ORIJENTACIJSKI KRITERIJI VRHOVNOG SUDA ...pf.untz.ba/dokumenti/casopisi/2016/08.pdfna naknadu neimovinske štete donošenjem Zakona o obveznim od-nosima 1978. godine3, sve do konačne

ORIJENTACIJSKI KRITERIJI VRHOVNOG SUDA REPUBLIKEHRVATSKE U KONTEKSTU PRIMJENE ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMAUDK: 347.426.4:347.991(497.5)

Pregledni naučni rad

Ivan Santica, mag. iur.odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb

SAŽETAKRad je posvećen analizi primjenjivosti Orijentacijskih kriterija Vr-hovnog suda Republike Hrvatske iz 2002. god. na odmjeravanje na-knade neimovinske štete po Zakonu o obveznim odnosima iz 2005. god. Stupanjem na snagu Zakona o obveznim odnosima 2005. godi-ne, bitno je izmijenjen sustav naknade neimovinske štete na način da je umjesto dotadašnjeg subjektivnoga koncepta neimovinske štete uvedena objektivna koncepcija naknade neimovinske štete. Iako su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske doneseni u vrijeme primjene Zakona o obveznim odnosima iz 1978. godine, te su bili prilagođeni rješenjima tog zakona, navedenu za-konodavnu promjenu nije pratila i promjena kriterija. S obzirom na to da Orijentacijski kriteriji strukturom, osnovama naknade i općom idejom slijede rješenja ZOO/78, postavlja se pitanje mogu li se bez prilagodbe primjenjivati u novom, bitno izmijenjenom za-konodavnom okviru, posebno s aspekta pravne sigurnosti i osigu-ranja jednake primjene prava, te predstavljaju li svojevrsni balast započetom procesu prihvaćanja i razvijanja suvremenoga koncep-ta neimovinske štete u Republici Hrvatskoj temeljenog na pravima osobnosti, što se analizira u radu.

Ključne riječi: neimovinska šteta, prava osobnosti, kriteriji odre-đivanja naknade neimovinske štete.

230

1. UVODNaknada neimovinske štete bila je do stupanja na snagu Zakona

o obveznim odnosima iz 2005. godine (ZOO/05) uređena Zakonom o obveznim odnosima iz 1978. godine (ZOO/78). U uređenju instituta neimovinske štete po ZOO/78, prevladavala je tzv. subjektivna kon-cepcija, koja je donošenjem ZOO/05 ustupila mjesto objektivnom kon-ceptu naknade štete. Naknada neimovinske štete može biti novčana i nenovčana, i takvo uređenje imala su oba spomenuta zakona. Za odre-đivanje, odnosno kvantifikaciju novčane naknade neimovinske štete koriste se u praksi različiti kriteriji koje izgrađuje sudska praksa. U Republici Hrvatskoj to su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Repu-blike Hrvatske.

Iako je stupanjem na snagu ZOO/05 iz temelja promijenjen kon-cept naknade neimovinske štete, i to upravo u dijelu koji se tiče novča-ne naknade, tu promjenu nije pratila i promjena Orijentacijskih krite-rija Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji su doneseni još 2002. god., u režimu i za potrebe primjene ZOO/78. Postavlja se pitanje mogu li ti kriteriji udovoljiti zahtjevima promijenjene koncepcije naknade neimovinske štete, odnosno mogu li se primjenjivati za određivanje naknade neimovinske štete po novom konceptu.

Da bismo odgovorili na to pitanje, analizirat ćemo temeljne odred-nice i karakteristike jednog i drugoga koncepta neimovinske štete po ZOO/78 i ZOO/05. Analizirat će se potom i struktura kriterija, način na koji se po tim kriterijima određuje naknada štete te oblici štete koji su njime pokriveni. Uz to, pružit će se uvid u sudsku praksu nakon i prije spomenute zakonodavne promjene.

Sve navedeno pružit će nam temelj za zaključna promišljanja o tome jesu li postojeći kriteriji primjerena osnova za određivanje na-knade neimovinske štete po ZOO/05 i treba li ih mijenjati.

2. OPĆENITO O NEIMOVINSKOJ ŠTETI PO ZOO/78 I ZOO/05Gledano od Drugog svjetskog rata naovamo, institut naknade nei-

movinske štete je u Republici Hrvatskoj prošao zanimljiv razvojni put.

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Tuzli

231GODINA II • BROJ 1 • 2016.

Od razdoblja potpune negacije prava na naknadu neimovinske štete koje je trajalo do otprilike 1955. godine1, prekoperioda sporadič-nog sudskog priznavanja prava na naknadu u iznimnim slučajevimado 1968. godine (kada je „na savjetovanju sudija najviših sudskih instanci bivše SFRJ zaključeno da se ‹smelije› krene u priznanje nematerijalne štete u sudskoj praksi“)2, potom izričitog zakonskog priznanja prava na naknadu neimovinske štete donošenjem Zakona o obveznim od-nosima 1978. godine3, sve do konačne implementacije učenja o pravu osobnosti4 u Zakon o obveznim odnosima iz 2005. godine5.

Dakle, taj je institut od zaziranog6 zanemarenog dostigao stu-panj da je (barem normativno-tehnički gledano prema posljed-njem zakonodavnom rješenju iz ZOO/05), usklađen s tendencijama koje postoje u razvijenim europskim pravnim poredcima7. Sve se to događalo u periodu od „samo“ 70-ak godina8 u kojem je, u me-

1 Radolović, A. „Pravo osobnosti u novom Zakonu o obveznim odnosima“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci(1991), v.27, br. 1, 2006., 135.

2 Radovanov, A., „Naknada nematerijalne štete“, PRAVO – teorija i praksa, br. 9-10, 2010., 23.3 Zakon o obveznim odnosima – ZOO/78, Sl. list SFRJ 29/78. Inače, ovaj je

zakon u velikom dijelu predstavljao kodifikaciju dotadašnje plodne sudske prakse – ibid.

4 Baretić, M., „Pojam i funkcije neimovinske štete prema novom Zakonu o obveznim odnosima“, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 56, Posebni broj, 2006., 464-468.

5 Zakon o obveznim odnosima – ZOO/05, Narodne novine 35/05.6 Džudović, M. i Prelević, S., „Naknada nematerijalne štete prema zakonu o

obligacionim odnosima“, PRAVO – teorija i praksa, br. 5-6, 2009., 50, navode kako je „(…) novčana naknada nematerijalne štete u socijalističkim država-ma bila (…) ili nedopuštena ili pod senkom velike i večite sumnje“.

7 Baretić, M., op. cit.,496.8 Radi se zaista o kratkom vremenskom periodu. To posebno što najveći dio raz-

doblja otpada na primjenu ZOO/78, koji je i u europskim okvirima imao niz su-vremenih rješenja. Upravo promatrano iz aspekta primjene tog zakona, nekom neupućenom može djelovati gotovo nevjerojatno da je u usporedbi s rješenji-ma iz ZOO/78, primjerice u talijanskom pravu, sve do 1986. godine naknada jednog dijela neimovinske štete –danno morale (danno morale pojednostav-ljeno predstavlja naknadu za patnju i bol u subjektivnoj sferi oštećenog) – bila moguća samo u slučaju ako je uzrokovana radnjom koja se može kvalificirati kao kazneno djelo, sve temeljem članka 2059 Codice Civile u vezi s člankom 185. Codice penale (vidjeti o tome opširno: Wünsch, S., „Non-pecuniary damage in the age of personality rights“, doktorska disertacija, Scuola Superiore Sant‘ Anna, Pisa, 2009.) Ili, primjerice, u njemačkom pravu uvedena je mogućnost

Ivan Santica

232 GODINA II • BROJ 1 • 2016.

đuvremenu, došlo i do promjene državno-pravnog okvira odnosno raspada SFRJ.

2.1. Subjektivan (odnosno subjektivno-objektivan) koncept neimovinske štete po ZOO/78

U najvećem dijelu navedenog perioda u primjeni je bio ZOO/78. Odredbe tog zakona o neimovinskoj šteti u nepromijenjenom sadržaju se i dalje primjenjuju u Republici Bosni i Hercegovini9 te Srbiji10.

ZOO/78 je definirao neimovinsku, odnosno nematerijalnu štetu11 kao nanošenje drugome fizičke ili psihičke boli ili straha12. Iz same definicije bilo je vidljivo da se neimovinska šteta određivala kao do-življavanje određenih, zakonom taksativno pobrojanih, senzoričkih odnosno psihičkih manifestacija. Nema, dakle, neimovinske štete bez određenog osjetilnog iskustva u osobnoj, subjektivnoj sferi oštećeni-ka, a otuda i ime subjektivne koncepcije13.

Doduše, postoje mišljenja da je koncept koji je postojao u ZOO/78 bio mješovitoga karaktera odnosno subjektivno-objektivnog, jer

naknade neimovinske štete u slučaju objektivne odgovornosti tek izmjenama BGB-a iz 2002. godine. Do tada se zahtjev za naknadu neimovinske štete mogao temeljiti isključivo na pravilima o odgovornosti po osnovi krivnje – Dam van, C., (2013), European Tort Law, Second Edition, Oxford University Press, 2013., 355-357. Prema tome, možemo slobodno reći da kratko vrijeme koje je trebalo da Republika Hrvatska dosegne (barem u normativnom uređenju) suvremene tendencije potvrđuje da se u dinamici razvoja ovog instituta „nemamo čega sramiti“ gledano u usporedbi s drugim zemljama europskog pravnoga kruga.

9 Službeni list SFRJ, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, Službeni list RBiH, br. 2/92, 13/93 i 13/94 i Službeni glasnik RS, br. 17/93 i 3/96.

10 Službeni list SFRJ, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, Službeni list SRJ, br. 31/93 i Službeni list SCG br. 1/2003.

11 ZOO/78 koristi termin nematerijalne štete, ali u optjecaju je bio, osobito u pravnoj teoriji, i pojam neimovinske štete; vidjeti npr. Gorenc, V., (1998), Zakon o obveznim odnosima s komentarom, RRiF, Zagreb, 211; Vedriš, M. i Klarić, P., (2001), Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 553, itd.

12 Članak 155. ZOO/7813 Petrić, S., „Neimovinska šteta u Zakonu o obveznim odnosima Republike

Hrvatske“, Pravna riječ, 28, 2011, 171.



odredbe članka 157. i 199. ZOO/78 „probijaju koncept čisto subjektiv-ne neimovinske štete“14 dopuštajući pravnozaštitni zahtjev i u slučaju kada je došlo do povrede prava osobnosti (prava ličnosti) bez potrebe za dokazivanjem povredom izazvanih boli i straha. Međutim, sankcije koje su predviđene tim odredbama isključivo su nenovčanoga karak-tera15, odnosno sastoje se u nalaganju štetniku da prestane s radnjama kojima se povređuje oštećenikovo pravo ličnosti16. Prema tome, una-toč time odredbama, u sustavu neimovinske štete po ZOO/78 nije mo-guće novčano popravljanje neimovinske štete, kao najvažniji način popravljanja, ako povreda nije izazvala zakonom propisane posljedice iz članka 155. ZOO/78 u subjektivnoj sferi oštećenika. Stoga se može slobodno reći da je ovaj sustav bio dominantno subjektivan. Naglasak je kod ovako subjektivno definirane neimovinske štete na posljedici, a ne na zaštićenom dobru kao takvom.

