OSNOVE KONZERVACIJSKE BIOLOGIJE

I. poglavlje: Bioraznolikost i njezina važnost - uvod

Predmet: Bioraznolikost i osnove zaštite prirode i okoliša

Poslijediplomski studij zaštita prirode i okoliša

Seminar

SADRŽAJ

Kratka povijest konzervacije

Konzervacijska etika

Zbrka u pojmovima

Što je konzervacijska biologija?

Kratka povijest mlade discipline

Što je bioraznolikost?

Struktura i funkcija

Kvantificiranje bioraznolikosti

Bioraznolikost i prostorna skala

KRATKA POVIJEST KONZERVACIJE (1)

- obilježena zakonima koji reguliraju upotrebu prirodnih resursa i evolucijom etičkih principa prema prirodi i njezinoj unutarnjoj i instrumentalnoj vrijednosti Korijeni još u pradavnim vremenima, ideja odgođenog

zadovoljstva: “Ostavi ove gomolje, tako će ih biti više kad prođemo ovuda sljedeće godine”, “Uzmi ovo tele kući da ga hranimo, pa ćemo ga jesti sljedeće zime kad će biti veće a mi ćemo imati manje hrane”.

Zaštita nekih vrsta i staništa kroz spiritualnost (totemi, bogovi, svete planine)

Biblija - konzervacijski zakon o lovu: “Ne ubij pticu majku – uzmi samo mladu pticu da bi živio dugo i dobro”

Noina arka – metafora za konzervaciju

KRATKA POVIJEST KONZERVACIJE (2)

Indijski car Asoka (274-232- PR.N.E): “Obznanjujem da se sljedeće vrste ne smiju ubijati: papige, divlje guske, vjeverice, kornjače,...domaće životinje...šume ne smiju biti spaljene”

Prije 3000 godina regulacija lova u Eipatskom carstvu, Asiriji, Kini, Indiji i Europi, kod Asteka, Mongola i Inka –dekreti koji su regulirali korištenje flore i faune

17-18. st. - uvodi se regulacija lova u koloniziranim zemljama (npr. 1639, zabrana ubijanja jelena između svibnja i studenog na Rhode Island, Cape Colony) nakon prekomjernog iskorištavanja

Rast broja stanovnika

Ekspanzija u nova područja

Razvoj nove tehnologije

Odgovor na prekomjerno iskorištavanje

KRATKA POVIJEST KONZERVACIJE (3)

Ugroženost ostalih vrsta (osim velikih životinja i drveća) spoznaje se tek u 20. stoljeću - Aldo Leopold (1948) poziva na očuvanje svih vrsta

1960tih i 1970tih - mnoge zemlje uvele zakone za zaštitu –npr. United States Endagered Species Act

U praksi, manje biljke i životinje još uvijek nisu dobile jednaki tretman (niti mikroorganizmi, geni, ekosustavi)

ETIČKI PRINICIPI

Callicot (1990) – 3 etička principa:

1) Romantično-transcendentalna etika (John Muir 1838-1914)– priroda je najbolje iskorištena za spiritualne svrhe, naglasak na očuvanju netaknutih dijelova prirode - instrumentalni pristup prirodi

2) Etika konzervacije resursa (Pinchot, 1865–1946) – priroda kao izvor dobara za širu zajednicu, ne samo za potrebe kraljeva i plemića - oprezno korištenje i za buduće generacije (još uvijek antropocentrični pristup)

3) Evolucijsko-ekološka etika -(Aldo Leopold, 1886–1948)– priroda ima intrinzičnu vrijednost, koja ne ovisi o njenoj korisnosti za ljude; svaka vrsta je važna kao dio cjeline - ljudi su dio prirode i imaju pravo mijenjati ju, ali i odgovornost za poštivanje unutarnje vrijednosti drugih vrsta i ekosustava u cjelini

ZBRKA U POJMOVIMA

Medijska pozornost – pojava različitih povezanih

pojmova:

Konzervatori, prezervatori, ekolozi, zaštitari

okoliša?

U čemu je razlika?

ZBRKA U POJMOVIMA (2)

“Konzervator”– bori se za opreznu i održivu

upotrebu prirodnih resursa

“Prezervator” se bori za izdvajanje određenih

područja od utjecaja ljudi.

Što je oprezno i održivo?

Koliko područja i koliko vrsta

zaštititi?

ZBRKA U POJMOVIMA (3)

Zaštitar okoliša (environmentalist)–naglasak na

održavanju nezagađenog okoliša

Ekolog, tradicionalno: znanstvenik koji se bavi

proučavanjem veza između organizama i

okoliša. U 1970-tima dobiva i značenje onoga

koji štiti okoliš

ŠTO JE KONZERVACIJSKA BIOLOGIJA?

Primijenjena

znanost

održavanja

Zemljine

biološke

raznolikosti –

krizna disciplina

POVIJEST ZNANSTVENE DISCIPLINE

Ima davne korijene, ali se početak povezuje s

Prvom konferencijom konzervacijske biologije u

San Diegu, 1978. godine i knjigom

“Konzervacijska biologija” (1980., ed. Michael

Soule i Bruce Wilcox).

