Ova jedina ZemljaDAN PLANETA ZEMLJE22. TRAVNJA 2008.

OVA JEDINA ZEMLJA

UNIŠTAVANJE ŠUMA

Od sredine XIX. stoljeća na planetu je površina od 1,5 do 1,6 milijardi hektara pod samoniklim šumama smanjena na pola! Mnogi su razlozi i učinci tog strašnog procesa uništavanja cjelovitih šumskih područja. Šume, koje velikim dijelom uklanjaju ugljikov dioksid iz atmosfere, danas se na mnogim pustopoljinama više ne mogu zamijeniti jer se promijenio režim podzemnih voda. Šume ljudi uništavaju da bi dobili poljoprivredne površine za golo preživljavanje i pašnjake za stoku, ali i za monokulture poput palmina ulja koje prejeftino uvoze razvijene zemlje. Šume koje nisu posječene do gola također su prošarane prosjecima za ceste kojima često voze kamioni izvlačeći rude iz unutrašnjosti. One tako slabe i odumiru, a s njima nepovratno nestaju staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta. Nestanak velikih šuma izravno utječe na klimu i režim podzemnih voda, pa se klimatske anomalije pojačavaju, a stanovništvo strada u odronima zemlje koju više ništa drugo ne drži. Do 2030. godine, nastavi li se uništavanje šuma, ostat će samo desetina nekadašnjih površina. Čak 90 posto nekadašnjih tropskih šuma izgubili su Filipini, Tajland, Malezija, Bangladeš, Kina, Šri Lanka, Laos, Nigerija, Liberija, Gvineja, Čad, Gana i Obala Bjelokosti. I Sahara je prije 6000 godina bila pod šumom. Mnoge zemlje popit Filipina, Tajlanda i Indije deforestaciju su proglasili glavn-im državnim problemom.

U BUDUĆNOST POŠTUJUĆI ČOVJEKA I PRIRODU…

INA – Industrija nafte d.d. sustavno prati rizike i utjecaje na okoliš koji su prouzročeni djelatnostima, proizvodima i uslugama. Temelj Ininih aktivnos-

ti je i preventivno djelovanje na smanjenju i uklanjanju onečišćenja na način da su definirani svi bitni aspekti koji utječu ili mogu utjecati

na okoliš jer je prepoznavanje vlastitog stvarnog ili potencijalnog utjecaja na okoliš osnovna pretpostavka upravljanja zaštitom

okoliša. INA već desetljećima radi na zaštiti okoliša pa tako već niz godina prati emisije onečišćujućih tvari koje odlaze u

zrak ili vode, potrošnju vode i vodne naknade, gospodaren-je opasnim i neopasnim industrijskim otpadom, nezgode

s utjecajem na okoliš kao i troškove zaštite okoliša.

LJUDI

I ljudi izumiru. Cijele kulture i ljudska iskustva nestaju kada umre posljed-nji govornik nekoga jezika. Njihova otkrića, lijekovi, znanja, običaji... nisu postali baština čovječanstva. Samo u XX. stoljeću izumrla su 84. jezika ili njihove grupe, a u njima još 28. Neki jezici preživjeli su jer se još koriste u liturgijama poput kopt-skog, starocrkvenoslavenskog, lat-inskog, sanskrtskog ili avestanskog, ali poput nekih pokušaja umjetnih međunarodnih jezika nedostaje im sadržaj ljudskoga života. Ne treba se zavaravati što da su lingvisti nabro-jali još 6912 moderna jezika, jer sto-tine među njima imaju žive posljednje govornike. A bogatstvo Zemlje želimo sačuvati ponajprije zbog ljudi.

NESTANAK OZONA

Ne poznavajući učinke svojega djelovanja čovjek je uporabom i ispuštanjem umjetnih plinova klornoga i bromnoga fluor-ugljika, poznatih kao fre-ona, ugrozio svoj opstanak. Ti su plinovi do prije dva desetljeća bili potiskivači u bocama sa sprejem, a još su danas rash-ladni mediji u hladionicima i klimatizacijskim uređajima. Svaki dotrajali hladionik ili klima iz kojega nije na siguran način izvučen plin truje sloj ozona, oblika kisika, koji život na Zemlji čuva od smrtonosnog ultraljubičastog zračenja. Od kraja se-damdesetih ozon se uporno smanjuje korakom od 4 posto po desetljeću, a tempo se možda posljednjega tek malo usporio. Sezonske ozonske rupe iznad polova samo su drastičan izraz procesa čiji oporavak još nije na vidiku.