Pri tome ni sve posljedice nisu jednako vrijedne. Naime, duševne boli priznata su osnova naknade štete samo ako im je uzrok u smanje-nju životnih aktivnosti, naruženosti, povredi časti i ugleda, povrede slobode i prava ličnosti, smrti i teškog invaliditeta bliske osobe17. Du-ševne boli koje bi imale podlogu u okolnostima drugačijim od pobro-janih nisu osnova naknade štete18.

Zakon u načelu nije definirao što je trebao biti neposredan objekt štetne radnje da bi oštećenik imao pravo na naknadu štete,19

14 Ibid., 173.15 Članak 157. ZOO/78 glasi: „Svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugog

nadležnog organa da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove ličnosti.“

16 Članak 199. ZOO/78 glasi: „U slučaju povrede prava ličnosti sud može nare-diti, na trošak štetnika, objavljivanje presude odnosno ispravka, ili narediti da štetnik povuče izjavu kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže naknadom.“

17 Članak 200. ZOO/7818 Primjerice, u odluci VS-a, Rev-985/88 od 24.11.1988. PSP-46/91, navodise:

„Ocijenjeno je da nema osnova za priznavanje nematerijalne štete s naslova duševnih boli zbog uskraćenog posjeta i razgledavanja određenih gradova u okviru ugovorenog programa turističkog putovanja.“

19 Grbin, I., Oblici nematerijalne štete i kriteriji za određivanje naknade, u: Cr-nić, I. (ed.), Naknada nematerijalne štete po Zakonu o obveznim odnosima – Pravni i medicinski aspekti, Organizator, Zagreb, 2003., 27.

Ivan Santica


međutim po logici stvari, s obzirom na opisane posljedice koje mora izazvati, to su objekti štetne radnje morali biti vezani za osobni in-tegritet čovjeka (zdravlje, život, sloboda, čast, ugled itd.), a nepo-sredan objekt povrede ne može biti imovina, jer umanjenje nečije imovine je imovinska šteta20.

U ovakvom konceptu pravni sustav ne reagira na povredu odre-đenog pravom priznatog dobra, već samo ako je ta povreda izazvala točno propisanu posljedicu. Gubitak nekog organa ili dijela tijela, koli-ko god bilo samorazumljivo da se radi o narušavanju nečijeg zdravlja, predstavlja valjanu pravnu osnovu za priznavanje novčane nakna-de samo „uz uvjet da oštećenik trpi posljedice gubitka ili smanjenja funkcije tog organa – fizičke ili duševne boli ili strah (tzv. sekundarna šteta).“21/22 Primjerice, zbog tako krute odredbe, smanjenje životnih aktivnosti (najkraće rečeno: povredom izazvani gubitak mogućnosti čovjeka da na jednak način kao prije udovoljava svojim životnim po-trebama i osobnim interesima) samo po sebi nije predstavljalo temelj za priznavanje naknade štete, pa su sudovi za potrebe dosuđivanja novčane naknade i udovoljavanja tekstu članka 155. i 200. ZOO/78 če-sto konstruirali presumpciju da procijenjeni postotak smanjenja ži-votnih aktivnosti odgovara postotku duševnih boli koje to smanjenje izaziva kodoštećenika23, iako je životno sasvim razumljivo da su svi ljudi drugačiji i različito se nose u svojoj duševnoj sferi s invaliditetom kojem su izloženi.

Iako u prevladavajućem broju slučajeva povreda određenog pra-vom priznatog dobra (npr. tjelesnog zdravlja) izaziva posljedice u vidu

20 Članak 155. ZOO/78.21 Crnić, I., (2004), Odštetno pravo, Zgombić i partneri, Zagreb, 385.22 Dosljedno tome se u sudskoj praksi primjerice navodilo: „Odšteta zbog sma-

njenja radne sposobnosti ne može se osnovano zahtijevati za samu tjelesnu ozljedu, odnosno gubitak organa, već za posljedice koje su njome uzrokova-ne.“ – VS, Rev-1338/83 od 18.1.1984. Izv.

23 O tome opširno Kaladić, I., „Pravična novčana naknada za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, njezini oblici i kriteriji za njezino odmjera-vanje“, Hrvatska pravna revija, 3, 2002, 8-9; Grbin, I., Oblici nematerijalne štete i kriteriji za određivanje naknade, 44-45; Bukovac Puvača, M., „De-set godina nove koncepcije neimovinske štete“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 36, 2015, 168-169.



tjelesne boli, afektivnog osjećaja straha, te boli u psihičkoj sferi zbog trajnih posljedica takvog akta na kvalitetu života, u stvarnosti je mogu-će dolaženje do ozbiljne povrede nekog pravom priznatog i zaštićenog neimovinskog dobra bez da ta povreda rezultira po zakonu relevan-tnom fizičkom ili psihičkom boli i strahom, i upravo tu ovaj koncept pokazuje svoje najveće slabosti, o čemu će nadalje biti više riječi.

Subjektivni koncept neimovinske štete pokazao je niz ograniče-nja zbog kojih su se vrlo rano javila promišljanja o potrebi uvođenja objektivnoga koncepta neimovinske štete temeljenog na suvremenim učenjima o pravima osobnosti.24

Slabost se očituje prije svega u nedosljednosti i neusklađenosti pravnog sustava. Naime, pravni poredak svojim načelnim i temelj-nim odredbama (ponajprije ustav) štiti određene kategorije kao što su ličnost, odnosno osobnost čovjeka, njegovo zdravlje i život, pra-vo na dom i slično te ih uzdiže u najviše vrednote pravnog sustava25. Međutim, takvoj proklamaciji ne odgovara praktična razina zaštite na građansko-pravnoj razini.

Fokus građanskopravne zaštite nije, naime, na povredi zaštiće-nog dobra odnosno interesa. Fokus je na posljedici koja mora nastati u vidu fizičkih i duševnih boli i straha da bi se steklo pravo na novčanu naknadu, pa je sasvim moguće da određene, čak i vrlo ozbiljne povre-de načelno zaštićenih dobara prođu bez reakcije u građanskopravnoj domeni (odnosno bez sankcije)26, a samo zbog toga što se njihova po-sljedica nije ispoljila na način kako je to taksativno (a time i restrik-tivno) propisao zakon27.To se ograničenje subjektivne koncepcije na

24 Primjerice Radolović, A., „Pravo ličnosti kao kategorija građanskog prava“, doktorska disertacija, Pravni fakultet u Zagrebu, 1985.

25 Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, članak 3. i članak 140.; Konvencijaza zaštitu ljudskih prava i te-meljnih sloboda, Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06., članak 2., članak 3., članak 4., članak 5., članak 8., članak 9., članak 10., članak 11., članak 12. itd.

26 Radolović, A., „Pravo osobnosti u novom Zakonu o obveznim odnosima“, 154-156, navodi kako je slabost sudske prakse po ZOO/78 bila između ostalog to što je „veći broj povreda prava ličnosti ostao izvan potrebite sankcije“.

27 „Naknada za izgubljeno slobodno vrijeme predstavlja naknadu neke vrsti nematerijalne štete koju naše pravo ne poznaje“, OS Bjelovar Gž-798/78 od 23.V.1978. – Pnz 13/27.

Ivan Santica


najdramatičniji način pokazalo prilikom priznavanja prava na nov-čanu naknadu neimovinske štete osobama u komatoznom odnosno nesvjesnom stanju, što je ujedno i sljedeća velika slabost tog sustava.

Naime, navedeno „usko“ definiranje neimovinske štete u ZOO/78 imalo je nažalost u nekim ekstremnim slučajevima posljedice koje su s ljudskog stanovišta teško razumljive. Oštećenima koji zbog ozljedom uzrokovanog poremećenog stanja svijesti nisu bili u stanju shvatiti svoja ograničenja, niti trpjeti boli i strah (obično se radilo o stanju vi-gilne kome), nije priznavana naknada za duševne i fizičke boli i strah. Ovo iz razloga što je sudskom praksom28 afirmiran stav da se o posto-janju ove štete može govoriti samo ako kod oštećenog „postoji svijest“ o njenom postojanju. Upravo tu je najvidljiviji spomenuti subjektivni karakter koncepcije neimovinske štete po ZOO/7829/30.

28 Primjerice odluka VSH, Rev 2547/86 od 24. ožujka 1987. godine.29 Ipak, moramo priznati da nam je ne samo ljudski nego i pravno teško prihvat-

ljivo takvo gledište. Naime, i ustavne odredbe bivše Socijalističke Republike Hr-vatske (Ustav SRH, Narodne novine, br. 8/74 u člancima 248, 249 i 270) i kasnije Republike Hrvatske (Ustav RH, Narodne novine, u članku 22.) jamčile su izme-đu ostalih i pravo na tjelesni integritet, život i zaštitu zdravlja. U talijanskom pravu je, primjerice, upravo na temelju takvih općih ustavnih odredbi, a una-toč još „škrtijim“ odredbama građanskog zakona, agilna sudska praksa široko tumačeći ustavno pravo na tjelesni integritet i zdravlje praktički ustanovila objektivni koncept naknade neimovinske štete (dano biologico), koja nastaje već povredom nečijeg zdravlja. Vidjeti o tome: Ćurković, M., „Talijanski sustav naknade štete“, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 62, (5-6), 2012, 1579-1598; te Wünsch, S., „Non-pecuniary damage in the age of personality rights“. Možda je, vođena takvim primjerom, kreativna sudska praksa i u pravnom okviru SRH odnosno RH mogla pronaći logičnija rješenja za navedene situacije.

30 Zanimljivo je da je upravo stav prema priznavanju naknade neimovinske štete osobama u komatoznom stanju test kroz koji se u pravnoj teoriji provjerava orijentiranost pravnog sustava prema objektivnoj koncepciji neimovinske štete. Stoga se u komparativnim analizama neizostavno raz-matra i pitanje na koji način promatrani pravni sustav tretira davanje na-knade štete osobama u komatoznom stanju – vidjeti primjerice: Dam van, C., op.cit. 365-366; HortonRogers, W.V., (2001), Damages for Non-Pecuniary Loss in a Comparative Perspective, Springer, Wien, New York, XVI.; Gerven van, W., Lever, J., Larouche, P., (2000), Cases, Materials and Text on Natio-nal, Supranational and International Tort Law, Hart Publising, 190-192; Kla-rić, P., „Zašto objektivna koncepcija neimovinske štete“, Hrvatska pravna revija, 12, 2012, 16-19.



