OTROVANJA I DROGE

SEMINARSKI RAD

SADRŽAJ

Uvod..........................................................................................................................................1

1. Otrovanja na brodu...............................................................................................................2

1.1. Podjela otrovanja...........................................................................................................2

1.2. Otrovi na brodu..............................................................................................................2

1.3. Opći znakovi otrovanja i prva pomoć.............................................................................2

1.4. Otrovanje ugljičnim monoksidom..................................................................................3

1.5. Zlouporaba alkohola......................................................................................................5

2. Zlouporaba droga..................................................................................................................8

2.1. Derivati kanabisa............................................................................................................8

2.2. Opijatske droge..............................................................................................................9

2.3. Psihostimulativne droge...............................................................................................11

2.4. Testovi na drogu..........................................................................................................12

Zaključak................................................................................................................................. 14

Literatura................................................................................................................................ 15

Uvod

Opasnost od otrovanja i opasnost od droge dio su svakodnevnice života na brodu. Otrovanja

su vrlo opasna jer mogu ugroziti život osobe ili više osoba na brodu, a da one toga nisu

svjesne, kao npr. otrovanje ugljičnim monoksidom ( o tome će više govora biti dalje u

seminaru). S druge strane konzumacija opijata kao što su alkohol i određene vrste droga

dovode u opasnost osobe koje to svjesno konzumiraju a također mogu dovesti u opasnost

druge osobe i sam brod, jer teže odlučuju o svojim postupcima pod utjecajem tih opijata.

Ovaj seminar naslova „Otrovanja i droge“ govori o utjecaju otrova na čovjeka, ponajprije

ugljičnog monoksida kao najopasnijeg plina te opisuje zlouporabu droga i alkohola. Seminar

je podijeljen u dva dijela. Prvi dio seminara naslova „Otrovanja na brodu“ detaljnije daje opis

o vrstama otrovanja, prepoznavanju otrovanja te postupcima koje je potrebno poduzeti u

slučaju otrovanja osobe ugljičnim monoksidom i alkoholom. Drugi dio seminara naslova

„Zlouporaba droga“ odnosi se na opis pojedinih vrsta droga koje su najčešće na brodovima,

kako prepoznati osobe pod utjecajem tih opijata te kako postupiti sa tim osobama. U izradi

seminara korištene su knjige i izvori sa Interneta.

1

1. Otrovanja na brodu

1.1. Podjela otrovanja

Otrovanja mogu biti akutna i kronična. Akutna nastaju pri naglom unošenju otrova u količini

koja uzrokuje otrovanje. Ovisno o vrsti ishod može biti ozdravljenje bez

posljedica ,poboljšanje zdravstvenoga stanja s dugotrajnim posljedicama ili smrti. Kronična

otrovanja nastaju kada se u organizama dugotrajno unese male količine otrova čiji se učinak

kumulira težine otrovanja ovisi o vrsti otrova ,unesenoj količini i načinu ulaska otrova u

organizam.

1.2. Otrovi na brodu

Tvari koje potencijalno mogu uzrokovati otrovanje na brodu obično se dijele na otrove koji

se nalaze u svakodnevnoj uporabi(alkohol,boje,lakovi ,otapala boja

lakova,pesticidi,lijekovi,kiseline lužine)i one koje mogu nastajati u brodskim pogonima od

brodskog tereta i radnih postupaka. Najčešći otrovi koji nastaju tijekom rada jesu ugljikov

monoksid, ugljikov dioksid, amonijak i freon. Njima treba dodati žestoke plinove otrove koji

se rabe za uništavanje glodavaca i insekata radi zaštite tereta. Najčešće otrovne tvari

brodskog tereta jesu nafta i njezini derivati, kiseline lužine, neke rudače i različite sačme koje

ispuštaju benzol kojim se ekstrahiraju. Posebni je problem teret nekih organskih tvari-žitarice

i voće –koji zbog fermentacije troše kisik,a ispuštaju ugljikov dioksid. Zbog toga se u

neventiliranim skladištima troši kisik koji može pasti ispod 10%, a razvija se CO2. Prigodom

pružanja pomoći osobi otrovanoj ili onesviještenoj u zatvorenom prostoru, ne smije se ulaziti

bez izolacijskih aparata. Unesrećenog iz zatrovanog prostora valja iznijeti bez ugrožavanja

zdravlja drugih članova posade. Pomorski časnici trebaju dobro poznavati potencijalne

otrovne tvari koje mogu nastati tijekom rada ili se osloboditi iz brodskog tereta kao i opće i

specifične postupke pružanja pomoći otrovanima.

