P. Rojko: Bolonjski proces. Standardi u studiju glazbebib.irb.hr/datoteka/576492.P._Rojko_Bolonjski_proces_u... · 2012-04-11 · _____P. Rojko: Bolonjski proces. Standardi u studiju

________________________________P. Rojko: Bolonjski proces. Standardi u studiju glazbe

3

Bolonjski proces u studiju glazbe:

Tri europska dokumenta o implementaciji bolonjskog

sustava u studij glazbe

Preveo s engleskog i priredio dr. Pavel Rojko

Uvod (priređivača)

Ova, akademska godina 2006/2007. već je druga godina otkako se studij na

hrvatskim sveučilištima odvija prema načelima tzv. Bolonske deklaracije. Prema tim

načelima, studij se – kao što je poznato – dijeli na tri stupnja ili ciklusa prema shemi

3+2+3. Prvi ciklus koji, načelno, traje tri godine naziva se preddiplomski studij i završava

bakalaureatom (prvostupnikom). Drugi ciklus, opet načelno, traje dvije godine i završava

magisterijem struke. Treći je ciklus poslijediplomski, traje tri godine i završava

doktoratom. Nekadašnji znanstveni (umjetnički) magisterij sasvim je nestao te je od

poslijediplomskoga studija preostao samo onaj doktorski (ne računajući neke, relativno

kraće specijalizacije). Umjesto kao 3+2+3, sustav se moţe pojaviti i kao 4+1+3, pa čak i

kao 5+0+3. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, što vrijedi i za ostale studije glazbe u

Hrvatskoj, prihvaćen je sustav 4+1+3, osim na dvama studijima: na dvopredmetnoj

muzikologiji i dvopredmetnoj glazbenoj kulturi, gdje je na djelu „normalan“ sustav 3+2+3.

Na prvi se pogled čini da se diplomski studij samo produţio s četiri na pet godina i

to se svakako dogodilo onim ustanovama koje, osim vanjske, vidljive prilagodbe

bolonjskom modelu, nisu učinile nikakvih unutarnjih promjena. To, dakako, nije bila

intencija bolonjske reforme. Cilj je reforme bio skratiti a ne produţiti studij. To skraćenje

trebalo se, u prvom redu ostvariti trogodišnjim bakalaureatom koji predstavlja prvu

diplomu i koji svakome tko ne ţeli ili ne moţe nastaviti studij, omogućava da se ranije

zaposli – i to kao akademski građanin. Naţalost, u Hrvatskoj nisu jasno određene

kompetencije bakalaureja (ili kako se to hrvatski nakaradno kaţe prvostupnika) pa se čini

da će svi studenti nastojati studirati do magisterija jer jednostavno ne znaju što bi mogli

raditi kao bakalaureji. U studiju glazbe taj je problem više nego očigledan. Zapravo, on je

izrazito prisutan u svim nastavničkim studijima jer u Hrvatskoj postoji neka vrst

koncenzusa da nastavničko zanimanje neće biti moguće bez magistarske diplome.

Bolonjski je sustav donio mnoge novine i mi ih ovdje moţemo dotaknuti samo u

onim elementima koji su vaţni za razumijevanje tekstova koji slijede.


4

Jedna od vaţnijih novina koje je donio novi sustav jest sustav bodova poznat pod

imenom ECTS (European Credit Transfer System) koji, između ostaloga, omogućuje

studentu da u određenoj mjeri i sam kreira svoj studijski profil i koji bi trebao omogućiti

mobilnost studenata na međunarodnoj razini.

Stanovit broj fakulteta već je uveo i doktorske studije, a drugi ih, opet, tek

pripremaju. Doktorski se studiji predviđaju i u studiju glazbe.

Bolonjska reforma na djelu je u gotovo svim europskim zemljama, pa je, naravno,

zahvatila i studij glazbe. U Europi je, posebno u okviru europske udruge glazbenih akademija

(AEC Association Européenne de Conservatoires, Académies de musique et

Musikhochschulen), Bolonjska reforma već nekoliko godina glavna tema razgovora.

Komisije, koje se obično formiraju za određenu temu ili projekt, izradile su dosad nekoliko

relevantnih dokumenata. Ovdje objavljujemo dva takva dokumenta i to: Usuglašavanje

(tuning) obrazovnih sustava u Europi i Vodič za treći ciklus studija u visokom glazbenom

obrazovanju. Objavljujemo također Standarde (Benchmarking statements) koje su za

preddiplomski studij glazbe izradili britanski glazbenici i glazbeni pedagozi. Nadamo se da bi

tekstovi mogli koristiti svima onima koji će se baviti daljom implementacijom bolonjskog

sustava u umjetničke studije, ali, što je moţda još i vaţnije, oni ujedno pokazuju što još čeka

(hrvatsku) glazbenu pedagogiju na području reforme studija glazbe. To je, u prvom redu

jasno definiranje studija, tj. određenje njegovih standarda, tzv. benchmarking, a zatim i

temeljit opis svih profila i svakoga od tri ciklusa, podroban opis ishoda učenja ili

kompetencija s naznakama mogućnosti zapošljavanja, jasno određenje uvjeta studiranja,

potrebnih materijalnih, prostornih i nastavničkih tzv. resursa itd. Bolonjski proces stavlja

naročit naglasak na kvalitetu studiranja (zapravo, na kvalitetu visokoškolske studijske

ponude) i u tom se pogledu predviđa više postupaka (unutarnje i vanjske) procjene kvalitete,

od kojih se neki već primjenjuju a drugi tek pripremaju. Tonovi će i u daljim brojevima

nastojati poklanjati odgovarajuću paţnju „bolonjskim“ promjenama u studiju glazbe na

hrvatskim ali i na europskim glazbenim akademijama.

Standardi u studiju glazbe1

Standardi (subject benchmark statements) omogućuju akademskoj zajednici da opiše

prirodu i karakteristike programa nekog specifičnog predmeta. Oni ujedno predstavljaju

opća očekivanja u vezi sa standardima za postizanje kvalifikacija na danom stupnju i

artikuliraju osobine i kapacitete onih koji imaju te kvalifikacije (capabilities).

Ovi opisi standarda, zajedno s drugima, objavljenima istovremeno odnose se na

stupanj bakalaureata glazbi.

Standardi se upotrebljavaju za različite svrhe. U prvom redu oni su vaţan vanjski

izvor referencija za ustanove visokoga obrazovanja u trenutku kad se opisuju i razvijaju novi

programi u određenom području. Oni su opći vodič za artikulaciju ishoda učenja povezanih s

programom ali nisu specifikacija detaljnog kurikuluma predmeta. Opisi standarda

1 Ovo je prijevod teksta Subject benchmark statements u glazbi koji je za potrebe engleskog visokog glazbenog

obrazovanja sastavila grupa specijalista. Riječ standardi ovdje stoji za englesku riječ benchmark koju je

nemoguće adekvatno prevesti za ovaj kontekst. Ni riječ standardi (koja, uostalom ionako nije hrvatska) ne

odgovara sasvim onome što sadrţi tekst, a riječ je o pokušaju cjelovitog opisa jednog obrazovnog segmenta –

ovdje preddiplomskog studija glazbe koji završava bakalaureatom. Taj cjeloviti opis sadrţi: opis predmetnog

područja i ishode učenja.


5

osiguravaju varijabilnost i fleksibilnost u kreiranju programa i potiču na inovativnost unutar

dogovorenog općeg okvira.

Opisi standarda također osiguravaju potporu ustanovama u provedbi unutarnjeg

osiguranja kvalitete. Oni omogućuju da se ishodi učenja, specificirani za određene programe,

mogu iznova pregledavati i vrednovati spram dogovorenih općih očekivanja u vezi sa

standardima.

Konačno, opisi standarda mogu biti jedna od vanjskih referentnih točaka koje su

određene radi eksterne kontrole. Kontrolori ipak ne upotrebljavaju opise standarda kao krute

kontrolne liste. One se prije upotrebljavaju u vezi sa relevantnim specifikacijama u programu,

s dokumentima vlastite interne evaluacije same ustanove kako bi se omogućilo kontrolorima

da dobiju zaokruţeni sud zasnovan na širokom spektru podataka.

Utvrđivanje akademskih standarda za ovo područje napravila je skupina predmetnih

specijalista uzetih iz stručne zajednice u kojoj i u ime koje rade. Skupni rad olakšavala je

Quality Assurance Agency for Higher Education koja objavljuje i distribuira ovaj Standard i

druge standarde koje razviju druge slične predmetno specifične skupine.

