1

Osnove poslovnog upravljanja

POVIJEST MENADŽMENTA

Znanost ili teorija o menadžmentu razvila se početkom dvadesetog stoljeća u Americi, a jedan od pionira koji je u to vrijeme najviše pridonio njezinoj afirmaciji bio je strojarski inženjer Frederick Winslow Taylor.

Nova paradigma menadžmenta temelji se na činjenici da su koncem prošlog stoljeća nastupile značajne promjene koje utječu na sve ljudske aktivnosti.

Znanost i tehnologija omogućile su lakše i brže povezivanje, a telekomunikacije su putem Interneta postigle izravnu razmjenu informacija na daljinu tako da su u mnogim slučajevima supstituirale potrebu za fizičkim kontaktima.

Pojedine su se države povezale u čvrste regionalne saveze kako bi povećale tržišta i omogućile lakši protok ideja, ljudi i materijalnih dobara.

TEMELJNE ZNAČAJKE MENADŽMENTA

2

Uvod u menadžment

Pojam menadžment izveden je iz termina management, a potječe od latinske riječi manus agere - vođenje za ruku, tj. vođenje i poticanje drugih prema određenom cilju.

Menadžment bi se mogao definirati kao proces planiranja ciljeva, organiziranja resursa i aktivnosti te upravljanja ljudskim potencijalima i kontroliranja.

Efikasne kombinacije ograničenih resursa i ljudskih potencijala za efektivno postizanje org.ciljeva u promjenjivoj okolini.

Menadžer je osoba čiji primarni zadaci proizlaze iz procesa menadžmenta - on planira i donosi odluke, organizira rad i poslovanje, angažira i vodi ljude, te kontrolira ljudske, financijske, fizičke i informacijske resurse.

Kako biti dobar menadžer

Menadžer izvršava ciljeve, vođa ih stvara.

Menadžer ostvaruje svoje ciljeve angažiranjem drugih da izvršavaju zadatke, a ne da on sam izvršava zadatke.

On mora naći način kako motivirati sudionike u procesu rada, a u cilju porasta ukupne efektivnosti i efikasnosti, vodeći istovremeno računa o svojoj društvenoj odgovornosti.

Postoji niz termina koji supstituiraju termin menadžer, ali se pod njima ipak podrazumijevaju menadžerske aktivnosti:

Supervisor - menadžer na nižoj ili prvoj razini, kao npr. vođa sekcije, poslovođa ili nadzornik.

Leader - ako je menadžerov posao ostvarivanje ciljeva pomoću drugih ljudi, tada je nezamislivo da on može biti uspješan bez liderskih sposobnosti.

Executive - grupa ili pojedinac koji izvršava ili provodi odluke druge osobe ili tijela. Organiser - to je osoba koja obavlja samo jedan dio ukupnih menadžerskih

aktivnosti, često jednokratno. Administrator - ponekad se koristi, specijalno u dijelovima javnog sektora, kao

sinonim za menadžera. Director - mogu obavljati visoke menadžerske dužnosti u poduzeću (izvršni direktori). Controller - naziv kontroler se koristi kao titula za starije menadžere u financijskoj

funkciji. Boss (gazda, vođa) - najuobičajenija riječ za menadžera.

3

Efektivan menadžer

Ključne komponente pojma efektivnog menadžera su:

Menadžer kao aktivan vođa

Pozitivna radna okolina

Mogućnost ostvarenja visokih performansi

Poticaj za ostvarivanje visokih performansi

TIPOVI MENADŽMENTA s aspekta hijerarhijskih razina

1) Top managment Menadžeri na najvišoj hijerarhijskoj razini i odgovorni za poduzeće kao

cjelinu. Odgovornost ovih menadžera temelji se na sljedećem:

o postavljanje ciljeva,o definiranje strategije za ostvarenje postavljenih ciljeva,o monitoring i interpretacija eksterne okoline,o donošenje odluka koje utječu na poduzeće kao cjelinu.

Vrhovni menadžment se brine za budućnost poduzeća. Mora angažirati znanje, vještine i sposobnosti svakog zaposlenog.

