SADRŽAJ:UVOD......................................................................................................................................................2

RIJEČNIK POJMOVA................................................................................................................................3

DEFINISANJE RELIGIJE.............................................................................................................................4

TEORIJE RELIGIJE....................................................................................................................................7

FUNDAMENTALIZAM............................................................................................................................11

NEJEDNAKOST RODOVA U RELIGIJI......................................................................................................11

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................................14

LITERATURA..........................................................................................................................................15

1

UVOD

"Religija je tada bila sveopšta opsesivna neuroza čovječanstva; poput opsesivne neuroze kod

djece…

Ako je to gledište ispravno, tada bi trebalo pretpostaviti da je odvraćanje od religije

neminovno kao i fatalna neizbježnost procesa rasta…"

Sigmund Freud

“Ako je religija dala sve ono što je društvu potrebno, to je stoga što je društvo duša religije."

Emile Durkheim

"Religija je uzdah potlačenog stvora, osjećaj okrutnog svijeta, duša bezdušnih okolnosti.

Ona je opijum za narod."

Ukinuće religije kao prividne sreće naroda zahtjev je za njihovu stvarnu sreću. Zahtjev da se

odreknu iluzija o svom stanju, zahtjev da se odreknu stanja koje dovodi do iluzija.“

Karl Marx

"Stvorio si nas za Sebe, naše je srce nemirno dok ne nađe mir u Tebi."

Sv. Augustin iz Hipa

U ljudskoj istoriji religija je zauzimala centralno mjesto utičući na naša shvatanja i

reagiranja na sredinu u kojoj živimo. Religija je predstavljena kao izvor ličnog uspjeha i

podrške, premda je često bila i uzrok teških društvenih borbi i sukoba. Proučavanje religije je

veliki izazov jer zahtijeva specifičnu vrstu sociološke imaginacije. Za učinkovitu analizu

religije moramo shvatiti značenje mnogobrojnih vjerovanja i rituala koji su prisutni u mnogim

kulturama, te trebamo biti i otvoreni za ideale koji inspiriraju duboko ubjeđenje vjernika.

Pri tom sve njih trebamo gledati s podjednakom pažnjom. Potrebno je suočiti se kako sa

idejama kojima se traži ono što je vječno tako i sa grupama koje se bave sasvim

ovozemaljskim ciljevima. Treba steći uvid u raznolikost religioznih uvjerenja i prodrijeti u

samo bit religije. Pri razmatranju fenomena religije otvara se pitanje zbog čega je religija bila

toliko značajna u ljudskim društvima, pod kojim uslovima ona sjedinjuje ili razjedinjuje ljude

te na koji način uspijeva raspolagati ljudskim životima i na koji način uspijeva ljude učiniti

spremnima da se žrtvuju na pojedine ideale.

2

RIJEČNIK POJMOVA

Ne mora nužno biti: vjera u boga (mana u Polineziji) ili upravljanje ponašanjem vjernika

(antička Grčka)

Uključuje: skup simbola, rituale (više ili manje formalna pravila kako bi se ljudi trebali

ponašati u prisutnosti svetog, koja osnažuju vjeruju i stvaraju solidarnost) i zajednicu vjernika

•         Religija (lat. ligare-vezati - apstraktan sistem ideja, vjerovanja, vrijednosti ili iskustava ali i

rituala, institucija i moralnih kodova razvijenih kao dio kulturne matrice, koje se dijelom tiču

nadnaravnog, svetog, uzvišenog ili božanskog objekta, osobe, neviđenog bića ili sistema

misli.

•         Religioznost – apstraktan pojam koji obuhvata aspekte religijske aktivnosti, posvećenosti i

vjere. Uključuje: vjerovanje, praksu, spoznaju, iskustvo, pripadanje

•         Sistem apstraktnih ideala: postizanje moralne i etičke izvrsnosti (etičke religije);

•         Sveto – odlika mjesta, osobe, objekta ili koncepata za koje sljedbenici vjeruju da su iznimne,

nesvakodnevne, tajanstvene ili povezane s božanskim ili nadnaravnim koje izaziva osjećaj

strahopoštovanja i zato ih se štuje.

U suprotnosti je s profanim (svakodnevnim i uobičajenim) a razliku čini odnos koji

ljudi uspostavljaju, a ne same osobine.