1.3. Opći znakovi otrovanja i prva pomoć

Opći znakovi otrovanja jesu glavobolja ,mučnina,povraćanje ,pospanost,nesvjestica i loše

opće stanje . Znakovi za teško otrovanje modra boja kože ,teško disanje,ubrzano i mekano

bilo i poremećaji svijesti.

2

Opća načela prve pomoći pri otrovanju:

Raditi brzo i smireno

Prepoznati otrov

što prije odstraniti otrov iz organizma

dati protuotrov

održavati životne funkcije

dati kisik

utopliti otrovanog

pratiti stanje

tražiti liječnički savjest preko radija

Važna upozorenja

kod otrova unesenih preko usta ako je potrebno umjetno disanje ne primjenjivati

metodu usta na usta već manualnu metodu ,maska za oživljavanje ili dati kisik

pri otrovanju udisanjem žestokih otrova ne davati disanje usta na usta ili usta na nos

kad je otrovani koji je progutao jake kiseline i lužine u nesvijesti ili ima grčeve ne

smije se provocirati povraćanje

pri otrovanju udisanjem ne davati sredstva za smirivanje ni protiv bolova

1.4. Otrovanje ugljičnim monoksidom

Ugljični monoksid (CO) je plin bez boje, mirisa i okusa, a za razliku od nekih drugih plinova,

ne iritira kožu. To znači da ga ne možete vidjeti, nanjušiti ili na bilo koji drugi način osjetiti,

čime je CO i zaslužio svoj maligni pseudonim - nevidljivi ubojica.

Što je ugljični monoksid i kako dolazi do njegovog nastajanja?

Ugljični monoksid je (CO je kemijski simbol za ugljični monoksid i označava molekulu koja se

sastoji od ugljika i kisika) plin bez boje i mirisa, ne iritira kožu. To su važne karakteristike

obzirom da ga se ne može vidjeti, osjetiti njuhom, niti prepoznati na bilo koji drugi način

osim posebnim detektorima s alarmnim sustavom. Ugljični monoksid nastaje nekompletnim

izgaranjem, posebno krutih, tekućih i plinskih goriva. Ugljični monoksid stvara se

sagorijevanjem tvari koje sadrže ugljik, a bez dovoljnog pristupa kisika, odnosno zraka.

3

Uređaji na prirodni plin, tekući petrolej, ulje, kerozin, drva i drveni ugljen tako postaju

proizvođači smrtonosnog ugljičnog monoksida.

Zašto je ugljični monoksid opasan?

Crvene krvne stanice (eritrociti), sadrže hemoglobin, kemijski spoj kojem je funkcija vezanje

kisika u plućima i otpuštanje kisika u tkivima. Hemoglobin brže veže CO nego kisik. Ako je

mnogo CO-a u zraku kojeg udišete, hemoglobin će brže postati zasićen ugljičnim

monoksidom i neće moći vezati kisik. Efekt je sličan gušenju (također se radi o nedostatku

kisika).

Koji su simptomi otrovanja CO-om?

