Kod raunala ope namijene uobiajeni izlazni ureaj je MONITOR

Predojevi Milovan

Marksistika kola

Univerzitet u Banjoj LuciPravni fakultet

B a n j a L u k a

Marksistika kolaSeminarski rad

Predmet: Osnovi ekonomije Mentor: Dr Goran Popovi Student: Predojevi MilovanBroj Indeksa: 224/09Banja Luka, jun 2010. god.Sadraj:1. Uvod..................................................................................................................22. Glavne ideje .....................................................................................................33. Marksistika ekonomija....................................................................................5

3.1 Marksov odgovor na klasinu ekonomiju...........................................64. Marksove teorije...............................................................................................7 4.1 Metodologija.........................................................................................7 4.2 Roba......................................................................................................8

4.3 Proizvodnja..........................................................................................9

4.4 Efekti tehnikog progresa....................................................................135. Kritika..............................................................................................................146. Zakljuak........................................................................................................16Literatura..........................................................................................................171. Uvod

ta je marksizam? U najkraem smislu marksizam predstavlja teoriju, ekonomsku i politiku djelatnost dobijenu iz radova Karla Marxa i Friedricha Engelsa. Dakle svaka politika i ekonomska praksa koja se temelji na radovima gore pomenutih ekonomista i filozofa moe se nazvati marksizmom. Prije nego to uemo u dalju razradu osnova i vrsta marksistike kole htio bih da se kratko osvrnem na ivot K.Marxa i F.Engelsa.

Karl Heinrich Marx (1818-1883) je bio izrazito utjecajan njemaki filozof, politiki ekonomist i socijalistiki revolucionar. Marks se doticao velikog broja razliitih problema, ukljuujui otuenje i iskoriavanje radnika, kapitalistiki nain proizvodnje i istorijski materijalizam. U svakom od navedenih polja je ostavio izuzetan trag pa tako recimo u analizi istorije u kontekstu klasnih borbi, kao to je to saeto u Komunistikom Manifestu kae: Istorija svih dosadanjih postojeih drutava je istorija klasnih borbi Uticaj njegovih ideja, ve popularnih tokom njegovog ivota, je mnogo bio proiren pobijedom ruskih boljevika u oktobarskoj revoluciji 1917. god. te postoji mali broj dijelova svijeta koji nisu znaajno bili dodirnuti marksistikim idejama u toku 20. vijeka. Friedrich Engels (1820-1895) je takoe bio njemaki politiki filozof koji je razvio komunistiku ideju uz Marksa. Prvi put su se sreli lino u rujnu 1844. God. Otkrili su da imaju sline pogleda na filozofiju i kapitalizam te su odluili da rade zajedno, napisavi odreen broj radova (kao npr. Die Heilige Familie). Marksa francuska vlada deportuje iz francuske 1845. pa se oni sele u Belgiju u kojoj je tada postojala vea sloboda izraavanja nego u nekim drugim zemljama u Evropi. U Brisel se vraaju u sijenju 1846. gdje su osnovali komunistiki komitet za korespodenciju. 1847. su poeli zajedno da piu jedan pamflet temeljen na Engelsovim Principima komunizma koji je po izradi sadravao 12.000 rijei te je bio napisan na takav nain da komunizam bude razumljiv iroj publici. Nazvali su ga Komunistiki manifest i objavili ga u veljai 1848. god. Te godine ih i Belgija protjeruje pa se sele u Keln gdje osnivaju radikalne novine Neue Reinsche Zeitung. 1849. su morali napustiti i Njemaku pa se sele u London. Na pritiske pruske vlasti da se oni deportuju Lord Jhon Russel se nije obazirao te ih je odbacio. Marks umire 1883. a Engels ostatak ivota provodi ureujui i prevodei Marksove spise. Engels je umro u Londonu 1895. god.2. Glavne ideje Glavne ideje Marksova i Engelsova kolektivnog dijela ukljuuju: Sredstva proizvodnje: Sredstva proizvodnje su kombinacija sredstava za rad i predmeta rada koriteni od radnika pri procesu proizvodnje. U sredstva rada spadaju strojevi, oprema, alati infrastruktura i sve one stvari pomou kojih ovjek djeluje na predmete rada u procesu proizvodnje. U predmete rada spadaju sirovi materijali i materijali direktno preuzeti iz prirode. Sredstva proizvodnje sama po sebi ne proizvode nita radna snaga je potrebna da se proizvodnja uspostavi. Nain proizvodnje: Nain proizvodnje je odreena kombinacija proizvodnih sila (ukljuujui sredstva proizvodnje i radnu snagu) i drutvenih i tehnikih proizvodnih odnosa (u to spada vlasnitvo, mo i kontrolni odnosi koji vladaju proizvodnom imovinom drutva, esto kodificirani kao zakon; kooperativni radni odnosi i oblici povezivanja; odnosi meu ljudima i predmetima njihovog rada i odnos izmeu drutvenih klasa). Temelj i nadstruktura: Marks i Engels koriste metaforu temelj-struktura da objasne ideju da totalitet odnosa izmeu ljudi s obzirom na drutvenu proizvodnju njihovih postojanja oblikuje ekonomski temelj na kojem izrasta nadstruktura politikih i legalnih institucija. Bazi odgovora drutvena svijest u koju spadaju religijske, filozofske i ostale velike ideje. Baza uslovljava oboje, nadstrukturu i drutvenu svijest. Konflikt izmeu razvoja materijalnih produktivnih sila i proizvodnih odnosa uzrokuje drutvene revolucije te odreena promjena u temelju prije ili kasnije dovodi do promjene nadstrukture. Ali za Marksa proces nije jednosmjeran, refleksivan je. Temelj odreuje nadstrukturu u prvoj instanci i ostaje temelj oblika drutvene organizacije koja tada moe ponovo dijelovati na oba dijela metafore temelj-struktura. Odnos izmeu nadstrukture i temelja se smatra dijalektikim. Klasna svijest: Klasna svijest znai samosvijest klase i svog kapaciteta da ini u svom racionalnom interesu. Ideologija: Bez da je dao optu definiciju ideologije, Marks je nekoliko puta koristio termin proizvodnju prizora drutvene stvarnosti. Prema Engelsu Ideologija je proces postignut od tzv. mislioca svjesno, tano je, iako lanom svijeu. Prave motivirajue sile koje ga potiu ostaju mu nepoznate; drugije to ne bi bio ideoloki proces, pa prema tome zavilja lane ili na prvi pogled motivirajue sile. Kako vladajua klasa kontrolie sredstva proizvodnje, nadstruktura drutva kao i njena vladajua pravila e biti odreena prema tome ta je u najboljem interesu vladajue klase. Kao to je Marks rekao slavno u Njemakoj ideologiji, Ideje vladajue klase su u svakoj epohi vladajue ideje, tj. klasa koja vlada materijalnim silama u drutvu istovremeno vlda nejgovim intelektualnim silama pa je prema tome ideologija drutva od velike vanosti jer zbunjuje otuene grupe i moe stvoriti lanu svijest. Istorijski materijalizam: Istorijiski materijalizam je prvi aktuelizovao Marks iako sam nije koristio taj termin. Ono trai uzroke razvoja i promjena u ljudskim drutvima u smislu u kojem ljudi kolektvino stvaraju sredstva za ivot, stoga davajui naglasak na ekonomsku analizu na sve to koegzistira sa ekonomskim temeljem drutva (npr. drutvene klase, politike strukture, ideologije).Marks u okviru istorijskog materijalizma istoriju dijeli na :