1987. Journal of Conservation Biology (Society for

Conservation biology)

Nakon toga: fakulteti, fondacije, privatne

konzervatorske grupe, vladine agencije, itd. - rast

ŠTO JE BIORAZNOLIKOST?

Različitost života u svim

njegovim oblicima i na svim

razinama organizacije

(raznolikost vrsta, ekosustava

i gena)

Ušla u riječnik u vrijeme

vrhunca globalne zabrinutosti

za opstanak života na Zemlji

STRUKTURA I FUNKCIJA

Osim oblika života i stupnja organizacije (struktura), u definiciju bioraznolikosti su također uključene i funkcionalne komponente: ekološki i evolucijski procesi

Wildlife Society (1993) definira bioraznolikost kao: “bogatstvo, brojnost i varijabilnost biljnih i životinjskih vrsta i zajednica i ekoloških procesa koji ih spajaju međusobno i sa tlom, zrakom i vodom”

RAZNOLIKOST EKOLOŠKIH FUNKCIJA

Raznolikost ekoloških funkcija je ogromna:

1) Svaka od miliona vrsta na Zemlji interagira s drugim vrstama putem ekoloških procesa: kompeticija, predacija, parazitizam, mutualizam, i dr.

2) Svaka vrsta interagira s fizičkim okolišem putem procesa izmjene energije i elemenata između živog i neživog svijeta, kao što je fotosinteza, biogeokemijski ciklus i disanje – milioni funkcijskih interakcija

3)Raznolikost evolucijskih funkcija -> još složenija – uz gore spomenute procese koji su ključni elementi prirodne selekcije, uključujući i procese kao što su genetska mutacija koja oblikuje genetsku raznolikost svake vrste

KONZERVIRATI STRUKTURNU ILI FUNKCIONALNU RAZNOLIKOST?

Važno je održati i strukturnu i funkcionalnu

bioraznolikost

Konzervatori se se obično fokusiraju na

održavanje strukturalne raznolikosti iz dva

razloga:

1) Lakše je popisati vrste nego interakcije među

njima

2) Ako se održi strukturna bioraznolikost, vjerojatno

će se i funkcionalna

BIORAZNOLIKOST KAO MJERLJIVA VELIČINA – ČEMU?

Da bismo mogli testirati hipoteze o

bioraznolikosti

Da bismo mogli pratiti promjene i razvijati

planove upravljanja

NEKE MJERE ZA BIORAZNOLIKOST - INDEKSI

Indeks bogatstva vrsta (Species richness) – s – ne uzima u obzir proprocije i distribuciju vrsta unutar ekosustava

Shannonov indeks H=-pi*log(pi) (i=1,s) – kombinira bogatstvo vrsta i udio pojedine vrste

Ravnomjernost (Evenness) – E=H/Hmax=H/ln(s); Hmax – H kad su sve vrste jednako zastupljene, još se zove i relativni Shannonov index

Pomoćne mjere: Brojnost pojedine vrste (Abundance) - broj/ha, pi=brojnost i-te vrste/ukupna brojnost (udio vrste i)

NEDOSTACI MJERA ZA BIORAZNOLIKOST

-ne uključuju dodatne važne konzervatorske

informacije: vjerojatnost izumiranja, funkciju

i značaj vrste u ekosustavu, itd.

-nije uvijek poželjno povećati ili

maksimizirati broj vrsta

!

BIORAZNOLIKOST I PROSTORNA SKALA

Rizik od izumiranja treba evaluirati na različitim

prostornim skalama: lokalnoj, regionalnoj i globalnoj

Endemi – vrste na određenom geografskom

području, većem (npr. koala u Australiji) ili manjem

(npr. velebitska degenija)

Naglasak očuvanja vrsta kojima prijeti globalno

izumiranje, jer su nezamjenjive (primjer

ugroženosti euroazijskog i iberijski risa na

području Pirineja)

PROSTORNA KLASIFIKACIJA BIORAZNOLIKOSTI

Robert Whittaker (1960):

Alpha – raznolikost unutar ekosustava (w)

Beta – raznolikost između ekosustava (a)

Gama – raznolikost na geografskoj skali (g)

Ideja prostorne skale je fundamentalna u

održanju bioraznolikosti

“Scale is the tail that w-a-g-s biodiversity”

Kad god manipuliramo raznolikost na lokalnoj skali, trebamo uzeti u obzir i

posljedice na širu skalu

CILJ ODRŽANJA BIORAZNOLIKOSTI

Cilj je održati prirodnu razinu bioraznolikosti ili

vratiti raznolikost u ekosustavima degradiranim

ljudskom djelatnošću

HVALA NA PAŽNJI!

3 PITANJA

1) U čemu se konzervacijska biologije razlikuje od

osnovne biologije i znanosti o resursima (npr.

šumarstvo, ribarstvo, lovstvo., itd.)?

2) Koji je ekosustav raznolikiji (a) ili (b) ?

a) Ekosustav s 10 vrsta i svaka zastupljena s 10%

b) Ekosustav s 10 vrsta, ali dominira jedna ili par vrsta?

3) Da li sebe smatraš prvenstveno ekologom,

zaštitarom okoliša, konzervatorom ili

prezervatorom ili nijednim od toga i zašto?