Simptomi su slični simptomima gripe, no bez povišene temperature. Radi se o sljedećim simptomima:

glavobolja

iritabilnost

konfuznost

nesvjestica

oslabljeno prosuđivanje

bizarno ponašanje

kratkoća daha

brzo disanje

prestanak disanja

bol u prsima

mučnina i povraćanje

abnormalni otkucaji srca

brzi otkucaji srca

nizak krvni tlak

hiperaktivnost

konvulzije

koma

šok

Prva pomoć

4

iznijeti otrovanog na svježi zrak

provjeriti stanje svijesti

provjeriti vitalne funkcije

u slučaju prestanka disanja ili srčane radnje primjeniti umjetno disnaje i vanjsku

masažu srca

kad otrovani diše ,dati mu kisik preko maske 1

1.5. Zlouporaba alkohola

Alkohol ili etanol temeljna je opojna tvar alkoholnih pića. Izgledom je bistra i bezbojna

tekućina, koja u prirodi nastaje alkoholnim vrenjem s pomoću gljivica iz ugljikohidrata, nekih

vrsta voća, žitarica, hmelja itd. Iznimno rijetko čisti etanol može uzrokovati opijenost u ljudi.

Alkoholna pića se dobivaju vrenjem i destilacijom grožđa, voća, žita i raznih drugih biljnih

tvari. Umjereno pijenje smatra se u europskoj kulturi društveno i civilizacijsko prihvatljivim,

ali aktivno opijanje, kao i kronični alkoholizam značajan su društveni i medicinski problem.

Alkoholizam je pretjerano uživanje alkoholnih pićem sa svim posljedicama njegove

zlouporabe. Kronični je alkoholičar osoba koja prekomjerno pije alkoholna pića, u koje je

ovisnost o alkoholu tolika da pokazuje psihičke, tjelesne ili socijalne poremećaje. Alkoholna

ovisnost nastaje nakon 10 do 15 godina prekomjerne uporabe alkohola u muškaraca, dok se

u mladih i žena ovisnost može razviti i nakon dvije godine. Uporaba alkohola ovisi o tradiciji i

drugim čimbenicima (socijalnim, ekonomskim). U svim je zemljama veća u muškaraca no u

žena i smanjuje se godinama.

Razlozi pijenja alkohola

Osim običaja, navike i općenite prihvaćenosti, posezanje za alkoholom povezuje se sa

stresnim situacijama, napetostima, frustracijama, lošim međuljudskim odnosima i drugim

društvenim poremećajima. Očekivanje da će alkohol podići raspoloženje, ublažiti patnje i

rastjerati brige lažna je vodilja mnogih pijanstava. Usprkos tome što je alkohol dostupan

svagdje, prekomjernom uživanju alkohola sklone su samo neke osobe. Nema jasnih kriterija

po kojima bi se moglo predvidjeti hoće li neka osoba biti sklona prekomjernom uživanju

alkohola ili neće. Ipak poznata je činjenica da je najveći broj alkoholičara među osobama koje

1 Medicina za pomorce Rosanda Mulić i Darko Ropac

5

imaju razne psihičke poremećaje (neuroze, depresivna stanja, bijeg od stvarnosti,

izbjegavanje odgovornosti i sl.)

Djelovanje alkohola

Alkohol djeluje na čovjeka nakon uzimanja na usta. Vrlo se rijetko alkohol u organizam unosi

preko kože. U krv alkohol dospijeva upijanjem (resorpcijom) preko sluznice usta, ždrijela,

jednjaka, želuca i crijeva. Najveća se količina alkohola resorbira u sluznici tankog crijeva.

Djelovanje alkohola se obično ocjenjuje stupnjevima opijenosti.

Lakša opijenost. Nastupa kod koncentracije od 0,5‰ do 1,5‰ alkohola u krvi. Tada se

opažaju prva jasna djelovanja alkohola na živčani sustav. Refleksi su usporeni, vidno polje

suženo, smanjuje se snaga, padaju pozornost, koncentracija i moć rasuđivanja. Smanjuje se

kritičnost te se olako procjenjuju okolnosti i preslobodno ulazi u rizike. Kod koncentracije

alkohola od 0,5 ‰ osoba često tvrdi da ne opaža nikakvo djelovanje alkohola na vlastiti

živčani sustav i ponašanje. Tek kod oko 1 ‰, izraženo je pripito karakteristično ponašanje

bez strahova, kočnica, sputanosti i u pravilu, veselo raspoloženje.

