Pelinja pae

  • View
    253

  • Download
    8

Embed Size (px)

DESCRIPTION

VAŽNOST POZNAVANJA PČELINJE PAŠE

Text of Pelinja pae

  • JOVAN MOMIROVSKI i FILIP IMI

    PELINJA PAA

    POLJ OPRIVREDNI NAKLADNI ZAVOD

    Z A G R E B 1 9 5 3

  • P R E D G O V O R

    O pelinjoj pai pise se esto u naim pelarskim asopi-sima. U izvjetajima pelara o pelinjoj pai u njihovim kraje-vima esto ima vrijednog materijala za prouavanje medonosnihbiljaka u FNRJ. U pelarskim knjigama pelinja paa obraenaje u manjoj ili veoj mjeri prema tome koliko pisac poznaje taproblematiku i ukoliko smatra da je to pitanje vano za pe-larstvO. Opsirniju raspravu Medonosno siblje i drvee napisaoje pokojni Sreten Adi, bivi upravitetj Uileljske skole uSvetozarevu. On fe u skoll irrtao ukrasno-botcbniki vrt u povr-ini od 1,5 ha, gdje je bilo sakttpljeno oko 500 domaih i stranihvrsta grmlfa i drvea. U toj knjiici ima dragocjenih podataka,asobito o vremenu cvatnje. Meutim u njoj je preteno obraenctsistematika, io nije najvanije za pelare; zatim ona nije pot-puna, jer nisu obraene zeljaste biljke. Knjiga je tampana1924. g. te fe malo i zastarjela Dr. Sima Grozdani, biolog, pro-fesar Beogradskog sveuilita, izdao je 1938. g. knjiicu Pe-linfa paa, no ana ne moe zadovoljiti potrebu. to je najglav-nije obadvije knfige rasprodane su.

    ' Na osnovu materijata po naim pelarskim knjigama i a-sopisima, uz pripomo strane literature i upotpunjujui taj ma-terijal svojim zapaanjima napisao sam ovu skromnu knjiicu.Nadam se da e ona popuniti prctzninu i da e pridonijeti raz-voju pelarstva i dobijanju veih prinosa za zadovoljavanjepotreba irokih narodnih masa. Upoznavanjem petinje pae pri-donjet emo razvoju pelarstva, koje nam pruza deseterostrukoveu korist opraivanjem cvjetova kulturnih i ostalih biljaka, jertime utjee na poveanje prinosa.

    Dio s medonosnim biljkama jadranske klime i kra kaoirumarin, alfiju, vrijesak, vritinu, veliki vrijesak, levandu,drau, planiku i medljiku od crnogorice napisao je Filip imi.

    Kako nisam mogao upoznati medonosne biljke jadranskeklime i kra, zamolio sctm druga Filipa imi, direktora Pelar-ske centrale u Zagrebu, da to ucini. On se rado odazvao mojojTisak Tipografije grafiko-nakladnog zavoda

  • molbi, te je obradio taj dio i pored toga opisao metvicu, malinu,vrboliku i zlatoipku. Budui da drug Filip imi odtino po-znaje te pase i inta dugogodinje praktino iskustvo, tako fesvo\jim prilogom pridonio da knfiga bude potpunija, ime e na-roito koristiti velikom broju naih seleih petara, koji svakegodine sele desetine hiljada konica pela na te pae.

    Na kraju, ne mogu da propustim a da ovom pritikom ne za-hvalim nasem starom pelarskom drugu Nedetjku Divcu, ured-niku Pelara, koji je paljivo proitao rukopis i napravioneke strune i stilistike ispravke te time pridonio da knjigabude bolja. hto tako sam zahvalan Vitomiru Jovanoviu, kofime je pomogao literaturom i savjetima.

