Pavle A. Rovinski: STJEPAN ANIBAL ZANOVI, AVANTURISTA 18. STOLJEAO Zanoviima uopte, posebno o dvojici koji su djelovali u Rusiji. Stjepan i njegove avanture irom Evrope. Poslovi u Holandiji. Zatvor, sudsko sasluanje i samoubistvo. Knjievna djelatnost Falsifikatori novca Avanturisti u toku svog ivota nerijetko uzbuuju svijet svojim prevarama, koje uvijek naruavaju drutveni mir i tue interese, za neke esto pogubno. Oni varaju ljude koji zauzimaju visoke poloaje u dravnim i drutvenim oblastima, ljude nauke i literature, koriste se njihovim imenima za svoje prevare i podvale, skandalizuju ih i time ih veu za sebe, inei ih u izvjesnoj mjeri svojim sauesnicima. Posebno im se na udicu hvataju ene, vie nego mukarci, osjetljive i snishodljive, vie povjerljive i sklone ka heroizmu i doivljajima romantinog karaktera. Poto poslije smrti uu u istoriju, oni dovode u tekoe istraivae i pred istorijom briljivo maskiraju svoj ivot, djelovanje, pa i porijeklo. Osamnaesti vijek je posebno bogat avanturistima: baron Trenk muka u Njemakoj, Teodor de Nejgof postaje kralj Korzike, Kaliostro, Kazanova, grof de Sanermen i dr. Manje su poznati, ali ne manje talentovani i snalaljivi braa Zanovii. Sva njihova umjenost bila je usmjerena uglavnom na sticanje novca, koji im je omoguavao da ive i da igraju ulogu koju su eljeli. Istovremeno, njihove mahinacije su se odraavale na politike i drutvene odnose. O njime u memoarima govori trailac doivljaja J. Kazanova (Memoires de Jacljues de Casanova, Brudzelles, 1863). O Zanoviima, koji su djelovali u Rusiji, govori se u Zapisima Lava Nikolajevia Engelgarda (Moskva, 1860). O njima postoji i lanak A. P. Barsukova klovski avanturisti (1778-1788) (u radu Prie iz ruske istorije 18. vijeka po arhivskim dokumentima, S. - Peterburg, 1885). Prole godine (1898) o jednom od njih, koje je djelovao u Zapadnoj Evropi, izaao je rad M. E. Van-Bjemea. Taj rad je, kako kae autor, napisan na osnovu dokumenata, koje je prvi put upravo on uzeo iz arhiva Amsterdama, i ini dosta potpunu i vrlo interesantno napisanu monografiju. Uzet posebno, taj rad, meutim, ne daje potpuno jasne pojmove o Stjepanu Zanoviu i njegovoj djelatnosti, jer sasvim isputa iz vida njegovu brau koja su djelovala u Rusiji, ali koji su bili s njim u vezi. Jedan od njih je ak radio s njim u Zapadnoj Evropi. Ta nejasnoa je i izazvala djelimino opravdanu napomenu u Istorijskom vjesniku (decembar 1989, odjeljak novosti i sitnica), iji autor prekoreva Van-Bjemea zato to je kod njega vrlo malo podataka o odnosima Zanoviima prema Rusiji i to ga je pomijeao sa epanom Malim, koji je igrao ulogu ruskog car Petra Treeg Crnoj Gori. Prva primjedba je neopravdana, jer je taj Zanovi bio trei brat, koji nije djelovao u Rusiji, dok se s drugom primjedbom i mi slaemo. Bavei se istorijom Crne Gore i doavi do epana Maloga, a zatim i do Zanovia, koji se pojavljivao u Crnoj Gori, upali smo u greku kao i autor primjedbi. Smatrajui da je na Zapadu djelovao jedan od Zanovia, onaj koji je bio i u Rusiji, nijesmo povjerovali dokazima Kazanove da je on umro u amsterdamskom zatvoru, i mjesto toga pretpostavili smo da je pobjegao iz

zatvora i pojavio se u Rusiji. I tek sada vidimo istinu, kada smo uporedili dokumentaciju dvaju radova: A. Barsukova i Van-Bjemea. Od prvoga tano saznajemo da su dva brata Zanovia pojavila u Rusiju 1781. godine. Godine 1783. oni su smjeteni u Nejlotsku tvravu, iz koje su puteni 1788. godine. A od Van-Bjemea saznajemo da je Stjepan Zanovi umro ve 1786. godine. Jasno je da umjesto dvojice imamo trojicu Zanovia, pa stvar postaje sasvim shvatljiva. Zbrka oko imena Meutim, zbrku i sada izazivaju njihova imena. Anibal djeluje u Rusiji, a istovremeno i drugi brat ima isto ime, sa dodatkom Stjepan. Stefan i Primislav, ili Predislav, navode se kod Kazanove i kod Van-Bjemea. Pominje se takoe odvojeno i ime Anibala, ali ime Marko ne sree se ni kod jednog ni kod dugoga, ve samo u ruskim dokumentima. To uostalom, predstavlja jedan od obinih postupaka obmanjivaa: mijeaju imena da bi ih prihvatili jednog za drugoga, ili pak uzimaju tua imena. Vrlo je vjerovatno da je jedan od njih u Rusiji imao ime Marko, a na Zapadu se pojavljivao pod imenom Primislav, ili Predislav, kako emo vidjeti dalje. Meu svima njima, bez sumnje, postojala je veza. Povremeno su se mijeali i pomagali su jedan drugome, ali su istovremeno maskirali meusobne odnose. Stjepan-Anibal, poto se predstavio kao albanski knez, odrekao se svog ranijeg imena i od svake rodbinske veze sa ovim Zanoviima. Da bi se iole mogli shvatiti podaci o njima, potrebni su i oni koji se odnose na njihovo djelovanje u Rusiji i Zapadnoj Evropi, jer se drugaije stvar ne moe predstaviti istinito. Tako. A. Barsukov (str. 25) pogreno pripisuje Marku Zanoviu ono to Van-Bjeme govori o Stjepanu-Anibalu. Pobrinuemo se da sve to razjasnimo kada budemo govorili o ivotu i radu posljednjega od njih (Stjepana-Anibala-prev.). O djelatnosti Zanovia u Rusiji dovoljno je jasno vidljivo izlaganje u lanku g. A. Barsukova. Zadraemo se samo na glavnim injenicama iz te djelatnosti - na fabrikaciji novanica i na sudbini Zanovia poslije toga. Pet godina zatvora ivei u klovu, na imanju nekadanjeg ljubimca Katarine II, generala Zoria, oni su primijeeni kao posjednici falsifikovanih novanica, to je i izazvalo istragu i pretres. Prvi put, kae g. A. Barsukov, u stanu Zanovia nije naeno nita sumnjivo. Naeno je jedino oko 2.000 rubalja u zlatu, nekoliko stotina falsifikovanih novanica i est pisama iz Brisela. Ali iza toga, kod grofa Zanovia (Anibala) naeno je vie od 700.000 falsifikovanih novanica, sve po sto rubalja, falsifikovane karte i njegovo lino pismo imperatorici. U tom pismu on govori da je te novanice dobio od jednog Jevreja kao prave i da ide u Petrograd da bi se uvjerno u njihovu originalnost, pa ako se pokau kao falsifikati, na mjestu e ih unititi. Odmah iza tog u stanu Zanovia pronaeni su ispod patosa instrumenti za falsifikovanje novanica. Treba rei da su dio tih novanica oni uspjeli da realizuju. Na kraju, odlukom senata, potvrenom carskim tako treba, graanin Anibal Zanovi osuen je samo zbog unosa iz inostranstva falsifikovanih novanica, a grof Marko Zanovi - zbog skrivanja bratovog prestupa. Osim toga, oba brata su

ipak osumnjiena za izradu falsifikovanih novanica, pa je nareeno: Zanovie zatvoriti u Nejlotsku tvravu na vrijeme od pet godina, a da nam se podnese izvjetaj po protoku ovoga vremena. To je bilo 1783. godine. a 1788. godine istekao je njihov zatvorski rok, i oni su, tada, uinili uslugu svojim savjetima kako se bolje moe braniti tvrava od neprijatelja, o emu je obavijetena i imperatorica, od koje je doao sljedei ukaz: Navedeni Zanovii, po isteku zatvorske kazne koja im je odreena, nareujemo da se sprovedu u grad Arhangelsk, davi na znanje tamonjem gubernatoru, general-potpukovniku Tutolminu, da ih poalje brodom van nae imperije, naredivi im da se ubudue ne vraaju u nae granice, ali budui da se sada trgovaki brodovi ne upuuju na more, zadrati ih (Zanovie) pod prismotrom i narediti oberkomandantu i gradonaelniku da nadgledaju njihovo ponaanje. Svi ostali osuenici su bili opravdani i osloboeni su, uz obavezu da ne ine ni najmanje razglaavanje o poznatoj stvari. Odgovor na laskanje U tome se ne moe ne primijetiti isuvie laka kazna za takav prestup, za kakav su u znatno manjim razmjerama slali u Sibir, podvrgavajui osuenika prethodno bievanju. Razlog za takav snishodljiv postupak svakako je bio Zori, ije je uee u svemu tome nesumnjivo bilo poznato samoj Katarini, na ta ukazuju njene sljedee rijei o Zoriu koje je rekla svom dravnom sekretaru Hrapovickome 1793. godine: Moe se rei da je imao dvije due: volio je dobro ali je radio loe. Bio je hrabar u borbi s neprijateljem, ali lino je bio plaljivac. I kriv je u vezi sa falsifikatima novanica koje su inili grofovi Zanovii. Za vrijeme ovih dogaaja Zori je imao priliku da kod imperatorice izdejstvuje pomilovanje, a poto mu je uvaila molbu, nije joj bilo mogue u izvjesnoj mjeri i ne biti popustljiva prema Zanoviima. Ali postojala je i jo jedna okolnost koja je u izvjesnoj mjeri morala uticati na imperatoricu. U vrijeme kada su Zanovii uhvaeni u prevarama i dobili zasluene kazne, njihov brat u Zapadnoj Evropi bio je na vrhuncu slave. Bio je to ovjek, prema miljenju nekih, sjajnog obrazovanja, izvanredan pisac i politiar, ali istovremeno ovjek s velikim nastranostima, koje su ga dovodile u situaciju koje ne odgovaraju njegovom poloaju. Sva njegova djelatnost obavijena je oreolom tajnovitosti, ispod koje se, meutim, na neki nain, vidi da se pod maskom prostog smrtnika krije albanski princ, potomak slavnog Skenderbega, koji priprema neto za osloboenje ispod turskog jarma svoje otadzbine. Kod jednih on pobuuje sauee a kod drugih zahvalnost. Sve mu to u Zapadnoj Evropi omoguava pristup linostima koje imaju vrlo visoke poloaje. On istovremeno ne proputa sluajeve da se upozna sa rezidentima i predstavnicima ruskog dvora, ija je obaveza bila da svojoj vladi saopte sve to je na Zapadu bilo zanimljivo, a takav je bio i Zanovi. Uz to caricu Katarinu su tada posjeivali knez de Linj i grofica Kingston, koji su bili prijatelji Zanovia i koji su joj takoe mogli govoriti o njemu. Na kraju, vrtei se oko raznih dvorova, kao i oko poljskih politikih krugova, on je saznavao kojekakve tajne i saoptavao ih predstavnicima Rusije, premda je,nema nikakve sumnje, najee lagao, jer znaajnu dravnu tajnu bilo koja od dravnih linosti nije mogla da provjeri. Vjeta braa