Katkad mala količina alkohola može uzrokovati veliko uzbuđenje s provalom gnjeva,

agresivnosti i razbijačkog ponašanja. Nakon toga takva osoba zapadne u duboki san, a kad se

probudi, ne sjeća se ničega. Takvo se stanje zove patološko pijanstvo (patološka

intoksikacija).

Stupanj srednje opijenosti. Nastupa kod koncentracije od 1,5 ‰ do 2,5 ‰. Opijeni nije

kadar kontrolirati svoje postupke i ponašanje, zbog čega su mu reakcije vrlo nekritičke.

Pojavljuju se naznake agresivnosti, nasilnih radnji, nepristojnosti i svadljivosti. U takvom je

stanju veliki rizik od ulaženja u vezu s nepoznatom osobom zbog mogućnosti dobivanja

spolno prenosive bolesti.

Teška opijenost. Nastaje kada koncentracija alkohola u krvi dosegne 2,5 ‰ do 3,5 ‰.

Opijeni je pospan, sužene svijesti dok djelovanje alkohola počinje kočiti pojedine dijelove

moždanog sustava. Nastaje jak poremećaj ravnoteže, govor je otežan do potpune

nerazumljivosti, često je povraćanje ili nekontrolirano mokrenje i pražnjenje crijeva. Nakon

otrježnjenja osoba se često ne sjeća svojih postupaka. Kod koncentracije alkohola oko 4 ‰,

nastupaju nesvijest i alkoholna koma. Refleksi se gase, a tjelesna temperatura snižava ispod

normale. Kod ovog stanja, iako opijeni zaudara na alkohol treba isključiti druge moguće

6

uzroke kome. Pri većoj koncentraciji (5 ‰), dolazi do paralize moždanih centara koji

reguliraju rad srca i disanje te do smrti koju katkad ni hitnom bolničkom intervencijom nije

moguće spriječiti.

Prva pomoć

Ne postoji brzo i djelotvorno sredstvo koje bi smanjivalo koncentraciju alkohola u krvi i tako

djelovalo kao protuotrov. Lakša i srednja opijenost ne zahtijevaju posebnu terapiju. Hladni

tuš, davanje vitamina B-kompleksa te pojačana tjelesna aktivnost mogu koristiti , no nema

dokaza da smanjuju koncentraciju alkohola u krvi.

Pijanoj osobi koja je pri svijesti treba dati piti vode (1-2 čaše) da se spriječi alkoholna

mamurnost uzrokovana dehidracijom i poslati je u krevet. U „patološkoj intoksikaciji“, kad je

osoba agresivna, treba dati ampulu Apaurina (diazepama) u mišić.

Osobu koja je u nesvijesti zbog djelovanja alkohola valja držati pod nadzorom i omogućiti

prohodnost dišnih putova. Treba paziti da se ne uguši povraćenim sadržajem. Ako postoje

bilo kakve dvojbe i problemi treba tražiti liječnički savjet putem radija. Pomorska kompanija

ima pravo odrediti gornju dopuštenu, količinu alkohola u krvi. Mnoge kompanije ne

dopuštaju ni najmanju količinu alkohola u krvi svojim pomorcima dok su na dužnosti. Česte

su provjere puhanjem u „balon“ ili cjevčice, kad se mjeri koncentracija alkohola u

izdahnutom zraku. Osim u izdahnutom zraku, koncentracija alkohola može se mjeriti u krvi,

mokraći i u tkivu (kod umrlih).

7

2. Zlouporaba droga

Zlouporaba droga sve je veća pošast suvremenog društva, a time i pomoraca. Čimbenici koji

uvjetuju potražnju sredstava ovisnosti jesu:

pozitivni stav referentne grupe (grupa kojoj pojedinac želi pripadati) prema uporabi

bilo kojeg sredstva ovisnosti

nedostatak pravih informacija o štetnosti i djelovanju sredstava ovisnosti

kvaliteta i organizacija života.