Nakon određena vremena opis standarda će biti revidiran da bi se promislilo razvoj

predmeta i iskustva ustanova i drugih koji s njim rade. Agencija će inicirati reviziju i, u

suradnji sa stručnom zajednicom, napraviti aranţmane za svaku potrebnu modifikaciju u

ovom opisu.

Akademski standardi - glazba 1. Uvod

Ovaj opis standarda (subject benchmark statement) napravilo je 12 pojedinaca iz

visokog obrazovanja glazbene zajednice predstavljajući široki presjek tipova

glazbenoobrazovnih ustanova i tipova glazbenih programa. Njih je pozvala (Agencija za

osiguranje kvalitete (QAA ) da naprave opis standarda u glazbi. Grupa se sastala četiri puta

u plenarnim sastancima, s daljim sastancima podgrupa u međuvremenu. Napravljen je prvi

nacrt o kojemu su izvršene konzultacije s referentnom grupom pojedinaca u glazbenim

školama i školskim odjelima i u drugim zanimljivim kategorijama. Njihove su primjedbe

uzete u obzir u finalizaciji ovoga teksta.

1.1. Zadatak koji smo imali bio je dvojak:

o Definirati prirodu bakalaureata u glazbi, određivanje mape predmetnoga područja i

opis opsega vještina i osobina onih koji to završe;

o Artikulirati minimum zahtjeva ili očekivanja, obično nazvanih stupanj praga, za neku

diplomu (award) u glazbi i to izraţeno u pozitivnim terminima; također, izraziti

pojačane indikatore za „tipičan“ ili „ţarišni“ stupanj postignuća.

Da bi se olakšao posao i sačuvala određena konzistencija u svim predmetima, rečeno

nam je da se posluţimo obrascem (template) sa sekcijama posvećenim: prirodi i svrsi

predmeta; znanjima i razumijevanjima u predmetu; predmetnim i drugim vještinama;

poučavanju, učenju i ocjenjivanju, te standardima. Taj je raspored odredio strukturu opisa

standarda i trebao bi čitatelju omogućiti da se u njemu lakše snalazi.

1.2. Premda je naša primarna publika profesionalna zajednica visokoga glazbenog

obrazovanja, svjesni smo i mnogih drugih grupa s legitimnim interesom za ovaj opis kao što

su studenti, roditelji, školski učitelji, fondovi, profesionalna glazbena tijela, poslodavci. Svaki


6

od tih zainteresiranih promatrača studija (stakekholders) čitat će opis s različitom namjerom i

s različitom razinom predznanja. Bilo bi nemoguće napisati tekst tako da bude na jednak

način upućen svima, pa je naša premisa ipak bila priskrbiti oruđe prije svega profesionalcima

u visokom glazbenom obrazovanju koji razvijaju, popravljaju ili izvana procjenjuju pojedine

glazbene programe. Osim toga, nadamo se da će i drugi čitatelji naći područje interesa i

informacija koje bi im inače bile nedostupne.

1.3. Ţeljeli bismo posebno privući paţnju poslodavaca iz industrije, trgovine, dobrotvornih i

javnih sluţbi na visok potencijal zapošljivosti diplomiranih glazbenika, ne samo u umjetnosti i

kreativnoj industriji nego i u širokom rangu drugih prigoda zapošljavanja na koje se njihove

visoko razvijene vještine i osobine mogu primijeniti.

1.4. Nadalje, rado bismo preporučili proučavanje predmeta koji obuhvaća i izaziva većinu

aspekata ljudskog nastojanja i iskustva. Glazba obogaćuje kvalitetu našeg ţivota i doprinosi

blagostanju društva na mnoge vaţne načine koji se ne mogu izmjeriti. Vjerujemo da je studij

glazbe na visokoobrazovnom stupnju krucijalan za unapređenje i očuvanje toga vitalnog

aspekta naše kulture.

2. Priroda i svrha predmeta

2.0.1. Stjecanje diplome u glazbi zahtijeva istraţivanje neiscrpno bogatog područja studija

izazovnog i očaravajućeg u isto vrijeme. Jer glazba je u svojoj biti interdisciplinarna i

višedisciplinarna, interkulturalna i multikulturalna; ona jača kreativnost, umijeće i praktične

vještine; ona omogućuje slobodno – povijesno, sociološko, estetsko i analitičko – obrazovanje

u umjetnosti koja odgovara na duboke i trajne ljudske potrebe kako u zapadnoj, tako i u

svakoj drugoj civilizaciji poznatoj u povijesti.; njezine su veze s matematikom, znanosti i

tehnologijom duboke i nezaobilazne.

2.0.2. Svjedočanstva o tome kako je vaţna uloga glazbe u ljudskom iskustvu mogu se naći u

svakom kutku svijeta, traţi li ih netko kod biblijskih psalmista koji upućuju na boţansko, ili

pak u sanjarenjima i melodijskim linijama australskih urođenika ili konfucijanskog pitanja o

„pravoj glazbi“ koja bi pomogla ujedinjenju neba, zemlje i predaka. Ali, stara Grčka pruţa

najpoznatiju ilustraciju mogućnosti glazbe da na jednoj strani, inspirira najviše uzlete poetske

imaginacije (u mitovima kakvi su oni o Apolonu i Orfeju), i, na drugoj, u potrazi za

spekulativnom misli o prirodi svemira (kozmička harmonija Pitagorejaca). Na

srednjovjekovnim sveučilištima Zapadne Europe prevladala je ova druga koncepcija pa kad je

glazba prvi put postala predmetom akademskog studija, bilo je to kao dio matematičkih

znanosti koje su činile kavdrivijum (quadrivium) slobodnih vještina.

2.0.3. Glazbene discipline ponekad se dijele na one koje se centriraju na „pristupe bazirane

na praksi“ i na „pristupe bazirane na tekstu,“ ali područje predmeta unutar glazbe stalno

evoluira i svaka ustanova stvara svoje vlastite granice predmeta. Na primjer, postoje takvi koji

tendiraju prema pristupima zasnovanima empirijski na sociologiji i psihologiji.

2.0.4. Raznolikost stečenih diplomskih titula reflektira različitost ponude glazbenih

programa. Ali te titule često su povezane s osobitom povijesti neke ustanove koja ih daje a da

ne pokazuju nuţno glavno područje studija. Najuobičajenije titule za preddiplomski studij


7

(undergraduate Honours degree) u glazbi jesu BA ili Bmus, ali se mogu naći i MusB, BSc,

BPA, BAPA, Beng i MA2 (u Škotskoj). Trenutačno ima oko stotinu ustanova koje nude

studijske programe u glazbi, od kojih su manji broj konzervatoriji (osam od njih s posebnim

statusom, a ostali sveučilišta ili koledţi visokog ili dodatnog obrazovanja.

2.0.5. Studenti često započinju studij nakon što su već postigli određenu razinu posebnih

vještina bilo u sviranju instrumenta, pjevanju, čitanju nota, ili pisanju glazbe. Oni također,

mogu imati na pameti jasne aspiracije prema glazbenoj karijeri dok započinju preddiplomski

studij, bilo da će biti izvođači, skladatelji, inţenjeri snimatelji, glazbeni administratori ili

učitelji glazbe. Neki su institucijski programi opremljeni tako da osposobe studente za te,

posebne profesionalne putove pa mogu od studenata zahtijevati da već pri upisu raspolaţu s

određenim stupnjem glazbenih vještina, znanja i tehnika. Na primjer, neke ustanove traţe od

studenata pristup audiciji na instrumentu (ili pjevanju) te da, prema određenim zahtjevima,

poloţe i test solfeggia (aural test), prije nego što će započeti studij. Mnogi institucijski

programi manje su specifični u pripremanju studenata za specifičan profesionalan put i

dozvoljavaju raznolikije razine glazbenoga iskustva i vještina pri upisu.

2.0.6. Brojni studijski programi koji su se pojavili od 1992,3 u područjima kao što su jazz,

world-music, filmska glazba, multimedijska aplikacija glazbe, glazbeni biznis i glazbeni

industrijski menadţment mogu se promatrati kao napor da se obuhvate širi aspekti glazbe kao

kulturne prakse. Tako je opseg studijskih smjerova sada znatno širi nego prije. Naglasak na

socijalnom i povijesnom kontekstu također je utjecao na tradicionalnije glazbene programe

kao što se vidi, na primjer, na sadašnjem zanimanju za različite vrste izvođačke prakse.