•         Vjera – povjerenje bazirano na transpersonalnom odnosu s Bogom, ‘višom silom’ ili

prirodom.

3

DEFINISANJE RELIGIJE

Hrišćanstvo, islam i židovska su tri najveće svjetske religije koje imaju svojih sličnosti i

razlika. Sve tri su monoteističke ,svaka od njih ima svoje svete knjige, etički kodeks, hramove

i sveštenike.

Jednoznačna definicija tako složene i slojevite društvene pojave kao što je religija ne

postoji. Raznolikost religioznih uvjerenja i organizacija toliko je velika da teoretičari nailaze

na velike teškoće pri pokušajima postavljanja jedne opšte prihvatljive definicije. Psiholozi

zastupaju odvojena mišljenja glede čovjekove religioznosti, tako imamo Freudovu teoriju po

kojoj je religioznost psihička bolest a istovremeno za Junga je jedno od najvrjednijih

iskustava čovjeka i pretpostavka za duševno zdravlje. Da bi se uspjeli približiti definiciji

religije a da ujedno izbjegnemo zamke kulturno pristranog mišljenja najbolje je da u

generalnim crtama ustanovimo što religija nije.

Šta religija nije

1-religiju ne smijemo poistovjećivati s monoteizmom jer u većini religija postoji više

božanstava. U Hrišćanstvu koje iako se klasificira pod monoteističke religije postoji više

figura istih svetih kvaliteta: Bog, Isus, Marija, Sveti duh, anđeli i svetci; dok u nekim drugim

religijama pak nema uopšte bogova.

2-religije ne treba identificirati ni sa moralnim regulama kojima se kontrolira ponašanje

vjerujućih, kao što su npr. Deset zapovijedi, za koje se navodi da ih je Mojsije primio od

Boga. Kod antičkih Grka, recimo, bogovi su uglavnom bili ravnodušni na aktivnosti ljudi.

3-religija se ne mora uvijek baviti objašnjavanjem nastanka svijeta onakvog kakav je. U

hrišćanstvu se mit o Adamu i Evi uzima kao objašnjenje njihova postanka te i mnoge druge

religije imaju slične mitove o postanku, a isto toliko njih ih uopšte nema.

4-religija se ne može izjednačiti sa natprirodnim, odnosno vjerom u svijet nedostupan

osjetilima.

4

Šta religija jeste

Karakteristike koje su zajedničke svim religijama odnose se na slijedeće elemente: religije uvijek podrazumijevaju postojanje jednog niza simbola kojima se izazivaju osjećaji poštovanja i strahopoštovanja , zatim za religije su karakteristični obredi ili ceremonije u kojima se učvršćuje zajednica vjernika. Ovi elementi zahtijevaju daljnju razradu. U nekim religijama, na primjer, ljudi vjeruju u «božansku silu» prije nego u personalizirane bogove. U drugima postoje figure koje nisu bogovi, ali se ipak poštuju npr. Buda i Konfucije. Obredi vezani za religiju su vrlo raznovrsni. Obredni činovi mogu se sastojati iz molitvi , pjevanja, kušanja određene hrane, uzdržavanja od jela u određene dane (posta), itd. Redovite ceremonije ili obredi obično se obavljaju na posebnim mjestima- u crkvama, hramovima, džamijama i sl. Religiju bi mogli definisati kao sistem shvaćanja, vjerovanja, ponašanja, obreda i ceremonija, pomoću kojih pojedinci ili zajednica stavljaju sebe u odnos s bogom ili nadnaravnim svijetom i često u odnosu jedni s drugima, te od kojega religiozna osoba dobija niz vrijednosti prema kojima se ravna i prosuđuje svijet.