Uobičajena droga koju pomorci troše jest kanabis ili marihuana. Osobe koju je konzumiraju

poznaju se po mirisu na zapaljeni konop, koji često pokušavaju kamuflirati. Pušenje

marihuane češće je skupno, nego individualno.

Općenito ,opojne droge obuhvaćaju derivate kanabisa, opijate i psihostimulativne droge.

2.1. Derivati kanabisa

Ova skupina obuhvaća marihuanu i hašiš.

Marihuana

Marihuana je jedan od sastojaka biljke Canabis sativa, najčešće je uživana droga. Uspijeva u

mnogim zemljama s umjerenom ili tropskom klimom. Ona se, u pravilu, puši. Vrijeme

poluraspada - eliminacije iz organizma traje oko 6 dana, što znači da osoba, ako se u tom

intervalu nakon konzumacije podvrgne pregledu, pokazuje znakove konzumiranja. Prvi očiti

učinci pušenja marihuane jesu čudno ponašanje, bez mirisa na alkohol uz diskretan miris koji

podsjeća na zapaljeno sijeno ili konop. Zjenice su uživatelja droge široke, oči zacrvenjene,

koncentracija slaba, odgovori brzi.

Prisutna je bahatost, boja glasa je promijenjena, a apetit je pojačan s posebnom sklonošću za

slatko. Bilo je ubrzano. Ako se popuši više cigareta s marihuanom, prisutni su poremećaji

usklađivanja (koordinacije) pokreta i opažanja i pojava paranoidnosti - što sliči ludilu. Ovakve

osobe teško i neredovito obavljaju svoje radne zadaće. Zatvoreni su i izdvajaju se od okoline.

Postoji raskorak između mogućnosti i rezultata u stilu „sve više uzimaju, a sve manje daju“.

8

Hašiš

Hašiš se spravlja od smolaste, smeđe ili smeđezelenkaste mase koja se skuplja na vrškovima

biljke kanabisa. Na tržište dolazi u „pogačama“ ili „tablama“. Hašiš se kao i marihuana puši.

Za pušenje narkomani rabe posebne lulice koje izrađuju sami od različitih materijala ili se u

tu svrhu koriste običnim lulama produljenog kamiša. Hašiš je jača i skuplja droga od

marihuane. Djelovanje im je slično, a ovisno je, kao i kod drugih, „lakših“ droga o karakteru

ličnosti, okolini i očekivanju uživaoca. Prvi fizički učinci pušenja hašiša slični su djelovanju

marihuane - svrbež očiju, otežano gutanje, suhoća usta. U nekih pušača hašiš proizvodi

laganu pospanost (letargiju), opuštenost i želju za mirovanjem. Povremene ili stalne pušače

marihuane ili hašiša gotovo je nemoguće prepoznati. U „napušenu“ osobu može se

posumnjati po navedenim simptomima, no sigurno se dijagnoza može dati samo nakon

laboratorijske analize krvi i mokraće. Za njih je znakovito:

promjena ponašanja u smjeru neobične, bezazlene veselosti i razgovorljivosti

pojačanim tonom, zasmijavanje do gubitka daha bez jasnog razloga za prekomjerni

smijeh

promjena ponašanja u smislu zanemarivanja rokova i vremena općenito, kašnjenje u

izvršavanju obveza u osoba kojima to nije inače osobina

odjeća i dah mirišu na spaljenu suhu travu ili konopac

promjena osjetljivosti na svjetlo, oči suze i bole, te su blago zakrvavljene, posebno pri

jačem suncu.

2.2. Opijatske droge

Iz ove skupine najčešće se konzumira heroin.

