JOVAN MOMIROVSKI i FILIP ŠIMIĆ

PČELINJA PAŠA

POLJ OPRIVREDNI NAKLADNI ZAVOD

Z A G R E B 1 9 5 3

P R E D G O V O R

O pčelinjoj paši pise se često u našim pčelarskim časopi-sima. U izvještajima pčelara o pčelinjoj paši u njihovim kraje-vima često ima vrijednog materijala za proučavanje medonosnihbiljaka u FNRJ. U pčelarskim knjigama pčelinja paša obrađenaje u manjoj ili većoj mjeri prema tome koliko pisac poznaje taproblematiku i ukoliko smatra da je to pitanje važno za pče-larstvO. Opsirniju raspravu »Medonosno siblje i drveće« napisaoje pokojni Sreten Adžić, bivši upravitetj Učileljske skole uSvetozarevu. On fe u skoll irrtao ukrasno-botcbnički vrt u povr-šini od 1,5 ha, gdje je bilo sakttpljeno oko 500 domaćih i stranihvrsta grmlfa i drveća. U toj knjižici ima dragocjenih podataka,asobito o vremenu cvatnje. Međutim u njoj je pretežno obrađenctsistematika, šio nije najvažnije za pčelare; zatim ona nije pot-puna, jer nisu obrađene zeljaste biljke. Knjiga je štampana1924. g. te fe malo i zastarjela Dr. Sima Grozdanić, biolog, pro-fesar Beogradskog sveučilišta, izdao je 1938. g. knjižicu »Pče-linfa paša«, no ana ne može zadovoljiti potrebu. Što je najglav-nije obadvije knfige rasprodane su.

' Na osnovu materijata po našim pčelarskim knjigama i ča-sopisima, uz pripomoć strane literature i upotpunjujući taj ma-terijal svojim zapažanjima napisao sam ovu skromnu knjižicu.Nadam se da će ona popuniti prctzninu i da će pridonijeti raz-voju pčelarstva i dobijanju većih prinosa za zadovoljavanjepotreba širokih narodnih masa. Upoznavanjem pčetinje paše pri-donjet ćemo razvoju pčelarstva, koje nam pruza deseterostrukoveću korist oprašivanjem cvjetova kulturnih i ostalih biljaka, jertime utječe na povećanje prinosa.

Dio s medonosnim biljkama jadranske klime i krša kaoiružmarin, žalfiju, vrijesak, vrištinu, veliki vrijesak, levandu,draču, planiku i medljiku od crnogorice napisao je Filip Šimić.

Kako nisam mogao upoznati medonosne biljke jadranskeklime i krša, zamolio sctm druga Filipa Šimić, direktora Pčelar-ske centrale u Zagrebu, da to ucini. On se rado odazvao mojojTisak »Tipografije« grafičko-nakladnog zavoda

molbi, te je obradio taj dio i pored toga opisao metvicu, malinu,vrboliku i zlatošipku. Budući da drug Filip Šimić odtično po-znaje te pase i inta dugogodišnje praktično iskustvo, tako fesvo\jim prilogom pridonio da knfiga bude potpunija, čime će na-ročito koristiti velikom broju naših selećih pčetara, koji svakegodine sele desetine hiljada košnica pčela na te paše.

Na kraju, ne mogu da propustim a da ovom pritikom ne za-hvalim nasem starom pčelarskom drugu Nedetjku Divcu, ured-niku »Pčelara«, koji je pažljivo pročitao rukopis i napravioneke stručne i stilističke ispravke te time pridonio da knjigabude bolja. hto tako sam zahvalan Vitomiru Jovanoviću, kofime je pomogao literaturom i savjetima.

Jovan Momirovski

UVOD

Medonosnih biljaka koje pčelama daju nektara i polenaima na stotine. Neke od njih rastu divlje u prirodi, druge seuzgajaju kao ukrasne biljke po parkovima i vrtovima. Međunjima ima vrlo medonosnih, no kako nisu rasprostranjene u veli-kom broju, one se tek spominju i navedene su samo u kalendarucvatnje s ozinakom kada cvjetaju i što daju pčelama. Opširnije suobrađene one biljke, koje imaju veću važnost u medonosnoj florinaše države ili zaslužuju da budu razmnažane i radi dragih ko-risti koje nam pružaju. No i pored taga broj biljaka je priličnovelik, te sam ih morao ukratko opisivati, jer bi opšimije opi-sivanje povećalo opseg knjige i smatram da bi tako izgubilaod svoje praktičnosti i pristupačnosti. Kod važnijih vrsta izniosam ne samo njihovu važnost kao medonoša, već i zahtjeveprema tlu, vlazi i klimi, zatim kako se razmnažaju i ekomomskuvrijednost. Na taj način trudio sam se da potpuno obradim po-jedine biljke, kako bih olakšao pčelarima i drugima da pri si-janju, pošumljivanju, podizanju parkova, drvoreda i zaštitnihšusmskih pojasa izvrše pravilan izbor vrsta. To je veoma važnoza uspjeh zasada, jer samo one biljke, posađene na mjesto, kojeim odgovara , napredovat će dobro i davat će obilno nektara.Kod nekih kulturnih i pčelarskih biljaka, koje nisu dovoljno po-znate kod nas, naveo sam iz gonj ih razloga i s istim ciljem i po-datke o količini sjemena i vrijeme sjetve,

5

OPĆI DIO

VAŽNOST POZNAVANJA PČELINJE PAŠE

Pčelinja paša osnova je pčelarstva. I s t n a nema kraja u na-šoj državi gdje uopće ne bi bilo medonosnih biljaka, pa ipak nepostoje svugdje uvjeti za rentabilno-privredno pčelarenje. Ne-gdje je paša slaba ili ima previše košnica, kao na pr. po grado-vima, Dobro kaže E, Bertrand: »Bilo bi veomai nerazumno pove-ćavati broj pčelaca prije nego što pčelar odredi ili ispita medo-nosnost svoga kraja«, Znači treba poznavati obilnost nektarskepaše u kraju, gdje pčelarimo, ili namjeravamo doseliti p e l e , jerproizvodnja nektara na hektaru površinje ima svojih granica.Treba poznavati medonosne biljke svoga mjesta da bismo premanjima podesili inačin pčelarenja, Za upoznavanje paše služi nami kontrolna vaga, koja će nam biti najpouzdaniji vodič, pogo-tovu, ako smo mjerenje obavljali više godina. Upoznavanjemmedonosnog bilja i kontrolnim mjerenjem moći ćemo unaprijed,pnibližno točno, odrediti kada nastupa i koliko traje glavna pče-l n j a paša. Biljke cvjetaju, u većem dijelu F N R J , oko osam mje-seci; medutim, glavna paša traje često desetak dana. Sva našavještina i pčelarsko iskustvo svodi se na to da se ulište (pčelinjedruštvo) razvije do maksimuma za glavnu pašu, pa čak da sematici ograniči nošenje jaja da bi bilo što više pčela izletnica.Iako za kilogram meda treba oko 100—150.000 izleta, ipak zavrijeme glavne paše dnevni unos može izmositi pet i više kilo-grama. To znači da za desetak lijepih dana pčele mogu skupitizimnicu i osigurati nagradu pčelaru za uložene troškove i trudProučavanjem medonosnih biljaka otkrit ćemo prekide, koje po-stoje u paši, Za vrijeme tih prekida smanjuje se umnožavanjepčela, te se pčelinje društvo ne može maksimalno razviti doglavne paše, ili zbog nedostatka paše krajem ljeta ulište ćenam zazimiti sa starim pčelama, te se ne može razviti do rane ba-gremove paše, koja u našoj državi pripada među najvažnije,

7

Stvarajnjem umjetne paše može se bar donekle poboljšati pašaza vrijeme tih prekida, Pčelar treba poznavati pašu svoje bliže idalje okolice, jer: »Na osovini med rodi«, Dešava se da dok namna pčelinjaku vlada mrtvilo, često na maloj udaljenosti ima obilnepaše, samo bi trebalo s malo truda i troškova prenijeti pčele,U našoj državi imamo raizličite zemljišne i klimatske prilike, pastoga imamo i različitu pašu. Dok je u nekim krajevima glavnapaša bagrem čija je cvatnja u svibnju, dotle ima krajeva gdje jemedober u kolovozu. Preko zime, kada u većem dijelu Jugo-slavije snijeg pokriva cvjetna polja i na pčelinjaku vlada tišina,u Primorju i na otocima cvjeta ružmarin, badem i druge biiljke.U tim najboljim pčelarskim krajevima mogu nam prezimiti uli-šta, koja su slaba i bez zimnice, pa čak i da nam se dobro raz-viju do bagremove i drugih paša. Kombinacije o korišćenju višepaša, čine nam se nemoguće, međutim te mogućnosti iskorišćujupčelari iz Hrvatske i Vojvodine, makar da je to vrlo neznatnoprema paši, koje ima u tim krajevima.

Na pčelinju pajšu upravo na ekonomsku stranu pčelarstva,ne treba računati kao na nešto sigurno. Izlučivanje nektara za-visi o vlazi, toploti i drugim činiocima. Ti uvjeti nisu jednakisvake godine za vrijeme glavne paše, te su i prinosi prilično pro-mjenljivi i nesigurni. Možemo reći da se u poljoprivredi pčelar-stvo odlikuje gotovo najvećom kolebljivošću u prinosima, te jerazumljivo da je pčelarenje, osobito selidba, vezana s rizikom. Ipored toga pčelarstvo je rentabilno posrednim putem, preke po-većanog prinosa drugih kultura, zahvaljujući oprašivanju cvje-tova posredovanjem pčela. Da bismo selili na sigurnu pašu,treba ispitati i registrirati pašu zatim imati obavještače o stanjupaše u krajevima, gdje se sele pčele.

Sada, kada u seljačkim radnim zadrugama, državnim ipoljoprivrednim dobrima imamo velike pčelinjake s licima, ko-jima je pčelarstvo jedini posao, imamo i imat ćemo neogra-ničenh mogućnosti za selidbeno pčelarenje i dobijanje redovitihi velikih prinosa. Na taj način moći ćemo ostvariti milijunskeprihode, u pasivnim, planinskim i rijetko naseljenim krajevima,To će biti priličan doprinos za poboljšanje prehrane radnog na-roda, povećanje prinosa poljoprivrednih kultura i ekonomskograzvitka tih krajeva i cijele F N R J .

BIOLOGIJA CVIJETA

Ako, na priimjer, uzmemo cvijet jabuke, vidjet ćemo izvanalistiće, koji čine čašku. Oni su obično zelene boje i služe za za-štitu ostalih dijelova cvijeta. Zatim imamo vjenčić koji je sastav-ljen od listića živih boja da bi cvjetove pčele i drugi kukci lakšeprimjetili i izvršili oprašivanje. Za primamljivanje pčela služii miris cvjetova. Biljke kod kojih polen prenosi vjetar, nemajumirisa, jer im nije potreban, na primjer lijeska, javorovi, joha i

dr. Miris potječe od eteričnih ulja, koja se luče u listićima kru-nice prašnicima i nektarijama. Eterična ulja imaju svojstvoda jače mirišu, ukoliko su razrjeđenija, te je dovoljna vrlo malakoličina da bi cvijet iz daleka privukao kukce. Kada pčela pro-nađe bogat izvor hrane, ona iz svog mirisnog organa ispušta spe-cifični miiris da bi i druge pčele iz njene koišnice mogle pronaćipašu. U pogledu osjećanja mirisa mi ne smijemo suditi svojimmjerilom. U sredini cvijeta nalazi se tučak (pestić), ženski diocvijeta, on je pri dnu zadebljao u plodinicu, od koje se nastavlja

8 9

tanak vrat, Na vrh vrata nalazi se prošireni dio, koji se zovenjuška, a luči ljepljivu tvar da bi pri oprašivanju zadržao poleni izvršio oplođivanje. Oko tučka obično su prašnici, koji su sa-stavljeni od tankih končića, a na vrhu imaju prašne kese(Anthere). U njima se nalazi polen; kada on sazre i opne popucaju, onda ga pčele mogu skupljati ili vjetar raznositi. Polenje sastavljen od mnogobrojnih sitnih zrnaca; tako resa lijeskesadrži 4.000.000 polenovih zmaca. Ako cvijet ima prašnike itučkove, onda je dvospolan. Ima biljaka, koje u jednom cvijetuimaju samo praišnike a u drugom tučkove to su jednospolni cvje-tavi, kao na primjer kod buče, lubenice, krastavaca, lijeske idrugih; takve se biljke nazivaju jednospolne. Zatim ima biljaka,koje na jednom stablu ili stabljici imaju ženske dijelove cvijetaa na drugom muške, to su dvodomne biljke: vrbe, jasika i dr.Kod jednospolnih cvjetova polen se obično prenosi vjetrom; dabi se moglo izvršiti oprašivanje, one stvaraju ogromnu količinupolena i većinom cvjetaju prije listanja, da bi oprašivanje biloolakšano. Te biljke opskrbljuju pčele s mnogo polena i većinomcvjetaju rano s proljeća.

Ako polen padne na njušku cvjetova iste biljke, dešavase samooprašivanje, odnosno samooplođivanje. Neke sorte vo-ćaka i drugih biljaka ne mogu se oploditi svojim polenom, većje potrebno da na njihove tučkove dođe polen s drugih sorata;u tome pčelari imaju najvažniju ulogu, jer one na svom dlakavomtijelu prenose polen s jednih voćaka na druge i omogućuju za-metanje plodova. Cvjetovi oprašeni vlastitim prahom, dajumanje sjemena i uopće biljke tako nastale imaju manju životnusposobnost i daju manje prinose nego biljke, nastale križanjem.Stoga da bi se onemogućilo samooprašivanje, nalazimo razneuređaje. Tako na primjer, na jednoj biljci cvjetovi su samo saprašnicima, a na drugoj samo s tučkovima; prašnici i tučkovimogu sazrijevati u različito vrijeme, ili prašnici mogu biti nižiod tučkova, da bi se onemogućilo oprašivanje (heljda). To ječinjenica da rod dobivn križanjem dviju sorata daje u prvojgeneraciji veći prinos nego onaj dobiven samooprašivanjem.To ima praktičnu primjenu kod kukuruza »heterozis«, kodrajčice i drugih biljaka, te se stoga križanje izvodi umjetno.

Među kukcima, koji posjećuju cvjetove oko 7 3 % otpadana pčele, na bumbare i na samce-opnokrilce 2 1 % , a ostalona druge kukce. Kod bumbara, na primjer, prezimljuju samoženke, te su rano s proljeća, kada voćke cvjetaju, brojno slabe.

10

pa je njihov doprinos u oprašivanju neznatan. Kada pčela izađeiz košinice i sleti na neku vrsu biljke, ona produžuje posjećivaticvjetove samo iste vrste biljke, dok ne napuni nektarom mednimjehur. Medutim, kod drugih kukaca nema te stalnosti, oni priposjećivanju prelaze s jedne na drugu vrsu biljaka, te u opra-šivanju biljaka sudjjeljuju manje nego što im to po procentu pri-pada, Doduše ta stalnost ni kod pčela nije apsolutna. Tako,sam u kolovozu 1949. god. promatrao k a k o je jedna pčela po-sjetila četiri vrsrte biljaka. Svakako da se ta pojava zapaža zavrijeme slabije paše pri pabirčenju. Da bi pčele sakupile k i l ogram meda, treba da obiđu, bagremovih cvjetova oko 200.000a 500.000 esparzete. Moglo je biti utvrđeno, da 50 pčelacasvaki dan opraši do 15.000.000 cvjetova vanile (Zander), Tajbroj dokazuje ogroman doprinos u povećavanju prinosa kodkulturnih i drugih biljaka što ga pčele vrše oprašivanjem.Računa se, da su koristi od oprašivanja deset puta veće odvrijednosti pčelinijih proizvoda — meda i voska.

IZLUČIVANJE NEKTARA

Nektar se luči u žlijezdama, koje se nalaze izvan cvjetova.Tako na pr. kod grahorice i grahora na palistićima, koji se na-laze kod peteljaka listova ima nektarija, koje luče intenzivnijenego u cvjetovtima, te ih pčele obilno posjećuju. Nektarija izvancvijeta ima kod pamuka, topole i dr. biljaka. Promatrao sampčele kako su sakupljale nektar s nektarija na peteljkamajednogodišnjih trešanja. Glavni izvor nektara jesu cvjetnenektarije; one se nalaze obično u padnožju tučka, na cvjetnojloži. Nektarije imaju oblik malih plošica ili dlačica, kao samo-stalni organi, ili su nerazvijeni prašnici, kvržice pri osnovik r u n i č n i h listića ili prašnika. Žljezde imaju na površini mnogo-brojne male pore od dvije ćelije, koje imaju između sebe uzangrlić — vezu između unutrašnjih šećernih tkiva i uzduha.Nektar se luči i kroz ustašca pokožnice-epidertmisa žlijezda iliprobijajući se kroz zidove ćelija, kao kod znojenja. Stvorenislatki sok ponekad se skuplja u malim udubljenjima-rezer-voarima ili cvijet čini cjevčicu, gdje se skuplja nektar . Imaslučajeva da je izlučivanje toliko obilno, pa nekter teče napoljesa cvjetova kao kod naprstka (Digitalis purpurea), no svakakoda je to sok s malim postotkom šećera. Nektarije luče dok sene izvrši oplodnja, a potom prestaje n i h o v rad, jer je završena

11

i njihova namjena; hranjive tvari, koje su se trošile za stvaranjenektara, sada su potrebne za razviće ploda i sjemenki.

Glavni sastojak nektara jest voda, a njen postotak k r e ć ese u širokim granicama od 30—92%. Različite vrste biijakaimaju raziličit procenat vode, tako prema Beutleru n e k t a rkockavice (Fritillaria imperialis) iz porodice ljiljana (Liliaceae)sadrži 9 2 % vode, jabuke 80%, lipe 70%, mrtve koprive 50%,divljeg kestena 30%, dok med sadrži 20% vode. Gustinanektara u cvjetovima mijenja se preko dana; ujutru je rjeđi,

no porastom toplote uzduha postaje suši te može primiti viševlage, a time raste i postotak šećera u nektaru. Zaibilježeno jeda pčele posjećuju cvjetove naranče, ako je postotak šećeraveći od trideset od sto, inače traže druge medonoše. Tvrdi seda pčele sakupljaju nektar, koji ima najmanje 4,5—8,5% anajvise 65% šećera. Pored šećera u nektaru ima i drugih tvariiako u mailim količinama, kao soli gvožđa, fosfora i drugih.Z a t o u nectaru ima i eteričnih ulja, premda u vrlo malim koli-činama. Ona daju miris medu. Biljke topliih i sunčanih primor-

12

skih krajeva i otoka stvaraju više eteričnih ulja, te je i njihovmed više mirišljiv i bolji od meda drugih pokrajina. Pored togaš to nektar svake vrste biljaka ima naročiti miriis, on ima i na-ročiti okus. Bagremovac ima miris na bagrem; med od duhanaima malo gorčine, jer je, alkaloid nikotin prešao u tu slatkuotopinu; okus meda od buče podsjeća nas na pečenu buču.Ljekovite biljke i danas imajiu veliku ulogu u medicini, iako jekemija uspjela da umjetnim-sintetičkim putem stvori mnogelijekove. Kao što miris i okus iz cvjetova prelazi u nektar, istotako prelaze i razne ljekovite tvari.

UVJETI ZA IZLUČIVANJE NEKTARA

Pod utjecajem sunčane svjetlosti, lišće prima iz uzduhaugljični dioksid i stvara prvi vidljiv proizvod te radnje — škrob,On je sličnog kemijskog sastava kao šećer, glavni sastojakneiktara. Prema tome ukoliko je intenizivnije stvaranje škroba— utoliiko će biti veće izlučiivanje nektara. Uvjeti, od kojihzavisi izlučivane nektara, jesu ovi:

1. T o p l o t a. Intenzitet stvaranja škroba u lišću prematome i nektar raste s povećanjem temperature od 16° C pa svedo 30° C. Kod toplote ispod i iznad te granice lučenje je tri putamanje. I poed toga sve biljke nemaju iste zahtjeve prema t o p l o t ina primjer, vrbe rano s proljeća cvjetaju i luče obilno nektar, adruge biljlke, koje potječu iz toplih krajeva, miruju zimskimsnom; na primjjer bagrem. Iz toga vidimo zašto je slab unosn e k t a r a za vrijeme i poslije oblačnog i hladnog vremena. Poreddnevme temperature na izlučivanje utječe i toplota noći. Obilnose izlučuje nektar kada je vrijeme i danju i noću toplo, odnosnos malom razlikom izmedu dnevne maksimalne toplote i noćneminimalne, jer se tada obavljaju intenizivno sve životne radnjeu biljci. T a k o bagrem luči obilno kada jutarnja toplota nijeniža od 16° C.

2. V l a g a. Zbog nedostatka vlage u tlu razvoj biljakasmanjuje se, zatim prestaje rast, lišće vene i uvija se da bismanjilo površinu, koja je izložena žarkim sunčanim zracimai t ime smanjilo isparivanje vode. Sve životne radnje lišća sma-njuju intenzitet, a sve to vrlo nepovoljno utječe na izlučivanjenektara . Da bi žlijezde nektarije snažno radile, biljka treba daje u punom rastu. Stanice nektarija treba da budu pune nektara,

13

jer se tada stvara napetost, pa se nektar luči probijajući sekroz opne stanica, kao kod znojenja. Ta radnja može bitiintenizivna samo pri povoljnoj količini vode u tlu. Kakve štetneposljedice ima nedostatak vlage, pokazuje nam sušna 1950. god.,koja je naprosto spržila zeljaste biljke, počevši od srpnja panadalje. Ono malo nektara, koji su davali cvjetovi, zgusnulose ili isparila zbog visoke temperature i suhog uzduha. S obzi-rom na jačinu žege, nezapamćene vrućine i male količine pa-davina 1950. godina nije zapamćena za posljednjih sto godina.Kako izlučivanje naktara reagira na sušu, odnosno kišu, vidise iz mjerenja D, Loca iz Zagreba; Tako prije kiše nije bilonikakva unosa u košnicu; kada je kiša pala 30. VII 1950, god.već prekosutra vaga je pokazala unos od 1,1 kg. Žega se opetpovratila, i poslije nekoliko dana unos se veoma smanjio. Toznači da biljke na suši samo životare. Kakva je vlažnost tla,odnosno koliko je palo kiše u nekom kraju, to je od najvećevažnosti pri seljenju; ima slučajeva da negdje padne 120 mm.ili 120 1 na m2, a na daljini od nekoliko kilometara padne samorosa. U lipnju, a još više u srpnju i kolovozu, ne bi trebalokrenuti na put, dok se ne obavijestimo o vlazi u tlu, tom naj-važnijem činiocu za medonošenje. Obilna kiša, koja je natopilasloj oranice, može osigurati obilnu pašu od dvije sedmice. Zatobi t rebalo u rajonima, gdje se doseljuju pčele, imati gustu mrežukišomjernih stanica, koje bi obavještavale pčelare.

3. V l a ž n o s t u z d u h a, Pored vlage u zemlji na izluči-vanje nektara utječe i vlažnost uzduha. Često je isparivanjeveće nego izlučivanje, osobito pri visokoj toploti, pri toplom i su-hom vjetru, zbog čega se n e k t a r zgušnjuje, te ga pčele ne moguiskoristiti. Isparivanje je intenzivno, osobito kod širokih otvore-nih cvjetova kao kod lipe, bundeve i drugih biljaka. Radi zaštiteod suvišnoig isparivanja i radi boljeg iskorišćivanja nektara odstrane kukaca, biljke koje cvjetaju preko ljeta, imaju cvjetovesa cjevčicama, u koje se skuplja nektar . Tu je zbog male povr-šine, koja je u dodiru s uzduhom, isparivanje neznatno. Imamočak cvjetova, koji se zatvaraju na žezi (buče) ili su stalnozatvoreni, te ih pčele otvaraju kada slete na cvjetove (lanilistili divlja zijevalica — Litnaria vulgaris). Cvjetovi lipe su šiokii otvoreni, te je nektar iziložen isparavanju, a to je glavnirazlog što lipa jako neredovno medi, kao ii druge biljke s takvom

građom cvjetova. One traže idealne uvjete za izlučivanjenektara. O utjecaju zračne vlage na izlučivanje nektara p o -

tvrđuje pokus Banniera. Deset cvjetova na slobodnom uzduhuza 24 časa pr i vlažnosti 0,65 izlučili su 18 miligrama nektara;isti broj biljaka ispod zvona pri vlažnosti 0,98 dalo je 47 mili-grama.

4. V j e t a r nepovoljno utječe na izlučivanje nektara; izviše razloga. Ako je slab, smeta pčelama u letu i prikuplanjuhrane; ako je jači, onemogućuje izlijetanje pčela. Ako su vje-trovi suhi i topli loše djeluju na razvoj biljaka, jer isušujuzemlju. Makedonci ih s pravom nazivaju »suši kobel«, jer osuševegetaciju, a time i kablicu za muzenje mlijeka. Za vrijemetoplih vjetrova biljke cvjetaju, pa čak i brže nego inače, t a k oda medonoše precvjetaju, a pčele ih nisu mogle posjećivati.Vrlo topli i suhi vjetrovi mogu osušiti cvjetove i spržiti biljkeili omlatiti cvjetove bagrema, kao što je slučaj s košavom uBanatu i Bačkoj. Kratko rečeno, vjetrovi su štetni za pčelinjupašu, te ih možemo smatrati kao najveće neugodnosti za pčelei pčelara. Stoga je, naročito u vjetrovitim krajevima, najboljeda rajon pčelinje paše ima talasasti relijef sa šumama, šumar-cima i šumskim pojasima, koji smanjuju snagu i djelovanjevjetrova. U šumi pčele izlijeću i pri jačem vjetru. Drveće i šibljepovoljno djeluje na floru, mikroklimu* a time i na prinos u medu.

Navedeni činioci, od kojih zavisi izlučivanje nektara, dje-luju zajednički. Evo kako opisuje idealne vremenske prilike1888, god. pokojni M. Bugarski: »To je bila najberićetnija go-dina za vreme pedesetgodišnjeg pčelarenja. Vreme je bilostalno tiho i toplo, ali nije bilo onog žarkog vetra koji sažežebiljke na strnjici. Kiše je bilo nekoliko puta i to bujne kiše azatim opet toplo i tiho vreme bez magle i hladnoće«.

Na kraju bih rezimirao o uvjetima izlučivanja nektara :I z l u č i v a n j e n e k t a r a n a j i n t e n z i v n i j e j e n at o p l o t i o d 16° C d o 30° C, k a d a j e n a j b u j n i j i r a-z v o j b i l j a k a p r i t i h o m v r e m e n u, b e z v j e t r a,k a d a j e v l a ž n o s t u z d u h a š t o v e ć a p r i d o v o l j -n o j v l a ž n o s t i t l a, k o j a o m o g u ć u j e a k t i v n oo b a v l j a n j e ž i v o t n i h r a d n j i b i l j a k a. Kada priovakvim uvjetima ima veliki broj biljaka u cvijetu, kažemo daje to glavna paša. Ona može biti kratka, ali vrlo obilna, naprimjer bagremova, ili duža, ali slabija — bijeli bosiljak, livade.

* Podneblje u sloju od nekoliko cm od tla.

14 15

SLATKI BILJNI SOKOVI

Pored nektara pčele sakupljaju slatke sokove. U sezonilubenica vidimo, kako pčele po korama sišu sok. Krajem kolo-vaza 1950. god. izribao sam desetak kila slatkih jabuka i staviopored pčelinjaka da se suše na suncu. Poslije kratkog vremenapčele navališe rojevima te od izribanih jabuka ostadoše, takoreći, samo ljuske.