Uvaţavajući raznolike mogućnosti studija glazbe, treba uzeti u obzir da, bez obzira na

konkretne naglaske u pojedinim programima, obično postoji znatna korelacija između etosa

ustanove i studijskih programa koje nudi.

2.0.7. Unatoč ovim naglascima, za sve su programe karakteristične do izvjesne mjere iste

osnovne zajedničke brige. One uključuju:

istraţivanje prirode glazbenih tekstova, bilo pismeno bilo slušno,

istraţivanje glazbenih repertoara i njihovih kulturnih konteksta,

razumijevanje vaţnosti glazbe i glazbene proizvodnje za društva prošlosti i

sadašnjosti;

bavljenje glazbenim procesima i materijalima, putem skladanja, izvođenja,

analize ili kritike,

povezivanje slušne, notacijske i verbalne artikulacije glazbenih ideja,

praćenje odnosa između teorije i prakse,

razumijevanje prirode glazbenih iskustava,

razvijanje glazbenih vještina,

poticanje glazbene kreativnosti.

Ta su bavljenja distinktivne osobine stupnjeva (degrees) u glazbi i ona koja motiviraju i

informiraju sadrţaj i smisao kurikuluma.

2 U navedenim titulama koje nema smisla prevoditi, B stoji za baklaureat, Mus za glazbu, Sc za znanost, P za

postgraduate (što moţe značiti diplomski ali i poslijediplomski), (B)eng za engineering, M za master

(magistar), A za art (Op. prev.) 3 Ta je godina razdjelnica s napuštanjem binarne podjele između univerziteta i prijašnjih politehnika.


8

3. Znanje i razumijevanje

3.1. Opća načela i zajedničke teme

3.1.1. Središnja stvar u studiju glazbe jest repertoar, praksa uključena u njegovo stvaranje,

izvedba i transmisija, te povijesni, kulturalni, znanstveni i tehnički podaci koji formiraju

znanje o njemu (repertoaru). Repertoar se moţe shvatiti kao onaj koji uključuje skladane

komade, pisane ili nepisane te okvir za improvizaciju. Repertoari se mogu lako identificirati

jer oni imaju kvalitete koje su intrinzične i distinktivne. Glazbenici često proučavaju te

distinktivne kvalitete suprotstavljanjem jednog repertoara drugome, analizom i

uspoređivanjem njihovih komponenata i njihove šire estetike. Procesi skladanja, izvođenja i

recepcije fundamentalni su fokusi za studij.

3.1.2. Različiti kurikulumi obuhvaćaju te individualne koncepte i aktivnosti u većoj ili manjoj

mjeri i na naročite načine, ali je cilj svih programa osposobiti studente da se bave glazbom na

sofisticiran i efikasan način. Kod studenata se razvija glazbeništvo (musicianship) koje

postaje njihova druga priroda, te sposobnost da se razumije i teorijski promišlja glazbena

umjetnost.

3.1.3. Glazbeni se programi često fokusiraju na jedan ili više specifičnih glazbenih repertoara

zapadne ili nezapadne tradicije, na primjer, na umjetničku glazbu, na jazz, na urođeničku ili

religijsku glazbu. U takvim su programima fundamentalne slušne, analitičke i praktične

vještine, ali se često pridodaju i druge discipline uključivo povijest, kulturnu teoriju,

knjiţevnost, ikonografiju, paleografiju, antropologiju, etnografiju, te fizikalne, socijalne i

tehnologijske znanosti.

3.1.4. Studenti uče razumijevati i cijeniti međuodnose između glazbene kreacije i izvedbe i

drugih područja ljudskog iskustva i aktivnosti. To se učenje događa na više načina: na primjer

putem refleksije na studentovu vlastitu glazbenu praksu; putem povijesnog razumijevanja

utjecaja glazbe na događaje i ljudsko ponašanje ili utjecaja događaja i ljudskog ponašanja na

glazbu. To se učenje moţe ostvariti komparativnim studijem glazbe s drugim oblicima

umjetnosti ili proučavanjem kombiniranih umjetničkih oblika koji uključuju i glazbu, kao što

je opera, ili eksplicitno kros-kulturalnim studijama.

3.1.5. Glazbenici studiraju različite opsege repertoara i traţe da razumiju glazbene jezike i

prakse povezane s njima. Tako na primjer, izvedba, analiza i kritika određenog repertoara

moţe biti komplementirana studijima drugih zanimanja (npr. glazbena tehnologija, glazbena

terapija, ili glazbena pedagogija), dijeleći slično generičko bavljenje ali vjeţbajući ih u

različitim smjerovima. Ali, očekuje se da će svi diplomirani studenti biti u stanju baviti se

kritički, vjerno i kreativno tekstualnim i slušnim aspektima glazbe. Tekstovi ili artefakti

povezani uz različit repertoar mogu poprimiti različite oblike, kao što je napisana ili snimljena

glazba, glazbeni instrumenti, etnografski podaci, ili tehničke, kritičke ili druge forme

diskurzivne literature.

3.1.6. Mnoga posebna područja studija mogu doprinjeti diplomi, obično u kombinaciji, ali se

ni za jedno ne moţe reći da čini jezgru studija. Na primjer, neki se programi široko fokusiraju

na glazbenu izvedbu dok drugi ovu čine izbornom ili je sasvim isključuju. U nekim

programima nema glazbene tehnologije, ili je ima samo za one studente koji su je izabrali,

dok se drugi (studiji) na nju fokusiraju gotovo ekskluzivno. Sljedeće paragrafe treba razumjeti


9

u kontekstu te raznolikosti. Istovremeno, očekujemo da studij glazbe u svim područjima

utjelovi različite crte koje će se iznijeti u tim paragrafima. Kako bi posluţila kao primjeri, mi

ćemo područja pokazati puno detaljnije.

Naredni paragrafi nisu namijenjeni tome da isključe ili da umanje vrijednost područja koja

nisu spomenuta niti pak treba smatrati da čine jezgru zato što nisu spomenuta.

3.2. Neke indikativne discipline unutar glazbe Glazbena izvedba i kompozicija

3.2.1. U području glazbene izvedbe svaki student razvija individualnu spretnost kao

izvođački glazbenik, načelno u smislu instrumentalne ili vokalne tehnike i interpretativne

sofisticiranosti. On uči konstruktivno promišljati svoju vlastitu praksu, na primjer, uzimanjem

u obzir različitih izvođačkih tradicija i izvođačkih uloga. Okolina u kojoj se uči često će

ponuditi mogućnosti za grupno muziciranje premda to neće uvijek biti i formalan rad za

stjecanje akademskog stupnja. Osobni razvoj također je centralan i u studiju kompozicije,

gdje studenti nastoje razviti svoju kreativnost kao pojedinci. Studij u toj grani normalno

pokriva tehničke aspekte skladanja, zajedno s načinom prezentacije i komunikacije s

izvođačima i slušateljstvom. Studijska okolina normalno će ponuditi i mogućnosti da se

glazba studenata kompozicije izvodi i/ili snima.

Muzikologija, glazbena teorija i analiza, etnomuzikologija

3.2.2. Studenti muzikologije fokusiraju se na glazbu u njenom povijesnom i kulturalnom

kontekstu. To uključuje internalizaciju glazbenih partitura i kritičko preispitivanje njihovih

značenjskih karakteristika – socijalnih, kulturnih, estetskih, itd. Studij razvija poznavanje

glazbenoga repertoara, stručne literature i drugih materijala, te sposobnost da se iz njih

izdvoje informacije. Studij također razvija kritičke vještine i sposobnost da se argumentirano

verbalno komunicira (normalno, pisanim putem). Programi često nude studentima mogućnost

za nezavisan rad, uz prikladnu podršku. U glazbenoj teoriji i analizi kod studenata se razvija

sposobnost da internaliziraju glazbenu strukturu kako bi je promišljali konstruktivno i kako bi

iznijeli svoje zaključke upotrebom odgovarajuće terminologije, pojmova i sredstva

prezentacije. Studij će normalno odraţavati i tradicionalne načine govora o glazbenom

materijalu kao i bavljenje suvremenim istraţivanjima u tom području, premda ravnoteţa tih

pristupa moţe varirati s općim prioritetima programa. Upoznavanje tradicionalnih koncepata

često se stječe vjeţbama srodnim skladanju u okviru određenih ograničenja stila i tehnike. U

etnomuzikologiji studenti promatraju glazbu kao socijalnu pojavu te proučavaju njezinu

mogućnost za izraţavanje i određivanje socijalnih odnosa, kulturnih značenja te skupnog i

individualnog identiteta. Od njih se moţe očekivati da poveţu proučavanje glazbenih

struktura (putem izvedbe i analize) sa strukturama socijalnog konteksta (putem rada na terenu

i putem proučavanja etnografske i i teorijske literature). Svaka se glazba moţe proučavati iz te

perspektive, ali prodiranje u dubinu neke druge glazbene kulture, moţe osposobiti studenta da

poznatu glazbu sagleda u novom svjetlu.