1. Primitivni komunizam: - vien u kooperativnim plemenskim drutvima

2. Robovlasniko drutvo: - koje se raa pretvaranjem plemena u gradove-drave (polise), (stvara se i aristokratija)

3. Feudalizam: - aristokratija je vladajua klasa, trgovci se razvijaju u kapitaliste

4. Kapitalizam: - kapitalisti su vladajua klasa koja stvara i zapoljava pravu radniku klasu

5. Socijalizam (diktatura proleterijata) : - radnici dobijaju klasnu svijest, zbacuju kapitaliste i dobijaju kontrolu nad dravom

6. Komunizam: - bezklasno i bezdravno drutvo. Politika ekonomija: Termin politika ekonomija je originalno znaio prouavanje uslova pod kojim je organizovana proizvodnja u dravama novostvorenih kapitalistikih sistema. Politika ekonomija, prema tome, prouava mehanizam ljudske aktivnosti u organizovanju materijala u procesu proizvodnje i mehanizam raspodjele suficita i deficita kao potencijalni rezultat te aktivnosti. Politika ekonomija prouava kako se sredstva proizvodnje ili konkretnije kapital manifestuje u ekonomskoj aktivnosti. Eksploatacija: Marks spominje eksploataciju cijelog segmenta ili klase drutva od strane drugog. Vidi je kao inherentno svojstvo i kljuni element kapitalizma i slobodnog trita. Profit koji je dobio kapitalist je razlika izmeu vrijednosti proizvoda stvoren od strane radnika i nadnice koju radnik dobija; drugim rijeima, kapitalizam djeluje na temelju plaanja radnika manje od pune vrijednosti njegovog rada tako da kapitalistika klasa prisvaja profit kao razliku izmeu te dvije vrijednosti. Otduenje: Marks spominje otuenje ljudi od aspekta ljudske prirode. Otuenje opisuje subjektivne ocjene situacije osobe u kapitalizmu - nije nuno da one vjeruju ili osjeaju da su otueni. On vjeruje da je otuenje sistematski rezultat kapitalizma.3. Marksistika ekonomija Marksistika ekonomija je ekonomska teorija o funkcionisanju kapitalizma na osnovu dijela Karla Marksa. Pristalice marksistike ekonomije, naroito u akademskim krugovima, su razlikovale marksistiku ekonomiju od marksizma kao politike ideologije i socioloke teorije, tvrdei da je Marksov pristup razumevanju ekonomije intelektualno nezavisan od njegovog zalaganja za revolucionarni socijalizam odnosno njegovo vjerovanje u proletersku revoluciju . Ove pristalice smatraju da Marksova ekonomska teorija prestavlja osnovu odrivog analitikog okvira, kao i alternativu konvencionalnim neoklasinim ekonomijama. Marksistika eknomija ne oslanja se u potpunosti na dijela Marksa, ve i drugih poznatih marksista koji su teoriju izvukli iz niza marksistikih i ne marksistikih izvora. Marksov veliki rad u politkoj ekonomiji je Kapital, Kritika politike ekonomije (poznatiji po svom njemakom nazivu Das Kapital) koji je objavljen u 3 oblika od kojih je prvi objavljen u toku njegovog ivota, a ostala 2 je objavio Friedrich Engels iz Marksovih beleki. Marksove beleke koritene u pripremi za pisanje Kapitala, su objavljene kasnije pod nazivom Grundrisse.