Prilikom muljanja grožđa pčele slijeću da sisaju širu.Pčele lete i u vinograde pa sakupljaju sok sa zrna, naročitoposlije kiše, kada zbog jačeg pritiska vode pokožice zrna po-pucaju, osobito kod sorata s tankom opnom i kod kojih jegrožđe napadnuto od plijesni. Neki vinogradari smatraju dapčele vilicama nagrizaju bobice da bi došle do soka. Istina,pčele mogu vilicama nagristi čvrste tvari. Tako sam jedne je-seni stavio na podnjaču papir, da bi na njega padali razni otpaciradi lakšeg čišćenja s proljeća, Pr i vadenju papir je bio nagri-zen. Međutim, pčele ne nagrizaju grožđe. Otac srpskog pčelar-stva, profesor Jovan Živanović, držao je pčele u vinogradimablizu Sremskih Karlovaca. Vinogradari, videvši pčele nagrožđu, podnijeli su tužbu sudu protiv Živanovića. Da bi do-kazao neosnovanost njihove optužbe, on je stavio grozd uulište i poslije 24 časa komisijski su otvori košnicu i utvrdilida je grozd čitav, Živanović je napravio još jedan pokus: na-bockao je zrna iglom i metnuo grozd u ulište (košnicu), poslijevađenja utvrdili su da su pčele isisale sok samo s izbodenihzrna, To svojstvo pčela korisno je za vinogradare, jer povrije-đene bobice od osa i ptica i ispucane od jakog priliva sokovapočinju da trunu, zatim bolest prelazi i na zdrava zrna. Unosslatkag soka iz vinograda ne predstavlja neku znatniju pašu,već samo pokrivanje tekućih potreba, koje u vrijeme sazrije-vanja grožda nisu onako velike.

Ta pojava da pčele unose sok od grožđa može se prakt ičnoiskoristiti za prihranjivanje pčela širom, kada nemaju zimnicu.

Kako je najbolji sirup za prihranjivanje sa 50% šećera, moramoširu zgusnuti na polovinu. Prhranjivanje širom našlo bi većuprimjenu u toplijim krajevima, g d e grožđe rano sazrijeva, te.ima toplog vremena, da se sok zgusne, i da ga pčele zatvorevoštanim poklopcima. U hladnijim krajevima treba upotrebitigrožde od ranijh sorata i k a k o ono ima manji postotak šećeratreba ga zgusnuti na jednu trećinu.

16

O KOLIČINI PROIZVODNJE NEKTARA KOD BILJAKA

Ukolliko su cvjetovi veći, utoliko luče više nektara. Kodvelikih cvjetova možemo slatki okus nektara osjetiti jezikom.U njima pčele lakše i brže napune medni želudac, koji imaobujam od oko 50 mm 3. Na cvjetovima buče promatrao sam,da su pčele sisale do dva minuta, na sofori do dva i po nakatalpi do jednog, a za isto vrijeme posišu nektar sa tridesetcvjetova metvice. Biljke s velikim cvjetovima obično su i naj-medonosnije vrste. Kod sitnih cvjetova, na primjer djete-lina, pčele moraju izgubiti mnoga vremena prelazeći od cvi-jeta na cviijet, i od jedne na drugu biljku. Prema Cigankovupčela, da bi napunila medni želudac, mora obići kod pamukaviše od 100 cvjetova, kod voćaka 200—300, a sitnih cvjetovadjeteline i lucerne više od 1000, Interesantno je da pri posjeticvjetova pčele ne isisavaju sav nektar. Promatrao sam, kako jepčela izletjela iz cvijeta buče a odmah za njom doletjela jedruga i zadržala se prilično vrijeme, Promatrao sam cvjetoveduhana, s kojih su odletjele pčele, i u cvjetnim cjevčicama biloje nektara. Gornje činjenice govore da pčele pri skupljanjunektara ne koriste najrazumnije trud i vrijeme, iako ta pojavakoristi oprašivanju, jer pčele posjećuju veći broj biljaka negošto bi trebalo. Računa se da za kilogram bagremovca pčeletreba da posjete oko 4,000.000 cvjetova, ili da naprave oko150.000 naleta. Za vrijeme glavne paše pčela svaki dan izlijeće7—17 puta. I pored toga što pčele moraju da posjete milijunecvjetova, dnevni unos može iznositi nekoliko, pa i desetinukila. 28. V. 1949. god. zabilježen je na otoku Pagu dnevni unosod 12,750 kg, a to je vjerojatno rekordna količina, koja je zabi-lježena u F N R J do 1949. godine. U stranoj l iteraturi spominjese dnevni unos od 40 kg, na lipovoj paši u Sjevernoj Americi.Godišnji prinosi kod nas mogu izuzetno iznositi do 100 kg, a uinozemstvu spominju se količine od 300 pa i više kila.

Prema teorijskim i praktičnim ispitivanjima približno jeutvrđeno koliko meda daju pojedine billjke s hektara. PremaS. A. Rozovu medovitost je kako pokazuje tabela na str. 18.

Profesor Hohlov predložio je pojednostavljenu ocjenu me-dovitosti biljaka. Prema njemu zeljaste biljke daju približnooko 32 kg meda s hektara, šiblje 110, a drveće 240 kg.

Na osnovu gornjih podataka i broja košnica možemo na-pravit i izvjesnu procjenu o pašnom kapacitetu nekog rajona.

2 Pčelinja paša 1716

Da li je neko mjesto »nenaseljeno« ima i drugih pokazatelja naosnovu kojih nuožemo dati sud o medovitosti i vremenu glavnepaše nekog rajona, i to po vremenu rojenja, broju rojeva i pr i-nosu od košnice,

Da bismo imali, ako ne rekordne prinose, bar što veće zavrijeme glavne paše, t reba da imamo jaka ulišta, pčelinjak š t obliže paši i povoljne vremenske prilike.

POLEN

Med sadrži u prosjeku 78,5% voćnog i grožđanog šećera19% vode i 2,5% raznih drugih tvari, uglavnom bjelančevinagvožda i fosfora. Pri disanju, koje nije ništa drugo nego t ihosagorijevanje-oksidacija-spajanje kisika i uzduha s organskimtvarima oslobada se toplota, koja se pretvara u energiju. Pritomkao krajnji proizvodi oslobađaju se iz tijela voda u obliku vo-

18

dene pare i ugljični dioksid kao plin. Šećeri i masti sadržeugljika, vodika i kisika, oni daju toplotu. Šećeri iz meda gotovosu jedini izvor energije i glavna hrana odraslih pčela. Za ishranulegla odnosno za stvaranje pčelinjeg tijela, neophodno su po-trebne belančevine. One sadrže pored sastojaka, koje imajušećeri i masti, još i dušik. Bjelančevine su potrebne i za radvoštanih žlijezda. Izvor bjelančevina u ishrani pčela jest polen.Zatim on sadrži vitamine, n a v i š e vitamin C i E, dok u medupraktički nema vitamina, Vitamini su tvari, kojih ima u vrlomalim količinama, no i pored toga od njih zavisi zdravlje,odnosno normalan rad organizma. Prema Mitropolskom prahkestena ima ovakav kemijski sastav: bjelančevina 1 8 , 7 % ,vode 21,2%, a ostali dio otpada na masti, šećere i druge tvari.Pčelama je polen najviše potreban s proljeća radi pripravljanjamliječa za ishranu legla i proizvodnju voska. U p r e t p r o l e ć e irano proljeće, kada u prirodi nema praha ili ga nema davoljnovidimo da pčele vrlo rado unose razna brašna; kasnije pakkada procvjetaju biljke s polenom pčele prestaju unositi suro-gate makar da neki mogu zamijeniti polen. A k o u košnici nemazalihe polena, a ni u prirodi, da bi se zadovoljila potreba na-staje poremetnja u životu pčelinje porodice, Zbog slabe i ne-potpune ishrane matica prestaje nositi jaja. Pčele izbacuju jajai sišu leglo.

Količina polena, koju društvo troši na godinu, r a z l č i t a jeprema raznim autorima i iznosi od 20—40 kg. Potrošnja medaza ishranu pčela mnogo je veća, te stoga pčele prvenstvenoskupljaju nektar . Prašak unose kada je nektarska paša slaba,na primjer, za vrijeme velike vrućine, zatim rano s proljećaradi ishrane legla. Tada, sam prebrojio do 8 5 % pčela, koje suutosile prah. U ostali dio godine naša flora pruža pčelama do-voljno, pa čak i suviše polena.

Težina polena, koju pčela nosi odjedanput, iznosi 0,01gram, a u njemu ima 70—100000 polenovih zrnaca. Najvišepraha daje pčelama drveće i šiblje, i to ono kod kojega vjetarprenosi polen, Te biljke cvjetaju prije listanja, da bi se olakšalooprašivanje, oplodnja i stvaranje sjemena. Najranije cvjetaju:lijeska, drijen, joha, brijeist i topola. One cvjetaju prije kajsije,koja cvjeta najranije od svih voćaka, t. j. prvih dana travnja.Zajedno s kajsijom cvjetaju: javor, vrbe, jasen, džanarike, zatimostalo koštičavo voće i kruške. U tom periodu te biljke su

19

kretljive dijelove u košnici, Zatim ga upotrrbljavaju za zatva-ranjr pukotina, suzivanje leta radi očuvanja toplote u košnici,koja je vrlo potrebna, naročito s proljeća i preko zime. Letosužuju i da spriječe ulazak svojih neprijatelja; miševa, žaba,leptira i drugih životinja, Kada u košnicu upadne veliki, noneželjeni »gost«, koga pčele posle umrtljivanja ne mogu izbacitiiz košnice, one ga balsamiraju i pokriju propolisom, da ne biširio smrad.

Na višoj temperaturi on je mek, a na nižoj tvrd, te se zbogtoga pri hladnom vremenu s mukom odvajaju okviri iz košnice.U vodi je propolis netopljv, zato ga s ruku i odijela skidamobenzinom, eterom, toplim alkoholom i nekim drugim sred-stvima.

CVJETANJE BILJAKA

Kod zeljastih biljaka cvjetanje počinje obično kada do-stignu izvjestan stepen razvića ili kada završe s vegetativnimrastom. Šiblje i drveće cvjeta poslije manjeg ili većeg brojagodina, kada se smanji bujni rast biljaka, jer je cvjetanje u obr-nutom srazmjeru s bujnošću. Kod njih se cvjetni pupoljcistvaraju preko ljeta za iduću godinu, kada se uspori rast ikada se radom lišća stvori obilje asimilata u biljci. Za otva-ranje cvijeta, stvaranje polena i lučenje nektara biljka trošiveliku količinu spojeva ugljikohidrata, masti i bjelančevina štoiscrpljuje biljku. Još je veća potrošnja hranljivih tvari za raz-viće plodova i stvaranje sjemenki. Zato poslije obilnog cvje-tanja, a naročito poslije bogatog roda, kod voćaka slijedi ne-rodna godina.

Početak cvjetanja zavisi o klici; rastu li biljke u toplijemkraju, cvjetaju ranije. Ako se penjemo uz planinu, vidjet ćemoda cvjetanje zakašnjava. Računa se da biljke cvjetaju kasnijepet do šest dana na svakih sto metara nadmorske visine, as jeseni završavaju s rastenjem za isto toliko dana ranije.Medutim, početak cvjetanja ne zavisi samo o klimi nego i odužini dana. Utvrdeno je, da je za cvjetanje, upravo za prijelaziz stanja vegetativnog razvoja u stanje stvaranja cvjetova, po-trebna određena dužina dana. Uzmimo, na primjer, krizantemu,ona je biljka kratkog dana, zato cvjeta u jesen. Vrtlari postižuranije cvjetanje pokrivanjem gredica, na taj način »skraćuju«

20 21

glavni izvori cvjetnog praha, te imaju odlučujuće značenje zabrži i rani razvoj legla, jer zeljaste b l jke nisu još razvijene.Poslije precvjetavanja kajsije dan je duži, vrijeme povoljnijeza izlijietanje, cvjetaju mnogo biljke, te je osigurana i opskrbaulišta polenom.

Da bi n a z n a ž a n j e pčela zimi i u rano proljeće bilo nor-malno, da bi se ulište rano i na vrijeme razvilo za korišćenjeglavne paše, t reba ga zazimiti s dovoljnom zalihom cvjetnogpraha, Višak praha može se naći u porodicama, koje su bilebez matice.

Prema boji polena na nogama, možemo odrediti s kojihga biljaka pčele sakupljaju. Polen sa žutim cvjetovima je žut,s bijelih bijel, sa crvenih i plavih cvjetova prah je zatvoreneboje, pa čak i crn. Kako većima biljaka, koje daju polen, dajui nektar, možemo po boji p r a h a donekle odrediti medonosnostnekih biljaka

Zbog velike važnosti polena u ishrani pčela, u posljednjevrijeme prihranjuju se pčele raznim brašnima, koja imaju sličankemijski sastav k a o i polen. Zatim je pronađena naročita na-prava-hvatač polena, koji se stavlja na le ta košnice. Pri pro-laženju pčela otkidaju im se grudice polena s nogu. Tako sa-kupljeni polen daje se pčelama, kada ustreba; pa čak se pravepokušaji da se upotrebi kao lijek protiv bolesti, avitaminoza,koje se javljaju zbog nedostatka vitamina u hrani ljudi. VitaminC je antiskorbutični; zbog nedostatka nužne količine nastajeoštećenje kapilara, poremećaji u rastu zubi i kosti . VitaminE te vitamin plodnosti.

P R O P O L I S (lem,podmazak)

Propolis sadrži 50—55% smole, 3 0 % voska i 8—10% aro-matičnih ulja. Pčele ga skupljaju s pupoljaka i tankih grančicajele, smrče, bora, zatim od divljeg i piitomog kestena, jasena,topole i drugih biljaka. Pčele obično sakupljaju propolis, kadanemaju bogatu nektarsku pašu, kao što je slučaj sa polenom.Propolis često pčele miješaju s voskom, suhim polenom, pra-šinom, dlačicama s pčelinjeg tijiela i drugim tvarima. U košnicuga unose često pomiješanog sa cvjetnim prahom u malimlopticama tamne boje. Propolis služi pčelama za učvršćivanjesaća, okvira, i uopće drugih dijelova, jer pčele te trpe po-

dan, te natjeraju, da im krizanteme cvjetaju kada oni žele. Uprosincu 1950. god« bilo je blago vrijeme, te je uzrokovalo dje-lomično otvaranje maslačka (Taraxacum officinale) i mišjakinje(Ste lar ia media), koje cvjetaju vrlo rano s piroljeća. Od medo-nosnih biljaka u grupu kratkog dana pripadaju i duhan, pamuk,suncokret i druge, Biljke dugačkog dana su mak, gorušica i t. d..Ima biljaka koje ne reagiraju na dužinu dana — indiferentnesu. To svojstvo biljaka naziva se fotoperiodizam.

Znači da početak cvjetanja zavisi o fotoperiodizmu i klimi,a ova pak o geografskoj širini, blizini mora, velikim rijekamai nadmorskoj visini. Kako su klimatski uvjeti različiti u poje-dinim mjestima, pčelar t reba bilježiti cvjetanje medonosnihbiljaka, da bi prema paši podesio način pčelarenja. Pet godinapromatram cvjetanje biljaka u Tetovu. Datum cvjetanjaisti je kao u Moravskoj Srbiji, Vojvodini, tri četvrtine Hrvatskei u Sjevernoj Bosni. Evo tih podataka:

Ako datum cvjetanja kajsije uzmemo kao osnovni, ondado početka cvjetanja džanarike t reba 2 dana, breskve 4, šljive

22

11, kruške 13, trešnje 14, jabuke 18, dunje 26, divljeg kestena28, bagrema 39, lipe 58 i pitomog kestena 66 dana. Na osnovugornjih podataka prema cvijetanju ma koje gore pomenutebiljke možemo prilično točno odrediti u svome mjestu, cvjetanjeidućih, te na taj način pravilno planirati rad u pčelarstvu. Ana-liziramio li početak cvjetanja, utvrdit ćemo da ima priličnihrazlika u datumu cvjetanja. Cvjeta ii neka biljka ranije, utolikoje razlika između najranije i najkasnije cvatnje veća. Tako kodlijeske ta razlika iznosi 36 dana, kod bagrema 18, a kod pi-tomog kestena, koji cvjeta najkasnije od svih voćaka, razlikaje najmanja: 12 dana.

Nismo li točno obaviješteni, na primjer o početku cvatnje.bagrema, možemo zakasniti sa seljenjem i propustiti pašu,k a o što se desilo 1948. god, u Subotici. Kako je razlika izmeđucvatnje kajsije i b a g r e m a 39 dana, početak cvatnje kajsije po-kazatelj je da t reba početi s podnažajnim prihranjivanjempčelinjih društava, da bi se razvila za bagremovu pašu.

Da bismo imali siguran putokaz u pčelarenju, t reba voditibilješke o cvatnji medonosnih biljaka. U toku nekoliko godinamožemo imati prilično dobru sliku o paši u svome kraju. Dabi nam, podaci bili što točnijii najbolje je cvatnju bilježiti svakegodine na ista stabla s oznakom vrste i sorte, jer razne sortevoća, vrste lipa, cvjetaju u različito vrijeme.

Cvatnja i zametanje plodova troši veliku količinu hranjivihtvari, stoga ono traje relativno k r a t k o vrijeme. Kod šiblja idrveća traje 10—12 dana, Ima grmlja, koje cvjeta duže pačak i 4—5 mjeseci, kao na primjer biserak (Symphoricarpusracemosus) i živičnjak, živi plot, ciganska trešnja, suličastivučac (Lycium barbarum). Kod drveća dugo cvjeta sofora inovomeksikanski bagrem. Međutim u prvom periodu cvatnjaje najobilnija i lučenje nektara najaktivnije, jer se za razvitakveć zametnutih plodova i sjemenki troši mnogo hranjivih tvari,te je kasnija cvatnja slabija, često s po nekoliko cvatova gro-zdova, što je bez značenja za pašu Zeljaste biljke cvjetaju duževremena, ali su jednogodišnje ili im je korijen višegodišnji, tene troše mnogo hranjivih tvari za nadzemne dijelove negohrana služi pretežno za razvoj sjemenki.

23

OPRAŠIVANJE RATARSKOG BILJA

Pčele po svome tijelu imaju sitne dlačice i kada obilazecvjetove između dlačica nahvata se veliki broj zrnaca polena,koji često dostiže desetine hiljada, jer su ona mikroskopskeveličine. Da bi se lakše i bolje zadržala na tijelu pčela, zrncaimaju izrasline ili su ljepljiva. Često pčele mogu biti; sasvimuvaljane polenom na primjer pri posječivanju cvjetova bučesuncokreta, sljeza i drugih biljaka. Kad traži hranu pčela sedotakne njuške, koja je proširena i ljepljiiva, te se na nju za-

lijepe polenova zrnca i izvrši oprašivanje. Zrnce polena nanjušci klija, pušta cjevčicu, koja prolazi kroz vrat i u sjemenomzametku spaja se s jajnom stanicom, te se na taj način izvršioplodnja. Poslije toga razvijaju se sjemenke, a one izazivajujače priticanje hranljivih sokova, što omogućuje razvijanjeplodova. Ako nije došlo do oplodnje, cvijet ili plod ranije ilikasnije opada s biljke. U nedostatku pčela pogoršava se kvali-tativno i kvantitativno prinos prirodnih livada, jer će trave(Graminae) koje se oprašuju vjetrom, potisnuti lepirnjače, ukoje idu i djeteline, koje daju bolje sijeno i obogaćuju tlo

Da bi se što veći postotak cvjetova mogao oprašiti, te dabi se dobio najveći prinos plodova i sjemena treba imati dovoljno pčela, Kao norma uzima se ovaj broj ulišta na hektarza esparzetu 3—4, kod povrtnih biljaka, kod djeteline i lucerne1—2 ulišta na 5 ha. Ali pri tome je važan ne satmo broj košnicaveć i udaljenost pčelinjaka od usjeva. Ako su košnice uda-ljene ne više od 500 m pčele gube mmogo vremena za letenje

24

i rasturaju se po drugim medonošama. U tom slučaju, da bi seizvršilo normalno oprašivanje, treba veći broj ulišta od nave-denog, i to : za udaljenost usjeva 1500 m potreban je dva putaveći broj, a za udaljenost 2500 m treba deset puta više košnicaAko osiguramo usjeve dovoljnim brojem ulišta u njihovoj blizinipostići ćemo povećanje prinosa 50%, 100% pa i više postotaka,osobito kod lepirnjača.

Pri sakupljanju hrane sa cvjetova pčele probiru medo-noše, Tako, za ranog proljeća, kada cvjeta ograničen brojbiljaka, čim počne cvjetati neka biljka, koju pčele vole, oneodmah napuštaju biljku, koju su zbog malog izbora moraleposjećivati. Tako posljednjih dana ožujka pčele obilno posje-ćuju mrtvu koprivu (Lamium purpureum), ali čim se otvorecvjetovi džanarike, prelaze na njih, da bi se, kada džanarikaprocvjeta, ponovo povratile na prvu hraniteljicu, premda umanjem broju, jer tada ima i drugih medonoša. Zašto pčeleposjećuju neke biljke rado a neke iz nužde? Na to pitanje nebih mogao sigurno odgovoriti. Interesantno je da su bumbariprodužili posjećivati mrtvu koprivu, kada su je pčele potpunonapustile. Sigurno, da su uzroci ovoj pojavi teškoće oko uvla-čenja u cvjetove i sisanja, ili je mali postotak šećera u nektaru

OPRAŠIVANJE VOĆAKA

Gdje god ti nema marljivih pčelanemaju voća takova sela,

(Ivan Trnski)*

Cvatnja naših voćaka, počevši od kajsije pa zaključnos jabukom, traje, prema mojim petogodišnjim padacima, pro-sječno 35 dama. Period cvatnje u većem dijelu F N R J obuhvataposljednje dane ožujka i travnja i prve dane svibnja. Tada jevrijeme još hladno, kišovito, vjetrovito i uopće promjenljivo,U takvim vremenskim prilikama pčele mogu postradati, a ivelike krošnje voćaka smetaju pčelama kad lete, te se stogaone ne udaljuju mnogo od košnice. Utvrđeno je, da je na uda-ljenosti od 250 m od pčelinjaka u voćnjaku bilo dva puta manjepčela nego na voćkama uz pčelinjak. To znači da treba na-

* Hrvatski pjesnik iz vremena ilirskog preporoda.

25

stojati da pčele budu što bliže, po mogućnosti manje od 500 m.Seljenje pčela u voćnjake radi povećanja prinosa kod nas nijeni poznato, međutim u SAD praktikuje se u velikim razmje-rama, Tako su u državi Vašington, godiine 1948, za vrijemecvalnje voćaka vlasnici najmili 25.000 košnica i platili pčela-rima svotu u vrijednostli od 7,500.000 Din.

Neke sorte voćaka ne zameću ploda, ako se opraše vla-stitim polenom. Da bi one mogle dati što veći prinos roda,neophodno je potrebno križano oprašivanje među raznim sor-t a m a . Pa i kod voćaka, koje se mogu oploditi vlastitim polenom,dobiva se veći prinos, ako se izvrši oprašivanje stranim polenom,t . j . s drugih drveta iste vrste. To se postiže posredovanjempčela. Da bi oprašivanje bilo potpuno i sigurno i po lošem vre-menu, kako bismo dobili najveći mogući prinos, treba na hektardvije košnice. Istina, rod se može dobiti i s manjim brojempčelinjih društava, ali oprašivanje može biti nepotpuno, osobitokod stabala, koja imaju cvjetova; zatim plodovi s nedovoljnimbrojem sjemenki popadat će još krajem svibnja i početkomlipnja (lipanjsko opadanje). Plod s malo sjemenki ima nepravilanoblik; s one strane, gdje nema sjemenki, on je nerazvijen, jerone uvjetuju razvoj mesa.

Zabilježio sam u Tetovu, Bitolju i Resnu da pčele neradoposjećuju cvjetove krušaka i šljiva, a najradije slijeću na

26

višnije i trešnje. Uzrok je što istodobno cvjeta sve koštičavovoće, te pčele mogu birati medonoše, no svakako da ima idrugih razloga. Vjerojatno da bi se dresiranjem pčela na kruškei šljive postigao veći prinos.

Za vrijeme cvatnje neuki voćari prskaju voćke arsenovimi d u g i m otrovnim sredstvima protiv štetočinja, Otopine tihpreparata ulaze u cvjetove, mješaju se s nectarom i prisisanju pčele se otruju. Na taj način neprosvijećeni voćarilišavaju se vrlo korisnih i beisplatnih pomagača — vrijednihpčelica. Da bi se trovanje izbjeglo treba:

1. Izbjegavati prskanje ili zaprašivanje biljaka, koje pčeleposjećuju, dok su u cvatnji, pr i čemu se moraju uzeti u obziri korovske i livadske biljke, koje rastu ispod voćaka.

2. Obavještavati susjedne pčelare o poduzimanju većihakcija za borbu protiv štetočinja, da bi se mogle poduzetimjere radi zaštite pčela. To se može postići zatvaranjem letamrežom da bi se spriječilo izlijetanje pčela pazeći da se osiguradovoljno provjetravanje da se ne bi pčele ugušile. Udaljivanjepčela za vrijeme prskanja, odnosno zaprašivanja, može sespriječiti prihranjivanjem šećernim sirupom u omjeru 1:2. Zatu svrhu moraju se pčele prvo dresirati, prihranjujući ihs malo sirupa, tako da bi pri izlasku iz košnice letjele pravok posudama, gdje se nalazi sirup. Na ovaj način naš stari pčelarM. Milošev uspio je u Pančevačkom ritu spriječiti udaljivanjepčela s pčelinjaka i spasiti pčele pri zaprašivanju rita praškomDDT protiv komaraca malaričara. Utvrđeno je da djelovanjeinsekticida (sredstava protiv insekata) traje dva dana poslijezaprašivanja, a poslije toga vremena pčele se mogu slobodnopustit i da izlijeću.

KAKO SE PČELE SPORAZUMIJEVAJU

A k o ispred košnice stavimo posudu sa šećernim sirupom,dogodit će se da ga pčele ne će p o n a ć i izvjesno vrijeme. Me-đutim, čim se jedna pčela nasisa sirupa, vidjet ćemo da ćeposlije kratkog vremena sletjeti puno pčela. To znači, da je prvapčela saopćila drugim pčelama iz košmice da je pronašla bogatizvor hrane. Na koji se način vrši saopćavanje pronašao jezoolog Karl Frisch iz Austrije. On je napravio staklenu košnicusa jednim okvirom i u t v r d i o , da pčele pri povratku s nalazišta

27

hrane-nektara i polena izvode naročite igre. Oko pčela, kojeigraju, tiskaju se druge pčele, da bi osjetile miris hrane, kakobi po mirisu lakše pronašle izvor hrane. Da bi prva pčelaolakšala slijedećim sabiračicama pronalaženje hrane, ona puštaiz mirisne Nasanovljeve žlijezde, koja se n a l a z i ma kraju trbuha,miris specifičan za svaku porodicu. Pčele su veoma osjetljivena taj miris te ga osjećaju na velikoj udaljenosti. Taj mirissluži pčelama kao n e k a vrsta pasoša pri vraćanju u košnicu.Sve pčele sa stranim mirisom stražarke napadaju na letu ine daju im ući u košnicu.