EL NIÑO

Eurocentrični pogled često je sklon zaboraviti na oceansko-atmosferski fenomen južnoga Pacifika poznat kao El Niño. Sa svojim parnjakom La Niñom čini važan sus-tav kretanja toplih i hladnih slojeva vode, razlike ne veće od pola stupnja od glav-nine, između južnoameričke, sjevernoaustralske i istočnoazijske obale. Držalo se da je taj sezonski sustav održiv i da blagotvorno djeluje sezonski kad klima zaprijeti da je preniska ili previsoka. Poremećaj u tom sustavu od samo desetinke stupnja prouzrokuje drastične meteorološke anomalije na kopnu poput nesnosnih vrućina i golemih šumskih požara. Potpuno je nepredvidljivo što će se dogoditi ako se imalo načne klimatološki obrazac planeta.

KRIZA JUŽNOG OCEANA

Krajem prošloga ljeta proglašena je uzbuna kada je potvrđeno da odumire Južni ocean! Mikroskopske alge oko Antarktike dosad su djelotvorno apsorbirale trećinu ukupno proizvedenog ugljikova dioksida, vraćajući atmosferi drag-ocjeni kisik. Ne više. Vrtlog stalnih polarnih vjetrova u te vode ucjepljuje previše plina, čime more postaje previše kiselo, a alge zato počinju odumirati. Zelena planktonska “juha” osim toga je hrana za mnogo životinjskih vrsta, početak je hranidbenog lanca koji se s grbavim kitovima proteže sve do Havaja! Za tu prijetnju čovječanstvo još nije našlo ni teoretski odgovor.

OTPAD

Čovjek je najveći potrošač okoliša. Uzme iz pri-rode što mu treba, preradi da udovolji nekoj ljud-skoj svrsi i i potom odbaci. Otpad se, međutim gomila i ugrožava samoga čovjeka procesima koji se u njemu razvijaju: od legla zaraze, oboljelih životinja koje odatle mogu završiti i kao ljudska hrana, do razvoja stakleničkih plinova i koncen-tracije otrova koji smanjuju rezerve pitke vode. Svi organizmi, osim čovjeka, surađuju svojim otpad-nim tvarima s prirodom. Ono što je nekoj vrsti ot-pad, drugoj je život. Čovjek je, zato jer ima razum, dužan počistiti za sobom tako da iskorištene tvari ponovno vrati u uporabu. Spaljivanjem ili odbaciv-anjem daleko od pogleda samom sebi čini štetu i dugoročno neodrživ život.

TEHNIČKI OTPAD

Stvarajući umjetne materijale i iskorištavajući u tehničkim igračkama tvari koje se nikada u prirodi ne javljaju u tolikim koncentracijama, čovjek se tiho ugrožava. Živa, olovo, kadmij, kositar, bakar, silicij, berilij, staklo, plastika... stanuju u pokvarenim i odbačenim tehničkim napravama. Otpadne ne-upotrebljive tehničke naprave valja vratiti u uporabu kao korisnu sirovinu, onako kako se vraća papir, potrošeni brodovi i automobili. Gdje je završio vaš stari mobitel? A onaj prije njega? A onaj koji vam neće trebati za deset godina? S tehničkim je otpadom kao sa solju: neophodan je dok se koristi. Ali 200 grama kuhinjske soli smrtna je doza za čovjeka. Isto je tako i s tvarima od kojih su napravljene nekad korisne, a danas islužene tehničke naprave.

ENERGIJA

Da vlastiti rad zam-ijeni iskorištavajući

sile oko sebe-ka-rakteristika je čovjeka.

Bez toga čovjek bi ostao na grani, ili bi u najboljem

slučaju bio primitvni lo-vac, samo jedna vrsta među

mnogima. Zato čovjeku treba energija. Pripitomivši životinje

za rad u polju učinio je pametnu stvar, jer je stvorio malu ekocjelinu.

Iskorištavanje rada drugih ljudi bila je prva povijesna pogreška, a razvoj tehničke

civilizacije utemeljenoj na ugljenu i nafti, ne vrati li se obilju drugih oblika energije koja ne

osloboađa ugljikov dioksid, mogla bi biti posljednja pogreška vrste koja sebe drži inteligentnom.