10

Glazbena tehnologija, akustika, organologija

3.2.3. Glazbena tehnologija je široko područje koje obuhvaća znanstveno proučavanje i

manipulaciju zvuka, uključujući i kreativnu aplikaciju. Akademski stupanj moţe uključivati

studije bazirane na tehnologiji u predmetima koji su vaţni u zanimanju snimanja i emitiranja

glazbe, ili u područjima koja su načelno vaţna za skladatelje, proizvođače instrumenata,

izvođače ili muzikologe. Dalja se područja stalno razvijaju. Bez obzira na to u kojem je

području poduzet studij zasnovan na tehnologiji, studenti razvijaju praktične vještine ali i

razumijevanje teorijskih načela. Od studenata glazbe koji studiraju akustiku očekuje se da

steknu razumijevanje akustičkih načela posebno relevantnih za glazbenu praksu, uzimajući u

obzir takve zadatke kao što je oblikovanje koncertnih dvorana i glazbenih instrumenata.

Opseg matematičkih detalja moţe znatno varirati prema općenitim prioritetima akademskoga

stupnja. Od studenata organologije moţe se očekivati da pokaţu razumijevanje prirode i

značajnih karakteristika instrumenata ili grupa instrumenata, u odnosu na uporabu, čuvanje,

razvijanje i distinktivnost posebnih instrumenata, povijest njihova dizajna i proizvodnje i

njihova mjesta u stvaranju glazbenoga repertoara.

Glazbena estetika i kritika, glazbena psihologija

3.2.4. Studenti estetike i glazbene kritike stječu razumijevanje djela glavnih mislilaca o

glazbi, njihovih materijala, njihovog značaja i njihovih kulturnih tradicija. Kod njih se razvija

svjesnost i interpretativni uvidi u ophođenje s filozofskim tekstovima u nizu područja kao što

su estetika glazbe i glazbena semiologija. Studenti uče kritički čitati, kontekstualizirati i

evaluirati argumente, argumentirati svoje zaključke putem rasprava i u pisanom obliku. Slično

tome, od studenata u glazbenoj psihologiji očekuje se da steknu razumijevanje područja

psihološkog uvida u glazbu kako se ti uvidi pojavljuju u povijesti glazbene psihologije i iz

recentnih psiholoških istraţivanja. Normalno je da se studentima omogući da sami vode

istraţivanja, da, na primjer, skupljaju i analiziraju podatke iz empirijskih studija.

Glazbena pedagogija, glazbena terapija i glazba u zajednici

3.2.5. U području glazbene pedagogije studenti stječu vještine planiranja i organiziranja, te

sposobnost da poduzmu i praktične vjeţbe iz glazbene pedagogije na jasno određenim

razinama. Oni proučavaju stvaranje kurikuluma, cijeli niz metoda podučavanja te razvijaju

sposobnost biranja relevantnih metoda za određene kurikulume. Oni moraju razumjeti

ključne glazbene koncepte u praksi i moraju biti u stanju prevesti ih na odgovarajuću razinu u

odnosu na kontekst poučavanja. Podrazumijeva se da se neke teorije i neke vještine mogu

generički učiti u drugim područjima studentova programa sukladno zahtjevima eksternih tijela

koja utječu na stjecanje diplome. Na sličan način, od studenta muzikoterapije zahtijeva se da

zadovolji statusne zahtjeve eksternog tijela. U tom području studija od studenta se moţe

očekivati da pokaţe razumijevanje kako glazba moţe potpomagati blagostanje pojedinaca.

Student će upoznati recentne teorije i praksu ili aplikaciju različitih metodologija, te će svoje

vlastite ideje i iskustvo staviti u odnos sa stečenim korpusom znanja relevantnog za

disciplinu.

Studij glazbe u zajednici bavi se transformirajućom ulogom koju glazba moţe igrati u

različitim oblicima ţivota zajednice, kao i vještinama te uvidima u mogućnosti uporabe

glazbe u rehabilitacijskim, rekuperativnim i sličnim kontekstima. Stjecanje iskustva općenito

uključuje mentorirani rad u (na licu mjesta) u ustanovama kao što su zatvori, bolnice, centri


11

zajednice, zajedno s akademijskom podrškom i u interakciji sa strukama kao što su glazbeno

obrazovanje i glazbena terapija.

4. Predmetne i druge vještine

4.0.1. Raznolikost svojstvena glazbenim diplomama omogućuje moţda najširu osnovu za

vještine u bilo kojem predmetu s obzirom na to da studenti često prekoračuju granice između

umjetnosti i humanističkih predmeta, te socijalnih i prirodnih znanosti. Studij glazbe u svojim

praktičnim, kreativnim i kulturnim dimenzijama razvija jedan neuobičajeno širok spektar

predmetima imanentnih generičkih i osobnih vještina. Karakteristika je discipline integracija

općih intelektualnih vještina s predmetu svojstvenim vještinama i kultiviranje verbalnih i

glazbenih oblika mišljenja i komunikacije.

4.0.2. Opseg predavanja što se nude na ustanovama u UK podrţava i ohrabruje dobro

informirane, misaone, okretne, inovativne, misaono otvorene glazbenike s nizom prenosivih

vještina. Širina razvijenosti pojedinih vještina i načini na koje su one primjenjive izvan

akademijske domene varirat će prema uravnoteţenosti individualnog studijskog programa i

prema tome koliko se student specijalizira u glazbi ili kombinira studij s drugim studijima.

4.0.3. Individualni programi u glazbi odlikuju se različitim naglascima koji se pridaju

praktičnom i akademijskom radu. Tako će neki programi u glazbenom izvođaštvu ili

kompoziciji davati naročit naglasak na praktične, kreativne, predmetu imanentne vještine koje

će studenta osposobiti za profesionalan posao kao izvoditelja ili skladatelja. Programi u

tehnologiji, slično, naglašavaju posebne vještine za zanimanje. Drugi programi, opet,

integriraju izvođaštvo i/ili kompoziciju s različitim drugim studijima (i komplementarno ne-

glazbenim studijima). Ravnoteţa između različitih tipova vještine stoga varira, pripremajući

studente za širok niz glazbenih i neglazbenih zanimanja. U određenoj mjeri uravnoteţenost

razvijenih vještina moţe biti određena individualnošću studenta već prema njegovim

interesima, snazi i ciljevima.

4.0.4. Ipak, neke vještine diplomiranih glazbenika su specifične jer to proizlazi iz prirode

predmeta. S obzirom na to da zaokruţeni studij glazbe a) zahtijeva angaţman kreativnih i

ekspresivnih aspekata glazbe, b) da se glazba prvenstveno doţivljava slušnim putem i c) s

obzirom na njezino značenje i emocionalnu vrijednost za ljude različitih perioda i kulturnih

konteksta, diplomirani glazbenik imat će kombinaciju praktičnih, kreativnih i intelektualnih

vještina.

4.0.5. Tako će diplomant koji se specijalizirao u izvođenju ili skladanju imati profesionalnu

kompetenciju u tim vještinama ali će, uz to moći te vještine primijeniti u svjetlu šireg

analitičko, povijesnog i/ili etnomuzikološkog razumijevanja glazbe u kontekstu. Diplomant

koji se specijalizirao u povijesti glazbe, glazbenoj analizi, etnomuzikologiji, kulturnim

studijima, itd. imat će visokorazvijene intelektualne vještine ali će ih, također, moći

upotrijebiti u svjetlu izravnog angaţmana s glazbom putem izvedbe, komponiranja i/ili

kritičkoga slušanja.


12

4.1. Predmetno specifične vještine

Ovisno o karakteru i naglascima individualnih programa studija, diplomant će imati kultiviran

niz daljih vještina. Neke se od njih smatraju bitnim rekvizitima za ulazak u većinu glazbenih

programa (npr. sposobnost čitanja odgovarajućeg sustava notacije, i/ili sviranja instrumenta

ili pjevanja prema propisanim normama); ali i tamo gdje je to slučaj, dobit će se dalji trening,

bilo u posebnim dijelovima kurikuluma dizajniranima za tu svrhu, bilo kao intrinzičan dio

kurikuluma u cjelini. Neki elementi nekih glazbenih programa mogu se započeti bez ikakvih

prethodnih znanja. Sljedeća lista vještina koje se razvijaju studijem glazbe obuhvaća one

najtipičnije i najkarakterističnije za predmet.

