2. da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno3. da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio krivično djelo4. da prema maloljetniku nije ranije izricano policijsko upozorenje, primijenjena

odgojna preporuka ili izricana krivična sankcija

Policijsko upozorenje se izriče prije pokretanja pripremnog postupka. Izriče ga ovlaštena službena osoba sa posebnim znanjima iz oblasti prava djeteta i maloljetničke delikvencije, uz odobrenje tužioca. Tužilac, dakle, može pod zakonskim uslovima, odobriti izricanje policijskog upozorenja, a ovlaštena službena osoba će nadalje u roku od tri dana izreći policijsko upozorenje i ukazati maloljetniku na društvenu neprihvatljivost i štetnost njegovog ponašanja, posljedice koje takvo ponašanje može na njega imati, kao i na mogućnost vođenja krivičnog postupka i izricanje krivične sankcije u slučaju ponovnog izvršenja krivičnog djela.

3.2. Odgojne preporuke

Prema maloljetnom učiniocu krivičnog djela mogu se primijeniti odgojne preporuke za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, a za krivična djela za koja je zapriječena kazna zatvora preko pet godina ako je to srazmjerno okolnostima i težini učinjenog krivičnog djela. Odgojne preporuke su: lično izivnjenje oštećenom; naknada štete oštećenom; redovno pohađanje škole ili redovno odlaženje na posao; uključivanje u rad, bez naknade, u humanitarne organizacije ili poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja; liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi; uključivanje u grupni ili pojedinačni tretman odgojnih, obrazovnih, psiholoških i drugih savjetovališta.U postupku izricanja i izvršenja odgojnih preporuka moguće je posredovanje ili medijacija. Naime, prilikom primjene odgojnih preporuka: lično izivnjenje oštećenom i nakdana štete oštećenom pored maloljetnika, svoj pristanak u pismenoj formi daje i osoba oštećena krivičnim djelom. U ovom slučaju posredovanje vrši ovlašćena osoba socijalnog staranja osposobljena za provođenje postupka posredovanja, praćenja i izvještavanja.

3.3. Uslovni otpust

Uslovni otpust maloljetnika kojima je izrečena neka od zavodskih odgojnih mjera jedan je od novih istituta u krivičnom zakonodavstvu za maloljetnike. Može se izreći nakon 6 mjeseci boravka u ustanovi. Dok je na uslovnom otpustu može se izreći i neka od mjera pojačanog nadzora ili posebnih obaveza. Do opoziva otpusta može doći u slučaju da maloljetnik počini novo krivično djelo, da pojačan nadzor ne ostvaruje svrhu ili maloljetnik ne ispunjava izrečene obaveze. Također, promjene su ostvarene i u pogledu

40

mjere uslovnog otpusta sa izdržavanja kazne maloljetničkog zatvora. Riječ je o korigovanju uslova za njenu prmijenu, u saglasnosti sa novim zakonskim okvirima trajanja kazne maloljetničkog zatvora. Tako je za uslovno puštanje na slobodu sa izdržavanja kazne maloljetničkog zatvora potrebno da je izdržava 1/3 kazne, ali ne kraće od 6 mjeseci, ta da je postignuta svrha kažnjavanja. O uslovima otpusta osuđenog na kaznu maloljetničkog zatvora odlučuje sudija prvostepenog suda koji je donio presudu, po molbi maloljetnika.

4. Izvršenje krivičnih sankcija prema posebnim i specifičnim pravnim normama u okviru krivičnog prava u širem smislu riječi

Sistem krivičnih sankcija prema maloljetnicima obuhvata: odgojne mjere, određene mjere sigurnosti i maloljetnički zatvor.Svrha je kazne maloljetničkog zatvora poseban uticaj na maloljetnog učinioca da ubuduće ne čini krivična djela (specijalna prevencija), kao i uticaj na druge maloljetnike da ne učine krivična djela (generalna prevencija).