Ako je izvor hrane na maloj udaljenosti — do 70 m, pčelepri povratku izvode igre u krug, a ako je na većoj izvode igruizvijanja. Pčela prolazi izvjestan prostor u pravoj liniji, uvija-jući se trbuhom s jedne strane na drugu, potom se obrne. Igraizvijanja ima obllk sploštene osmice. Frisch je naučio dvijegrupe pčela iz jedne košnice da se hrane na odvojenim mje-stima. Jednu grupu obilježenu plavim znacima naučio je datraži hranu samo nekoliko metara od košnice; druga grupaobilježena crvenim, hranila se na udaljenosti od trideset metara.Sve plavo obilježene pčele izvodile su kružne pokrete u igri,dok su se crveno obilježene uvijale. Onda je Frisch u čitavunizu pokusa pomicao sve dalje i dalje mjesto ishrane plavoobilježenoj grupi. Na daljini između 50 i 100 m plavo obilježenepčele su s kružne igre prešle na igru izvijanja. Obratnim p o -stupkom crveno obilježene pčele, približavajući se postepenokošnici, prešle su s uvijanja na igru u krug. Dalje je ustanovioda broj okretaja pokazuje udaljenost paše. Kada je mjestohrane bilo udaljeno sto metara, pčela je u č i n l a deset kratkihokretaja u roku od petnaest sekundi. Da bi pokazala daljinu odtri hiljade metara, ona je za isto vrijeme učinila svega tri dugaokretaja.

Kada je paša obilna, pčele igraju živo, kada se paša smanji,onda se i igranje smanjuje, dok konačno ne prestane, kadapaša presuši.

Za pronalaženje pravca, u kome se nalazi hrana, pčelekoriste sunce za orijentaciju, pa makar ono bilo pokrivenogustim i tamnim oblacima. Promatrajući igru, Frisch je otkrioda pčele usvajaju vertikalnu liniju da predstave horizontalnipravac prema suncu. Kada se sunce, kako se vidi iz košniice,nalazi upravo iznad m e s t a , na kome je hrana, pravi dio igre

28

je vertikalan s glavom na više. Kada se mjesto, gdje je hrananalazi u suprotnom pravcu, pravi dio igre opet je vertikalan,ali s glavom na niže. A kada hrana nije na liniji sa suncem,pčela pokazuje horizontalan ugao iz vertikale na saću

DRESIRANJE PČELA

Ako se pčelama da hrana namirisana cvjetovima nekebiljke, one će je prenositi iz hranilice u stanice satova. Prvepčele koje pronađu hranu, kad se vrate na svoje satove, početće izvoditi navedenu kružnu igru isto kao da su pronašle uprirodi novi izvor paše. Prenošenje hrane, koje vrše jedne pčele,nadražuje druge da izlijeću iz košnice i t raže izvor paše s ovimmirsom. Na taj način, ako se pčele prehranjuju šećernimsirupom crvene djeteline, one će izletjeti i tražiti tu biljku.Pčele pronalaze biljke i po mirisu njihova nektara . Hrane li sepčele sirupom namirisanim cvjetovima određene bi jke, mićemo ih navesti da posjećuju tu vrstu biljke. Ovo otkriće imaognomno značenje i velilku praktičnu primjenu u oprašivanjunekih biljnih kultura, koje pčele slabo posjećuju, kao što jeslučaj sa crvenom djetelinom i lucernom. Prema S. Rozovusirup za dresiranje pravi se od jednakih dijelova vode i šećera.Kada se sirup ohladi, u njega se potope cvjetovi u količinijedne četvrtine od količine sirupa, i drže sat i pol, da bi sedobio miris onih biljaka, na koje hoćemo uputiti pčele. Cvje-tove treba uzimati bez čašica, jer čašice daju neprijatan mirissirupu. S takvom otopinom treba prihranjivati pčele ujutruprije nego što počnu izlijetati, u obrocima od po sto grama. Dabi se što više pčela navelo na posjećivanje željene biljke, trebaupotrebljavati dugačke hranilice i staviti ih unakrsno iznadokvira, da bi miris p r m i o što veći broj pčela. Tako namirisansirup treba davati 5—6 večer i . Evo rezultata pokusa R o z o v ai Z a h a r o v a izvršenih u Pčelarskom oglednom zavodu uMoskvi. Pet ulišta žutih pčela prihranjivana su sirupom, ukome su bili cvjetovi crvene djeteline, a drugih pet s tamnimpčelama, hranjene su sirupom od neke druge biljke. Pčele subile zatvorene tri dana i, kada su puštene, prebrojene su idobiven je ovakav rezultat:

29

Dresiranjem pčela postiže se da pčele posjećuju crvenudjetelinu devetnaest p u t a više, a lucernu pet puta. Na taj načins jedinice površine dobija se mnogo više sjemena. Dresiranjemse dobijaju veći prinosi u medu i izvrca se čisti sortirani med.

DALJINA LETA KOD PČELA

Koliko se udaljuju pčele od košnice, to je pitanje, kojeima praktičnu važnost, te interesuje svakog pčelara. Kod kupo-vine i seljenja pčela, pri osnivanju pčelinjaka i rasporedu ko-šnica, kao i radi najboljega iskorišćivanja paše, moramo voditiračuna o daljini leta, da bismo dobili što veći prinos.

Ako u blizini pčelinjaka ima dobre paše, pčele se ne uda-ljuju više od 1,5—2 km, a pri lošem vremenu još manje. U po-trazi za hranom pčele lete još dalje. Tako je Berlepsch sreosvoje žute talijanske pčele udaljene 10 km. Harbison, navodi daje viđao svoje pčele 18 km od pčelinjaka. E. Jung puštao jepčele obilježene s udaljenosti od 1—3 km. Ukoliko je udaljenostbivala veća od 3 km, utoliko se više pčela gubilo. Pčele preli-jeću na sat oko 40 km, a kad je vjetar, oko 24 km. Za vrijemeglavne paše pčele izlijeću 7—17 puta na dan. To znači da privećoj udaljenosti pčele gube priličan dio vremena. Pored togapčele, koje su primorane da se m n o g o udaljuju od pčelinjakaizožene su nevremenu: vjetru, kiši i neprijateljima. Pri pro-mjenljivom vremenu pčele se instinktivno ne udaljuju od košni-ce, čak je zabilježeno da ne lete dalje od 250 m, a ako se pašanalazi na većoj udaljenosti, onda su primorane da besposliče.Pčele ne lete daleko i kad je velika žega. Razumije se da pče-lama ne treba pripisivati neku apsolutnu točnost prognoze ne-vremena, jer ima puno slučajeva da poslije lijepog vremenanajedanput udari kiša i oluja, pa uništi mnogo pčela, koje suse zatekle na p a š i . Ova pojava poznata je gotovo svakom pče-

30

laru. Prelijetanje velikih daljina iscrpljuje pčele, te im skraćuježivot, koji je i onako kratak, jer iznosi, preko ljeta, oko 35 dana,Zatim na stvaranje energije radi letenja pčele troše dobar dionektara. Od 8—9 miligrama šećera, koliko iznosi tovar pčele,troši se 1 miligram na svaki kilometar.

Kao rajon korisne paše računa se krug 2—2,5 km od pče-linjaka. Ako u tom prastoru nema dobre paše, onda su pčeleprimorane da lete dalje u pravcu izdašnije paše. U tom slučajupri selidbi moramo se udaljiti 10—12 km, dok je obično dovoljna udaljenost od 6—8 km, pa da se pčele ne vraćaju na staromjesto. Kod seljenja na male udaljenosti (1—3 km) pred košnicetreba namjestiti gusto granje, da bi pčele sporije izlazile. Ovotreba činiti osam dana, zatim ga postepeno ukloniti. Kako će seizvjestan broj pčela vratiti na staro mjesto, t reba ostaviti ne-koliko košnica.

Koliki je utjecaj udaljenosti pčelinjaka od paše na prinosmeda, vidi se po tome, što su pčele udaljene 600 m dale 16 kga one do same paše 39 kg meda.

31

P O S E B N I D I O

DRVEĆE

V O Ć K E

U našoj državi uspijevaju mnoge vrste voćaka, te gotovooko svake k u ć e u selu i manjim gradovima viđamo ponekostablo. U voćarskim krajevima pod voćnjacima nalaze se velikepovršine. Stoga voćke imaju izvjesnu važnost u pčelinjoj pašikod nas. Sve su voćke medonosne, jer cvjetove obilno posje-ćuju pčele, izuzevši nekoliko vrsta, na koje manje slijeću.

Voćke cvjetaju rano s proljeća, uglavnom u travnju i prvihdana svibnja. U to vrijeme društva su slaba, da kratak, a vri-jeme nestalno, te se ne mogu dobiti prinosi u medu izuzetno dojednog kg na dan. Voćna paša veoma je važna za razvoj pčelaza nastupajuće glavne paše.

Među voćkama najranije cvjeta lijeska. Ona je opisanakasnije, stoga je sada izastavljamo. Poslije lijeske, a nekolikodana prije kajsije, cvjeta badem. U Dalmaciji i na otocima cva-tnja badema proteže se puna t r i mjeseca. Taj vrlo dugačakperiod cvan je dolazi zbog toga što cvatnja pada u zimu, kadaje dan kratak, a vrijeme hladno, no svakako da je tome razlogunutrašnja nasljedna razlika među sortama. Pčele obilno po-sjećuju badem, koji daje nektara i polena. Tako počevši odlstopada pa do sredine travnja, imamo pašu od ruzmarina ivriska, kada je u ostalim krajevima F N R J vrijeme hladno,snijeg pokrio zemlju te miruju biljke i pčele. Od navedenih idrugih biljaka povoljnih godina, kao što su bile 1948. i 1949.,

imamo priličnu pašu s unosom i do 1 1/2 kg na dan. Međutim,po pričanju pčelara ta je paša vrlo nesigurna i štetna zbogvjetra bure, koji uništava izletjele pčele, te društva brojnoopadaju.

Voćka cvjeta prosječno deset dana, ali cvatnja jedne vrstevoćaka, na primjer jabuke, traje petnaest dana, pa i duže, jermeđu sortama ima ranocvjetnih i kasnocvjetnih. Isto je i kod

3 Pčelinja paša 33

šlijiva; ranozrele sorte bistrice-požegače ili mađarke cvjetajuprije. Tu pojavu zapažamo i kod drugih vrsta voćaka. Periodcvatnje voća počevši od kajsije pa zaključno s jabukom traje oko35 dana i obuhvata posljednje dane ožujka, travanj i prve danesvibnja. Z a t m kasnije cvjetaju dunje i mušmule. Ima dana kadaistodobno cvjeta više vrsta voćaka. T a k o su 14. IV. 1950. god.cvjetale breskve, šljive, kruške, trešnje, višnje i jabuke. Tamo,gdje je voćarstvo razvijeno, travanj je u najvećoj raskoši, u sve-čanom ruhu, on se može s pravom nazvati cvjetni mjesec, a nesvibanj, kako se to obično kaže.

Voćke daju obilnu pašu nektara i polena, srtoga pčele obilnoposjećuju cvjetove izuzevši kruške i šljivu bistricu, na koje sla-bije slijeću, jer njihov nektar ima mali postotak šećera oko 15%,dok jabuka ima 24, trešnja 21, a bagrem 55%. Najvažnija je medo-noša jabuka, ona cvjeta, kada je vrijeme povoljnije. Pored nek-

34 35

tara daje i mnogo polena. Tako sam jednog dana za vrijemecvatnje jabuke zabilježio na letu oko 80% pčela s polenom. Iorah daje polena, ali ga pčele ne posjećuju rado, a cvjetaposlije jabuke.

Voćnu pašu može zamijeniti paša hrastovih šuma. Hrastoviimaju rijetku krošnju, te kroz nju prodiru zraci sunca, koji omo-gućuju život mnogim biljkama. Pored toga oni daju medljikupočevši od svibnja, pa nadalje. U manjoj mjeri pašu može zami-jeniti vrbova paša,

B A G R E MZAHTJEVI PREMA KLIMI I TLU, CVATNJA, LUČENJE NEKTARA

I BAGREMOVA PAŠA U FNRJ

Njegov s t u č n i ili naučni naziv Robinia pseudoacacia dolaziod Robina, koji je bio vrtlar Henrika IV. i Luja XIII. u Parizu.On je prvi donio bagrem iz Sjeverne Amerike 1600. godine.Bagrem pripada porodici lepirnjača. Iz ove porodice ima velikibroj vrlo medonosnih biljaka: sofora, djeteline, grahorice, gra-horka (esparzeta) i druge.

Bagrem je biljka toplijih krajeva, te ga ne t reba saditi uvisokim, hladnim, planinskim mjestima. Ako s jeseni dugo pa-daju obilne kiše ili je bagrenik na vlažnom tlu, vegetacija seprodužuje do u kasnu jesen, te vrhovi grančica ostaju neodrve-njeli. Isto se dešava i za sušnih godina, kada lišće prije vremenaopadne, te ne može stvoriti dovoljno škroba za odrvenjivanjegrančica. Ako nastupe rani jesenji mrazovi ili zimi bude tempe-ratura ispod minus 20° C, onda će izmrznuti ljetni izdanci. Mogumu naškoditi i kasni proljetnji mrazovi. Bagrem je izmrzao zime1947/1948. god. U rano proljeće možemo utvrditi da li je promr-zao bagrem. Ako su vrhovi grančica smežurani i pupoljci u pre-sjeku crni, znači da su postradali od mraza. Za dobro napredo-vanje bagrem traži mnogo srvjetlosti. Uspijeva na svakom tlu,samo ako nije vlažno-močvarno. Šta više, raste dobro i na lete-ćem pijesku, (u Vojvodini), pa neki pčelari tvrde, da tamo višemedi nego na drugim tipovima tla. Ipak se smatra da najredovi-tije i najviše nektara luči na nanosnom, umjereno vlažnom tlu,jer su mu tu i najpovoljniji uvjeti za život. Raste bujnije od svihnaših vrsta tvrdog drveta i počinje cvjetati poslije 4—6 godina.

do cvatnje bagrema prema petogodišnjem p r o s e k u iznosi 40dana, te je kajsija signal za podražno prihranjivanje da bi sepčele razvile do bagrema. Cvatnja bagrema počinje 40—45 danaposlije stvaranja prvih pupoljaka, te i na taj način možemopredvidjeti cvatnju. Početku cvatnje treba obratiti pažnju pri se-lidbi, da ne bismo uranili, a naročito da ne bismo zakasnili, kao što

36

se desilo 1948. god, kada se bagrem u Subotici rascvjetao 10.V., a pčelari su računali na 18. V., te su propustili pašu. Ovajslučaj najjasnije nam ukazuje važnost obavještenja o početkupaše. Ovo pitanje važno je i kod drugih paša. Bagrem cvjetarano kada je vrijeme hladno i promjenljivo. U tom periodu imakiša, a i u tlu ima zimske vlage, tako da taj činilac rijetko kadanedostaje. Vrlo često nedostaje topline. Bagrem najobilnije lučinektar, kada su noći tople, tako da jutarnja temperatura nijeispod 16° C. a d n e v a iznad 28° C. Da bi pčele mogle što boljeiskoristiti bagrem, treba da su ulišta što bolje raizvijena do po-četka njegove cvatnje. Mjere za postizavanje toga cilja bile bislijedeće: zimovanje u toplim krajevima, utopljavanje, spajanjeslabih pčelinjih društava, zazimljavanje s dovoljnom zalihommeda i polena i s mladim maticama. Ako je bagrem jedinaglavna paša, treba sedam dana prije cvatnje ograničiti maticuu nošenju jaja rešetkom, da bismo imali više izletnica. I poredtoga što cvatnja bagrema traje k ra tko vrijeme, on je ipak naj-glavnija paša u većem dijelu naše države, jer medi redovno ivrlo obilno. Ako je vrijeme toplo i bez vjetra, dnevni prinosmože iznositi 5—6, pa i do 10 kg, što se vidi iz kontrolnog mje-renja u Glogovcu - Mačva NR Srbija od godine 1932, 21. V. + 3 ;22. V. +6,5; 23. V. + 1 , 5 ; 24. V. + 4 ; 25. V. + 3 ; 26. V. + 3 ;27. V. + 1 0 ; 28. V. + 9 ; 29. V. + 4 , 5 ; 30. V. + 4 ; 31. V. + 1 , 5 ;1. VI. +0,5 kg. Iz gornjih brojki vidi se, da su za dvanaest danapčele unijele u košnicu 50,5 kg nektara. Bagrem može dati dužu,a time bolju i sigurniju pašu u mjestima, gdje ima bagrenika naraznim nadmorskim visinama, kao što je u Deliblatskoj peščari,gdje cvatnja traje dvadesetak dana. Zatim kasnije cvjeta u Fru-škoj gori. Lučenje nektara i njegovo prikupljanje često je ome-tano vjetrovima, osobito košavom, koja može c v e t n e grozdovepokidati ili osušiti na drvetu. Puše li suh istočni vjetar, koji zanekoliko dana može uništiti svu medovitost bagrema, u Srijemusele pčele u Frušku goru, gdje u dolinama ne duva, a i kasnijecvjeta. Za vrijeme vjetra pčele koriste bagrem tamo, gdje je ukompleksima-šumama, jer je tamo smanjena snaga vjetra.

Najveći zasadi bagrema nalaze se u Vojvodini. Čuvena jeDeliblatska peščara u Južnom Banatu, koja obuhvata površinuod 25000 ha, a bagrenika pogodnog za pčele ima oko 5000 ha.Nadmorska visina kreće se od 75 m kod Dunava do 197 m kodčoke, pa cvjetanje traje ako dvadesetak dana. U peščari i prije

37

Bagrem počinje sa cvatnjom u većem dijelu Jugoslavije,krajem prve desetine svibnja. Cvatnja jednog stabla traje 10—12 dana. Početak cvatnje može varinati u priličnim granicama,što se vidi iz petogodišnjih podataka za Tetovo.

Iz gornjih datuma utvrđujemo da razlika izmjeđu najranije 1947.god. i najkasnije cvatnje 1948, god. iznosi 18 dana, a srednjidatum cvatnje je 7. V. Razmak od početka cvatnje kajsija pa

bagrema ima prilične paše od divlje višnje, badema, bijeloggloga i šimširike, koja potpomaže jačanje društava za korišćenjebagrema. Prema kazivanju šumara 1944. god, bilo je doseljenooko 11000 košnica. U blizini Subotice ima bagrenika oko 6000ha, a na pašu se donosi 9—10000 košnica. U Bačku Palankuokupi se na bagrem oko 2000 košnica. Zatim ima manjih bagre-nika kod Starčeva, Ečke, Vladimirovca i drugdje. U Srbiji imašumaraka i živice od bagrema, kojima su omeđene livade i njive,i to kod Mladenovca, Aranđelovca, Matornje, Žabara, Petrovca,Miloševca, Livadice i dugdje . U Hrvatskoj ima više bagremakod Čeminca (Baranja). Iz gornjih brojeva vidimo da se na ba-gremovu pašu skuplja na malom proistoru veliki broj košnica,prosječno oko dvije na hektar. Ako se zbog vremenskih nepo-goda paša naglo prekine, nasrtaju opasni grabeži, koji moguupropastiti pčelce. U takvom slučaju treba što prije pčele od-nijeti na drugo mjesto.

Sjeme bajgrema ima tvrdu opnu-sjemenjaču, pa ga prijesjetve treba potopiti u ključalu vodu pet sekundi. Poslije togatreba sjeme kvasiti dvadeset i četiri sata u vodi pri sobnojtemperaturi. Za pošumljivanje i podizanje bagrenika upotre-bljavaju se jednogodišnje sadnice, koje se sade na razmaku1,5—2 m. Ako hoćemo imati razvijenija stabla, možemo poslijenekoliko godina prorjeđivati zasad. Za drvorede, parkove, dvo-rišta i druga prolazna mjesta moramo upotrebiti velike trogo-dišnje sadnice.

S O F O R A

Sofora pripada porodici lepirnjača kao bagrem i gledi-čija (trnovac). Latinsko-naučno ime joj je Sophora japonica, anjen naziv vrste kazuje da joj je domovina Japan. Japan imamorsku klimu, koja se odlikuje malom temperaturnom razlikomizmeđu ljetnog i zimskog doba, t j. ima uopće blagu zimu. Ra-zvitak sofore tekao je u blagoj klimi, zato je i razumljivo zaštonema veću otpornost prema oštri jm zimskim mrazovima. Mla-dim biljkama u rasadniku izmrzavaju vrhovi, ali to im mnogo neškodi, jer im se prije sađenja i onako skraćuju. Pokojni M. Bu-garski pisao je da često u Zrenjaninu (Banat) grančice i nastarijim stablima izmrzavaju, te je cvjetajnje neredovito. Ne trebaizgubiti iz vida da otpornost drvenastih biljaka prema zimskim

38

ke. To je razlog zašto je sofora po najvećoj suši u kolovozu 1950.god. izgledala potpuno sveža, c v e t a l a normalno i lučila obilnonektar, koji su pčele u velikom broju marljivo sakupljale, kadasu sve zeljaste biljke bile tako reći spržene.

Sofora raste prilično sporije od njoj srodnije biljke bagrema,ali nešto bujnije od jabuke i kruške; no zato razvija velikukrošnju (krunu) i dostiže visinu od 20 m, Grančice su izrazitozelene boje. Lišće mnogo liči na bagremovo, samo je manje.Žućkasto-bijeli cvjetovi nalaze se na vrhovima grančica u cvatumetlice, koje su dugačke do 30 cm. Dok su neke metlice pre-

39

mrazovima zavisi o tome, kakva je bila klima prošlog l jeta ijeseni. Ako je s jeseni bilo obilnih kiša, ili je u zemlji visoknivo podzemne vode, onda sofora raste bujno do u kasnu jesen,grančice ostanu neodrvenjene-meke, te podliježu smrzavanju,pogotovu a k o je zima oštra (20° C ispod ništice). Iz gonj ih razloga soforu ne t reba saditi u hladnim planinskim oblastimaiznad 600 m nadmorske visine i u vlažnim mjestima.

Za život sofore i d r u g i h vrsta iz porodice lepirnjača trebamanje, pa štoviše upola manje, vode nego za mnoge druge bilj-

L I P E

Po važnosti u pčelarstvu lipa zauzima među drvećem drugomesto, odmah poslije bagrema. U pogledu klimatsko-zemlji-šnih uvjeta ona stavlja više zahtjeva od bagrema, a isto t a k oi u lučenju nektara pokazuje veću nesigurnost. Lipe su biljke,kojima pogoduju vlažnija tla i vlažniji zrak, te st znatno jačeraširene u području brdskih listopadnih šuma. Bagrem i sofora

i neki hrastovi naseljavaju topla i suha staništa. Lipa sa svojimrelativno velikim lišćem isparava veliku količinu vode, te a k ou tlu nema dovoljne vlage, lišće prekida sa stvaranjem sirovina(škroba) za proizvođenje nektara i prestaje da medi, U drvo-redima, po ulicama gradova, gdje veći dio padavina ne možeući u tlo nego otječe, vrlo često lipa oskudijeva u vlazi, slabo

4 1

cvjetale, pa čak stvorile i plodove, druge t e k počinju cvjetati,te zbog toga cvjetanje traje 2—3 nedjelje, dok ostalo drvećecvjeta desetak dana. Da je lučenje nektara vrlo obilno, zaklju-čujem po vremenu, koje pčela provede u jednom cvijetu sisa-jući nektar. T a k o sam 1950, god. imao priliku da promatram dase pčela zadržala u cvijetu 2 minuta. Čak i cvjetovi, palis drveta imaju nektara, te ih pčele obilaze i na zemlji. U Japanuračunaju da jedno stablo daje 7 kg meda. Sofora daje i malopolena. Ona cvjeta najkasnije od sveg drveća, u posljednjim da-nima srpnja ili na početku kolovoza. Cvjetanje sofore pada udoba kada radi žege, osobito sušnih godina, nema nikakve paše,te zbog slabog prinosa nektara matica smanjuje nosenje jaja.Kod sofore se zapaža da jedne g o d n e cvjeta vrlo obilno, takoda zemlja ispod krošnje požuti od opalih cvjetova, a da drugegodine uopće ne cvjeta, Ta se pojava zapaža i kod drugog dr-veća (bagrema, lipe) i voćaka, ali u manjoj mjeri, tako da jecvjetanje jedne godine obilnije, a druge slabije. Što je uzrokneredovnom cvjetanju? Za vremena obilnog cvjetanja hranjivetvari, koje se stvaraju i preraduju u lišću, troše se za razvojcvjetova i stvaranje plodova. Zbog toga ne preostaje hrane zacvjetne pupoljke, koji se stvaraju godinu dana unaprijed, tebiljka ne će cvjetati iduće godine. Svakako da sofora ima ma-nju životnu snagu od bagrema te zbog toga ne cvjeta svakegodine.

Plodovi sofore su mahune pune sluzaste tvari i ostaju nadrvetu gotovo cijele godine. Sjeme se može posijati s jeseniposlije opadanja lišća, ili s proljeća. Niče odlično. Sadnice rastukrivudavo, no ipak za 3—4 godine mogu se odgajiti dobre vi-soke sadnice za sađenje u parkovima, drvoredima i drugim; pro-laznim mjestima. Za pošumljivanje upotrebljavaju se kao kodostalih vrsta drveća, jednogodišnje sadnice. *

U pogledu tla ima veće zahtjeve od bagrema, jer tražiduboko i plodno tlo, a na kamenitim i močvarnim mjestima neujspijeva. Prema saopćenju V, Jovanovića, našeg starog i vrijed-nog pčelarskog pisca i pčelarskog botaničara, sofore koje su uSrbiji bile posađene na slabom tlu, zakržljale su. Njeno drvogori dobro, tvrdo je i upotrebljava se u tehničke svrhe.

Zbog dobrih svojstava soforu treba razmnažati, iako za-htjeva izvjesne uvjete u pogledu klime i tla.

40

medonosi, daje više polena, a za suših ljeta lišće joj se osušii opadne prije vremena. U pagledu izbora tla nije probirač,razumije se da na plodnijem tlu raste brže i razvija veću kro-šnju. Može se reći da, ukoliko je list lipe sitniji, utoliko ta vrstastavlja manje z a h t e v a u pogledu t la i vlage. Ako ima dovoljnoprostora i povoljne uvjete za život, lipa razvija ogromno stabloi doživljuje duboku starost. Podnosi rezidbu i slabu zasjenu.

U pogledu medonosnosti lipa je prilično ćudljiva, iako cvjetak a d a su uvjeti za lučenje nektara povoljni: dani dugački,toplota umjerena i ima dovoljno vlage. Nesigurnost u medo-nošenju mislim da je u vezi s građom; cvjetova; oni su otvoreni,kao kod voćaka, te je izlučeni nektar izložen brzom sušenju,osobito ako je uzduh topao i suh, i ako duva vruć i suh vjetar,k a d a je isparivanje vrlo intenzivno, veće od lučenja nektara,P r i takvim uvjetima i rublje nam se vrlo brzo suši, a šta tekostaje za nektar, koji se luči u miligramima. Zatim pri takvuvremenu lipa brzo precvjeta. Čitalac može odmah napravitiprimjedbu da imamo biljaka, koje cvjetaju po najvećoj žegi, usrpnju i kolovozu, pa ipak na njima pčele nalaze olbilnu pašu,Međutim, kod njih je oblik cvijetova drukčiji. Uzmimo cvjetovelepirnjača, na primjer cvjetić bijele djeteline, vidjet ćemo da onima dugačku cjevčicu, tako da je nektar zaštićen od strujanjauzduha, koje ubrzava isparavanje, a i površina koja je udodiru s uzduhom s r a z m j e r o je mala. Štoviše, priroda je sma-njila isparavanje još jednim sredstvom, a to je zatvaranjecvjetova preko noći i pri velikoj žezi, kao što je kod bijeledjeteline, bundeve i drugih biljaka. Iz gornjih razloga lipa medikad ima dovoljno vlage u tlu i uzduhu; sušnih godina na tludublje vlažnom; a najviše luči nektara poslije tople kiše, mirnogi sparnog vremena, kada je rast biljke i proizvodnja nektaranajača. Stoga je lipa najmedonosnija u uvalama, dolinama,pored tekućica, u talasastim predel ima, koji su zaklonjeni odtoplih suhih vjetrova. To su razlozi zbog kojih na nekom sta-ništu lipe mede obilno, a dalje nekoliko kilometara ne mede.Zato prilikom selidbe na lipovu pašu treba obratiti pažnju naizbor mikroreljefa. U drvoredima, gdje su uvjeti u pogledu vlageu tlu i uzduhu nepovoljni, lipa vrlo slabo medi. Tako u Kragu-jevcu, gdje po ulicama ima 2—3000 stabala lipe po kazivanju na-šeg starog i vrijednog pčelarskog pisca Vitomira Jovanovića ne-ma lipovca, našeg odličnog meda. Pri povoljnom vremenu nije-

dna biljka nije ravna lipi po medovitosti. Ima godina, kada se uFruškoj gori izvrca po 50 kg meda od košnice.