Slabost ovakvoga koncepta u kojem su određeni osjećaji temelj i pretpostavka naknade štete je i u tome što samo fizičke osobe mogu biti ovlaštenici naknade. Pravne osobe, budući da ne mogu osjećati, nemaju afekata,pa ne mogu ni biti subjektom naknade neimovinske štete31.

Konačno treba reći da ZOO/78 nije imao izričito priznato pravo na naknadu neimovinske štete kod ugovorne odgovornosti32, iako su po-stojala brojna mišljenja o potrebi priznavanja takve naknade.33ZOO/78 je imao restriktivan stav o tome što je neimovinska šteta (fizička i psi-hička bol i strah) što nije djelovalo poticajno na uvođenje ugovorne odgovornosti za neimovinsku štetu34. To je razumljivo jer okolnosti koje se javljaju kao posljedica neispunjenja ugovora (nezadovoljstvo, različiti oblici nelagode, neplanirana naprezanja, gubitak vremena itd.) vrlo je teško podvesti pod pojmove iz članka 155. ZOO/78.35

2.2. Objektivan koncept neimovinske štete po ZOO/05

Stupanjem na snagu ZOO/05, neimovinska šteta definira se u Republici Hrvatskoj kao povreda prava osobnosti.36 Navedeno zna-či prihvaćanje objektivnoga koncepta37 neimovinske štete, nasuprot subjektivističkom konceptu koji je donošenjem ZOO/05 napušten.38 U

31 Gorenc, V., op. cit., 290.32 Petrić, S., op.cit., 180-184. 33 Primjerice Klarić, P., Ugovorna odgovornost za nematerijalnu štetu, u: Od-

štetno pravo, Narodne novine, Zagreb, 1996.34 Radolović, A., Naknada neimovinske štete zbog povrede ugovora, u: Zbor-

nik radova: Naknada neimovinske štete u primjeni novog Zakona o obve-znim odnosima, Narodne novine, Zagreb, 2005., 76-77.

35 U sudskoj praksi se tako primjerice navodi: „Nema osnove za dosuđenje ne-materijalne štete zbog neiskorištenog godišnjeg odmora“ – VSH, Gž-131/78 od 30. 1. 1979.

36 Članak 1046. ZOO/05 glasi: „Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šte-ta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osob-nosti (neimovinska šteta).“

37 Vlada Republike Hrvatske, Prijedlog Zakona o obveznim odnosima, Obra-zloženje pojedinih odredaba Prijedloga Zakona o obveznim odnosima, Kla-sa: 330-01/04-01/10, Urbroj: 5030106-04-1, Zagreb, 2. prosinca 2004., 19-20.

38 Klarić, P., Neimovinska šteta – pojam, oblici, popravljanje u:Naknada nei-movinske štete pravno-medicinski okvir, Inženjerski biro d.d. Zagreb, 2009, 6, navodi da je ZOO/78 ipak po njegovu mišljenju imao mješoviti subjektiv-no-objektivni koncept naknade neimovinske štete.

Ivan Santica


osnovi, radi se o tome da je sada, nakon usvajanja ZOO/05, za postoja-nje neimovinske štete dovoljno zadiranje u sferu personaliteta (per-sonalne „imovine“39) zaštićene osobe, bez nužnosti da to zadiranje izazove neku unaprijed određenu i strogo definiranu senzoričku ili psihološku manifestaciju, a kao što je to tražio ZOO/78 propisujući da su samo fizička bol, strah i duševna bol40 osnove (a time i pretpostav-ke) naknade neimovinske štete.

Iako naizgled malena razlika u zakonskom tekstu između odredbe članka 155 ZOO/78 i članka 1046 ZOO/05, ona je imala dalekosežne implikacije. U kontekstu instituta neimovinske štete navodi se da je promjena imala gotovo „povijesno značenje“.41

Naime, povreda prava osobnosti, s obzirom na specifičnost povri-jeđenog prava, narav same radnje kojom se vrši povreda ili obilježja povrijeđenog subjekta, neće uvijek rezultirati javljanjem fizičkih ili psihičkih boli, ili straha42. Unatoč tome, postojat će neimovinska šte-ta. Stoga se slobodno može reći da su, gledajući horizontalno, granice zaštite personalne sfere preko kojih se ne smije prijeći bez reakcije pravnog poretka sada postavljene mnogo šire. Pravni poredak, naime, sada reagira mnogoranije –na sam ulazak u sferu prava osobnosti, bez potrebe da se taj ulazak „dogura“ toliko daleko da izazove i fizičke i duševne boli ili strah. Primjerice, u sudskoj praksi43 do stupanja na snagu ZOO/05 bilo je izraženo stajalište da se naknada zbog neizdrži-ve i nedopuštene buke koja dolazi iz obližnjeg ugostiteljskog objek-ta može oštećenom dosuditi samo ako su kod njega nastupili oblici nematerijalne štete predviđeni zakonom što je bilo potrebno utvrditi medicinskim vještačenjem (dakle traži se utvrđenje postojanja stra-ha, ili fizičke ili duševne boli). U istoj situaciji, primjenom ZOO/05, sasvim je, međutim, zamislivo dosuđenje naknade neimovinske štete

39 Radolović, A., „Pravo osobnosti u novom Zakonu o obveznim odnosima“, 133, naziva je i „moralnom“ ili „neimovinskom“ imovinom čovjeka.

40 I to samo one vrste duševnih boli koje su taksativno nabrojene u članku 200 ZOO/78: duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliske osobe.

41 Radolović, A., „Pravo osobnosti u novom Zakonu o obveznim odnosima“, 157. 42 Baretić, M., op. cit.,472.43 VS, Rev-1180/89-2 od 06.12.1989. Izv.



jer nema potrebe da je povreda izazvala striktno određene posljedice u vidu boli ili straha. U ovom primjeru jasno dolazi do izražaja jedna od osnovnih karakteristika neimovinske štete po objektivnom kon-ceptu. Ta je, naime, da ovaj koncept inzistira na jasnoj distinkciji iz-među objekta štetne radnje (zaštićenog dobra–prava osobnosti) i dalj-njih posljedica te radnje44. Za postojanje neimovinske štete dovoljno je objektivno utvrditi da je štetnik povrijedio ili se našao u zaštićenoj sferi prava osobnosti druge osobe45. Dakle, ako bi se u gornjem pri-mjeru utvrdilo da je štetnik drugome ometanjem sna ili mira u domu povrijedio neko od njegovih prava osobnosti, radilo bi se o neimovin-skoj šteti bez potrebe dokazivanja boli i straha (u režimu primjene ZOO/78 teško da se neispavanost i mogla podvesti pod bilo koji od ova dva pojma).

U vezi s posljednjim može se i inače općenito reći da uvođenje ovoga koncepta olakšava pravnu poziciju oštećenog u smislu dokazi-vanja, jer su fizičke i duševne boli i strah subjektivni fenomeni koje je vrlo teško objektivno utvrditi i kvantificirati.

S druge strane, sada je isto tako moguće da postoji bol i strah bez povrede prava osobnosti, odnosno neimovinske štete. Primjeri-ce, sportska ili ljubavna bol ne predstavljaju neimovinsku štetu46. Ne predstavlja je ni tzv. bagatelna šteta, gdje se svi žale na fizičke bolove i strah, koji pak „nemaju nikakve prave veze s pravom osobnosti.“47

44 Klarić, P., Neimovinska šteta – pojam, oblici, popravljanje, 8.45 Klarić, P., „Zašto objektivna koncepcija neimovinske štete“, 17, navodi kako

je nedostatak subjektivne koncepcije u odnosu na objektivnu što preskače prvu i ključnu posljedicu štetne radnje, a to je povreda osobnosti. U tom smislu subjektivna koncepcija bavi se „posljedicom posljedice“.

46 Radolović, A., „Pravo osobnosti u novom Zakonu o obveznim odnosima“, 152.47 Ibid. Međutim, s druge strane, Crnić, I., (2013), Utvrđivanje iznosa novča-

ne naknade neimovinske štete, Organizator, Zagreb, 26-29, smatra da se u ovakvim slučajevima radi o povredi prava osobnosti, dakle o nastaloj nei-movinskoj šteti, ali koja ne opravdava dosudu pravične novčane naknade. Nama je bliži Radolovićev stav da u ovakvim situacijama niti nema povre-de prava osobnosti. O kakvoj, naime, povredi prava na tjelesno ili duševno zdravlje možemo govoriti kada se dijete u igri na dječjem igralištu spotakne i malo udari? Nesumnjivo je da postoje boli (možda i strah), ali nazivati to povredom prava osobnosti, po nama znači banalizirati pojmove tjelesnog i duševnog zdravlja. Radolović, A., „Pravo osobnosti u novom Zakonu o obve-

Ivan Santica


Dakle, možemo reći da se, vertikalno gledano, uvođenjem ovog učenja podiže kvaliteta građanskopravne zaštite osobnih prava na višu, seri-ozniju razinu, jer unatoč postojanju subjektivnih manifestacija u sferi oštećenog, one za pravo neće biti relevantne dok ujedno ne predstav-ljaju i povredu prava osobnosti odnosno neimovinsku štetu. Pitanje je pak vladajućeg socijalno-ekonomskog i pravno-političkog nazora u određenom društvu(i u određenom odsječku vremena), što će smatra-ti povredom prava osobnosti48.

Raskidanje ovisnosti o subjektivnim manifestacijama fizičkih i duševnih boli i straha (raskidanje barem na načelnoj razini) omogu-ćilo je ida se u hrvatski pravni sustav uvedei institut povrede prava osobnosti pravnih osoba jer one po prirodi stvari ne mogu doživljava-ti one senzacije koje su imanentne fizičkom življenju49.

Afirmacija učenja o pravu osobnosti omogućila je i uvođenje ugo-vorne odgovornosti za neimovinsku štetu. Kako je pri definiranju ne-imovinske štete naglasak sada stavljen na objekt zaštite – pravo osob-nosti, to je sada jedino relevantno je li povrijeđeno pravo osobnosti, dok je postalo sasvim svejedno čime je uzrokovana povreda (kršenjem ugovorne obveze ili građanskim deliktom)50.

Konačno, stavljanjem prava osobnosti na prvo mjesto ostvaren je i principijelni zahtjev usklađenja sustava građanskopravne odgovorno-sti za štetu s temeljnim pravnim dokumentima (ustav i međunarodne konvencije) po kojima su objekt zaštite određena osobna prava, a ne posljedice povrede tih prava kao što je to kod subjektivne koncepcije.51

znim odnosima“, 152, navodi kako je još 1985. godine predložio da se tadaš-nja odredba članka 155 ZOO/78 izmijeni na način da se nematerijalna šteta definira kao pojava boli ili straha „nastalih uslijed povrede prava ličnosti“.