2) Middle managment Menadžeri na srednjoj razini organizacijske hijerarhije, a odgovorni su za

poslovne jedinice i glavne odjele u poduzeću. Srednja razina menadžmenta je odgovorna za implementaciju cjelokupne

strategije i politike koju definira vrhovni menadžment. Orijentirana je na bližu budućnost, te se od nje očekuje da uspostavi dobre

odnose s relevantnom okolinom poduzeća, ohrabruje timski rad i rješava konflikte.

Da bi se osigurala koordinacija između individualnih poslova, sve više raste potreba za projektnim menadžerima.

Projekti menadžer je odgovoran za privremeni rad na projektu koju uključuje sudjelovanje drugih osoba na sličnoj razini u poduzeću.

3) Lower ili First-line managment Menadžeri direktno odgovorni za proizvodnju dobara i usluga. Njihov je primarni zadatak primjena pravila i procedura za ostvarenje efikasne

proizvodnje, osiguranje tehničke asistencije i motiviranje podređenih. Orijentirani su na kratki rok - ostvarivanje dnevnih zadataka.

4

TIPOVI MENADŽMENTA s aspekta djelokruga odgovornosti

Funkcijski menadžeri su odgovorni su za odjele koji izvršavaju pojedine funkcijske zadatke.

Ti odjeli oblikovani su tako da se u njima obavljaju isti ili slični poslovi, pa su u njima zaposlene osobe istih ili sličnih profesija.

Takvi su odjeli prodaje, nabave, proizvodnje, financija, računovodstva, ljudskih resursa i slični.

Linijski menadžeri su odgovorni za odjele koji neposredno izvršavaju temeljne zadatke poduzeća.

Štabni menadžeri su odgovorni za odjele koji podupiru linijske odjele.

Generalni menadžeri su odgovorni za nekoliko odjela koji izvršavaju različite funkcije.

Projektni menadžeri imaju odgovornosti generalnog menadžera s obzirom da oni koordiniraju rad osoba iz nekoliko odjela uključenih u određeni projekt.

FUNKCIJE MENADŽMENTA

1) Planiranje Planiranje kao funkcija menadžmenta ima veoma široko koncipiran sadržaj. Ono u osnovi sadrži dijagnozu poslovnog položaja poduzeća, određivanje

pravca djelovanja, ciljeve koje na tom putu treba ostvariti, strategiju koju treba izabrati za ostvarenje tih ciljeva, te menadžersko odlučivanje u svim ovim fazama

2) Organiziranje Organiziranje je produžetak planiranja, u tom se smislu pred menadžment

postavlja zadatak izbora adekvatne organizacijske strukture, sustava menadžmenta i ekonomskih odnosa u poduzeću.

To je veoma složen zadatak menadžmenta s obzirom da izbor adekvatne organizacije ovisi o nizu činitelja.

Jednom izabrana organizacija nije konačna jer ju treba stalno unapređivati.

3) Kadrovanje Budući da su organizacijom dodijeljene uloge, kadrovanje ima zadatak da se

te uloge dodijele konkretnim ljudima koji će ih najbolje izvršavati. To se ostvaruje selekcijom i profesionalnom orijentacijom, promocijom,

planiranjem karijere, osposobljavanjem i usavršavanjem.

5

4) Vođenje Vođenje predstavlja onu fazu menadžmenta u kojoj je potrebno da se svi

akteri procesa rada usmjere prema željenom cilju. Ljude treba uvjeriti i inspirirati da izvrše željene akcije, a to od menadžmenta

zahtijeva da stvara vođe. Budući da vodstvo implicira sljedbeništvo, vođenje uključuje motivaciju, stilove vođenja i komuniciranje s ljudima.

5) Kontroliranje Kontroliranje predstavlja postupak mjerenja ostvarenja izabranih ciljeva i

poduzimanje korektivnih akcija da se ti ciljevi ostvare. Mjerenje ostvarenja ciljeva provodi se na osnovi praćenja odstupanja od

planova.

ULOGE MENADŽERA

Izvršavajući svoje aktivnosti menadžeri igraju različite uloge u poduzeću

Svaka uloga predstavlja aktivnosti koje menadžeri poduzimaju da bi izvršili svoje funkcije, a one su međusobno povezane i u stalnoj interakciji u realnoj praksi.