Sociologija religijeSociologija religije je znanstvena disciplina koja se bavi socijalnim strukturama, istorijskom pozadinom, razvojem, univerzalnim temama, ulogama i funkcijama religija u društvu. Ona nam pokušava objasniti efekte koje religija ima na društvo i efekte koje društvo ima na religije, odnosno njihov uzajamni odnos,pri čemu poseban naglasak stavlja na ulogu religije kao univerzalne pojave u gotovo svim društvima na Zemlji i u dosad zabilježenoj istoriji te njezinog utjecaja u industrijaliziranom društvu

Tipologija religija

-Jednostavni supernaturalizam: u jednostavnim društvima pripisivanje prirodnim pojavama i predmetima bezlične i nadnaravne osobine ->sila povoljno ili nepovoljno utječe na događaje;Različitim postupcima nastoje privoljeti silu da djeluje po njihovim htijenjima.-Animizam: vjerovanje u duhove ili ‘onostrana bića’ koja borave u životinjama, biljkama, stijenama, drugim ljudima a imaju slične motive i osjećaje kao i ljudi pa koriste i ista sredstva: darove, kazne, štovanje, ulagivanje…-Teizam: vjera u boga; monoteizam ili politeizam-Sustav apstraktnih ideala: postizanje moralne i etičke izvrsnosti (etičke religije) -Konfucijanizam- usklađivanje duhovnog života s unutarnjim skladom prirode, štovanje predaka;-Budizam- odricanje od želja i jačanje samodiscipline meditacijom;Taoizam- meditacija i nenasilje.

5

Tipologija religijskih organizacija

-Crkve – religiozne organizacije koja su snažno intergrirane u dominantnu društvenu i političku kulturu; (Rimska katolička Crkva)-Denominacije – podgrupe većih religijske organizacije koje djeluju pod zajedničkim imenom, tradicijom i identitetom; (Baptizam)Mogu nastati: *sporo iz različitih geografskih, kulturnih ili razloga različitih utjecaja kako se počinju nazirati teološke, filozofske, etičke ili ritualne razlike između skupina *naprasno *odcjepljivanjem od već postojeće denominacije

*ukoliko skupina doživi fenomen spiritualne obnove ili buđenja i želi formirati novu denominaciju;

-Sekte – manja religiozna organizacija koja dijeli vjerovanja i rituale sa većom religioznom organizacijom od koje se odvojila, ali se od nje razlikuje doktrinama;Naglašavaju povratak “istinskoj” vjeri i često se odvajaju zbog optužbi za herezu ili neposluh. (Amiši)

-Kultovi – kohezijska grupa (često manji i nedavno osnovan religijski pokret) koji nisu u skladu s kulturom i društvom a propagiraju povratak novome ili nečemu davno izgubljenome;Često su pod utjecajem karizmatskog vođe.

Društvene funkcije religije

•         Kompenzacija (psihološka) – religija pruža utočište i nadomjestak spram životnih nedaća, odgovara na metafizička pitanja i pomaže u životnim prijelazima;Pribavlja osjećaj osobne intergracije.

•         Socijalna intergracija – stvara i očuvava društvenu solidarnost;Ritualima i ceremonijama stvara se vrsta kolektivne emocionalne energije kojom se

vjernici uvode u zajedničko stanje svijesti o međusobnoj povezanosti, a odnos prema višoj sili odnos je prema društvu.

Štovanje boga štovanje je središnjih društvenih vrijednosti što omogućuje njegovu intergraciju.

•         Socijalna kontrola – osiguranje poštovanja društvenih normi;Društvo štiti temeljne institucije zaogrtanjem društvenih vrijednosti i normi svetošću i strahopoštovanjem. (brak i u modernim društvima).Djeluje i iznutra oblikovanjem savjesti (internalizacijom društveno poželjnih oblika ponašanja).

•         Utjecaj na društvene promjene – podloga za društvene pokrete koji žele izmijeniti pojave u društvu (Martin Luther King) ili može ljudima pružiti takve motive za ponašanje i obrasce odnošenja prema svijetu da to izazove ili podupre proces društvene promjene;Neke religijske pojave nemaju svoju funkciju (skupina pustinjaka koja u divljini traži mistično prosvjetljenje Neke religijske pojave su disfunkcionalne (prinošenje ljudskih žrtava kod Asteka.

6

TEORIJE RELIGIJE

Sociološki pristupi religiji su pod još uvijek velikim utjecajem tri klasična teoretičara

sociologije: Emil Dirkema, Karl Marksa i Maks Vebera. Ni jedan od njih nije bio religiozan

pa su zato mislili da će se značaj religije u moderno doba smanjivati. Sva trojica su vjerovali

da je religija u suštini iluzija.