48 Crnić, I., Utvrđivanje iznosa novčane naknade neimovinske štete, 11, fn. 21, navodi kako se u pravnom sustavu Njemačke u pogledu granica osobnih prava primjenjuje teorija socijalne adekvatnosti, prema kojem se određuju „razumne i društveno opravdane granice osobnih prava“.

49 Članak 1100., stavak 3. ZOO/0550 Radolović, A., „Pravo osobnosti u novom Zakonu o obveznim odnosima“,

140, navodi: „Bez prava osobnosti ovaj bi institut [novčana naknada neimo-vinske štete zbog povrede ugovora,op.a.] bio nezamisliv.“

51 Klarić, P., „Zašto objektivna koncepcija neimovinske štete“, 19, razloge uvo-đenja objektivnog koncepta sažima u tri točke: 1.zaštita prava osobnosti



3. ORIJENTACIJSKI KRITERIJI VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE IZ 2002. GODINE

3.1. Općenito o Orijentacijskim kriterijima i njihova primjena u režimu ZOO/78

Temeljni kriterij za određivanje novčanog iznosa naknade nei-movinske štete zbog povrede tjelesnog ili duševnog zdravlja u Repu-blici Hrvatskoj su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Repu-blike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Orijentacijski kriteriji)52. Radi se o sudskim kriterijima koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio ko-risteći se svojom Ustavom definiranom nadležnošću osiguravanja je-dinstvene primjene materijalnog prava53. Treba napomenuti da je još od 1979. godine u sudskoj praksi usvojen stav da je određivanje iznosa novca kao primjerene naknade neimovinske štete primjena materijal-nog prava54. Ovaj stav ni danas u praksi sudova nije upitan55.

Orijentacijski kriteriji doneseni su u vrijeme primjene ZOO/78 i njihov je cilj bio dokinuti neujednačenost sudske prakse odnosno ne-jednaki tretman građana pred zakonom jer su se u okolnosno i prav-no sličnim ili usporedivim slučajevima pred različitim sudovima na teritoriju RH određivale različite visine naknade nematerijalne šte-

kao prvog povrijeđenog dobra u uzročno-posljedičnom nizu nastanka šte-te, 2.priznavanje prava na novčanu naknadu neimovinske štete i u slučaju uništenja prava osobnosti (oštećenici u nesvjesnom stanju) i 3.priznavanje prava na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete pravnim osobama.

52 VSRH, Su 1331/02 i Su II 1372/02 od 29.11.2002. god., objavljeni u Izbor od-luka 1/03, 62.

53 Ustav RH, članak 118. stavak 1.54 Načelni stav Zajedničke sjednice Saveznog suda, republičkih i pokrajinskih

vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda, održane 17.V.1979. u Ohridu (ko-jim je inače izmijenjen raniji stav Proširene opće sjednice Vrhovnog suda Jugoslavije pod brojem 5/67 dana 9. studenog 1967., objavljen u Zbirci sud-skih odluka, knjiga XII, svezak III, 1967. godina, kojim se do tada držalo da je utvrđivanje visine naknade činjenični zaključak, a ne primjena materijal-nog prava).

55 Primjerice VSRH, Rev-x 1040/12-2 od 10. listopada 2013.

Ivan Santica


te56. Kako je ZOO/78 točno definirao ne samo što je neimovinska šteta, nego i to koji su njeni oblici plativi (fizička i duševna bol, te strah), to i Orijentacijski kriteriji dosljedno tom konceptu određuju tarifu nov-čanih iznosa za pojedine od navedenih oblika odnosno osnova neimo-vinske štete.

Orijentacijski kriteriji najprije određuju naknadu za fizičke boli. Naknada se određuje po danima i ovisno od jačini boli pa je tako za jedan dan jakih bolova predviđena naknada od 370,00 kn, za jedan dan srednjih bolova 220,00 kn, te za jedan dan slabih bolova 70,00 kn.

Kriteriji naknade za strah nisu slijedili taj koncept, iako se u praksi strah najčešće vještačio u danima. Naknada za strah nije određena po danima pretrpljenog straha, već u jedinstvenom rasponu od 2.200,00 kn do 30.000,00 kn.

Naknada za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti odre-đena je na način da je za svakih 10% umanjenja životnih aktivnosti (a time i duševnih boli koje oštećeni zbog njih trpi57), određena novčana naknada koja eksponencijalno raste kada umanjenje životnih aktiv-nosti prijeđe pragove od 25%, 40%, 60% i 80%. Dakle, za svakih 10% do 25%, određuje se naknada od 7.500,00kn, preko 25% do 40% naknada od 11.000,00 kn, preko 40% do 60% naknada od 22.000,00 kn, preko 60% do 80% naknada od 45.000,00 kn, te preko 80% do 100% naknada od 75.000,00 kn.

Naknada za naruženost određena je ovisno o stupnju naruženosti (jaki, srednji i slabi) i tome je li naruženost uočljiva trećima uvijek ili samo ponekad, dakle u šest razreda, od 2.500,00 kn do 37.000,00 kn.

Konačno, određena je i naknada za duševne boli zbog smrti bli-skog srodnika i to za slučaj smrti bračnog ili izvanbračnog druga i dje-teta 220.000,00 kn, za slučaj gubitka ploda roditeljima 75.000,00 kn, za slučaj smrti roditelja djetetu koje se nalazi na odgoju i skrbi kod roditelja 220.000,00 kn, djetetu (koje se ne nalazi na odgoju i skrbi) 75.000,00 kn te za slučaj smrti brata ili sestre 75.000,00 kn.

56 Grbin, I., Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđiva-nje visine pravične novčane naknade neimovinske štete u: Naknada neimovin-ske štete – pravno-medicinski okvir, Inženjerski biro d.d., Zagreb, 2009, 45.

57 Vidjeti fn. 24.



Jednaki iznosi kao i za duševne boli zbog smrti bliskog srodnika predviđeni su i za duševne boli zbog naročito teškog invaliditeta bli-skog srodnika uz izostavljanje, naravno, iznosa za duševne boli bratu ili sestri jer sukladno odredbi članka 201. ZOO/78 braća i sestre nisu imali pravo na ovu vrstu naknade.

Kriteriji sadrže i upućivanje na niz okolnosti koje je potrebno uze-ti u obzir radi individualizacije naknade, kao i generalno određenje da „oni ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatiz-mom služi za izračunavanje pravične novčane naknade“.

Kod pitanja određivanja visine naknade neimovinske štete već odavno postoji bojazan da se u nedostatku pouzdanih mjerila određi-vanje visine naknade štete vrlo lako može pretvoriti u arbitrarnost58. Takvu opasnost, međutim, otklanjaju bilo prešutno, bilo izričito do-nesena mjerila odnosno kriteriji po kojima bi se naknada određivala59. Prema tome, u smislu pristupa odnosno metode rješavanja problema određivanja visine naknade neimovinske štete, ne može se prigovoriti tome što se na razini najviše sudske instance u državi krenulo u dono-šenje jedinstvenih kriterija i u tom smislu taj je pristup bio dobrodošla pojava. Ovo posebno ako uzmemo u obzir ranije rečeno da određiva-nje visine novčane naknade neimovinske štete predstavlja primjenu materijalnog prava, pa donošenje kriterija stoji u izravnoj korelaciji s jednakošću sviju pred zakonom kao sastavnice vladavine prava60. I komparativna pravna analiza ukazuje na to da velik broj zemalja eu-ropskog pravnoga kruga kao kriterij za određivanje visine naknade neimovinske štete koristi u različitim oblicima sistematizirane sudske

58 Kalođera, M. (1941), Naknada neimovinske štete – Rasprava iz komparativ-nog prava, Gaj, Zagreb, 32-34.

59 Ibid., 36-37.60 Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III/1423/2004 od 12.3.2007.god.

navodi: „Slijedom iznijetog, Ustavni sud utvrđuje da su u slučaju podnosi-teljice u istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, kao i u gore navedenim predmetima, sudovi koji su donijeli osporene presude, bez valjanog obra-zloženja, odstupili od sudske prakse, što upućuje na samovoljnu primjenu materijalnog prava i povredu podnositeljičinog ustavnog prava jednakosti pred zakonom zajamčenog člankom 14. stavkom 2. Ustava.“

Ivan Santica


tarife (primjerice Austrija61, Belgija62, Njemačka63, Nizozemska64, En-gleska65, Italija66 itd.).

Međutim, u samom načinu donošenja, a potom i sadržaju te pri-mjeni konkretnih Orijentacijskih kriterija u RH ima nekoliko otvore-nih pitanja.

Prije svega, odmah je primijećeno da navedeni kriteriji ne pokriva-ju sve oblike neimovinske štete tada priznate zakonom.67 Podsjetimo, ZOO/78 je točno propisao koje duševne boli predstavljaju osnovu nov-čane naknade neimovinske štete: duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, naruženosti, povrede časti i ugleda, povrede slobode i prava ličnosti, smrti i teškog invaliditeta bliske osobe68. Kriterijima je pak po-krivena naknada samo za dio tih duševnih boli i to: duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, duševne boli zbog naruženosti, dušev-ne boli zbog smrti bliskog srodnika i duševne boli zbog naročito teš-kog invaliditeta bliskog srodnika. Za duševne boli zbog povrede časti i ugleda, povrede slobode i prava ličnosti nije predviđen način određi-vanja novčane naknade, niti se u kriterijima daje obrazloženje zašto su ti zakonom priznati podoblici neimovinske štete izostavljeni u kriteri-jima. Dakle, već na razini samog naziva Orijentacijskih kriterija ioso-bito proklamiranog cilja69, primjetna jeodređena pravna nepreciznost

61 Flatscher-Thöni, M., Leiter, A.M., Winner, H.,„Duo Cum Faciunt Idem, Non Est Idem – Evidence from Austrian Pain and Suffering Verdicts“, 2012, 3-5, http://ssrn.com/abstract=1983895 (10. ožujka 2015.)

62 HortonRogers, W.V.,op. cit. 42-44. 63 Ibid., 117, uz napomenu da su u Njemačkoj tabele sistematizirane sudske

prakse zapravo privatne kompilacije (posebno cijenjenu izdaje primjerice ADAC – njemački autoklub). To, međutim, ne priječi njihov pozitivan učinak na ujednačavanju i standardizaciji sudske prakse.

64 Ibid.,165, i ovdje se kao i u Njemačkoj radi o privatnoj kompilaciji samo što je ovdje izdaje pravni časopis Verkeersrecht.

65 JusticeBurnettetal. (2013), Guidelines for the Assessment of General Da-mages in Personal Injury Cases, Oxford University Press.

