1

PREDGOVOR

49. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija

Komunicirati obitelj: povlašteno mjesto susreta u daru ljubavi

Papa Franjo se i ove 2015. godine, u skladu s već ustaljenom crkvenom tradicijom, koja traje skoro pola stoljeća, a koju su ustalili njegovi prethodnici, obratio posebnom okružnicom u povodu Svjetskoga dana sredstava društvenih komunikacija. Znakovito je također, da se izborom datuma objavljivanja ove okružnice nastavlja običaj, da ju pape objavljuju uz blagdan svetoga Franje Saleškoga, ženevskoga biskupa (†1622.), crkvenoga naučitelja (1877.) i zaštitnika novinara od 1923. godine. Katolička Crkva svake godine jednu nedjelju, na svjetskoj razini, posvećuje sredstvima društvenoga priopćavanja, njihovoj ulozi i značenju, posebice u promicanju kršćanskih vrednota, a na području Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine već se ustalio običaj da to bude posljednja nedjelja u mjesecu rujnu. Papa Franjo je svoju ovogodišnju okružnicu naslovio „Komunicirati obitelj: povlašteno mjesto susreta u daru ljubavi“. Neposredan povod za izbor ove teme, kako sam kaže, sastoji se u činjenici da se ovogodišnji dan medija smješta između održavanja dviju biskupskih sinoda, koje su obje posvećene temi dostojanstva obitelji i njezinoj ulozi u životu pojedinih članova, u Crkvi i cijelom društvu. Gledana pod vidom komunikacija, obitelj se pojavljuje kao prvo mjesto gdje čovjek uči komunicirati i gdje „priopćava“ sebe iz ljubavi prema drugomu. Ona je mjesto

2

gdje se uči suživotu u različitosti osoba, spolova, generacija, interesa i planova. U kršćanskoj obitelji osnovni oblik komunikacije jest molitva. Po molitvi je većina vjernika baš u obitelji naučila i iskusila vjersku dimenziju komunikacije: između sebe i Boga, u vertikalnom smislu, i između pojedinih članova obitelji, u horizontalnom, što doprinosi stvaranju ozračja bliskosti, susretanja, prihvaćanja. Papa Franjo upozorava također da suvremeni mediji, koji su postali nezaobilazni dio života, mogu pomagati komunikaciju u obitelji i među obiteljima, ali mogu biti i prepreka normalnoj komunikaciji. Stoga je vrlo važno znati se njima služiti na najkorisniji način kako bi bili od pomoći u održavanju i izgradnji komunikacije među članovima obitelji i među različitim obiteljima. Od posebne je pak važnosti da kršćani, živeći obiteljski život u skladu s kršćanskim načelima, kako veli Papa, komuniciraju svijetu i promiču obitelj samu kao vrednotu kako ju shvaća i razumije kršćanstvo. Po zagovoru sv. Joakima i Ane, Isusova djeda i bake, te Male Gospe, Isusove majke, čiji blagdan je nadnevak ovoga uvoda, neka Isus, njihov unuk i sin, koji je rođen u ljudskoj obitelji, blagoslovi sve obitelji,djedove i bake, očeve i majke, sinove i kćeri, a svim medijskim djelatnicima neka udijeli umijeće korisnoga služenja sredstvima društvene komunikacije u promicanju obitelji kao zajednice između muškarca i žene. Sarajevo, 9. rujna 2015., na blagdan Male Gospe.

✠ Don Tomo Vukšić,vojni biskup u BiH Predsjednik Vijeća za sredstva

društvenoga priopćavanja BK BiH

3

Poruka pape Franje za 49. svjetski dan sredstava društvene komunikacije

Komunicirati obitelj:

povlašteno mjesto susreta u daru ljubavi

Tema obitelji je u središtu dubokog promišljanja Crkve i procesa koji uključuje dvije sinode: nedavno održanu izvanrednu opću i redovitu opću koja je sazvana za listopad. U tome kontekstu, držao sam prikladnim da tema idućeg Svjetskog dana društvenih komunikacije ima obitelj za referentnu točku. Uostalom, obitelj je prvo mjesto gdje učimo komunicirati. Povratak tom prvobitnom ozračju može nam pomoći i da naša komunikacija bude više autentična i humana i istodobno promatrati obitelj s nove točke gledišta. Možemo u vezi s tim crpiti nadahnuće iz evanđeoske slike o Marijinu pohodu Elizabeti (Lk 1, 39-56). "Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: 'Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje'" (rr. 41-42). Prije svega, ova epizoda nam pokazuje komunikaciju kao dijalog koji se isprepliće s govorom tijela. Prvi odgovor Mariji na njezin pozdrav daje dijete, koje poskakuje od radosti u Elizabetinoj utrobi. Radost u susretu s drugima, što je nešto što naučimo još prije rođenja, je u stanovitom smislu arhetip i simbol svakog drugog oblika komunikacije. Utroba koja nas prima je prva "škola" komunikacije, mjesto slušanja i fizičkog kontakta, gdje se počinjemo upoznavati s vanjskim svijetom u zaštićenom okruženju, uz umirujuće zvukove otkucaja majčina srca. Taj susret dvaju bića, tako intimno povezanih a ipak