Rod lipe prilično je bogat vrstama. Tako je u Botaničkomvrtu u Londonu skupljeno 16 vrsta lipa, premda veći dio jesuukrasne-vrtlarske vrste. U F N R J rastu 4 vrste lipe. KRUPNO-LISNA ili bijela lipa (Tilia grandifolia), koja cvjeta oko 15.lipnja; list joj je zelen sa obje strane, a na naličju lista, okopeteljke i glavnih nerava ima dlačice kavene boje. BIJELA-SREBRNASTA lipa (Tilia argentea) cvjeta u drugoj polovicilipnja, naličje lista joj je bijelo-srebrnasto, po čemu je dobila iime; dlačica nema. Najviše je ima u Srijemu, na Fruškoj gori, gdje

na nekim brežulc ima čini čiste sastojine, u većim površinama,te pčelari doseljavaju košnice radi korišćenja paše. SREDNJO-LISNA lipa ili crna lipa (Tilia intermedia) smatra se da jehibrid između krupnolisne i sitnolisne. Lišće joj je srednje veli-čine i zeleno sa obje strane. Cvjeta istodobno sa srebnasrtomlipom. SITNOLISNA LIPA ili tamma ili malolisna lipa (Tiliaparvifolia) ima list vrlo mali, sa obje strane ugasito zelene boje;na naličju lista ima srebrnaste dlačice. Cvjeta prvih danasrpnja. KRIMSKA LIPA »CRVENA« (Tilia rubra) cvjeta dvijesedmice prije naše najranocvjetnije lipe, tako da ona produžujeperiod za još dvije nedjelje, te on iznosi ukupno šest sedmica.Bilježeći cvjetanje malog broja lipa, kojih ima u Tetovu, utvrdiosam 1949. g da je cvjetanje trajalo 40 dana, što znači da tamogdje ima lipovih stabala od više vrsta imamo dugačku i obilnupašu.

Drvo lipe nema neku naročitu važnost za upotrebu. Cvje-tovi se beru za pravljenje čaja, kada se počnu otvarati, jer kadsu prezreli, nisu dobri. Lipa nam s te strane pruža priličnukorist zbog oskudice u čaju; zatim cvijet lipe izvozi se u ino-zemstvo. On se upotrebljava u medicini, jer sadrži eteričnih ulja,tanina, sluzi, gume, smole i drugih tvari. Čaj od lipe upotrebljavase kod nazeba, kašlja i drugih bolesti. Baš zbog te upotrebe cvje-tova, krošnje (krune) lipe često bivaju nemilosrdno i nerazumnookljaštrene ili polomljene, da bi se lakše nabrali cvjetovi, te bito trebalo sprečavati od strane vlasti.

Lipa je vrlo omiljena u vrtlarstvu za sadnju u parkovimai drvoredima zbog lijepe guste krošnje, ugodne hladovine iprijatnog mirisa za vrijeme cvjetanja. Na žalost proizvodnjasadnica teška je i spora. Sjeme klija druge godine i ima slabipostotak klijavosti. Raste sporo, tako prve godine izraste svega

4342

desetak centimetara, i uopće prvih godina razvija se polako.l i p a pušta izdanke iz korijena, kao šljiva, te se oni mogu upo-trebiti za sađenje na stalno mjeslo, iako je postotak primanjamali. Bolji rezultati postižu se ako se mladi izdanci posade urasadnik, gdje ostaju 3—4 godine, dok odrastu i razviju kori-jenje. Kako se izdanci slabo primaju, t reba ih posaditi gusto30 do 40 cm, da ne bi redovi bili p r a z n i . U šumi obično liperastu u sjeni, te im je kora nježna — nedovoljno očvrsla; kadatakve biljke posadimo na otvoreni prostor, stradaju od izmrznućakore. Zbog toga izdanke i sadnice treba vaditi iz okrajaka šumaa još bolje s otvorenog mjesta, gdje su sadnice čvršće, te se i bo-lje primaju. Zatim poslije sađenja deblo sadnice treba uviti rarženioan »sl^maini, da bi se kora zaštitila od štetndg djelovaiijasunca.

Lipa je vrio ćudljiva u lučenju nektara. Pored povoljnihvremenskih uvjeta na medonošenje utječe tlo i položaj, zatotreba otbratiti veliku pažnju na izbor mikroreljefa, koji treba daima položaj zaštićen od vjetrova, osobito suhih i toplih, zatimplodnije i vlažnije tlo, u kom slučaju medober će nam bitisigurniji,

K E S T E N P I T O M I (Castanea sativa)

Pitomi kesten kod nas raste slobodno u prirodi (kestenovešume), ali se gaji i kao voćka, a sadi se u mekim krajeviima usvrhu pošumljavanja. On razvija gigantsko stablo i nadživinekoliko pokoljenja. Nalazi se do 800 i 900 m nadmorske vi-sine. Za uspijevanje traži topliju, ali ne suhu već blagu klimu,s dovoljno vlage u uzduhu i prilično padavina. Prirodne sasto-jine kestena viđaju se na dubokoj podlozi da bi mogli razvitimoćno korijenje; na ilovastom, silikatnom tlu, i tlu s dostakalija, i bez vapna. Na suhom i vapnenom tlu ne uspijeva.

Kesten cvjeta najkasnije od svih voćaka, više od mjesecdana poslije mušmule, koja cvjeta posljednja, što se vidi izpodataka o početku cvjetanja u Tetovu. Tako, 1947, god. počeoje sa cvjetanjem 30. V.; 1948. god. 11. VI; 1949. god. 6. VI i1950. god. 27. V. Četvorogodišnji prosjek cvjetanja je 8. lipnja.Cvjetanje kestena traje blizu dvadesetak dana, ali po mojimpromatranjima, pčele posjećuju muške cvjetove — rese, koje

44

daju neklar i cvjetni prah prvih desetak dana. Bez sumnje dadrvo iscrpljuje veliki broj resa, koje proizvode veliku količinupolena, kako bi se oprašivatnje tučkova, koji se kao mali brčićinalaze na grančicama, izvršilo pomoću kretanja zraka. Ishranaprvih resa — proizvodnja polena i nektara troši veliki diohranjivih tvari, koji su stvoreni u lišću, te nedostaju za ishranukasnije razvijenih resa, odnosno za lučenje nektara . Izgleda dapčele ne posjećuju baš najradije kesten, te ako ima drugihbiljaka u cvijetu, onda one radije idu na njih. Kesten cvjetakada su idealni uvjeti za lučenje i skupljanje nektara. Međutim,u Srezu tetovskom, gdje ima najviše kestena u NR Makedoniji,nemamo od njega veliki medober, iako kestenov med čini okopolovinu prinosa. Udio kestena u medoberu procentualno jeveći sušnih godina, kada je spržena zeljasta vegelacija, dokkesrten ima duboko korijenje, te mu suša ne može naškoditi.U oblastima kestena dobija se gotovo čist kestenov med, kojimože biti prilično, pa čak i vrlo gorak. Dnevni prinos od keste-nove paše, prema D. Locu u NR Hrvatskoj iznosio je 1950. god.od 1—2,6 kg, i to pri povoljnim vremenskim prilikama, kad jetoplo i mirno vrijeme. Zbog gorčine kestenov med je lošekakvoće, te je bolje kestenovu pašu koristiti za dograđivanjeumjetnog saća, za proizvodnju voska (okviri građevnjaci) i zarazvitak rojeva. Pčele skupljaju s kestena veliku količinupolena, a to je ipak od koristi za razvitak legla. Tako vrlosušne 1950. god. 9. lipnja u Tetovu unosilo je prašak oko 80%pčela, iako je pčelinjak bio udaljen od kestenove šume oko dvakilometra.

Kestena ima u Makedoniji, Srbiji, Bosni i Sloveniji. Naj-prostranije su kestenove šume u Hrvatskoj na Kordunu ina Baniji, u kotarima Dvor na Uni, Glina, Kostajnica i Petrinjate na Zagrebačkoj gori, u Hrv. Zagorju i nešto u Podravini. Nakestenovu pašu u okolicu Kostajnice, Petrinje i Dvora na Unidoseljavaju pčele i pčelari iz Udaljenijih mjesta, pa i iz Vojvo-diine. Paša često podbaci, ali se radi obilja polena društvadobro razviju. Pčele donose na kestenovoj paši veće količinepraška nego na bilo kojoj drugoj paši.

Kestenov med vrlo je loš za zimovanje, jer se brzo krisla-lizira.

45

D I V L J I I L I K O N J S K I K E S T E N(Aesculus hippocastanum)

Divlji kesten je veliko drvo s pravilnom i gustom krošnjomte stvara gustu sjenku. Na debelim grančicama razvijaju se ve-liki, sjajni, ljuskasti pupoljci, koji luče obilno propolis. Cvjetovise nalaze u uspravnim, krupnim, grozdastim cvatima, te pružajuvtlo lijepu sliku. Cvjetovi su bijele boje kod Aesculus hippocasta-num ili crveni koid Aesculus rubicunda. Kesten cvjeta obično utrećoj dekadi travnja ili početkom svibnja, odmah poslije pro-cvjetavanja jabuke, koja cvjeta (najkasnije od voćaka, izuzevšidunje i mušmule, koje su slabo raširene, te nemaju značenjakao medonoše. Kesten cvjeta desetak dana prije bagrema, aodmah poslije jabuke, što se vidi iz podataka za cvjetanje uTetovu:

1946. g. 1947. g. 1948. g.Jabuka, sorta parmenka 13. IV. 5. IV. 20. IV.Divlji kesten 24. IV. 19. IV. 1. V.Bagrem 6. V. 26. IV. 14, V.

Iza bagrema nastaje pauza u pčelinjoj paši, jer jos nisurazvijene zeljaste biljke, a drugog šiblja i drveća, koje cvjeta uto vrijeme gotovo i nema. Samo tamo, gdje se uzgaja uljanarepica, ima obilnije paše u tom periodu. Zbog toga divlji kesten.zauzima važno mjesto u pčelinjoj paši. Pčele ga posjećuju radinektara, polena i propolisa. Nektar kestena sadrži 30% vode,dok lipa 7 0 % , ili l0% više vode nego što ima med, te pčelene dangube, donoseći razrijeđeni nektar, niti gube toplote radizgušnjavanje meda. Polen sadrži otrov saponin, kome se pripi-suje trovanje legla. Kod nas nisu zabilježeni takvi slučajevi, tesvakako da su trovanja moguća, ako za vrijeme cvjetanja ke-stena nema drugih biljaka za polen, te se lrglo hrami samo pra-hom kestena. Pored pčela cvjetove posjećuju bumbari, stršljeni,divlje pčele (i drugi kukci . Sreten Adžić navodi da su ti kukci go-tovo rastjerali pčele, te nisu mogle iskoristiti pašu, osim rano iz-jutra, dok nisu oni naval i l i . Ja sam promatrao kesten za vrijemecvjetanja i nisam zapazio tu pojavu.

Divlji kesten je zbog svojih dekorativnih srvojstava najomi-ljenije drvo u vrtlarstvu za sađenje u drvoredima, dvorištima,parkovima i t . d. Kako razvija veliku krošnju (krunu), treba gasaditi na razmaku 10—15 m. Drvo mu se upotrebljava u s t o -larstvu, premda nije cijenjeno.

46

Treba spomenuti da se kesten upotrebljava za ishranu stoke,jer su plodovi krupni te se lako skupljaju. Svježi kesteniimaju ovakav kemijski sastav: vode 49,2%, bezdušičnih ekstrak-tivnih sastojaka, uglavnom škroba 30,3% probavljivih bjelanče-vina l,5% i škrobne vrijednosti 34,l%. Sudeći po kemijskomsastavu kesten ima hranjivu vrijednost, koja je jednaka gotovopolovici vrijednosti kukuruza. Svježi plodovi gorki su i nisuza ishranu stoke, jer sadrže tanina i drugih otrovnih tvari (alka-loida). Ako se kuhani ili obareni plodovi isperu ili 2—3 danadrže oljušteni u vodi, gube gorčinu, te se mogu davati stoci.

Sjeme kestena niče dobro, samo prvih godina biljke serazvijaju sporo. U pogledu tla nema nekih naročitih zahtjeva,ali traži dosta vlage, te mu najbolje odgovara viša, planinskamjesta; ne t reba ga saditi na suhim staništima, ako nema mo-gućnosti za natapanje. Divlji kesten raste kod nas u slobodnojprirodi. Ja sam imao prilike vidjeti stabla kestena u NR Make-doniji, blizu Debra.

J A V O R I

Javora ima više vrsta: a) s dvospolnim cvjetovima (herma-froditni), kada se u cvijetu nalaze prašnici i tučkovi, b) s jedno-spolnim cvjetovima (jednodomni) i c) javorovi, kod kojih seprašnici nalaze na jednoj, a tučkovi na drugoj biljci (dvodomni).Medu svima je najvažniji za pčelarstvo JAVOR MLIJEČ (Acerplatanoides), koji se nalazi u šumama, iako ne u većim množi-nama nego pojedinačno. Cvjeta 12—15 dana prije bagrema.Cvjetovi su mu u štitastim gronjama viseći, zelenkasto-žute boje.Prvo cvjetaju cvjetovi oko peteljke, dok su oni dalje još zatvo-neni, te zbog toga cvjetanje traje nešto duže 12—15 dana. Lučinektar obilno, i lako je pristupačan pčelama, te ga vrlo radoposjećuju. Medenje nije osjetjlivo prema vremenskim prilikama,kao kod lipe i bagrema. Cvjeta poslije voća a prije bagrema,kada je često pauza u paši, jer se zeljaste biljke nisu još razvilea drvenastih biljaka nema u cvatu. Raste prilično sporo. Drvose upotrebljava u tehničke svrhe. Zaslužuje da se razmnaža pripošumljavanju.

J a v o r m l i j e čOd drugih vrsta kod nas su najrasprostranije: GORSKI

JAVOR (Acer pseudoplatanus). Zatim KLEN (Acer campestre),koji je obično omaleno drvo ili grm. Javori cvjetaju u svibnju,

47

prije listanja, i daju nektar i polen, a k o su cvjetovi dvospolniili samo polen kod ostalih vrsta cvjetova. Za pošumljivanje iza sađenje u parkovima i drvoredima upotretbljava se Acer ne-gundo, koji potječe iz Sjeverne Amerike. To je dvodomna biljkakoja cvjeta krajem ožujka ili početkom travnja i daje vrlo mnogopolena, koji pčele obilno sakupljaju za ishranu legla. Raste vrlobujno. Traži vlažnije tlo.

Javorovi su veliko drveće dok je ŽEŽLJA, ŽESTIKA, ŽES-T I L J (Acer tataricum) grm, koji izraste 3—5 m i cvjeta sre-dinom travnja. Žežlja je vrlo medonosna biljka. Ona cvjeta po-slije jabuke a prije bagrema te popunjuje prazninu, koja nastajeu pčelinjoj paši.

V R B E (Salix)

Rod vrbe vrlo je bogat vrstama, računa se da ima oko 60vrsta, podvrsta i njihovih hibrida, cvjetanje se proteže priličnokoje se razlikuju po vremenu cvjetanja i drugim svojstvima.Vrbe su dvodomne biljke — na jednom stablu nalaze se muškidijelovi cvijeta — prašnici, a na drugom stablu ženski dijelovicvijeta — tučkovi. Neke vrbe cvjetaju prije l i sanja a druge po-slije listanja. Vrbe počinju cvjetati vrlo rano u ožujku, te suone vjesnice proljeća. Prema Sr. Adžiću najranije cvjetaju: IVAPLANINSKA (Salix caprea), VRBA BIJELA (S. alba), koja imasrebrnasto lišće, zbog čega je dobila i ime. VRBA BIJELAKRTA (S. fragilis) i IVA VELELISNA DOLINSKA (S. grandi-folia). Obično vrbe cvjetaju u trećoj dekadi ožujka i u travnju.U literaturi se spominju vrste, koje cvjetaju vrlo kasno, takoS. rugosa cvjeta u svibnju i lipnju, a S. hastata čak i u srpnju.Kao najmedonosnije Smatraju se; S. capsrea, aurita i cinerea.Zapazio sam da pčele radije posjećuju stabla s tučkovima, kojadaju nektar, nego stabla s prašnicima. Kako ima veliki brojvrsta, podvrsta i njihovih hibrida, cvjetanje se proteže priličnodugo. Tako su 1950. god. vrbe počele cvjetati krajem ožujka,zajedno s kajsijama i džanarikama, pa su cvjetale i sredinomtravnja, kada su voćke bile u najvećem jeku i ra skoš i cvjeta-nja. U tom periodu od dvadeset i više dana vrbe mnogo pridonoserazviću društava što je dobro za bolje iskorišćavanje kasnijihpaša. S vrbama cvjeta istodobno veći broj vrsta voćaka, te jestoga vrbova paša od velike važnosti u krajevima, gdje je vo-ćarstvo slabo razvijeno i gdje nema listopadnih šuma,

48 4 Pčelinja paša 49

Od vrba se dobivaju salicilovi spojevi, koji se upotreblja-vaju u medicini kao lijek, te se smatra da tamo, gdje ima bogatevrbove paše, pčele ne obolijevaju od truleži legla i nosematoze.

Vrbe rastu na vlažnom, močvarnom tlu, pored potoka irijeka. S johama i topolama daju karakteristični pejsaž vlažnihmjesta. Sve te vrste daju bogatu i ranu pašu polena, a vrbe inektara. Pošto te biljke precvjetaju nastaje prekid u paši, jerje zemlja prevlažna i hladna, te zakašnjava razvitak zeljastihmedonoša. Ta područja odlikuju se kasnom pašom metvice,boca i raznih livadskih trava.

P A J A S E N, K I S E L O D R V O (Ailanthm glandulosa)

Domovina pajasena je Kina, gdje ga poljoprivrednici gajekao kulturno drvo zbog njegovih dobrih svojstava. Pošto jepajasen biljka toplijih krajeva, strada od zimskih mrazova, te gane treba saditi u planinskim mjestima iznad 600—700 m nadmor-ske visine. U pogledu zahtjeva prema tlu vrlo je skroman; rastena mršavom, suhom tlu, isto kao i bagrem, a ne uspijeva samona močvarnim terenima, kao i baigrem. Pajasen pripada u drvećes najbujnim rastom, tako da mu pri povoljnim uvjetima godišnjiprirast može iznositi do tri metra. Izraste do 30 m u visinu i 50cm u promjeru. Nije trajno drvo. Pajasen pušta izdanke, te za-rašćuje prostor oko sebe i time nanosi štetu, ako je posađenna kulturnom tlu. Lišće mu je neparno perasto; ima neprijatanmiris i smatra se da je otrovno te ga stoka ne brsti, pa se lakšeočuva od uništavanja. Cvjeta u lipnju i srpnju. Obilno medi irijetko kada omane. Pčele ga posjećuju od ranoga jutra do kasnevečeri. Med mu je taman i jako mirišjav (aromatičan), ali s vre-n o m miris m u s e izgubi.

Razmnaža se sjemenom i dijelovima korijena, jer na njimaima skrivenih pupoljaka, od kojih će se razviti stablo.

K E L R A J T E R I J A (Koelreuteria panicutata)

Domovina kelrajterije je Japan i Kina zbog čega se čestozove i kineski mjehurnik. To je osrednje drvo, s gustom, oblom

i pravilnom krošnjom. Lišće joj je neparno perasto. Cvjetovi sužuti nalaze se na vrhovima grančica kao kod sofore i stvaraju

velike metlice. Cvjeta u linju i srpnju, poslije lipe, i vrlo jemedonosna. Poslije cvjetanja na metlicama stvaraju se kožastimjehuri, po čemu je dobila i ime. Sjemenke su velike kao zrnograška, zatvoreno crme boje i sazrijevaju krajem rujna, Raz-mnaža se i r ezn icama.

Kelrajterija je skromnih zahtjeva prema tlu, podnosi sušui ne podnosi vlažne terene. Nije za visoke, hladne oblasti, jer

50

vodi porijeklo iz toplih krajeva, te s trada od mrazova. Ona jepodesna za sađenje u drvorede po užim ulicama-alejama, poparkovima, pa i za pošumljivanje.

D A F I N A, S R E B R N A V R B A (Eleagnus angustifoia)

Visoko drvo, koje ima lišće slično vrbovu, pepeljasto svi-jetle boje. Cvjeta u svibnju sitnim žutim cvjetovima, koji vrlojako i prijatno mirišu. Pčele je vrlo rado posjećuju radi nektarai polena. Upotrebljava se za sađenje u parkovima. Razmnaža sesjemenom i reznicama.

G L E D I Č, T R N O V A C (Gleditschia triacanthos)

Poznato drvo po vrlo velikim i opasnim bodljama. Upotre-bljava se često za živu ogradu, koja rezidbom može postatiprosto neprolazna za ljude i stoku. Ima stabala i bez bodlje.Ako se živica kreše, ne cvjeta te nema značenja za pčele. Izrasteosrednje drvo u promjeru do 50 cm. Drvo mu je tvrdo te se ra-zličiito upotrebljava. Cvjeta u svibnju ili početkom lipnja žutimcvjetićima, koji su zbijeni u dugoljast cvat; pčele ga vrlo radoposjećuju. U jesen i preko zime udaraju u oči plodovi — velikecrveno-smeđe mahune, koje liče na rogače. Sjemenke imajudebelu sjemenjaču. Ako ih posijemo, niču druge godine. Da biproklijale prve godine, t reba ih potopiti prije sjetve u vodu od70—90° C dva minuta, zatim se u vodi od 50° C ostave da sekvase pola dana.

Trnovac je donijet iz Sjeverne Amerike. On je skroman upogledu tla i vlage, te se može upotrebljavati i za pošumljivanje.

K A T A L P A (Catalpa bignoncoides)

To je omanje drvo, vrlo upadljivo po parkovima zbog veli-kog lišća, krupnih bijelih i lijepih cvjetova, koji se nalaze uvelikim metlicama. Cvjeta rjeđe u lipnju, a obično u srpnju. UVelikim cvjetovima pčele se zadržavaju dugo — do jedne mi-nute — sišući nektar, što znači da su vrlo medonosni. U jesen

51

i p reko zime vise dugački plodovi nalik na cigare — uvijeme odduhanskog lišća. Domovina katalpe je Sjeverna Amerika.

Za uspijevanje traži dovoljno vlage. Raste brzo, drvo joj jemeko i nije za t e h n č k u upotrebu.

H R A S T O V I (Quercus)

Oni su najraširenije nizinsko drveće. Cvjetaju u svibnju,poslije voćaka, i daju polena, malo nektara, i nekih godinamnogo medljike. Hrastove šume imaju rijetke krošnje te kroznjih prodiru zraci s n c a , koji o m o g ć u j u (rast šiblju i zeljastimbiljaka.

Zbog toga grupa biljaka-fitocenoza hrastovih šuma sa-stavljena je od većeg broja biljnih vrsta, koje daju priličnu pašu.Čim okopni snijeg i u rano proljeće, dok se hrastovi nisu jošzaodjenuli »ruhom«, žure te biljlke da se razviju, procvjetaju iproizvedu sjeme, kao i da nagomilaju rezervne hrane u lukovi-cama, da bi osigurale opstanak vrste. Prema Dr. S. ( Grozdanićunalaze se ove biljke u hrastovoj šumi: ptvo cvjeta visibaba(Galanthus nivalis), koja daje nektara i polena, zatim divljizumbul ili procelak, lučika dvolisna (Scilla bifolia), ledinjak(zlatica — Ranunculus ficaria), kukurijek zeleni (Hellebobrus vi-ridis), šumarica žuta (Anemone ranunculoides) mlađa šupaljka

52

šuplja (Corydalis cava), plućnjak ljekoviti velikdanče (Pulmo-naria officinalis) i .t.d. Sve ove biljke daju obilnu pašu nektarai polena i po vjetru, jer pčele mogu letjeti po neolistanoj šumi.Spomenute biljke, šiblje i drveće hrastovih šuma vrlo mnogopotpomaže rani razvoj pčelinjih društava.

Same hrastove šume još su značajnije po hrastovoj medljici,koja u nekim godinama zna biti vrlo bogata. Hrastovu medljikuuzrokuje štitasta uš, koja se zadržava na mladim grančicama.Dolazi obično u svbnju ili početkom lipnja i zna trajati po tri

53

tjedna, Od hrastove medljike znade biti poprskana cijela šuma,a t a k o trava i grmlje ispod nje, kao da je padala medena kiša.Pčele u dobroj godini saberu s hrastova medljike velike količinemeda medljikovca, silno se razviju i roje se. Narod obično kažekad ima medljike: »Pala je medena rosa«.

Med od hrastove medljike najcrnji je od sviju vrsta meda,koje poznamo, brzo se kristlalilira i pčdle na njemu loše zimuju.

Poznate su prostrane hrastove šume u Srbiji, Bosni i Sla-vonskoj Posavini.

Neki pčelari iz tih područja smatraju da je hrastova medljikaza njih značajnija pčelinja paša nego bagrem.

B U K V A (Fagus silvatica)

Raste u višem, hladnijem i vlažnijem šumskom pojasu.Bukva, nema većeg značenja za pčelarstvo, pa iako daje polena,malo nektara i medljiike. U bukovim šumama ima malo drugihnižih medonoiša. Kad govorimo o šumskoj paši, ne treba izgubitiiz vida da pored starih, gustih, tamnih šuma koje onemogućujuživot nižim biljkama ima i drugih površina. Mlade branjevine,prorijeđene i suncu izložene šume, proplanci i šumske livadedaju bogatu pašu. Ogromna prostranstva takve šumske pašeimamo u Bosni, Hrvatskoj i drugim republikama; om je kasnapaša.

Č E T I N A R I

Medu njima ima vrlo malo medonosnih vrsta. Zaslužuju dase spomenu tisa i tuja, koje cvjetaju u ožujku i travnju. Ostalevrste, naročito jela i smrča, pojedinih godina, daju vrlo mnogomedljike, no o toime ćemo govoriti kasnije. Četinari proizvodevrlo veliku količinu praha, no kako ima mali postotak bjelan-čevina, pčele ga sakupljaju samo u velikoj n u ž d i .