Ni od jednog programa, ni od jednog diplomanta ne očekuje se sve navedeno.

4.1.1. Slušno/analitičke vještine

Studenti razvijaju specifične vještine da bi proučavali glazbene zvukove i da bi ih međusobno

povezali, da bi ih povezali s njihovom pisanom prezentacijom i s njihovim kontekstom. Riječ

je o sljedećim vještinama:

- vještina prepoznavanja i identificiranja sluhom bitnih komponenata glazbenoga jezika,

kao što su intervali, ritmovi, motivi, načini, mjera, kvaliteta zvuka,

- sposobnost upotrebe glazbenog pamćenja, kratkotrajnog (kao što je zapisivanje glazbene

pasaţe koja se čula ili zamislila) i dugotrajnog (kao što je pamćenje komada za

izvedbu),

- vještina čitanja i rekonstrukcije u imaginaciji glazbenog zvučanja napisanog notama,

- vještina prepoznavanja i opisivanja glazbene organizacije, stila, ţanra ili tradicije,

bilo sluhom, bilo proučavanjem napisane partiture.

4.1.2. Izvođačke vještine

Studij izvođaštva kultivira koordinaciju duh-tijelo, fizičke vještine potrebne za sviranje

instrumenta, te umjetničke i kritičke vještine uključene u pripremanje i prezentaciju izvedbe.

Takve vještine uključuju:

o fizičku spretnost i kontrolu (tehničko vladanje instrumentom/glasom zajedno s potrebnom

snagom za stalnom koncentracijom i fokusiranjem;

o snagu interpretacije: sposobnost pronalaţenja kreativne veze između rezultata osobnog

istraţivanja, tekstovske i glazbene analize, učenosti, misaonih i slušalačkih vještina i

procesa izvođenja,

o sposobnost da se izabere prikladan program za kontekst izvedbe, uz pokazanu stilsku

svijest i vještinu,

o umjetničke i ekspresivne vještine potrebne za uvjerljivu komunikaciju sa slušateljem,

o vještina prezentacije (npr. svjesnost o publici i njeno uvaţavanje),

o improvizacija – to moţe biti sastavni dio ili izabrani način izvedbe (kao u jazzu ili

indijskoj klasičnoj glazbi); ili, improvizirani elementi mogu se zahtijevati u nekoj skladbi,

ili stilskom konvencijom (Vidi i: skladateljske vještine 4.3.1.!),

o vještine za rad u ansamblu; efikasno izvođenje u grupi,

o svjesnost i razumijevanje fiziologije uključene u sviranje ili pjevanje,


13

o svjesnost i razumijevanje pedagoških načela koja upravljaju poučavanjem, učenjem i

izvedbom,

o svjesnost i razumijevanje kulturnih konvencija i simboličkog značenja studiranog

repertoara, instrumenta i ţanra.

4.1.3. Skladateljske vještine

Kao i izvođaštvo, i kompozicija podučava više tehničkih i kritičkih vještina i posebno

naglašava kreativne aspekte studija glazbe. Neki elementi skladateljske snage i tehnike mogu

se razviti vjeţbanjem uz upotrebu povijesnih primjera. Improvizacija kombinira skladateljske

i instrumentalne vještine. One uključuju:

o sposobnost rađanja glazbenih ideja i manipuliranja njima na inventivan i

individualan način (vjeţbanje vizije i imaginacije),

o sposobnost razvijanja materijala iz dobro organizirane i koherentne glazbene

strukture,

o sposobnost idiomatskog skladanja za instrument, glas, elektro-akustične i druge

medije,

o sposobnost hvatanja u koštac s različitim stilovima putem kreativnih i tehničkih

projekata ili vjeţbi,

o sposobnost jasnog, ekonomičnog i jednoznačnog prenošenja glazbenih intencija

izvođaču,

o sposobnost stvaranja glazbenih ideja i koncepata povezanih ili kombiniranih s

drugim umjetničkim vrstama (vizualno, literarno, dramatski) i medijima (npr. film).

4.1.4. Vještine bazirane na znanju

Studij izabranog repertoara i povijesnog, filozofskog i kulturalnog konteksta glazbe uključuje

mnoštvo intelektualnih vještina, od kojih su neke specifična za glazbu, a neke se dijele s

drugim granama znanosti (Vidi dalje 4.2.1.!)

o sposobnost da se opaţaju, razumiju, interpretiraju i manipuliraju pisani i vizualni

znakovi koji označavaju glazbu,

o sposobnost pozivanja na široko znanje i iskustvo sa studiranim repertoarom,

o sposobnost razumijevanja teorijskih i estetskih sustava povezivanja teorije i prakse,

o sposobnost asimiliranja relevantne znanstvene literature i povezivanje njezinih uvida u

praksu i iskustvo glazbe,

o sposobnost kritičkog procjenjivanja koncepata i hipoteza u svjetlu podataka,

sposobnost primjene uvida i otkrića iz jednog područja studija u drugome,

o sposobnost povezivanja glazbe s njenim povijesnim, socijalnim, kulturnim, političkim,

filozofskim, ekonomskim, duhovnim i religijskim kontekstom te povezivanje procesa

promjena u glazbi s povijesnim, socijalnim i drugim faktorima,

o sposobnost konfrontiranja, istraţivanja i asimiliranja nepoznatih glazbenih zvukova,

koncepata, repertoara i praksa.


14

4.1.5. Tehnologijske vještine

Tehnologijske vještine naglašavaju praktičnu kompetenciju s tehničkim postupcima, ali one

uključuju i kreativni moment te imaju aspiracije za zanimanje. Takve vještine uključuju:

o razumijevanje oblikovanja, konstrukcije i brige o instrumentima,

o sposobnost upotrebe analogne i digitalne tehnike za stvaranje i snimanje glazbe,

o sposobnost kreiranja i upotrebe kompjutorskih softvera za glazbene zadatke kao što

su notacija, analiza i sinteza zvuka, skladanje, snimanje i editiranje glazbe,

o sposobnost kombiniranja glazbenog zvuka s drugim medijima,

o sposobnost integriranja izvođača s elektronički generiranim zvukom.

4.2. Opće vještine

Diplomant u glazbi imat će širok spektar prenosivih vještina od kojih su neke zajedničke s

drugim umjetnostima, humanističkim, znanstvenim i profesionalnim predmetima pa su

primjenjive na sadrţaje glazbenoga i ne-glazbenoga porijekla. Zavisno od individualne jačine

studenta i od karaktera nekog programa studija, ove mogu uključivati:

4.2.1. Intelektualne vještine

o vještine istraţivanja i ispitivanja; prikupljanje, sinteza i vrednovanje činjenica,

uključujući sposobnost citiranja iz pisanih resursa i njihovo priznavanje,

o sposobnost prepoznavanja izravnog utjecaja i citiranja u vlastitom djelu i u djelima

drugih,

o sposobnost kritičkog ispitivanja pretpostavka u svjetlu činjenica,

o sposobnost rezoniranja, logičnog sređivanja i analize podataka, te formuliranja

relevantnih argumenata i hipoteza; sposobnost da se izraze, interpretiraju i diskutiraju

takve analize, argumenti i hipoteze,

o sposobnost planiranja, implementacije, evaluacije i kritičkog promišljanja na djelu u

progresu,

o sposobnost sintetiziranja inputa (materijali, znanje, tradicija) da bi se stvorilo

informirane i vlastite ishode u pisanom, slušnom i praktičnom formatu,

o sposobnost asimiliranja i sinteze kompleksnih informacija,

o sposobnost izdvajanja sadrţaja prakse od načela i načela od prakse,

o sposobnost izvođenja sudova i poduzimanja informiranih izbora,

o sposobnost koncipiranja i upotrebe koncepata.