4

međusobno tako različitih, susret pun obećanja, je naše prvo iskustvo komunikacije. To je iskustvo zajedničko svima, jer sve nas je majka rodila. I nakon rođenja ostajemo u stanovitom smislu u jednom "krilu", koje je obitelj. To krilo čine različite međusobno povezane osobe: obitelj je "mjesto gdje se uči suživotu u različitosti" (Apost. pobud. Evangelii gaudium, 66). Bez obzira na njihove razlike u spolu i dobi, članovi obitelji prihvaćaju jedni druge, jer između njih postoji veza. Što je širi raspon tih odnosa i što su više zastupljene različite dobi, to je bogatija sredina u kojoj živimo. To je ta veza koja je u korijenu jezika, koji pak jača tu povezanost. Mi riječi ne izmišljamo: možemo ih koristiti, jer smo ih dobili. U obitelji se uči govoriti "materinski jezik", to jest jezik naših predaka (usp 2 Mak 7, 25.27). U obitelji dolazimo do spoznaje da su drugi živjeli prije nas, da su nam omogućili da postojimo i da možemo zauzvrat rađati život i činiti nešto dobro i lijepo. Možemo davati jer smo primili. Taj začarani krug je u srcu sposobnosti obitelji da komunicira unutar sebe same i s drugima. Općenitije govoreći, to je model svake komunikaciju. Iskustvo tog odnosa koji nam "prethodi" omogućuje da obitelj bude također kontekst u kojem se prenosi onaj osnovni oblik komunikacije, a to je molitva. Kada mama i tata stavljaju svoje novorođeno dijete na spavanje, često ga povjeravaju Bogu, da bdije nad njima. Kada djeca malo porastu roditelji s njima mole jednostavne molitve, spominjući se s ljubavlju također drugih osoba, djedova i baka, rođaka, bolesnika i onih koji pate, svih onih kojima je potrebna Božja pomoć. Tako nas je većina upravo u obitelji naučila vjersku dimenziju komunikacije, koja je u kršćanstva sva prožeta ljubavlju, ljubavlju koju Bog nama daruje i koju mi zatim dajemo drugima.

5

U obitelji učimo jedni druge prihvaćati i podržavati, razabrati izraze lica i trenutke šutnje, smijati se i plakati zajedno s ljudima koji nisu izabrali jedni druge, a ipak su jedni drugima toliko važni. To nam uvelike pomaže razumjeti značenje komunikacije kao prepoznavanje i stvaranje bliskosti. Kad smanjujemo udaljenosti uzajamnim zbližavanjem i prihvaćanjem, možemo doživjeti zahvalnost i radost. Marijin pozdrav i poskakivanje vlastitog djeteta su blagoslov za Elizabetu, nakon čega slijedi prekrasni hvalospjev Veliča, u kojem Marija veliča Božji naum ljubavi za nju i za njezin narod. Iz jednog "da" izrečenog s vjerom proizlaze posljedice koje daleko nadilaze nas same i naše mjesto u svijetu. "Pohoditi" znači otvoriti vrata, ne ostati zatvoreni u svom malom svijetu, već izići, ići prema drugima. Obitelj također pokazuje da je živa ako se izdigne iznad same sebe, a obitelji koje su to učinile mogu komunicirati svoju poruku života i zajedništva, mogu dati utjehu i nadu ranjenim obiteljima, a time i graditi samu Crkvu, koja je obitelj obiteljî. Obitelj je, više od bilo čega drugog, mjesto gdje se, u svakodnevnom zajedničkom životu, stječe iskustvo vlastitih i tuđih granica, nailazi na male i velike probleme što ih nosi suživot s drugim osobama, slaganje s drugima. Ne postoji savršena obitelj. Ne trebamo se bojati nesavršenosti, slabosti pa čak ni sukoba, već trebamo naučiti kako se s njima konstruktivno nositi. Zbog toga obitelj u kojoj nastavljamo jedni druge voljeti unatoč našim ograničenostima i grijesima postaje škola opraštanja. Opraštanje je samo po sebi proces komunikacije. Kroz izraženo i prihvaćeno kajanje je moguće ponovno uspostaviti i unaprijediti komunikaciju koja je prekinuta. Dijete koje nauči u obitelji slušati druge, razgovarati s drugima s poštovanjem i izražavati svoj stav ne poričući tuđi, bit će u društvu graditelj dijaloga i pomirenja.