66 Ćurković, M., op.cit.,1593. 67 Grbin, I., Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvr-

đivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, 49.68 Članak 200. ZOO/78.69 Orijentacijski kriteriji u stavku prvome navode: „Ovi orijentacijski kriteriji

trebaju omogućiti ujednačenu primjenu čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim



i nedosljednost s obzirom na stvarni sadržaj kriterija. Rezultat toga je da se sudska praksa u pogledu onih vidova neimovinske štete koji nisu obuhvaćeni kriterijima „muči“ oko iznalaženja pravičnog iznosa.70 I Eu-ropski sud za ljudska prava je na određeni način „spočitnuo“ ovakvu nedosljednost hrvatskom pravnom sustavu u odluci Klauz vs. Hrvatska71.

Orijentacijski kriteriji nisu (barem ne u cijelosti) predstavljali kodifi-kaciju ili ujednačavanje dotadašnje sudske prakse. Njima su prvi put pro-movirani dotad nepoznati visoki iznosi, primjerice, za duševnu bol zbog smrti ili naročito teškog invaliditeta bliske osobe72. Kako su se kriteriji pri-

odnosima (Narodne novine, br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – u dalj-njem tekstu: ZOO).“ Člankom 200. ZOO/78 regulirane su, međutim, i dušev-ne boli zbog povrede časti, ugleda, slobode ili prava ličnosti, koje nisu obu-hvaćene „ujednačavanjem“.

70 U predmetu Općinskog suda u Čakovcu, broj P-1107/09, sud prvog stupnja dosu-dio je tužitelju naknadu neimovinske štete za duševne boli zbog povrede slobode neosnovanim pritvaranjem naknadu od 300,00 kn po danu. Viši, Županijski sud u Čakovcu (Gž-105/10 od 11. 3. 2010.) imao je stav da naknada iznosi 600,00 kn po danu, dok je Vrhovni sud Republike Hrvatske (VsRH, Rev 2101/10-2 od 16. 11. 2011.) konačno presudio da je primjerena naknada od 400,00 kn po danu. U drugom predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske je imao stav da pravična nov-čana naknada za 117 dana neosnovanog boravka u zatvoru iznosi 180.000,00 kn, što je preko 1.500,00 kn po danu – VSRH, Rev 406/2010 od 11. 1. 2012. god.

71 U presudi Klauz vs. Hrvatska, presuda suda od 18. srpnja 2013. g., Applica-tion no. 28963/10, u točki 90, Sud navodi kako se najveći dio podnositeljeva zahtjeva odnosio na duševne boli zbog policijskog zlostavljanja (što bi od-govaralo duševnim bolima zbog povrede prava ličnosti), a da „Smjernice (Orijentacijski kriteriji) iz 2002. ne navode nikakve iznose glede ove vrste štete, kao i da sudska praksa Vrhovnog suda ne upućuje na to kolika bi bila primjerena visina naknade za tu vrstu štete…“

72 To potvrđuje, primjerice, Miletić, J., Izlaganje sa savjetovanja pod nazivom Na-knada neimovinske štete – pravno medicinski okvir, 23. – 24. rujna 2010. god. Opatija, http://www.vsrh.hr/EasyWeb.asp?pcpid=954 (3. travnja 2015.), gdje on, osvrćući se na Orijentacijske kriterije iz 2002. god., navodi kako je „poznato da su kriterijima iz 2002. god. neke naknade nematerijalne štete, u odnosu na ranije, povišene i da su povišene značajno“, te da je, primjerice, naknada za du-ševne boli zbog smrti bliskog srodnika koja je do tada bila 10.000 – 15.000 DEM kriterijima iz 2002. god. podignuta na 220.000,00 kn, ili gotovo četiri puta (Jakob Miletić je inače sudac i predsjednik Građanskog odjela Vrhovnog suda Repu-blike Hrvatske). Značajno povišenje i odstupanje u odnosu na prijašnju praksu potvrđuju, primjerice, i „Orijentacioni kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade (satisfakcije) nematerijalne štete“, koje je 1999. god. objavio

Ivan Santica


mjenjivali ex nunc, zabilježeno je da su dužnici iz pokrenutih postupaka u kojima su se trebale primijeniti nove, veće tarife, žurili priznati do tada postojeće tužbene zahtjeve kako ne bi bili izloženi povećanom plaćanju73.

S obzirom na to da Vrhovni sud RH nije donošenjem kriterija samo ujednačavao postojeću praksu (jer u dotadašnjoj praksi nikada nisu bili suđeni tako visoki iznosi), već je stvorio „novo“ pravilo, po-stavlja se i pitanje je li u tom dijelu sud pomalo iskočio izvan okvira svojih nadležnosti (posebno uzimajući u obzir da je određivanje visine naknade primjena materijalnog prava74, pa je i intervencija Vrhovnog suda u tom dijelu kriterija vrlo bliska legislativnoj djelatnosti).

Iako su kriteriji doneseni u izvršavanju ustavne dužnosti ujednača-vanja primjene materijalnog prava, zbog čega Vrhovni sud načelno ne bi bio dužan provesti neku širu stručnu i znanstvenu raspravu oko kriteri-ja, smatramo kao dobar primjer djelovanje Komisije za pravo (Law Comm-mission) u Engleskoj i Škotskoj koja, imenovana od Parlamenta75, na široj stručnoj i društvenoj osnovi analizira probleme u pravnom sustavu te daje preporuke i mišljenja njihova rješavanja, između ostalog i u pogledu načina i visina određivanja naknade neimovinske štete76.

Problem je nadalje što kriteriji ne daju okvir u smislu najvišeg i najnižeg iznosa naknade štete, unutar kojeg se onda sud može kretati individualizirajući naknadu. Svi iznosi iz kriterija samo su „orijenta-cija“ što praktično ostavlja široko polje tumačenja (ali i arbitrarnosti) tako da dosuđeni iznosi mogu daleko odstupati od kriterija, a da se

Hrvatski ured za osiguranje kao rezultat „pregleda, usporedbe i analize“ ak-tualne sudske prakse, i u kojima se također navode iznosi od 10.000 do 15.000 DEM za naknadu štete zbog smrti bliske osobe ili naročito teškog invaliditeta – vidjeti: Hrvatski ured za osiguranje, Orijentacioni kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade (satisfakcije) nematerijalne štete, bilten Hrvatskog ureda za osiguranje, godina 5, broj 28, Zagreb, 1999, 5-14.

73 Sve navedeno vidljivo je, primjerice, iz sadržaja odluka VSRH, Rev-1026/04 od 15.6.2005. IO 2/05, 292,, te VSRH, Rev-1077/06 od 29.11.2007., IO 1/07, 247.

74 V. fn. 27 i 28.75 Više o Law Commission na Law Commission na http://www.lawcom.gov.uk.76 Primjerice, vezano za visinu i način određivanja novčane naknade neimo-

vinske štete LawCommission je davao preporuke i mišljenja u dokumen-tu Damages for Personal Injury: Non-Pecuniary Loss, Law Com No 257 od 15.12.1998. god., dostupno na http://www.open.gov.uk/lawcomm/.



ne može formalno-pravno prigovoriti da su time kriteriji prekršeni. To je rezultiralo time da je, primjerice, već u listopadu 2012. godine u Prijedlogu Zakona o obveznim osiguranjima u prometu predlagač za-kona – Vlada Republike Hrvatske ukazala (istini za volju, samo za štete iz nezgoda cestovnih vozila) da: „U Republici Hrvatskoj, dosadašnja praksa imala je upravo suprotne učinke. Sustav se pokazao sporim i neefikasnim, a karakterizira ga dugotrajnost sudskih postupaka i velike diskrepancije u procjeni šteta zbog nepostojanja koherentnih kriterija u postupku rješavanja odštetnih zahtjeva, nedostatak objek-tivnosti u procjeni i općenito neujednačena sudska praksa, a sve to stvaralo je pravnu nesigurnost kako oštećenih osoba, tako i osigura-telja. Brojni su slučajevi u praksi u kojima dvjema osobama približno iste dobi i u približno istim okolnostima, koje su pretrpjele jednake tjelesne ozljede odnosno jednak stupanj oštećenja, nije pripala jedna-ka novčana naknada, a razlike su iznosile više desetaka tisuća kuna.“77

Navedenom je pridonijelo što je Vrhovni sud, unatoč načelnom sta-vu da je odmjeravanje visine naknade neimovinske štete primjena ma-terijalnog prava, a ne činjenični zaključak78, odbijao intervenirati u po-vodu izvanrednih revizija i faktično poraditi na ujednačavanju prakse79.

3.2. Orijentacijski kriteriji u primjeni ZOO/05

Smatramo, međutim, da je temeljni problem Orijentacijskih krite-rija što su doneseni u primjeni zakona sa sasvim drugom koncepcijom naknade neimovinske štete i kao takvi ne predstavljaju adekvatnu

77 Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Prijedlog Zakona o obveznim osiguranjima u prometu s konačnim prijedlogom zakona, listopad 2012. god., 2-3, http://www.mfin.hr/adminmax/docs/ZOOP.pdf. Iako zakon nije prihvaćen, važan je u povijesnom kontekstu.

78 V. fn. 27 i 28.79 VSRH Rev 1223/09-2 od 24. veljače 2010. god., Rev 69/10-2 od 11. svibnja 2010.

god., Rev 1187/09-2 od 7. travnja 2010. god., broj: Rev 25/10-2 od 12. svibnja 2010. god., Rev 1501/09-2 od 5. svibnja 2010. god., Rev 239/09-2 od 17. lipnja 2010. god., Rev 858/09-2 od 24. ožujka 2010. god., 510/09-2 od 14. travnja 2010. god., Rev 1154/11-2 od 22. siječnja 2013. god., Rev 794/11-2 od 21. svibnja 2013. god., Rev 1168/10-2 od 15. listopada 2013. god. Sasvim suprotno i neobjašnjivo, međutim, u jednoj izoliranoj odluci VSRH, Rev-x 1040/12-2 od 10. listopada 2013.

Ivan Santica


osnovicu niti za dosuđivanje niti za ujednačavanje sudske prakse u primjeni ZOO/05.Navedeno će biti najbolje objasniti na primjerima.

Prvi primjer potječe iz travnja 2009. god. kada je Vrhovni sud Re-publike Hrvatske80 došao u priliku odlučivati o zahtjevu za naknadu štete oštećenog s izuzetno teškim povredama, koje su dovele do toga da je on u trajnom stanju moždane kome, odnosno vegetativnom sta-nju. Vrhovni sud Republike Hrvatske pravilno je primijenio materijal-no pravo sukladno promijenjenoj koncepciji naknade štete određu-jući naknadu i u ovom slučaju iako oštećeni „nije svjestan“ nikakvih senzacija, ali mu je nesumnjivo teško oštećeno zdravlje kao jedno od prava osobnosti.