1) Informacijske uloge Informacijska uloga predstavlja aktivnosti koje se koriste za održavanje i

razvoj informacijske mreže. Razlikuju se tri informacijske uloge:

o Uloga osobe za nadzor uključuje traženje i prikupljanje tekućih informacija iz različitih izvora. U tom smislu menadžer pribavlja informacije i priprema izvještaje.

o Uloga prenositelja informacija i glasnogovornika je suprotna - menadžer daje tekuće informacije na korištenje drugima, bilo u poduzeću bilo izvan njega.

2) Interpersonalne uloge Interpersonalna uloga predstavlja one aktivnosti menadžera koje su

usmjerene na rad s drugima- ona zahtjeva dobro poznavanje vještina rada s drugima.

Razlikuju se tri interpersonalne uloge menadžera:o Uloga reprezentanta uključuje vođenje ceremonijalnih i simboličnih

aktivnosti kao što su prijem gostiju, otvaranje svečanih skupova, potpisivanje dokumenata i slično.

o Uloga vođe obuhvaća odnose s podređenima uključivši motivaciju, komunikaciju i utjecaj.

o Uloga osobe za vezu odnosi se na održavanje informacijskih veza unutar i izvan poduzeća.

6

3) Uloge odlučivanja Uloga odlučivanja obuhvaća one aktivnosti koje se odnose na donošenje

odluka i poduzimanje akcija. Razlikuju se četiri uloge odlučivanja:

o Uloga poduzetnika uključuje iniciranje promjena, oni iniciraju nove ideje i projekte te delegiraju zadatke za ostvarenje tih projekta.

o Uloga korektora uključuje poduzimanje korektivnih akcija u slučajevima odstupanja ostvarenih od zadanih veličina, te rješavanje konfliktnih situacija, bilo između pojedinca, bilo između organizacijskih jedinica.

o Uloga alokatora resursa odnosi se na odlučivanje o tome kako rasporediti ljude, vrijeme, opremu, budžet i druge resurse da bi se ostvario željeni rezultat.

o Uloga pregovarača uključuje formalno pregovaranje i pogađanje da bi se ostvarili rezultati poduzeća ili organizacijske jedinice za koju je menadžer odgovoran.

MENADŽERSKE VJEŠTINE

Menadžerski je posao veoma kompleksan, brojne su aktivnosti sadržane u funkcijama koje obavlja menadžment.

Stoga su za uspješno obavljanje toga posla potrebne određene vještine pod kojima se podrazumijeva skup specifičnih sposobnosti koje rezultiraju iz znanja, informacija, prakse i dara.

Zastupljenost ovih vještina po razinama menadžmenta je različita, ali menadžeri moraju imati svaku od njih u odgovarajućoj mjeri da bi uspješno ostvarivali svoje funkcije.

1) Konceptualne vještine Konceptualna vještina je sposobnost spoznaje poduzeća kao cjeline,

prepoznavanje važnih elemenata u situaciji i razumijevanje odnosa među tim elementima.

Ova vještina uključuje menadžerovu sposobnost promišljanja, procesiranja informacija i planiranja.

Od menadžera se zahtijeva sposobnost da misli strategijski, odnosno da ima širok prostorni i vremenski horizont.

Konceptualne vještine su potrebne za sve razine menadžmenta, a posebice za razinu vrhovnog menadžmenta.

7

2) Vještine rada s ljudima Vještina rada s ljudima je sposobnost menadžera da radi s drugima i pomoću

drugih, kao i da radi učinkovito kao član grupe. Ova vještina se iskazuje kroz odnos menadžera prema drugim ljudima, a

uključuje njegovu sposobnost da motivira, pomaže, koordinira, vodi, komunicira i rješava konflikte.

U novije vrijeme važnost ove vještine je u porastu. Učinkoviti menadžeri su vođe koji bodre, vođe koji olakšavaju rad, treneri i

odgajatelji.

3) Tehničke vještine Tehnička vještina ogleda se u poznavanju i vladanju znanjima koja se odnose

na performanse specifičnih zadataka u poduzeću (npr. zadaci prodaje, zadaci proizvodnje i drugi).

Ove vještine uključuje znanje metoda, tehnika i alata karakterističnih za te specifične zadatke.

Tehničke vještine su posebno važne na najnižim razinama organizacije, prema vrhu hijerarhije ove vještine postaju manje važne od drugih vještina koje menadžer mora imati.