6

Kad je riječ o izazovima komuniciranja, obitelji koje imaju djecu s jednom ili više smetnji u razvoju mogu nas mnogo toga naučiti. Motorička, osjetilna ili mentalna ograničenost može biti razlog za zatvaranje u same sebe, ali isto tako može postati, zahvaljujući ljubavi roditelja, braće i sestara i prijatelja, poticaj na otvorenost, dijeljenje i komunikaciju sa svima. To također može pomoći školi, župi i udrugama da postanu gostoljubiviji prema svima, ne isključujući nikoga. U svijetu u kojem se tako često proklinje, govori zlo o drugima, i kojem se sije razdor i ogovaranjem truje sredinu u kojoj živimo, obitelj nas može naučiti razumjeti komunikaciju kao blagoslov. I to također u situacijama u kojima očito prevladavaju mržnja i nasilje, gdje su obitelji razdvojene kamenim zidovima ili ništa manje neprobojnim zidovima predrasudâ i ozlojeđenostî, gdje se čini da postoje dobri razlozi da se kaže "sad je dosta"; zapravo, jedino blagoslovom a ne proklinjanjem, susretanjem a ne odbacivanjem, prihvaćanjem a ne borbom, možemo razbiti spiralu zla, pokazati da je dobrota uvijek moguća i djecu učiti bratstvu. Danas suvremeni mediji, koji su poglavito za najmlađe postali nezaobilazni dio života, mogu biti i prepreka i pomagati komunikaciju u obitelji i među obiteljima. Mogu joj biti prepreka ako dovedu do toga da se izbjegava slušati drugoga i izravni kontakt s drugima, da se ispuni svaki trenutak šutnje i očekivanja, zaboravljajući da "šutnja je sastavni dio komunikacije i bez nje ne postoje riječi bogate sadržajem" (Benedikt XVI., Poruka za 46. Svjetski dan sredstava društvene komunikacije, 24. 1. 2012.). Mediji mogu potpomoći komunikaciju kad omogućuju ljudima razgovor i dijeljenje iskustava, ostati u kontaktu s prijateljima koji su daleko, zahvaliti drugima ili tražiti

7

oproštenje, otvoriti vrata za nove susrete. Svakodnevno otkrivajući to živo središte koje je susret s drugima, taj "novi početak", znat ćemo mudro koristiti tehnologiju, ne dopuštajući da nam ona dominira. I ovdje su roditelji prvi odgojitelji. Ali oni ne smiju biti prepušteni samima sebi. Kršćanska je zajednica pozvana pomagati im da nauče djecu kako živjeti u medijskom okruženju na način koji je u skladu s dostojanstvom ljudske osobe i u službi općeg dobra. Veliki izazov koji se danas postavlja pred nas je, dakle, kako ponovno naučiti razgovarati jedni s drugima, a ne samo proizvoditi i konzumirati informacije. To je smjer prema kojem nas vode važni i utjecajni moderni komunikacijski mediji. Informacija je važna, ali to nije dovoljno. Prečesto se stvari pojednostavljuju, suprotstavljaju različiti stavovi i pogledi pozivajući osobe da se svrstaju na jednu ili drugu strana, namjesto da im se pomogne steći cjelovit uvid. Zaključno, obitelj nije tema rasprave ili teren na kojem se vode ideološka prepucavanja, već je to okruženje u kojem se uči komunicirati u iskustvo bliskosti, okruženje u kojem se ostvaruje komunikacija, "komunikacijska zajednica". Obitelj je zajednica koja zna pružiti pomoć, koja slavi život i koja je plodonosna. Kada to shvatimo ponovno ćemo moći vidjeti kako je obitelj i nadalje bogat izvor čovjekoljublja, a ne samo problem ili institucija u krizi. Mediji katkad nastoje predstaviti obitelj kao neku vrstu apstraktnog modela kojeg treba prihvatiti ili odbaciti, braniti i napadati, a ne kao živu stvarnost; ili pak kao tlo za ideološke sukobe, a ne kao mjesto gdje svi možemo naučiti što znači komunicirati u ljubavi koju se prima i daruje. Prenositi svoja iskustva znači shvatiti da su naši životi

8

međusobno isprepleteni kao jedna stvarnost, da su glasovi mnogi i da je svaki od njih jedinstven. Obitelji treba promatrati kao bogatstvo, a ne kao problem za društvo. Najljepša je obitelj ona koja zna komunicirati, polazeći od vlastitog svjedočenja, ljepotu i bogatstvo odnosa između muškarca i žene, te između roditeljâ i djece. Ne borimo se zato da branimo prošlost, već naprotiv, strpljivo i s povjerenjem, radimo na izgradnji bolje budućnosti za svijet u kojem živimo.

Iz Vatikana, 23. siječnja 2015.

Uoči spomendana svetog Franje Saleškog

Papa Franjo

9

UVOD U POKAJNIČKI ČIN Braćo i sestre! U svakoj Svetoj misi, pa tako i u ovoj, slavimo Božju ljubav prema nama i zahvaljujemo mu što nam se dariva priopćavajući nam tu ljubav u Isusu Kristu. Bog je onaj koji nam izlazi u susret želeći nas zagrliti i ozdraviti. Mi po vjeri i darovima Duha Svetoga, ali i i po daru razuma koji je od Boga, imamo mogućnost Bogu odgovoriti. Mi možemo čuti njegov glas, razaznati u svom srcu njegov zov i možemo zapodjenuti s njim razgovor. U međuljudskim odnosima sretni smo samo onda kada međusobno razgovaramo, kad sebe priopćujemo drugima, i kad druge čujemo i primamo. Naša duša je radosna samo onda kad je Božjom prisutnošću posvećena, kad se Bog u njoj može nastaniti. Da se to dogodi, naše biće mora Bogu zavapiti, zazvati ga i okrenuti mu se. Bog čeka da mu otvorimo svoju nutrinu, darujemo svoje srce, da mu progovorimo, da ga potražimo i poželimo. Kako bi naša veza s bližnjima i s Bogom proradila, potrebno je ukloniti sve smetnje i šumove. Grijeh, koji je plod sebičnosti, zlovolje i samovolje, zasljepljuje oči, začepljuje uši, vodi u samoću i donosi pustoš. Odrecimo ga se na početku ove euharistije da bismo obnovili svoju vezu i zajedništvo s Bogom i s bližnjima. Bog nas radosno iščekuje, a i naši bližnji će nam se obradovati. Pokajmo se za svoje slabosti i budimo ljudi koji znaju da je radost u susretu i darivanju, ljubavi i zajedništvu.