Heroin

Heroin je smeđi prašak ljutkasto-kiselkasto-gorkastog okusa. Derivat je morfija, droge koja se

proizvodi iz opijumskog maka. Po brzini razvijanja i jakosti ovisnosti koju uzrokuje vjerojatno

je najopasnija droga današnjice. Veći dio ovisnika uzima heroin intravenski, iako se on može

ušmrkavati i pušiti. Za intravensko uzimanje heroina rabe se štrcaljka, limunska kiselina za

razrjeđivanje smjese, žlica ili metalni čep boce i upaljač za njeno zagrijavanje. Ovisnici se

bodu u venu na ruci. Kako sumnjičavost okoline raste, tako narkoman nalazi sve čudnija

9

mjesta na tijelu za uštrcavanje droge pa se igla zabada u stopalo, među nožne prste, pod

jezik, u prepone ili u vrat.

Djelovanje

Inicijalni efekt odmah nakon uzimanja je ogroman, euforičan val kojeg

prate osjećaji opuštenosti i topline, sigurnosti, nestajanja boli, tjeskobe i napetosti. Ljutnja,

frustracije i agresivnost nestaju, a javljaju se sigurnost i ljubav prema sebi. Nakon prolaska

početne euforije javlja se ugodan, opušten osjećaj zadovoljstva i smirenosti. Ponekad,

posebno kod prvih uzimanja, moguća je mučnina i povraćanje.

Heroin je depresant centralnog živčanog sustava: usporava srce, disanje, smanjuje krvni tlak,

uzrokuje širenje krvnih žila i smanjenu aktivnost crijeva, što uzrokuje zatvor. Osim prevelike

doze, velik je rizik kod istovremenog uzimanja heroina nakon alkohola ili tableta za smirenje,

ili prilikom velikog umora, takva kombinacija višestruko usporava disanje i otkucaje srca, i

uslijed nedostatka kisika dovodi do nesvjestice i smrti.

Apstinencija

Kad ovisnik upadne u apstinenciju (zbog nemogućnosti opskrbe drogom), pojavljuju se

simptomi krize - razdražljivost, panika, strah široke zjenice, suzne oči, nemir, drhtavica i jeza.

Mnogi se tuže da imaju gripu. Kod jačih kriza dolazi do povraćanja i proljeva, grčeva u

mišićima i bolova u gotovo svim dIjelovima tijela. Prvi simptomi krize pojavljuju se otprilike

osam sati nakon uštrcavanja droge, a pojavljuju se otprilike osam sati nakon uštrcavanja

droge, a pojačavaju se tijekom jednog od dva dana poslije posljednjeg uštrcavanja. Ovisnik

ne spava i nema olakšanja. To razdoblje traje sedam do deset dana. Nakon toga prestaje

tjelesna ovisnost, ali ostaje psihička koja ovisnika ponovo vraća u začarani krug. Utvrđeno je

da se ovisnost o heroinu razvije nakon tri tjedna svakodnevnog uzimanja. Nakon prvog

upada u krizu motiv uzimanja droge bitno se mijenja. Neovisno o motivu prvog „šuta“ -

znatiželja, nagovor, inat želja za novim iskustvom - on nestaje, ali ostaje samo strah od krize,

odnosno želja da se kako-tako živi jer bez heroina to postaje nemoguće. Nakon što se

narkoman „navuče“, postane ovisnik i nastavlja se drogirati kako bi održao dojam da je onaj

čovjek otprije. Za uživanje heroina specifično je:

promjena ponašanja u smislu smanjene zainteresiranosti, čak i za obitelj i najbliže

prijatelje

10

pretjerano česta pospanost, povremeno kratkotrajno padanje u san („kljucanje“) čak i

za stolom u društvu

promjena afiniteta u prehrani, naglo ili postupno favoriziranje slatkiša, kolača i to

onih s kremom, pudinga i sokova

pojava tragova uboda igle na pregibu lijeve ruke u dešnjaka, odnosno desne u

ljevaka. Tragovi krvi na rukavima potkošulje i košulje

promjena izraza očiju. Oči izgledaju svjetlije jer je zjenica vrlo smanjena, gotovo

poput glavice pribadače

u trenutcima povećane uznemirenosti i pokazane želje da se što prije povuče u

osamu, oči su tamnije zbog proširenja zjenica pred nadolazeću krizu

mršavljenje, gubitak apetita i opća neuobičajena zapuštenost izgleda

prebrzo trošenje plaće, povremeno nestajanje manjih svota novca kod ostalih

članova posade. Nestajanje vrijednih predmeta posebice zlata i nakita

druženje s već poznatim ovisnicima o heroinu ili/i preprodavačima droge.

