Pedro Calderon de la Barca, Život je san

(Školska knjiga, Zgb 2005., Milićević, Pedro Calderon de la Barca, Život je san)

Koji je značaj ovog autora u španjolskoj i svjetskoj književnosti? Navedi karakteristike njegovog kazališta s obzirom na teme, zaplet i rasplet te scenografiju.Pedro, uz de Vegu, najveći pisac klasičnog španjolskog teatra, rođen u Madridu, bio neko vrijeme vojnik, u pedesetoj se zaredio i kao vitez živio mirno do kraja života, pišući neumorno sve do svoje smrti. Kako je bio plemić, školovan kod isusovaca, postao je istinski protureformist, a opet preporoditelj Crkve. Posljednji je bio u zlatnom dobu Španjolske, osjećajući sjajnu, ali i mračnu slavu svoje države pod nesposobnim upravljanjem Filipa IV. Calderon je bio dvorski čovjek i stvarao je svoja djela za izabranu elitu. Bio je pjesnik visokog baroka, mnoga mjesta sadržavaju pretrpanu, raskošnu metaforiku. Koristi sve tekovine kulteranizma (kićenost izraza) i konceptizma (misaonost prije svega). Stvarao je u zatvorenom dvorskom kazalištu velikih mogućnosti dekora i rasvjete. Dubok, refleksivan; moralne i univerzalne teme. Likovi često pretvoreni u simbole. Pažnja na pojedincima, gradnja velikih dramskih figura. Najčešće uzima drame s problemima časti i ljubomore, zanimljivih psiholoških ideja.

Ovo je jedna poetsko-filozofska drama, nestvarna legenda s nestvarnim likovima, koji su zapravo simboli, te su pružili Calderonu priliku za beskrajna i lelujava razmišljanja o ulozi odgoja u ljudskom životu, o sudbini koja visi nas čovjekom, snazi razuma i slobodne volje koji se mogu suprotstaviti usudu o snu i stvarnosti, o prolaznosti i nestalnosti svega ovozemaljskog. Njegova je veličina u tome što je sve teške i bitne probleme znao osjetiti i što se usudio tako smiono uroniti u njih.

Odredi temu(e) drame!Imamo 3 teme:

- ljubavna (Sigismund – Stela; Rosaura – Astolfo)- politička (Sigismund - Astolfo) - egzistencijalna (imamo 2 glavna pitanja)

1. sudbinaa) ne-upravljanje njom (Klarin)b) upravljanje njom (Sigismund)

2. pravo slobode i njezinog korištenja protiv drugoga (otac zatvorio sina zbog „zvijezda“)

Izdvoji pitanja o kojima razmišlja kraljević Sigismund. Do kojih spoznaja dolazi?16.str. Kad me bijes vaš tako slama…/ 16.str. da l' još čime…/

Pronađi stihove po kojima vidiš da je Sigismund svjestan konačnosti svega na svijetu. „I zato hoću da poživim/ i da u dobru iskoristim/ sve dane svoje, dok mi traju“

Koja pitanja upućuje Sigismund nevidljivom božanstvu na kraju prvog čina?Upućuje pitanje što je on tako sagriješio da ga prati tako zla sudbina. Je li sav njegov grijeh u tome što se rodio. /16.str. Kad me bijes vaš tako slama…/ 16.str. da l' još čime…/

Je li moralno ono što je poljski kralj-astrolog učinio svome sinu?Relativno je i paradoksalno, u pravom duhu baroka i pravim končetom izrečen zaključak, jer da kralj nije svoga sina posla na muke u kulu, pitanje je koliko bi on mogao „progutati“ misao o snu koju su mu prodali, a i kako bi kasnije odabrao biti dobar zbog istoga.

Je li čovjek zaista nemoćan pred onim što mu više sile dosude ili ipak može nadvladati sudbinu?Djelovanjem se može promijeniti sudbina jer je Sigismund svojom pobunom, svojim napadom na oca promijenio sudbinu, a Klarin se skrivao te ga je smrt pronašla.