4.2.2. Osobne vještine

Vještine komunikacije i interakcije:

o informacijsko-tehnologijske (IT) vještine uključujući procesuiranje u programu word,

e-mail, upotrebu onlinea i oflinea te informacijskih izvora na CD-ROM/DVD-ROM;

o jezične vještine uključujući kao prikladno i učenje jednog ili više stranih jezika,

o sposobnost rada u integriranom timu, sposobnost adaptacije za partnerstvo i liderstvo,

te sposobnost vođenja drugih u timskom radu (orkestarske/bandovske/zborske

izvedbe, te sposobnost vođenja (dirigiranja) takvih grupa;

o sposobnost spontanog reagiranja, svladavanje rizika i povezivanja s neočekivanim;


15

o sposobnost javne prezentacije, uključujući svjesnost karakteristika auditorija i

njegovih reakcija;

o upoznatost s profesionalnim protokolima;

o sposobnost apsorbiranja imaginativnih pojmova drugih, gradnje na njima te

priopćavanja rezultata sinteze;

o odgovarajuće shvaćanje i iskustvo s radom u multikulturnom okruţenju;

o svijest o sadrţajima unutar svijeta umjetnosti: kulturna politika, mehanizmi

financiranja, profesionalne umjetničke strukture i ustanove, umjetnost unutar

zajednice.

Vještine upravljanja sobom

o samomotivacija (za vjeţbanje; uzimanje novog repertoara; stvaranje karijere

slobodnog umjetnika; stjecanje novih vještina; započinjanje karijere; nastavljanje

učenja i istraţivanja; drţanje koraka s razvojem u stalno promjenjivoj profesiji,

o samokritična svijest (sposobnosti nadgledanja i procjenjivanja; realistično

procjenjivanje karijere; promišljanje postignuća),

o sposobnost pozitivnog reagiranja na samokritiku i na kritiku drugih zadrţavajući

pouzdanje u vlastiti kreativan rad;

o razumijevanje vlastitog stila učenja i radnog reţima (stvaranje radnog rasporeda;

osiguranje adekvatnih priprema; sastanci);

o sposobnost da se radi nezavisno i u izolaciji (osiguranje kontinuirane

individualizacije; građenje na ustaljenoj tehnici; nastavljanje istraţivanja; osiguranje

vlastitog blagostanja;

o upravljanje vremenom i pouzdanost (maksimalno iskorištavanje prilika; osiguranje

konzistentnosti učinka);

o organizacijske sposobnosti (prioriteti, upravljanje);

o sposobnost rješavanja problema (reagiranje na nove situacije, dekodiranje informacija

i ideja; suočavanje s kompleksnim situacijama; nalaţenje načina da se radi s drugima

pod pritiskom);

o svjesnost o duhovnim i emocionalnim dimenzijama (osiguranje kontinuirane

kreativnosti i balansiranje samoekspresije s vanjskim ograničenjima);

o financijska i poslovna svijest (sposobnost implementacije vještine upravljanja

karijerom; vlastito predstavljanje; poznavanje poslovnih aspekata glazbe);

o poduzetništvo (identifikacija i iskorištavanje mogućnosti).

Pojačane snage imaginacije/kreativnosti

o fleksibilnost u mišljenju i u akciji;

o otvorenost za novo, osobno drugačije i alternativno mišljenje;

o radoznalost i ţelja za istraţivanjem; sposobnost i povjerenje u izvodivost projekta.

5. Poučavanje, učenje i procjenjivanje 5.1. Dizajniranje programa

5.1.1. Kao što je na više mjesta istaknuto, studij glazbe u visokom obrazovanju po svojoj je

prirodi multidisciplinaran i među-kulturan, pokrivajući široki opseg vještina i intelektualnih

sposobnosti. To se vidi u širini studiranog repertoara uključujući zapadnu i ne-zapadnu


16

glazbu, klasičnu i zabavnu te raznolikosti mjesta učenja bilo onog na licu mjesta bilo onog na

daljinu, koja se (raznolikost) razvila u različitim ustanovama i odsjecima.

5.1.2. Mnoštvo glazbenih kurikuluma u sektoru visokog glazbenog obrazovanja jest snaga

koja daje studentima – od kojih su neki dovedeni na studij glazbe izvornom strasti za glazbu –

priliku birati programe najprikladnije njihovim interesima i zahtjevima.

5.1.3. Glazbena ponuda u visokom obrazovanju pokriva širok spektar od kompozicije i na

izvođaštvu baziranih programa do onih više usmjerenih na studij teksta ili tehnologije kao i

bilo koju integriranu kombinaciju. Dok se od individualnih glazbenih programa očekuje da

razvijaju komplekse vještina i znanja, općenito se pretpostavlja da su slušno-analitičke

vještine te poznavanje jednog ili više repertoara i njima pridruţenih tehnika i tradicija izvedbe

i recepcije fundamentalne za studij glazbe.

5.1.4. Mnogi programi nude studentima glazbe priliku da studiraju strani jezik kao način

pojačavanja vlastite kompetencije kao izvođača, slušatelja i muzikologa i kao obogaćenje

svoga razumijevanja kulturnog konteksta.

5.2. Napredovanje

Studenti ulaze u visoko obrazovanje s različitim prethodnim iskustvima i vještinama tako da

su opći ulazni pragovi u smislu znanja povijesti, skladateljskih, harmonijskih, slušnih,

tehnologijskih ili izvođačkih vještina neprikladni. Na primjer, mnogi glazbeni programi

sadrţe stanovit broj uvodnih modula/tečajeva na stupnju 1, kako bi studente opskrbili s

odgovarajućim osnovama znanja i razumijevanja i određenim repertoarom (tipično

upoznavanjem – putem slušanja, analize, i, gdje je moguće, izvedbe) kako bi se mogli kretati

prema specijaliziranijim područjima studija. Putem tog procesa studenti preuzimaju

povećanu odgovornost za vlastito učenje. Usvajanje vještine nezavisnog učenja ključni je

element „diplomiranosti“ što omogućuje studentu da nastavi svoje učenje i iza visokog

obrazovanja i u svojoj budućoj karijeri u glazbi ili drugim područjima rada.

5.3. Metode poučavanja i učenja

5.3.1. Poučavanje glazbe, posebno u područjima kreativne prakse, normalno uključuje

supstancijalnu komponentu individualnog učenja i učenja u malim grupama. Najveći dio

najboljeg učenja jest interaktivni proces između studenta i profesora što daje uzajamnu dobit

unutar istraţivačkog područja. Interakcija između poučavanja (što uključuje upućenu

ekspertizu kreativnih praktičara u izvedbi i kompoziciji) i učenosti ključni je moment u

studiju glazbe u visokom obrazovanju. Predana istraţivačka kultura – u najširem smislu riječi

– podupire najstimulativniju okolinu za učenje i poučavanje

5.3.2. Metodologija osiguranja kvalitete zahtijeva dokumentaciju koja određuje ciljeve i

zadatke programa i njihovih konstitutivnih elemenata i objašnjava kako su metode procjene

usklađene s ishodima učenja. Stalno se razvijaju nove metode studiranja i prenošenja znanja

posebno one bazirane na kompjutorima i drugim aspektima C&IT, ali tipično, jedan

preddiplomant doţivjet će na nekim stupnjevima sljedeće:

o predavanja koja stimuliraju mišljenje, diskusije i debate, ohrabruju dalje čitanje,

slušanje i istraţivanje, čime student moţe proširiti vlastito znanje i razumijevanje,


17

o seminare i druge oblike diskusija u malim grupama, s uključivim individualnim

prezentacijama ili prezentacijama u malim skupinama, da bi se razvijala usmena

prezentacija, pregovaračke i komunikacijske vještine,

o druge vrste poučavanja i učenja u malim grupama gdje studenti imaju mogućnost

raditi zajedno kao tim (npr. dodatni projekt iz tehnologije);

o interakciju jedan na jedan, posebno podupirući razvoj samousmjeravanja,

intelektualne neovisnosti i istraţivačkih vještina putem disertacija, analize i

individualnih projekata, te razvijanje kreativnih vještina skladanjem i izvođenjem,

o individualnu vokalnu i instrumentalnu nastavu ili nastavu u malim grupama,

razvijajući doţivljaj repertoara, tehnike izvedbe, muzikalnosti, interpretacije i

prezentacije,

o kolektivne izvođačke aktivnosti grupe počevši od malih ansambla do velikih zborova i

orkestara, razvijajući timski rad i vještine liderstva,

o radionice i majstorske klase, normalno usmjerene na usvajanje kreativnih vještina i

tehnika unutar grupnog konteksta i često iskorištavajući sretnu okolnost prisustva

gosta-specijalista,

o pisanje eseja kao sredstva za razvijane istraţivačkih tehnika, stjecanja znanja i

prezentiranja ideja i argumenata u pisanom obliku,

o praktične vjeţbe, obično povezane s razvojem kreativnih, analitičkih i slušnih vještina,

o upotrebu kompjutorski potpomognutog učenja, e-maila za raspravu u grupama ili

superviziju ili druge oblike C&IT,

o rad u studiju ili laboratoriju, uključujući izravno iskustvo u upotrebi elektroničke

opreme za komponiranje i/ili snimanje i za različite vrste empirijskog rada,

o nezavisno učenje, bilo kao usmjereno čitanje i slušanje, s tim povezano pisanje eseja

ili disertacijskih projekata ili kao praksu za razvijanje kreativnih vještina,

o eksterna mjesta za nastavu, često u vezi sa zanimanjem, kao što je radno iskustvo u

školama i umjetničkim organizacijama ili periodi studija u inozemstvu,

o projekti za terensku nastavu, gdje studenti studiraju glazbenu kulturu in situ,

metodama kao što su prisustvovanje, opaţanje i sudjelovanje u događajima,

intervjuiranje izvođača, pokrovitelja ili slušalaca,

o široku raznolikost izvankurikularnih aktivnosti, posebno onih uključenih u

participaciju ili prisustvovanje izvedbama,

o učenje s kolegama, kad studenti kritički diskutiraju o radu kolega – obično o izvedbi

ili skladbama.