4.1. Izvršenje odgojnih mjera prema maloljetnicima

Posebne i specifične pravne norme u okviru krivičnog prava u širem smislu riječi predivđaju izricanje i izvršenje tri vrste odgojnih mjera: disciplinska mjera upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike; mjere pojačanog nadzora od strane roditelja, usvojilaca ili staraoca, pojačan nadzor u drugoj porodici, pojačan nadzor nadležnog organa socijalne zaštite i zavodske mjere: upućivanje u odgojnu ustanovu, u odgojno-popravni dom, u drugu ustanovu za osposobljavanje.Zakonom propisanje odgojne mjere izvršava nadležni centar za socijalni rad, osim mjere upućivanja u odgojno-popravni dom koju izvršava sud.Kada sud donese odluku o izricanju odgojne mjere maloljetniku, nalog za njeno izvršenje dostavlja se nadležnom organu starateljstva. Nadležnost organa starateljstva određuje se premje mjestu prebivališta maloljetnika. Sud dostavljan i podatke o maloljetniku, pribavljenje u toku postupka, radi što bolje i efikasnije primjene odgojne mjere. Centar za socijalni rad dužan je da u roku od 30 dana izrečenu mjeru izvrši, a ukoliko do izvršenja izrečene mjere ne dođe, dužan je o tome obavijestiti sud.Ako je od dana pravosnažnosti odluke kojom je izrečena mjera pojačanog nadzora i zavodska odgojna mjera proteklo više od godinu dana, a do njenog izvršenja nije došlo, sud će ponovo odlučivati o potrebi zivršenja izrečene mjere. Sud može odlučiti da se ranije izrečena mjera izvrši, ne izvrši ili zamijeni nekog drugom mjerom.Nadzor nad njihovim izvršenjem vrši sudija za maloljetnike na način da povremeno posjećuje maloljetnikovu porodicu, odnosno njegove roditelje, staratelje i usvojitelje, traži izvještaj od organa socijalnog staranja o ponačanju i rezultatima izvršenja izrečene mjere, zatim sudija za maloljetnike posjećuje ustanove u kojima se mjera izvršava, prima i proučava izvještaje o procesu resocijalzacije.

4.1.1. Disciplinska mjera upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike

Ova mjera je prije svega prediđena za maloljetniek koji su određeno krivično djelo učinili iz lakomislenosti ili nepromišljenosti. Profil maloljetnika koje se, u pravilu, izriče ova mjera je obilježen njegovim ličnim svojstvima i porodičnim prilikama.U slučaju da se maloljetnik ne javlja ili prestane dolaziti u disciplinski centar, centar o tome obavještava nadležan sud, odnosno organ starateljstva. Ostvarivanje svrhe ove

41

mjere postiže se na dva načina. Prvi ima odgojno-obrazovni karakter, koji podrazumijeva obrazovanje i rad sa pedagogom koji pokušava kod maloljetnika razviti osjećaj lične odgovornosti za učinjene postupke i ponašanja individualnim tretmanom. Drugi način je upošljavanje maloljetnika na korisnim radovima koji odgovaraju njegovom uzrastu, ako će se na taj način bolje ostvariti svrha ove mjere. Za ovakav vid tretmana neophodna je saglasnost maloljetnika i njoegovog staratelja.Odgojna mjera upućivanje u disciplinski centar za maloljetnike se može izreći na određeni broj sati u praznične dana ili određeni broj sati u toku dana ili na neprekidni boravak na utvrđeni broj dana.Nakon izvršenja ove mjere disciplinski centar podnosi izvještaj nadležnom sudu o uticaju poduzetih mjera i postignutim rezultatima odgojnog rada u centru.