3.1 Marksov odgovor na klasinu ekonomiju Marks je u svojoj ekonomskoj teoriji kao polaznu taku uzeo rad najpoznatijih ekonomista svog vremena, britanskih klasinih ekonomista. Meu njima najznaajniji su Adam Smit, Tomas Robert Maltus i David Rikardo. Smit u Bogatstvu nacija tvrdi da je najvanija karakteristika trine privrede dozvoljenost brzog i nesmetanog rasta u proizvodnim sposobnostima. Smit je tvrdio da rastue trite stimulie vee podjele rada (tj. specijalizacija preduzea i / ili radnika) i to, zauzvrat dovodi do vee produktivnosti. Iako je generalno Smit rekao malo o radnicima, on je napomenuo da poveanje podjele rada moe da u nekom trenutku prouzrokuje tetuonih iji posao je ui i ui, kako je podjela rada proirena. Marks a i Smit tvrde da je najvanija (a moda i jedina) korisna ekonomska posledica kapitalizma brz rast sposobnosti produktivnosti. Marks se takoe u velikoj mjeri proirio na ideju da radnici dolaze na tetu kako kapitalizam postaje produktivniji. Pored toga u Teoriji o viku vrijednosti Marks je primjetio: Vidimo velik napredak od strane Adama Smita posle Fiziokratizma u analizi vika vrijednosti, a time i kapitala. Po njihovom miljenju, to je samo jedan odreen vid konkretne poljoprivredne radne snage koja stvara viak vrijednosti.....Ali za Adama Smita, to je opti drutveni rad, bez obzira na upotrebne vrijednosti manifestuje se samo koliina neophodnog rada, to stvara viak vrijednosti da li u obliku profita, rente ili sekundarnog oblika interesa, ono ne pretstavlja nita drugo nego deo ovog rada koji su prisvojili vlasnici materijalnih uslova rada u procesu tekueg (ivog) rada. Robert Maltus tvrdi u Eseju o principu stanovnitva (An esey on the principle of population) da je prirodni prirataj bio primarni uzrok nivou plate, to je izazvalo Marksa da razvije alternativne teorije o utvrivanju plate. Dok je Robert Maltus predstavio teoriju prirataja, Marks je ponudio teoriju relativnog vika stanovnitva u kapitalizmu to uzrokuje tendenciju pomeranja plate izdravanja na nivoima. Marks vidi ovaj uzrok relativnog vika stanovnitva u ekonomskim razlozima a ne u biolokim razlozima kao Robert Maltus. Ekonomska teorija vika stanovnitva je esto oznaena kao teorija Marksa i rezervne armije rada. Rikardo je razvio teoriju o raspodjeli u kapitalizmu, to jest o tome kako se dohodak drutva dijeli na klase u drutvu. Veina zrele verzije njegove teorije, predstavljena u principima politike ekonomije i oporezivanja, bila je zasnovana na radnoj teoriji vrijednosti u kojoj vrijednost svih proizvodnih objekata jednak ukupnom radu otjelotvorenom u objekat. Takoe znaajno u ekonomskoj teoriji je stav Rikarda da je profit odbitak od dohodka drutva i da su plate i dobit obrnuto proporcionalni: porast profita je na teret smanjenja plate. Marks je izgradio vei dio ekonomske analize, koja se nalazi u Kapitalu, na teoriju privrede Rikarda.4. Marksove teorije Marks zastupa radnu teoriju vrijednosti, koja smatra da je vrijednost robe iznos drutveno potrebnog radnog vremena uloenog u procesu proizvodnje. Kapitalista, meutim, neplaa radnike punu vrijednost robe koju oni proizvode. Marksova teorija je da je jaz izmeu vrijednosti koju radnik proizvodi i njegove plate oblik neplaenog rada, poznat kao viak vrijednosti koji kapitalista prisvaja. Marks primeuje da trita imaju tendenciju da prikriju drutvene odnose i procese proizvodnje, ovaj fenomen naziva robni fetiizam. Ljudi su veoma svesni konkretno robe i obino ne razmiljaju o odnosima rada koje one predstavljaju.4.1 Metodologija Marks koristi izraz dijalektika, metod koji je adaptiran iz dijela Fridricha Hegela. Dijalektika se fokusira na odnos i promjene, i pokuava da izbjegne vienje univerzuma koji se sastoji iz posebnih objekata, svaki sa sutinski stabilnim nepromjenjlivim karakteristikama. Jedna komponenta dijalektike je apstrakcija, od nediferencirane mase podataka ili sistem zamiljen kao organska cijelina, koji se odnosi na jedan deo tog rezimea. Mogu se apstrakovati objekti ali i odnosi i proces promjena. Apstrakcija moe da bude iroka ili uska, moe da se fokusira na generalije ili specifinosti a moe biti i iz razliitih taaka gledita. Na prijmer, prodaja se moe izdvojiti i posmatrati sa take kupaca i prodavaca, ili se moe posmatrati apstraktno konkretno odreena prodaja ili prodaja u cijelini. Druga komponenta se sastoji u dijalektikom odbitku kategorija. Marks koristi Hegelove ideje kategorije, koje su forme za ekonomiju: robnog oblika, oblika novca, kapitala itd. Formulari moraju da budu sistematski izvedeni, umesto da budu obuhvaeni na spoljanji nain kako ti ine buroaski ekonomisti. To odgovara kritika Hegela i transcedentalne filozofije Kantove. to se tie Marksove podjele istorije ve sam napomenuo da je on dijeli na 6 faza: primitivni socijalizam; robovlasniko drutvo; feudalizam; kapitalizam; socijalizam i komunizam. Marks se okupirao prvenstveno opisujui kapitalizam (za koji istoriari smatraju da poinje negdje izmeu 1450. i 1600. God (Sombart i Hobsbawm)). Jedna od osobina kapitalizma, kako to Marks primjeuje, je da su veina proizvoda ljudskog rada proizvodi za prodaju a ne za prisvajanje i konzumiranje od strane proizvoaa (npr. u feudalizmu veina poljoprivrednih proizvoda je bila konzumirana od strane seljaka koji su je proizvodili a prisvajali feudalni gospodari to znai da nisu prvenstveno namijenjeni za prodaju). Marks definie robu kao proizvod ljudskog rada koja je proizvedena za prodaju na tritu. Tako su u kapitalizmu veina proizvoda ljudskog rada roba pa je Marks svoj rad na Kapitalu i zapoeo diskusijom o robi.4.2 Roba Bogatstvo onih drutava u kojima kapitalistiki nain proizvodnje preovladava, predstavlja se kao ogromna akumulacija robe kao jedinice na jedinstenom tritu roba. Zajednika supstanca koja se manifestuje u razmjeni vrijednosti roba, kad god se razmjenjuju, je njihva vrijednost (citati Kapitala) Vrednost robe moe se shvatiti na dva razliita naina, to Marks naziva upotrebna vrijednost i vrijednost. Upotrebna vrijednost robe je njena korisnost za ispunjenje neke praktine svrhe, na primjer, upotrebna vrijednost jednog komada hrane je u tome to obezbeuje ishranu i prijatan ukus. Vrijednost, s druge strane, je mjera vrijednosti robe u odnosu na druge robe to je blisko njenoj razmjenskoj vrijednosti ili releativnoj vrijednosti, odnosu u kojem bi se trebala odreena koliina robe da razmjeni za drugu, ali ne i identino. Marks je tvrdio da postoji zajednika vrijednost za sve proizvode, bez obzira na to od ega potiu, i kako se utvruju mora postojati zajednika vrijednost za sve robe. Jedna stvar je relevantna, u vidu Marksove teorije, a to je njegova tvrdnja da je ljudski rad zajedniki za sve proizvode: oni su svi proizvod ljudskog rada. Ova zajednika neto nemoe biti geometrijski, hemijski ili bilo koji drugi priorodni oblik robe... Ako onda ostavimo razmatranja oko upotrebne vrijednosti robe.... Njima ostaje samo jedna zajednika osobina, da su proizvod ljudskog rada (Kapital) Marks je zakljuio da je vrijednost robe jednostavna koliina ljudskog rada potrebna da se ona proizvede. Tako je Marks usvojio radnu teoriju vrijednosti, kao to su njegovi prethodnici Rikardo i McCuloc. Postoje odreena ogranienja o validnosti njegove teorije vrijednosti: on je rekao da bi zato da se dri, roba ne smije biti beskoristan predmet, i nije stvarni iznos rada pojedinca koji je otiao u proizvodnju robe, to to odreuje njenu vrijednost, ve koliina rada koju radnik prosene energije i sposobnosti, radom umerenog intenziteta, koristei raspoloivu tehnologiju utroi u toku procesu proizvodnje. Formalna izjava ovog zakona je: Vrijednost neke robe je jednaka prosjenom drutveno neophodnom radnom vremenu, potrebnom za njenu proizvodnju. (Kapital)4.3 Proizvodnja Marksova lista osnovnih faktora proizvodnje je:

1. Rad (lina aktivnost ovjeka)

2. Predmeti rada i

3. Sredstva za rad

Neki predmeti rada su dostupni direktno iz prirode (neuhvaena riba,ugalj kao mineral), drugi su rezultati prethodnih faza proizvodnje, oni su poznati kao sirovina (brano, preradeno drvo u vidu dasaka itd.). Radionice, kanale i puteve Marks smatra sredstvima za rad, dok ugalj za kotlove, ulje za tokove smatra sirovnima. Predmete rada i sredstva za rad zajedno naziva sredstva za proizvodnju. Odnosi proizvodnje su odnosi koje usvajaju ljudska bia jedno prema drugom kao deo proizvodnog procesa. U kapitalizmu, najamni rad i privatno vlasnitvo su deo odnosa proizvodnje. Obraun vrijednosti proizvoda:

Ako se rad direktno vri na prirodi, sa instrumentima zanemarljive vrijednosti, vrijednost proizvoda je jednostavno koliina utroenog radnog vremena. Ako se rad izvodi na neemu to je samo po sebi proizvod prethodnog rada (sirovine), koristei instrumente koji imaju neku vrijednost, vrijednost proizvoda prestavlja vrijednost sirovine, kao i amortizacija na instrumentima plus utroeno radno vrijeme.Vrijednost = SP + UR; Gdje je:

Vrijednost, vrijednost proizvoda

SP vrijednost sredstava za proizvodnju

UR utroeno radno vrijme

Barem u potpuno kapitalistikom drutvu rad je skoro sve najamni rad. Praktinost hrane, dnevni boravak, ienje, zamjena odjee, proizvodi za jednokratnu upotrebu u domainstvu... sve ove nekadanje nekapitalistike oblasti proizvodnje danas su pretvorene u kapitalizam. Rad u predkapitalistikim drutvima se vrio da bi se ispunili neki neophodni uslovi uslovi za ivot, ili kao neko oblik prisilnog rada, kao to su ropstvo ili kmetstvo, rijetko se rad obavljao za platu. U kapitalistikom drutvu je obrnuto: gotovo sav rad predstavlja najamni rad.

Budui da veinu radne snage u kapitalistikom drutvu radnik razmjenjuje za cijenu (njegova plata) onda i rad predstavlja poseban oblik robe koju radnik prodaje na tritu za cijenu. Zato je Marks smatrao da je rad u kapitalistikom drutvu roba. Kao i svaka roba ima upotrebnu vrijednost i vrijednost. Njena upotrebna vrijednost predstavlja korisnu stvar koju ona prua: kopanje, predenje, tkanje, briga o djeci ili bilo ta drugo. A njena vrijednost se odreuje po istom kriterijumu kao bilo koja vrijednost neke druge robe: odnosno drutveno potrebno radno vrijeme da se ona stvori. To je koliina drutveno potrebnog radnog vremena da se stvori hrana, smjetaj, odjea itd. potrebni da radnik ivi i bude sposoban za rad, njegova sredstva za ivot. Ovaj iznos mora da sadri neto da prui uslove za podizanje djece radnika koji e ga jednog dana zamjeniti. Marks je istakao, da ono to je neophodno za radnika, ne samo po odreenim biolokim zahtijevima, jesu i druge stvari prouzrokovane drutvenim ivotom. Na primjer, neki trebaju odjeu, neki namjetaj i slino te ovo ne predstavljaju bioloke potrebe, ali su u drutvu potrebe u drugom navedenom smislu. Tehniki, Marks tvrdi da su ono to se prodaje na tritu radne snage, sposobnosti ili sposobnosti lica da rade, te Marks poistovjeuje pojmove rad i radna snaga. Rad (radna snaga) je jedinstvena roba na tritu koja, kao to smo rekli, ima vrijednost ali i stvara vrijednost, odnosno samo radna snaga i stvara vrijednost i predstavlja koliinu utroenog vremena potrebong da se neto proizvede. Ovo proizilazi iz radne teorije vrijednosti odnosno definicije o otelotvorenog radnog vremena. Primjer:

Pretpostavimo da je potrebno da se utroe 3 sata za stavanje nekog proizvoda, zatim pretpostavimo da sredstava za proizvodnju u iznosu od 2 sata (odnosno da je negdje u prolosti bilo potrebno 2 sata da se proizvede procenat utroenog sredstva za proizvodnju). tj utroena sredstva za proizvodnju imaju vrijednost od 2 sata.

Vrijednost proizvoda e biti :

SP + UR = 2 + 3 = 5 ( u jedinicama sati)

Dakle nastaje vrijednost 3 jedinice (utroenog rada, sredstava za proizvodnju i vrijednost novog proizvoda). Ovo je pod pretpostavkom da je utroeni rad prosjenog kvaliteta, odnosno on moe biti manje ili vie efikasan to e prouzrokovati manju ili veu koliinu proizvedenih jedinica u jedinici vremena od 3 sata a samim tim prouzrokovati manji ili vei viak vrijednosti. Jedinstvena injenica o radnoj snazi je ta da ima vrijednost i pri tome stvara novu vrijednost, to je od velike vanosti jer ova dva iznosa uopte nisu jednaka. Razlika izmeu njh je izvor profita poslodavaca i to je ono to pokree kapitalistiki sistem. Poslodavac (kapitalista) kupuje radnu snagu na tritu i tei da je plati po svojoj vrijednosti. Radnik nakon toga stvara novu vrijednost te ako je vrijednost rada vea od plate kapitaliste stvara se izvor kapitalistike dobiti odnosno ova razlika izmeu vrijednosti koju uva kapitalista naziva se viak vrijednosti.Rashodi:

= SP + VR (gdje je VR vrijednost rada)

Prihodi:

= Vrijednost proizvoda

= SP + URRazlika:

= VR UR

= Viak vrijednosti

Postoji veliki moralni element u Marksovom viku vrijednosti, jer je viak vrijednosti ne zaraen. Mogue je da i kapitalist ima uea u procesu proizvodnje proizvoda, tj. da i on radi odreenu vrstu posla, npr. kao knjigovoa, ali u ovom odnosu on jedva da participira kao dio proizvodnog procesa odnosno u krajnjem sluaju kao dio radne snage, te se njegov rad tretira kao i svaki drugi. Konkretno, vrijeme koje on utroi u toku procesa proizvodnje mora biti uraunato u vrijednost proizvoda pa prihod postaje:Prihod:= Vrijednost proizvoda

= SP + UR (UR ostalih radnika) + UR (UR kapitaliste dok radi)

Meutim , on jo uvjek zarauje novac na razlici izmeu UR (ostalih radnika) i VR (ostalih radnika), odnosno utroenom radnom vremenu i vrijednosti radnog vremena.