10

HOMILIJA Obitelj povlašteno mjesto susreta U svojoj Poruci za 49. Svjetski dan sredstava društvene komunikacije za 2015. godinu papa Franjo piše: „Držao sam prikladnim da tema idućeg Svjetskog dana društvenih komunikacija ima obitelj za referentnu točku“. Papa Franjo ove godine posve je zauzet temom obitelji jer joj je posvetio i izvanrednu i redovnu Biskupsku Sinodu. Kad je riječ o komunikaciji, s pravom Papa veli da je obitelj prvo mjesto komunikacije. Kao lijepi primjer evanđeoske komunikacije u obitelji papa Franjo navodi susret Marije i Elizabete (Lk. 1,41-42). Na Marijin pozdrav najprije odgovara dijete u utrobi: „Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav zaigra joj čedo u utrobi“. Događa se najprije govor tijela djeteta u utrobi, a potom i radosna komunikacija riječi: „Blagoslovljena ti među ženama…“. Radost susreta s drugima naučimo još prije rođenja. „Utroba koja nas prima prva je 'škola' komunikacije mjesto slušanja i fizičkog kontakta…“, veli papa Franjo. Svima nam je poznato da majčine kontakt i proživljavanja s vanjskim svijetom proživljava i dijete u utrobi. Poslije rođenja obitelj je mjesto prve i najintenzivnije komunikacije. Bez obzira na dobne razlike i spol komunikacija u obitelji tim je bogatija. I što je bitno, živeći u obitelji upoznajemo i učimo materinski jezik i saznajemo što su sve naši prethodnici učinili i omogućili nam da mi postojimo. Svijest da smo u svom nastojanju i bivovanju upućeni jedni na druge, neprocjenjivo je bogatstvo kojeg svojim angažmanom u komunikaciji trebamo još više obogatiti.

11

Papa Franjo posebno naglašava da je molitva posebni način komunikacije u obitelji. „Kad mama i tata stavljaju svoje novorođeno dijete na spavanje povjeravaju ga Bogu da bdije nad njim. Kad djeca malo porastu, roditelji s njima mole jednostavne molitve, spominjući se s ljubavlju dragih osoba djedova i baka, rođaka, bolesnika… Tako smo u obitelji naučili vjersku dimenziju komunikacije… U obitelji učimo jedni druge prihvaćati i podržavati razabrati izraze lica i trenutke šutnje… Ne postoji savršena obitelj. Ne trebamo se bojati nesavršenosti, slabosti pa čak ni sukoba, već trebamo naučiti kako se s njima konstruktivno nositi… U obitelji učimo se i opraštati što je samo po sebi proces komunikacije…“ Papa Franjo u poruci posebno naglašava komunikaciju u obiteljima koje imaju „članove“ s jednom ili više smetnji u razvoju. Papa Franjo posebno zapaža sve češću pojavu govora zla o drugima, ogovaranja i razdora među ljudima, situacijama u kojima prevladavaju mržnja i nasilje, gdje su obitelji razdvojene predrasudama i ozlojeđenostima veli: … „jedino blagoslovom a ne proklinjanjem, susretanjem a ne odbacivanjem, prihvaćanjem a ne borbom, možemo razbiti spiralu zla…“ Suvremeni mediji i komunikacija U poruci papa Franjo, kao i u poruci 2014. godine, upozorava na mogućnosti i opasnosti suvremenih medija posebno za mlade. Mogućnost komuniciranja sa suvremenim medijima je neizmjerljiva. Stvaranje prijateljstava putem interneta, facebooka i drugim mogućnostima može biti bježanje od stvarnog života, od pravih bližnjih i bijega u virtualni svijet u kojem nitko ne zna što ga čeka i tko ga čeka. Tehnologiju valja mudro koristiti ne dopuštajući joj da vlada i dominira.

12

Svakodnevno doživljavamo da je mnogima moderna tehnologija postala ovisnost. Osobno sam doživio u jednoj obitelji da svih četvoro djece u obitelji posjeduju „pametne telefone“. Dok sam s roditeljima razgovarao, oni su cijelo vrijeme moga boravka prebirali svoje telefone. Čak nisu reagirali ni na žaljenje roditelja da, zbog njihove ovisnosti od tih telefona, ne mogu organizirati zajedničku molitvu. Čini mi se da nisu ni čuli roditeljsku pritužbu. Na žalost, sve više ima ovakvih pojava pa je sve manje komunikacije unutar obitelji. Svjedoci smo da i prijateljstva, sklopljena putem ovih mreža, nerijetko sa sobom nose sve više opasnosti. I papa Franjo postavlja ozbiljno pitanje, kako pomoći roditeljima u odgoju djece u korištenju moderne tehnologije koja je dostupna svima. Jasno kaže: „Kršćanska je zajednica pozvana pomagati roditeljima da nauče djecu kako živjeti u medijskom okruženju na način koji je u skladu s dostojanstvom ljudske osobe i u službi općeg dobra.“ Zanimljivo je istraživanje zagrebačke ustanove Hrabri telefon i Poliklinike za zaštitu djece o ponašanju djece i mladih na Internetu i društvenoj mreži facebooku. Došli su do saznanja da:

a) 34% djece i mladih barem ponekad prihvaćaju zahtjeve za prijateljstva upućene od nepoznatih osoba;

b) 21% njih možda bi, ili sigurno, otišlo na susret s nepoznatom osobom koju su upoznali putem facebooka.