Međutim, kako utvrditi jeli odmjereni iznos iz te presude bilo pre-visok ili prenizak kada jedini „službeni“ kriterij pri obračunu visine naknade neimovinske štete polazi od pretrpljene boli i straha, a ništa od toga ovaj oštećeni ne trpi. Iako je donošenjem odluke pravni put bio iscrpljen, ostaju dvojbe kod jedne i druge strane o pravilnosti od-mjerenog iznosa s obzirom na to da nema mogućnosti da se on uspo-redi s bilo čime, što opet stvara nesigurnost i nepovjerenje u pravni sustav. Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama zauzima stav kako „(...) ustavno pravo na pravično suđenje jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Arbitrar-nim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustalje-ne prakse.“81 Jedna od bitnih sastavnica prava na pravično suđenje iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda82 je i pravo na obrazloženu sudsku odluku83. To pravo između ostalog zahtijeva da sudovi daju razloge za svoje odluke, odnosno razloge kojima su se vodili pri njihovu donošenju84. Postavlja se pitanje na koji način utvrditi odstupa li odluka u

80 VSRH broj Revr 689/08-2 od 1. travnja 2009.81 U-III/374/2008 od 27. listopada 2010.god.82 Vidjeti fn. 26.83 Uzelac, A., „Pravo na pravično suđenje u građanskim predmetima: nova

praksa Europskog suda za ljudska prava i njen utjecaj na hrvatsko pravo i praksu“, 2, http://echr.pravo.unizg.hr/materijali/Uzelac_Hrvatsko%20pravo%20i%20cl%206%20ECHR.pdf(1.7.2016.)

84 Presuda Europskog suda za ljudska prava Gorou protiv Grčke, br. 2. (2009.).



konkretnom predmetu od kriterija sudske prakse, kada temeljni kriteriji te prakse ne daju osnove za izračun. Na koji način dati zainteresiranim građani-ma odnosno pravnim subjektima obrazloženje zašto je u konkretnom slučaju suđeno milijun kuna (a ne recimo milijun i dvjesto tisuća ili osamsto tisuća) kada su temeljni kriteriji prema kojima se formiraju novčane naknade pri-lagođeni za određivanje naknade kod trpljenja boli i straha, a u konkretnom slučaju ni jednog ni drugog od toga nema.

Orijentacijski kriteriji iz 2002. god. ne mogu se primijeniti na neimovin-sku štetu po ZOO/05 jer su rađeni „prema oblicima“ nematerijalne štete iz ZOO/78 koji „sada ne samo da nemaju svoju raniju samostalnost nego,dapače, više uopće ne postoje.“85

Sljedeći primjer je odluka Županijskog suda u Osijeku86 u kojoj taj sud obrazlažući dosuđeni iznos naknade neimovinske štete pojedinačno navo-di koliko je dosudio za fizičke boli, koliko za strah, koliko za duševne boli za smanjenje životnih aktivnosti, s tom razlikom što sada te elemente ne naziva osnovama nematerijalne štete, već „kriterijima“ odnosno „kvalifikatornim okolnostima“. Još je značajniji primjer jedne druge odluke, također Županij-skog suda u Osijeku87, gdje sud čak ukida prvostupanjsku presudu jer u njoj nije navedeno koliko je dosuđeno po pojedinom „kriteriju“ naknade neimo-vinske štete.

Neki sudovi dakle utvrđuju i dalje fizičke boli, strah i duševne boli te pri-mjenom Orijentacijskih kriterija dosuđuju naknadu neimovinske štete. Da-pače, čak i Vrhovni sud u svojim odlukama navodi da su fizičke boli, strah i duševne boli i dalje „osobito važne okolnosti“ pri dosuđivanju naknade nei-movinske štete88.

Sve navedeno rezultira potpunom teorijskom nedosljednošću u sustavu naknade neimovinske štete u Republici Hrvatskoj.

85 Grbin, I., Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvr-đivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, 53. Dr.sc. Ivo Grbin je upravo 2002. god. kada su doneseni Orijentacijski kriteriji bio pred-sjednik Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

86 ŽS u Osijeku, Gž-2777/2012-2 od 20. prosinca 2012. god. 87 ŽS u Osijeku, Gž-3308/2009-2 od 10. ožujka 2011. god.88 VSRH, Rev-585/10 od 27.listopada 2010. god.

Ivan Santica


Ako, naime, fizičke i duševne boli i strah imaju značaj „osobito važnih okolnosti“, zar ne bi naknada u prikazanom slučaju osobe u dubokoj komi s obzirom na izostanak tih važnih okolnosti trebala biti niža od uobičajenih u slučajevima teškog invaliditeta? Ako je ipak „težina povrede prava osobnosti“ presudna, zašto se u navedenim presudama Županijskog suda u Osijeku sud vezuje isključivo za subjektivne manifestacije i za njih dosuđuje štetu, dok se s druge strane ni na jednome mjestu u odlukama ne spominje težina povrede?

Ove teorijske nedosljednosti postojat će sve veće u svim onim ekstremnim slučajevima koji će se pojavljivati u praksi. Primjerice, ako pri zakazanoj ope-raciji abdomena greškom liječnika dođe i do oštećenja jednog bubrega bole-snika. U toj situaciji nema bolova, a funkcija oštećenog bubrega je kompen-zirana radom drugog bubrega, međutim ipak se nesumnjivo radi o oštećenju zdravlja. Ili u situaciji povreda koje izazivaju dosta intenzivne prolazne bolo-ve, ali je oštećenje zdravlja u konačnici zanemarivo (prijelom jednog rebra).

Ta navika suda da bude vezan za pretrpljene bolove i strah mogla bi u budućnosti djelovati negativno i kod iznalaženja novih prava osobnosti. Ako sud, naime, i dalje bude pod dojmom pretrpljenih bolova i straha, moguće je da se zaštita bude priznavala i u onim slučajevima koji su po intenzitetu pretrpljenih bolova doista značajni (primjerice bračna nevjera), ali teško da mogu predstavljati zakonom zaštićeno pravo osobnosti. Vodilo bi to trivijali-zaciji instituta.

Vrhovni sud Češke Republike donio je presudu kojom je internetski na-kladnik osuđen na naknadu neimovinske štete srodniku poginulog, čije je fo-tografije mrtvog tijela javno objavio na svome portalu. Sud je bio stava da je radnjom tuženika povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na privatnost i na neometano žalovanje za svojim poginulim srodnikom89.

Vrhovni sud Slovenije donio je presudu kojom je bivša supruga tužitelja osuđena da mu nadoknadi neimovinsku štetu zbog toga što ga je protuzako-nito sprečavala u viđanju njihova zajedničkog djeteta, čime je po stavu suda bilo povrijeđeno njegovo pravo na obiteljski život kao vrste prava osobnosti.90

89 NajvyššisoudČeskerepubliky, 30 Cdo 3361/2007, 31.01.2008., odluka obrađe-na u Koziol, H., Steininger, B.C. (eds.) European Tort Law 2008, Springer, 2009, 200-202.

90 Vrhovni sud Slovenije, II Ips 53/2006, 27.3.2008, odluka obrađena u Koziol, H., Steininger, B.C. (eds.) European Tort Law 2008, Springer, 2009., 586-587.



Postavlja se pitanje na koji način bi hrvatski sudovi u navedenim sluča-jevima eventualno dosudili naknadu neimovinske štete, kada jedini kriteriji štetu određuju prema okolnostima, bol, strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, duševne bole zbog smrti bliskog srodnika i duševne boli zbog naročito teškog invaliditeta bliskog srodnika, kada u navedenim sluča-jevima nije riječ o tim okolnostima. Također, na koji bi način zainteresirana javnost mogla razmotriti i procijeniti pravilnost takve odluke kada novčani kriteriji koji su na snazi nisu primjenjivi? Teško da bi se i analogijom moglo doći do približnog iznosa, međutim analogija bi bila upotrebljiva da su kri-teriji formirani ovisno o težini povrede, kada bi bilo moguće razmotriti kojoj težini povrede bi odgovarala neka nova konkretna povreda prava osobnosti.

Može se zaključiti kako kombinirano djelovanje Orijentacijskih kriterija i odredbe članka 1100., stavka 2. ZOO/05 djeluje kao kočnica sudovima da doi-sta i oživotvori objektivnu koncepciju naknade neimovinske štete.

Postoje, međutim, i drugačija mišljenja prema kojima su Orijentacij-ski kriteriji „aktualni“ i u primjeni ZOO/05.91Međutim, u tim mišljenjima ne analiziraju se niti daju rješenja za naprijed navedene nedosljednosti koje se pojavljuju u praksi sudova. Dakle, ne daje se objašnjenje kako temeljem tih kriterija odrediti (i prekontrolirati pravilnost određivanja) naknade neimo-vinske štete u spomenutim graničnim slučajevima. Dapače, u tim mišljenjima se navodi da će se Orijentacijski kriteriji, iako doneseni u primjeni ZOO/91, moći tek u „određenoj mjeri“92 primjenjivati i kada se novčana naknada bude dosuđivala primjenom ZOO/05. Prema tome, na stanovit način se priznaje da kriteriji svojom koncepcijom ne pokrivaju sve situacije i aspekte promijenjene koncepcije naknade neimovinske štete.

Nesumnjivo je da određivanje visine naknade neimovinske štete posred-stvom boli i straha ima određene prednosti, posebno kod individualizacije na-knade. Ne nose se, naime, svi ljudi s posljedicama povreda na jednak način. Netko može trpjeti dublje i intenzivnije od druge osobe koja je doživjela iste ili slične povrede. Sukladno tome, navodi se da odmjeravanje naknade štete putem aktualno pretrpljene boli i straha kod oštećenog pridonosi ostvariva-

91 Crnić, I., Utvrđivanje iznosa novčane naknade neimovinske štete, 91, te Crnić, I., „Značenje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hr-vatske za dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete“, Zbornik pravnog fakulteta u Zagrebu, 62, (5-6), 2012, 1715-1730.

92 Ibid., 1723.

Ivan Santica


nju principa „adekvatnosti“obeštećenja, prema kojem naknada štete treba adekvatno odražavati veličinu pretrpljene štete kod konkretnog oštećenika93. Međutim, onda se isto tako možemo složiti da navedene boli i strah mogu predstavljati tek pomoćni kriterij za prilagođavanje visine naknade štete konkretnim okolnostima slučaja, a ne glavno mjerilo kao što je to po važećim Orijentacijskim kriterijima. Glavno mjerilo treba biti težina povrede prava osobnosti sukladno članku 1100., stavku 1. ZOO/05. Ako bi se bol i strah i dalje potencirali kao glavno mjerilo (kroz Orijentacijske kriterije), onda za rezultat imamo već spomenute teorijske nedosljednosti u praksi, te izigravanje načel-no prihvaćenog objektivnoga koncepta neimovinske štete94.