Pored gledanja na viak vrijednosti sa take gledita vrijednosti, Marks ponekad gleda na njega sa stanovita vremena, koje se opet moe dovesti u svezu sa vrijednou jer na kraju krajeva, kao to smo vidjeli Marks posmatra vrijednost prema potreboj koliini vremena koju radnik utroi da bi proizveo konkretan predmet. Ovo vodi sledeem procesu; Radnik stvara vrijednost kontinuirano tokom vremena dok radi, sve dok due radi, veu vrijednost stvara. Pretpostavimo da je plaen po danu, te u nekom trenutku tokom radnog dana, on stvara dovoljno vrijednosti za kapitalistu da mu ovaj plati nadnicu; vrijeme koje on radi poslije ovog trenutka stvara vrijednostu koju kapitalista prisvaja viak vrijednosti. Odnosno Marks dijeli radni dan na dva dijela; 1. Dio u kojem radnik stvara dovoljno vrijednosti da pokrije svoju nadnicu i to on naziva potrebnim radnim vremenom i ostatak odnosno 2. dio, u kojem radnik stvara viak vrijednosti koji kapitalista prisvaja a koji naziva viak radnog vremena. Marks naziva dio kapitala koji se troi na sredstva za proizvodnju, konstantan (fiksni kapital) a dio koji se troi na radnu snagu varijabilni kapital. Njegovo objanjenje glasi:

Prema navedenoj shemi rashoda i prihoda:Rashodi = SP + VR; - dok je vrijednost proizvoda

= SP + UR ; gdje je VR vrijednost rada a UR plaeno utroeno radno vrijeme

Prema ove 2 jednaine vrijednost sredstava za proizvodnju je jednostavno prebaena na vrijednost proizvoda bez imena, u istom terminu SP se pojavljuje i u rashodima i vrijednosti proizvoda. Marks je samim tim kapital potroen na sredstva za proizvodnju nazvao konstantan jer ga proces rada ne mijenja. S druge strane, kapital utroen na radnu snagu, se troi tokom proizvodnje zato to je VR > UR stoga ga marks naziva varijabilnim. Odnos plata [vrijednost rada] i vika vrijednosti, ili alternativno posmatrano, odnos izmeu potrebnog i vika radnog vremena Marks naziva stopom vika vrijednosti.s = S/V = st/nt ; gdje je

s stopa vika vrijednosti S viak vrijednosti

V varijabilni kapital (plate)

st viak radnog vremena

nt neophodno radno vrijeme

Marks je smatrao da se stopa vika vrijednosti odreuje borbom izmeu radnike i kapitalistike klase. Radnici pokuavaju da poveaju neophodno radno vrijeme (zahtijevajui vee plate) i/ili da smanje viak radnog vremena. Dva glavna njihova oruja su aktivnost u sindikatu i uzimajui zakon donijet da ogranike duinu radnog dana. Kapitalisti pokuavaju da rade suprotno, a glavni argument i injenica koja ide njima u korist je ta da e radnik biti prinuen siromatvom i neophodnou za osnovnim ivotnim namirnicama da trai taj isti posao od kapitaliste, odnosno ako kapitalista odbije da ga zaposli on e u krajnjem sluaju umrijeti od gladi. Marks prezentira znaajnu koliinu podataka u Kapitalu o platama i radnim uslovima u Engleskoj sve do kraja 1860-ih, i o borbi preko Zakona o proizvodnji u cilju postizanja ogranienog radnog dana za ene i djecu (1833.- ogranieno na 12 sati za djecu, 8 sati za one ispod 13 godina; 1844.- 12 sati za ene, 6 ili 7 sati za djecu; 1840.- 10 sati za ene i mlade osobe). Ovi zakoni su se prvo primjenili na tekstilnu industriju, zatim izmeu 1845. i 1863. nekoliko ostalih industrija je dovedno pod nadlenost tih akata.4.4. Efekti tehnikog progresa Prema Marksu, iznos stvarnih proizvoda (odnosno upotrebna vrijednost) koju tipini radnik proizvede u datom vremenskom periodu je produktivnost rada. Ona ima tendenciju da se poveava u kapitalizmu. Ovo poveanje prouzrokuje poveanje obima preduzea, specijalizacije rada, kao i uvoenje maina. Neposredni rezultat ovog je da se vrijednost date stavke smanjuje, jer koliina radnog vremena da se ona proizvede se smanjuje. U datom iznosu vremena, rad proizvodi vie proizvoda, ali svaki proizvod ima manju vrijednost, ukupna vrijednost kreirana po vremenu ostaje ista. To znai da su sredstva za ivot postala jeftinija pa vrijednost radne snage ili potrebnog radnog vremena postaje manja. Ako duina radnog dana ostane ista, ovo rezultira u poveanju vika radnog vremena i stope vika vrijednosti. Tehnoloki napredak tei da povea iznos kapitala potreban za poetak biznisa, i to ima tendenciju da dovede do poveanja prevage kapitala koji se troi na sredstva za proizvodnju (konstantnog, fiksnog kapitala) u odnosu na rad (varijabilni kapital). Marks je nazvao odnos ove dve vrste kapitala sastav kapitala.