    Jovan Momirovski

    UVOD

    Medonosnih biljaka koje pelama daju nektara i polenaima na stotine. Neke od njih rastu divlje u prirodi, druge seuzgajaju kao ukrasne biljke po parkovima i vrtovima. Meunjima ima vrlo medonosnih, no kako nisu rasprostranjene u veli-kom broju, one se tek spominju i navedene su samo u kalendarucvatnje s ozinakom kada cvjetaju i to daju pelama. Opirnije suobraene one biljke, koje imaju veu vanost u medonosnoj florinae drave ili zasluuju da budu razmnaane i radi dragih ko-risti koje nam pruaju. No i pored taga broj biljaka je prilinovelik, te sam ih morao ukratko opisivati, jer bi opimije opi-sivanje povealo opseg knjige i smatram da bi tako izgubilaod svoje praktinosti i pristupanosti. Kod vanijih vrsta izniosam ne samo njihovu vanost kao medonoa, ve i zahtjeveprema tlu, vlazi i klimi, zatim kako se razmnaaju i ekomomskuvrijednost. Na taj nain trudio sam se da potpuno obradim po-jedine biljke, kako bih olakao pelarima i drugima da pri si-janju, poumljivanju, podizanju parkova, drvoreda i zatitnihusmskih pojasa izvre pravilan izbor vrsta. To je veoma vanoza uspjeh zasada, jer samo one biljke, posaene na mjesto, kojeim odgovara , napredovat e dobro i davat e obilno nektara.Kod nekih kulturnih i pelarskih biljaka, koje nisu dovoljno po-znate kod nas, naveo sam iz gonj ih razloga i s istim ciljem i po-datke o koliini sjemena i vrijeme sjetve,

    5

  • OPI DIO

    VANOST POZNAVANJA PELINJE PAEPelinja paa osnova je pelarstva. I s t n a nema kraja u na-

    oj dravi gdje uope ne bi bilo medonosnih biljaka, pa ipak nepostoje svugdje uvjeti za rentabilno-privredno pelarenje. Ne-gdje je paa slaba ili ima previe konica, kao na pr. po grado-vima, Dobro kae E, Bertrand: Bilo bi veomai nerazumno pove-avati broj pelaca prije nego to pelar odredi ili ispita medo-nosnost svoga kraja, Znai treba poznavati obilnost nektarskepae u kraju, gdje pelarimo, ili namjeravamo doseliti p e l e , jerproizvodnja nektara na hektaru povrinje ima svojih granica.Treba poznavati medonosne biljke svoga mjesta da bismo premanjima podesili inain pelarenja, Za upoznavanje pae slui nami kontrolna vaga, koja e nam biti najpouzdaniji vodi, pogo-tovu, ako smo mjerenje obavljali vie godina. Upoznavanjemmedonosnog bilja i kontrolnim mjerenjem moi emo unaprijed,pniblino tono, odrediti kada nastupa i koliko traje glavna pe-l n j a paa. Biljke cvjetaju, u veem dijelu F N R J , oko osam mje-seci; medutim, glavna paa traje esto desetak dana. Sva naavjetina i pelarsko iskustvo svodi se na to da se ulite (pelinjedrutvo) razvije do maksimuma za glavnu pau, pa ak da sematici ogranii noenje jaja da bi bilo to vie pela izletnica.Iako za kilogram meda treba oko 100150.000 izleta, ipak zavrijeme glavne pae dnevni unos moe izmositi pet i vie kilo-grama. To znai da za desetak lijepih dana pele mogu skupitizimnicu i osigurati nagradu pelaru za uloene trokove i trudProuavanjem medonosnih biljaka otkrit emo prekide, koje po-stoje u pai, Za vrijeme tih prekida smanjuje se umnoavanjepela, te se pelinje drutvo ne moe maksimalno razviti doglavne pae, ili zbog nedostatka pae krajem ljeta ulite enam zazimiti sa starim pelama, te se ne moe razviti do rane ba-gremove pae, koja u naoj dravi pripada meu najvanije,

    7

  • Stvarajnjem umjetne pae moe se bar donekle poboljati paaza vrijeme tih prekida, Pelar treba poznavati pau svoje blie idalje okolice, jer: Na osovini med rodi, Deava se da dok namna pelinjaku vlada mrtvilo, esto na maloj udaljenosti ima obilnepae, samo bi trebalo s malo truda i trokova prenijeti pele,U naoj dravi imamo raizliite zemljine i klimatske prilike, pastoga imamo i razliitu pau. Dok je u nekim krajevima glavnapaa bagrem ija je cvatnja u svibnju, dotle ima krajeva gdje jemedober u kolovozu. Preko zime, kada u veem dijelu Jugo-slavije snijeg pokriva cvjetna polja i na pelinjaku vlada tiina,u Primorju i na otocima cvjeta rumarin, badem i druge biiljke.U tim najboljim pelarskim krajevima mogu nam prezimiti uli-ta, koja su slaba i bez zimnice, pa ak i da nam se dobro raz-viju do bagremove i drugih paa. Kombinacije o korienju viepaa, ine nam se nemogue, meutim te mogunosti iskoriujupelari iz Hrvatske i Vojvodine, makar da je to vrlo neznatnoprema pai, koje ima u tim krajevima.