-Emil Dirkem

Dirkem je dobar dio svoje intelektualne karijere posvetio izučavanju religije,

koncentrirajući se posebno na religiju u malim tradicionalnim društvima. Dirkemov rad

«Elementarni oblici religijskog života», objavljen prvi put 1912 g. možda je najutjecajnija

pojedinačna studija u sociologiji religije. Dirkem ne povezuje religiju sa društvenim

nejednakostima ili vlašću, već s ukupnom prirodom institucija u društvu. Svoj rad zasniva na

proučavanju totemizma kod australijskih Aboridžina jer po njemu on predstavlja religiju u

svom «najelementarnijem « obliku. Totem je u početku označavao životinju ili biljku za koju

se vjerovalo da ima posebno značenje za grupu. Tu je riječ o svetom predmetu koji se

obožava i za koji su vezane razne ritualne aktivnosti. Dirkem definira religiju u relacijama

između svetog i profanog. Sveti predmeti i simboli tretiraju se odvojeno od svakodnevnih

rutinskih aspekata egzistencije, tj. Svijeta stvarnosti. Jesti totemsku životinju ili biljku , osim u

posebnim svečanim prilikama , obično je zabranjeno, a kao sveti predmet totem ima božanske

osobine koje ga potpuno odvajaju od drugih životinja koje se mogu loviti ili od raslinja koje

se može jesti.

Neminovno nam se nameće pitanje- Zašto se totem smatra svetim? Dirkem kaže da je to iz

tog razloga što je on simbol same grupe; on predstavlja one vrijednosti koje su od centralnog

značenja za grupu. Poštovanje koje ljudi gaje za totem u stvari potiče od njihovog uvažavanja

za te centralne društvene vrijednosti.

Dirkem je posebno naglasio činjenicu da religije nikada nisu samo stvar vjerovanja. U

svim religijama podrazumijevaju se redovne ceremonijalne i ritualne aktivnosti u kojima

učestvuje grupa vjernika. Obredima se vjernici odvajaju od svakodnevnih briga, od

društvenog života i uzdižu u višu sferu u kojoj se oni približavaju višim silama. Ceremonija i

ritual su bitni za povezivanje članova grupe. Zbog toga ih nalazimo ne samo u redovnim

bogosluženjima već i u raznim životnim krizama u kojima doživljavamo duboke socijalne

promjene, npr. kod rođenja, stupanja u brak i smrti. Smatra se da religija mora postojati u

svakome društvu i da su religiozne norme obavezne za sve pripadnike tog društva.

7

Čovjek nije slobodan u odabiru dali da vjeruje ili ne, već mu je religija nametnuta, a ona sama

nije ništa više nego «kolektivna predstava». Dirkem ne shvaćajući religiju kao kao oblik

društvenog otuđenja , nije mogao prodrijeti u bit religioznog fenomena što mu je onemogućilo

da pravilno shvati nastanak i funkciju religije u društvu.

-Maks Veber

Za razliku od Dirkema koji svoju teoriju zasniva na vrlo malom broju primjera iako tvrdi

da da se njegove ideje mogu prenijeti na cjelokupnu religiju, Maks Veber ovaj fenomen

promatra u svjetskim razmjerima. Pri tome je najveću pažnju posvetio svjetskim religijama.

Detaljno je proučavao hinduizam, budizam, taoizam i staro judejstvo, a u svojim djelima

opširno obrađuje utjecaj hriščanstva na istoriju zapada. Studiju o islamu nikada nije dovršio.

Veberovi radovi o religiji razlikuju se od Dirkemovih jer je on posebnu pažnju posvetio

povezanosti religije s društvenom promjenom. Veber smatra da religija nije nužno

konzervativna snaga već naprotiv religiozno inspirirani pokreti često su izazivali velike

društvene promjene. Svoje istraživanje svjetskih religija shvatio je kao jedinstveni projekt.

Njegova rasprava o djelovanju protestantizma na razvoj zapada dio je jednog sveobuhvatnog

pokušaja da objasni utjecaj religije na društveni i ekonomski život u različitim kulturama.