4.1.2. Odgojne mjere pojačanog nadzora

Ove mjere imaju poseban značaj u pogledu odgoja i preodgoja maloljetnika u sukobu sa zakonom. One su vaninstitucialnog karaktera. Prednost takvog tretiranja maloljetnika je u tome što su resocijalizacija i preodgajanje maloljetnih delikvenata, koliko god bili dobro organizovani u odgojno popravim domovima i ustanovama uvijek praćeni i štetnim posljedicama i uticajima. Izdvajanje maloljentika iz socijalne sredine u kojoj je živio i njegovo smještanje u novu, zatvorenu sredinu, kod njega može izazvati psihičke traume, manjeg ili većeg intenziteta.

4.1.2.1. Pojačan nadzor od strane roditelja, usvojioca ili staraoca

Ovo je mjera vaninstitucialnog karaktera i izriče se maloljetniku kojeg nije potrebno izdvajati iz dotadašnje sredine, a trajnija mjera odgoja, preodgoja ili liječenje, uz odgovarajući nadzor od strane roditelja, staraoca odnosno usvojioca, je adekvatna za ostvarivanje svrhe ove vrste sankcija. Ova mjera se izriče kada su roditelji, staratelji ili usvojitelji bili u mogućnosti da vrše adekvatan nadzor, a propustili su da ga vrše. Sud njima može dati potrebne upute i naložiti im dužnosti u pogledu mjera koje treba poduzeti za njegov odgoj, liječenje i otklanjanje štetnih uticaja na njega, što su u tom slučaju oni dužni izvršiti.Sud može naložiti da nadležni organ socijalnog staranja provjerava njeno izvršenje i pruža potrebnu pomoć roditelju, staratelju ili usvojitelju.

4.1.2.2. Pojačan nadzor u drugoj porodici

Ova mjera se izriče maloljetniku kada nadzor od strane roditelja, staratelja, odnosno odgajatelja nije moguć, niti se opravdano od njih može takav nadzor očekivati. Izbor porodice u kojoj će se maloljetnik smjestiti vrši se na osnovu prethodnog ispitivanja ličnosti maloljetnika i socio-psihološke strukture porodice, a sve u cilju kvalitetnijeg i potpunijeg ostvarivanja svrhe izrečene mjere. S druge strane, centar za socijalni rad je dužan da sa liste evidentiranih porodica, koje su se dobrovoljno prijavile da vrše nadzor nad maloljetnim delikventom, izabere onu koja je najpogodnija za nadzor u konkretnom slučaju, s obzirom na sve karakteristike i specifičnosti ličnosti maloljetnika i izabrane porodice. Maloljetnik može, osim ako sud drugačije ne odluči, održavati kontakte sa svojom porodicom.Zakon predviđa obavezan nadzor i pružanje potrebne pomoći od strane organa socijalne zaštite sce dok ova mjera traje. Ona će se obustaviti kada roditelji, staratelji ili usvojitelji

42

budu u mogućnosti da vrše pojačan nadzor nad njim, ili kada prema rezultatu odgoja prestaje potreba za pojačanim nadzorom.

4.1.2.3. Pojačan nadzor organa socijalne zaštite

Kada roditelji, staratelji ili usvojitelji nisu u mogućnosti da vrše pojačan nadzor nad maloljetnim izvršiocem krivičnog djela, niti je to u mogućnosti neka druga porodica, tada sud obavezu pojačanog nadzora dodjeljuje centru za socijalni rad, koji za izvršenje ove obaveze ovlašćuje određenu osobu koja brine o školovanju maloljetnika, njegovom zaposlenju, odvajanju iz sredine koja na njega štetno djeluje, potrebnom liječenju i sređivanju prilika u kojima živi. Ovu mjeru izvršava službena osoba koju centar za socijalni rad odredi.Centar za socijalni rad dužan je da: ostvaruje neposredni kontakt sa maloljetnikom i njegovom porodicom putem razgovora, posjeta, obilazaka i na drugi pogodan način, da uspostavi stalnu saradnju sa školom, odnosno pravnim i drugim licem, gdje maloljetnik živi i radi.