Bez sumnje, carica je znala, iako polovino, da je on obmanjiva, ali on je tako interesantan, tako lijepo pie i tako je hvali u svojim radovima! Evo, npr. kako on govori o njoj u prii kako je on, odrekavi se uloge epana Malog, odluio da se uputi na dvor imperatorice Katarine Druge, koja sreno vlada, koja je prelijepa, koja je nejprosveenija, najmudrija (la plus philosophe) i najmonija, kakve nikada nije bilo na cijelom sjeveru od stvaranja svijeta (Le femeudz Pierre III ou Stiepan Mali, 1784). Sve je to moglo uticati na Katarinu da blae postupi prema brai onoga koji o njoj iri slavu, a u suprotnom - mogao bi se okrenuti da o njoj i drugaije govori. I jo je potrebno rei: oba brata su bili isuvie vjeti da ne bi znali da se iupaju iz nespretnih ruku ruskih isljednika. Jedan od njih, im bi se sreo s bratom, zatvarao se u sebe o svemu i vjeto se sklanjao od direktnog i odreenog odgovora na pitanja, ali je zato beskonano dugo pripovijedao o svojim pohodima po Evropi. A kao zakljuak, kao da je uvrijeen do dna due, on bi vatreno kriknuo: Ovdje ja vie nita neu rei. Sve u rei samoj imperatorici!... Revski, i mnoga druga gospoda, znaju da sam ja dobar ovjek. To je bio mlai - Anibal Zanovi, a o starijem - Marku, mogiljevski generalgubernator Pasek pisao je Potemkinu, izmeu ostalog, i sljedee: to se tie starijeg brata Zanovia, koji se nalazi ovdje, oito je da mu, mangupu, nije prvi put da bude na sasluanju, to, molim vas, vidite iz njegovog objanjenja... Naalost, to je, kao i neki drugi dokumenti, ostalo nepoznato g. A. Barsukovu. I uopte, njegov lanak je pisan na osnovu izvoda a ne na osnovu samih dokumenata, te zato mnogo tota ostaje nezavreno i nejasno, a to je najvanije - ostajemo u potpunoj neizvjesnosti o tome gdje su se sve dijevali Zanovii i gdje su upueni iz Arhangelska. Poto su se ponovo nali u Zapadnoj Evropi, oni nijesu mogli a da ne ponove svoju djelatnost. A ako toga nije bilo, mogue je samo nagaati o njihovoj daljoj sudbini. Prema izvjetaju nejlotskog komandanta, oni su bili slabog zdravlja, pa je mogue da su se u Arhangelsku, ili negdje na putu razboljeli, a zatim i umrli, ili pak ostali u Arhangelsku, gdje bi o njima i trebalo potraiti podatke. Obratimo se sada treem bratu. Jako pleme Mi emo se uglavnom drati lanka Van-Bjemea. Naalost, taj autor nema obiaj da citira dokumenta i uopte ne govori o tome odakle uzima podatke. Oigledno da je mnogo toga preuzeo iz radova samog Zanovia, koji su prepuni svakakvih lai i pisani su sa ciljem da zamagle sutinu. Osim toga, autoru nije poznata ni sredina iz koje je potekao Zanovi (Jadransko primorje), niti istorija iz koje on uzima podatke. Zato katkad pada u grube greke, kao to je, recimo, izjednaavanje Zanovia sa epanom Malim, ija je istorija dosta poznata prema dokumentima i savremenim svjedoenjima, to ne dozvoljava nikakvu mogunost za takvo mijeanje. Kada govori o Patroviima, odakle potie Zanovi, autor daje ovakvo objanjenje: Pastrovicio je sada austrijsko selo u Dalmaciji, na Jadranskom moru, kotorski okrug. i dalje nita, ne uzimajui u obzir da je Zanovi taj naziv preimenovao u Pastrovecchio, tumaei ga kao les vieudz bergers dAlbenie, i poto je stao na to stanovite, poinje da pravi svojevrsnu istoriju. Tumaenje je

otroumno, ali treba znati da je italijanski naziv tog mjesta kasnijeg postanja Raguza vecchia se ranije nazivala Cavtat, Durazzo je poteklo od Dyrrachium, Dolcigno, od Olkinion, Ulcinj, i otuda na italijanskom Porto dUlcino. Tamo je i italijanski naziv Val-di-Noce, gdje nema ni jednog orahovog drveta, kako bi trebalo prema nazivu, ve je tu odavnina maslinova uma. Tako je i naziv Patrovii postojao ranije nego to su se tamo utvrdili Venecijanci. Ne moemo rei odakle potie ovaj naziv, ali svakako ne od vicchio ili vecchio, ave je slovenski zavretak patronimskih imena i oznaava pleme koje tu boravi, gdje je otprilike oko 3.000 stanovnika u 20 sela, sa glavnim mjestom Sveti Stefan, na stijeni uz samo more i sa tri manastira. Kasnije su Italijani pleme pretvorili u optinu i poeli su da je nazivaju communit, a njene posebne djelove kneine (prema knez - starjeina optine), to su sasvim proizvoljno i nepravilno preveli rijeju contea, od conte - grof ili knez, odakle je i poteklo mnotvo kneeva i grofova u krajevima gdje su vladali Venecijanci i gdje su trgovali tim titulama. Patrovii su uvijek bili jako pleme, koje je pripadalo Zetskoj dravi, esto je djelovalo nezavisno od svojih gospodara, oslanjajui se pri tome na saradnju sa Venecijom, kojoj su se kasnije i konano potinili. Bez obzira na vladavinu Venecije a zatim Austrije, zahvaljujui takvom njihovom karakteru, oni su do izvjesnog stepena sauvali svoju unutranju autonomiju i pravne obiaje, svoju nacionalnost i pravoslavnu vjeru. A meu pojedinim linostima nalazimo neke koje otro iskazuju svoju hirovitost i kieljivost u odnosima sa ljudima iz drugih plemena. Kod njih je jako razvijena elja da kao svoje pretke uzimaju ljude poznatog porijekla, a takvi i postoje, kao to su Medini, Zanovii i dr. as iz samohvalisanja Osim zemljoradnje i stoarstva oni su se bavili i pomorstvom, koje je, meutim, oslabilo jo ranije, zbog jaanja venecijanske flote, zbog ega su esto traili posao na strani. Danas odlaze u Carigrad, Grku, Egipat i uopte na Istok, a mnogi se sasvim preseljavaju u Ameriku. U poetku su posao traili u Veneciji, to im je olakalo poznavanje italijanskog jezika, ak su ga djelimino koristili i u kui, u svojoj porodici, naroito u gradovima s venecijanskom upravom, a posebno za vrijeme plovidbe morima. Tu su bili i roditelji Zanovia, otac Antonije i majka Franka, roena Markovi. Otac je drao mazge i bavio se prevozom robe, prodavao je seoskoj djeci razne slatkie, a po kazivanju Kazanove - on je bio obuar. U takvom poloaju on, naravno, nije mogao biti knez, ak ni u smislu seoskog starjeine. Nalazei se u tako nezavidnom poloaju, on 1760. godine odlazi u Veneciju, da potrai sreu, i sa sobom vodi dvojicu sinova - Primislava i Stjepana. Tamo je otvorio nekakav duani, ali ga je malo drao; vie je provodio vrijeme u krmama, gdje se bavio kartanjem, od ega je i stekao dobre novce. Primjetivi njegov neastan lik i zanat, policija mu je naredila da napusti teritoriju Republike Venecije. Poto se vratio kui, Anton je kupio zemlju i uspio je da se obogati. Tada je poslao Primislava i Stjepana da ue u akademiji u Padovi. Prvoga je otac planirao za vojnu slubu, a drugoga - za duhovnika. Postoje neki podaci o Stjepanu da je bio kod jezuita, iji je red uskoro uniten (1773. g.). Oevim stopama

Stariji, Primislav, poto je zavrio kolovanje, vratio se u Veneciju i poao je stopama svog oca, tj. poeo je da se karta, i takoe je bio protjeran, a zatim se upustio u razliite pohode i prevare u mjestima gdje jo nije bio poznat. Stjepan je sa 17 godina postao svetenik. To je bilo 1768. godine, jer se rodio, kako je govorio, 1751. Sa svetenikim pozivom se nije uivio i odao se sasvim drugim poslovima, drugoj karijeri. A da bi imao sredstava, uz pomo brata je ukrao od jednog trgovca 15.000 florina, a uz to je i od jednog svog zemljaka izmamio 2.000 florina. S tim novcem je i poao da vara ljude. Od tog momenta u prianjima Van-Bjemea se javljaju nevjerovatne stvari. Zanovi bjei u Dalmaciju, gdje sakuplja bandu hajduka (brigands) i sa njima pravi razbojnitva, a zatim se pojavljuje i u Crnoj Gori. Poto je sebe proglasio za ruskog cara Petra treeg, podie dio turske Albanije - nekoliko sela i gradova koji su pod vlau Venecije, i cijelu kneevinu (duchee) Crnu Goru. Bori se sa ruskim maralom Romancovim i razbija venecijansku vojsku, pod komandom grofa Vircburga, koji od stida umire. I sve u tom smislu - govori se o njegovim runim postupcima. Godine 1769. on bjei u Be, gdje iri glasine o svojoj smrti, a istovremeno kod tamonjih pravoslavnih svetenika trai da ga priznaju za Kastriota, kao jedanaestog potomka Skenderbega, kao i za zakonitog patrijarha crkve i za glavnog vou Crnogoraca. Crnogorci su ga ve bili zaboravili kada se on ponovo javio kod njih 1774. godine, ali sada pod imenom Stjepana Anibala. Mitropolit Sava i crnogorski narod ga primaju vrlo fino. Daju mu novac, paso i ak titulu poslanika pri ruskom dvoru. Ne nalazei Crnogorce raspoloene da ustanu u njegovu korist, on je prihvatio zvanje poslanika. Ali to je bilo vrlo smjelo, jer su u Rusiji mogli da ga uhapse kao ovjeka koji se izdaje za Petra Treeg. Tada bjei pjeke, i ne znajui kuda e - stie prvo u Strasburg, zatim u Frankfurt, a otuda u Poljsku, gdje je uzeo ime Njarta. Tu je stekao povjerenje grofa Mihaila Kazimira Oginskog, kojega poinje i da eksploatie novano. G. Van-Bjeme ne govori odakle uzima te podatke, ali neke od njih nalazimo u radovima Stjepana Zanovia o epanu Malom (Stjepan Mali, 1784), na kojemu emo se ukratko i zadrati. U tom radu on sebe nije izjednaio sa epanom Malim (str. 30), ali govori o jednom generalu koji je bio komandant crnogorske vojske u vrijeme bitke s Turcima, i pri tome u fusnoti daje sljedeu napomenu: Sada je (1784. g.) taj general veoma poznat u Evropi, kako po tome (toj bici s Turcima), tako i po mnotvu (ocean) politikih projekata, po pjesnikim, istorijskim i posebno filolokim radovima, etc., etc., etc. (na str. 30). Tu se jasno vidi da o govori u stvari o sebi. Zapis o sebi Poto je ispriao o smrti epana Malog, autor kae da mu Crnogorci nijesu vjerovali i oekivali su njega (Stjepana Zanovia - prev.). A od 1774. g. pojavio se neko drugi, zapravo Stjepan Anibal, i on pria o porijeklu njegove porodice od starog plemena, meu 12 plemena, po prezimenu Mitronjik, koja je poznata meu starim pastirima u Albaniji jo od vremena Dioklecijana (isto, 50). Kada se on 5. maja 1774. godine pojavio u Crnoj Gori, patrijarh Sava i narod su ga zamolili da uspostavi red koji je naruio epan Mali. On je i ostao ali uskoro njegov nemirni duh i e za obrazovanjem, samoljubiva elja da razvije svoju energiju na irem popritu, povukli su ga na drugu stranu: uputio se na dvor

carice Katarine (str. 54). Nemajui tada jo ni 23 godine, on je, uprkos Cezarovim rijeima da je bolje biti prvi u selu nego posljednji u gradu, dao prednost prosveenijoj naciji nego to su Crnogorci. Na brodu starih pastira (tj. na patrovikoj lai) uputio se u pratnju arhimandrita Petra Petrovia, Nikolaja Davidovia, Proto-Papa (protopopa?) i nekoliko drugih Crnogoraca. Stiu oni u Rijeku, odakle odlaze u Be. Tu on ostavlja drutvo i odlazi u Berlin, a otuda u Poljsku i Litvaniju ka barskim konfederatima (str. 56-57). Posljednji dio te prie je savreno vjerodostojan. U Crnoj Gori je poznato da se poslije smrti epana Malog pojavio Zanovi, ali su mu rekli: Odlazi dok si iv, i on je otiao i preko Berlina se uputio ka poljskim konfederatima, kojima je takav ovjek bio i potreban. Ali njegova priroda je bila takva da nije mogao podnijeti surovosti hajdukog ivota. I ta bi mogao on, koji je ukrao desetine hiljada, da uradi razbojnitvom? Iz istog razloga nije mogao ostati ni u Crnoj Gori. Poto je otuda utekao zdrav itav, on se, po sopstvenim rijeima, osjeao znatno srenijim nego da je ostao u njoj (Crnoj Gori). Mogao je da postane knez, kralj ili car velike kneevine Crne Gore. Patrijarh, svetenici i cio narod su ga molili da prihvati taj vaan visoki poloaj, ali on ne bi mogao ivjeti meu narodom iji se sav moral sastoji u tome da pljaka i krade, sva religija im je u postu i ubijanju Turaka, Venecijanaca, Dubrovana, bez ikakvih razloga, a esto i u ubijanju jedan drugoga. Njegova slava i njegova reputacija koje je stekao svojim djelima i radovima hiljadu puta je istija i znaajnija njegovom srcu nego ma koji poloaj u Crnoj Gori. Njegovi preci su bili voe i suvereni u svojoj zemlji, kakvi su bili Ulis na Itaki, Admet u Tesaliji, zatim Ahil, Agamemnom, Herkul, Tezej i drugi heroji, polubogovi, o kojima govori Homer, ili kao Avram i svi patrijarsi iz Svetog pisma, koji su bili jednaki carevima (str. 63). Iako se rodio u Patroviima, on nije imao pojma ni o svom rodnom kraju Primorju, niti o susjednoj Crnoj Gori. Zatvor i biblioteka Godine 1780. sreemo ga u Groningenu (u Holandiji), gdje se u arhivi nalazi sljedea informacija o njemu: Pojavili su se dvojica. Jedan se nazvao le chevalier de Clairmorrant a drugi Sara Talblados i smjestili su se u Grenmanovom hotelu. Prvi je poao u Hag pod izgovorom da tamo posjeti svog roaka, francuskog poslanika, obeavi da e se uskoro vratiti i platiti dug, a drugi je ostao, ali ni on nije platio. Tada su ga, na zahtjev vlasnika hotela uhapsili i smjestili u nekakvu kulu. Uskoro, meutim, na molbu tog istog vlasnika hotela, on je bio osloboen, jer je za njega dao duni iznos savjetnik magistrata Fonkens, koji se saalio nad njim kao nad progonjenim princom. Odavde je otiao u Amsterdam, zatim u Belgiju, u Antverpen, svuda obmanjujui i izmamljujui novac. U Belgiji se sprijateljio s princom de Lijem, koji mu je napisao vrlo laskavu pjesmu. Tu je napravio projekat da Crnu Goru stavi pod protektorat cara Josifa Drugog, obeavajui brda zlata i predlaui da e odmah dovesti odred Crnogoraca od 10.000 ljudi. Ali taj projekat nije bio prihvaen. Na kraju on propada u gradi Ath u Henegau, gdje je ostao est mjeseci, leei u postelji zdrav, odajui se itanju i razmiljanju. Isto tako se, poslije kraeg perioda normalnog ivota, osamio u zamku de bel - Oeil, koji je pripadao princu de Linju, i est mjeseci stalno ostao u biblioteci. Od 19. marta do 12. juna 1784. godine nalazio se u Frankfurtu na Majni, gdje je