c) 8% otišlo bi na susret s nepoznatom osobom bez razmišljanja

Jasno se može zaključiti da je više od 60% mladih sklono je susretu s nepoznatom osobom zahvaljujući komunikaciji

13

preko elektroničkih sredstava. Logično je da u takvom odnosu obitelj uopće nije mjesto komunikacije. Zato Papa zaključuje: „Mediji katkad nastoje predstaviti obitelj kao neku vrstu apstraktnog modela koji treba prihvatiti ili odbaciti, braniti i napadati a ne kao živu stvarnost, i kao mjesto gdje svi možemo naučiti što znači komunicirati u ljubavi koju se prima i daruje… Najljepša je obitelj ona koja zna komunicirati polazeći od vlastitog svjedočenja, ljepotu i bogatstvo odnosa između muškarca i žene, te između roditelja i djece.“ Očito je da tehnologija, što god je sofisticiranija, čovjeka sve više zarobljava. I kad ga zarobi u njegovu interesnom vidokrugu, sve manje ima mjesta za obitelj, za pravog bližnjega, a na žalost još manje za Boga. Komuniciranje s nepoznatim svijetom najčešće je bježanje od sebe. Ali, kako to posvijestiti ljudima, posebno mladima? Zaključak Bez obzira na sav napredak tehnologije, sve mogućnosti komuniciranja s cijelim svijetom, čovjek će jedino u obitelji ostvariti komunikaciju koja će ga usrećiti. Tu u sretnoj obitelji progovorit će ljubav najbližih, a ponajviše progovorit će Krist i njegova vječna riječ. Bez ovih vrijednosti sva čovjekova komunikacija bit će besmislena. Za kraj jedna slika iz života koja pokazuje što se događa kad u obitelji nema stalne komunikacije. Henrik Ibsen, najveći norveški pisac, u jednom svom velikom djelu Peeru Gyntu daje lijep savjet kako bi čovjek mogao lagano bitno izmijeniti svoje stanje na bolje kad bi samo komunicirao iskreno s osobom s kojom živi. Peer Gynt živi u blizini jednog norveškog fjorda u siromašnoj kolibici sa svojom ženom Solveigom. Ribarski život učinio

14

ga je grubim i šutljivim. Zatvoren posve u sebe i tko zna što mu sve ne dolazi na pamet. Jedne večeri, dok je Solveiga u kolibici prela i pjevala pjesmu svoje ljubavi prema njemu, ostavlja je da čuva dom, a on će se vratiti brzo. Ni pjesma koju mu je Solveiga pjevušila nije mu smekšala srce da s njom izmijeni koju riječ. Grubo je ostavlja i godinama se ne vraća k njoj. Stigao je na sve kontinente. Sve je bio: i radnik i kapitalist i vladar. Uza sve to sebe nije usrećio, a zbog svoje zatvorenosti ni druge. Zaveo je mnoštvo žena, ali je bivao sve nesretniji. Na koncu prezren od svakoga sjeti se svoje dobre Solveige i odluči vratiti se da vidi što je s njom nakon četrdesetogodišnjeg njegova izbivanja. Na svoje veliko iznenađenje nađe svoju kuću obnovljenu i uređenu. Njegova dobra Solveiga i dalje je prela i pjevušila istu pjesmu o ljubavi prema njemu. Suze su same tekle niz lice Peer Gynta. Komunikaciju je uspostavio sa svojom vjernom Solveigom i napokon našao svoj mir. S pravom papa Franjo veli: „Opraštanje je samo po sebi proces komunikacije“. Da Solveiga nije voljela i opraštala, Peer Gynt nikada ne bi našao svoj mir. Dobra pouka svima!

Fra Gabrijel Mioč

15

MOLITVA VJERNIKA Braćo i sestre, današnji 49. svjetski dan sredstava društvene komunikacije, Sveti Otac, papa Franjo, posvetio je obitelji kao povlaštenom mjestu komunikacije. Pomolimo se sada Bogu koji rasvjetljuje istinu svim ljudima i ponizno molimo za naše obitelji i sve koji promoviraju zdrave obiteljske vrednote:

1. Oče Nebeski, daj medijskim službenicima da svoju službu vrše u duhu Radosne vijesti u suvremenom svijetu, molimo te: Gospodine, usliši nas!

2. Oče Nebeski, suvremeni su mediji postali

nezaobilazni dio života. Daj da ne budu prepreka, već pomoć u komunikaciji unutar obitelji, među obiteljima i u društvu, molimo te: Gospodine, usliši nas!

3. Oče Nebeski, obitelj je "mjesto gdje se uči

suživotu u različitosti". Daj da, bez obzira na njihove razlike u spolu i dobi, članovi obitelji prihvaćaju jedni druge kao dar uzajamne ljubavi, molimo te: Gospodine, usliši nas!