    Na pelinju paju upravo na ekonomsku stranu pelarstva,ne treba raunati kao na neto sigurno. Izluivanje nektara za-visi o vlazi, toploti i drugim iniocima. Ti uvjeti nisu jednakisvake godine za vrijeme glavne pae, te su i prinosi prilino pro-mjenljivi i nesigurni. Moemo rei da se u poljoprivredi pelar-stvo odlikuje gotovo najveom kolebljivou u prinosima, te jerazumljivo da je pelarenje, osobito selidba, vezana s rizikom. Ipored toga pelarstvo je rentabilno posrednim putem, preke po-veanog prinosa drugih kultura, zahvaljujui opraivanju cvje-tova posredovanjem pela. Da bismo selili na sigurnu pau,treba ispitati i registrirati pau zatim imati obavjetae o stanjupae u krajevima, gdje se sele pele.

    Sada, kada u seljakim radnim zadrugama, dravnim ipoljoprivrednim dobrima imamo velike pelinjake s licima, ko-jima je pelarstvo jedini posao, imamo i imat emo neogra-nienh mogunosti za selidbeno pelarenje i dobijanje redovitihi velikih prinosa. Na taj nain moi emo ostvariti milijunskeprihode, u pasivnim, planinskim i rijetko naseljenim krajevima,To e biti prilian doprinos za poboljanje prehrane radnog na-roda, poveanje prinosa poljoprivrednih kultura i ekonomskograzvitka tih krajeva i cijele F N R J .

    BIOLOGIJA CVIJETA

    Ako, na priimjer, uzmemo cvijet jabuke, vidjet emo izvanalistie, koji ine aku. Oni su obino zelene boje i slue za za-titu ostalih dijelova cvijeta. Zatim imamo vjeni koji je sastav-ljen od listia ivih boja da bi cvjetove pele i drugi kukci lakeprimjetili i izvrili opraivanje. Za primamljivanje pela sluii miris cvjetova. Biljke kod kojih polen prenosi vjetar, nemajumirisa, jer im nije potreban, na primjer lijeska, javorovi, joha i

    dr. Miris potjee od eterinih ulja, koja se lue u listiima kru-nice pranicima i nektarijama. Eterina ulja imaju svojstvoda jae miriu, ukoliko su razrjeenija, te je dovoljna vrlo malakoliina da bi cvijet iz daleka privukao kukce. Kada pela pro-nae bogat izvor hrane, ona iz svog mirisnog organa isputa spe-cifini miiris da bi i druge pele iz njene koinice mogle pronaipau. U pogledu osjeanja mirisa mi ne smijemo suditi svojimmjerilom. U sredini cvijeta nalazi se tuak (pesti), enski diocvijeta, on je pri dnu zadebljao u plodinicu, od koje se nastavlja

    8 9

  • tanak vrat, Na vrh vrata nalazi se proireni dio, koji se zovenjuka, a lui ljepljivu tvar da bi pri opraivanju zadrao poleni izvrio oploivanje. Oko tuka obino su pranici, koji su sa-stavljeni od tankih konia, a na vrhu imaju prane kese(Anthere). U njima se nalazi polen; kada on sazre i opne popucaju, onda ga pele mogu skupljati ili vjetar raznositi. Polenje sastavljen od mnogobrojnih sitnih zrnaca; tako resa lijeskesadri 4.000.000 polenovih zmaca. Ako cvijet ima pranike itukove, onda je dvospolan. Ima biljaka, koje u jednom cvijetuimaju samo prainike a u drugom tukove to su jednospolni cvje-tavi, kao na primjer kod bue, lubenice, krastavaca,