G L O G O V I (Crataegus)

Glog je osrednje drvo, prilično rasprostranjeno kod nas.Cvjeta u svibnju, i pčele ga posjećuju radi nektara i polena.Pčelari su primijetili da za vrijeme cvjetanja gloga pčele stra-daju od vrtoglavice ili, kako je neki zovu, svibanjske bolesti.Svakako da su ta zapažanja prakt ičara točna, jer u cvjetovima

54

gloga imia otrovne tvari aksiakantina. Otrovne tvari iz biljkeprelaze u nektar, odnosno u med. Dr. Jovan Tucakov u knjizi»Otrovno bilje u Vojvodini« navodi, da je med s otrovnih biljakaotrtovan. Međutim, mnogi otrovi unijeti u organizam u odrede-nim količinama djeluju ljekovito, ili njihov štetan utjecaj nedolazi do izražaja, ako su; u vrlo malim količinama. Znači, dabi došlo do otrovanja, potrebna je izvjesna količina — doza.Na sreću pčele ne posjećuju ili rijetko slijeću na otrovne biljke,te ne postoji bojazan od otrovnog meda.

Glog se upotrebljava za živu ogradu, ali ga napada gusje-nica glogovac, koja sa živice prelazi na voćke.

L I J E S K A (Corylus avellana)

Ona je oveći šib ili omanje drvo. Stvara rese s jeseni, kojese otvaraju krajem zime ili u pretproljeće, kada ogranu prvitopli sunčevi zraci. Li jeska daje veliku količinu polena, kojipčele žurno sakupljaju da bi nahranile leglo u razvitku. Lijeskase uzgaja i k a o voćka, te ima kulturnih sorata s (krupnim plodo-vima. Zbog skromnih zahtjeva i u k u s n e , jezgre zaslužuje da senjen uzgoj proširi.

Lijeska se raznmaža sjemenom no u tom slučaju ne će bitilješnjaci iste krupnoće kao matična drva. Ona pušta mnogo iz-danaka oko korijenova vrata, i ako se ti prutovi ogrnu zemljom,imat ćemo poslije 1—2 godine dobro ukorijenjene sadnice za sa-đenje na stalno mjesto. Lijeska se razmnaža i povaljenicama kaoloza.

Š I B L J E

B I S E R A K (Symphoricarpus racemosus)

Mali šib do 2 m visine porijeklom: iz Sjeverne Amerike. Onje u jesen vrlo lako raspoznaje po bijelim plodovima, koji kaosnježne grudice pojedinačno ili po nekoliko vise na vrhovimagrančica. Cvjetovi su mali, neugledni, no vrlo medonosni. Nanjih slijeću pčele u toku cjeloga dana i skupljaju nektar i pomalo polena od svibnja pa do mrazova.

Lako se razmnaža izdancima, kojih ima puno oko starihdžbunova. Reznice se lako primaju. Može se posaditi i pojedi-

55

načno, a lijepa je i ograda od njega, iako ne može poslužiti zazaštitu od stoke, no služi kao ukras i daje obilu pašu pčelama.

Č E T I N J A Č A (Amorpha fruticosa)

I ona je donijeta iz Sjeverne Amerike. Izraste do 2 m visokokao omanje drvo. Lišće joj je perasto i liči na bagrem, te jestoga narod često naziva divlji bagrem. Cvjetovi joj liče na čivit.Cvjeta od svibnja pa nadalje.

Amorfa je iz porodice lepirnjača i otporna je prema suši.Ona nije izbiračica prema tlu. Zbog tih svojstava sadi se za ve-zivanje željezničkih nasipa, bujičnih terena i u parkovima zaukras. Posljednja tri decenija poplave su je raširile u posavskešume. Razmnaža se sjemenom i izdancima.

56

Med od amorfe je tamno crvenkast. Nikada ga ne budenmogo. Pčele obilaze amorfu zbog praška, kojega ima obilno,Važna je paša za razvitak pčelinjeg legla.

Amorfe ima mnogo na nasipima uz željezničku prugu odNovske prema Sl. Brodu, gdje su je raširili pčelari željezničari.Sjemenom se proširila i niz potoke uz prugu.

Ž I V I P L O T, Ž I V I Č N J A K, C I G A N S K AT R E Š N J A S U L I Č A S T I V R U Č A C

(Lycium barbarum)

Raste do 2 m visine i ima dugačke, savijene i trnovite grane.Cvjeta od svibnja do listopada. Pčele ga odlično posjećuju, iskupljaju nektar i polen i po navejćoj suši, kao što je bila u ko-lovozu 1950, god. Plod mu je crvenkast i liči na drijenak. Raz-mnaža se vrlo lako reznicama, djel jenjem bokora i sjeme-nom. Živičnjak nije najbolji za ukrasnu ogradu u parku i vrtu,ali je dobar za ekonomsku ogradu zbog vrlo skromnih zahtjevauopće. Raste nisko, ne pravi sjenku, ne zauzima mnogo mjestai ne t reba ga podrezivati, k a o što je slučaj s drvećem. Lišćei plodovi su mu otrovni, a i bodlje mu služe za odbranu, te gazbog toga stoka ne uništava.

K U P I N A, O S T R U G A (Rubus fruticosus)

Vrlo česta biljka po šumama, osobito na osojnim stranama,zatim po međama, gdje svojim trnovitim lozama pravi odličnuogradu. Cvjeta početkom lipnja. Na plodnijem tlu, vlažnijemstaništu, kupina i kišnih godina produžuje sa cvjetanjem ponekoliko mjeseci, premda je najobilnija prva partija cvjetanja,kao i kod drugih dugocvjetnih biljaka.

U Primorju, Dalmaciji, Makedoniji i drugim krajevima rasteKUPINA BRESTOVA (Rubus ulmifolius), kojoj lišće liči nabrestovo lišće, po čemu je dobila i ime. Počinje cvjetati desetakdana kasnije od obične kupine.

Pčele potsjećuju kupine vrlo rado, jer na njima nalaze obilnonektara i malo polena.

57

Razmnaža se dijeljenjem bokora i sjemenom. Voli polusjenute se može saditi između i ispod drveća. Poslije sađenja trebaje zastititi od prejakog sunca, da joj ne bi opeklo lišće. Podesnaje za sađenje izmedu košnica u pčelinjaku.

58

M A J Č I N A D U Š I C A (Thymus vutgaris)

To je nizak šib do 30 cm s puzavim četverouglastimgrančicama. Zbog tih odlika ona više liči na zeljastu biljku negona višegodišnju drvenastu biljku. Cvjetovi majčine dušice imajuralzličitu boju: modru, ljubičastu i bijelu. Posljednja raste nanižim položajima i daje manje n e k t a r a od drugih. To su šibovikamenitih, suhih, sunčanih — prisojnih staništa, premda se penjuna visoke planine. Majčina dušica nalazi se na različitoj ze-mljišnoj podlozi, iako pretežno na vapnenoj. Kako ima dubokokorijenje i kožaste listiće, odolijeva suši i daje nektara i kadaje zeljasta vegetacija spržena. Cvjeta u svibnju, lipnju pa čak iu kolovozu, što zavisi o nadmorskoj visini i kišama. Daje odli-čan, ljekovit i mirišljiv med, jer je i sama vrlo mirišljiva.

Majčina dušica vrlo (je raširena u zapadnoj Bosni, Kordunui Lici, gdje je između nje često miješan dupčac i druge medio-nosne biljke. Voli propusno tlo, koje se razvilo od kamena vap-nenca« Podnosi vrlo siromašna, isprana, kisela tla. U kišnimljetima daje bogatu pčelinju pašu. Kako majčinu dušicu po ši-karama i pašnjacima nitko ne uništava, znaju se od nje zaru-menjeti cijela brda i proplanci.

U svijetu je poznat k a o jedan od najboljih vrsta »med Hi-met« iz Grčke, koji potječe s planine Hymetta od majčine du-š c e , gdje se dobiva kao čista s i r ta . Kod nas je med od majčinedušice također vrlo cijenjen, ali je često izmiješan s drugimvrstama.

M A L I N A (Rubus ideaus)

Šumska malina raste kao samonikli grm do 2 m visine.Šibe se razvijaju poput loze, a na njima ima sitne bodlje. Ko-rijen se daleko razgrana po površini zemlje, pa može dobrouspijevati i na mršavim tlima. Svaku godinu daje nove izdanke,koji druge godine cvatu i donose plod, dok starije loze propa-daju. Cvjetovi se nalaze po samoj lozi na zapercima, koji supotjerali iz pazušaca lista.

Malina raste divlja po našim planinama, koje su obraslešumom, a uzgaja se i po vrtovima kao jagodasto voće. Poznatesu naše planine, u kojima se sabire po više vagona jagodas maline za pravljenje malinovog soka. Maline ima mnogo po

59

M A H O N I J A (Mahonia aquifolium)

Nizak šib, koji izraste do jednoga m. Ima široko, kožastoi zimzeleno lišće. Sadi se u parkovima i v r t o v i m a i upotrebljavaza pravljenje vijenaca i buketa preko zime. Žuti cvjetovi nalazese u grozdovima i imaju ugodan miris. Cvjeta dugo (mjesec dana),obi lno u ožujku, vrlo je medonosna, te je pčele posjećuju iskrupljaju mnogo polena i nektara s nje.

vrlo blagog okusa, dugo se drži da se ne kristalizira, pa semože uporediti s najkvalitetnijim vrstama meda naše zemlje.

Z L A T O Š I P K A (Solidago serotina)

Na obali Drave, mjestimično oko Save u blizini Zagreba,o k o raznih kanala i na drugim mjestima raste jednogodišnjizeljasti šib u debljini olovke, a u visini do 1 m. L i s t ima dugu-ljast kao u vrbe, cvat je metličasta, na kojoj se razviju mnogo-brojni sitni kao zlato žuti cvjetići. Zlatošipka istjera svako pro-ljeće iz korijena, a u jesen nadzemni dijelovi uginu. Cvate kon-cem lipnja i u srpnju, a na nekim mjestima na većim nadmor-skim visinama i do polovice kolovoza. Zna katkad dobromediti. Na obalama Drave predstavlja glavnu pašu. Pčelari izgornje Podravine mnogo cijene pašu od zlatošipke, jer pčele upovoljnom vremenu mogu sakupiti s ove biljlke jedno do dvamedišta meda.

Od zlatošipke je med zlatno žute boje i dobrog okusa.

Z E L J A S T E B I L J K E

S U N C O K R E T (Helianthus annuus)

On se ranije sijao kod nas samo kao cvijeće po vrtovima;al i desetak godina prije rata počeli su ga više sijati prvo u Voj-vodini, a zatim u manjoj mjeri i u drugim krajevima. Gaji seradi sjemena od koga se cijedi ulje za jelo. U glavici prvo po-činju cvjetati cvjetovi na obodu, potom se cvjetanje produžujek sredini. Prvi cvjetovi su najrazvijeniji, jer su i najbolje hra-njeni, te luče najviše nektara. Kad se počnu otvarati cvjetovi izsredine glavice, veći dio hranjivih tvari troši se za stvaranjesjemenki, te ne preostaje dovoljno hrane za obilnije stvaranjenektara. Prije otvaranja cvjetovi luče ljepljivu-smolastu tvar,s kojom se pčele ulijepe te ne mogu vidjeti, disati ni letjeti,stoga popadaju i pomru po zemlji. Izgleda da ova opasnost po-stoji na suši i pri kraju cvjetanja, zato kao mjera za predohranubila bi što ranija sjetva — u ožujku čim se prosuši tlo, jer jesuncokret otporan prema slabim mrazovima. U tom slučajuusjev će bolje iskoristiti i zimsku i proljetnu vlagu, cvjetat će

61

teško pristupačnim bosanskim planinama, Romaniji, a poneštou Gorskom Kotaru, Sloveniji i Crnoj Gori (Rožaj). Najbujnijese malina razvije odmah iza sječa i na proplancima u mladimšumama.

Cvatnja maline dolazi u svibnju i lipnju, pa može da daje6—7 tjedana vrlo bogatu pašu pčelama. Vrijednost maline k a opčelinje paše naši pčelari slabo poznaju, vjerojatno zato, š t oraste divlja daleko od ljudskih naselja i velikih pčelinjaka. Najednom stablu može se naći u isto vrijeme zrelih jagoda, cvijetaa i pupova. Na paši maline pčele se vrlo dobro razvijaju, šireleglo, roje se i daju u povoljnom vremenu dosta meda. Izluči-vanju nektara pogoduju topli dani i noći bez vjetra s povreme-nim malim kišama. Medenju maline škode suhi ili hladni vje-trovi, hladne noći ili stalno kišovito vrjeme. Cvijet maline jeplitak, pa veće kiše lako isperu nektar, a suhi vjetrovi isušega. Dobra joj je osobina u tomu, što vrlo dugo cvate, pa serijetko dogodi da cijeli period njezine cvatnje potraje ružnovrijeme.

Med od maline je zatvoreno žute boje i može se ubrojatimeđu kvalitetne vrste meda, koji je dobar i za zimnicu pčelama.

V R B O L I K A I L I K I P R O V I N A(Epilobium angustifolium)

Dvogodišnja je zeljasta biljka, kojoj nadzemni dijelovisvaku godinu uginu, naraste preko 1 m visine, list ima sličankao u vrbe, cvat pri vrhu stabljike i na cvatu lijepe ljubičastecvijetove. To je šumska biljka, koja je najraširenija na većimn a d m o r s k i m visinama. Najbolje se razvije u velikim količinamana šumskim paljevinama ili siječama. U većim šumama imasamo pojedinačnih biljki vrboliike i ne može jače doći do izra-žaja za pčelinju pašu.

Vrbolike ima u šumama, gdje i maline, u Bosni, na Roma-niji i na drugim šumovitim planinama u Crmoj Gori kod Rožaja,gdje je z o v u »ćiprovina«. Također je ima i u šumama u Slove-niji. N e m a je u kršu, nego samo na humusnim tlima. Vrbolikacvate u srpnju i kolovozu, dobro podnosi sušu. Glavna pašapotraje do 30 dana, dobro medi i daje nešto praška. Ova paša,kao i malina, malo je poznata našim pčelarima, ali tko je jed-nom upozna, zna je cijeniti. Med od vrbolike je svijetle boje,

60

ranije, obilnije, manje će lučiti ljepka, izbjeći će sušu, te ćedati i veći prinos. Pošto su cvjetne glavice velike, a stabljikadaje više glavica različite starosti, cvjetanje traje dugo — okodvadesetak dana, a cvjetanje cijele njive još duže, 30 do 40dana. Cvjetanje počinje posljednjih dana lipnja ili prvih danasrpnja i popunjuje prazninu do cvjetanja bijelog bosiljka. Lu-čenje nektara vrlo je sigurno i po vrućini, no strada od vjetrakošave. Dnevni unos je osrednji .

R E P I C A

Kod uljanih repica razlikujemo dvije kultrurne vrlo srodnevrste: uljana repica — kupusna (Brasica napus oleifera) i ogr-štica ili surepica (Brasica rapa oleifera). Uzgajaju se najviše uVojvodini radi ulja, koje se upotrebljava za jelo i podmazi-vanje. I kod jedne i kod druge ima ozimih i jarih odlika. Ozima

62

cvjeta u travnju i a k o je vrijeme povoljno, daje bujnu pašu zarano građenje saća, prvi med, mnogo legla i rane rojeve. Ja-rine cvjetaju kasnije. Zbog bogate paše pčelari iz Vojvodinesele košnice na repicu.

Repici su vrlo srodne, jer pripaidaju istoj porodici, BIJELASLAČICA (Sinapis alba) i CRNA GORUŠICA (Brasica nigra).Obje su ljekovite i začinske biljke. To su kulture rane pro-ljetne sjetve, jer podnose slabije mrazove. Cvjetaju u lipnju.Malo se siju u našoj državi.

Vrio važna i mnogo raširena pčelarska biljka je GORU-ŠICA poljska (Sinapis arvensis). Vlažnih godina ili na mje-stima gdje je visok nivo podzemne vode, viđa se u velikombroju, kao štetan korov. Najviše je ima u žitu i jednogodišnjimkrmnim biljkama. Cvjeta u svibnju, lipnju, pa često i do žetve.Postoji pčelarska izreka: »Ono što nije dao bagrem dat će go-rušica«. Ako za vrijeme cvjetanja bagrema ima kiša, pčele neće moći iskoristiti bagrem, ali će zato vlaga pogodovati razvitkugorušice koja će kasnije dati dobru pašu. Ona daje vrlo bo-gatu pašu polena; tako 25. V. 1950. god. u 8 sati promatrajućipčele na cvjetovima gorušice, zabilježio sam da je gotovo svakaimala žute grudice na nogama. Med se brzo ušećeri, te gatreba što prije izvrcati.

T I K V A, B U Č A (Cucurbita pepo)

U Jugoslaviji kukuruz zauzima ogromnu površinu. K a omeđuusjev u plodnijim i vlažnijim mjestima i tamo, gdje imavode za zalijevanje, gaje se tikve — bundeve. U manjoj mjerigaje se kao čiste kulture — tikvice i tikve pečenke. Cvjetovitikve zatvaraju se kada pripeče sunce u 11—12 časova u srp-nju i kolovozu, slijedećih mjeseci, kada se toplota stnizi, cvje-tovi su otvoreni u toku cijeloga dana, no onda nema nektara,je r je smanjena i obilnost cvjetanja i nedostaje i toplote, kojaje vrlo važan uvjet, jer tikva traži toplotu. Lučenje nektara kodtikve obilno je i nektar je lako pristupačan pčelama. Cvjetovisu veliki, te se pčela u jednom cvjetu zadrži i do dvije minute,i medni mjehur može napuniti iz desetak cvjetova. Cvjetanjetlikve počinje u drugoj polovici lipnja. Početak i udio tikve umedonošenju nekog rajona možemo lako utvrditi po »žutim«pčelama na letu, jer im je tijelo pokriveno polenom. Tako je u

63

Tetovu pastotak »žutih« pčela bio najveći 15. VII 1950. god.i iznosio je 85% u jutarnjim satima, kada ima najviše nektara.Toplih i vlažnih ljeta tikve mogu dati dobru pašu, u rajonimabijelog bosiljka uspješno se takmiče u medoberu. Med od tikveima okus kao pečena tikva.

D U H A N (Nicotiana tabacum)

Cvjetovi se razvijaju na vrhu stabljike u obliku kite. Pro-izvođači često zakidaju cvjetove, da dobiju veći prinos, ali jetada kvalitet lišća lošiji. Ako se ostave cvjetovi da stvore sje-me, kakvoća duhana je bolja; pored toga sjeme služi za cije-đenje ulja. Duhan cvjeta u drugoj polovici ljeta i produžuje čakdo mrazova. Sudeći po tome što se pri zalamanju cvjetovačesto ruke poprskaju nektarom, on je veoma medonosan. Pomojim zapažanjima pčele ne posjećuju cvjetove u velikombroju premda se pčelari iz Prilepa, gdje se duhan uzgaja u sto-tinama ha, hvale da od njega dobijaju dobre prinose i kažu dadaje i medljike. Med mu je malo gorak, jer je u njega prešlamala količina otrova — nikotina. M. Stoiljković piše: »U Ru-muniji kažu da se pčele pri skupljanju nektara od cvjetovaumažu, oblijepe mekom smolom, ne mogu da lete, padaju i umiru.Neki naši pčelari vele da u lošim godinama on spašava pčeleotd gladi«. Zatim nastavlja: »Pčele ne posjećuju duhan makarbila najoši ja godina i oskudna pčelinja paša«. Tvrđenja Stoilj-kovića ne mogu se apsolutno prihvatiti. Vjerojatno da je onpromatrao sorte s uskim a dugačkim cvjetovima cjevčicama, gdjese pčele nisu mogle uvući i dospjeti do nektara, koji se nalaziduboko pri osnovi cjevčice.

DRUGE KULTURNE BILJKE

H E L J D A (Polugonum fagopyrum).

Ona je biljka vlažne klime, zato se uzgaja najviše u N. R.Sloveniji i sjevernoj Podravini a u manjoj mjeri u drugim kraj-jevima naše države. Vegetacioni period je kratak i iznosi 80 — 90dana. Stoga se u toplijim krajevima s uspjehom može uzgajatikao drugi — postrni usjev. Osjetljiva je p r e m a mrazovima. Sje-mena treba 100 kg po ha. Cvjeta 20—25 dana poslije nicanja.

64

pa sve do žetve, više od tri sedmice. Heljda je vrlo medonosna,osobito na lakom peskovitom tlu. Na teškom tlu lučenje nektaravrlo je nestalno.

P A M U K (Gossypium)

Gaji se u Malkedoniji, a u manjoj mjeri u Hercegovini i Dal-maciji. Pčele skupljaju više nektara s vancvjetnih nektarija.Stoga je on medonosan i prije cvjetanja, pa sve do prvih mra-zova. Ima razlike u medovitosti između sorata, tako su egipat-ske bolje od američkih. Za sada nemamo objavljenih podatakao pamukovoj paši, nesumnjivo da će imati izvjesnu ulogu uNR Makedoniji.

K O R I J A N D E R, P A P R I C A (Coriandrum salivum)

Sjeme sadrži eteričnog (vjetrivog) ulja radi koga se i gaji.Upotrebljava se pri pravljenju sapuna, kozmetičkih sredstava,likera itd. Uzgaja se u maloj mjeri u Vojvodini. Korijander pri-p a d a među najmedonosnije biljke, ali na žalost, nema izgledada se njegova kultura proširi, jer mu je upotreba prilično ogra-ničena. Cvjeta od svibnja do lipnja.

POVRTARSKE BILJKE. Među njima ima veći broj medo-nosnih biljaka; a treba spomenuti krastavce, dinje i lubenice,jer zauzimaju veće pavršine. One daju kasniju pašu za održa-vanje brojne snage ulišta radi boljeg prezimljavanja. Vlažnih, atoplih godina, njihovo sudjelovanje u medoberu je veće, te s ota-vom i drugim korovima mogu dati dobar prinos.

L U C E R N A I L I V I J A (Medicago sativa)

Živi do šest godina i razvija veliki moćni korijenov sistem,koji pradire duboko u zemlju, nekoliko metara, i koristi hranljivetvari iz dubljih slojeva, koje su nedostupne ili slabo dostupnedrugim biljkama. Izdržava sušu i daje najveći prinos u sijenu odsvih mahunara i ostalih krmnih biljaka, pored toga obogaćuje

5 Pčelinja paša 65

Da bi se omogućila nesmetana posjeta pčela cvjetovimacrvene djeteline, kako bi se đobio veći pr inos sjemenja, učenjacisu pokušali da putem odabiranja pronađu biljke s plićim cvje-tovima. Takvu crvenu djetelinu selekcionirao je Lindhart u Dan-skoj i Žovka u Čehoslovačkoj, ali u praks nisu još raširene.

67

zemlju dušikom, kao što čine i ostale lepirnjače. Zbog toga štoima više dobrih svojstava, ona je u većem dijelu naše državenajrasprostranjenija od svih krmnih kultura, izuzevši visokeplaninske, hladnije i vlažne krajeve.

Kod lucerne prašnici i tučkovi uvijeni su u cvijet i nalazese u napetom stanju, u kom položaju dolazi do oprašivanja, alije dokazano da izuzevši nekoliko postotaka prašna zrnca ne kli-jaju, dok se spoljašnja opna žiga ne ozlijedi pri naglom otva-ranju cvjetova. Kad kukci posjećuju cvjetove vrši se otvaranjei strano oparašivanje. Na taj način dobija se mnogo više sjemenjas hektara, a biljke od takvog sjemenja su s jačom životnom sna-gom. Kad je toplo i suho vrijeme, cvjetovi se i otvaraju s a m i odsebe, pri čemu je moguće samooprašivanje. Računa se da se nataj način otvara, odnosno oprašuje, oko jedna trećina, a ostalidio otvara se uz pomoć kukaca, i to posredovanjem pčela i bum-baira. Tako sam, 5. IX. 1936. god, u blizini Tetova zabilježio daje na cvjetovima lucerne bilo samo malo bumbara; godine 1950.u Tetovu zapazio sam, da su pčele u osrednjem broju posje-ćivale cvjetove. Cvjetovi lucerne daju pčelama više nektara, a umanjoj mjeri i polena. Utvrđeno je da pčele nerado posjećujulucernu, osobito, ako u vrijeme njenog cvjetanja ima u cvijetu idrugih dobrih medonoša. Zbog toga se vrši dresiranje pčela da senamame na lucernu, te se tako dobija više sjemenja.

C R V E N A D J E T E L I N A (Triiolium pratense)

Ona je važna krmna biljka i daje bolje sijeno od lucerne.Crvena djetelina je dvogodišnja biljka pa je treba češće sijati.Traži više vlage i daje manje sijena.

Krunična cijev dugačka je 9—10 mm, a jezik pčele dugačakje 6,5 mm, te pčele ne mogu jezikom dohvatiti do nektara, te jestoga slabo i posjećuju.

Ali bumbari imaju duži; jezik, zbog čega pri oprašivanjucrvene djeteline više dolaze u obzir. Tako sam 5. IX. 1936. god.mogao ustanoviti da je na cvjetovima crvene djeteline bilo 40 %pčela, 55 % bumbara i 5 % leptira. U drugim prilikama kada jebujnost biljaka manja, k r u n č n e cjevčice su kraće, te pčele mogusisati nektar. Zatim, pri jačem lučeanju i z v j s t a n dio cjevčica na-puni se nektarom, te postane pristupačan pčelama. Posjeta cvje-tova znatno se povećava dresiranjem pčela.

66

E S P A R T E Z A I L I G R A H O R K A (Onobrychis sativa)

Ona je kao i lucerna, višegodišnja kulturna biljka (3—7 pai više godina). Ima vrlo razvijen korijen, koji prodire često 5—6m u zemlju, te crpe vlagu i hranjive tvari iz dubokih slojeva.Stoga je i otporna prema suši. Za dobro uspijevanje traži viševapna u tlu, dok se ostale m a h u j a č e zadovoljavaju s malo vapna,pa čak rastu na tlu, gdje nema vapna. Za sjetvu treba 120 kgoljuštenog s j e e n j a , a neoljuštenog 200 kg na ha. Neoljuštenotreba prije sijanja potopiti 24 časa u vodu. Sjeme, starije od go-dinu dana, izgubi m n o g o od klijavosti, zato treba obratiti pažnjupri kupovini. Agrotehnika esparzete ista je kao kod lucerne. Onadaje veliki prinos u sijenu, iako manji od lucerne. Za razliku oddrugih djetelina i lucerne, ona ne nadima preživače, te se možeupotreb i t i za ishranu u svježem stanju bez ikakve bojazni.

Cvjeta u svibnju, pa nadalje. Daje prilično nektara i kadase uzgaja za dobivanje sijena, jer se cvjetovi s donjeg i srednjegdijela stabljike otvaraju prije košenja. Pr i proizvodnji sjemenjacvjeta 20—40 dana i pčele je pasjećuju vrlo rado. Esparzeta sesmatra kao vrlo medonosna biljka.

Zbog skromnih zahtjeva u pogledu klime, vlage i tla i zbogvelike privredne vrijednosti esparzetu treba što više sijati.

G R A H O R I C A (Vicia sativa)

Uzgaja se vrlo često kao ozima i jara krmna biljka radi do-bijanja sijena, a u Makedoniji uzgaja se uglavnom radi dobi-janja sjemenja, koje je krepka krma za stoku.

Dok kod ostalih biljaka pčele skupljaju nektar sa cvjetova,dotle su kod grahorice glavni izvor nektara vancvetne nektarije,koje se nalaze pri osnovi listova, na zailiscima. One počinju lu-čiti nektar kada biljke procvjetaju. Pčele ne sktupljaju nektarsa cvjetova. Medonosna je i divlja grahorica, koja raste kao ko-rov u žitima. Tako, sušne 1950. god. poslije bagrema, u Tetovunije bilo druge paše, te su pčele nalazile nektara na divljoj gra-horici i zadovoljavale tekuće potrebe za ishranu legla, čak jebilo viška do 0,600 kg na dan.

Čuo sam od kolega u Radulovcu blizu Beograda, na imanjupoljjoprivrednog fakulteta, da je od naše grahorice mnogo medo-

68

nosnija američka maljava grahorica, koja je unijeta u Jugo-slaviju preko UNRRA-e.