Poučavanje i učenje na daljinu

5.3.3. Ustanove koje upotrebljavaju metode poučavanja i učenja na daljinu razvile su

efikasne načine stvaranja surogatne specijalističke okoline za učenje koju zahtijeva učenje

glazbe. Ovaj vid davanja znanja uključuje ekstenzivnu audio-vizualnu komponentu,

specijalističke tekstove i druge uobičajene izvore. Opskrba takvih institucija (uzevši u obzir i

implikacije u vezi s autorskim pravima) osigurava da studenti na daljinu postignu ciljeve

slične onima koji se postiţu u tradicionalnim oblicima studija. Sustavi studija na daljinu

također imaju koristi i od tradicionalnijih oblika nastavničke potpore.


18

5.4. Resursi

Glazbi su potrebni viši resursi nago većini drugih programa, kako u smislu nastavničkog

vremena tako i u pogledu tehničkih uvjeta. Posebno se zahtijeva regularan jedan-na-jedan

odnos nastavnik-učenik da bi se osigurao kreativan razvoj pojedinog studenta na

instrumentu/pjevanju gdje je učenje zasnovano na tradicionalnom modelu učenja zanata

(apprenticeship model). Slično, student kompozicije također treba individualnu nastavničku

podršku, normalno na tjednoj osnovi. Potreba za pristup relevantnoj objavljenoj literaturi,

odgovarajućim primarnim izvorima te IT opremi ista je kao i u drugim disciplinama, ali

naglasak na slušanju i izvođenju uz dodatno čitanje zahtijeva neometan pristup širokom

spektru partitura, zbirkama izvođačkog materijala, audio i video snimkama te uređajima za

njihovo gledanje i slušanje. Glazbena se tehnologija stalno razvija što zahtijeva

najsuvremenije uređaje za kreativan rad i za snimanje kao i za analizu akustičkih

psihoakustičkih i psiholoških pojava. Od studenata glazbe normalno se očekuje – što je u

skladu s ciljem i s programom – pristup adekvatnoj zvučnoj praksi i uređajima za izvedbu, za

individualno vjeţbanje, za grupni rad i za javnu prezentaciju, kao i glazbenim instrumentima.

Nešto od toga oni će morati kupiti sami, ali druge mora osigurati ustanova. Gosti-praktičari

igraju ključnu ulogu posebno u stjecanju kreativnih vještina, i cijene angaţiranja takvih

specijalista koji mogu biti visokog međunarodnog ugleda, ekstremno su visoki. Dakle,

odgovarajuća okolina čini supstancijalan zahtjev u poučavanju i učenju glazbe i u smislu

ljudskih i fizičkih resursa i ta potreba mora biti prepoznata na institucionalnoj razini.

5.5. Ocjenjivanje

5.5.1. Glazbeni programi imaju strategije ocjenjivanja koje odraţavaju raznolikost

sposobnosti i vještina razvijanih u različitim kurikulumima i koje osposobljavaju studente da

pokaţu napredovanje postignuća. Poţeljna je raznolikost metoda uključujući formativna i

sumativna ocjenjivanja (neki elementi rada mogu pasti u obje kategorije). Formativne metode

ocjene omogućuju učiteljima da studentima daju pisane ili usmene povratne informacije;

studenti mogu dobiti povratnu informaciju i od svojih kolega.

5.5.2. Studenti mogu očekivati da će se susresti s nizom metoda ocjenjivanja proizašlih iz:

o formalnih pisanih „neviđenih“ ispitnih papira s ograničenim vremenom rada, gdje se

od studenta traţi da rade i misle pod pritiskom, a ocjenjuju se osnove znanja,

razumijevanje i analitičke vještine,

o eseji i drugi radovi u razredu koji omogućuju studentu da pokaţe šire znanje predmeta

nego u ispitnom papiru i koji testiraju njihovu sposobnost da istraţuju problem i da

organiziraju svoje materijale i ideje do predviđenog krajnjeg roka,

o ispitni papiri koji se nose sa sobom za duţa vjeţbanja u orkestraciji ili aranţiranju ili

za neki opseţniji analitički posao,

o praktični ispiti gdje studenti pokazuju svoje tehničke i interpretativne vještine u

izvedbi. To moţe uključiti zadana djela i propisane orkestralne studije i/ili tehničke

vjeţbe kao i samostalno izabrane zadatke. Glazbeni se program unaprijed dogovara s

učiteljem. Od studenata se očekuje da pokaţu svijest o stilističkim zahtjevima.

Praktični ispiti mogu biti individualni ili grupni i mogu biti i javni,


19

o kreativni projekti često ocijenjeni kao mješavina kontinuirane ocjene, dokumentacije i

krajnje prezentacije/izvedbe i posebno relevantne za interdisciplinaran rad (npr. glazba

u kombinaciji s kazalištem, plesom videom, itd.),

o slušno ocjenjivanje sposobnosti prepoznavanja sluhom i notiranja zvukova u širokom

rangu konteksta,

o opširne disertacije, individualni projekti i portfolji kao produkti naprednog

razumijevanja, znanja, istraţivačkih vještina i/ili kreativnih postignuća,

o usmene prezentacije koje dokazuju prezentacijske i komunikacijske vještine u

individualnoj i grupnoj situaciji,

o viva voce prezentacije kod kojih se ocjenjuju sposobnost predočivanja uvjerljivih

argumenata usmeno, ili opravdanost stvaralačkog ili interpretativnog izbora,

o ocjena kolega kad studenti prezentiraju djelo – obično izvedbu ili skladbu – za grupnu

raspravu i kritiku, pri čemu se razvija sposobnosti formuliranja kriterija za suđenje i

sposobnost verbalnog izraţavanja vlastitih misli,

o samo-ocjena pokazuje studentovu sposobnost da objektivno vrednuje vlastiti posao i

da identificira svoje vlastite snage i slabosti,

o izvještaji o radu izvan ustanove, uključujući periode studija u inozemstvu,

o izvještaji o empirijskom radu koji moţe biti u obliku terenskoga rada, eksperimentalni

rad u laboratoriju, te moţe uključiti audio-video i drugu dokumentaciju i trebalo bi

pokazati studentovu sposobnost primjene odgovarajućih analitičkih metoda, bilo

kvalitativnih, bilo kvantitativnih, te sposobnost planiranja i izvođenja istraţivačkih

projekata onako kako odgovara kulturnom kontekstu.

5.5.3. Pored niza akademskih i praktičnih vještina, od diplomanata se u glazbi očekuje da

pokaţu umijeće (artistry), lični izraz, imaginaciju i kreativnost. Iako ti atributi mogu oteţati

zahtjeve procjene u smislu da ova bude izraţena eksplicitnim ishodima učenja oni se ipak

prepoznaju i vrednuju ako su prisutni. Stručna glazbena zajednica ima razvijene mehanizme

jačanja i procjene takvih atributa.

6. Standardi

6.1. Raznolikost ponude i standardi

6.1.1. Ovaj tekst ne definira niti ne implicira opći kurikulum za glazbu. Ipak raznolikost

ponude znači da se standardi mogu mjeriti samo prema ishodima učenja individualnog

programa.. Također, budući da su neki stupnjevi programa specijalistički po prirodi, očekivani

standardi na svakom stupnju visokog obrazovanja neće biti opći za cijeli sektor. Npr. izvedba

se ispituje u različitim programima ali se očekuje da će konzervatoriji imati više standarde u

izvedbi od drugih zbog primarnosti izvedbe u njihovom kurikulumu.