iz jedne banke uzeo 5.764 holandska florina, na mjenicu na ime svoje njene prijateljice grofice Kingston. Osamljujui se u kakve skrovite uglove, Stefan Zanovi je imao dva cilja: sakrivao se od progona zbog dugova i prevara, a istovremeno je smiljao planove za budue smicalice. Ali i tu je obavljao svoj posao: pod strogim inkognitom, izdavao se za progonjenog princa, nastojei da na sebe skrene sveoptu panju svojom ekscentrinou i tedrou, uspostavljajui poznanstva s bogatim trgovcima, izabravi ih kao rtve svojih buduih prevara. Princ koji se skriva Postoji u Bavarskoj blizu Traubinga na Dunavu prelijepo mjestace Abah kod kojega je postojalo monako sjedite Fraunbrun, koje je bilo pod upravom oca Emeramusa. Jedanaestog avgusta 1784. u skromnim koijama stigao je k njima mlad ovjek i predstavio se domainu kao princ koji mora da sakriva svoje pravo ime od neprijatelja koji ga progone, pa zato trai kod njega gostoprimstvo, izraavajui da on samovanju daje prednost nad svjetskom galamom, i nita ne trai osim mira, kako bi se odao itanju i razmiljanju. Pustinjak, vrlo tronut tim to mu je pripala ast da prihvati tako znamenitog ovjeka, nastojao je da mu ugodi to je vie mogue. Taj ovjek, koji je doao, bio je Stjepan Zanovi. Izgledao je vrlo poboan i tedar, dijelio je bogatu milostinju prosjacima i pri tome pravio razliite trikove. Nekada je po cio dan leao i ne samo da je itao, nego je i pisao u krevetu, dobijao je i slao mnogo pisama. Kazivali su da je za cijelo vrijeme njegovog boravka tamo razdao u vidu milostinje prosjacima 200.000 dukata. Toj lai je, naravno, i on sam pomagao. Povremeno je posjeivao Augzburg, Regenzburg i Minhen, pri emu je uspostavljao poznanstva sa bogatim trgovakim kuama i nastojao je da im na najljepi nain predstavi pogodnosti koje im moe donositi trgovina u Holandiji, gdje je on bio, glavni faktor. U to vrijeme dolo je do sukoba izmeu Holandske republike i Austrijske monarhije zbog plovidbe po rijeci eldi, koji je prijetio da se pretvori u rat. Stjepan Zanovi je u tom momentu napravio plan za to i on izlazi iz svoje samoe. Do sada smo govorili samo o sitnim poslovima velikog varalice. Ali on ima dvije krupne afere o kojima emo posebno govoriti. U decembru 1772. godine stigao je iz Francuske u Amsterdam Primislav Zanovi i javio se tamonjoj bogatoj trgovakoj kui Chomel et Iordan sa bogatim preporukama lionske kue Greiner, Arl et C. Ta preporuka i izvanredni maniri i krasnorjeivost onoga koji ju je dao tako su zaslijepili amsterdamske negocijante (krupne trgovce - prev.) da su nali za shodno da mu otvore neogranieni kredit. Na prvi zahtjev daju mu 27.000 florina, dio u novcu i dio u dragom kamenju (dijamantima), koje su poslali u enovu svom poslovnom prijatelju da ih urui kompanjonu Zanoviu koji se tamo nalazio. Velika prevara On firmi daje za tu sumu mjenicu na 3.500 cekina, koju je u stvari dao lord Linkoln na ime jednog bankara iz Londona. Ta mjenica je bila, meutim, falsifikat. Uz to, dao je mjenicu na 9.000 pijastra na enovu, javivi da oekuje brod iz Tedzel-a koji je natovaren vinom, ija prodaja treba da pokrije sve

avanse koje je dobio. Jasno je da su se mjenica na enovu i brod pokazali kao izmiljotina. Ne zadravajui se na tome, on im obeava velike dobitke od trgovine venecijanskim proizvodima, to im on moe omoguiti. U meuvremenu sprema se da putuje u enovu da sredi neke poslove. omel i Jordan su na taj nain bili oduevljeni njegovim predlozima da ne samo to ga nijesu zadravali, nego su mu jo dali preporuku svojim poslovnim prijateljima. On se, meutim, uputio ne u enovu, ve u Napulj, za koji je odluio da bude centar njegovih operacija. A da bi uvjerio svoje amsterdamske povjerioce da boravi u enovi, otuda su njegovi sauesnici pisali u njegovo ime pisma u Amsterdam. U Napulju je naumio da stekne naklonost venecijanskog rezidenta Simona Kavalija i predstavio mu je svog mlaeg brata Stjepana pod imenom Nikole Pejovia, koji je navodno u vezi sa jednom bogatom kuom u Dalmaciji, a koji je predlagao znaajne komercijalne poslove u Holandiji to mogu biti od koristi i Venecijanskoj republici. Da bi to postigao, on dobija ministarsku protekciju, kako bi stupio u poslovni odnos sa bilo kojom solidnom firmom u Amsterdamu, pa navodi firmu omela i Jordana. Kavali se saglaava s tim (lino stupa sa Stjepanom u poslovne veze) i 1774. godine obavjetava navedenu firmu da on, u svojstvu venecijanskog ministra, smatra korisnim da joj preporui, uz neogranieno povjerenje, Nikolu Pejovia, venecijanskog podanika, koji potie iz poznate dalmatinske porodice, koji je na elu velike trgovine proizvodima toga kraja (Dalmacije - prev.). Iza toga, od Kavalija slijedi i drugo pismo, u kojemu on ponavlja svoje ranije uvjerenje, dodavi da lino poznaje Pejovia i njegovu porodicu. Sa svoje strane Zanovi obavjetava omela i Jordana o tome da je stupio u kooperaciju sa Nikolom Pejoviem, koji se rado saglaava da uplati ono to je duan njegov novi kompanjon Zanovi, koji hvali veliko bogatstvo i poslovni poloaj Pejovia. Misteriozni brod omel i Jordan po tom osnovu stupaju u vezu sa tom napolitanskom trgovakom kuom i hitno nalau svom bankaru iz enove da urui Zanoviu ranije upuene dijamante, kao i mjenicu lorda Linkolna. Takoe mu nalau da Zanoviu otvore novi kredit u iznosu od 6.000 florina za kupovinu novih dijamanata. Svi ti iznosi je trebalod a budu pokriveni teretom broda Minerva, pod komandom kapetana Aledzandro Patrico, a brod je bio natovaren maslinovim uljem i drugom robom, koja je ve upuena u Holandiju. Da bi bio vjerodostojniji, Pejovi alje omelu i Jordanu konosman (konosman - pomorski tovarni list, na kome kapetan lae potvruje poiljaocu prijem izvjesne robe i obavezuje se da e je, poto mu se plati podvoz, predati na odreeno mjesto - prev., po Vujakliji) broda, s molbom da uplate premiju osiguranja za taj tovar, to im je mogue uiniti djelimino na berzi u Amsterdamu a dijelom u Londonu. Da bi komedija bila potpuna, S. Kavali, budui da se tada premjestio u legaciju u Milanu, saoptava pojedinosti o stanju tovara na navedenom brodu i o otpravci broda, dogovarajui se da oni prije toga poalju Pejoviu, u krajnjoj liniji, polovinu naruenih dijamanata, i na sve to dodaje sljedee: Ja sam upoznat s tokom te stvari u svim njenim detaljima i ako bih uvidio potrebu za bilo kakvim predostronostima, koje su u ovom momentu savreno izline, hitno bih vam javio. Potpuno uvjereni, na taj nain, omel i Jordan, bez ikakvih problema prihvataju i uvaavaju Pejovievu mjenicu, kada odjedanput od njega dobijaju - obavjetenje

o brodskoj nesrei, sa zahtjevom da se plati osiguravajua premija. A kao dokaz o havariji broda on pokazuje potvrdu budvanskih vlasti, tj. od budvanskog podesta (odgovornog lica u budvanskoj optini, prema ital. Podesta - vie administrativno lice u mnogim gradovima u Italiji u srednjem vijeku, a u Kraljevini Italiji - gradonaelnik - prev.) Jovana Kontarene i pismo Kavalija. Obavjetenje je, kako se kasnije ispostavilo, dao Kavali, a posvjedoio ga je budvanski naelnik i venecijanski nobilo Jovan Kontareni, a tekst obavjetenja je uradio njegov sekretar Buzineli, bez Kontarenijevog znanja, pri emu je bio falsifikovan njegov potpis. Poslije izvjesnih istraivanja omel i Jordan su shvatili da imaju posla sa prevarantima. Iz Venecije su dobili taan izvjetaj da su i brod Minerva i trgovaka kua Pejovia nita drugo nego obina izmiljotina, iji su glavni inicijatori bili braa Zanovii. Ali, ta da se sa njima ini i gdje ih nai?

Kazna bez pokria Nije poznato gdje se sve nalazio Primislav Zanovi, dok se Stjepan u julu 1776. godine pojavio u Berlinu, gdje se predstavljao kao albanski princ Kastriota, koji se krije pod imenom grofa Bonenskog (Bonenski). Kada su u njemu prepoznali brata Primislava, saznalo se da oba brata nose prezime Zanovi, koji ipak nijesu braa, jer na albanskom Zanno znai Ivan, to znai da su obojica Ivanovii, ali on (Stjepan-prev.) nosi ime Babindon Czernonjich. To ime je jedan od trgovakih agenata u Amsterdamu naao na pismu Zanoviu od pruskog kralja, koje je, razumije se, takoe bilo falsifikovano. Tuilac se obratio venecijanskom sudu, jer je glavni pomonik Zanovia, bez kojega oni ne bi mogli imati takvog uspjeha, bio venecijanski inovnik Kavali. Poslije mnogo buke, a uz posredovanje imperatora Josifa Drugog, stvar je predata ekstraordinarnom sudu u Veneciji. Ali sud, kao otpravnika dravne misije, nije naao krivim Kavalija, ne negirajui omelu i Jordanu pravo na graansku tubu, dok je Primislava i Stjepana Zanovia osudio na protjerivanje van granica venecijanske teritorije na 10 godina, a Buzinelija - na trajno. Postojanje broda Minerva i tovara na njemu, kao i trgovake kue Pejovia sud je priznao kao izmiljene, a kao nadoknadu gubitaka nanesenih od te afere holandskim trgovcima odlueno je da se konfiskuje imovina Zanovia. Ta odluka je u stvari bila gorka ironija, jer sudu nije moglo biti nepoznato da te lutalice i prevaranti nemaju nikakve imovine: ni trgovine, ni zemlje, ni kue... Holandska vlada trai od svog predstavnika da od venecijanskog senata zahtijeva da preispita cijelu stvar za nanesene joj gubitke ili e u protivnom prekinuti sve veze sa Venecijom i traiti svoja prava oruanim putem. Senat je tada snizio svoj visoki ton i, plaei se da Holanani ne ostvare svoju prijetnju, obratio se molbom njemakom caru da presudi, i on se saglasio pod uslovom da se obje strane bezapelaciono potine njegovoj odluci. Holandsku vladu to nije smirilo i njen poslanik je caru predstavio memoare s dokumentima, meu kojima se nalazio jedan tajni, koji je sadrao injenice da je u Veneciji Kavali cijelo vrijeme rukovodio senatom u toj stvari, uavi u neto u emu je pokazao malo estitosti. Car se odrekao od posrednitva. Tada su se obratili francuskom kralju, ali ni on nije prihvatio da pomogne u sporu.