ŽIVOT

Mora se zaustaviti izumiranje biljnih i životinjskih vrsta. Samo u moder-no doba 86 životinjskih vrsta je zau-vijek nestalo u Africi, 67 u Europi, u SAD-u 112 vrsta, u Aziji 89, a u Aus-traliji 61, pri čemu nema točnih po-dataka za srednju i južnu Ameriku; ukupno 735 kojima valja dodati još 293 vrste glavonožaca. Pouzdan popis poznatih, a potom pouzdano izgubljenih biljnih vrsta ne može se sastaviti, ali se broji tisućama. Time što su neke vrste, za koje se mislilo da su izumrle, ponovno otkrivene (32 vrste) više govori o tome koliko čovjek ne poznaje svijet u kojemu živi, a kamo li međuzavisnost pojed-inih vrsta. I ne znamo nestane li neki kamenčić iz toga mozaika hoće li to u nekom lancu biti iprijetnja Čovjeku.

Prije točno 40 godina u travnju 1968. talijanski industrijalac Aurelio Peccei i škotski prirodoslovac održivoga razvoja Alexander King utemeljili su Rimski klub. Bila je to skupina osviještenih specijalista na brojnim područjima. Prvi su razmijenili podatke o problemima okoliša i sumnje da se oni mogu riješiti pojedinačnim naporima. Na temelju toga Hasan Özbekhan, Erich Jantsch i Alexander Christakis izgradili su način predviđanja razvoja i sročili ga u brošuri “Budućnost čovječanstva”, zalažući se za utemeljene dijaloge i razborito utjecanje na politiku. Rimski je klub međunarodnu

pozornost privukao izvješćem “Granice rasta”, u kojemu se naznačuju neugodni trendovi po planet i moguća rješenja. Knjiga je prodana u 30 milijuna primjeraka u više od 30 prijevoda te je i danas najprodavanija knjiga ekološke tematike. Ona je utemeljila poglede o tome da problemi okoliša ne poznaju državne granice, ali i da ih samo države koje surađuju mogu rješavati. Samo godinu dana poslije hr-vatski sociolog dr. Rudi Supek objavio je desecima puta reizdavanu knjigu “Ova jedina Zemlja”, čije se poglede i danas citira.

Prir

edio

: Miro

slav

Am

bru

š K

iš

Ova neobična snimka svijeta noću govori nam mnogo: da ljudi nastavaju samo djelić planeta na koji presnažno utječu. I dok jed-ni vjeruju da nema dobre zabave bez noćne zabave, a drugi da nema zabave bez slapova svjet-la, priroda pati. A i čovjek, samo toga još nije svjestan. Reflektori usmjereni u nebesa, rasipnička javna rasvjeta koja nema drugu svrhu osim da izvanzemaljcu poruči “Halo, tu smo!”, prirodu koja je evoluirala u ritmu dana za aktivnost i noći za odmor - čini bolesnom. I čovjeka. Gla-vobolje nepoznata podrijet-la najblaži je oblik posljedice izloženosti pretjeranom svjetlu noću. Psihološki se to vidi u po-rastu osjećaja dnevne radne is-crpljenosti, pojačanoga stresa i potištenosti te smanjene spolne želje. San čovjeku i životinjama svjetlost ometa i fiziološki, jer se u mraku i snu u organizmima obnavlja melatonin, snažan an-tioksidans. Njegov nedostatak u

izravnoj je vezi s porastom raznih oblika zloćudnih bolesti, jer on čuva staničnu jezgru da ne podiv-lja u maligno tkivo. Osim čovjeka, pati i priroda. Ptice u gradu gube osjećar ritma dana i noći, od pi-jevaca koji kukuriču u ponoć do vrabaca koji se zborski javljaju u tri ujutro. Noćne životinje ne mogu krenuti u lov, ptice selice i morske kornjače koje polažu jaja gube orijentaciju, a salmonidne ribe poput lososa i pastrve gube instinkt koji ih vodi na mjesta gdje se razmnožavaju. Iako su astronomi možda posljednji na popisu zbog kojih bi noću treba-lo biti što manje svjetla, možda ih možemo razumjeti kada kažu da smo u osvijetljenim noćima izgubili dio ljudskosti: kad ste posljednji put vidjeli Čudo mliječne staze, golim okom raz-likovali zvijezde, planete i galak-sije, a znate li uopće da noćno nebo nisu svjetleće pribadače prikucane u crnilo, nego se nebo pretapa u duginim bojama?

NOĆNI POGLED NA ZEMLJU

Zemlja noćuDAN PLANETA ZEMLJE22. TRAVNJA 2008.