4.1.2.4. Posebne obaveze maloljetnika

Potrebno je da maloljetnik uviđa smislenost i svrsihodnost obaveza koje su mu nametnute, bez obzira što su možda i preteške za njegov uzrast.Obaveze koje sud može izreći maloljetniku su: lično izvinjenje oštećenoj osobi, naknada štete u okviru vlastitih mogućnosti, redovno pohađanje škole, osposobljavanje za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima, uzdržavanje od uživanja alkoholnih pića i opojnih droga, posjećivanje odgovarajuće zdravstvene ustanove ili savjetovališta, te uzdržavanje od druženje sa osoba koje na njega štetno djeluju. Njihovo trajanje je ogranićeno trajanjem odgojne mjere.

4.1.3. Zavodske odgojne mjere

Ukoliko je nad maloljetnikom potrebno vršiti stalni nadzor, uz prmijenu većih ili manjih mjera nadzora, radi njegovog odgoja, preodgoja i usmjerenja, tada se izriču zavodske mjere kao najstrožiji oblik odgojnih mjera. Pored ovih kriterija, na izbor zavodske mjere od uticaja je vrsta krivičnog djela. Intenzitete kriminalne aktivnosti i recidivizam.Imamo tri vrste ovih mjera: upućivanje u odgojnu ustanovu, upućivanje u odgojno-popravni dom i upućivanje u ustanovu za osposobljavanje.Mjeru upućivanja u odgojno-popravni dom, prema ZIKS FbiH, izvršava sud, dok druge dvije izvršava centar za socijalni rad. Maloljetnika u ustanovu za izvršenje zavodske mjere upućuje nadležni organ starateljstva ili ga dovodi roditelj, staratelj ili usvojitelj.Nemogućnost izvršenja ove mjere može nastupiti u dva slučaja: ako je maloljetnik u bjekstvu i ako odbija izvršenje mjere.

4.1.3.1. Upućivanje u odgojnu ustanovu

Izriče se maloljetniku kojeg je neophodno izdvojiti iz sredine u kojoj je do tada živio i nad kojim je neophodan stalan nadzor stručnih osoba, odnosno odgajatelja.ZIKS Fbih predviđa da se maloljetnici u odgojnoj ustanovi organizuju u grupe od 10 maloljetnika i svaka grupa ima svog odgajatelja. Rad u ovim ustanovama zasniva se na njihovom maksimalnom angažmanu u smislu njihovog školovanja, bavljenja fizičkom kulturom, njihovog muzičkog obrazovanja i sl. Dok je izvršenje ove mjere u toku, maloljetnik obavezno nastavlja školovanje.

43

Saradnja ustanove sa nadležnim sudom ogleda se kroz obavezu ustanove da svaki određeni period (najčešće 6 mjeseci) šalje izvještaj sudu o toku izvršenja ove mjere. Kada oddgajatelj u ustanovi ocijeni da su postignuti odgovarajući rezultati u tretmanu maloljetnika, on o tome obavještava sud i predlaže prekid odgojne mjere. Konačnu odluku o tome donosi sudija za maloljetnike.

4.1.3.2. Upućivanje u odgojno-popravni dom

Ovu mjeru izvršava sud koji ju je i izrekao.Ustanove u kojima se izvršava ova mjera su posebni odgojno-popravni dom za muškarce, odnosno za žene, koji se osnivaju samo u tu svrhu, ili izuzetno posebna odjeljenja kazneno-popravnog zavoda, u kojima su maloljetnici izlovani od ostalih osoba. Propisi o izvršenju krivičnih sankcija predviđaju dva tipa odgojno-popravnih domova: poluotovreni i otvoreni, a za pojedine maloljetnike u okviru dom poluotvorenog tipa mogu se formirati i zatvoreni odjeli.Klasifikacija maloljetnika u pojedine grupe i vrste, metode i sistem provođenja preodgojnog tretmana vrši se nakon opservacije maloljetnika u prijemnim odjeljenjima. Dakle, ispituje se ličnost maloljetnika.U svrhu što uspješnijeg tretmana i postizanja željenih rezultata insistira se na sticanju općeg i stručnog obrazovanja, radnom obučavanju i osposobljavanju za odgovarajuća zanimanja, aktivnom učešću u odgojno-korekitvnom radu.Od maloljetnika se zahtijeva pridržavanje odredaba zakonskih propisa i podzakonskih akata, izvršavanje naredbi služenih osoba u zavodu.Pored godišnjeg odmora, za dobar uspjeh u školi i zalaganje na radnom mjestu, te za primjerno vladanje, maloljetniku se mogu davati nagrade ili omogućiti druge pogodnosti (izlaženje u grad, povećanje broja posjeta i sl.).