Kad proces potraje Na kraju, Holandija, zamorena odugovlaenjem, januara 1784. godine stavila je embargo na sve venecijanske brodove koji su se nalazili u holandskim lukama. Istovremeno se obratila princu Oranskom, da bi on, u funkciji general-admirala, naredio eskadri u Sredozemnom moru da ouva holandske brodove od eventualnih represalija od strane Venecijanaca. Tada je venecijanski senat, preko svog poslanika na bekom dvoru, protestovao protiv tih mjera i izrazio elju da se pregovori obnove. Meutim, sukob s njemakim carem na eldi odvukao je panju holandske vlade na drugu stranu, i stvar omela i Jordana je bila zaboravljena. Stvar se ponovo zakomplikovala i sve ju je tee bilo rjeavati, jer su uesnici u aferi nestali sa lica zemlje. Protegao se spor do 1797. kada su talasi Francuski revolucije zapljusnuli Balkansko i Jadransko poluostrvo (tj. Italiju-prev.) i stavili taku na politiko postojanje Republike svetoga Marka. Stjepan Zanovi je cijelo vrijeme pratio kako se stvar odvija, podnosei na poetku protivtubu u kojoj je traio osiguravajuu premiju za nestali brod, a kada se pokazala mistinost toga broda i bilo kakve trgovine u vezi s njim, on je slao razna pisma as u Amsterdam as u Berlin, gdje se nalazio Jordan, as je prijetio, izjavljujui elju da uini znaajne stvari u saradnji sa omelom. Svoj zanat nije ostavljao, i nastavio je da radi. Sukob na eldi dao je povoda za novu smicalicu Stjepana Zanovia. Udica za bankare Poto je pretrpio neuspjeh sa svojim projektom da Crnu Goru potini pod vlast Josifa drugog obratio se Holandskoj republici, s predlogom da joj obezbijedi protiv cara 10 - 20.000 Crnogoraca. Da bi zaplaio Republiku i to vie je ubijedio da prihvati njegov projekat, on je stvar predstavio ovako: Car je ve pod svoju zastavu pozvao 6 do 10 hiljada Crnogoraca, a ako zatreba, moe ih imati i 30.000 i uz to 4 do 6 hiljada Arnauta hriana. To je uasna vojska: ona e sve istrijebiti - nedavno je 5.000 Crnogoraca razbilo 36.000 Turaka. Na elu austrijske vojske, osim cara, nalazi se princ de Linj, veliki Zanoviev prijatelj, koji ga poziva da se prihvati komande nad 20.000 Crnogoraca. Ali on se s tim ne saglaava i namjerno ostaje u Regensburgu, da bi tu to prije dobio podatke iz Crne Gore. On zna sada da pravoslavni episkop Petar Petrovi sa svojim Crnogorcima vodi pregovore sa carem, ali kae: Kod mene postoje pisma iz moje zemlje koja me uvjeravaju da Crnogorci i stanovnici Albanskog primorja nee saraivati ni sa kim drugo osim sa onim kojega ja hou. Njegova rije moe sve Crnogorce odvratiti od cara i okrenuti ih na slubu Republici. Sve to on u detalje, koje mi isputamo, izlae savjetniku u vladi Republike Fokensu, onome istome koji ga je izvukao iz zatvora u Groningenu i koji mu je otada stalno bio pokrovitelj. U tom pismu on moli fokensa da saopti svojoj vladi njegov sadraj, traei kategorian odgovor. Tim povodom organizovano je posebno savjetovanje, na kojemu je g. VanHaeften, zajedno sa drugim deputatima koji su bili povezani s vojnikim poslovima, donio poznatu odluku i kazali mu da je saopte albanskom princu. Holandski odgovor

U tom odgovoru se kae da drava Holandija za sada ne moe odluiti da prihvati Crnogorce u slubu, posebno tako veliki broj - od 15 do 20.000 ljudi, ali da e kasnije stupiti u pregovore da prihvati manji broj ljudi. A do tada oni bi eljeli da saznaju pod kojim i kakvim uslovima bi im mogao biti ustupljen odreeni broj vojnika. U oekivanju toga oni se blagonaklono odnose prema elji albanskog princa prema Holandiji, a oekuju od njega da prethodno, ako moe, svojim uticajem na Crnogorce postigne da se ne obavezuju na slubu caru za vrijeme nesporazuma s Republikom (Holandijom), a holanske vlasti nee zaboraviti da taj korak prihvate kao prijatnu uslugu. Kada ta usluga bude uinjena i holandske vlasti se ubijede u njen efekat, one e se prema princu ponaati sa osobitim priznanjem i nagradie ga (reconnaitront et recompeseront) saobrazno znaaju uinjene usluge. Ovaj dokumenat je potpisao D. I. Van Heckeren. Stvar se, meutim, zavrila bez rata i bez poziva Crnogorcima da dou. Ali, albanski princ nije naputao stvar. Koristei pismo Fokensa sa navedenim rjeenjem holandskog savjeta, on je pritiskao njemake trgovce i pokazujui im navodno obeanje o nagradi i istiui svoje veze u politikom svijetu, kao to je bio sajvetnik Ganc u pruskoj legaciji Regenzburga i ruski rezident baron Asenburg, poeo je da im isti dzepove. A da bi stvar postavio na siguran temelj, izmislio je Britmana, angloamerikog trgovca u Kapenu, sa kojim je navodno obezbijedio tri broda: Albanski princ. Grof Oginski i Pruski princ. Grof Orinski, kako smo ve pomenuli, ukljuio se u taj poduhvat, iza ega su se na udicu Zanovia poeli hvatati trgovci i bankari. Od bankara Zanovi je uzimao avanse za poslove u Holandiji, kupovao je dragocjenosti ne plaajui ih, koje je dijelio kao darove, kako bi pridobio prijatelje, a veinu tih dragocjenosti zalagao u zalagaonice ili u banke. Obratio se s nekakvom porukom i skadarskom episkopu Georgio Angeli Padovani, kako se to vidi iz episkopovog pisma, u kojemu on princu izraava svoje potovanje i moli ga da nita ne zapoinje, jer je za njegov poduhvat u Albaniji malo ansi, a u zakljuku ga moli da ga ostavi na miru od korespodencije, jer od toga mogu stradati i on i cijelo svetenstvo od turskog pae. Takoe ga savjetuje da ne preduzima nita ni protiv Austrije, ni protiv Venecije. To, meutim, Zanoviu nije smetalo da kae da je njegov uticaj takav da moe podii Albaniju ako bi joj poslao 4.000 dukata, bez ega se Albanci ne bi podigli na oruje. Ali, on je ipak episkopima, preko Ankone, poslao darove, koji su se sastojali od lanih rubina. Sebe je okruio cijelom hrpom pomonika, a za veliku korespodenciju uzeo je sekretara, kojega je, uskoro, smijenio drugi. Ali i taj ga je napustio, jer ih je Zanovi maltretirao i drao u oskudicama. Na kraju je naao varalicu kao to je i on - Karlovica, koji je bio toliko neosjetljiv da je kroz prste posmatrao vezu princa sa svojom enom. Princ, meutim, ne zaboravlja da uspostavlja veze sa viim krugovima: marta 1785. alje pruskom princu odu a uz nju i poklon theriague i maraskin iz Zadra, ali princ mu je te darove vratio, uz izraze zahvalnosti. Naruuje on mnotvo svojih portreta u najfantastinijim oblicima i alje ih svuda, ak i izmiljenom Bridmanu, ali slikare slabo plaa. Potovanje bez nagrade Uzimajui velike sume od kapitalista i troei ih po svom ukusu i po svojim

raunicama, on poetkom decembra 1785. godine iz Groningena alje pismo vladi Holandije u kojemu, na osnovu odluke od 28. decembra 1785. godine, trai nagradu i uplatu trokova da bi odvratio Crnogorce od slube austrijskom caru protiv Holandije. Na to je 11. januara 1786. godine dobio sljedei odgovor: Princ ne moe raunati na uplatu avansa za poslove za koje nije bio opunomoen. Promjenom okolnosti njegove usluge su postale suvine. Ali oni (lanovi parlamenta drave) ne mogu a da princu ne izraze priznanje za saosjeanje s kojim se on odnosio prema toj dravi, te da e o njemu sauvati zauvijek sjeanje, kao i prijatnu i punu zahvalnost. Pri toj odluci drava Holandija je ostala do kraja, bez obzira na lanke koje je protiv nje pisao Zanovi i na prijetnje koje joj je upuivao, kao da bajagi za sobom ima nekog jakog zastupnika. U jednom pismu on trai pravdu i zahtijeva da mu se plati milion, prijetei da e Holandiju natjerati silom oruja, jer e ovaj zahtjev prepustiti na rjeavanje jednoj jakoj linosti. Iao je u audijenciju kod Stodgudera i princa Oranskog, koje je upoznao sa svojim zahtjevima. Obraao se i pruskom princu, i caru, i to je najvanije nastojao je da djeluje preko tampe. Ali sve to mu nije pomoglo. Tada je ubijedio svoje kreditore da ga utue za njegove raune, koje je podnosio holandskoj vladi. Evo kakav je raun predstavio lino: dao je 495 luidira koje je poslao grofu Radu Markoviu. Angeli de-Radovanni i Branku di Maridita, vojvodi des Hantes Montagnes de Comeno-Litari (sva imena su, naravno, izmiljena) i jo 1.000 dukata koje je uputio preko Ankone. A da bi privukao Crnogorce za stvar Republike (Holandije), napravio je sljedei veliki dug: dao je italijanskom trgovcu Matteo Caprano 4.7000 f., bankaru u Augsburgu Untersteineru - 38.000 f., kapetanu garde de Souha - 18.000 fr. i augsburkom veletrgovcu de Zabuesing-u - 20.000 f, na Brizmanovu mjenicu. Kreditori su namjeravali da napadnu Fokensa, prinevog pokrovitelja, sudski ga gonei, ali dvojica njih Suha i Zabjusing - nijesu smjeli zbog toga to se time otkrivalo njihovo djelovanje protiv cara (austrijskog - prev.) Meutim, bliio se kraj prevarama Zanovia. Zapisnik iz zatvora Poetkom 1786. godine Zanovi se pojavljuje u Amsterdamu, gdje stanuje kod nekog krojaa i, izgleda, u krajnjoj bijedi. Bio je zauzet tampanjem jedne broure protiv holandske vlade, s obraanjem nasljednom princu Pruske Fridrihu Vilhelmu. Ta broura je nosila datum 1. aprila 1786. godine, a nekoliko dana kasnije, po zahtjevu jednog od njegovih kreditora, trgovca sukna (oje) - 4. aprila uvee, na izlazu iz francuskog pozorita, Zanovi je uhapen i, prema tadanjem obiaju, bio smjeten u hotel Au Lion d`or, gdje su ga uvali pod straom jednu no. Pri pretresu kod njega su nali no, zlatnu tabakeru i nekoliko dragocjenih stvari. Od toga se oslobodio jer je uplatio sumu koja se od njega traila. Ali odmah je uslijedilo drugo hapenje, na zahtjev trojice novih kreditora. Pri tome se alio na svog sekretara, barona Karlovica, koji je utekao kao lopov, ugrabivi njegov novac i dragocjenosti, a to ga je dovelo do toga da ne moe da isplati svoje povjerioce-kreditore. Plaei se da Stjepan ne pokua samoubistvo uzimajui kakav otrov, oduzeli su mu sve stvari, ak i banda (specijalni pojas - prev.) i koulje, i odjenuli ga u

novu odjeu. Izostavljamo sve to Van-Bjeme govori o pismima, navodno njemu pisanim, koja je u stvari, oigledno je, pisao on sam, da bi se opravdao, a i da druge dovede u zabludu, kao i o pismima koja je on iz zatvora pisao raznim linostima, jer sve to ne pojanjava stvar i ne daje nita novo da bi se bolje shvatila njegova linost i njegov karakter. Zadraemo se samo na injenici da je 16. maja, po odluci magistrata, prebaen u zatvor za kriminalce i da su ga drugog dana sasluavali, a to sasluanje ovdje donosimo u cjelosti: Pitanja i odgovori Sudu pristupa lice koje sebe naziva Stjepan Anibal, princ od Albanije. Gore navedeno ime se odnosi na linost roenu u Babindonu, u zemlji crnogorskoj 18. februara 1751. godine i krten je pod navedenim imenom. Pitanje: Jeste li se kada, gdje i u kakvoj vjeri ispovijedali? Odgovor: U katolikoj vjeri do navrenih 13 godina u Babindonu. Izmeu 1772. i 1773. godine preao sam u pravoslavnu (grecljue) vjeru i bio sam izabran za patrijarha Crne Gore. Pitanje: Gdje ste stekli obrazovanje i vaspitanje? Odgovor: U razliitim mjestima Gornje Albanije. Moj otac se zove knez Anton d Albanie, a moja majka Franka Markovi. Pitanje: Jesu li vam ivi roditelji? Odgovor: Ne znam. Od njih nijesam nita uo od 1774. godine, to objanjavam gnjevom mog oca za moje uee u poslovima Crnogoraca, koji su me izabrali za general-kapetana (general-pukovnika - prev.) i patrijarha. Pitanje: Imate li brae, sestara i kako ih zovu? Odgovor: Ne. Pitanje: Gdje su vai roditelji ivjeli kada ste se rodili? Odgovor: U Pastro-Vecchio, izmeu Albanije i Crne Gore. Pitanje: ivei spoetka u Pastrovekiju gdje su se potom iselili? Odgovor: ivjeli su tamo dok sam se ja povezao sa Crnogorcima, a za kasnije ne znam. Pitanje: Odakle je va otac dobijao i dobija li sada sredstva za izdravanje? Odgovor: Dobija prihode od svojih imanja.