KOSMATA ili MALJAVA, ili crna grahorica — grahoricapjeskara (Vicia villosa) ima cvjetove skupljene u grozdastomcvatu, a nalaze se na dugačkoj petel jci . Nije medonosna.

Ozime grahorice cvjetaju u svibnju, a proljetne u lipnju ikasnije, prema vremenu sjetve. Tada je vijeme povoljno, dandugačak, u tlu ima dovoljno vlage, te daju vrlo sigurnu pašu,premda se svojim doprinosom ne mogu mjeriti sa bagremom.

Dosad navedene zeljaste biljke pripadaju u porodicu lepir-njače (Papilionaceae). Kao kulturne, a medonosne biljke, uzga-jaju se i INKARNATKA D J E T E L I N A (Trifolium incanatum)najviše u NR Sloveniji, jer traži vlažniju klimu, a i u Hrvatskoj(Podravina i Istra). Mogla bi se s uspjehom gajiti i u drugim, vi-šim i v l a ž n i m , ali ne mnog hladnijim oblastima. KOKOTAC iliŽDRALJIKA (Melilotus). To je vrlo medonosna biljka skrom-nih zahtjeva u pogledu klime i tla. Uzgaja se u većoj mjeri uSAD. Kod nas se nalazi kao dil j ia. Treba je bolje ispitati kodnas. SERADELA (Ornithopus sativus), djetelina pjeskovitihtala, isto tako gotovo nepoznata kod nas.

M E T V I C A (Mentha Pulegium)

To je jednogodišnja zeljnjata biljka naših niskih vodo-plavnih i močvarnih terena. Korijen joj je dobro razgranat, izkojega svako proljeće izbija nadzemni dio, koji naraste do30 cm. List je metvice ovalan i zelen, kod nekih vrsta odozdodlakav. Cvat je pri vrhu struka, cvjetići su plavi, poredani iz-nad naporednih listova oko struka u obliku prstena. Cvatnjametvice počinje odozdo prema gore i završava na vrhu struka.Cvate u srpnju, kolovozu i rujnu.

Metvica voli one terene, gdje u zimi leži voda. Ima je navelikim povš inama na Lonjskom polju, u Slavonskoj Posavini,Mokrom polju, Kamarama, Poljicu, Crnac-polju i Jelas-polju,te u Pančevačkom ritu. Manje količine metvice rastu i na dru-gim mjestima.

U normalno vlažnim godinama metvica počinje cvasti koncemsrpnja i traje do mrazova. U sušnim godinama počne već po-četkom srpnja i traje 20 dana. Glavna paša na metvici nikad netraje dulje od tri tjedna. Za medenje metvica je dosta osjetljivabiljka, nekad joj škodi prejaka suša, nekad previše vlage. Ipak

69

T

za medenje najbolje odgovara suho, toplo i stalno vrijeme s po-vremenim manjim kišama. Metvtica počinje mediti kod tempe-rature iznad 26° C. Kad je promjenljivo vrijeme s hladnim no-ćima, metvica slabo medi. U vrijeme najveće cvatnje dobro je dazemlja bude suha, ali s dosta jutarnje rose, toplim danima i no-

ćima preko 20° C. Nije dobro, ako u najvećoj cvatnji padne velikakiša, jer nagla kiša smlati cvijet, a od kasnijih zaperaka nemaneke jače paše. I stalna jaka k i š a može prekinuti ili skratiticvtatnju metvice, tako da i ukraj obilja lijepog cvijeta ne m e d i .

Metvica uz povoljne uvjete medi 2 — 3 kg, a u vrlo po-voljnjom vrememu i 4—5 kg po pčelcu dnevno. Ipak ukupni pri-

70

nos meda po pčelcu i na najboljoj paši metvice nije veći od 10 kgi zimnica za vrijeme cijele njezine cvatnje, jer velike kolličinemeda pčele potroše na leglo.

Metvica ima vrlo otštar miris po mentolu, pčele su na njojjače razdražljive nego na bilo kojoj drugoj paši, rado bodu, a inasrću u pljačku, pogotovu kad naglo prestane paša. U tokupaše rado mijenjaju stare matice, pa bude i rojenja u kasnoljeto, u srpnju ili kolovozu, kad se na drugim pašama to ne do-gađa.

Ipak metvicu smatramo dosta nesigurnom pašom, u desetgodina uspije dobra paša 2 — 3 puta, a ostale godine budu sla-bije.

Med je od metvice tamnocrvenkatste boje s vrlo oštrim mi-risom po samoj biljci, nije kvalitetan, ali pčele na njemu dobroprezime.

L I V A D E I P A Š N J A C IIzmeđu livada i pašnjaka nema određenih granica, jer ima

prelaznih i komibiniranih načina korišćenja. Ima livada, koje po-slije košenja služe za ispašu stoke, a pašnjaka, koji vlažnih go-dina imaju bujnu vegetaciju, te neke površtine služe kao sjeno-koše,

I. LIVADE. Prije više decenija pod livadama je bio mnogoveći postotak poljoprivredne površine, te su one tada davale gla-vnu pčelinju pašu. S porastom broja stanovbištva rasla je i po-treba za poljoprivrednim proizvodima, te su se livade, kojeinače daju najmanje prinosa od svih pol joprivednih kultura,pretvarale u oranice, da bi se dobili veći p r inos i Proces preo-ravanja livade vrši se i dan danas. Radi toga livade se ograni-čuju samo na one površine koje nisu za druge kulture ( a p s o -lutno liivadna t la). To su obično vodoplavna, vlažna i močvarnamjesta, ili pak strme i druge površine u planinskim krajevima,koje se ne mogu rentabilnije iskorišćivati na drugi način.

Najnovija naučna i praktična otkrića preporučuju stvaranjeumjetnih livada, i uvođenje travopoljnog sistema ratarstva. Zbogduže obrade tla i sijanja kulturnih biljaka kvari se struktura ismanjuje plodnost tla, pa prinosi opadaju. Da bi tlo dobilo sitno-zrnastu strukturu, koja je osnova plodnosti, obradivu površinutreba zasijavati smjesom livadskih trava i lepirnjača, koje obo-gaćuju zemlju dušikom. Baš su u drugoj grupi biljaka najvažnijemedonoše, te će taj novi način plodoreda utjecati i na popravakpčelinje paše.

71

Ako, na primjer, pokosimo 1 m2 livade u cvijetu i izvršimobotaničku analizu, utvrdit ćemo da nekoliko vrsta čine glavnidio, to su glavne biljke, a druge, iako su zastupljene mnoge vrste,čine mali postotak u težini. Ako uzmemo nekoiko takvih uzorakas različitih tipova tla naći ćemo da su glavne i sporedne bilke

tualnu zastupljenost lepirnjača u livadama povoljno utječeumjerena vlažnost i prisutnost vapna u tlu, premda one ras tui na tereinima bez vapna.

Prema vlažnosti zemljišta podijelit ćemo livade na moč-varne, vlažne i suhe.

raizličite. Biljne zajednice (fitocenoza) ili zadruga, koja sači-njava livadu, prirodna je tvorevina. U dugogodišnjoj borbiostale su u životu s a n o one biljke, koje su najbolje prilagođeneklimatsko-zemljišnim u v j e t i m a staništa.Kao što sam naveo, najglavnije medonosne biljke livada jesu le-pirnjače, zato ćemo se na njima najviše zadržati. Na procen-

72 73

p a š u one biljke, koje s toka iz različitih razloga ne pase, kaoš t o su razni bodljikavci, konjski bosiljak (Mentha) i dr. biljke.Planinski pašnjaci, osobito na vapnenoj podlozi, imaju mnogomahunjača. Pašnjaci na kiseloj podlozi manje su medonosni, jerimaju manje lepirnjača. Paša s pašnjaka ne čini nešto odvojeno,nego je ona usko povezana s livadskom pašom i medonosnim

drvenastim biljkama, kao što su majčina dušica, a na većimnadmorskim visinama s borovnicom i drugim vrstama; zatims pašom od medljike sa četinara. Pašnjaci se nalaze većinom navelikim nadmorskim visinama s rijetko naseljenim stanovni-štvom. U tim oblastima ima ogromnih količina nektara, kojepropadaju. Paša na visokim mjestima nastupa kasno, u lipnju,

75

1. MOČVARNE LIVADE. Previše su vlažne, jer im je visoknivo podzemnc vode, a katkada ima vode i na samoj površini.Močvarne livade imaju najmanje mahunjača, zato su i najsla-biji proizvođači njektara, pa se i računa da daju oko 20 kg medas hektara.

2. VLAŽNE LIVADE nalaze se obično pored ri jeka i po-toka, te su često i vodoplavne. Pošto se nalaze na dubokom plod-nom nanosu, vegetacija im je vrlo bujna. Od medonoša susrećuse bijela djetelina, švedska ili barska djetelina, dunjica litvad-ska žuta ili hmeljasta lucerna (Medicago l u p i n a ) , zvezdan ilismilkita (Lotus comiculatus), koji isto tako ima žute cvjetove,no kao i ostale lejpirnjače sa žutim cvjetovima ne daje veću pče-linju pašu. O livadskoj crvenoj djetelini (Trifolium pratense pe-renjne) bilo je riječi kod njivske crvene djeteline. Vrlo je me-donosna persijska zavrnuta dijetelina (Trifolium resupinatum).To je jednogodišnja djetelina ružičaste boje, na srednje dugač-kim peteljkama. Raste visoko i gotovo polegne. Ima je u veli-kom broju u NR Makedoniji, u livadama u slivu Vardara, a umanjoj mjeri u drugim krajevima. Pčele je vrlo o b l n o posjećuju-Medonosna je i livadska grahorica (Lathrus pratensis), ranje-nik (Anthyllis vulneraria). Navedene biljke pripadaju poro-dici lepirnjača. Od ostalih medonoša važan je gavez (Symphy-tum officinale), zatim konjski bosiljak, metvica (Mentha) kogaima mnogo u Posavini, pored Dunava i uopće na vlažnim mje-stima. Metvica ina više vrsta i sve su medonosne. Zatim livad-ska žailfija (Salvia pratensis). Smatra se da su vlažne livadenajmedonosnije i računa se da dajtu oko 80 kg meda sa ha.

3. SUHE, BRDSKE, PLANINSKE LIVADE. nalaze se naplitkom sloju mekog tla, često na kamenitoj podlozi, te nisubujne kao pokraj riječne i dolinske livade. Bijela djetelina naj-važnija je medonosna biljka.

Pored tri gornja tipa livada ima i prijelaza između njih.Medovitost livade možemo utvrditi i pregledom sijena.

Iskusnije lice može dati točnu procjenu, ako malu količinusijena umoči u mlaku vodu i izvrši detaljniju botaničku analizu.

II. PAŠNJACI. Njihova medovitost vrlo je različita premavlazi, toploti, tlu i broju stoke, koja pase na jedinici površine.Od medonosnih biljaka susreću se iste, koje sam spomenuo kodlivada, s tom razlikom što često na pašnjacima daju glavnu

74

pa čak i u kolovozu, kada je u ravnim toplim oblastima prošlaglavna paša, te se selidbom mogu dobiti mnogo veći prinosi.

Od livadsko-pašnjačkih medonoša najveće zaačenje u pče-larstvu imaju bijela i švedska djetelina, te ću se na njima maloduže i posebno zadržati.

B I J E L A D J E T E L I N A (Trifolium repens)

Ima je u više podvrsta, koje se razlikuju po boji cvjetovavisini stabljike i drugim odlikama. Najrasprostranjenija vrsrta jes dugačkim cvjetnim peteljkama i bijelim cvjetovima. Njenegrančice puze po zemlji i puštaju žilice, te se na taj način po-

76

mlađuju. Raste nisko, stoka je ne može opasti kao visoke b i j k e ,te se zbog toga viđa mnogo po pašnjacima i pored stalnog gaže-nja. Kako je bijela djetelina vrlo niska, ona procvjeta ako samonekolilko dana nije gažena, a zatim počinje obilnije cvjetati, dok

druge b l jke za to vrijeme ne mogu razviti ni vegetativne dije-love. U livadama, gdje ima viših i jačih biljaka, ona biva poti-snuta od njih u prvom otkosu. Bijela djetelina dolazi do izra-žaja više u otavi, kada zbog nedostatka vlage druge biljke za-ostanu u porastu, dok se ona kao lepirnjača zadovoljava s manjevode. Zbog otpornosti prema suši ima je mnogo i u prvom

77

otkosu na suhim toplim mjestima, gdje se razvija rano i cvjetaobilno kad i bagrem. Viđa se i na vlažnim mjestima.

Bijela djetelina vrlo je skromna u pogledu zahtjeva premaklimi i tlu, premda k a o lepirnjača voli vapneno tlo, na komenajobilnije m e d i . Imao sam priliku da vidim prirodnu livadu napjeskuši, koja je gotovo sto postotno bila obrasla bijelom dje-telinom, kao da je umjetno posijana. U livadama kod poznateradne zadruge u Lazaropolju, u NR Makedoniji, na nadmorskojvisini od 1300 m, viđao sam je kao glavnu biljku, a viđa se i do2000 m nadmorske visine.

Bijela djetelina raste na osvjetljenim staništima, stoga jenema u zalivađenim voćnjacima i uopće u sjenovitim mjestima.Ona je najmedonosnija među livadskim biljkama i djeteilinama.Cvjeta neprekidno od svibnja do studenog, osobito za kišnihljeta. Cvjetovi se zatvaraju preko noći, što sprečava ispari-vanje nektara, te ga pčele mogu bolje iskoristiti. Otvaraju seujutru, ali malo kasnije, kada vrijeme otopl i . Daje nektara, a umanjoj mjeri i polena. Med od bijele djateline svjetle je boje,s prijatnim okusom i mirisom; pčelari vele da se brzo ušećeri,te nije dobar za prezimljavanje.

ŠVEDSKA ILI HIBRIDNA (BARSKA) DJETELINA(Trifolium hybridum)

Raspoznaje se po tome, što joj je gornja polovica glavicebijele boje a donja polovica crvene, Od ostalih djetelina odli-kuje se i po tome što ima nazubljeno lišće. Ima je svuda po vla-žnim livadama, u dolinama, uz jarke i potoke. Daje mnogo nek-tara i polena od svibnja do studenog. Smatra se da je medo-nosnija od bijele djeteline.

Manjih livada ima gotovo po cijeloj našoj zemlji, a većikompleksi livada, na koje pčelari mmogo sele pčele, nalaze seu Gorskom Kotaru i u Bosni: dolina Une, Ivan planina i Roma-nina. U Bosmi, NR Crnoj Gori i NR Makedoniji ima mnogo pla-ninskih livada i pašnjaka bogatih pčelinjom pašom, ali teškopristupačnih za doseljavanje pčela, dok domaći pčelari u timzabitnim mjestima pčelare vrlo primitivno.

Na granici Dalmacie i NR Bosne i Hercegovine poznatesu livade u Livanjskom, Duvanjskom i Sinjskom polju, gdjemnogo doseljavaju iz Dalmacije.

78

KOROVl

B I J E L I B O S I L J A K I L I S T A R A Č A C(Stachys annua)

Raste kao korov po usjevima. Kod okopavina — kuku-ruza, repe, (krumpira i drugih kultura uništava se obradom; uzto je bosiljak niska biljka 25—30 cm, te biva zasjenjivan i ugu-šivan od viših i razvijenijih biljaka. Raste najbolje na zemljicrnici. Najbujnije se razvija poslije žetve žita, a osobito poslijeječma. Cvijeta najobilnije posljednjih dana srpnja, tokom kolo-

voza i prvih dana rujna, oko šest sedmica. Bosiljak daje dugo-trajnu, no ne tako izdašnu pašu, kao na primjer bagrem. Evopodataka o kontrolnom mjerenju od pokojnog M. Bugarskogod 1926. g.

79

Ukupan prinos iznosio je 43 kg. Razvoj s taračca pada u naj-suši dio godine, zbog toga je njegova medonosnost usko po-vezana s vlagom u tlu, te se zato i kaže da bosiljak medi kadaž i t o u kamarama proklija. Najobilnije medi poslije kiše, kaida jevriijeme tiho i toplo. Sušnih godina nema bosiljkove paše. Za-tim on voli toplinu, te se lučenje n e k t a r a smanjuje kada vri-jeme zahladni. Kako bosiljkova paša traje dugo, a cvjeta kadaje dan dugačak i vrijeme ustaljeno, on daje, relativno bogatui sigurnu pašu.

Izgleda da će paše od staračca postepeno biti sve manje,jer suvremena agrotehnika preporučuje zaoravanje strništaodmah poslije žetve da bi se uništili korovi. Tada još ima vlageu tlu i sjeme korova, koje se nalazi na površini, proklijat ćeposlije zaoravanja strništa, a kasnijom obradom korovske biljkebivaju uništene. Zatim, na taj način uništavaju se i različiteštetočinje, a tlo se bolje pripremi za sjetvu. Vjerojatno da bibila dobra ovakva kombinacija. Ostaviti bosiljak da cvjeta dooko sredine kolovoza, zatim ga zaorati, dok nije sazreo veći diosjemena. Na taj način iskoristili bismo polovinu paše, a zaora-vanjem zelene mase obogatilo bi se tlo humusom, vrlo važnomtvari, o kojoj zavisi plodnost naših njiva. To bi bila jednavrsta zelenog gnojenja.

Biijelog bosiljka ima najviše u Vojvodini. On se viđa i uMačvi i u drugim kotarima, međutim, nema ona značenje zapčelinju pašu kao u Vojvodini.

O S J A K I L I P A L A M I D A (Cirsium aruense)

Dugogodišnji, bodljikav i vrlo štetan korov, koji je čest»gost« naših oranica. Ima dubok i razgranat korijen, iz kojegaizbijaju nadzemni dijelovi, pa makar ih posjekli nekoliko putamotikom ili drugim oruđem. Kod okopavina i drugih k u l u r a ,koje se rano prikupljaju, palamida nema vremena da cvjeta.Kao medonosna biljka dolazi u obzir ako raste u žitima, jerpočinje cvjetati u drugoj polovici lipnja, te je mogu pčele dobroiskoristiti. Palamida raste i po ritovima. U Pančevačkom ritui uopće u Banatu, ona je važna medonoša jer, vjerojatno sadrugim bodljikavcima, daje dnevni prinos oko 5—7 kg.

Među k o r o v m a ima priličan broj medonosnih biljaka. Na-brojit ću ih ukratko, počevši s onima, koje cvjetaju najranije.

Poslije nekoliko toplih dana krajem veljače ili početkom ožujkaveć cvjeta mišjakinja, a kasnije mrtve koprive. O gorušici idiivljoj grahorici bilo je riječi ranije. Bulka ili turčinak, koji sevrlo često crveni po našim poljima, daje obilnu pašu polena.Ivica ili urodica (Ajuga reptans) cvjeta istodobno k a d i bijelibosiljak i sudjeluje ponekad prilično u bosiljkovu medoberu.Kasnije cvjeta lanilist (Linaria vulgaris); njegovi cvjetovi, kojisu žuti, vidaju se po našim njivama često do prvih mrazova.

PČELARSKE BILJKE

F A C E L I J A (Phacelia tanacetifolia)

Ona se smatra kao najmedonosnija biljka, računa se das hektara može dati 300 kg, a u južnim krajevima, gdje je to-plije, a sunčeva svjetlost jača, i do 1000 kg meda s hektara.

Facelija je jednogodišnja biljka, porijeklom iz Amerike.Ona ne zahtijeva neke naročite u v j e t e u pogledu tla i klime.Facelija je otporna prema slabijim mrazovima (do —5° C), te semože posijati i u kasnu jesen, da bi sjeme niklo u rano pro-ljeće (do kraja travnja). Pri sjetvi u Tetovu, 4. V. 1949. god-,počela je sa cvjetanjem 4. VII a pri sjetvi 10. IV. 1950, g. pro-cvjetala je 1. VI. Cvjetanje facelije traje mjesec dana. Poslijeobilne kiše, 17. VIII. 1949. god., posijao sam faceliju, no nijestigla do cvijeta do jeseni, te smo je pokosili za stočnu hranu.Od sjetve do cvjetanja treba 45—60 dana. Cvjetovi su otvorenoplave boje, n e k t a r je lako pristupačan pčelama, te pčele u tokucijeloga dana užurbano skupljaju iz nje nektar . Daje i dostapolena; tako sam jednoga dana nabrojio oko 30% pčela s punimkošaricama. Otkuda tako velika medonosnost facelije? Smatramda je djelimičan uzrok tome, što je sjeme sitno i mala koli-čina, koja se dobija sa ha. Dok se kod biljaka, koje imaju krupnosjeme, dobija sa ha 1000—2000 kg sjemena, od facelije se dobije300—400 kg. Hranljive tvari u listu, troše se za stvaranje ve-likog broja cvjetova i l u č e n e nektara, a vrlo mali dio za stva-ranje sjemena. Kako je sjeme sitno, a biljke izrastu priličnovisoke, do 50 cm, treba prosječno 10 kg, a preporučuju se ko-ličine od 6—20 kg po ha. Da bi se sjeme pravilno rasporedilopri sjetvi, treba ga pomiješati sa 2—3 puta većom količinompijeska ili pepela. Sjeme, starije od godinu dana gubi klijavost.

80 6 Pčelinja paša 81

Tlo prije sjetve treba dobro pripremiti, isitniti, da bi se sjememoglo plitko pokriti rahlom zemljom. Trebalo bi da je njivačista od korova, jer se facelija u početku razvija vrlo sporo, teje može korov ugušiti. Na d o b r o pripremljenoj njivi i čistoj odkorova dovoljna je i manja količina sjemena na ha. Jednomposijana facelija na nekoj površini sama se zasijava idućih go-dina, te se javlja u drugim usjevima kao korov. Slama od fa-celije ima dlačice, koje bodu, te je stoka ne jede.

Od facelije nemamo dnuge koristi osim pčelinje paše, i toje razlog da se ona ne može raširiti u većoj mjeri. Ona se prepo-račuje za zeleno gnojenje, jer prima teško topljive fosforne ikalijeve soli iz tla. U toplim krajevima možemo je posijatli k a os t n i usjev, ali samo ako je tlo vlažno, a uspjeh će zavisiti oobilnosti oborina. U tom slučaju facelija će dati kasnu pašu iomogućit će silan razvoj legla, te će pčelinja društva dobro pre-zimiti. Zatim se preporučuje da se prije svakog cvjetanja pokosiza stočnu hranu, a da se drugi otkos ostavi za pčele. Ekonomskije opravdano sijanje fael i je radi dopunjavanja praznine u pče-linjoj paši, da nam pčelinja društva ne bi oslabila, a to je opetpotrebno radi korišćenja kasnijih paša kao i radi boljeg pre-zimljavanja.

S V I L E N I C A, C I G A N S K O P E R J E(Asclepias syriaca)

To je zeljasta biljka s višegodišnjim korijenom. Dostiževisinu do 1 m. Ima široko, debelo, mesnato lišće, koje liči naorahovo, samo je veće i čvršće. Cvjetovi su ružičasti i nalazese u resicama; cvjeta n lipnju i srpnju pa, čak i u kolovozu. Onaje vrlo medonosna, a daje i malo polena. Prašne kesice spo-jene su dvjema opnama, koje imaju klinaste otvore, i u njihpčele ponekad zaglave svoje nožice. Katkada pčele se ne moguizvući iz cvijeta, osobito stare i iznemogle, i umiru na njemu.

Svilenica je d o n e t a iz Amerike, a kod nas je ima podi-vljale zapadno od Zagreba, uz Savu do Brežica. Zatim se viđau Srijemu oko rijeke Mosure. Evo što piše Dragutin Loc o njoj.»Zagrebački pčelari, koji su selili pčele na svilenicu, javljaju oporaznom učinku. Pčele su se doduše otkidale od biljke, kojesu, uostalom, obilazile i po kiši i donosile opne u košnicu, te ihtu otkidale, ali pod lupom opažale su se na otkinutim opnamaotkinuti i završni člančići nogu, bez kojih pčela nije više mogla

doći u obzir k a o punovrijedna sabiračica niti je mogla dugoživjeli. Bilo je u kosnicama čitavih hrpica otkinutih opni s no-žicama«, Zapažanje imenovanog u pogledu prinosa oprečna su,no nesumnjivo da je svilenica važna medonoša i pored štete,koje nanosi pčelama.

Svilenica ima raznovrsnu upotrebu. Cigani iskorišćujuvlakna iz plodova za, punjenje jastuka, zatim za pravljenje še-šira, papira, a stabljike za izradu užadi. U lišću ima mnogo Cvitamina, a u soku kaučuka. Radi gornjih koristi svilenica seuzgaja i kao kulturna biljka.

MEDONOSNO BILJE JADRANSKOG PODRUČJA I KRŠA

R U Ž M A R I N (Rosmarinus officinalis)

To je drvenasti samonikli grm, koji naraste do 1 m visine.Lišće mu je usko i debelo s glatkom površinom. P u o v i se for-miraju na grančicama iza pazušaca lista. Cvijet je lijepe plaveboje.

Ružmarin je uglavnom biljka dalmatinskih otoka, gdjeraste u zajednici s ostalim grmljem, s kojim sačinjava tamošnjumakiju, t ikam ili kamenjaru. Ima ga dosta na Dugom otoku,Visu, zapadnom dijelu otoka Hvara, Šolti, Šćedru, djelomičnona Lastovu i na zapadnoj obali poluotoka Pelješca.

Ružmarin cvate od rujna do travnja. Njegova cvatnja ublažim zimama i ne prestaje potpuno, pa ga narod radi togazove »zimrad«, Ipak glavna mu jesenska cvatnja pada u listo-padu ili studenom, a proljetna u ožujku i travnju. Zabilježenoje i takvih godina kada je od ražmarina u p r o s n c u ili siječnjubilo po koji dan i većih ptinosa, kao na pr.: 13. I 1948. godine.Taj dan je na otoku Hvaru bio prinos od l,50 kg po pčelcu.Takve su zime najviše nepovoljne za konačno izimljenje pčela,jer ružmarinova cvatnja izmamljuje pčele za nepovoljnog vre-mena, kada ne može biti iskorištena. Matice u toku cijele zimerazvijaju leglo, što sili pčele da i po nepovoljnom vremenu izli-jeću iz košnice i propadaju. Nekada ih uništi bura, a nekadjužni vjetrovi, koji se u zimi gotovo i ne smiruju. Zato neki pče-lari misle da je stalnija ružmarinova paša u jesen nego u pro-ljeće. Ružmarin medi i pri nižim temperaturama, iznad 18° C,pa nadalje.

82 83

Kada je za ružmarin povoljno vrijeme, znade i u jesen i uproljeće vrlo dobro mediti i dati po više vrcanja. Događa se dase u drugoj polovici o u j k a pčele roje.

Med od ružmarina bijele je boje, brzo se kristalizira usitnim finim kristalima i izgleda kao mast. Miris ima po samojbiljki i smatra se jednim od najfinijih vrsta meda.

Ž A L F I J A, K A D U L J A L J E K O V I T A(Salvia officinalis)

U nekim krajevima zovu je kadulja, u Hercegovini pelin,a u hrvatskom Primorju zovu kuš. Nadzemni dio žalfije izra-ste svako proljeće iz korijena, koji je dobro razvijen i uspješno

Iz ružmarinova lišća vadi se eterično ružmarinovo ulje. Od80 kg suhog lišća dobije se oko 1 kg ulja. U tu svrhu sijeku secijeli grmovi, zatim iz korijena istjeraju mladi grmovi, koji boljemede od starih.