4.1.3.3. Upućivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje

Ako je krivično djelo izvršio maloljentik koji je ometan u psihičkom ili fizičkom razvoju i kojem je neophodno liječenje ili rehabilitacija, sud će izreći mjeru upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje. Ovu mjeru izvršava općinski organ nadležan za poslove socijalnog staranja prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta maloljetnika. Ova mjera se izvršava u odgovarajućim ustanovama socijalne zaštite invalidih osoba i drugih osoba ometanih u psihofizičkom razovju.Maloljetnik u ustanovi može ostati do punoljetstva, a ako za tima ima potrebe mjera se produžuje i nakon toga.

4.1.3.4. Odgoda i prekid izvršenja odgojnih mjera i obustava izvršenja odgojne mjere

Molbu za odgodu i prekid izvršenja odgojne mjere podnose maloljetnik, njegov roditelj, staratelj ili usvojitelj, bračni drug i centar za socijalni rad.Razlozi za odgodu ili prekid mogu biti:

1. Ako je maloljetnik obolio od teže boljesti, dok bolest traje2. Ako se desio smrti slučaj ili teška bolest u užoj porodici maloljetnika, najduže za

tri mjeseca

44

3. Ako se nalazi naposredno pri završetku škole ili polaganju ispita za koje se pripremao, pa bi izvršenje odgojne mjere moglo nepovoljno uticati na izvršenje tih obaveza, najduže na 6 mjeseci

4. Ako trudnoj maloljetnici da porođaja ne preostaje duže od 5 mjeseci ili maloljetnici koja ima dijete mlađe od 1 godine života, do navršene jedne godine života

5. Kada je podignut zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka

Jedan od razloga za obustavu izvršanja odgojne mjere jeste postizanje njene svrhe. Ova ocjena se daje na osnovu postignutih rezultata o prevaspitanju maloljetnika. Odluku o obustavi odgojne mjere donosi sud po prijedlogu ustanove u kojoj se nalazi maloljetni, ili po prijedlogu ventra za socijalni rad, incijativom roditelja, staraoca ili usvojioca, ili ako sud samostalno ocijeni da su ispunjeni uslovi za ovakvu odluku.Odluka o obustavi izvršenja ne može se donijeti prije isteka roka od 6 mjeseci, kod mjera upućivanja u odgojnu ustanovu, odnosno prije isteka roka od 1 godine kod mjere upućivanje u odgojno-popravni dom. Izuzetak od navedenog je situacija kad se izvršenje spomenutih mjera može obustaviti i prije utvrđenih minimalnih rokova, ako posebne okolnosti koje se odnose na osobu maloljetnika očito pokazuju da he postignuta svrha ovih mjera.Prije otpuštanja maloljetnika, i to najmanje tri mjeseca prije, ustanova u kojoj se zavodska mjera izvršava dužna je o tome obavijestiti njegove roditelje, staraoca ili usvojioca i organ starateljstva. Nakon otpuštanja, nadležni organ starateljstva je dužan da maloljetniku pruži svu potrebnu pomoć.

4.2. Izvršenje mjera sigurnosti koje se mogu izreći maloljetniku

Maloljetniku se mogu izreći mjere bezbjednosti pod uslovima propisanim u krivičnom zakonu.