Pitanje: Jeste li se kolovali i gdje? Odgovor: Ne. Pitanje: Od ega se izdravate? Odgovor: Prijatelji mi povremeno daju novac. Pitanje: Odakle ste doli? Odgovor: Iz Groningena, gdje sam tri mjeseca ivio kod savjetnika Fokensa, a na putu sam se vidio sa Stodguderom, da bih mu kazao o mojim namjerama. Pitanje: Kome ste bili preporueni u tom gradu? Odgovor: Nikome. Namjeravao sam da poem u Hag kod M. Lohmana, greningenskog deputata u generalnoj dravi. Pitanje: Jeste li ovdje boravili vie puta i po koliko vremena? Odgovor: etiri puta: 1780, 1781, 1783. i sada - 1786. Pitanje: Zar nijeste 1780. godine boravili i u drugom mjestu? Odgovor: Sjeam se da sam ovdje bio jo jedanput sa grofom Primislavom

Zanoviem. Stanovali smo u hotelu "du Bible de Liesvelt" na Njarmos Staat. Primislav je govorio da sam mu ja brat i ja sam se nazvao Stjepan Zanovi. Pitanje: ta ste radili ovdje i kakva je bila priroda vaih zahtjeva? Odgovor: Nijesam imao nikakvog posla, jer sam doao jednostavno kod ortaka i prijatelja Primislava radi putovanja i razonode. Napisao sam nekoliko radova koje sam dao tamonjem tamparu Changuion. Pitanje: Kome ste bili preporueni? Odgovor: Nikome. Ali je Primislav imao preporuku kod mnogih, meu kojima su bili i omel i Jordan. Drugo sasluanje Drugo sasluanje - 23. maja 1786. godine: Pitanje: Na koji nain ste postali patrijarh? Odgovor: Prema obiaju, preko episkopa. Pitanje: Ko vas je imenovao za general-kapetana Crne Gore? Odgovor: Vojvode, ili palatini, i serdari, ili kapetani okruga. Za patrijarha sam naimenovan izmeu 1774. i 1775. godine a za general-kapetana nekoliko mjeseci ranije. Pitanje: Kakva sredstva (apanages) su u vezi sa tim zvanjima i kako ste ih koristili? Odgovor: Nikakva. Naprotiv, bio sam u obavezi da dajem pare. Pitanje: Od koga zavisi Pastrovikio? Odgovor: Na njih pretenduju Venecija i Turci. Ali u stvarnosti to je nezavisan okrug. Pitanje: Na koji nain ste se rodili u Babindolu kada su vai roditelji ivjeli u Pastrovikiju? Odgovor: Babindol je seoce u Pastrovikiju. Pitanje: Prema kome je Crna Gora zavisna? Odgovor: To je slobodna zemlja. Pitanje: Po kom pravu nosite tilulu princa Albanije? Odgovor: Po pravu roenja ja pretendujem na kneevinu Albaniju, koja je oteta mojoj porodici, i ve 344 godine se nalazi pod vladavinom Turaka. U svojstvu general-kapetana nosio sam se milju i planom da moju zemlju oslobodim putem ustanka. Pitanje: Zar nekoliko puta nijeste nosili titulu grofa? Odgovor: U Berlinu sam se nazivao grofom Zanoviem-Crnojeviem i u razliitim mjestima sam uzimao razliita imena, bez posljedica. Pitanje: Zbog ega to inite? Odgovor: Zato to su me Venecijanci optuivali kao da sam uestvovao u aferi koja je vezana za Petra Treeg, nosei njegovo ime, te kako bih se izbavio od progona od strane Rusije, ali u uskoro dokazati svoju nevinost. Pitanje: Imate li dokaze za vae titule princa, patrijarha i general-kapetana? Odgovor: to se tie albanske kneevine, to bih mogao dokazati na osnovu presude (moritorium) mojih sunarodnika, koji su me priznali kao takvog. Taj dokumenat se nalazi kod vojvotkinje Kingston. Naimenovanje za patrijarha i general-kapetana zavisi od slobodnog izbora Crnogoraca. Dobra zahvalnost

Pitanje: Opiite vau Albaniju i objasnite njen poloaj. Odgovor: Ona se nalazi na morskoj obali izmeu Egejskog i Jadranskog mora, a od strane kopna-izmeu Rumelije i Bosne. Pitanje: U kojoj zemlji i pod ijom upravom se nalaze imanja od kojih va otac dobija prihode? Odgovor: Na teritoriji Pastro-Vekio. Pitanje: Jesu li vam prijatelji davali novac kao poklon ili u zajam? Odgovor: I tako i tako. Pitanje: Od koga ste i pod kakvim uslovima dobijali novac ? Odgovor: Od mnogih linosti: od grofa Oginskoga, vojvotknjige Kington i princa de Linja, pod uslovom da im novac vratim kada budem u mogunosti. Pitanje: Pod kakvim izgovorom ste dobijali te sume? Odgovor: Obraao sam se svojim poznanicima kada mi je novac bio potreban. Pitanje: Odakle ste poetkom 1785. godine doli u Groningen? Odgovor: Iz Regenzburga. Pitanje: Imate li negdje stalno mjesto boravka? Odgovor: Ne. Pitanje: Otkada odsustvujete iz Crne Gore i ko u vrijeme vaeg odsustva vri dunost patrijarha i general-kapetana? Odgovor: Od 1775. ili 1774. dunost patrijarha vri Petar Petrovi, a generalkapetana - Jacora Danits. Pitanje: Koje godine prije 1780. godine ste se ovdje sretali sa princom Primislavom, i kakva je vaa veza? Odgovor: To je bio stvarni princ Primislav Zanovi, roen u Dalmaciji, gdje sam se s njim i upoznao. Pitanje: Zbog ega ste uzeli ime Stjepan Zanovi , kada ste se ranije zvali Stjepan Anibal? Odgovor: Da bih izbjegao potjeru od strane Rusa. Pitanje: Zbog ega je Primislav govorio da ste braa? Odgovor: Iz istih razloga iz kojih me grof Oginski naziva bratom od tetke. Pitanje: Jeste li se zajedno sa Primislavom obraali raznim veletrgovcima? Odgovor: Ne. Pitanje: Na kakvo zvanje ste pretendovali? Odgovor: Ni na kakvo. Smatrali su nas grofovima Zanoviima. Pitanje: Kuda ste odlazili kada ste naputali Amsterdam? Odgovor: U Trst, odakle je Primislav odlazio u Napulja ja u Crnu Goru. Pitanje: Gdje ste se nalazili tokom 1773. godine? Odgovor: U Crnoj Gori. Pitanje: U kakvoj je funkciji bio va otac kada ste ga posljednji put ostavili? Odgovor: U zvanju kneza Antona. Pitanje: Zbog ega se tako malo brinete o roditeljima tako da ne znate da li su ivi ili su umrli? Odgovor: Ja se jo brinem o njima, ali oni, ne znam iz kojih razloga, vie ne brinu o meni. Pitanje: Imate li brae ili sestara? Odgovor: Ne. Ali ako me smatrate bratom grofa Zanovia, onda bih imao tri brata i jednu sestru: prvi Primislav, drugi Anibal, a ime treega ne znam. Pitanje: Jeste li pisali druga pisma osim pomenutih? Odgovor: Ne.

Smrt - poetak kazne Postoje dva pisma koja je Zanovi pisao iz zatvora u kojima, alei se na nepravde prema njemu, izjavljuje da je odluan da se ubije, i na kraju je ispunio svoju namjeru prerezivanjem vena staklom. Izvjetaj o tome nalazi se u Amsterdamskim novinama od 24. maja u broju 63. Smru prestupnika se, meutim, nije zavrila njegova kazna: po obiaju toga vremena, njegovo tijelo je bilo preneseno u Hotel de Ville, gdje je nad njim proitana sljedea sentencija: Imajui u vidu da je Stjepan Anibal itd., koji je uhapen zbog sumnje da je bio samozvanac, ed conselientia scelaris (poto je saznao o prestupu) i da je izbjegao pravednu kaznu sijekui sebi venu basilika, magistrat je odluio da se tijelo navedenog Anibala prenese u podnoje vjeala i da tamo bude baeno u jamu. Trokovi suda treba da se nadoknade prodajom stvari osuenika. Ta sentencija je izvrena ujutru 1. juna u prisustvu velikog broja radoznalaca. to se tie istraivanja Van Bjemea, treba trei da se iz njih ne vidi zbog ega je Zanovi bio uhapen i predat sudu. U navedenoj sentenciji, koja je proitana nad mrtvim tijelom, vidi se da je Zanovi bio samo osumnjien za to to je bio imposteur. Ta rije oznaava samozvanca i prosto prevaranta. Mi smo uzeli prvo kao vie odgovarajue za teku osudu. Ali mi ak ne znamo na ta je on bio osuen. Sudei po tome to je njegovo mrtvo tijelo doneseno do vjeala, moe se pomiljati da mu je prijetilo vjeanje i skloni smo tom uvjerenju, tim prije to Zanovi, koji je tako volio ivot i koji je bio tako otrouman, nije mogao da se plai samo hapenja, od kojega se uvijek mogao osloboditi, te je jedino perspektiva neminovne smrtne kazne mogla da ga pobudi na samoubistvo. Ne ulazei u analizu pitanja koliko je prestupnik zasluivao takvu kaznu, a smatrajui samo da je on bio osuen na zatvorsku kaznu, ne moemo a da ne primijetimo da je sud bio isuvie brz: 4. aprila su ga uhapsili, a 16. maja, to znai manje od mjeseci i po kasnije, ve su ga osudili. A 11. januara te iste godine vlada, odbacujui njegov zahtjev za nagradu, uvjerava ga u njeno priznavanje za njegovu djelatnost na poslovima koji su od interesa za tu dravu i zbog toga e zauvijek ouvati na njega sjeanje prijatne i pune zahvalnosti. Dobra zahvalnost! Molba pa presuda A manje od godine prije toga (28. decembra 1784. godine) obraali su mu se kao albanskom princu sa direktnom molbom (bilo bi im prijatno) da on svojim uticajem zadri Crnogorce od stupanja u slubu imperatora Josifa drugog te da e oni na takav njegov postupak (demarche) gledati kao na prijatnu uslugu, koju e, kada je on izvri i oni je osjete u stvarnosti, oni nagraditi u skladu sa znaajem izvrenog posla. Ma koliko se ovdje vidjela vrlo oskudna dijalektika, pri svemu je vidljiva osnovna misao da ga oni mole, pa zato u posljednjem odgovoru nijesu bili u pravu kada su rekli da ga nijesu opunomoili da uzima avanse, kao da za taj posao nijesu bila potrebna sredstva, ve je trebalo da se obavlja bez novca. Ali oni nijesu bili toliko mudri da shvate kako je runo, njima - predstavnicima slavne republike da se obraaju molbom nekakvoj mranoj linosti koja svim svojim ponaanjem ne uliva povjerenje: njega su protjerali iz Bea i iz Berlina, Josif drugi i pruski princ nasljednik davno su ga bili liili svog pokroviteljstva.