5. Kritika V.K. Dmitriev, piui 1898., Ladislav von Bortkiewicz, piui 1906.-1907., i neki naknadni kritiari, navode da su Marksova teorija vrijednosti i zakon o tendenciji pada profitne stope, interno nekonzistentne. Drugim rijeima, kritiari tvrde da je Marks izvlaio zakljuke koji zapravo ne slijede iz njegovih teoretskih premisa. Kada su ove navodne greke ispravljene, njegov zakljuak da su ukupna cijena i profit odreeni, i jednaki, ukupnoj vrijednosti i viku vrijednosti vie ne stoji. Ovaj rezultat dovodi u pitanje njegovu teoriju da je eksploatacija radnika jedini izvor profita. Da li profitna stopa u kapitalizmu, kako je Marks predvidjeo, ima tendenciju pada je jo jedna tema za raspravu. N. Okishio, 1961., je izveo teoremu (Okiijeva teorma) pokazujui da ako kapitalist nastavi smanjenje trokova tehnike, i ako realne zarade ne rastu, profitna stopa mora da raste. Realne zarade su porasle, to meutim, ini ovu teoremu neodlunu povodom ovog sluaja. Nedoslednost tvrdnje je istaknuta karakteristika marksistike ekonomije o emu se vode debate jo od 1970. kad je Andrew Kliman i sam uao u raspravu gdje on tvrdi da interno nekonzistentne teorije ne mogu biti u pravu te da nedoslednost trokove tjera da slue legitimnom suzbijanju kritika Marksa povodom politike ekonomije i aktuelna istraivanja povodom toga, kao i korekciju navedene nedoslednosti Marksove. Kritiari koji navode da je Marks dokazano interno nekonzistentan ukljuuju bive i sadanje ekonomiste kao to su: Paul Sweezy, Nobuo Okishio, Ian Steedman, John Roamer, Gary Mongiovi i David Laibman koji predlau da se na terenu utemelji njihova ispravna verzija marksistike ekonomije, umjesto Marksove kritike politike ekonomije kao to je u izvornom obliku predstavio u Kapitalu.

Protagonisti Temporal Single System Interpretaion (odnosno Trajne jednosistemske interpretacije) Marksove teorije vrijednosti tvrde, da su navedene nedoslednosti ustvari rezultat pogrene interpretacije; oni navode da kad se Marksova teorija sagledava kao trajna i jednosistemska onda navedene nedoslednosti nestaju. Odnosno protagonisti TSSI-a zakljuuju da dokazi nedoslednosti nisu vie odbranjivi, itav sluaj protiv Marksa je sveden na interpretativne svrhe.6. Zakljuak Marksistika kila analizira zakonitosti funkcionisanja kapitalizma. Ona je u osnovi delo K. Marksa (njemakog filozofa, sociologa, istoriara, politikologa i ekonosmiste) koje ima 3 teorijska izvora. Nastala je na iskustvima engleske klasine politike ekonomije, klasine njemake filozofiije i francuske revolucionarne socijalistike literature. Ona je kritika analiza politike ekonomije kapitalizma. Marksistika ekonomija je utemeljena na dijalektikom i istorijskom materijalizmu i kapitalizam smatra za prolaznu fazu razvoja ljudskog drutva. Ona pojave i procese posmatra u nastajanju, razvoju i nestajanju. Polazi od shvatanja britanske klasine ekonomije zasnovane na istraivanju unutranje povezanosti odnosa buroaske proizvodnje, i iri podruje politike ekonomije. Najznaajniji rezultat marksistike ekonomije je spoznaja dijalektike osnovnih zakonitosti razvoja ljudskog drutva, odnosno sagledavanje proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. Marksisti su razvili nauni metod apstrakcije pokazujui da se na osnovu naunog induktivno-deduktivnog metoda moe razotkriti karakter ekonomskih zakona. Marks uoava razlike izmeu konkretnog i apstraktnog rada sadranog u robi, kao pretpostavku konstituisanja knozistentne teorije radne vrijednosti. Marksistika teorija je teorija radne vrijednosti, odnosno razgranienje izmeu rada najamnog radnika i njeogve radne snage, kao robe. Na osnovu radne teorije vrijednosti i vika vrijednosti marksistika ekonomija definie kapital kao drutveni odnos, koji uslovljava da se proizvodnja obavlja kao proces proizvodnje, prisvajanja vika vrijednosti i uveanja bogatstva.

Tako je ova teorija pronikla i u prirodu transformacije veliine vrijednosti robe u cijenu proizvodnje.Literatura www. en.wikipedia.org/wiki/Marxist_theory www. hr.wikipedia.org/wiki/Marksizam

J.E. Roemer(1987). "Marxian value analysis,"TheNew Palgrave: A Dictionary of Economics, v. 3, pp.38387.

Andrew Glyn (1987). "Marxist economics,"The New Palgrave: A Dictionary of Economics, v. 3, pp.39095.

Lenny Flank, 'Contradictions of Capitalism: An Introduction to Marxist Economics', St Petersburg, Florida: Red and Black Publishers, 2007.ISBN 978-1-979-1813-9-9.