4.3. Kazna maloljetničkog zatvora

Izvršenje kazne maloljetničkog zatvora je uređeno propisima o izvršenju krivičnih sankcija, s tim što se na pitanja koja nisu uređena posebnim normama shodno primjenjuju odredbe koje uređuju izvršenje kazne zatvora prema punoljetnim osuđenicima. Specifičnosti izvršenja kazne maloljetničkog zatvora odnose se na:

1. Organizaciju ustanova u kojima se ova kazna izvršava2. Osnivanje osnovne i srednje škole unutar ustanove3. Osiguranje bavljenja fizičkom kulturom4. Neograničeno dopisivanje sa roditeljima i drugim bliskim srodnicima5. Mogućnost davanja dopusta dva puta u toku godine u trajanju do 20 dana svaki

put6. Ograničenje trajanja mjere upućivanja u samicu u trajanju najviše pet dana i

nemogućnost primjene mjere usamljenja.

Kazna maloljetničkog zatvora izvršava se u posebnim ustanovam osnovanim u tu svrhu, a ako takve ustanove ne postoje, onda se kazna izvršava u posebnim odjeljenjima za maloljetnike koja se osnivaju u okviru kazneno-popravnih ustanova u kojima kaznu

45

lišenja slobode izvršavaju punoljetni zatvorenici. U posebnoj ustanovi ili posebnom odjeljenju za maloljetnike, maloljetnik ostaje najduže do navršene 23. Godine života, nakon čega se upućuje u kazneno-popravnu ustanovu za punoljetne izvršioce krivičnih djela, gdje izvršava preostali dio kazne. Izuzetak je u slučaju ako maloljetnik nije dovršio svoje školovanje ili stručno osposobljavanje, jer u spomenutoj ustanovi ili odjeljenu može ostati do navršene 25. godine života.

5. Izvršenje krivičnih sankcija prema odvojenom zakonodavstvu o maloljetnicima

U pogledu krivičnih sankcija za maloljetnike, novo zakonodavstvo se temelji na određenim osnovnim princpima i institutima. Riječ je npr. o:

- Principu postupnosti u izvršenju krivičnih sankcija koji znači da, ukoliko nisu primijenjene odgojne preopruke kao primarni odgovor na maloljetničku delikvenciju, u izricanju krivičnih sankcija prednost treba dati prvo mjerama upozorenja, zatim mjerama pojačanog nadzora, te na posljednjem mjestu kazni maloljetničkog zatvora

- Principu srazmjernosti, koji podrazumijeva mogućnost izbora i primjene zakonom predviđene sankcije i mjere koje su prilagođene ličnim svojstvima, sredini i prilikama u kojima maloljetnik živi i koje su u srazmjeri sa okolnostima i težinom učinjenog krivičnog djela, uz uvažavanje prava osobe oštećene krivičnim djelom

- Institutima resocijalizacije i reintegracije, u smislu preduzimanja sistematske, planske i organizovane aktivnosti društva sa ciljem osposobljavanja maloljetnika da ubuduće poštuje društvene norme i njegov povratak u društvo kao punopravnog, ravnopravnog člana društvene zajednice

- Novim vrstama odgojnih mjera, jer se maloljetnom učiniocu krivičnog djela mogu izreći, uz postojeće, i nove vrste odgojnih mjera i to mjere upozorenja i usmjeravanja; sudski ukor i posebne obaveze. Tako se sudski ukor izriče kad se i prijekorom može postići svrha odgojnih mjera. Sadržaj ukora je da će sud maloljetnika upozoriti na neprihvatljivost i štetnost njegovog ponašanja, posljedice koje na njega takvo ponašanja može imati, kao i da mu u slučaju ponovnog izvršenja krivičnog djela može biti izrečena durga sakcija. S druge strane, posebne obaveze su određeni nalozi ili zabrane kojima se utiče na maloljetnika i njegovo ponašanje. Izriču se kao: samostalne sankcije ili kao dodatne obaveze uz mjere pojačanog nadzora, odnosno uz uslovni otpust sa izvršenja odgojne mjere

- Novim vrstama odgojnih mjera i mjera sigurnosti, jer se maloljetnku mogu izreći, uz obavezno psihijatrijsko liječnje, obavezno liječenje od ovisnosti i oduzimanje predmeta, još i obavezno ambulantno liječenje na slobodi i zabrana upravljanja motornim vozilom.