6.1.2. Ne postoji programska jezgra u glazbi jer su repertoari i vjeţbanje koji čine fokus

programa studija tako brojni i disparatni. Ipak, neki široki opći kriteriji mogu se dati unaprijed

kao indikatori pragovnih standarda i (minimalno postignuće diplomanta) kao i drugih

standarda (točke iznad praga koje se mogu smatrati kao ciljevi). Kao korisno za grupiranje

standarda mi smo izlistali deskriptore pod tri široka naslova: znanje i razumijevanje

(intelektualne vještine); praktične vještine i glazbeništvo(musicianship); i generičke i

diplomske vještine.


20

6.1.3. Iz prethodnog je jasno da postavljeni ishodi učenja ne čine kontrolnu listu. Ne očekuje

se da će svi programi nuţno voditi postizanju svih postavljenih ishoda.

6.1.4. Iako su eksplicitni standardi nuţni za akademsko nadgledanje ustanova i za razvoj i

kontrolu programa, studij glazbe na viskom nivou ne namjerava se standardizirati . Naprotiv,

raznolikost pristupa unutar iste discipline ili pod-discipline moţe imati pozitivnu vrijednost u

propitivanju usvojene mudrosti i u razvoju dobre prakse, unapređujući na taj način studij na

inovativan način. Pluralnost pristupa smatra se priznatom snagom sustava u UK.

6.1.5. Standardi (benchmarks) iskazani u ovim tablicama odnose se na preddiplomski studij

glazbe.

Njih treba upotrebljavati u povezanosti s generičkim deskriptorima za kvalifikacije na nivou

bakalaureata (Bachelors degree with Honours) kao što je objelodanjeno i QAA u The

Framework for higher education qualifications in England, Walles and Northern Ireland

(QAA 012/01) i u Škotskoj (QAA, 013/01).


21

6.2. Standardi

Uspješnim završetkom preddiplomskog studijskog programa, a prema posebnim zahtjevima specifikacija pojedinih programa, diplomanti bi

morali biti osposobljeni za:

Znanja i razumijevanje (intelektualne vještine)

Prag Žarišno

pokazati široko zasnovanu količinu znanja u jednoj ili više glazbenih

poddisciplina uključujući detaljno shvaćanje odgovarajućeg repertoara i

tekstova te upoznatost s relevantnim konceptima i sadrţajima;

k tome, poznavati manje poznata područja predmeta, znati se

pozivati na znanstvenu literaturu, te znati upotrijebiti ili pobijati

relevantnu znanstvenu literaturu i kurentna istraţivanja;

pokazati sposobnost analiziranja, manipuliranja preispitivanja ili

kreiranja glazbenih materijala (tekstova, artefakta, pojava) i prezentiranja

rezultata ili nalaza u koherentnom i komunikabilnom obliku;

k tomu, pokazati dublju razinu razumijevanja procesa uključenih u te

postupke i pokazati kritičku svijest o području neizvjesnosti ili

prijepora;

pokazati razumijevanje odnosa između teorije i prakse u glazbi i biti u

stanju upotrebljavati relevantne tehnike i metode u objašnjavanju i

demonstraciji tih odnosa;

dodatno, pokazati detaljno znanje i razumijevanje teorijskih

konstrukata u glazbi i kako se ovi odnose prema svom nastanku,

izvedbi i prijenosu;

pokazati široko kontekstualno znanje vaţno za proučavanje pod-

discipline/a uključujući odnos prema široj povijesnoj, filozofskoj,

kulturnoj i socijalnoj praksi, sadrţajima i pojavama;

dodatno, pokazati kritičan angaţman s takvom praksom, sadrţajima i

pojavama i sposobnost promišljanja i vrednovanja povijesnih i

sadašnjih debata o tome u relevantnim područjima;

pokazati razumijevanje kako se glazba, bez obzira na sub-disciplinu koja

se uči, odnosi prema poznatim disciplinama u umjetnosti,

humanističkim, socijalnim i fizikalnim znanostima.

dodatno, pokazati svijest o implikacijama multidisciplinarnosti

glazbe za stvaranje, inovaciju i istraţivanje.


22

Praktične vještine i glazbeništvo

Prag

Žarišno

Pokazati sposobnost da se sluhom prepoznaju i identificiraju

ključne komponente glazbenog jezika kao što su intervali, ritmovi,

modusi, mjera, sonornost (boja, tekstura, instrumentacija, itd.) i da

se biljeţe kako treba;

pokazati tu sposobnost na višem nivou sofisticiranosti i u situacijama

gdje su primjeri kompleksni, nekompletni i neuobičajeni;

pokazati sposobnost da se pamte glazbeni materijali i da se čitaju

i/ili rekonstruiraju zvukovi glazbe koji su zapisani ili kodirani u

bilo kom obliku;

pokazati ove vještine na višem nivou uključujući sposobnost

pamćenja i internalizacije duţih i kompleksnijih materijala te

snalaţenje u različitim notacijama ili izvorima zvuka;

pokazati sposonost da se prepoznaju (analiziraju) glazbene

organizacije, bilo sluhom, bilo studijem napisane partiture;

pokazati tu sposobnost na višem nivou gdje su takve organizacije

kompleksne ili višeznačne, te pokazati svijest o mnoštvu različitih

pristupa;

pokazati mjeru vlastite ekspresije, imaginacije i kreativnosti u

praktičnom muziciranju (bilo u obliku izvedbe, komponiranja,

aranţiranja ili improvizacije), te sposobnost komuniciranja glazbom

upotrebom odgovarajućih tehničkih i interpretativnih sredstava.

pokazati individualnu glazbenu osobnost ili „glas“ putem

naprednih tehničkih vještina, dublje interpretativne uvide i širi

opsegosobne ekspresije i originalnosti u kreativnom poslu.


23

Generičke i diplomske vještine

Prag

Žarišno

pokazati sposobnost primanja i asimilacije informacija i

sintetiziranja i organiziranja releventnih autputa;

pokazati tu sposobnost na višem nivou, uključujući široko

znanje o izvorima informacija i njihovoj upotrebi, te napredne

vještine organiziranja, interpretacije i sinteze informacija;

pokazati sposobnost razvijanja ideja i konstrukcije

argumenata u verbalnom i pisanom obliku te kritičkog

vrednovanja takvih ideja;

pokazati visoko razvijene vještine u tim područjima uključujući

sposobnost da se brane pogledi, postulati hipoteze, da se

identificiraju problemi predloţe rješenja;

pokazati kompetenciju u praksi, procesima, tehnikama i

zahtijevanoj metodologiji određene pod-discipline, te

sposobnost prepoznavanja i primjene generičkih vještina

naučenih u drugim područjima disciplinama;

pokazati visoko razvijene načine primjene takvih generičkih

vještina, uključujući vještinu adekvatnog selektiranja, generalizacije

modeliranja i improvizacije;

pokazati sposobnost samostalnog rada i pokazati

samomotivaciju i kritičku svijest;

pokazati sposobnost izvedbe samostalnog rada visoke kvalitete

(rigorozno, branjivo, snaţno, imaginativno itd.), pokazati strogu

evidenciju o samo-motivaciji i pokazati snagu u kritičkoj

samosvijesti;

pokazati sposobnost rada u kombinaciji s drugima na

zajedničkim projektima ili aktivnostima i pokazati vještinu u

timskom radu, pregovaranju, organizaciji i donošenju odluka;

pokazati tu sposobnost visokog stupnja razvijenosti, pokazati

dokaze o kreativnosti i intuiciji zajedno s liderstvom i

menadţerskim vještinama kako treba;

pokazati sposobnost prezentacije rada u prihvatljivom obliku,

razumljivo, kako ekspertnoj tako i neekspertnoj publici (čitatelji,

potrošači);

pokazati tu sposobnost u visokom stupnju sofisticiranosti,

upotrebom niza tehnika, te pokazati vjernost i intuiciju u

prezentaciji;

pokazati odgovarajuće C&IT vještine i znanja njihove aplikacije

relevantno prema određenoj sub-disciplini;

pokazati tu vještinu u naprednom obliku, uključujući sposobnost

transfera elemenata vještine na druga područja;


24

pokazati intelektualnu radoznalost i potencijal za kontinuiran

umjetnički i kreativni razvoj.

pokazati te osobine na višem nivou uključujući potencijal za

inovativan rad.

Documents

P. Rojko: Bolonjski proces. Standardi u studiju glazbebib.irb.hr/datoteka/576492.P._Rojko_Bolonjski_proces_u... · 2012-04-11 · _____P. Rojko: Bolonjski proces. Standardi u studiju