Analizirajući istočne religije Veber zaključuje da su one uspostavile nepremostive prepreke

razvoju industrijskog kapitalizma do kojeg je došlo na zapadu. Veber ističe da je u

tradicionalnoj Kini i Indiji bilo izvjesnih perioda znatnog razvoja trgovine, manufakture i

urbanizacije ali to nije dovelo do radikalnije promjene poput one koja se odigrala na zapadu.

Hinduizam Veber naziva « religijom van ovog svijeta » tj. U najvažnijim vrijednostima ove

religije je upravo bježanje od mukotrpnog rada u materijalnom svijetu. Vjerska osjećanja i

motivacije koje proizvodi hinduizam nisu usmjereni ka ovladavanju i oblikovanju

materijalnog svijeta, već hinduizam materijalnu stvarnost shvaća kao veo koji skriva prava

pitanja kojima se čovjek treba baviti. Poput hinduizma i konfucionizam je djelovao u pravcu

odvraćanja ljudi od ekonomskog razvoja naglašavajući pritom harmoniju sa svijetom prije

nego aktivnost usmjerenu ka ovladavanju njime. Iako je Kina dugo bila vrlo moćna i kulturno

visoko razvijena civilizacija njene dominantne religijske vrijednosti djelovale su kao kočnica

snažnom usmjerenju prema ekonomskom razvoju. Veber posmatra hriščanstvo kao « religiju

spasenja» jer propovijeda vjerovanje da ljudska bića mogu biti «spašena» ako prihvate ideje

religije i ako se pridržavaju njenih moralnih načela. Veber istražuje i funkcije religije

pokazujući da je kapitalizam nastao kao rezultat protestantske religije i njezinih dogmi. Naveo

je dvije dogme koje su dovele do formiranja kulta rada u kapitalizmu:

8

1. racionalan odnos prema božanstvu – ostvaruje se tako što vjernik dobiva božansku

naklonost samo ako radi pridonosi i privređuje.

2. štednja - njome vjernik racionalno kombinira sredstva i rad te postiže maksimalnu

dobit koju ponovno treba vratiti u proizvodnju zbog njenog proširenja.

Veber ne uspijeva u suštinu religije te ne analizira religiju kao shferu otuđenja nego smatra da

religija nužno egzistira u društvu.

-Karl Marks

Marks nikada uopšte nije proučavao religiju detaljnije. Svoje ideje je zasnivao na spisima

nekoliko teologa i filozofa ranog devetnaestog vijeka. Jedan od njih bio je Ludvig Fojerbah

prema kojem se religija sastoji od ideja i vrijednosti koje su ljudi stvorili tijekom svog

kulturnog razvoja ali koja su potom pogrešno projicirana na božanske sile ili bogove. Pošto

ljudska bića ne shvataju u potpunosti svoju istoriju sklona su da društveno stvorene

vrijednosti i norme pripisuju aktivnostima bogova. Tako je i priča o deset zapovijedi koje je

Mojsiju dao Bog samo mitska verzija poretka moralnih propisa kojima se regulira život

hrišćanskih i hebrejski vjernika. Sve dok u potpunosti ne budemo razumjeli prirodu religijskih

simbola koje smo sami stvorili, tvrdi Fojerbah, osuđeni smo da budemo zarobljenici

istorijskih sila koje ne možemo kontrolirati. Fojerbah koristi izraz otuđenje da bi označio

stvaranje bogova ili božanskih sila različitih od ljudskih bića. Vrijednosti i ideje koje su

stvorili ljudi na taj način posmatraju se kao proizvod « stranih » bića odvojenih od ljudi. Dok

su djelovanja ovog otuđenja u prošlosti bila negativna, poimanje religije kao otuđenja

predstavlja veliku nadu za budućnost. Kad jednom ljudi budu u stanju shvatiti da su

vrijednosti koje prepisuju religiji u stvarnosti njihove vlastite te vrijednosti će biti moguće

ostvariti na ovoj zemlji, te neće biti ostavljene za neki drugi život « poslije života ». hrišćani

vjeruju da su – pošto je Bog svemoguć i milostiv prema svima- ljudska bića nesavršena i

grešna. Međutim potencijal za ljubav i dobrotu kao i moć da upravljamo vlastitim životom ,

po Fojerbahu, postoje u čovjekovim institucijama i mogu se iznjedriti iz njih kad budemo

jednom shvatili njihovu pravu prirodu.