udno je kako im nije bio poznat njegov posao sa omelom i Jordanom. Iz toga proizilazi sljedee: odnosei se prema Zanoviu kao prema princu i stupajui sa njim u poslove dravnog karaktera, oni su dovodili u zabludu svoje trgovce, koji na osnovu njihovog pisma s punim razlogom tom istom ovjeku daju novac i smatraju se posebno srenima to imaju posla sa tako velikim ovjekom, ime ine uslugu svojoj otadbini. Genije obmanjivanja Na kraju krajeva, ostavivi nekanjenu njegovu djelatnost sa omelom i Jordanom, koja je kotala vie stotina hiljada, to im je donijelo dosta nevolja i samo to nije dovelo do rata s Venecijanskom republikom, pa Zanovia hapse i kanjavaju ga za nekakvih 5.000 f., prebacujui na njega svoje sopstvene promaaje, sopstvenu krivicu pred svojim narodom. Ne moemo a da se ne udimo tome s kakvom lakoom ljudi vjeruju svemu ma ta da je rekao ili uinio Zanovi. On je i albanski princ i trgovac, a takoe su bile rairene glasine da je igrao ulogu Petra Treeg ili epana Malog u Crnoj Gori, zbog ega ga trae Rusija i Venecija. Pretpostavljamo da su amsterdamske sudije prvi put od njega ule za Albaniju i Crnu Goru, a na sasluanjima su nastojali da to vie saznaju o tim zemljama. Ali, vlada Austrije i Venecijanske republike odlino su poznavale ne samo te zemlje, nego i sve ono to se u njima deavalo. Isto se moe rei i za Prusku. I holandska vlada je imala mogunosti da se ubijedi u to kakav je to bio albanski princ, posebno kada je imala guvu u vezi sa omelom i Jordanom. A kakva li je bila tek naivnost trgovaca da mu vjeruju kada su vidjeli da on umjesto dijamanata daje karamele, umjesto rubina - stakla, a bez novca kupuje razliite dragocjenosti i zamajava tamonje zalagaoniare i bankare - i uza sve to mu vjeruju? Dostojan predstavnik svog vijeka Na isti nain Stjepan Zanovi se ponaa i prema epanu Malom, a moda i direktno prema sebi i na to pitanje odgovara ovako: to je stvar vie u neskladu i to je nevjerovatnija, prema njoj se ponaaju s utoliko veim uvaavanjem, i tim vie ona djeluje na misao. Kau da jedna polovina svijeta obmanjuje drugu. Rei u i vie: u svakom vijeku se rode po tri ili etiri genijalna ovjeka koji obmanjuju ostalo ovjeanstvo, tim prije to je ovjek po prirodi sklon zabludama i trai, takorei, da ga bilo ko zavede, dajui mu zabavu i nade itd. ovjek je roen za zablude, i to je shvatio epan Mali (epan Mali, str. 24.). Tim rijeima se savreno iskreno slika sam epan Zanovi. On je to shvatio i na osnovu toga je djelovao, a uspjesi su pokazali ispravnost njegove filozofije. No, tu postoji i druga strana: sredina i duh vremena. Na duh vremena ukazuje i Van Bjeme u svojoj zakljunoj karakteristici Zanovia: obdaren nesumnjivim talentom, on ga je upotrebljavao samo na zlo i, znajui da prikriva svoje loe instinkte lijepim izgledom i maskom filozofa - on se pokazao kao dostojan predstavnik svog vijeka na njegovom kraju. Njega je rodio vijek u kojem se pod spoljanjim sjajem krilo lano zlato, a pod maskom dobrotvora krili su se najnii ljudski porivi. To je bilo doba kada su filozofija, poezija i umjetnost sluile za zabave dvorova i laskavo se predavale na ugaanje ukusima aristokratije i kada su trgovina i industrija sluile kao sredstvo

raskoi i razvrata. Zanovii i njima slini bili su proizvod toga vijeka i razmaena djeca drutva u kojemu su ivjeli i djelovali. Zato se obratimo poznanstvima, vezama i odnosima koje je on (Zanovi) sticao u tom drutvu i kojima je tako vjeto znao da se koristi radi postizanja svojih ciljeva. Meu Poljacima Poto je prvi put doao u Pariz, Zanovi se odmah naao meu Poljacima, gdje se otvaralo iroko polje za svemogue avanture, posebno zahvaljujui smutnom poloaju Poljske, koja je bila otvorena za intrige triju drava, a kao dodatak je imala na elu kraljevine takoe avanturistu - Stanislava Ponjatovskog. To je bila sredina kao stvorena za Zanovie. Tu Stjepan Zanovi nalazi grofa Oginskoga, vatrenog poljskog patriotu, koji je sve svoje postupke, bie i glavu (cijelo njegovo veliko imanje konfiskovala je bila ruska vlada) stavio u slubu i predao ih sudbini svoje otadbine, a istovremeno je bio veliki ljubitelj umjetnosti, poezije i veselog drutva. Stjepan Zanovi se savreno uklopio u takvu sredinu i u takve okolnosti; dopao se grofu Oginskom, oarao ga je svojom bogatom fantazijom i umjetnou za pravljenje razliitih planova. Od njega je Zanovi, od 1776. do 1783. godine, uspio da iskami 75.345 dukata, a uz to jo i 16.000 dukata za raun nekakvog sumnjivog trgovakog poduhvata. Godine 1786. on je jo jedanput uzeo nekakvu sumu kod jednog bankara na ime grofa Oginskog. Ali grof nije htio da plati, rekavi da ako bi on plaao svima koje k njemu uputi princ (Zanovi), sam bi osiromaio. To je zaista bila provalija koju nikada nije mogao napuniti. Na isti nain se njegovom zgodnom linou zanijela i grofica Bostovska i svojom preporukom Zanovia doktoru Bailiusu otvorila mu je put za prevare u Berlinu, odakle se on uputio i u druga mjesta Njemake. Ali Bailius mu to nije oprostio, pa je kasnije bio jedan od glavnih vinovnika njegovog konanog hapenja. Ali nije poznato jedino da li se osvetio grofici koja je bila Zanovieva sauesnica, no vjerovatno - ne, iako je bila kriva upravo ona. Ekscentrina ili poluluda grofica Kingston, koja je, poslije raznih peripetija, naslijedila veliko bogatstvo, i sama sklona avanturama, skoro ezdesetogodinja starica povezuje se sa mladim, lijepim pridolicom i samo to se za njega ne udaje. Zatim ga izbavlja svaki put kad mu zaprijeti opasnost od progona za dugove i prevare. Ona ga nije ostavljala i pomagala mu je do kraja. Jedino kada je on bio uhapen a njeni poslovi bi bili u kakvoj zbrci, nita mu nije mogla pomoi, ali je nastavila da mu pie pisma, iz kojih se vidjelo njeno iskreno sauee u onome to ga je zadesilo. To ini ast njenoj postojanosti i dobrom srcu. Ali ona je dovodila i druge u zabludu te su mu davali novac na njen kredit, a takvih iznosa je ostalo mnogo neuplaenih. Istorija vojvotkinje Kingston i njen odnos prema Stjepanu Zanoviu zauzima kod Van Bjemea oko 5 stranica ali nema potrebe da ocjenjujemo njen karakter i odnos prema Zanoviu. Jedanput mu je pomogao i car Josif Drugi, kada ga je 1778. godine u Beu uhapsila policija, ne zbog kakvog prestupa koji je uinio u Austriji, nego zbog lanog predstavljanja u Njemakoj. Po naredbi cara on je bio puten iz zatvora, i to mu je bila velika pomo, jer austrijski zatvori nijesu bili nita bolji od venecijanskih, i u njima je mogao zavriti ivot. Ali Austrija nije bila pogodno tlo za Zanovia. On tu nije mogao igrati ulogu epana Maloga, ni crnogorskog patrijarha, ni albanskog princa, jer je Austrija

preko Trsta bila u najtjenjim vezama sa cijelom istonom obalom Jadranskog mora, a vodei ratove s Turcima, odlino je poznavala i Albaniju i Crnu Goru. Sa Crnom Gorom ona je 1778. godine sklopila sporazum. Josif Drugi se prema Zanoviu ponaao snishodljivo, ak blagonaklono, jer je znao da za Austriju nije opasan. A njegovi nestaluci i prevare u drugim zemljama mogli su ga samo zabavljati. Pri tome nigdje kao u Austriji nijesu mogli da se ulove i razotkriju, ime se djelimino i moe objasniti zahvalan odnos Zanovia prema imperatoru. Velikan i kepec Svoj rad o epanu Malom Zanovi zavrava time da mu niko nita ne moe uraditi: Nec judicia ira, nec ignis, Nec poterit terrum, nec edadz abolere vetustas. Njega blagonaklono prihvata moni princ (njegov rad je bio posveen Josifu Drugom), ovjek koji cijeni zasluge i koji je pravedan onoliko koliko je to mogue ovjeku poslije boanstva i koji sudi o ljudima i njihovim djelima po sopstvenom shvatanju, a ne na osnovu spoljanjosti i po glasinama o njima. Njemu (Josifu Drugom) htio je da potini i Crnu Goru. udno je da je to isto zastupao i tzv. gubernator (guvernadur - prev.) Crne Gore Vuko Radonji. On je putovao u Be i u tom smislu je zakljuio ugovor 1778. godine, koji, meutim, nijesu priznali ni crnogorski mitropolit ni narod, te je ostao bez ikakvih posljedica. Moda je za to znao i Zanovi, pa je htio da se sa time povee na bilo koji nain? U radu o epanu Malom postoji poseban lani pod nazivom Apologue u kojemu u vezi sa crnogorskim projektom da se trai zatita od strane jednog monog princa u Evorpi itd. Zanovi govori o istoriji velikana (Austrije, odnosno Zanovia - prev.) i kepeca (Crne Gore, odnosno epana Maloga - prev.). Oni su se zajedno uputili, i za vrijeme putovanja nekoliko puta su napadani, pri emu se kepec hrabro bacao na napadae, ali je uvijek trpio poraz. Velikan ga je spasavao, a kepec je stradao, svaki put gubei as ruku as nogu, as oi. Na kraju, ne dobivi ni jedne rane, velikan kae kepecu prijateljskim tonom i kao pokrovitelj: Vidi, moj mali heroju, kako smo dobro radili! Jo jedna takva pobjeda i mi emo stei besmrtnu slavu i veliko bogatstvo! Ali kepec je odustao, jer su velikanu pripadali sva slava i svi dobici, a kepecu samo udarci. Iz toga se vidi da je Zanovi na potinjavanje Crne Gore austrijskom caru gledao dvostruko: predlagao ga je (potinjavanje) i istovremeno saznavao da ono odgovara jedino jaoj strani, tj. Austriji. On je mogao da skrene na sebe panju cara Josifa Drugog i time to se nalazio u kontaktima s poljskim konfederatima, preko kojih je, zajedno sa drugima, Austrija intrigirala protiv Rusije. Karakterom intimnosti odlikuju se i odnosi Zanovia prema Fridrihu Vilhelmu, pruskom princu nasljedniku. Kao dokaz da su ti odnosi zaista postojali Van Bjeme navodi sljedee pismo princa Zanoviu, ne naznaavajui, naalost, ni odakle je ono uzeto ni kada je napisano. S obzirom na znaaj toga pisma, ovdje ga dajemo u cjelini u prevodu: Niko vas ne moe povrijediti u mom poimanju, a imajui osnove da uvijek budem zadovoljan vama i smatrajui sebe obaveznim prema vama, ja, gospodine prine, ne mogu a da stalno ne mislim o vaoj dobrobiti. Pozdravio bih vas, to ste princ, ako bih znao da titule mogu doprinijeti bilo u emu na sreu filozofa, kakvi ste vi, gospodine prine. Budite uvjereni: u svemu to od mog