- Kazna maloljetničog zatvora, kao najstrožija kirivična sankcija za maloljetnike, koja ne može biti duža od 5 godina. Za krivično djelo za koje je propisana kazna

46

dugotrajnog zatvora ili za sticaj najmanje dva krivična djela za koja je propisana kazna zatvora teža od 10 godina, maloljetnički zatvor može trajati do 10 godina.

- Odgođenom izricanju kazne maloljetničog zatvora, sud može izreći kaznu maloljetničkog zatvora i istovremeno odrediti da je neće izvršiti kada se opravdano može očekivati da se i prijetnjom naknadnog izricanja kazne može uticati na maloljetnika da ubuduće ne čini krivična djela. Uz kaznu se može izreći neka od odgojnih mjera pojačanog nadzora i odrediti uz tu mjeru jedna ili više posebnih obaveza.

5.1. Neke specifičnosti vezane za izvršenje krivičnih sankcija

Novim zakonskim propisima „objedinjeno“ je izvršno krivično pravo za maloljetnike.Odgojne mjere izvršava državni organ – centar za socijalni rad. Nadzor nad izvršenjem odgojnih mjera vrši sud i tužilaštvo na način da: neposredno obliaze mjesta gdje se one izvršavaju i primaju izvještaje koji se dostavljaju u obliku redovnih izvještaja (svaka dva mjeseca) ili ad hoc izvještaja (u situacijama otežanog izvršenja mjera).Izvršenje krivičnih sankcija odvija se prema programa postupanja kojeg sačinjavaju nadležni organi za njihovo izvršenje. Program je prilagođen ličnosti maloljetnika i sa savremenim dostigunućima nauke, pedagoške i penološke prakse, program se sačinjava nakon provedene tzv. opservacije (proučavanja) ličnosti maloljetnika od strane stručnih osoba (psihologa, pedagoga, socijalnih radnika i ljekara). Pojedinačnim programom posebno se utvrđuju: nivo zrelosti maloljetnika, druga svojstva njegove ličnosti, mogućnost uključenja u proces obrazovanja i radnog osposobljavanj, korištenje i organizacija slobodnog vremena za rad i sl.Prava maloljetnika novo odvojeno zakonodavstvo taksativno nabraja i sažeto ih opisuje ( npr., nošenje vlastite odjeće ako je pogodna, odgovarajuća ishrana, učestvovanje u organizovanim sportskim, kulturnim i drugim prikladnim aktivnostima izvan ustanove, pohađanje nastave izvan ustanove ako u toj ustanovi nije organizovana nastava, primanje pošte i informacija, posjete bliksih srodnika, posjete predstavika vladinih i nevladinih organizacija, rad prema svojim mogućnostima, dnevni, nedjeljni ili godićni odmor, zdravstvena zaštita ili korištenje pogodnosti).Tu su i neke obaveze, poput obaveze poštivanja kućnog reda i durgih pravila ustanove u kojoj boravi, kršenje tih propisa ima za posljedicu disciplinsko tretiranje maloljetnika.Postpenalna pomoć. Zakon predviđa nekoliko oblika pomoći: iznalaženje smještaja i sredine u kojoj će maloljetnik živjeti; dovršetak započetog obrazovanja i stručnog osposobljavanja, ili liječenja radi zaštite njegovog fizičkog i društvenog zdravlja; pronalaženje zaposlenja; obezbjeđenje ishrane, odjeće i finansijskih sredstava za druge nužne potrebe; omogućavanje njegovog ponovnog integrisanja u društvenu zajednicu.

47