Kako je i zašto Sigismund uspio nadvladati vlastitu sudbinu?Zbog svoje duboke odluke o časnosti, moralnosti.

Protumači stihove: „O, malen je dar nam dan,/ jer sav život – to je san,/ a san su i sami snovi“Prolaznost na koju smo svi „osuđeni“, ovozemaljski dio života je vrlo kratak, te postoji stalna težnja u čovjeku da ga dobro iskoristi zbog osjećaja koji se svima javi na samrtnoj postelji, a to je da ovo ne može biti kraj, već da tamo postoji nešto, Netko. Moramo Mu moći pokazati da smo se potrudili iskoristiti taj život-san što bolje, prije negoli se probudimo za vječnost.

Navedi ostale likove i uz svaki navedi glavnu značajku.Klarin – prevrtljivacBazilije – slijepo vjerovanje zvijezdamaAstolfo – lažljivacKlotaldo – odan kraljuStela – lakoma, želi samo da njoj bude boljeRosaura – žena-muškarac, odlučna, hrabra

Izdvoji barokna obilježja drame (tema, jezični izrazi, končeto).Čovjekova usamljenost i uzaludnost htijenja da shvati svijet oko sebe, nestalnost, prividnost svega u svijetu, pa čak i vlastitog života; prolaznost i smrt.Bogatstvo stilskih figura (kontrati: život – smrt, san – java, slobodna volja – sudbina…; ponavljanje, gradacija, metafora, hiperbola, sintaktički paralelizam, ironija, usporedba, paradoks, barokna kićenost: posebno kod opisa ljepote žene)Tema je vječna dvojba o stvarnosti.Sigismund djeluje (Carpe diem!), jer stvarno želi biti dobar zbog kratkoće sna (Memento mori!).

Končeto – „jer mislim da bezobraznost je/ najsigurnija ulaznica/ za sve priredbe i predstave.“„nit' itko misli da sam Klarin,/ i ako taj klarinet svirne/ mogo bi, bogme, dojaviti/ kralju i Steli i Astolfu/ što se sve radi i događa, jer riječi sluga i klarinet/ dvije su stvari i one se/ s tajnama sasvim slabo nose,/ i moglo bi se dogoditi/ da mi dojadi ova šutnja,/ pa da za mene netko rekne:/ Klarinet koji zorom svira/ ne nosi dobra, niti mira.“„Dajte da ljubim vašu ruku/ iz koje, ko iz snježne čaše,/ i blagi vjetar sreću pije.“„jer kad se zora sa sutonom spoji,/ svjetlo sa sjenom, nastaje bez dvojbe,/ sinkopa dana.“„Prije svega,/ očima reci neka glazbu/ svoju usklade s tvojim glasom,/ jer, u protivnom, svi će čuti/ da loše zvuči i da škripi/ taj instrument neusklađeni,/ koji bi htio da se složi/ sva lažnost riječi i govora/ s jasnom istinom osjećaja.“

LIKOVI: Sigismund (kraljević), Klotaldo (kraljev knez i Sigismundov učitelj), Rosaura, Klarin (sluga), Bazilije (kralj-astrolog i Sigismundov otac), Stela (princeza), Astolfo (moskovski knez)…

(…)I ja sanjam da sam tusputan u tom kutu bijednom a snio sam da sam jednom

uživao sreću svuŠto je život? Mahnitanje.Što je život? Puste sanje,prazna sjena što nas ovi. O, malen je dar nam dan,jer sav život – to je san

a san su i sami snovi (…)

(…) O, treba da ukrotimoovu našu ćud opaku,

pomamu i čežnju svaku,ako opet san usnimo.Tako treba, jer živimo

u tom svijetu čudne ćudi (…)

(…) čovjek sanja ono što je,sanja dok se ne probudi.I kralj koji vlada svima, sanja kako zapovijeda,u toj varci sebe gleda

kako mnoge časti prima,a na vjetar sve ih piše,

jer smrt strašna sve ih briše,i u prah će sve to strti.