prijateljstva i posebnog uvaavanja koje imam prema vama zavisi - prema vama i vaem talentu, u svako doba i svuda, gospodine prine, imam uvavanje i imau ga kao prema voljenom i iskrenom prijatelju". Va prijatelj F. V. princ pruski. ak 1796. godine, uoi hapenja, Zanovi posveuje princu svoju brouru, napisanu protiv holandske vlade. Princ i varalica Oigledno je da princ nije imao snage i odlunosti da se odvoji od nametljivog avanturiste, jer su ga vezale uspomene na onu istinsku privrenost njemu, kada je u Zanoviu vidio samo sjajni talenat i uzviene ciljeve, a djelimino i zbog poslova koje su zajedniki preduzimali tajno od oca kralja. Rijeju, Zanovi je uspio da u svoje avnature uvue princa i da ga sputa, jer princ nije mogao da shvati svoje greke, ili nije imao snagu volje da odmah prekine sve veze s njim, premda je zahlaenje, bez ikakve sumnje, nastalo ve poodavno. To je osjeao i sam Zanovi, to nalazimo i u njegovom djelu epan Mali 1784. godine. Svi mi, kae on, estitaju na prijateljstvo sa princom Fridrihom Vilhelmom, a ja sam moda jedini ovjek koji u njega sumnja, a zatim nastavlja: Milosre i prijateljstvo kraljeva i prineva suverena lie na drvo u umi koje esto daje hlad a rijetko plodove, princ je slian svjetlosti mjeseca koja je iva, jaka i svuda jednaka. Ali ko Mjesec gleda na teleskop, taj vidi da to nije nita drugo osim krug - neravan, pokriven snopovima svjetlosti i mranim i tamnim mrljama, koje ga unakarauju. Zato on, iako cijeni prinevo prijateljstvo, sve nade u dobrobit polae na dobrotvore i - smrt. Pod uticajem tako mranog raspoloenja, po njegovim rijeima, on trai usamljenost i sposoban je da po 8-9 mjeseci lei u postelji, ne vidjevi ljude, koji, kao djeca, zbog nedostatka obrazovanja, esto postaju zli i opasni. Jo vie je to morao osjetiti 1786. godine, kada je njegov prijatelj princ Vilhelm postao kralj, dok on nesrenik ne samo da nije postao kralj Poljske i velikog vojvodstva Litvanije, nego je jo i uhapen, gdje je i zavrio svoj besputni ivot. Pored linosti koje su bile na visokim poloajima prijateljili su se s njim i drugi, s nekakvim stranim sljepilom - ne videi u njemu obmanjivaa i lopova. Takav je bio savjetnik Fokens. A pri samom Zanovievom kraju pojavio se kao njegov osobit potovalac sekretar regenzburke dume M. de Jaegern, koji mu se potpuno predavao i podravao njegove projekte. Moe se, svakako, ne vjerovati da je Zanovi bio poznanik sa Glinkom, Metastazijem, Volterom i da je sa njima bio u vezi. O tome saznajemo jedino od njega samoga. Ali se ne mora sumnjati u to da je imao mnoge potovaoce njegovog knjievnog talenta i knjievnih djela, o emu emo govoriti kada ga budemo ocjenjivali kao literatu. Odnos prema enama A sada emo rei neto i o njegovim odnosima prema enama, koje su takoe igrale znaajnu ulogu u njegovim pohodima. Van Bjeme tome posveuje posebnu glavu. ene koje su igrale odreenu ulogu u njegovom ivotu mi ve poznajemo. Zato emo ovdje pokazati kako se on prema njima odnosio uopte i kako je na njih gledao. Na jednom mjestu u istoriji epana Maloga, koju smo ve citirali, on

sam sebe opisuje kao impozantnu figuru, koja uiva povjerenje, koju vole i ele je vidjeti srenom. Temperamenta je vatrenog, ivog, ali je vrlo uzdran, posebno u odnosu prema enama, na koje gleda kao na neodoljivu prepreku onima koji trae slavu na politikom i literarnom planu. Tako je u stvrnosti on i gledao na njih, nikada im ne dozvoljavajui da ga zanesu. A sam ih je privlaio i koristio se njihovim zanosom za dostizanje svojih praktinih ciljeva. Prijatne spoljanjosti, sjajan brbljivac - davao je prednost bogatim enama, koje su bile u punom rascvatu, a ee od svega davao je prednost les bontons de rose, to mu, meutim, nije smetalo da ulovi i koju prostu djevojku - kerke seljaka, obanice, pripadnice graanskog stalea, koje nijesu iziskivale veliku brigu i trokove. Uz to, privlaili su ga i djeaci. Vie nam i nije potrebno da znamo o toj strani njegovog ivota. Filozof po izgledu Poto je neto rekao o njegovim odnosima sa drugim avanturistima, kakav je bio Kaliostro, Van Bjem se zadrava na pitanju - da li je on, kao skoro svi avanturisti toga vremena, pripadao tajnim drutvima, kojih je tada u Francuskoj i Njemakoj bilo tako mnogo, ali ne nalazi nikakve nagovjetaje o tome. Mi bismo na to pitanje a priori odgovorili odreno. Sva ta drutva su u veini imala politiki, socijalni, vjerski ili nacionalni karakter, do ega Zanoviu nikako nije bilo stalo. Zar je on mogao ui u neko drutvo kao pijun da bi dobio nagradu? S tim ciljem, i ne uzaludno, kako smo vidjeli, on se muvao meu Poljacima. Imao je i veze sa kartaroima, ali druga drutva nije traio. Vrlo je malo podataka o njegovom unutranjem, domaem ivotu. Van Bjeme kae da je, kao i svi avanturisti, bio vrlo ohol i uobraen i volio je da se pokazuje u bogatoj, raskono saivenoj odjei i sa dragocjenostima. Sve je to traio od svojih linih majstora ili je kupovao u boljim prodavnicama, ne vodei rauna o plaanju. Veoma je volio da mu se izrauju portreti da bi ih slao svojim prijateljima, potovaocima i znaajnim linostima i svojeruno ih potpisivao sa posvetama i stihovima koji su se odnosili na njegovu linost. Na portretima je predstavljao figuru mladog ovjeka, zgodnog i s prijatnim izrazom, u najjednostavnijim pozama. Ali su se oko portreta slikali orlovi sa krunama, krstovi, maevi i drugi alegorijski amblemi. Da je imao obiaj da plati, kae Van Bjeme, mnogi slikari su se mogli obogatiti. Veoma mnogo portreta je naruivao, ali, naalost, nije imao obiaj da ih plaa. Dajemo prevod jednog od slinih natpisa i lijepih stihova na francuskom jeziku: "Obdaren velikim talentima, dubokim znanjima, uzaludno vi, knee, nastojite u gluvoi pustinje da sakrijete od oiju slabog ovjeanstva va sveobuhvatni genij; njegov sjaj obuhvata cijelu vaseljenu". Ili: "I nebo, da bi odredilo njegovu sudbinu koja e mu biti teka, dodijelilo mu je nesreu (fatal) besplatno, jer mu je dalo isuvie osjetljivo srce". Sve ili nita Usamljujui se od svijeta, ivio je najskromnijim i najumjerenijim ivotom u svemu, ime je i skretao na sebe optu panju, a istovremeno je tedro dijelio milostinju siromanima. Ali, poto bi dobio veliku sumu, koju je pod raznim izgovorima mamio od bankara i bogatih trgovaca, on bi, uza sve to, esto

ostajao bez groa, prosto da se ovjek zaudi kuda se sve to dijevalo. ene ga nijesu stajele skupo, jer je on njih eksploatisao, a one koje je on izdravao, esto su se nalazile u tako tunom stanju da su morale da daju u zalog ili da prodaju svoje ukrase, ak i haljine. Nigdje ne nalazimo podatke da je pio. Svoje sekretare i cijeli personal nije mazio. Ostaje pretpostavka da je velike sume troio na kartama, na kojima je zaraivao, ali na kojima bi povremeno sve prokockao, tako da je nerijetko ostajao u bijedi. Za relativno mali dug stizao je u zatvor, gdje je izvrio i samoubistvo. Surovi propisi toga vremena su njegovo tijelo izloili poruzi, a ljudi koje je varao i kojima je ostao duan, kojima nije platio zajmove ili za usluge koje su mu inili - prokletstvom i psovkama su ostavljali sjeanje na njega. Kako se sve to desilo? Talenat, obrazovanje, odsustvo svake nematine na prvim koracima njegovog ivota - i takav kraj! Zar nije mogao ivjeti i ivot zavriti drugaije? Jer, svi su prema njemu bili snishodljivi, a neki su prema njemu osjeali posebno prijateljstvo i tome su ostajali vjerni do kraja. Kada je padao, uvijek mu je bila pripremljena pomo. Koliko je bilo mogue, uvijek su se javljali zatitnici, koji su ga vie puta spasavali. Ali sve je to bilo uzalud. On je mogao da zavri u zatvoru ili da bude kanjen nekom pravednom kaznom, a popustljivost prema njemu jo vie ga je gurala naprijed na put avantura koji je on sam odabrao. Pitanje je bilo samo vremena kada e se konano razvezati vor njegovim avanturama. Poto smo analizirali sve njegove veze i odnose, moramo priznati da se u velikoj mjeri kao njegov sauesnik pojavljuje drutvo: s jedne strane, u ljudima s kojima se druio nije bilo mogue razviti moralna osjeanja kojima ovjek bez direktnih i jasnih dokaza razlikuje la od istine, loe od dobroga, a uz to - kod njih nije postojalo osjeanje odvratnosti prema loemu. Drugi ljudi su prema njemu bili snishodljivi zbog svojih linih egoistikih i ne sasvim istih namjera. Knjievna djelatnost Literatura za Stjepana Zanovia je predstavljala ne neto sluajno i uzgredno, ve takvu sferu djelatnosti kao to je drutvo u kojemu se on kretao i sluila mu je kao orue za prihvatanje od strane toga drutva njegovog samozvanstva i raznih izmiljotina o nepostojeim trgovakim poslovima i firmama itd. Literatura mu je sluila kao sredstvo pod ijom bi zatitom i privlanou koju je izazivala kod italaca lake sprovodio svoje planove i vrio svemogue prevare. Posredstvom nje on je sticao visoka poznanstva i veze. Zato je nije naputao do kraja ivota, kao najvjernijeg i postojanog druga. Poznata su nam samo dva njegova djela, pa emo se na njima i zadrati. Ali Van Bjeme je pomenuo znatan broj njegovih radova i o svakom od njih daje pokoji podatak, istovremeno pokazujui kako je ovaj ili onaj rad bio prihvaen u drutvu. Prvi njegov rad je na italijanskom jeziku: Opere diversa, Milano e Parigi, 1773.g., u tri toma, i Opere postume, Dresda, 1775. Ovim drugim radom on je elio da publiku ubijedi da je umro, i to mu je uspjelo u potpunosti. U Giornale enciclopedico u Beu 1774. godine se pojavio lanak pun raskonih pohvala autoru, koji je umro u Kelnu, "kojeg oplakuju i ale za njim naunici, shvatajui njegov rijetki talenat". Vjerovatno je da je to napisao sam autor, ali ta pohvala je zatim ula u istorijski rjenik Bassano. U tom tomiu se nalaze soneti, sitni lanci (capitali), madrigali,

pismo Katarini Drugoj, . ., Rusou i drugima. Najobimniji lanak je pismo Abrahama Levija, rabina konstantinopoljske sinagoge, koji sadri 12 pravila ivota, meu kojima je i jedno ovakvo: "Ako ste uinili glupost da igrate (karte), ne pravite drugu - ne plaajte, jer ete u tom sluaju u adu biti predmet ismijavanja tvrdicama i raspikuama". A evo kako on u tom navodno posmrtnom radu slika samoga sebe: "Imam 24 godine. Vie sam ruan nego lijep. Mnogo sam putovao, ali, pravo rei - od toga sam dobio veoma malo. Ja sam filozof samo po izgledu, jer se u mom srcu ukorijenila pohlepa. Ostalo mi je da vas u to razuvjerim, jer ja sam Stjepan, kao bajagi knez crnogorski". U tim rijeima je suta istina i iskrenost. Les lettres Turljues, Leipzig, 1777, u 2 dijela, - sadri u sebi ljubavne ansone istonog ovjeka, roenog 18. februara 1751. godine i posveeno je Fridrihu Vilhelmu Pruskom i Gertrudi iz Poljske, sa priloenim posmatranim radovima Pae iz Karamanije i jednog anonimca. I znanje i reklama Dans la pyramide de Prolomee dEgypte, 1779. - ukraeno portretom autora, u medaljonu, sa natpisom u krugu: le Prince Castiotto dAlbanie , petit-fils du grand Scanderbeg. U tom radu se nalazi njegov razgovor sa Glinkom o muzici, kao i pismo Metastaziju, u kojemu ovaj zahvaljuje autoru to mu je poslao turska pisma i dr. radove. Lhoroscop politiljue de la Pologne, de la prusse, de lAngletarre etc. PortoVecchie (la Haye), 1779. Le grand Cstriotto dAlbanie, histoire, Francfurt, 1779. 112 strana, s posvetom imperatoru Josifu drugom koja se ne nalazi u svim primjercima. La posie et la philosophie d un Ture a huit lju enes, a trois plumes de h ron a deuh aigrettas at a un collier demerands, Albanopolis, 1779. tamapano o troku autora a sav prihod od prodaje namjenjuje se siromanima. Prema miljenju Barbijea, u tom zborniku su filozofski odlomci koji su veoma smjeli, koji pokazuju istaknutog mislioca koji je ovladao sjajnom imaginacijom. Rad je posveen grofu Oginskom, i u njemu je karakteristika autora koju je napisao Volter, to je, svakako izmiljotina. Fragment dun nouveau chapirre du Diable boiteudz, envove do lautre monde par le Sage, 1782. Tu je razgovor izmeu grofa Rupena, grofa Sjevernog (Pavel ), grofa iz Slonima (grofa Oginskog) i Varge (autora). Lalcove des princes, destins au trone. Peterbourg, 1782. La fameudz Piere , empereur de Russie ou Stiepan Mali, ljui parut danas le duche de Montenegro etc. 1784. Pens de Stiepan Annibale, vieudz berger dAlbanie etc. s epilogom Fridrihu Vilhelmu, mudrome, prekrasnome itd. princu pruskome. Oeuvres choisies - sa portretom autora. Panegirici autoru Pripisuju mu i rad: Le patrage des Padzs-bs, dapres la uouvelle alliance de ljuattre puissances. Munster, 1785. 72 strane. On se, meutim, tog rada odrie, vjerovatno da ne bi protiv sebe okrenuo holandsku vladu, s kojom je tada imao posla. Ali to mu nije smetalo da te godine napie odu caru Josifu Drugom u kojoj