Marks je prihvati gledište da religija predstavlja samootuđenje čovjeka. Učestalo je

vjerovanje da je Marks u potpunosti odbacio religiju ali je to daleko od istine. Po Marksu

religija je « duša jednog bezdušnog svijeta » i utočište od teške svakodnevnice.

9

Po njemu će religija u svojoj tradicionalnoj formi nestati, i treba da nestane; to je zato što

pozitivne vrijednosti koje su u njoj sadržane mogu postati ideali kojima se teži radi

poboljšanja mnogo čega u čovječanstvu, a ne zato što su ti ideali i vrijednosti pogrešni. Ne

treba se plašiti bogova koje smo sami stvorili već im trebamo prestati pripisivati vrijednosti

koje i mi sami možemo ostvariti. Marks je izjavio da je religija bila «opijum za narod».

Religija odlaže sreću i blagostanje za zagrobni život pripovijedajući trpeljivo prihvaćanje

postojećih uslova u ovom životu. Na taj se način obećanjem onoga što će doći u tom drugom

svijetu pažnja ljudi odvraća sa nejednakosti i nepravdi na ovom. U religiji postoji snažan

ideološki element : religijska uvjerenja i vrijednosti koje ona ističe često pružaju opravdanje

za nejednakost u bogatstvu i moći.

Marks se suprotstavlja shvatanju da je religija urođena čovjeku. Religija ima društvene

korijene. Korijen religije je u zavisnosti čovjeka od čovjeka u klasnom društvu, kao i još

prisutnoj zavisnosti čovjeka od prirode.

Marks ističe tri funkcije religije u društvu a to su: filozofska, egzistencionalno-emocionalna i

društveno-politička.

Takođe smatra da buduće društvo religiju treba potisnuti u privatnu sferu, a prva i osnovna

pretpostavka za realizaciju ove ideje je odvajanje crkve od države odnosno crkve od škole.

10

FUNDAMENTALIZAM

Fundamentalizam je konzervativno stajalište koje zagovara povratak temeljnim načelima

religije i nastoji obnoviti izvornu vjeru pred brzim društvenim promjenama.

-Hrišćanski fundamentalizam: doslovno tumači Bibliju i liberalne interpretacije drže

pogrešnim; netolerantni su prema vjerskoj raznolikosti te naglašavaju lični doživljaj vjere i

zagovaraju rituale kojima se postiže vjerska obnova i imaju neprijateljski odnos prema svijetu

koji je izvor ‘sekularnog humanizma’.Krajem 20. vijeka poprimio politički oblik u Novoj

hrišćanskoj desnici,

-Islamski fundamentalizam : naglašava važnost islamskih vrijednosti nasuprot

modernizacijskim silama ‘američkog i zapadnog života’;

Realiziran je 1979. u islamskoj revoluciji u Iranu.

NEJEDNAKOST RODOVA U RELIGIJI

Feminističke teorije religije nerijetko smatraju religiju produktom patrijarhalnog sistema te

drže da religija služi interesima muškaraca. Sekundarna i često podređena uloga žena u

hrišćanskoj doktrini tipična je i za većinu drugih religija. Premda su žene u raznim sferama

života ostvarile znatne napretke, njihovi su uspjesi u većini religija vrlo ograničeni.

-korijeni nejednakosti rodova

Istorijski gledano žene u većini religija nisu uvijek bile u podređenom položaju, već

upravo suprotno, u ranoj povijesti žene su smatrane ključnim figurama u potrazi za

spiritualnim čemu u prilog govore i mnogobrojni simboli Božice majke pronađeni na Bliskom

istoku, u Aziji i Europi. S obzirom na to da su prošla društva imala božice imala su i

svećenice. No položaj žena u religiji počinje slabjeti s ratnim pohodima pa tako početak

konačnog pada Božice majke kada semitski i arijski napadači sa sjevera donose mitologiju

orijentiranu prema muškarcima, kada muška božanstva poput Jahve postaju sve važnija i ona

uvode znatno borbeniju i agresivniju duhovnost. Konačni smrtni udarac zadaje prihvaćanje

11

monoteizma koje počinje s Jahvom, bogom Izraela koji će kasnije postati i bog hrišćana i

muslimana.