4. Oče Nebeski, svjesni smo kako mediji katkad

nastoje predstaviti obitelj kao neku vrstu apstraktnog modela koji treba prihvatiti ili odbaciti, braniti ili napadat, a ne kao živu stvarnost; ili pak kao tlo za ideološke sukobe, a ne kao mjesto gdje svi možemo naučiti što znači komunicirati u ljubavi koju se prima i daruje. Daj da budu graditelji Kristove istine, molimo te: Gospodine, usliši nas!

16

5. Oče Nebeski, molimo te za sve medijske djelatnike u svijetu, da Ti koji si ih urezao u dlan svoje ruke, prepoznaš njihovo nastojanje u iznošenju životnih istina u smislu evanđeoskih vrednota, molimo te: Gospodine, usliši nas!

6. Oče Nebeski, s ljubavlju se spominjemo drugih

osoba, posebice svojih najbližih: djedova i baka, rođaka, bolesnika i onih koji pate, svih onih kojima je potrebna Tvoja pomoć. Molimo Te budi im potpora. Pokaži svoje milosrđe prema našim pokojnicima, a posebice prema pokojnim medijskim djelatnicima. Oslobodi ih svake sjene zla i grijeha te ih primi u svoje vječne dvore, molimo te: Gospodine, usliši nas!

Svemogući Bože, tvojim Duhom prosvijetljeni, prepoznajemo prave vrijednosti komunikacije s drugima. Molimo te, obdari nas svojom mudrošću i otkloni od nas zamke današnjeg svijeta, da Ti uvijek smjerno služimo u istini i ljubavi, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

17

OBITELJ U SREDIŠTU CRKVENOGA KOMUNICIRANJA

Na završetku treće izvanredne Biskupske sinode o Pastoralnim izazovima vezanim uz obitelj u kontekstu evangelizacije, održane 2014. godine, papa Franjo je odlučio objaviti Sinodsko izvješće (Relatio synodi), dokument kojim su zaključeni sinodski radovi. Istodobno je ukazao da će taj dokument sačinjavati Smjernice (Lineamenta) za XIV. redovitu opću Biskupsku sinodu na temu Poziv i poslanje obitelji u Crkvi i suvremenom svijetu, koja će se održati od 4. do 25. listopada 2015. Gledajući sadržaj promišljanja crkvenih otaca otkrivamo da se izvanredna Sinoda htjela obratiti svim obiteljima svijeta, želeći dijeliti njihove radosti, teškoće i nade. U tom smislu, kao komunikacijski kanal mogu i trebaju poslužiti katolički – i ne samo katolički – mediji društvenih priopćavanja. Obnovljeni put naznačen na izvanrednoj Sinodi dio je šireg crkvenog konteksta na kojega se ukazuje u pobudnici Evangelii gaudium pape Franje polazeći od »egzistencijalnih periferija« preko pastorala kojega odlikuje »kultura susreta«. Taj je pastoral kadar prepoznati slobodno Gospodinovo djelo i izvan naših uvriježenih shema, pastoral koji se bez nelagode može pretvoriti u »poljsku bolnicu« koja veoma pogoduje navještanju Božjega milosrđa. Stoga ovdje donosimo neke od naglasaka sadržanih u danim Smjernicama. „Velike vrijednosti ženidbe i obitelji odgovaraju traženju koje se provlači kroz ljudski život također u dobu

18

označenom individualizmom i hedonizmom. Potrebno je prihvaćati osobe s njihovom konkretnom egzistencijom, znati ih podupirati u njihovu traženju, poticati želju za Bogom i želju da se osjete potpuno dijelom Crkve i oni koji su doživjeli krah ili se nalaze u najrazličitijim situacijama. Kršćanska poruka uvijek u sebi sadrži stvarnost i dinamiku milosrđa i istine, koje u Kristu imaju svoju stjecišnu točku“ (br. 11) „S prisnom radošću i dubokom utjehom, Crkva gleda na obitelji koje ostaju vjerne učenjima evanđelja, zahvaljujući im i hrabreći ih za svjedočenje koje pružaju. Naime, zahvaljujući njima ljepota je nerazrješive ženidbe u trajnoj vjernosti učinjena vjerodostojnom. U obitelji, »koja bi se mogla nazvati domaćom Crkvom« (Lumen gentium, 11), sazrijeva prvo crkveno iskustvo zajedništva među osobama, u kojoj se, po milosti, zrcali otajstvo Presvetoga Trojstva. »Ovdje se čovjek uči trudu i radosti rada, bratskoj ljubavi, plemenitom praštanju stalno obnavljanom i nadasve bogoštovlju, molitvi i prikazivanju Bogu vlastitoga života« (Katekizam Katoličke Crkve, 1657). Divni uzor u tome smislu je sveta nazaretska Obitelj, u čijoj školi »shvaćamo zašto moramo održavati duhovnu stegu, ako želimo slijediti nauk evanđelja i postati Kristovi učenici« (Pavao VI., Govor u Nazaretu, 5. siječnja 1964.). Evanđelje obitelji hrani i ono sjeme koje još uvijek čeka da sazrije i mora njegovati ona stabla koja su se osušila i koja se nipošto ne smije zanemarivati.“ (br 23) „Mlade krštenike treba poticati da ne oklijevaju prigrliti bogatstvo koje njihovim ljubavnim planovima pruža sakrament ženidbe, ojačani potporom koju primaju od Kristove milosti i mogućnosti da sudjeluju u punini u životu Crkve.“ (br. 26)