Tek kada određivanje naknade štete vežemo prvenstveno za težinu po-vrede prava osobnosti, onda dobivamo zaokružen i skladan sustav u kojem je primarno bitna težina povrede dok su boli i strah samo još jedne od brojnih mogućih okolnosti slučaja, kao primjerice i dob oštećenog, zanimanje, mjesto življenja i druge (koje, zanimljivo, nisu u zakonu izričito spomenute iako ih praksa uvijek uzima u obzir95), a koje kao sporedne mogu iline moraju, ali nikad presudno i bitno utjecati na visinu naknade štete. Tek tada dobivamo i teorijsko razumljivo opravdanje dosude visoke naknade neimovinske štete kod osobe u vigilnoj komi gdje izrazita težina povrede prevladava nad svim

93 Poletiek, F.H., Stolker, C.J.J.M.,„Who Decides the Worth of an Armand a Leg? Assesing the Monetary Value of Nonmonetary Damage“, Kluwer Academic Plenum Publishers, New York, 2004, 204, http://ssrn.com/ab-stract=1137848(3. travnja 2015.).

94 Klarić, P., u predgovoru knjige M. Goreta, (2008), Psihijatrijska vještače-nja povrede duševnog integriteta kao oblika neimovinske štete, Narodne novine, Zagreb, 2008, XI-XII, tako navodi: „Ne želim vjerovati u ozbiljnost autorova upozorenja, izazvanog 'nekim informacijama', o samo prividnoj primjeni novog ZOO/05 u parnicama započetim poslije 1. siječnja 2006., u kojima se iznad popisa šteta, navedenih prema starom ZOO/78, stavlja samo novi naslov [povreda duševnog integriteta], a sve drugo ostaje po starom. Bilo bi to grubo izigravanje slova i duha ZOO/05.“

95 Još od savjetovanja Saveznog suda, vrhovnih sudova republika, vrhovnih sudova autonomnih pokrajina i Vrhovnog vojnog suda posvećenog razma-tranju određenih pitanja o nematerijalnoj šteti i o naknadi te štete održa-nom 15. i 16. listopada 1986. godine u Ljubljani spominju se kao okolnosti koje će sud uzeti u obzir: dob oštećenog, zanimanje odnosno profesija, tra-janje hospitalizacije, primijenjene mjere liječenja, je li povreda, primjerice, uzrokovala prekid školovanja i sl., a tako i danas, primjerice u odluci VSRH Rev-585/10 od 27. listopada 2010. god.



drugim okolnostima, pa tako i činjenicom da ne postoje bolovi i strah, pa to opravdava dosuđenje najviše moguće naknade. Dobivamo tad i razumljivo opravdanje zašto će se u primjeru oštećenoga kod kojeg se radilo o objektiv-no težem oštećenju zdravlja (gubitak funkcije jednog bubrega) dosuditi veća naknada unatoč nepostojanju značajnijih boli, nego oštećenom kod kojeg se radilo o intenzivnim bolovima, ali u načelu objektivno manjem oštećenju zdravlja (prijelom jednog rebra). Također, dobiva se i jasno uporište da u bu-dućim slučajevima još „neotkrivenih“ povreda prava osobnosti sud ne robuje tome je li povredom uzrokovana bol i strah, već je li objektivno povrijeđeno pravo osobnosti i u kojoj mjeri (primjer trpljenja buke iz obližnjeg ugostitelj-skog objekta ili, kao primjer sa suprotnog pola, spomenuta bračna nevjera gdje unatoč intenzivnoj boli nema mjesta naknadi).

Donošenjem takvih kriterija, koji bi bili utemeljeni na težini povrede pra-va osobnosti, dobivamo tada i razumljivu osnovu za kontrolu pravilnosti sud-skih odluka u promijenjenom, objektivnom konceptu naknade neimovinske štete, što s postojećim kriterijima nemamo.

Dakle, zaključno, moramo se složiti s tvrdnjom, citiramo: „Vezivanje poj-mova prava osobnosti i neimovinske štete (članak 1046. ZOO-a) mora dovoditi do daljnjeg pravila (koje se iz toga jedino može valjano izvući) da visina nov-čane naknade neimovinske štete ovisi jedino o stupnju povrede prava osobno-sti. Nekom čudnom inercijom ostala je odredba o jačini i trajanju boli i straha (čl. 1100., st. 2.) sasvim neprikladna za situacije gdje izvršena povreda prava ososbnosti bez ikakve boli (npr. povreda prava na vlastitu sliku protupravnim objavljivanjem u javnosti) ili gdje boli vrlo malo utječu na intenzitet povrede prava osobnosti.“96 Odnosno: „St. 2., međutim, ostaje (začudo!) neizmijenjen. Iz čl. 1046. i st. 1. čl. 1100. proizlazilo bi jedino moguća konsideracija da visina novčane naknade neimovinske štete ovisi samo o stupnju povrede prava osob-nosti. Sve drugo je prošlost i nema više smisla. Ovu grešku zakonopisca može ispraviti dobra i kreativna sudska praksa.“97

96 Cit. Radolović, A., „Specifični postupovnopravni problemi u zaštiti prava osobnosti“, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 63, (3-4), 2013, 708, fn. 26.

97 Radolović, A., „Pravo osobnosti u novom Zakonu o obveznim odnosima“, 160. Iako prof. dr. sc. A. Radolović ne daje obrazloženje za navedenu tvrdnju koja sugerira da je prilikom usvajanja ZOO/05 došlo do svojevrsne omaške u pisanju, iz činjenice da je predlagatelj objektivne koncepcije neimovinske štete u ZOO/05 službeno bio Županijski sud u Puli (vidjeti: Vlada Republike Hrvatske, Prijedlog Zakona o obveznim odnosima, Obrazloženje pojedinih

Ivan Santica


4. ZAKLJUČAKU Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske

iz 2002. godine kao temeljnom „provedbenom“ dokumentu sudova pri određivanju naknade neimovinske štete nema nigdje spomena težini povrede prava osobnosti, iako Zakon o obveznim odnosima iz 2005. god. propisuje da je temeljni kriterij za dosuđivanje i odmjeravanje pravične novčane naknadeupravo težina povrede (prava osobnosti) te okolnosti slučaja98.

Postojeći Orijentacijski kriteriji svojom strukturom i koncepcijom ne pokrivaju slučajeve osoba kod kojih je došlo do potpunog uništenja prava osobnosti tako da one ne mogu percipirati iskustva boli i stra-ha, odnosno vlastitog stanja.Takve slučajeve kriteriji ne pokrivajuu-natoč tome štoje jedan od razloga zakonodavnog zaokreta u pogledu neimovinske štete upravo bio da se tim osobama omogući novčana naknada neimovinske štete. Iako je Vrhovni sud Republike Hrvatske i kraj takvih kriterija pravilno primijenio materijalno pravo i osobi u stanju duboke kome dosudio naknadu neimovinske štete, ostaje u zra-ku pitanje je li odmjerena visina naknade pravilna jer nema kriterija s kojim bi se mogla usporediti, odnosno ta visina nije provjerljiva.

Težina povrede ne mora uvijek biti u korelaciji s jačinom izazva-nih boli i straha, o čemu je izneseno niz primjera, i to je izazov i neri-ješeno pitanje za primjenu ovih kriterija u budućim slučajevima.

Nadalje, iz pregleda nekoliko sudskih odluka bilo je vidljivo da: „U procjeni težine povrede, odnosno odlučivanju koja je povreda prava osobnosti neznatna, a koja to nije, sudovi se kao ključnim kriterijem procjene vode upravo bolima i strahom koje je ista prouzročila, pa postoji opasnost da se kao konačni rezultat,u odnosu na fizičke osobe

odredaba Prijedloga Zakona o obveznim odnosima, klasa: 330-01/04-01/10, urbroj: 5030106-04-1, Zagreb, 2. prosinca 2004., 19-20), a čiji je predsjednik Građanskog odjela u to vrijeme bio upravo Radolović, koji je i doktorirao na temu i u znanstvenom radu se bavio upravo pravima osobnosti, nije teško zaključiti da je najveći poticaj u inicijativi za tom promjenom imao upravo Radolović, kao i da on ima neposredna saznanja je li u tom procesu došlo do određenih „šumova“ u komunikacijskom kanalu koji su rezultirali spornim stavkom 2. članka 1100. ZOO/05.

98 Članak 1100., stavak 1. ZOO/05.



kao oštećenike,promjena koncepcije zapravo svede na promjenu ter-mina. Smatramo da promjena koncepcije neimovinske štete u našem pravu nikako ne treba biti samo „tehničko“ pitanje, odnosno pitanje kako će se oštećenik pri postavljanju zahtjeva i sud pri donošenju odluke o naknadi neimovinske štete u konkretnom slučaju izraziti – hoće li naknadu zahtijevati/dosuditi s naslova pretrpljenih boli i stra-ha ili same činjenice da je došlo do povrede prava osobnosti.“99 Dakle, prisutna je unatoč „revolucionarnoj“ promjeni, određena regresija u primjeni prava pred sudovima.

Za dokidanje ovisnosti sudova o starom konceptu neimovinske štete smatramo da je od odlučnog značaja promjena Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Kriteriji utemeljeni na objektivnoj težini povrede skrenuli bi pozornost sudova na tu, ipak najvažniju, komponentu prava osobnosti.

Iako je načelno predstavljala povijesnu promjenu, objektivna koncepcija naknade neimovinske štete nije polučila nikakve povije-sne rezultate u praktičnoj primjeni. U praksi sudova može se nazrijeti samo recikliranje starog pristupa određivanju i vrednovanju naknade neimovinske štete. Smatramo da je kočnica progresivnijem razvoju u ovoj oblasti kombinirano djelovanje Orijentacijskih kriterija iz 2002. godine koji su napravljeni za oblike nematerijalne štete iz ZOO/78, te nespretnost zakonopisca koji je unatoč proklamiranom prihvaćanju objektivnoga koncepta neimovinske štete kao povrede prava osobno-sti ostavio u članku 1100., stavku 2.popis bolova i straha iz prijašnjeg zakona.

Ovim radom ne želi se reći da okolnosti boli i straha ne treba vred-novati kod određivanja visine naknade neimovinske štete, ali im ne treba davati presudni značaj koje one sada imaju pod dojmom odred-be članka 1100., stavka 2. ZOO/05, Orijentacijskih kriterija i naslijeđe-nih navika iz primjene ZOO/78. Navedeno s istodobnom primjenom objektivnoga koncepta neimovinske štete rezultira teorijskom nedo-sljednošću sadašnjeg sustava naknade neimovinske štete, što se može vidjeti iz sudske prakse.

99 Cit. Bukovac Puvača, M., op. cit., 176-177.

Ivan Santica


Ove probleme može ispraviti samo što žurnija promjena Orijenta-cijskih kriterija i njihova prilagodba modelu kriterija koji prije svega polazi od težine povrede prava osobnosti.