ga moli da objavi rat neprijatelju, holandskoj dravi. U zakljuku, Van Bjeme kae da je on pravilno pisao njemaki, francuski i italijanski, stekao je veliku erudiciju, a duboko poznavanje antikog svijeta dokazuje se velikim brojem citata iz klasiara da bi zatim naveo nekoliko laskavih ocjena o njemu, primjeujui ipak: Nije falilo panegirika, posebno ako je on plaao (te ocjene), a to je on obino i radio. Ali esto je on sam sebi pisao ocjene, zbog ega je teko zakljuiti kako se javnost odnosila prema njegovim radovima. Ipak je mogue pretpostaviti da je imao italaca, emu su doprinosili lak stil, ivahnost, sa dozom otroumlja, znaaj obraivanih pitanja, jednostavno i lako rjeenje, duboka filozofija, pomijeana sa lakomiljenou, imena znamenitih ljudi iz svijeta politike i knjievnosti, sa kojima autor kontaktira kao sa svojim ljudima, katkada kritika na savremeni poredak - i sve je to bilo propraeno gromkom reklamom, pa je moralo da izazove interesovanje prema linosti autora i prema njegovim radovima, premda su ozbiljni ljudi u isto vrijeme shvatili svu njihovu laljivost i arlatanstvo. I zaista u samim naslovima njegovih radova uoavaju se la i ponienje, a po sadraju oni nijesu nita drugo do panegirici autoru. Nema ni jedne teme u kojoj on ne bi vidio sebe, okruenog, naravno, oreolom lane slave. U literaturi je bio isto ono to je bio u ivotu, tj. arlatan i samoznavac, posredstvom ega je postizao sve ciljeve, kako je to inio sa izmiljanjem nepostojeih trgovina i njegove politke uloge. Iz svih njegovih radova koje navodi Van Bjeme mi znamo samo dva - o epanu Malom i o Skenderbegu. prema njima emo nastojati i da se upoznamo sa njegovim literarnim postupcima i ciljeviam koje je u njima ganjao. Volio je samo sebe Ve smo napomenuli da Stjepan Zanovi nije bio sposoban da voli nikoga osim sebe i nije bio u stanju da se ikome i niemu u cjelini oda. Za njega se cio svijet zavravao u njegovom uskom ja. Kada se to zna, naravno, ne moe biti drugaijeg odnosa ni u literaturi. Teko je rei da li se on ikada, i kada je bio u koli, bavio naukom i literaturom s interesovanjem osloboenim od svih zadnjih ciljeva. Naprotiv, moe se pretpostaviti da je na kolu i razne predmete u njoj gledao kao na put i sredstvo da napravi sopstvenu karijeru. Pa ni od strane oca nije mogao da bude drugaije usmjeren i vaspitan. Tako se do kraja ivota odnosio i prema knjievnosti. Meu navedenim radovima nema ni jednog koji nije napisan sa zadnjim namjerama. ak i vie: zadnja misao mu ini najvanije, a sve ostalo slui da bi tu misao realizovao. On i teme bira tako da u njih moe uplesti svoje ime, ali to ini esto i nespretno. Tako u radu o epanu Malom on od pedesete strane (ukupno ih je 72) poinje da govori o sebi, i time rad zavrava. Tu su i njegov rodoslov i njegova pojava u Crnoj Gori, i brzo udaljavanje otuda, a to je glavno - tu su karakteristike koje govore o njemu kao o dobrom ovjeku. To su sljedee crte: on je ponosan, osobito s ljudima koji su na visokim poloajima; on je odlian pjesnik i talentovan je kao svi veliki pjesnici; u njemu se spoj poroka i neobinog ovjeka; trai nesreu da bi pokazao kako je potcjenjuje (pour les braver), itd. Na kraju je dodao 16 strana, kao zakljunih, gdje je Opis Crne Gore, u kojemu

se on, kako ste ve primijetili, prosto izruguje nad optim neznanjem, a tu su i jedna ni u emu pouna basna i dva epitafa samome sebi, od kojih jedan sadri rezime svih prethodnih pohvala, dok drugi nije lien otroumlja i vjerodostojnosti: Avec les ciseaudz outrageant La mort, en coupant cette vie, Coupe la bourse a bien des gens. U koi Skenderbega Po odsustvu odreenosti sadraja i bilo kakvog reda, smjea svega to doe u glavu, po neceremonijalnosti - o kojima se autor obraa publici - djelo o epanu Malom lii na salonske brbljarije, i to veoma niskog tona, a uz to - ni u kakvoj mjeri literarno djelo. Takvog je karaktera i istorija Skenderbega. Ponimo od izvanrednog po rijeima Van Bjemea, predgovora, koji se ne nalazi u svim primjercima. Imamo potpun primjerak koji smo dobili od K. A. Gubastova, naeg ministra-rezidenta u Crnoj Gori, a kako kod Van Bjemea naslov tog djela nije potpun, smatramo da nee biti suvino da ga ovdje navedemo u cjelini: Le grand Castrioto dAlbanie Histoire. A Francfort chez J. J. Kesler. 1779. +112, s portretom Skenderbega i sa epigrafom koji se odnosi na autora: Fils de tant de rois, rest dun sang fameudz, Illustre, mais helas! Encore plus malhereudz! i ima sljedei naslov: Epitre de lhistorien de Scenderbeg a la Majeste Imperiale Loseph , empereur d Allemagne et roi de Rome antiljue etd. Etc. Etc. To je istorija tirskog bogataa Meandra i siromaha Klearha iz Mitilene, koji donose darove Apolonu u Delfima: prvi je doveo 100 volova iji su rogovi bili ukraeni dragim kamenovima, a drugi je donio korpu voa iz sopstvene bate. I rtva siromaha, po rijeima Pitija, dobila je prednost. Iza toga autor nastavlja: O dostojni nasljednie Cezarovih titula i njegovih dobroinitelja! Sjeti se samo da si ti Apolon, protektor naega vijeka, da sam ja Klearh, koji ti nudi plodove svojih talenata bez ikakvih namjera, elim samo da esaru dam esarevo, podnosei ti kao rtvu odvanost Skenderbega, i ja sam zadovoljan naavi se u brizi i tugama! Original i dopune Kao osnova za sva kazivanja o Skenderbegu posluila je knjiga Marina Barlecija na latinskom jeziku De rita, moribus ac rebus praeecipue adversus Turcas gestis Georgii Castrioti clarissimi, Epirotarum principis, ljui propter celeberrime facinora Scanderbegus, hoc est Aledzander Magnus, cognominatus fuit, libri tredecim itd. Argentorati, anno MDDZDZDZVII. Taj rad je napisao katoliki sveetnik Skadranin (Scodrense) kako on sam sebe naziva, priblino 50 godina poslije smrti Skenderbega, na osnovu u to vrijeme jo ivog predanja, a djelimino moda i po prianjima savremenika. Ma koliko bilo blisko i istinito to predanje o njegovom heroju, ono nosi karakter legende, uz autorove dopune samog pripovjedaa, zbog ega ono ne predsavlja samo golu istoriju, ve neto poput romana ili riterske poviejsti. To djelo su istog momenta poeli da prevode na ive evropske jezike, a itamo ga s interesovanjem kao to se itala povijest o Aleksandru Velikom. U tim

prevodima, a moda i u latinskom originalu, Zanovi je mogao da se upozna sa ovim djelom i da na osnovu njega sastavi svoj rad, pa da ga, svakako, preradi na svoj nain. Kao i u svim literarnim radovima Zanovia, i ovdje mu tema slui samo kao sredstvo ili povod da sprovede svoje line tendencije, pri emu on uopte nije prevodilac ili vojek koji prepriava rad nekoga drugoga, ve se pojavljuje kao originalni autor, a kao dokaz samostalnosti i vjerodostojnosti autorstva on unosi nove detalje kao bajagi iz savremenika i neposrednih uesnika dogaaja. Tako je u nesrenoj bici pod Beogradom (Beratom) u kojoj su Albanci izgubili 5.000 ljudi, Skenderbeg pokazao hrabrost kakvoj nema primjera u istoriji i tada je njegov razvijeni ogrta bio razderan, perje je sa lema popadalo, ruke su mu bile krvave, sablja slomljena, snaga iscrpljena, glas mu umukao, i samo zahvaljujui mraku - spasao se sa ostatkom svoje vojske (str. 41.) Kod Berlecija na tom mjestu postoji drugi detalj: Turci su sa mrtvih tijela skidali sve i, po svom obiaju, odsijecali su im glave, koje su slali sultanu kao dokaz za svoju pobjedu, a poto su za to saznali - hriani su poeli da plau i na sebe stavili znake alosti. Niz falsifikata Barlecije govori da kada je Skenderbeg na osnovu poziva u pismu maarskog kralja Vladislava poao k njemu, sreo ga je i kroz Srbiju ga nije pustio tadanji srpski despot ura Brankovi. Zanovi, meutim, umjesto uraa despotom naziva Stjepana An. Zanovia - Viskovia (str. 16). elei time da pokae da je njegova porodica vladala Srbijom. Kratko Barlecijevo navoenje o putovanju Skenderbega u Rim, da bi od pape izmolio pomo protiv Turaka, Zanovi proiruje nepostojeim detaljima: On skida sa sebe kraljevsku krunu, stavlja ispod koulje lanac sa Ordenom svetog Konstantina, ostavlja sve druge oznake vrhovnog vladara i preodijeva se u pastira. U podnoju statue svog oca on je objesio svoju sablju i od mnotva znakova svog velianstva pri sebi je zadrao samo no (str. 62). Za vrijeme putovanja on se odaje razmiljanju o nitavnosti ovjeka. Pri tome autor u napomeni primjeuje: U arhivi njegovih nasljednika i do danas se uva asopis o njegovim borbama sa Turcima i o putovanju u Italiju (str. 64). Govorei na drugom mjestu o papskoj buli Skenderbegu, on takoe kae da se ona uva u domu Kastriota (str. 56), takoe ukazujui na sebe. Postoji i pismo Skenderbega sultanu Muhamedu Drugom na arnautskom jeziku, koje se nalazi u arhivi doma Crnojevia-Kastriota u Crnoj Gori, smjeteno u katedralnoj crkvi Sv. Bogorodice (str. 52). Episkop u Drau za vrijeme Skenderbega bio je Jean Mitrovick Juanis, sin Petra, serdara u pastro-Vecchio (str. 54), to opet znai - iz roda Zanovia. Ili, on dodaje i sljedee: U Napulju postoji jedan dominikanac, po imenu Tanuzij, jedan od Kastriotovih potomaka, koji je u znak potovanja prema svom velikom poretku, njegov portret smjestio izmeu Djeve Marije i Isusa. Milorad Keit iz Podzdama to je uradio bolje, smjestivi ga izmeu Cezara rimskog i Firdriha pruskog (str. 63). Sav rad je proaran izmiljenim opisom sline vrste, falsifikatima i niim to je potkrijepljeno istorijom, dodacima potrebnim jedino linim ciljevima autora. Ali vrhunac svega ini Skenderbegova pouka nad odrom devetogodinjeg sina Joiana. Kod Barlecija to postoji, ali ono sadri savjete u optehrianskom duhu,

kako bi svemu na s viejtu dao prednost boni-tatum et virtutem solam da jednako sudi siromanima i bogatima, da u svemu bude skroman i umjeren, da se dri prijetelja koji su mu znaajna riznica i vojska itd. (str. 377-379). Kod Zanovia je to opirnije (str. 71-89) i sadri ne optehrianske misli i osjeanja, ve misli dravnog ovjeka, to je u stvarnosti - politika ispovijest samog autora. Jedva da u kom drugom radu on tako jasno i potpuno iskazuje svoje misli i osjeanja koja je stekao krajem 18. vijeka, unosei ih u duu i usta heroja rata prije 600 godina.