2.3. Psihostimulativne droge

Najraširenije droge su kokain, ecstasy i speed.

Kokain

Kokain je svjetlucavi, kristalični, bijeli prah (sličan salicilnoj kiselini) s lokalnim anestetičkim

djelovanjem na jezik. Ako kokain dulje stoji na jeziku, jezik odrveni. Kokain se uzima najčešće

ušmrkavanjem u nos. Nakon ušmrkavanja ovisnik postaje dinamičan, euforičan hiperaktivan.

Kad prestane djelovanje pojavljuju se bezvoljnost, depresivnost, kunjanje i stanje bez životne

radosti.

Ecstasy

Ecstasy je derivat stimulativne droge amfetamina, dok je speed amfetamim u prahu ili

tabletama. Ova droga daje opći osjećaj energije, nema osjećaja gladi, a poremećen je osjećaj

uvida u vrijeme i prostor. Nema ljutnje, nema agresivnosti, sve je zabavno i dinamično, a

ovisnici su puni energije. Osim navedenih, ovisnici mogu uzimati halucinogene droge LSD ili

udisati ljepilo i slična sredstva.

11

Za ovisnike o ovim drogama znakovito je:

promjena ponašanja u smjeru neobične aktivnosti. Čini se da sumnjiva osoba pršti od

snage, što joj inače nije svojstveno. Od nje se u društvu odjednom ne može doći do

riječi, iz nje zrači nekakva neobična i snažna energija

promjena uobičajenog izraza lica, oči plamte, a zbog proširenja zjenica čine se

tamnijima nego obično

mijenjaju se uobičajene geste primjerice stalno češkanje i trljanje nosa, šmrcanje, dok

je nosna sluznica jako crvena, katkad i krvava

promjena navika u jelu i spavanju pa se čini kako se osobi nikad ne spava nije umorna

ta da joj hrana gotovo ne treba, čime se ta osoba često hvali i sama sebi odaje

priznanje.

Prva pomoć

Pri otrovanju opijatima treba dati nalokson u početnoj dozi od 2 mg u mišić. Veće su doze

potrebne u nekih sintetičkih narkotika. Po odredbama „Pravilnika u minimalnoj opremi i

sadržaju brodske ljekarne“ u ljekarnama naših brodova nema naloksona. Na brodovima

drugih kompanija ovaj se lijek može naći. Ako je osoba u nesvjesnom stanju treba tražiti

liječnički savjet preko radija. Naše i strane pomorske kompanije strogo zabranjuju unošenje,

uporabu, prodavanje i držanje alkohola i narkotičnih sredstava na brodu. Prisutnost droga

(narkotika) u mokraći može se dokazati uporabom jednostavnih testnih pločica ili

laboratorijskom analizom. Kontrolu svojih pomoraca na prisutnost droga kompanije sve

češće primjenjuju i uklanjaju one kod kojih se dokaže droga.

2.4. Testovi na drogu

Testiranje služi kako bi se otkrilo je li osoba uzimala neku drogu u određenom vremenskom

razdoblju. Prisutnost određene droge u organizmu može se otkriti samo korištenjem

odgovarajućeg testa, namijenjenog za tu drogu, zato je bitno upotrijebiti pravi test. Kako ih

koristiti:Testiranje se obavlja na tjelesnom uzorku, najčešće urinu, a uzimanje uzorka mora

biti strogo nadzirano, kako bi se izbjeglo zamjenjivanje, razrjeđivanje urina i slično. Kućni

testovi nude mogućnost brzog i jeftinog otkrivanja uzimanja pojedine droge ili više droga

(tzv. panel testovi na 5 ili 10 droga). Osim toga, postoje i laboratorijski imunološki testovi koji

se koriste u bolnicama. U većini slučajeva, postupak se provodi tako da se u test pločicu