19

„Sukladno Isusovu milosrdnom pogledu, Crkva mora brižno i pažljivo pratiti svoju najslabiju djecu, ranjenu izgubljenom i ranjenom ljubavlju, vraćajući povjerenje i nadu, poput svjetionika neke luke ili baklje koju se nosi među ljude da prosvijetli one koji su skrenuli s pravoga puta ili se nalaze usred oluje. Svjesni da je najveće milosrđe reći istinu s ljubavlju, idemo korak dalje od suosjećanja. Milosrdna ljubav, kako što privlači i ujedinjuje, tako i preobražava i uzdiže. Poziva na obraćenje. Tako na isti način shvaćamo Gospodinov stav, koji ne osuđuje preljubnicu, već od nje traži da ne griješi više (usp. Iv 8,1-11).“ (br. 28) „Naviještanje evanđelja obitelji predstavlja jednu urgentnost za novu evangelizaciju. Crkva je pozvana provoditi u djelo to evanđelje s nježnošću majke i jasnoćom učiteljice (usp. Ef 4,15), u vjernosti Kristovoj milosrdnoj kenozi. Istina se ucjepljuje u ljudsku krhkost ne zato da je osudi, već da je spasi (usp. Iv 3,16 -17).“ (br. 29) „Evangelizacija je zadaća čitavog Božjeg naroda, koju svaki ostvaruje prema vlastitoj službi i daru. Bez radosnog svjedočenja bračnih drugova i obitelji, domaćih Crkava, navještaj, bio on i ispravan, u opasnosti je da ne bude shvaćen i da bude zagušen morem riječi koje karakterizira naše društvo (usp. Novo millennio ineunte, 50). Sinodski su oci više puta istaknuli kako su katoličke obitelji u snazi milosti sakramenta ženidbe pozvane i same biti aktivni subjekti obiteljskog pastorala.“ (br. 30) „Ne smije se zaboraviti da je kriza vjere dovela do krize braka i obitelji, i, kao posljedica toga, često je prekinuto prenošenje vjere s roditeljâ na djecu. Čvrstu se vjeru ne može pokolebati nametanjem kulturnih perspektivâ koje slabe obitelj i brak.“ (br. 32)

20

„Ne treba samo predočavati pravila već i predlagati vrijednosti, odgovarajući na potrebu za njima koja se danas uočava i u zemljama u kojima je sekularizacija uzela najviše maha.“ (br. 33) „Božja je riječ izvor života i duhovnosti za obitelj. Cjelokupni obiteljski pastoral mora dopustiti da ga iznutra grade i oblikuju članovi domaće Crkve kroz molitveno čitanje i čitanje Svetog pisma u crkvenoj zajednici. Božja riječ nije samo radosna vijest za privatni život pojedinca, već i kriterij za prosuđivanje i svjetlo za raspoznavanje različitih izazova s kojima se suočavaju ženidbeni drugovi i obitelji.“ (br. 34) „Prve godine braka su važno i osjetljivo razdoblje tijekom kojeg bračni parovi rastu u svijesti o izazovima i značenju ženidbe. Otud nužnost pastoralnog praćenja koje će se nastaviti nakon slavljenja sakramenta (usp. Familiaris consortio, treći dio). U tome je pastoralu od velike važnosti prisutnost iskusnih bračnih parova. Župa se smatra mjestom u kojem se iskusni parovi mogu staviti na raspolaganje mlađim parovima, uz eventualno sudjelovanje udrugâ, crkvenih pokretâ i novih zajednicâ. Treba poticati ženidbene drugove na temeljni stav prihvaćanja velikog dara djece. Potrebno je istaknuti važnost obiteljske duhovnosti, molitve i sudjelovanja na nedjeljnoj euharistiji, potičući bračne drugove da se redovno sastaju kako bi promicali rast u duhovnom životu i solidarnosti u konkretnim životnim potrebama. Bogoslužjâ, pobožnosti i euharistijska slavlja za obitelji, poglavito na godišnjice braka, spomenuti su na sinodi kao nešto što ima vitalnu važnost za jačanje evangelizacije uz pomoć obitelji.“ (br. 40)

21

„Znati oprostiti i osjetiti da nam je oprošteno je temeljno iskustvo u obiteljskom životu. Opraštanje među ženidbenim drugovima omogućuje iskusiti ljubav koja je zauvijek i nikada ne prolazi (usp. 1 Kor 13,8). Međutim, onome koji je primio Božje oproštenje ponekad je teško smoći snage da pruži istinsko oproštenje koje preporađa osobu.“ (br. 44) „Svaku obitelj treba prije svega saslušati s poštivanjem i ljubavlju i pratiti vodeći se Isusovim primjerom na susretu s učenicima na putu za Emaus. Za te situacije vrijede na osobit način riječi pape Franje: »Crkva će svoje članove – svećenike, redovnike i vjernike laike – morati uvesti u to 'umijeće praćenja drugoga' kako bi svi naučili izuti svoje sandale pred svetim tlom drugoga (usp. Izl 3,5). Ritam toga praćenja mora biti odmjeren i ohrabrujući, odražavajući našu bliskost i pogled pun poštivanja i suosjećanja, koji ujedno ozdravlja, oslobađa i potiče rast u kršćanskom životu« (Evangelii gaudium, 169).“ (br. 46) „Otvorenost životu je duboki zahtjev bračne ljubavi. U tome svjetlu, Crkva podupire obitelji koje prihvaćaju, odgajaju i okružuju svojom ljubavlju djecu s teškoćama u razvoju. I na tome polju potrebno je krenuti od slušanja osobâ i znati predstaviti ljepotu i istinu bezuvjetne otvorenosti životu kao nešto što ljudska ljubav treba da bi se živjela u punini. Upravo na tim temeljima treba počivati adekvatno učenje o prirodnim metodama za odgovorno rađanje. Ono pomaže živjeti na skladan i svjestan način komunikaciju među bračnim drugovima, u svim njezinim dimenzijama, zajedno s odgovornošću za rađanje.“ (br. 57-58)