Stavljanjem naglaska na težinu povrede u Orijentacijskim kri-terijima učinit će se sud manje ovisnim o subjektivnim manifesta-cijama i omogućiti mu da u daljnjoj fazi aktivnije promišlja što su prava osobnosti i kakvu im zaštitu pružiti (otvara se put kreativnijoj sudskoj praksi).

LITERATURAKnjige i članci:

1. Baretić, Marko „Pojam i funkcije neimovinske štete prema novom Zakonu o obveznim odnosima“, Zbornik Pravnog fakulteta u Za-grebu, 56, posebni broj, 2006.

2. Bilten Hrvatskog ureda za osiguranje, Godina 5, broj 28, Zagreb, 1999.

3. Bukovac Puvača, M., „Deset godina nove koncepcije neimovinske štete“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 36, 2015,

4. Burnett, Justiceetal. (ur.), Guidelines for the Assessment of Gene-ral Damages in Personal Injury Cases, Oxford University Press, 2013.

5. Crnić, Ivica (2013) Utvrđivanje iznosa novčane naknade neimo-vinske štete, Organizator, Zagreb, 2013.

6. Crnić, Ivica, „Značenje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Re-publike Hrvatske za dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete“, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 62, (5-6), 2012.

7. Crnić, Ivica (2004) Odštetno pravo, Zgombić i partneri, Zagreb,

8. Ćurković, Marijan, „Talijanski sustav naknade štete“, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 62, (5-6), 2012.

9. Džudović, Marinko i Prelević, Snežana „Naknada nematerijal-ne štete prema zakonu o obligacionim odnosima“, PRAVO – teorija i praksa, br. 5-6, 2009.



10. Flatscher-Thöni, Magdalena/Leiter, Andrea/Winner, Hannes,„Duo Cum Faciunt Idem, Non Est Idem –Evidence from Austrian Pain and Suffering Verdicts“, 2012, http://ssrn.com/ab-stract=1983895 (10. ožujka 2015.).

11. Gerven van, W., Lever, J., Larouche, P. (2000) Cases, Materials and Text on National, Supranational and International Tort Law, Hart Publising.

12. Gorenc, Vilim (1998) Zakon o obveznim odnosima s komentarom, RRiF, Zagreb.

13. Grbin, Ivo, Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvat-ske za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete u Naknada neimovinske štete pravno-medicinski okvir, Inže-njerski biro d.d., Zagreb, 2009.

14. Kaladić, Ivan, „Pravična novčana naknada za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, njezini oblici i kriteriji za njezino od-mjeravanje“, Hrvatska pravna revija, 3, 2002.

15. Kalođera, Marko (1941) Naknada neimovinske štete – Rasprava iz komparativnog prava, Gaj, Zagreb, 1941.

16. Klarić, Petar, „Zašto objektivna koncepcija neimovinske štete“, Hrvatska pravna revija, 12, 2012.

17. Klarić, Petar Neimovinska šteta – pojam, oblici, popravljanje u Naknada neimovinske štete pravno-medicinski okvir, Inženjerski biro d.d., Zagreb, 2009.

18. Klarić, Petar u predgovoru knjige M. Goreta, Psihijatrijska vje-štačenja povrede duševnog integriteta kao oblika neimovinske štete, Narodne novine, Zagreb, 2008, XI-XII.

19. Klarić, Petar, Ugovorna odgovornost za nematerijalnu štetu, u: Od-štetno pravo, Narodne novine, Zagreb, 1996.

20. Miletić, Jakob, Izlaganje sa savjetovanja pod nazivomNaknada ne-imovinske štete – pravno medicinski okvir 23. – 24. rujna 2010. god. Opatija, http://www.vsrh.hr/EasyWeb.asp?pcpid=954 (3. travnja 2015.)

21. Petrić, Silvija, „Neimovinska šteta u Zakonu o obveznim odnosima Republike Hrvatske“, Pravna riječ, 28, 2011

Ivan Santica


22. Poletiek, Fenna H/Stolker, Carel J.J.M. „Who Decides the Worth of an Armand a Leg? Assesing the Monetary Value of Nonmone-tary Damage“, Kluwer Academic Plenum Publishers, New York, 2004, 204, http://ssrn.com/abstract=1137848(3. travnja 2015.).

23. Radolović, Aldo, „Pravo osobnosti u novom Zakonu o obveznim od-nosima“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (1991) v.27, br. 1, 2006.

24. Radolović, A., Naknada neimovinske štete zbog povrede ugovora, u: Zbornik radova: Naknada neimovinske štete u primjeni novog Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, Zagreb, 2005.

25. Radolović, A., „Pravo ličnosti kao kategorija građanskog prava“, doktorska disertacija, Pravni fakultet u Zagrebu, 1985.

26. Radolović, Aldo,„Specifični postupovnopravni problemi u zaštiti prava osobnosti“, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu63, (3-4), 2013.

27. Radovanov, Aleksandar, „Naknada nematerijalne štete“,PRAVO – teorija i praksa, br. 9-10, 2010.

28. Rogers, Horton W.V. (2001) Damages for Non-Pecuniary Loss in a Comparative Perspective, Springer, Wien, New York, 42-44.

29. Uzelac, A., „Pravo na pravično suđenje u građanskim predmeti-ma: nova praksa Europskog suda za ljudska prava i njen utjecaj na hrvatsko pravo i praksu“,http://echr.pravo.unizg.hr/materi-jali/Uzelac_Hrvatsko%20pravo%20i%20cl%206%20ECHR.pdf (1.7.2016.)

30. Vedriš, Mladen i Klarić, Petar, (2001), Građansko pravo, Narod-ne novine, Zagreb

31. Wünsch, Sabine, „Non-pecuniary damage in the age of personality rights“, doktorska disertacija, Scuola Superiore Sant‘ Anna, Pisa, 2009.



Zakoni:

1. Zakon o obveznim odnosima – ZOO/78, Sl. list SFRJ 29/78

2. Zakon o obveznim odnosima – ZOO/05, Narodne novine 35/05

Sudska praksa:

1. Stav Proširene opće sjednice Vrhovnog suda Jugoslavije pod brojem 5/67 dana 9. studenog 1967.

2. OS Bjelovar Gž-798/78 od 23.V.1978. – Pnz 13/27.

3. VSH, Gž-131/78 od 30.1.1979.

4. Načelni stav Zajedničke sjednice Saveznog suda, republičkih i pokrajinskih vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda, odr-žane 17.V.1979. u Ohridu

5. VS, Rev-1338/83 od 18.1.1984. Izv.

6. VSH, Rev 2547/86 od 24. ožujka 1987.

7. VS, Rev-985/88 od 24.11.1988. PSP-46/91.

8. VS, Rev-1180/89-2 od 06.12.1989. Izv.

9. VSRH, Rev-1026/04 od 15.06.2005. IO 2/05

10. U-III/1423/2004 od 12.3.2007.

11. VSRH, Rev-1077/06 od 29.11.2007., IO 1/07.

12. USRH, U-III/1423/2004 od 12.3.2007.god.

13. VSRHbrojRev. 689/08-2od1.travnja2009.

14. VSRHRev 1223/09-2 od 24. veljače 2010. god.

15. VSRHRev 69/10-2 od 11. svibnja 2010. god.

16. VSRHRev 1187/09-2 od 7. travnja 2010. god.



19. VSRHRev 239/09-2 od 17. lipnja 2010. god.

20. VSRHRev 858/09-2 od 24. ožujka 2010. god.

21. VSRH 510/09-2 od 14. travnja 2010. god.

Ivan Santica


22. VSRH, Rev-585/10 od 27.listopada 2010. god.

23. USRH, U-III/374/2008 od 27. listopada 2010.god

24. ŽS u Osijeku, Gž-3308/2009-2 od 10. ožujka 2011. god.

25. VSRH, Rev 2101/10-2 od 16. studenog 2011. god.

26. VSRH, Rev 406/2010 od 11. siječnja 2012. god.

27. ŽS u Osijeku, Gž-2777/2012-2 od 20. prosinca 2012. god.

28. VSRHRev 1154/11-2 od 22. siječnja 2013. god.


30. VSRHRev 1168/10-2 od 15. listopada 2013. god.

31. VSRH, Rev-x 1040/12-2 od 10. listopada 2013.

32. ESLJP, Klauz v. Hrvatska, Presuda suda od 18. srpnja 2013. g., Application no. 28963/10.

33. VSRH, Rev-x 1040/12-2 od 10. listopada 2013.

34. NajvyššisoudČeskerepubliky, 30 Cdo 3361/2007, 31.1.2008.

35. Vrhovni sud Slovenije, II Ips 53/2006, 27.3.2008.

Ostali izvori:

1. Vlada Republike Hrvatske, Prijedlog Zakona o obveznim odnosima, Obrazloženje pojedinih odredaba Prijedloga Za-kona o obveznim odnosima,klasa: 330-01/04-01/10, urbroj: 5030106-04-1, Zagreb, 2. prosinca 2004.

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Prijedlog Zakona o obveznim osiguranjima u prometu s konačnim prijedlogom zakona, listopad 2012. god., 2-3, http://www.mfin.hr/admin-max/docs/ZOOP.pdf



ORIENTATIONAL CRITERIA OF CROATIAN SUPREME COURT IN APPLICATION OF LAW ON OBLIGATION

SUMMARYThis work is devoted to the analysis of the applicability of Orientation Cri-teria of Croatian Supreme Court from 2002. on determining compensation for non-material damage by the Law on Obligations from 2005. When Law on Obligations (2005) came into force, it essentially changed the system of compensation for non-material damage in such a way that instead of the subjective concept of non-pecuniary damage, it introduced an objective concept of non-pecuniary damage. Although the Orientation Criteria of Croatian Supreme Court were issued at the time of application of the Law on Obligations from 1978, and were adjusted to solutions of that particu-lar law, the above mentioned legislative change was not accompanied by a change in the criteria itself. Since the Orientation Criteria by its structure, recoverable damage sand the general idea follow solutions of Law on Obli-gations from 1978, a question is being raised whether they can be applied without adjustment to the new significantly changed legislative, especially in terms of legal certainty and equal application of the law, and does it represent a certain ballast in the initiated process of acceptance and deve-lopment of the modern concept of non-pecuniary damage in the Republic of Croatia based on personality rights, which is analyzed in this paper.

Keywords: non-pecuniary damage, personality rights, criteria for deter-mining compensation for non-material damage.

Ivan Santica


Documents

ORIJENTACIJSKI KRITERIJI VRHOVNOG SUDA ...pf.untz.ba/dokumenti/casopisi/2016/08.pdfna naknadu neimovinske štete donošenjem Zakona o obveznim od-nosima 1978. godine3, sve do konačne