Thomas T. Sekine,The Dialectic of Capital. A Study of the Inner Logic of Capitalism, 2 volumes (preliminary edition), Tokyo 1986;ISBN 4-924750-44-9(vol. 1),ISBN 4-924750-34-4(vol. 2) Dr. Goran Popovi, Dr. Milan R. Milanovi Osnovi ekonomije za pravnike Pravni fakultet, Banja Luka 2010. god str.20-21

HYPERLINK "http://cepa.newschool.edu/het/schools/neomarx.htm" "The Neo-Marxian blood Schools". The New School. Retrieved 2007-08-23

Munro, John. HYPERLINK "http://www.economics.utoronto.ca/munro5/MARXECON.pdf" "Some Basic Principles of Marxian Economics". University of Toronto. Retrieved 2007-08-23

Vidi HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/wiki/Helmut_Reichelt" \o "Helmut Reichelt" Helmut Reichelt, citirano: Kubota, Ken:Die dialektische Darstellung des allgemeinen Begriffs des Kapitals im Lichte der Philosophie HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/wiki/Georg_Wilhelm_Friedrich_Hegel" \o "Georg Wilhelm Friedrich Hegel" Hegels. Zur logischen Analyse der politischen konomie unter besonderer Bercksichtigung HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/wiki/Theodor_W._Adorno" \o "Theodor W. Adorno" Adornosund der Forschungsergebnisse von HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/wiki/Isaak_Illich_Rubin" \o "Isaak Illich Rubin" Rubin, HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/wiki/Hans-Georg_Backhaus" \o "Hans-Georg Backhaus" Backhaus, HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/wiki/Helmut_Reichelt" \o "Helmut Reichelt" Reichelt, HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/wiki/Kozo_Uno" \o "Kozo Uno" Unound HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/wiki/Thomas_T._Sekine" \o "Thomas T. Sekine" Sekine, in: Beitrge zur Marx-Engels-Forschung. Neue Folge 2009, pp. 199-224, here p. 199.

Angus Maddison,Phases of Capitalist Development.Oxford, 1982. P 256, note

Capital, Vol I, Chap I (p 39 in the Progress Publishers, Moscow, edition).

Capital, I, Chap X, sections 5, 6

V. K. Dmitriev, 1974 (1898),Economic Essays on Value, Competition and Utility. Cambridge: Cambridge Univ. Press

Ladislaus von Bortkiewicz, 1952 (19061907), "Value and Price in the Marxian System",International Economic Papers2, 560; Ladislaus von Bortkiewicz, 1984 (1907), "On the Correction of Marxs Fundamental Theoretical Construction in the Third Volume ofCapital". In Eugen von Bhm-Bawerk 1984 (1896),Karl Marx and the Close of his System, Philadelphia: Orion Editions

M. C. Howard and J. E. King. (1992) A History of Marxian Economics: Volume II, 19291990, chapter 12, sect. III. Princeton, NJ: Princeton Univ. Press

M. C. Howard and J. E. King. (1992) A History of Marxian Economics: Volume II, 19291990, chapter 7, sects. II-IV. Princeton, NJ: Princeton Univ. Press

HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/wiki/Andrew_Kliman" \o "Andrew Kliman" Andrew Kliman,Reclaiming Marx's "Capital": A Refutation of the Myth of Inconsistency,Lanham, MD: Lexington Books, 2007, p. 3, emphasis in original

Jedini zakljuak mogu je da je Marksistiki metod transformacije (vrijednosti robe u trokove proizvodnje) is logical unsatisfactory Paul M. Sweezy, 1970 (1942),The Theory of Capitalist Development, p. 15. New York: Modern Reader Paperbacks

Nobuo Okishio, 1961, "Technical Changes and the Rate of Profit,"Kobe University Economic Review7, pp. 8599.

Ian Steedman, 1977,Marx after Sraffa, p. 202, p. 207. London: New Left Books

John Roemer,Analytical Foundations of Marxian Economic Theory, p. 12. Cambridge: Cambridge Univ. Press, 1981

HYPERLINK "http://74.125.155.132/search?q=cache:gXUgA-2EkvoJ:www.iwgvt.org/files/02-mongiovi.doc" Vulgar Economy in Marxian Garb: A Critique of Temporal Single System Marxism, Gary Mongiovi, 2002,Review of Radical Political Economics34:4, p. 393

HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/wiki/David_Laibman" \o "David Laibman" David Laibman, "Rhetoric and Substance in Value Theory" in Alan Freeman, HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/wiki/Andrew_Kliman" \o "Andrew Kliman" Andrew Kliman, and HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/w/index.php?title=Julian_Wells&action=edit&redlink=1" \o "Julian Wells (page does not exist)" Julian Wells(eds.),The New Value Controversy and the Foundations of Economics, Cheltenham, UK: Edward Elgar, 2004, p. 17

Vidi HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/wiki/Andrew_Kliman" \o "Andrew Kliman" Andrew Kliman,Reclaiming Marx's "Capital": A Refutation of the Myth of Inconsistency,esp. p. 210-211

Andrew Kliman,Reclaiming Marx's "Capital", Lanham, MD: Lexington Books, p. 208, emphases in original.

Vidjeti u : Dragii, D i saradnici, nav. delo, str. 10

PAGE