22

„Marija, u svojoj nježnosti, milosrđu i majčinskoj osjetljivosti, može ojačati težnju za čovječnošću i životom, zbog čega joj se obitelj i kršćanski narod obraćaju u svojoj molitvi. Pastoral i marijanska pobožnost su polazišna točka za naviještanje evanđelja obitelji.“ (br. 61)

Priredio: Josip Vajdner

23

SPOMINJANJE OBITELJI U GOVORIMA PAPE FRANJE U SARAJEVU

'Mir vama!' To je moto moga pohoda. To su riječi kojima je uskrsli Isus pozdravio svoje učenike u dvorani posljednje večere, kada se ukazao na Uskrs navečer. Upravo On, naš Gospodin i naša nada dariva nam svoj mir da ga primimo u svoje srce i širimo s radošću i ljubavlju. Sa svoje strane, spremam se doći među vas kao brat i glasnik mira, kako bih svima izrazio – naglašavam svima! –svoje poštovanje i svoje prijateljstvo. Želio bih svakoj osobi, svakoj obitelji, svakoj zajednici navijestiti Božje milosrđe, nježnost i ljubav. Draga braćo u Bosni Hercegovini, svima vam donosim svoju ljubav i snažnu duhovnu blizinu. Vas katolike ohrabrujem da budete uz vaše sugrađane kao svjedoci vjere i Božje ljubavi, pridonoseći izgradnji društva koje kroči prema miru, u suživotu i međusobnoj suradnji. (Iz Poruke pape Franje uoči dolaska u Sarajevo) Potreban nam je razgovor, otkrivanje bogatstva svakoga od nas, vrednovanje onoga što nas ujedinjuje te doživljavanje razlika kao mogućnost rasta, pritom poštujući svakog pojedinca. Prijeko je potreban strpljiv dijalog, pun povjerenja, tako da pojedinci, obitelji i zajednice mogu prenositi vrijednosti vlastite kulture i prihvaćati sve ono dobro u tuđim iskustvima. Na ovaj bi način mogle zacijeliti čak i velike rane nedavne prošlosti, a na budućnost bi se gledalo s nadom, te bismo se, slobodni od svakoga straha i mržnje, suočavali sa svakodnevnim problemima s kojima je svaka građanska zajednica pozvana suočiti se… Svi bismo trebali prepoznati naše temeljne ljudske vrijednosti, kako bismo se uspješno suprotstavili divljaštvu onih koji bi od svake različitosti

24

htjeli stvoriti priliku za nasiljem. U ime se ovih vrijednosti može i mora surađivati, graditi i razgovarati, opraštati i s njima rasti. One tako dopuštaju suzvučju različitih glasova da se oblikuju u plemenit i skladan himan, nasuprot fanatičnom kriku mržnje. (Iz govora Svetog Oca u zgradi Predsjedništva Bosne i Hercegovine) Drage sestre, draga braćo, nemate pravo zaboraviti vašu povijest. Ne da se svetite, nego da stvarate mir. Ne da bi gledali na ova svjedočenja kao ne nešto čudno što se dogodilo, nego da bi ste voljeli kao što su oni voljeli… Autor Poslanice Hebrejima kaže: Molim vas ne zaboravite vaše pretke, one koji su vam prenijeli vjeru. Oni (pokazuje na svjedoke) su vam prenijeli vjeru; oni su vas naučili kako se živi vjera. Sam Pavao nam kaže: „Ne zaboravite Isusa Krista“, prvog Svjedoka. Oni su pošli Isusovim stopama….Tražite dobro sviju. Svi to mogu činiti, sjeme dobra. Svi smo djeca Božja… Blago vama kada imate tako blizu ova svjedočanstva, nemojte ih molim vas zaboraviti. Neka vaš život raste s ovim sjećanjem. Mislim na ovog svećenika kome je umro otac dok je bio dijete, onda je umrla i majka i sestra, i ostao je sam ... Ali on je bio plod ljubavi, bračne ljubavi. Pomislite na onu sestru mučenicu; i ona je bila kćerka svoje obitelji. Pomislite na ovog franjevca, s dvije sestre franjevke; i dolazi mi u pamet ono što je kardinal govorio: što se dogodi s vrtom života, to jest s obitelji? Dogodi se ružna stvar, dogodi se da ne cvjeta. Molite se za obitelji, da bi u njima cvjetali mnogi sinovi i bilo mnogo zvanja. (Iz obraćanja Svetoga Oca u katedrali Srca Isusova)