84

odolijeva suši. Iz korijena istjera po nekoliko strukova, štomnogo zavisi o vlazi. U doba cvatnje naraste do 60 cm. L i s t ježalfije duguljast i s obadvije strane dlakav. Cvat je na struku.

85

Cvjetovi su lijepe plave boje, razvijaju se i cvatu odozdo premagore.

Raširentost žalfije u kršu vrlo je velika, ima je u Crnoj GoriHercegovini, Dalmaciji, Hrvatskom Primorju i Istri. Najboogatijapodručja žalfije jesu od Metkovića prema Dubrovniku, te u du-

ljenjem pčela na veće visine može se paša iskorišćivati gotovodva mjeseca.

Na otoku Visu na Humu ima nešto žalfije, koja počnecvasti već početkom travnja. Najranije je na kopnu zabilježenpočetak cvatnje žalfije kod Kardeljeva, dne 14. travnja 1948.godine. Te godine su bili svi povoljni uvjeti za njezin razvitaki vrlo dobro je medila. U sušnim proljećima cvatnja počinjekasnije i brže prođe. Srednja cvatnja žalfije na jednom mjestutraje obično oko tri tjedna.

U povoljnim godinama žalfija izlučuje vrlo velike količinenektara, koji nikada ne bude potpuno iskorišćen, pa je zatoubrajamo među najmedonosnije biljke u našoj zemlji. Poznatoje da žalfija u početku cvatnje medi slabije, pa sve jače, takoda pčele obilaze i one cvjetove, koji su već uveli. Uz povoljnovrijeme žalfija izlučuje n e k t a r od jutra pa preko cijelog dana,Prosječni dnevni prinos od žalfije može biti po 5—6 kg ili 40—50 kg meda po pčelcu u sezoni. Rekordni prinosi dvaput su veći.U Hrvatskom Primorju medi žalfija slabije nego u južnoj Dal-maciji.

Kao preduvjet za dobar razvitak žalfije potrebno je do-voljno vlage i mirno vrijeme bez vjetrova. Hladni vjetar možepotpuno prekinuti najbolje medenje i uništiti cijelu pašu.

Med od žalfije je žute boje, malo gorkog ali finog okusa.Ubrajamo ga među najkvalitetnije vrste meda u našoj zemlji. Uboji, pa i okusu nešto varira i nije iz svih područja potppuno je-dnak; tako može med od žalfije biti nešto svjetliji ili malo za-tvorenije boje. Općenito je žalfijin med radi svoje ljekovitosti

mnogo tražen za potrošnju kod nas u zemlji, a i radi izvoza.Žalfija se mnogo bere u ljekovite svrhe. Tim se pčelarstvu

nanosi osjetljiva šteta, pa bi je trebalo brati u onim krajevima,gdje se ne možc iskoristiti kao pčelinja paša.

V R I J E S A K M A L I, B R E S I N A (Satureia montana)

Ponegdje ovu biljku zovu »čubar«, ali u najviše glavnihpodručja zovu je vrijesak, pa je među pčelarima kao takavpoznat. To je kao i žalfija isključivo biljka krša, višegodišnji idrvenasti polugrmić s dugačkim žilama, koji naraste do 40 cmvisine. Lišće ima sitno i ljuskavo. Svako proljeće izbijaju mladiceiz grmčića i na vrhu mladica razviju se mnogobrojni sitni cvje-tovi. Ima ga dvije vrste: bijeli i crveni. Bijeli vrijesak raste u

87

binu od mora u Hercegovini do 70 km u pravcu Trebinja, Neve-sinja, Bileća i Mostara. Vrlo bogata područja kasne žalfije jesuna Biokovu, ako Vrgorca i dalje iznad Makarske, pa na otokuBraču na Vidovj gori, u okolici Trogira, na Dugom otoku, naotoku Pagu, Cresu, Lošinju, Krku i na zapadnoj strani Učke uIstri. Manje količine žalfije ima i u drugim mjestima.

Žalfija počinje cvasti u travnju ili početkom svibnja primoru i pomiče se na visine, tako da se njezina cvatnja završavana najvećim visinama u drugoj polovici lipnja. Prema tomu se-

86

nižim, a crveni na većim nadmorskim visinama. Bijeli je vrijesaknešto viši od crvenog, jer se drži uspravno, dok crveni jačepada po zemlji. Gotovo sve jednogodišnje mladice vrijeska ujesen uginu.

Vrijesak zauzima daleko veća područja u kršu nego žal-fija; on je raširen po ogromnim neprohodnim i besputnim tere-

kna dosta vrijeska na Karlobagu, iznad Senja, te u Hrv. Pri-morju na Plasama, Meji i okolini.

Vrijesak se drži na kršu bolje od ostalih biljki, pa ga nala-zimo na ljutom kršu, a i na samim stijenama bez najmanje ze-mlje. Kako njegov rast i razvitak pada u ljetu, vrlo često s t radaod suše i bure. Gotovo ni jedne godine ne p a d a u kršu dovoljnokiše; kad jedan dio dobije dosta kiše u drugim krajevima vladasuša, pa nema ni jedne godine kada vrijesak bude svuda, dobar.Tako u jednim krajevima dade rekordnu pašu, u drugima jedvazimnicu ili ni to.

Kada vrijesak dobije u srpnju dovoljno kiše, on počne cva-sti početkom kolovoza, ako kiša padne kasnije, onda i cvatnjapočinje kasnije. Kasne cvatnje ne daju nikada rekordne paše.Vrijesak počinje cvasti najprije na planinama i spušta se sveniže prema moru. Dok na planinama vrijesak svakako počnecvasti u kolovozu, u predjelima bliže mora cvate mjesec danakasnije. Tok c v a t n j e vrijeska suprotan je onomu od žalfije,koja počinje kod mora, a završava na planinama. I vrijesakcvate po dva mjeseca, ali glavna paša traje oko mjesec dana.

Pravilno iskorišćivanje vrijeskove paše vezano je uz mnogeteškoće, prva je ta, što su najbolje paše vrlo udaljene od že-ljeznice i dobrih cesta, pa je teško i preskupo doseljavati pčeleiz velikih daljina. Redovito pčelinjaci budu nagomilani samo nanekim mjestima i, radi neprohodnih i besputnih terena na kršu,ne mogu biti pravilno razmješteni. Svaki pčelar izbjegava ve-like troškove i drži se samo željezničkih stanica, a takvih imamalo. Vrijesak je moguće iskorišćivati samo s ovih stanica: Ce-rovac, Malovan, Zrmanja, Pribudić, Golubić, Strmica, Bos. Dre-novac i Lički Tiškovac. Na tim stanicama dođe do tolike nago-milanosti košnica, koja i u najboljoj godini nije razumna. Nastanice Malovan i Strmicu slagano je 1951. god, do 3.000 košni-ca, sve pčelinjak do pčelinjaka, dok je bilo mjesta, gdje na15—20 km od ovih stanica nije bilo pčela, jer je teško i skupoprevoziti. Tako je dosada vrijeskova paša u našoj zemlji samomalim dijelom iskorišćivana.

Prosječno kroz deset godina računa se da na vrijeskubudu 2—3 godine dobre ili vrlo dobre, dok su ostale slabe ilivrlo loše. Prosječni prinos na dobroj vrijeskovoj paši je 3—4kg na dan, a može biti i veći. Vrijesak je biljka koja je dosada dala najveći dnevni prinos po jednoj košnici. U zadnjihpet godina vrijesak je medio u L c i dva puta dobro, dok tri

89

nima, gdje ljudi rijetko dolaze. I vrijeska ima dosta u Crnoj Go-ri, Hercegovini, Dalmaciji, Lici i Hrvatskom Primorju. Od moradopire nmogo dalje nego žalfija, a penje se do 1200 m nadmor-ske visine, kao na primjer na Veležu. U Hercegovini ima vri-jeska gotovo sve do Konjica, u Dalmaciji ga ima u kotarimaDubrovnik, Metković, Makarska, Imotski, Knin, Sinj. Naročitosu bogata područja vrijeska u kotarima Duvno, Livno, GlamočBos. Grahovo, Drvar, te u Lici Gračac i Udbina. Na Velebitu

88

godine nije od njega bilo ništa. U Hercegovini kroz svih. po-sljednjih pet godina nije vrijesak dao veću pašu zbog suše. Napčelinjaku Pčelarske cenltrale iz Zagreba bio je u Bos. Dre-bovcu 21. VIII 1951. godine dnevni unos u kontrolnom društvu13,50 kg. Takva medonosna područja bila su te godine pre-djeli od Gračaca prema Udbini, cijeli kotar Bos. Grahovo,Drvar, Livno i Sinj.

Vrijesak izlučuje uz povoljne uvjete nektar preko cijelogdana, ali je najlbolje izlučivanje zabilježeno poslije podne od12 pa do 16 s a t i Kada je 1951. god. po noći bilo dovoljno rose,jutarnja temperatura 12° C, a podnevna najviše 32° ili 33° C,onda je vrijesak davao najveće prinose.

U sušnim godinama beskorisne su selidbe pčela na vrije-skovu pašu. Mnogi pčelari iz sjevernih krajeva smajtraju davrijesak može svaku godinu nešto dati, a u tomu se varaju. Usušnim godinama nema paše od vrijeska.

Med od bijelog vrtijeska je bijelo-zelenkast, a od crvenogažut. Potrošači, koji upoznaju vrijeskov med, teško da će tražitikoji drugi. Ima veliki broj pčelara, koji se slažu u tomu, da jevrijeskov med bolji nego od žalfije ili bilo koji drugi. Vrijeskovmed može ostati po nekoliko mjeseci da se ne kristalizira,Pčele na njemu vrlo dobro zimuju.

V R I Š T I N A, V R I Š T, (Calluna vulgaris)

Zapravo se ta biljka zove vrišt, a ona polja na kojimaraste »vrištine«. To je višegodišnji odrvenjeli polugrmić izčijih grančica svaku godinu izbiju mladice kao i kod vrijeska.Naraste do 40 cm visoko, lišće ima sitno ljuskavo i slično listučempresa. List i gonj i dio stabljike u zimi pocrni. Cvjetići susitni, okrugli, blijedo ljubičaste boje, razviju se u grozdovimapri vrhu grančica.

Vriština ili vrišt je biljka ispranih kiselih tala vrlo siro-mašnih u kreču, raste u zajednici s bujadi. Ima je pomalo go-tovo svuda po Lici, Kordunu, Gorskom Kotaru i Hrv. Zagorju,u Bosni kod Tuzle i nekim područjima Slovenije. Glavni centarvrištine je Ličko polje od Perušića skoro do Gračaca, a naj-više je ima oko Gospića u svim pravcima na 10—20 km. Pre-oravanjem, kalcifikacijom i gnojenjem mnoge su vrištine pre-tvorene u plodna polja. Vriština dobro podnosi sušu, bolje od

90

vrijeska, ali ipak i za njezin razvitak treba kiše. Najbolje jojvrijede, kao i vrijesku, one kiše koje padnu na početku kolo-voza pred samu cvatnju. Cvate cijeli kolovoz i rujan sve domrazova. I u sušnim godinama vriština daje neku malu pašu,pa su rijetke godine da sasvim iznevjeri.

Prosječni prinos na vrištini je 1—2 kg, a prinos 2—3 kgsmatra se na vrištini k a o vrlo dobar. Pčelari se slažu u tomu,da vriština uz iste uvjete gotovo za pola manje medi od vri-jeska.

Med je od nje zatvoreno žute boje, a ima neobjašnjenosvojstvo da se ne da vcati iz saća, iako je u tekućem stanju.To se dogada češće u sušnim nego u kišnim godinama. Med odvrištine smatra se kao slabiji, ali pčele na njemu dobro zimuju.

L E V A N D A, (Lavandula officinalis)

To je višegodišnja biljka. Uzgaja se u Dalmaciji, gdje jeuvezema iz Francuske. Grm ima razgranat, džbunast, list line-aran. Cvata je klasolika, a na njoj se nalaze uokolo cvjetićiljubičasto-plave boje.

Levanda je biljka toplog južnog podneblja, zahtijeva mno-go topline i svjetltosti. Voli primorsku klimu, ali veću nadmor-sku visinu. Razmnaža se sjemenom i vegetativno reznicama iliizdancima. Živi 5 do 10 godina. Kod nas se uzgaja na otokuHvaru kao ljekovita biljka, osobito u selima Brusje, Selca,Malo i Velo Grablje i na drugim mjestima. Cvate u lipnju ilisrpnju i daje pčelama dobru pašu u vrijeme, kad nemaju ništadrugo. Med od levande je žute boje i vrlo finog okusa. I a k ose od levande ne sakupe veće količine meda, ističemo njezinuvažnost zato, što je to u ljetnim mjesecima tamo gdje je ima,gotovo jediina uzdržna paša pčelama. Kada bi levande bilo navećim sjetvenim površinama, mogla bi se ubrojiti među naj-značajnije paše. Levandu upotrebljavaju i protiv moljaca.

V E L I K I V R I J E S (Erica)

Rod vrijesa (Erica) ima više vrsta. Za pčelarstvo su zna-čajnije vrste Erica verticillata,* Erica multiflorea** i Ericaarborea.*** Narod ih na dalmatinskim otocima zove »veli vris«.

* Vrijes podzemljaš, suvrijesica** Mnogocvjetni vrijes*** Veliki vrijes, na Krku ga zovu i »mahača«

91

Prva dva rastu kao drvenasto grmlje do 1 m visine, dok Ericaarborea naraste poput lijeske i do 2 m visoko i dosta se raz-grana. Sve tri vrste velikog vrijesa najviše su raširene u onimpredjelima, gdje i ružmarin, s kojim čine glavni dio šume naotoku Visu, Hvaru, Šolti, Lastovu, poluotoku Pelješcu, zapad-noj strani Korčule, ali ih ima i u okolici Dubrovnika, Žrnov-nici kod Splita, na otoku Rabu, u okolici Tuzle i drugdje.

Vrijes podnese sušu bolje od ružmarina. Kada se 1950.godine ružmarin na nekim mjestima potpuno osušio, vrijes sejoš dobro držao i poslije prvih jesenskih kiša brzo se oporavioi cvao. Vrijes pozemljuš i mnogocvjetni vrijes (Erica verticilla-ta i Erica multiflorea) cvatu u jesen, u listopadu i studenom,a Veliki vrijes cvate u proljeće ili ranije, a u povoljnim zima-ma nekad još u prosincu. Drvo u sve tri vrste vrijesa slično je,a tako i list i cvijet. Boja cvijeta je ružičasta do blijedocrvena.Prva dva vrijesa medonosna su, a veliki vrijes daje obilje pra-ška, i samo u nekim krajevima medi. Obilnije medenje na veli-kom vrijesu traje 2—3 tjedna, u kojem vremenu može uz po-voljne uvjete dati: po dva vrcanja. Nekih godina zamedi boljevrijes nego ružmarin, a nekad jednako, pa se ove dvije pašekorisno dopunjuju. Dnevni prinos s velikog vrijesa može bitido 3 kg od jednog pčelca na dan. I prinos od 1—2 kg smatrase dobrim.

Med od velikog vrijesa je tamno žute boje, gorkog okusak a o od kestena, brzo se kristalizira još u saću, i pripada međulošije kvalitete. Na otocima u blagoj klimi pčele na njemudobro zimuju, ali u sjevernim krajevima ne bi bio podesan zazimnicu pčelama.

D R A Č A , D I R A K A (Paliurm aculeatm)

To je bodljakavi drvenasti grm koji može na dobrom tlunarasti i do 2 m visine. Obična mu je visina 1—1,5 m. Raširenje gotovo svuda na kršu u Hercegovini i Dalmaciji. Ima maletanke, jajolike listiće i silne bodljike, koje ga brane da gastoka nikad ne uniš t i . Cvate u isto vrijeme kao i žalfija, u svi-bnju i lipnju sitnim žutim cvjetićima. Drača ima plitke cvjetiće,pa joj pogoduje za medenje toplo i mirno vrijeme. Obilnije

92

medenje joj je rijetko. U povoljnim godinama može dati 10—15 kg meda po pčelcu. Obično su prinosi s drače manji, aliredoviti, koje pčele upotrebe za razvitak legla.

P L A N I K A O B I Č N A, J A G O D N J A K(Arbutus unedo)

I to je također drvenasti zimzeleni grm poznat na našimdalmatinskim otocima. Naraste do 1 m visoko. Grm joj je do-nekle sličan ribizlu, samo jači, list ima duguljast, zadebljao,

glatke zelene površine, malo nazubljen. Cvat je u obliku gro-zdića, cvjetovi su obješeni prema zemlji, a po boji i oblikuvrlo naliči na cviijet đurđica. Planike ima na onim mjestima,gdje ima i velikog vrijesa, na Visu, Hvaru, poluotoku Pelješcui okolici Dubrovnika. Daje najkasniju pčelinju pašu, jer cvate

93

u studenom i prosincu. S planike nisu redovito zabilježeni većiprinosi, nego samo u nekim godinama zamedi. Kako iza nje-zinog medenja obično naglo zahladi, pčele se povuku u klupkoi med ostane nepoklopljen, pa se kvari To se dešavalo nekimpčelarima na poluotoku Pelješcu. Planika je naša najkasnijapaša. Na planiki rastu lijepe crvene jagode, koje narod radobere i jede.

M E D L J I K A, M A N A, medum

Pored nektara, slatkih biljnih sokova, pčele skupljaju imedljiku; nju izlučuju lisne uši, koje žive na biljkama. One sunastanjene obično na vrhovima grančica, jer su oni meki, aisto tako je na njima i mlado lišće, te uši mogu lako zabostirilca u nježno tkivo i sisati hranu. Uši se hrane asimilatima-organskim m a t e r i j a m , koje se stvaraju u lišću pri sunčanojsvjetlosti. U sokovima ima vrlo mnogo ugljikohidrata šećera, avrlo malo bjelančevina, koje su im potrebne za izgradnju tijelai stvaranje jaja. Da bi uši došle do potrebnih količina bjelanče-vina one moraju isisati veliku količinu biljnoga soka, zadrža-vajući bjelančevine, a izlučujući šećer u obliku kapljica, kaomedljiku, manu ili medun. To je naučno dokazano kemijskomanalizom biljnoga soka i izlučene medljike od ušiju. Ti slatkisokovi nisu prave izmetine, jer se oni luče pomoću filtracijskihuređaja i ne dolaze u dodir s pravim organima za probavu.Med od medljike razlikuje se od nektarskoga meda po tome,što u njemu ima mnogo dekstrina 39,4%, dok u medu ima samo2,89%, Dekstrin bubri i izaziva žeđ; da bi urtolile žeđ, pčeleuzimaju još više medljiike, crijevo se prepuni i dolazi do pro-liva. Uz to od cvjetnog meda ostaje neprobavljenih ostatakaoko 1,8%, a medljika ima više, te i zbog toga nije dobra zazimsku hranu. Medljika je opasna za zimnicu, osobito u hlad-nim krajevima i studenim zimama, jer pčele ne mogu izaći dase pročiste. Nije opasna u toplim krajevima u Dalmaciji, Her-cegovini, južnoj Makedoniji, jer se mogu često pročistiti. Poredtoga medljika od vrbe ne valja za zimsku hranu, jer se brzokristalizira-otvrdne, te pčele pored hrane uginu. Zbog togavrbovu medljiku treba iskoiristiti još dok je žitka. Med od če-tinarske medljike sadrži željeza.

94

Kako medljika nije dobra za zimnicu pčelama, pčelartreba da je raspozna od pravog meda. Po P. Bliznjuku medljikase poznaje po ovim znacima. »Nema mirisa, po ukusu podsjećana slabu rakiju, karamelu ili smolu od koštičava voća, u usti-ma se teško miješa s pljuvačkom, ne lijepi se odmah za jeziki zato izgleda manje slatka. Ona je gušća i rastezljivija od medadobrog kvaliteta. Iz satina se teže istresa. Ima boju zatvorenosivu; pri prelivanju iz jednog suda u drugi daje tamnozelenunijansu«. Pčele obično ne poklapaju medljiku. Ipak se u praksinalazi da i poklopljeni med ima u sebi znatni postotak med-ljike, pomiješane s medom dobrog kvaliteta.

Po spoljašnim znacima ne može se uvijek razlolikovali me-dljika od dobrog meda. Zato je u sumnjivim slučajevima po-trebno uzeti jedan dio meda i dva dijela destilirane vode iličiste kišnice i izmiješati. Zatim otopljenom medu dodati jakvinski špiritus (96°) u količini deset puta većoj od same teku-ćine. Kad ima medljike, smjesa će biti mliječno-bijela, muitna,a ako nema, tekućina će ostati providna.

Dok cvjetnjače daju nektar svake godine, dotle medljikeima perioidično svake treće, četvrte i pete godine, premda senavodi da na hrvatskom kršu ima medljike svake godine, aisto tako i u arišovim šumama. Koji su uzroci toj pojavi? Dabi lučenje medljike bilo obilno, treba da se uši razmnože uvrlo velikom razmjeru. Uvjeti za brzo razmnažanje jesu kli-matski i biološki. Česte kiše i hladno vrijeme ometaju razmna-žanje, zato najviše uši ima sušnih godina i u toplom dijelu go-dine, premda je u tom periodu i život biljaka najbujniji, teimaju najviše asimilata: hrane za uši. Zatim sušnih godina nek-tarska paša je slaba, te su pčele i primorane da sakupljajumedljiku. Regulatori brojnosti uši jesu njihovi prirodni nepri-jatelji i bolesti. Sitna bića-mikroorganizmi, koji se ne mogu vi-djeti golim okom nego mikroskopom (spravom za uveličava-nje): bakterije, gljivice, virusi i neke praživotinje (protozoe)izazivaju bolesti i pomor među ušima. Ima kukaca grabljivaca,koje se hrane ušima kao ličinke bubamare i druge, i kukacaparasita, koji žive u tijelu ušiju i uništavaju ih. Kada uši do-stignu maksimalnu brojnost, zbog slabije ishrane njihova otpor-notst prema bolestima i uopće njihova životna snaga popusti,te bivaju desetkovane od prirodnih neprijatelja. Preživjeleotporne uši; s većom životnom energijom, ponovo se počinju

95

umnožavati tako, da poslije nekoliko godina njihove izlučevinepostanu bogat izvor pčelinje paše.

Medljika se javlja na j ređe na zeljastim biljkama, takopšenica i raž daju medljike poslije grada i zbog zaraze glavni-com. Medljiku obično daje ovo drveće: lipa, klen, jasen, vrba,većinom u rujnu, a naročito hrastovi. Rijetko sušne 1950, god.,kada je paša u cijeloj F N R J bila vrlo slaba, hrastove šume uSlavonskoj Posavini dale su 30—40 kg meda od košnice.

C R N O G O R I Č N A M E D L J I K A

Osobito značajni pčelinju pašu predstavlja medljika (me-dun ili mana) na jeli, smreki, boru i arišu, U našoj domoviniu nekim godinama dolazi do izlučivanja velikih količina me-dljike, uglavnom na jeli. Čuvena je paša na jeli u Sloveniji,Gorskom Kotaru, u Lici i Bosni. Medljika se može javljatina listu i grančicama jele od svibnja pa sve do listopada. Dolzlučivanja medljike na crnogorici dolazi po dru B. Geintzu,koji je u tom pogledu vršio dugogodišnja ispitivanja, posredo-vanjem ušiju Lachnus hyalinus i Lecanium hemycryphum. Oveuši sišu sokove iz tankih grančica, s lista i izlučuju medljiku.Postoje i suprotne tvrdnje, da medljika nastaje znojenjem dr-veća, ali ta tvrdnja nema jačih dokaza, da bi se mogla prihva-titi. Nije nađena medljika na onim stablima, na kojima nijebilo nigdje u blizini ušiju, naprotiv čim su uši prenesene, me-dljika se pojavila.

Medljika nije redovita niti stalna paša u svakoj godini, ine možemo je ni po kojim znacima sa sigurnošću predvidjeti,jer uši može biti, a da se medijika ne pojavi. U hladnim i kišo-vitim ljetima ne bude medljike. U deset godina pojavi se tričetiri puta, i to redovito u toplim i suhim ljetima. Kada suvelike vrućine, medljika brzo otvrdne i pčele je ne mogu sa-brati. Najjača su lučenja medljike u jutro i na večer, pa jepoznata pojava da pčele i po noći na mjesečini izlijeću i rade,dok za podneva gotovo potpuno prestaje rad i može se poja-viti grabež.

Jačiina izlučivanja medljike mnogo varira prema tlu, nad-morskoj visini i još mnogim nepoznatim faktorima. Ima kra-jeva, gdje se javlja češće, kao u Sloveniji i Gorskom Kotaru,

a ima i takvih, kao na primjer u Bosni, kod Bihaća na Plješi-vici, gdje se pojavi j e d a n p u t u deset godina.

Normalna je pojava da se jelova medljika vrlo brzo krista-lizira još u saću i da se ne dade vrcati. Na dobrim pašamapčelari neprestano vrcaju, a ukoliko to propuste, moraju izre-zivati saće s medom ili ga ostaviti u košnici, dok ga pčele nepotroše. Poznati slovenski velepčelar Kirar iz Maribora u tusvrhu izgradio je u medištima svojih košnica takve okvire, ukojima su satine izgrađene na cinkovom limu. Na pašama me-djike, kad se ona kristalizira, on ne vrca med, nego izrezujesaće s medom sve do satne osnove i daje nazad pčelama danadograđuju i pune.

Interesantno je što se u Gorskom Kotaru sve do Delnicamedljika ne kristalizira u saću, a što se ide dalje od Delnicaprema moru, kristalizira se već za dva tri dana.

Pčelari mnogo sele u predjele medljike i u dobrim godi-nama saberu velike količine meda. Prema tomu postoji međupčelarima vjerovanje u tim krajevima, da je medljika boljapčelinja paša nego bagrem, jer dulje traje, pčele se na njojdobro razviju i saberu više meda. U dobrim godinama mogupojedina društva dati 40—50 kg, a u rekordnim godinama i do80 kg meda.

Med od jelove medljike je tamno-zelenkast, miriše posmoli, ukusan je za jelo i mnogi smatraju da je ljekovit. Brzose kristalizira; pčele na njemu zimi dobiju grižu i redovitougibaju.

96 7 Pčelinja paša 97

POPRAVLJANJE PČELINJE PAŠE

Gotovo u svakom kraju, pa makar imao i najbogatiju pašu,ipak ima prekida u paši. Stoga matica smanjuje, pa čak i pre-kida nošenje jaja; ulište oslabi te ne može iskoristiti nastupa-juće paše. Ako je paša vrlo slaba u kolovozu, pčelinje društvo

zazimit će sa starim pčelama, koje ne mogu dočekati proljeće,te će se sporo razvijati i ne će moći iskoristiti ranu pašu, kojudaje bagrem. Prije nego što mislimo preuzeti i najmanju akcijuza sađenje i sijanje medonosnih biljaka, moramo dobro pozna-vati pašu svoga mjesta, kako bi naš rad usmjerili ka popunja-vanju prekida. Ne će biti na odmet i pojačavanje postojećepaše, ali ipak to ne bi trebalo da nam bude prvenstven zada-

99

tak, ukoliiko nam naročite okolnosti ne nalažu sađenje izvjesnevrste drveća.