-feministička stajališta o religiji

Francuska feministica Simone de Beauvoir smatra da religija djeluje na žene vrlo slično

Marxovoj procjeni djelovanja na potlačene klase i kaže: « Mora postojati neka religija za žene

i jedna za obične ljude, i to iz potpuno jednakih razloga.». Religiju mogu koristiti tlačitelji

(muškarci) da bi kontrolirali potlačene (žene), a istodobno ona služi kao oblik kompenzacije

ženama za njihov status građana drugog reda. Autorica ističe da je muškarac gospodar po

božanskom pravu a strah od boga će zatomiti svaki poriv za pobunu kod žena. U modernim

društvima religija je sve manje instrument prisile a sve više sredstvo obmane , pa tako žene

obmanjuje da su ravnopravne muškarcima no postoji pregršt dokaza da nije tako. Religija

ženama pruža lažnu nadu da će za patnje na zemlji biti nagrađene ravnopravnošću na nebu,

kao Marxovu proletarijatu. Mnogo dramatičniji položaj žena u islamu nam približava

egipatska feministica Nawal El Saadawi koja nam navodi i neka osobna iskustva u tiranskom

običaju obrezivanja djevojčica na koji su je prisilili roditelji prilikom kojeg joj je odrezan dio

klitorisa. Tvrdi da su djevojčice u arapskom svijetu često žrtve seksualne agresije te drži da je

razlog opresije nad ženama patrijarhalni sustav i da muškarci iskrivljuju tumačenja vjere kako

bi ona poslužila njihovim vlastitim interesima , te da opravdavaju i daju legitimitet opresiji

nad ženama. El Saadawijeva tvrdi da su religije čiji su ciljevi bili tlačenje i podređena uloga

žena , razvile kao monoteističke te postale vladajućima. Takve su religije inspirirane i vođene

vrijednostima patrijarhalnih i klasnih društava koja su u to doba prevladavala.

-naznake nade

Sociolozi sve više priznaju da se žene više ne mogu smatrati toliko pasivnima, pa nam tako

Leila Badawi govori o aspektima islama koji su za žene pozitivni. Žene u islamu za razliku od

onih u hrišćanstvu nakon udaje zadržavaju svoje prezime te im islam nudi izbor kojem će se

tumačenju islama prikloniti, školi ili zakonu. Reformirani judaizam već od 1972 dopušta

ženama da obnašaju dužnost rabina a od 1994 su se pojavile prve žene biskupi u Anglikanskoj

crkvi u Engleskoj.

-Pojam sekularizacije

Sekularizacija predstavlja proces u kojem religija gubi svoj utjecaj u raznim sferama

društvenog života. Navedeni proces ima više svojih aspekata a jedan se tiče broja i nivoa

12

angažiranosti članstva vjerskih organizacija i u kojoj su mjeri oni aktivni u prisustvovanju

bogoslužju i drugim ceremonijama. Druga dimenzija sekularizacija se ogleda u tome koliko

vjerske organizacije održavaju svoj društveni utjecaj, bogatstvo i prestiž. Nekada su vjerske

organizacije su znatno utjecale na državne i društvene ustanove i uživale veliki ugled.

13

ZAKLJUČAK

Gledano kroz istoriju religija je uticala na mnoge društvene promjene u kojima je došlo do

krvoprolića a brojni su ratovi vođeni i još uvijek se vode iz religijskih motiva. U ovom

dvostrukom istorijskom utjecaju religije na društvo nema mnogo riječi kog Dirkema koji prije

svega naglašava njenu ulogu u unaprjeđivanju društvene kohezije i na značaj ritualnog i

ceremonijalnog. Marks je u pravu kad tvrdi da religija često ima ideološke implikacije i da

služi interesima vladajućih grupa na teret drugih. U prilog toj njegovoj tvrdnji svjedoče

nebrojeni slučajevi u istoriji. Veber je u pravu kad naglašava prevratničko i često

revolucionarno djelovanje religijskih ideala kada je riječ o postojećem društvenom poretku i

utjecaju religije na društvene promjene.

14

LITERATURA

-Dr. Nenad Fanuko: Sociologija

-Sabino Acquaviva, Enzo Pace: Sociologija religija

-Hubert Knoblauch: Sociologija religije

15