12

ukapaju tri kapi urina i nakon pet minuta postupak je gotov. Također, postoje testovi kod

kojih se vrh pločice stavi u urin. Ukoliko je test pozitivan (jedna linija na pločici), potrebno je

rezultat potvrditi dodatnim, preciznijim testom. Ako je rezultat negativan (dvije linije na

pločici), smatra se da određena droga trenutno nije prisutna u organizmu i rezultat nije

potrebno potvrđivati. Testiranje na droge besplatno se provodi u svim županijskim zavodima

za javno zdravstvo – u službama za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko

liječenje ovisnosti. Testovi na droge dostupni su u ljekarnama na području Republike

Hrvatske. Testiranje kose i urina na prisutnost droga provodi se u Zagrebu, u Institutu za

medicinska istraživanja.Za analizu uzoraka kose radi utvrđivanja prisutnosti droga i njihovih

metabolita koristi se plinska kromatografija sa spektrometrijom masa (GC/MS). Analize se

mogu obaviti uz diskreciju (pod šifrom ispitanika) ukoliko su u privatne svrhe, a u laboratoriju

se može zatražiti analiza na 2 skupine droga:1. skupina: morfin, kodein, heroin, 6-

acetilmorfin (specifični metabolit heroina), metadon (heptanon) i kokain.2. skupina:

amfetamin, metamfetamin, 3,4-metilendioksiamfetamin (MDA), 3,4-

metilendioksimetamfetamin (MDMA-Ecstasy) i 3,4-metilendioksietilamfetamin

(MDEA).Analiza kose proširuje mogućnost detekcije droge na mjesece, ovisno o duljini

kose.Analiza kose na droge služi kao dokaz je li osoba ponavljano uzimala drogu.

13

Zaključak

Otrovi, kao što su plinovi a ponajprije ugljični monoksid predstavljaju prijetnju sigurnosti

osobama na brodovima. Treba znati prepoznati znakove trovanja te treba znati postupati sa

osobama koje su otrovane. Časnici na brodovima a i ostali članovi posada moraju dobro biti

upoznati sa postupcima koji su potrebni da se pomogne unesrećenoj osobi. Trovanje

alkoholom malo je drugačije od trovanja plinovima jer se ovdje radi o pojedincu ili skupini

ljudi koji se mogu nazvati „alkoholičarima“. Oni su tijekom godina razvili ovisnost o alkoholu

te su skloni konzumirati alkohol na radnom mjestu. Međutim, pomorski brod nikako nije

mjesto za konzumiranje alkohola bez obzira na razlog jer alkohol kao što je poznato daje

lažan osjećaj hrabrosti, usporava reflekse te čovjek pod utjecajem alkohola nije u stanju

rasuđivati kako treba. Samim time, osobe koje konzumiraju alkohol mogu dovesti same sebe

u opasnost, druge članove posade i sam brod. Na kraju pretjerano konzumiranje alkohola

može dovesti i do smrti osobe koja ga konzumira u ogromnim količinama. Ista priča vrijedi i

za uživanje droge. Droga nije dopuštena na brodu te su osobe koje uživaju drogu prisiljene

tražiti skrovita mjesta na brodu i sve činiti samo da dođu do droge. To ih čini ovisnicima o

drogi i bez obzira na sve oni će dati sve od sebe da se domognu droge, pogotovo oni ovisnici

o težim drogama kao što su heroin i kokain. Uživatelji lakih droga ne mogu se nazvati

ovisnicima jer lake droge ne dovode do narkomanske krize. Osobe u drogiranom stanju nisu

sposobne za racionalno rasuđivanje i vođenje brige o sebi samima a kamoli o vođenju brige o

brodu. Zato se na brodovima provodi nulta tolerancija na droge.

14

Literatura

Mulić Rosanda i Ropac Darko „Medicina za pomorce“, Medicinska naklada, Zagreb 2002.

http://www.ne-droga.org/intervencije/testovi

http://hr.wikipedia.org/wiki/Heroin

15