Ranije smo naveli količine meda, koje daju medonosnebiljke sa ha, no ne bi trebalo izgubiti iz vida da pčele potroševeliku količiu nektara za ishranu legla, jer matica nosi oko150000 jaja na godinu, iz kojih se izleže oko 15 kg pčela. Zatimpčelama je potreban nektar, odnosno med, za održavanjetemperature u košnici od 34—35° C i za ishranu preko zime.Računa se da godišnja potrošnja meda po ulištu iznosi od 60—120 kg. Imajući to u vidu, ne treba da se varamo, ako smoposadili nekoliko medonosnih drveta ili zasijali mali dio vrtanekom medonosnom biljkom, da smo mnogo pridonijeli za po-pravljanje paše. Pa ipak i najmanja akcija u tom pravcu bitće od koristi. Jedno razvijeno stablo lipe, sofore, pa i bagre-ma može pri povoljnim vremenskim uvjetima, dati desetakkilograma meda. »Zrno po zrno pogača«, kaže naša narodnaposlovica. Ako se nekoliko godina uzastopno posadi svakegodine izvjestan broj medonosnih drveta i šiblja, ipak ćemoučiniti dosta za popravljanje paše.

U ravničarskim krajevima, gdje nema voća, šuma i vrbi-ka, kao što je u većem dijelu Vojvodine, pčele oskudijevajuu ranoj paši cvjetnoga praha, koji je osnovni uvjet za rani isilni razvoj legla s proljeća. Taj nedostatak možemo popunitisađenjem lijeske, javora (Acer negundo), jasena; pored vode uvlažnim mjestima sadenjem vrba, joha i topola; uopće sade-njem šumskog drveća. Prihranjivanjem šećerom ne možemonadoknaditi nedostatak polena. U mnogim krajevima ima pre-kida u paši od desetak dana izmedu cvetanja jabuka i bagre-ma. Voće i vrbe su precvjetale, a zeljaste biljke nisu se jošrazvile, te vlada velika oskudica u nektarskoj i polenovoj paši.Kako bismo popunili taj prekid? Od drveća u to vrijemecvjeta divlji kesten, javor, mliječ i repica. U Vojvodini, izuzev-ši ritova i tamo, gdje se uzgaja suncokret, slaba paša je i ožetvi i poslije nje dok dospije bijeli bosiljak.

Najvažnija biljka za popravljanje pčelinje paše jest face-lija. Ona je najmedonosnija, jer daje do 1000 kg meda na ha.Imajući u vidu da od sjetve do cvjetanja treba 45—60 dana ida period cvjetanja traje 30 dana, možemo podešavanjem ro-kova sjetve pružiti pčelama pašu, kada mi želimo, osobitos proljeća, dok u tlu ima dovoljno vlage. Ne treba izgubiti izvida da i druge kulturne biljke mogu zamijeniti faceliju, jer je

ona korov, a od njih pored paše imat ćcmo i drugih koristi.Za tu svrhu došle su u obzir: korijandar, repica i druge uljastebiljke. Facelija, heljda, slačica i druge mogle bi se posijati kao

drugi-postrni usjev, osobito u krajevima, gdje su vlažnija ljeta,kao što su neki krajevi Hrvatske, sjeverna Bosna i cijela Slo-venija. U tom slučaju ne bismo zauzimali zemljište za sijanje

100 101

medonosnih biljaka. Težak je problem stvaranje paše u kolo-vozu, kada su kulturne biljke, pa i veći dio ostalih medonošaprecvjetale. Ako p a d n u kiše imat ćemo pašu od bosiljka i dru-gih korova, a u kršu vrijeska. Obično tada vladaju velike žegei oskudica u vlazi, naročito sušnih godina, te su nam moguć-nosti za stvaranje paše vrlo ograničene. Zeljaste biljke vrlosu podložne suši, jer imaju plitko korijenje. Preostaje namšiblje i drveće, koje ima duboko korijenje, te crpe vlagu s hra-njivim tvarima iz dibljih slojeva i odolijeva suši. Izbor nijeveliki od šiblja: živičnjak (Lycium barbarum) i biserak (Sym-phoricarpus racemosus), a od drveća sofora (Sophora japoni-ca); s njima možemo bar donekle osigurati izvjesnu pasu su-šnih godina.

Sada se pridaje velika važnost šumama i šumskim poja-sima za popravljanje klimatskih uvjeta i vodnog režima, štoima ogroman utjecaj na povećavanje poljoprivredne proizvod-nje. Stoga pošumljivanje i sađenje šumskih zaštitnih pojasa,osobito u ravničarskim krajevima, jesu problemi, kojima sepridaje velika važnost, te se planiraju i već izvode radovi uvelikim razmjerama. Gotovo kod svih akcija sađenja šumskogdrveća najvažnija je vrsta bagrem. Međutim, ne bi trebalo za-boraviti ni druge vrste, koje mogu poslužiti za istu svrhu, kaona primjer: javori, ajlantus (kiselo drvo), gledičija (naročitoodlike bez bodlja), sofora, kelrajterija i druge. Uvjeti za uspije-vanje drveća i šiblja u parkovima su mnogo povoljniji nego naterenima za pošumljivanje, zatim tu se traži i raznolikost dabi se dobili ljepši i interesantniji pejsaži. Za sadenje u grupa-ma potrebne su biljke s različitim, porastom i bojom. Iz tihrazloga parkovi su vrlo zgodni za sađenje najraznovrsnijihbiljaka.

U prvom p e t o d i š n j e m planu podignut je velilki broj tvor-nica, zadružnih domova, škola i drugih objekata. Sve te velikei prekrasne zgrade socijalističke izgradnje dobit će mnogo uljepoti, udobnosti i u zdravstvenom pogledu, ako se ne ostaveda strše gole, nego se okruže šibljem i drvećem. E t o mjesta zaogroman broj medonosnih biljaka!

U našoj državi ima veliki broj šumskih rasadnika, no oniproizvode gotovo isključivo jednogodišnje i dvogodišnje sad-nice» Za sađenje na prolaznim mjestima potrebne su trogodi-šnje, pa i starije sadnice, da ih ne bi lako oštećivali ljudi istoka.

102

K A L E N D A R C V J E T A N J A

Kada medonosne biljke cvjetaju, to su važni podaci, kojiinteresiraju svakog pčelara. Stari pčelari znaju k a d a cvjetajuglavne medonoše, koje daju glavnu pašu. Njima će donji spisakposlužiti, da bi mogli dublje da se upoznaju s problemima pče-linje paše. Početnicima i ostalim pčelarima kalendar će bitiputokaz u njihovom radu, te ne će pogriješiti pri izboru mjestaza pčelinjak ili pr i osnivanju filijala — sporednih pčelinjaka, kaoi pri selidbi. Kalendar cvjetanja pomoći će pčelarima da lakše ibrže procijene odliku paše, pa čak i njenu obilnost u nekojoblasti.

Pri prikazivanju pojedinih biljaka u knjizi naveo sam kadacvjetaju, što daju pčelama: nektar, polen ili obje hrane. Poredtoga unio sam iste vrste i u spisak i dopunio ga drugim važnijimmedonosnim biljkama o kojima nije bilo riječi u knjizi, jer suone u nekim krajevima i pojedinih godina važne medonoše. Tadakalendar cvjetanja predstavlja pregled o najvažnijim svojstvimanajglavnijih medonosnih biljaka u našoj državi, u kratkom ipreglednom obliku, da bi čitalac brzo našao željenu biljku, pro-čitao kada cvjeta i šta daje pčelama.

Ispred imena biljke naveo sam da li je drvenasta, šib ilizeljasta, kako bi se čitalac što brže snalazio pri čitanju spiska.

Pored narodnog imena naveo sam i latinsko, naučno ime.jer često za jednu biljku, ostobito kod zeljastih vrsta, ima višenarodnih imena ili se jedno ime u raznim krajevima odnosi narazličite biljke.

Početak cvjetanja odnosi se na Srbiju, Vojvodinu, tr i če-tvrt ine Hrvatske, Sjevernu Bosnu i druge slične krajeve. Sve suto ravničarski krajevi s nadmorskom visinom do 500 m. Ukolikose penjemo na veću visinu cvjetanje zakašnjava na svakih100 m za 5—6 dana. Cvjetanje zavisi i o drugim činiocima: eks-poziciji, izloženosti terena prema stranama svijeta; o vlažnostitla, odnosno visini podzemne vode; klimatskim prilikama, t. j .

103

da li je godina rana ili kasna, Kod kulturnih biljaka početakcvjetanja zavisi i o vremenu sjetve.

Obilnost lučenja nektara i davanja polena izraženo je bro-jevima od 1—4, što znači da one biljke, koje imaju broj jedan,daju malo, a 4 najviše nektara ili polena. Koje biljke daju pro-polis, lem ili podmazak navedene su u knjizi u općem dijeluNavedene brojke ne t reba shvatiti kao da su matematički točnejer lučenje nektara i posjećivanje pčela zavisi o više činilaca,koji šu navedeni ranije.

U posljednjoj rubrici »Opis na strani« naveo sam brojstrane, gdje je ta biljka opširnije prikazana u knjizi.

Ako analiziramo kalendar primjetit ćemo da od drvenastihbiljaka sa cvatom — resom — cvjetaju najranije: lijeska, johe,topole i druge, jer su im rese stvorene s jeseni i pri prvim toplimdanima otvaraju se i daju obilnu pašu polena. Od zeljastihbiljaka vrlo rano cvjetaju lukovice: šafran i visibaba, jer je ulukovicama prošloga proljeća nagomilana rezervna hrana za.razvijanje prvih listova i cvjetova. Zatim vrlo ranu pašu dajupčelama biljke, koje žive u šumi, gdje su opalo lišće i drugitrali biljni dijelovi stvorili sloj crne plodne zemlje — humus.Tamo biljke bujno rastu zbog obilja hranjivih tvari i žure seda iskoriste sunčanu svjetost, dok nisu potpuno olistali hrastovii drugo šumsko drveće i šiblje. Možemo reći da više od 9 0 %šumskog drveća, voćaka i šiblja cvjeta, u travnju i svibnju. Usrpnju i kolovozu cvjeta samo nekoliko drveta i grmova, kojivećinom nisu predstavnici naše flore, nego su donijeti s drugihkontinenata. Ljetnju pašu daju kulturne biljke, livade, pašnjaci,a u Vojvodini kišnih godina bijeli bosiljak na strništima i drugikorovi. Kao ljetna i jesenja pčelinja paša značajni su vrijesovi,i to u Primorju i na ostrvima (Erica multiflorea i Erica verticil-lata) a u Lici vriština (Calluna vulgaris).

104

I m e b i l j k e

DRVEĆE

D r i j e n ( C o r n u s mas)I v a p l a n i n s k a (Salix caprea)Bijela v r b a s r e b r n a s t a (Salix alba)I v a do l inska (Salix grandifol ia)T u j e (Thuja)J o h e (Alnus)B a d e m (Amygdalus communis )Kajs i ja ( P r u n u s a r m e n i a c a )D ž a n a r i k a ( P r u n u s m i r a b o l a n a )Tisa (Taxus baccata)Topola (Populus)Bri jestovi (Ulmus)J a v o r (Acer n e g u n d o )J a v o r bijeli (Acer p s e u d o p l a t a n u s )J a v o r mli ječ (Acer p la tanoides)Zove, bzove, bazge (Sambucus)Divl ja t r e š n j a Z r e m z a ( P r u n u s p a d u s )J a s e n o v i (Frax inus)B r e s k v a ( P r u n u s pers ica)Šl j iva ( P r u n u s domest ica)K r u š k a (Pirus c o m m u n i s )T r e š n j a ( P r u n u s av ium)Višnja ( P r u n u s cerasus)J a b u k a (Malus domest ica)D u n j a (Cydonia vulgar is)T a m a r i k a ( T a m a r i x )Divlj i k e s t e n (Aesculus h i p p o c a s t a n u m )B r e z a (Betula a lba)B r e k i n j a (Sorbus)P a u l o v n i j a ( P a u l o v n i a imperia l i s)B a g r e m (Robinia pseudoacacia)Gledičija, t r n o v a c (Gleditschia t r i a c a n t h o s )Kiselo drvo, p a j a s e n (Ai lanthus g landulosa)J e l a (Abies alba)S m r č a (Picea excelsa)B o r o v i (Pinus)Ar i š (Larix)B u k v a (Fagus s i lvatica)H r a s t o v i (Quercus)K e s t e n p i tomi ( C a s t a n e a sat iva)Lipe (Tilia)L i p a malo l i sna, t a m n a (Tilia parvifolia)

Kadacvjeta

I I . — I I I .I I . — I I I .I I .III .—(IV.)(II.) I I I .(II.) I I I .I I I .I I I . — I V .I I I . — I V .I I I . (IV.)I I I . — I V .(III.) IV.(III.) IV.IV.IV.—V.IV.—V.IV.—V.IV.—V.IV.IV.IV.IV.IV.IV.IV.—V.(IV.) V.IV.—(V.)IV.—V.V.V.V.V.—(VI.)V.—(VI.)

Štodaje

nekt

ar

24441

—333——1

—2324

—221444323

—234

43

pole

n

2433332112334232332124241132221

—1

Pri

kaz

nast

rani

—484848———3322———484747———34343434343434—46———355149

V.—VIII . Medl j iku —V . — V I I I .V . — V I I I .V.—VIII .V . — V I I IV.—VIII .VI.VI.(VI.)—VII.

"""""

344

22411

———5452444143

105

106107

I m e b i l j k e

L i p a crvena, k r i m s k a (Tilia r u b r a )K a t a l p a (Cata lpa bignonioides)K e l r a j t e r i j a ( K o e l r e u t e r i a p a n i c u l a t a )Sofora (Sophora japonica)Divo-l i jeska ili m e č j a l i jeska (Coryllus

colurna)

ŠIBLJEO r l o v i nokt i , kozja k r v (Lonicera capri fol ium)B a d e m divlji, divl ja p r a s k a (Amygdalus n a n a )M a h o n i j a (Mahonia agnifol ium)C r n i t r n ( P r u h u s spinosa)Vri jes vel ik i (Erica mult i f lor ia)

R u ž m a r i n ( R o s m a r i n u s officinalis)

C r n j u š a vr i je sak (Erica c a r n e a )Li jeska obična (Coryl lus ave l lana)Ribiz la (Ribes)Suručice, spire je (Spiraea)S i m š i r (Buxus semperv i rens)O g r o z d (Ribes grosular ia)J o r g o v a n (Syr inga vulgar is)D r a č a ( P a l i u r u s aculeatus)Žežlja, žest ika, zestil j (Acer t a t a r i c u m )Ž u t i k a , š imšir ika, o c e t k a (Berber i s vulgar is)K r k a v i n a , p s o d r e n i (Rhamnus)Zanovi je t i (Cytisus)Amorfa, č ivi tnjača (Amorfa fruticosa)Div l ja ruža, š i p a k (Rosa)K a d u l j a , žalfija (Salvia officinalis)B i s e r a k ( S y m p h o r i c a r p u s )B r u s n i c a (Vaccinium vit is idaea)B o r o v n i c a (Vaccinium myrt i l lus)Živi plot, živičnjak, v u č a c (Lycium b a r b a r u m )Žut i l ica (Genista)P a s j a k o v i n a , koz jak ( L i g u s t r u m vulgare)M a l i n a (Rubus idaeus)K u p i n a , o s t r u g a (Rubus fruticosus)Lozica (Ampelopsis)V r i š t (Cal luna vulgar i s)B r š l j a n ( H e d e r a hel ix)K a r l o p t e r i s (Caryopter i s m a s t a c a n t h u s )P l a n i n k a obična ( A r b u t u s unedo)

Kadacvjeta

V.—(VI.)VI .—VII .V I I .V I I I .

I I . — I I I .

I I . — I I I .I I I .III.(IV.)I I I . — I V .I X . — X I I .I.—IV.V I I I . — X I .II ,—IV. i X I II I . — I I I .(III.) IV.(III.) IV. (V.)I I I . — I V .IV.IV.IV.—X.IV.IV.—(V.)IV.—V.—(VI.)IV.—VI.V.V.V.—VII.V.—X.V.—VI.V.—VI.V.—X.V.—VIII .V.—VI.V.—VI.VI .—VIII .VI.VI .—IX.V I I I . — I X .IX.X . — X I I .

Štodaje

nekt

ar

4444

—

—3423

33

—21

—31233222144334234343342

pale

n

1—11

4

22422

112

—332112

—212211

——12121323

—1

Pri

kaz

nast

rani

43514938

—

——58—91

83—55—————92————56

8555——57——5957—90——93

I m e b i l j k e

GRMLJEB a f i n a (Eleagnus angust i fol ia)Glogov i (Crathaegus)

ZELJASTO BILJES l a č i c a (Sinapis a lba)C r n a gorušica (Bras ica n igra)P a l a m i d a , os jak (Cir s ium arvense)C i g a n s k o per je, sv i lenica (Asclepias syr iaca)T i k v a , b u n d e v a , b u č a ( C u c u r b i t a pepo)L a n i l i s t (L inar ia vulgar i s )Češl juga (Dipsacus lac in ia ta)K r a s t a v a c (Cucumis sat ivus)H e l j d a ( P o l y g o n u m fagopyrum)D u b a č a c ( T e u c r i u m c h a m a e d r y s )Vodopi ja (Cichor ium intybus)S t r i č a k ( C a r d u u s acanthoides)Š v e d s k a d je te l ina (Tri fol ium h y b r i d u m )Bi je la d je te l ina (Tri fol ium repens)Dunj ica , h m e l j a s t a d je te l ina (Medicago l u p u l i n a )P e r s i j s k a d je te l ina (Tri fol ium r e s i p i n a t u u m )K o r i j a n d e r , p a p r i c a ( C o r i a n d r u m sa t ivum)L u c e r n a (Medicago sat iva)G r a h o r i c a (Vicia sat iva)G r a h o r i c a k o s m a t a (Vicia vil losa)E s p a r z e t a (Onoibrychis sat iva)G o r u š i c a (Sinapis arvens is)Žalfi ja poljska, k a d u l j a l jekovi ta (Salvia

pra tens i s )M a j č i n a duš ica (Thymus)T u r č i n a k , b u l k a ( P a p a v e r rhoeas)M a k ( P a p a v e r s o m n i f e r u m )P o l j s k a il i divl ja r o t k v a ( R a p h a n u s r a p h a -

n i s t r u m )G o s p i n cvi jet ( K a n t a r i j o n ) H y p e r i c u m p e r -

f o r a t u m )B o r e č , k r a s t a v i c a (Borago officinalis)M a ž u r a n ( O r i g a n u m m a j o r a n a )P a p r i č n j a k , div l ja p a p r i k a ( P o l y g o n u m

h y d r o p i c e r )P l a v i čkal j (Echinops r u t h e n i c u s )M l a đ a (Corydalis cava)P l u ć n j a k , v e l i k d a n č e ( P u l m o n a r i a officinalis)

Kadacvjeta

V.V.

VI.VI.VI .—VII .V I . — V I I I .V I . — V I I I .V I . — V I I I .VI .—VIII .V I . — V I I I .VI .—IX.VI.—VII.V I . — V I I I .VI .—VIII .V.—IX.V.—IX.V.—IX.V.—VII.V.—IX.

V.—VII.V.—VII.V.—VIII .V.—VII.

V.—VII.V.—-VII.V.—VI.V.—VI.

V.—IX.

V . — V I I I .V.—VIII .V I . — V I I I .

V I I I . — I X .V I I I . — I X .I I I . — I V .I I I . — I V .

Štodaje

nekt

ar

33

4443432

4443434244

4444

4———

3

—43

3424

pole

n

—3

3313

—3

——2

—3222

—

——24

1444

3

31

—

——2

—

Pri

kaaz

na

stra

ni

5152

636380826381—6564

——78767474656568696863

7459——

—

———

——5353

1

I m e b i l j k e

J a g o r č e v i n a , jag l ika (Pr imula)S a s a (Anemone pulsat i l la)Gorocv jet (Adonis vernal i s )Cestoslavica (Veronica officinalis)Ljubičica (Viola odora ta)P o d b j e l (Tussilago far fara)M r t v a k o p r i v a p j e g a v a ( L a m i u m m a c u l a t u m )M r t v a k o p r i v a c r v e n a ( L a m i u m p u r p u r e u m )M a s l a č a k ( T a r a x a c u m officinale)U l j a n a r e p i c a - k u p u s n a (Brasica n a p u s oleifera)Ogrš t ica-surep ica (Brasica r a p a oleifera)Lis ičina (Echium vulgare)L a v a n d u l a ( L a v a n d u l a officinalis)D i n j a (Cucumis melo)L u b e n i c a (Citrul lus vulgar i s)P a m u k (Gossypium)D u h a n (Nicot iana t a b a c u m )Metvica, konjsk i bosi l jak (Mentha)Bijeli bosi l jak (Stachys a n n u a )Ivica, urod ica (Ajuga c h a m a e p i t y s )Gavez ( S y m p h y t u m officinale)Potočnjak, v r b i c a ( L y t h r u m sal icaria)Zlatnica, čelebi g r a n a (Solidago v i rga a u r e a )Vri jesak m a l i ( S a t u r e i a m o n t a n a )Š a f r a n (Crocus sat ivus)Vis ibaba ( G a l a n t h u s nivalis)Miš jakin ja (Ste l lar ia media)P r o c j e p a k , divlji z u m b u l (Scilla bifolia)Ledin jak, z la t ica ( R u n u n c u l u s ficaria)K u k u r i j e k (Hel leborus vir idis)S u m a r i c a , b r e b e r i n a ( A n e m o n e r a n u n - c u l o i d e s )Sljez c r n i (Malva silvestris)Facel i ja (Phacel ia tanacet i fol ia)I n k a r n a t s k a d je te l ina (Tri fol ium i n c a r n a t u m )C r v e n a d je te l ina (Tri fol ium p r a t e n s e )B r d s k a d je te l ina (Tri fol ium m o n t a n u m )Zvjezdan (Lotus cornicu la tus)Ždra l j ika, k o k o t a c (Melilotus)S a r a d e l a ( O r n i t h o p u s sat ivus)S u n c o k r e t ( H e l i a n t h u s a n n u u s )Cičoka, t o p i n a m b u r ( H e l i a n t h u s tuberosus)Vrbol ika ili k i p r o v i n a (Epi lobium a n g u s t i -

folium)Z l a t o š i p k a (Solidago serot ina)

Kadacvjeta

I I I . — I V .I I I . — I V .I I I . — I V .I I I . — I V .I I I . — I V .I I I . — I V .I I I . — V .I I I . — V .I I I . — I V .IV.—V.IV.—V.V I I . — I X .V I I . — V I I I .V I I . — V I I I .V I I . — V I I I .V I I . — I X .V I I . — I X .V I I . — I X .V I I . — I X .V I I . — I X .V I I . — I X .V I I . — I X .V I I . — I X .V I I I . — X .I I . — I I I .I I . — I I I .II .—V.I I I . — I V .I I I . — I V .I I I . — I V .I I I . — I V .V.—VI.V.—IX.V.—IX.V.—IX.V.—VIII .VI .—VII .VI .—IX.VI.—VII.VI .—VII .V I . — I X .

V I I . — V I I I .VI .—VIII .

S t odaje

nekt

ar

12

—31233244433332343333422232224432314333

33

pole

n

2322231

—3212

—11

——21

—11323243223221

—2

—2

—13

22

Prik

aiz

nast

ran

i

—————

—226262—9165656564697981———37—522252525252—816966—91696961

6061

L I T E R A T U R A

Sreten Adlžić, Medomosno šiblje i drveće, Beograd, 1924. god.Dr. Sima Grozdanić, Iz života pčela, Sremski Karlovci, 1930. god.Dr. Sima Grozdanić, Pičelinja paša, Sremski Karlovci, 1938. god.Maksimilijan Najhardt, Koristi li pčela medarica vinogradima i voćnja-

cima, Zagreb, 1943, god.P. Ščebrina i P. Bliznjuk, Pčelarstvo, prijevod s ruskoga, Beograd,

1946. god,Pavle Ćernjavski, Sistematika biljaka, Beograd, 1949. god,Milivoje Bugarski;, Pčelarstvo, 1946. god.Dr. I. Tomašec, Biologija pčela, Zagreb, 1950, god.A. P e r i š i ć i dr., Pčelarski kalendar, Zagreb, 1950. god.M, Gluhov, Važneišie medonoe rasteni, Moskva, 1937. god.N. Stojnov, Flora na Bulgarija. Sofija, 1933. god,A. Dončev, Sljašnost, značenije i odgleždane a považnite pčelarski

rastenija, Sofija, 1943.Šumarski priručnik, ZagrebV. Đorđević, Posebno ratarstvo, Beograd, 1948, god.Dr. B. Turina, Livade-pašnjaci, Zagreb, 1948. god.Pokorvn-Fritsch-Gjurašin, Prirodopis bilja, ZagrebPos l j e ra tn i časopisi; Pčelar, Beograd; Pčelarstvo, Zagreb; Pčela,

Osijek; Pčela, Sofija; Pčelasrstvo, Moskva; Jugoslavensko pčelarstvo od1936.—40. god. i drugi.

1 0 8

S A D R Ž A JStr.

Predgovor . 3

Uvod . . . . . . . 5

I. Opći dio . . . . . . . . . . . 7Važnost poznavanja pčelinje paše . . . . 7Biologija cvijeta 9Izlučivanje nektara 12Uvjeti izlučivanja n e k t a r a 13Slatki biljni sokovi . . 16O količini proizvodnje nektara kod biljaka . . 17Polen 18P r o p o l i s 2 0C v j e t a n j e b i l j a k a 2 1O p r a š i v a n j e r a t a r s k o g b i l j a . . . . . . 2 4O p r a š i v a n j e v o ć a k a • 2 5K a k o s e p č e l e s p o r a z u n i i j e v a j u 2 7D r e s i r a n j e p č e l a . . . . . . . . 2 9D a l j i n a l e t a k o d p č e l a . . . . . . . 3 0

I I . P o s e b n i d i o • 3 3V o ć k e 3 3B a g r e m 3 5S o f o r a 3&Lipe 41Kesteni pitomi . . . 44Divlji ili konjski kesten . . . . . . . 4 6Javori . " . ' . . " . . V . . . . . 47Vrbe 48Pajasen, kiselo drvo . 4^Dafina, s r e b m a vrba 51Gledić, trnovac 51Katalpa 51Hrastovi 52Bukva 54Četinari 54Glog 54Lijeska ' • 55Šiblje 55Biserak 55Civitnjača 56

Str .2 i v i plot, ž iv ičnjak 57K u p i n a , o s t r u g a 57Mahoni ja • 58Majč ina dušica 59Mal ina 59Vrpol ika ili k i p r o v i n a 60Zla toš ipka 61Zel jas te bi l jke 61S u n c o k r e t • • • 61Repica 62Tikva, b u č a . 63D u h a n 64Hel jda 64P a m u k 65K o r i j a n d e r . . . . 65P o v r t l a r s k e bi l jke . . . . . . . . 6 5L u c e r n a ili vi ja 65C r v e n a d je te l ina . . . . . . . . 6 6E s p a r z e t a 68G r a h o r i c a * 68Metvica 69L i v a d e i pašn jac i . 71Bijela d jete l ina 76S v e d s k a ili h i b r i d n a (barska) d jete l ina . . . 7 8Bijeli bosi l jak ili s t a r a č a c . . . . . . 7 9Osjak ili p a l a m i d a 80P č e l a r s k e bi l jke . . . . . . . . 8 1Faceli ja 81Svilenica, c igansko p e r j e . . . . . . 8 2Medonosno bil je j a d r a n s k o g p o d r u č j a i k r š a . . 83R u ž m a r i n 83Zalfija, k a d u l j a l jekovi ta . . . . . . 8 5Vri jesak mal i , b r e s i n a . 87Vriš t ina, v r i š t 90L e v a n d a 91Veliki vr i jes 91Drača, d i r a k a 92P l a n i k a obična, j a g o d n j a k . . . . . . 93Medl j ika 94Medl j ika od c m o g o r i c e 96

I I I . P o p r a v l j a n j e pčel inje p a š e 99

IV. K a l e n d a r cv jetanja 103

L i t e r a t u r a 109