4) Vještine oblikovanja Vještina oblikovanja je sposobnost menadžera da oblikuju rješenja poslovnih

problema i to na način od kojega će poduzeće imati najviše koristi. Od menadžera se ne traži samo uočavanje i registracija problema, već on

mora biti u stanju znati generirati rješenje problema. Ukoliko bi menadžeri ostali samo na razini registratora problema, sasvim je

sigurno da oni ne bi ostvarivali temeljne ciljeve poduzeća.

TEORIJE MENADŽMENTA

Način funkcioniranja i efekti menadžmenta nisu jednostavni za izučavanje jer ovise o ponašanju ljudi u promjenjivoj okolini.

Menadžerski sustavi primijenjeni na različite skupine ljudi i u različitoj okolini neće djelovati na isti način ni s jednakim rezultatima.

S druge strane, pošto je menadžment kompleksan pojam, promatran s različitih gledišta bit će različito opisivan.

Upravo to je dovelo do razvoja brojnih teorija menadžmenta.

8

Konvencionalni (prihvaćeni) pristupi:

Pristup univerzalnom procesu Operacionalni pristup Bihevioristički pristup Sustavni pristup Kontigencijski pristup

Nekonvencionalni pristupi

Atributi savršenosti Model vječno uspješne organizacije

Uvjeti u kojima funkcionira današnji menadžment

Nagli razvoj kompjutorske i komunikacijske tehnologije

Sve veći postotak bogatijih ali zahtjevnijih kupaca

Globalizacija poslovanja i rast konkurencije

Brze promjene uvjeta poslovanja

MISIJA

Misija određuje:

ključne ciljeve organizacije svrhu njenog postojanja temeljne vrijednosti organizacije

Misija se praktično formulira odgovorima na četiri ključna pitanja:

Zašto poduzeće postoji? Čime se poduzeće bavi? Čije interese i zahtjeve ispunjava? Koje su temeljne vrijednosti poduzeća?

Izjava o misiji može biti jednostavna i kratka pa sve do potpunog elaborata odgovora na sva pitanja koja obuhvaća.

9

VIZIJA

Vizija je zamišljena slika kompanije u budućnosti tj. nakon 3,5 ili 10 godina.

Vizija treba motivirati kompaniju da ostvari napredak u ključnim vrijednostima kao što su:

položaj na tržištu sposobnost emitiranja outputa koji će zadovoljiti sadašnje i buduće

stakeholdere te buduće stanje kapaciteta kompanije

STRATEGIJA

Strategija je put i način postizanja postavljenih strateških ciljeva da bi se ostvarila vizija.

Prvi autor koji je istakao značaj strategije Chandler (1962) definirao je strategiju kao:

određivanje temeljnih dugoročnih ciljeva poduzeća prilagođavanja smjerova poslovnih aktivnosti, odnosno određivanje

koncepcija i izbor resursa potrebnih za postizanje ciljeva

Budući da strategija zadire u sve aspekte upravljanja organizacijom u promjenjivom okruženju ona predstavlja višedimenzionalni pojam.

STRATEŠKO PLANIRANJE - ANALIZE

PEST ANALIZA

Metoda analize poslovnog okruženja:

pojedinog poduzeća pojedine industrijske grane pojedine nacionalne ekonomije

Poslovno okruženje analizira se po sektorima ili segmentima. Rezultati analize zapisuju se i služe za planiranje i odlučivanje o poslovnim

koracima. Mogu se uključiti i vanjski suradnici. Izvori podataka najčešće su službene statistike, stručni časopisi i magazini te

publikacije javnih ustanova.

10

SWOT ANALIZA

SWOT analiza sagledava snage i slabosti, vanjske prilike i prijetnje sa kojima se suočava poduzeće.

Fokusiranjem na ključne faktore koji utječu na poduzeće, SWOT analiza osigurava osnovicu za ispitivanje performansi i perspektivu poduzeća.

BCG MATRICA

BCG matricu u izvornom obliku razvila je Boston Consulting Grupa 60-ih godina prošloga stoljeća.

Drugi naziv koji se može rabiti jest i matrica industrijskog rasta i tržišnog udjela. Oblikuju je poslovna sposobnost i tržišna privlačnost.

U kontrolingu služi kao sredstvo za alociranje resursa među proizvodima ili strateškim poslovnim jedinicama na osnovi relativnog tržišnog udjela i stope tržišnog rasta.

11